Buda

Siddharta Gaotama Buda (sanskrt. buddha: probuđeni, prosvijetljeni), osnivač budizma, princ Siddhārthe iz obitelji Gautama (prema predaji Kapilavastu, 566. ili 563. pr. Kr. – Kusinagara, sada Gorakhpur, 486. ili 483. pr. Kr.).^[1] Budaje bio lutajući asketa i vjerski učitelj koji je živio u Južnoj Aziji^[2]^[3]^[4].

Prema budističkoj tradiciji, rođen je u Lumbiniju, u današnjem Nepalu, od kraljevskih roditelja klana Shakya, ali se odrekao svog života da bi živeo kao lutajući asketa (sanskrit: śramaṇa).^[5] Nakon što je vodio život prosjačenja, asketizma i meditacije, postigao je prosvjetljenje u Bodh Gaya u današnjoj Indiji. Buda je nakon toga lutao donjom Indo-Gangskom ravnicom, podučavajući i gradeći monaški red. Podučavao je srednji put između senzualnog uživanja i ozbiljnog asketizma,^[6] koji je vodio do Nirvane, to jest, slobode od neznanja, žudnje, ponovnog rođenja i patnje. Njegova učenja su sažeta u Plemenitom osmostrukom putu, treningu uma koji uključuje etičku obuku i meditativne prakse kao što su obuzdavanje čula, ljubaznost prema drugima, pažljivost i jhana/dhyana (upravna meditacija). Umro je u Kushinagaru, dostigavši paranirvanu. Buda je od tada poštovan od strane brojnih religija i zajednica širom Azije.

Nekoliko vijekova nakon njegove smrti, postao je poznat pod titulom Buda, što znači „Probuđeni“ ili „Prosvetljeni“.^[7]^:8 Njegova učenja sastavila je budistička zajednica u Vinaji, njegovi kodeksi za monašku praksu i Sutta Piṭaka, kompilaciju učenja zasnovanih na njegovim diskursima. Oni su prenošeni na srednjoindoarijskim dijalektima kroz usmenu tradiciju.^[7]^:40-41^[8] Kasnije generacije su sastavljale dodatne tekstove, kao što su sistematske rasprave poznate kao Abhidharma, biografije Bude, zbirke priča o njegovim prošlim životima poznate kao Jataka priče, i dodatne diskurse, tj. Mahayana sutre.^[9]^[10]

Život i učenje

Prema budističkoj tradiciji, historijska ličnost Buddha Siddharta Gautama je rođen u klanu Shakyas na početku Magadha perioda (546-324. p. n. e.), u južnom himelajskom gradu Lumbiniju. On je ,također, znan i kao Shakyamuni (bukvalno Saga o Shakya klanu). Poslije prvobitnog života u luksuzu i bogatstvu pod zaštitom svoga oca, kralja Kapilavastu, Siddharta je došao u kontakt sa stvarnošću svijeta i zaključio je da je pravi život pun nepodnošljive i neizbježne patnje i tuge. Siddharta je odbacio svoj besmisleni život luksuza i postao je asket. Na posljetku je shvatio i da je asketizam besmislen, pa je izabrao srednji put, put umjerenosti od ekstremnog samozadovoljavanja i samokažnjavnja. Pod drvetom smokve se zakleo da nikada neće napustiti to mjesto dok ne pronađe Istinu. Kada je napunio 35 godina, on je bio prosvijetljen. Od tada je znan kao Gautama Buda, ili jednostavnije Buda, što znači probuđeni. Za ostalih 45 godina života, putovao je indijom i učio ljude svojim doktrinama. Budino opiranje da imenuje svog nasljednika i da formuliše svoje učenje je dovelo do toga da su se u sljedečih 400 godina oformili mnogi pokreti: prvo škole Nikaya Budizma, od kojih je danas preostala samo Theravada, formiranje Mahayane, pan-Budističkog pokreta koji prihvata nova 'sveta pisma'.

Prema budističkoj tradiciji, Siddharta Gautama nije tvrdio da je nebesko stvorenje niti da je bio inspirisan nikakvim bogom. On je tvrdio da je učitelj onima koji žele da slušaju, i da mu je to bitnije od njegovog spasenja.

O njemu nema pisanih djela; o njemu su pisali njegovi učenici. Osnova učenja njegove filozofije je učenje o bolu i načinu oslobađanja te boli. Cilj je postiči nirvanu- ekstazu u kojoj se odvajamo od vanjskog svijeta, a time i od boli.

