Content-Length: 286365 | pFad | http://bs.wikipedia.org/wiki/Administrativna_podjela_Bosne_i_Hercegovine#Drugi_nivo

Administrativna podjela Bosne i Hercegovine - Wikipedia Idi na sadržaj

Administrativna podjela Bosne i Hercegovine

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Administrativna podjela Bosne i Hercegovine ustanovljena je Dejtonskim sporazumom. Prema tom sporazumu Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Naknadno, 8. marta 2000. međunarodnom arbitražom osnovan je i Brčko distrikt, samostalna administrativna jedinica koja ne pripada ni jednom od entiteta, a nad kojim suverenitet imaju institucije Bosne i Hercegovine. Teritorijalnu uređenje je definirano međunarodnim standardom ISO 3166-2:BA. Federacija Bosne i Hercegovine se dalje sastoji od kantona dok se oba entiteta sastoje od općina i gradova.[1]

Ogromna većina stanovništva u Federaciji Bosne i Hercegovine su Bošnjaci i Hrvati, dok su u Republici Srpskoj velika većina Srbi. Zbog velikih ovlaštenja koje imaju entiteti i političkih razlika između samih entiteta, Bosna i Hercegovina se često opisuje kao konfederacija.

Pregled

[uredi | uredi izvor]

Ovakva adminstrativna podjela je rezultat četvorogodišnjeg rata koji se vodio na teritoriji Bosne i Hercegovine i etničkog čišćenja koje se sprovodilo na cijeloj teritoriji države. Dana 14. decembra 1995. potpisan je Dejtonski mirovni sporazum između Republike Bosne i Hercegovine, SR Jugoslavije i Republike Hrvatske, kojim se garantira prestanak sukoba, te donošenje novog Ustava Bosne i Hercegovine.

Novi ustav BiH uspostavlja 2 entiteta: Republiku Srpsku i Federaciju Bosne i Hercegovine. Kasnije se uspostavlja i Brčko distrikt, koji je prvobitno pripadao i jednom i drugom entitetu (kao kondominij), do 4. august 2006, kada se nalogom Međunarodnog supervizora za Brčko ukidaju entitetski zakoni i prestaje pravni značaj međuentitetske linije na teritoriji distrikta.[2]

Federacija Bosne i Hercegovine nastala je godinu dana ranije, potpisivanjem Vašingtonskog sporazuma 18. marta 1994. između Republike Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i Hrvatske Republike Herceg-Bosne, kojim je okončan bošnjačko-hrvatski sukob. Prvobitni cilj bio je podijeliti čitavu državu na kantone, jedinice lokalne samouprave koje bi imale značajnu autonomiju, međutim nakon dejtonskog sporazuma samo Federacija biva podijeljena na 10 kantona, dok Republika Srpska djeluje pod centraliziranom strukturom vlasti.

Prvi nivo

[uredi | uredi izvor]

Dok državni nivo ima ograničen skup isključivih ili zajedničkih odgovornosti, entiteti imaju većinu ovlasti. I Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska kontrolišu većinu odgovornosti i resursa, svaka ima svoje ustave, predsjednike, parlamente, sudove, vlade, i premijere. Oni su u početku imali sve ovlasti jedne države. Od 1996. do danas veliki dio nadležnosti entiteta preneseno je na državni nivo. Oni sada upravljaju pitanjima državljanstva (entitetskog i državnog) i prvenstveno provode zakone, jer državnom nivou nedostaje ta sposobnost. Entiteti služe kao primarni nivo za distribuciju sredstava koja prikuplja država i nadgledaju značajan dio građanskih i političkih prava. Također imaju direktnu zastupljenost u institucijama na državnom nivou i u suštini imaju pravo veta na sve državne politike.[3]

Ustavom ovih entiteta zagarantovana je ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda. Za ravnopravnost su zadužena posebna entitetska tijela: Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine i Vijeće naroda Republike Srpske, koji mogu blokirati usvajanje određenog zakona ukoliko on ugrožava vitalni nacionalni interes bilo kojeg od konstitutivnih naroda. Unatoč prividnoj ravnopravnosti, postoje brojne stvari koje ukazuju na neravnopravnost: srpski član Predsjedništva BiH bira se samo sa teritorije Republike Srpske, dok se hrvatski i bošnjački biraju samo sa teritorije Federacije BiH. Također, građani BiH koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici niti jednog od ta tri naroda, ne mogu biti birani ni u Predsjedništvo BiH ni u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH.