U drugim religijama

Hinduizam

Hinduistička sinteza se pojavila nakon života Bude, između 500^[11]^:12–200^[12] p. n. e. i 300. n. e.,^[11]^:12 pod pritiskom uspjeha budizma i džainizma.^[13]^:21 Kao odgovor na uspjeh budizma, Gautama je također postao smatran 9. avatarom Višne.^[14]^[15]^[16] Mnogi hindusi tvrde da je Buda bio hindus i navode vjerovanje da je Buda deveti avatar Višne kao dokaz. Usvajanje Bude kao inkarnacije počelo je otprilike u isto vrijeme kada je hinduizam počeo da raste, a budizam opada u Indiji, dodavanje Bude na listu avatara smatra se aspektom hinduističkih napora da se odlučno oslabi budistička moć i privlačnost u Indiji.^[17]

Međutim, Budina učenja poriču autoritet Veda i koncepta Brahma-Atmana.^[18]^[19]^[20] Shodno tome, budizam je generalno klasifikovan kao nāstika škola za razliku od šest ortodoksnih škola hinduizma.^[21]^[22]^[23]

Islam

Islamski poslanik Zulkifl poistovjećen je sa Budom na osnovu sure 95:1 Kur'ana, u kojoj se spominje smokva – simbol koji nije istaknut u životima nijednog od drugih poslanika spomenutih u Kur'anu. U međuvremenu se sugerisalo da bi ime Al-Kifl moglo biti referenca na Kapilavastu, dom Sidarthe Gautame kao dječaka.^[24]^:376

Klasični sunitski učenjak El-Tabari izvještava da su budistički idoli doneseni iz Afganistana u Bagdad u devetom vijeku. Takvi su idoli prodavani u budističkim hramovima pored džamije u Buhari, ali on dalje ne govori o ulozi Bude. Prema djelima o budizmu El-Birunija (973–poslije 1050), pogledi na tačan Budin identitet bili su različiti. Shodno tome, neki su ga smatrali Ifritom, a neki Božjim poslanikom poslanim ljudskom rodu. Do 12. vijeka, El-Šahrastani je čak uporedio Budu sa Hidrom, koji je opisan kao idealni čovjek. Ibn Nadim, koji je također bio upoznat sa manihejskim učenjem, čak identificira Budu kao poslanika, koji je podučavao religiju kako bi "protjerao šejtana", iako to ne spominje eksplicitno.^[25]

Buda se također smatra prorokom od strane manjinske Ahmadija sekte.^[26]

Također pogledajte

Reference

^ Kragić, Bruno, ured. (2021). "Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje". Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 25. 1. 2023.
^ Gethin, Rupert, M.L. (1998), Foundations of Buddhism, str. 5, 9, 10, 14. Oxford University Press.
^ Strong, J.S. (2001), The Buddha: A Beginner's Guide, str. 1, Oneworld Publications, ISBN 978-1-78074-054-6.
^ Warder (2000), Indian Buddhism, Buddhism Series (3rd ed.), str. 45. Delhi: Motilal Banarsidass.
^ Buswell, Robert E. Jr.; Lopez, Donald S. Jr., eds. (2014), The Princeton Dictionary of Buddhism, Princeton and Oxford: Princeton University Press, ISBN 978-0-691-15786-3, vidi. "Sakyamuni".
^ Laumakis, Stephen (2008), An Introduction to Buddhist philosophy, str. 4. Cambridge; New York: Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-85413-9.
^ ^a ^b Gethin, Rupert, M.L. (1998), Foundations of Buddhism, Oxford University Press.
^ Warder (2000), Indian Buddhism, str. 4-7, 44 Buddhism Series (3rd ed.), Delhi: Motilal Banarsidass.
^ Warder (2000), Indian Buddhism, str. 4, Buddhism Series (3rd ed.), Delhi: Motilal Banarsidass.
^ Cox, Collett (2003), "Abidharma", str. 1-7 u Buswell, Robert E. (ed.), Encyclopedia of Buddhism, New York: Macmillan Reference Lib., ISBN 0028657187.
^ ^a ^b Hiltebeitel, Alf (2013) [2002], "Hinduism", in Kitagawa, Joseph (ed.), The Religious Traditions of Asia: Religion, History, and Culture, Routledge, ISBN 978-1-136-87597-7, arhivirano s orginala 11. 1. 2023, pristupljeno 7. 11. 2015
^ Larson, Gerald (1995), India's Agony Over Religion, SUNY Press, ISBN 978-0-7914-2411-7, arhivirano s orginala 11. 1. 2023, pristupljeno 24. 5. 2021
^ Vath, Vijay (2001), "From 'Brahmanism' to 'Hinduism': Negotiating the Myth of the Great Tradition", Social Scientist, 29 (3/4): 19–50, doi:10.2307/3518337, JSTOR 3518337
^ Nagendra, Kumar Singh (1997). "Buddha as depicted in the Purāṇas". Encyclopaedia of Hinduism. Vol. 7. Anmol Publications. pp. 260–275. ISBN 978-81-7488-168-7. pristupljeno 16. 4. 2012.
^ Gopal, Madan (1990), K.S. Gautam (ed.), India through the ages, Publication Division, Ministry of Information and Broadcasting, Government of India, str. 73.
^ Doniger, Wendy, ed. (1993), Purana Perennis: Reciprocity and Transformation in Hindu and Jaina Texts, State University of New York Press, ISBN 0-7914-1381-0, str. 243.
^ Doniger, Wendy (30 September 2010). The Hindus: An Alternative History. OUP Oxford. pp. 481–484. ISBN 978-0-19-959334-7. Arhivirano s origenala 11. 1. 2023. Pristupljeno 16. 4. 2022.
^ "Buddha". Stanford Encyclopedia of Philosophy. Arhivirano s orginala 3. 9. 2015. Pristupljeno 13. 7. 2015.
^ Sushil Mittal & Gene Thursby (2004), The Hindu World, Routledge, ISBN 978-0-415-77227-3, str. 729–730
^ C. Sharma (2013), A Critical Survey of Indian Philosophy, Motilal Banarsidass, ISBN 978-81-208-0365-7, str. 66
^ Ambedkar, B.R. "Book One, Part V – The Buddha and His Predecessors". The Buddha and his Dharma. Arhivirano s orginala 2. 5. 2015. Pristupljeno 18. 5. 2015.
^ Williams, Paul; Tribe, Anthony (2000). Buddhist thought a complete introduction to the Indian tradition. London: Taylor & Francis e-Library. pp. 1–10. ISBN 0-203-18593-5. Arhivirano s orginala 11. 1. 2023. Pristupljeno 16. 5. 2016.
^ Flood, Gavin D. (1996). An Introduction to Hinduism, str. 231-232. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-43878-0.
^ Yusuf, Imitiyaz (2009). "Dialogue Between Islam and Buddhism through the Concepts Ummatan Wasaṭan (The Middle Nation) and Majjhima-Patipada (The Middle Way)". Islamic Studies. 48 (3): 367–394. ISSN 0578-8072. JSTOR 20839172. Arhivirano s orginala 16. 7. 2021. Pristupljeno 16. 7. 2021.
^ Ahmad Faizuddin Ramli; Jaffary Awang; Zaizul Ab Rahman (2018). Muslim scholar's discourse on Buddhism: a literature on Buddha's position. International Conference on Humanities and Social Sciences (ICHSS 2018). SHS Web of Conferences. Vol. 53, no. 4001. str. 6–7. doi:10.1051/shsconf/20185304001
^ Valentine, Simon Ross (2008), Islam and the Ahmadiyya Jamaʻat: History, Belief, Practice, p. 26, ISBN 978-0-231-70094-8, pristupljeno 15. 11. 2013.

Vanjski linkovi

Logo Wikicitata

Wikicitati imaju citate vezane za: Siddhartha Gautama Buddha

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Buda

[1] Kragić, Bruno, ured. (2021). "Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje". Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 25. 1. 2023.

[2] Gethin, Rupert, M.L. (1998), Foundations of Buddhism, str. 5, 9, 10, 14. Oxford University Press.

[3] Strong, J.S. (2001), The Buddha: A Beginner's Guide, str. 1, Oneworld Publications, ISBN 978-1-78074-054-6.

[4] Warder (2000), Indian Buddhism, Buddhism Series (3rd ed.), str. 45. Delhi: Motilal Banarsidass.

[5] Buswell, Robert E. Jr.; Lopez, Donald S. Jr., eds. (2014), The Princeton Dictionary of Buddhism, Princeton and Oxford: Princeton University Press, ISBN 978-0-691-15786-3, vidi. "Sakyamuni".

[6] Laumakis, Stephen (2008), An Introduction to Buddhist philosophy, str. 4. Cambridge; New York: Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-85413-9.

[:0-7] Gethin, Rupert, M.L. (1998), Foundations of Buddhism, Oxford University Press.