Naziv Vrsta Glavni grad/sjedište Položaj Površina

(km2)

Stanovništvo
(2013)
Etničke grupe
Federacija Bosne i Hercegovine Entitet Sarajevo bez okvira 26.110,5 2.219.220 70,39% Bošnjaci
22,46% Hrvati
2,55% Srbi
4,60% Ostali
Republika Srpska Sarajevo (de jure)
Banja Luka (de facto)
bez okvira 25.098,5 1.228.423 81,51% Srbi
13,99% Bošnjaci
2,41% Hrvati
2,09% Ostali
Brčko distrikt Distrikt Brčko bez okvira 493 83.516 42,4% Bošnjaci
34,6% Srbi
20,7% Hrvati
2,4% Ostali

Drugi nivo

[uredi | uredi izvor]

Federacija Bosne i Hercegovine je Vašingtonskim sporazumom podijeljenja na 10 kantona koje se smatraju federalnim jedinicama u okviru ovog entiteta. Kantoni također imaju visok stepen autonomije - imaju svoju skupštinu i vladu. Vlada ima sve nadležnosti u oblasti zdravstva, obrazovanja, kulture i sporta, unutrašnjih poslova, te drugih oblasti vezanih za civilnu upravu. Često zna doći do isprepletanja i sukoba federalnih i kantonalnih ministarstava i njihovih nadležnosti.

Naziv Vrsta Glavno sjedište Položaj Površina

(km2)

Stanovništvo
(2013)
Etničke grupe
Unsko-sanski kanton Kanton Bihać bez okvira 4.125 273.261 90,02% Bošnjaci
3,09% Srbi
1,85% Hrvati
5,04% Ostali
Posavski kanton Orašje bez okvira 324,6 43.453 77,32% Hrvati
19,00% Bošnjaci
1,91% Srbi
1,77% Ostali
Tuzlanski kanton Tuzla bez okvira 2.649 445.028 88,2% Bošnjaci
5,3% Hrvati
1,6% Srbi
4,9% Ostali
Zeničko-dobojski kanton Zenica bez okvira 3.344,1 364.433 82,2% Bošnjaci
12,0% Hrvati
1,5% Srbi
4,3% Ostali
Bosansko-podrinjski kanton Goražde Goražde bez okvira 504,6 23.734 94,0% Bošnjaci
3,7% Srbi
0,1% Hrvati
2,2% Ostali
Srednjobosanski kanton Travnik bez okvira 3.189 254.686 57,58% Bošnjaci
38,33% Hrvati
1,19% Srbi
2,90% Ostali
Hercegovačko-neretvanski kanton Mostar bez okvira 4.401 222.007 53,29% Hrvati
41,44% Bošnjaci
2,90% Srbi
2,37% Ostali
Zapadnohercegovački kanton Široki Brijeg bez okvira 1.362,2 94.898 98,7% Hrvati
0,8% Bošnjaci
0,1% Srbi
0,4% Ostali
Kanton Sarajevo Sarajevo bez okvira 1.276,9 413.593 83,8% Bošnjaci
4,2% Hrvati
3,2% Srbi
8,8% Ostali
Kanton 10 Livno bez okvira 4.934,1 84.127 76,79% Hrvati
12,96% Srbi
9,55% Bošnjaci
0,7% Ostali

Treći nivo

[uredi | uredi izvor]
Općine Bosne i Hercegovine

Zadnji nivo političke podjele Bosne i Hercegovine su općine. Država se sastoji od 143 općina, od kojih su 79 u Federaciji Bosne i Hercegovine, a 64 u Republici Srpskoj. Općine imaju Općinsko vijeće, načelnika i svoje službe, te uglavnom su smještene oko najznačajnijeg grada ili mjesta u području. Svaki kanton sastoji se od nekoliko općina, a one se djele dalje na mjesne zajednice.

Osim entiteta, kantona, i općina, Bosna i Hercegovina također ima i svoja 34 službena grada. Gradovi imaju svoje Gradsko vijeće, čija moć je između općinskog vijeća i vlade kantona ili entiteta.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Administrativno-teritorijalno uređenje". mvp.gov.ba. Pristupljeno 2. 4. 2023.
  2. ^ "Nalog supervizora ukida entitetske zakone i proglašava prestanak pravnog značaja međuentitetske granice u Brčko Distriktu". Office of the High Representative. 4. 8. 2006. Pristupljeno 24. 7. 2024.
  3. ^ Kapidžić, Damir (2021), "Subnational competitive authoritarianism and power-sharing in Bosnia and Herzegovina", Illiberal Politics in Southeast Europe, str. 79–99, doi:10.4324/9781003208327-5, ISBN 9781003208327, pristupljeno 29. 3. 2023








ApplySandwichStrip

pFad - (p)hone/(F)rame/(a)nonymizer/(d)eclutterfier!      Saves Data!


--- a PPN by Garber Painting Akron. With Image Size Reduction included!

Fetched URL: http://bs.wikipedia.org/wiki/Administrativna_podjela_Bosne_i_Hercegovine#Drugi_nivo

Alternative Proxies:

Alternative Proxy

pFad Proxy

pFad v3 Proxy

pFad v4 Proxy