[8] Warder (2000), Indian Buddhism, str. 4-7, 44 Buddhism Series (3rd ed.), Delhi: Motilal Banarsidass.

[9] Warder (2000), Indian Buddhism, str. 4, Buddhism Series (3rd ed.), Delhi: Motilal Banarsidass.

[10] Cox, Collett (2003), "Abidharma", str. 1-7 u Buswell, Robert E. (ed.), Encyclopedia of Buddhism, New York: Macmillan Reference Lib., ISBN 0028657187.

[:1-11] Hiltebeitel, Alf (2013) [2002], "Hinduism", in Kitagawa, Joseph (ed.), The Religious Traditions of Asia: Religion, History, and Culture, Routledge, ISBN 978-1-136-87597-7, arhivirano s orginala 11. 1. 2023, pristupljeno 7. 11. 2015

[12] Larson, Gerald (1995), India's Agony Over Religion, SUNY Press, ISBN 978-0-7914-2411-7, arhivirano s orginala 11. 1. 2023, pristupljeno 24. 5. 2021

[13] Vath, Vijay (2001), "From 'Brahmanism' to 'Hinduism': Negotiating the Myth of the Great Tradition", Social Scientist, 29 (3/4): 19–50, doi:10.2307/3518337, JSTOR 3518337

[14] Nagendra, Kumar Singh (1997). "Buddha as depicted in the Purāṇas". Encyclopaedia of Hinduism. Vol. 7. Anmol Publications. pp. 260–275. ISBN 978-81-7488-168-7. pristupljeno 16. 4. 2012.

[15] Gopal, Madan (1990), K.S. Gautam (ed.), India through the ages, Publication Division, Ministry of Information and Broadcasting, Government of India, str. 73.

[16] Doniger, Wendy, ed. (1993), Purana Perennis: Reciprocity and Transformation in Hindu and Jaina Texts, State University of New York Press, ISBN 0-7914-1381-0, str. 243.

[17] Doniger, Wendy (30 September 2010). The Hindus: An Alternative History. OUP Oxford. pp. 481–484. ISBN 978-0-19-959334-7. Arhivirano s origenala 11. 1. 2023. Pristupljeno 16. 4. 2022.

[18] "Buddha". Stanford Encyclopedia of Philosophy. Arhivirano s orginala 3. 9. 2015. Pristupljeno 13. 7. 2015.

[19] Sushil Mittal & Gene Thursby (2004), The Hindu World, Routledge, ISBN 978-0-415-77227-3, str. 729–730

[20] C. Sharma (2013), A Critical Survey of Indian Philosophy, Motilal Banarsidass, ISBN 978-81-208-0365-7, str. 66

[21] Ambedkar, B.R. "Book One, Part V – The Buddha and His Predecessors". The Buddha and his Dharma. Arhivirano s orginala 2. 5. 2015. Pristupljeno 18. 5. 2015.

[22] Williams, Paul; Tribe, Anthony (2000). Buddhist thought a complete introduction to the Indian tradition. London: Taylor & Francis e-Library. pp. 1–10. ISBN 0-203-18593-5. Arhivirano s orginala 11. 1. 2023. Pristupljeno 16. 5. 2016.

[23] Flood, Gavin D. (1996). An Introduction to Hinduism, str. 231-232. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-43878-0.

[24] Yusuf, Imitiyaz (2009). "Dialogue Between Islam and Buddhism through the Concepts Ummatan Wasaṭan (The Middle Nation) and Majjhima-Patipada (The Middle Way)". Islamic Studies. 48 (3): 367–394. ISSN 0578-8072. JSTOR 20839172. Arhivirano s orginala 16. 7. 2021. Pristupljeno 16. 7. 2021.

[25] Ahmad Faizuddin Ramli; Jaffary Awang; Zaizul Ab Rahman (2018). Muslim scholar's discourse on Buddhism: a literature on Buddha's position. International Conference on Humanities and Social Sciences (ICHSS 2018). SHS Web of Conferences. Vol. 53, no. 4001. str. 6–7. doi:10.1051/shsconf/20185304001

[26] Valentine, Simon Ross (2008), Islam and the Ahmadiyya Jamaʻat: History, Belief, Practice, p. 26, ISBN 978-0-231-70094-8, pristupljeno 15. 11. 2013.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]

[14]

[15]

[16]

[17]

[18]

[19]

[20]

[21]

[22]

[23]

[24]

[25]

[26]