Katarina Medici
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Katarina Medici (Mediči; italijanski: Caterina de' Medici; francuski: Catherine de Médicis; 13. april 1519 – 5. januar 1589) je brakom bila francuska kraljica i kasnije regent, te suo iure grofica Overnje i Laurgaisa.
Porijeklo i mladost
[uredi | uredi izvor]Bila je kćerka Laurencija, vojvode Urbina, i Magdalene, grofice Lauragaisa. Rođena je u Firenci. Majka joj je umrla 15 dana nakon njenog rođenja i ostavila joj svoju grofoviju, a otac nekoliko sedmica kasnije. Pripadala je firentinskoj dinastiji Medici, a njeno puno ime bilo je Caterina Maria Romula di Lorenzo de' Medici. Nakon smrti roditelja za Katarinu se brinula njena baka, Alfonsina Orsini, a nakon njene smrti Katarinina tetka, Klarisa Medici. Od 1523. Katarina je živjela na dvoru svoga rođaka, pape Klementa VII.
Godine 1524. naslijedila je tetku Anu kao grofica Bolonje.
Brak
[uredi | uredi izvor]Njena porodica nije bila posebno značajna, niti je Katarina imala značajne vladare među bliskim precima. Nije bila ni naročito lijepa. Ono što ju je učinilo interesantnom francuskom kralju Franji bilo je njeno ogromno bogatstvo. Zbog toga je on 1531. godine predložio brak mlade vojvotkinje Lauragaisa i njegovog mlađeg sina, Henrika, orleanskog vojvode, što je papa spremno prihvatio.
Brak je sklopljen 28. oktobra 1533. godine, ali iz njega prvih deset godina nije rođeno nijedno dijete. Henrik je ignorisao Katarinu i provodio vrijeme s nizom ljubavnica. Smrt Henrikovog starijeg brata Franje učinila je rađanje djece Katarininom prijekom dužnošću. Međutim, djece nije bilo, te se diskutovalo o poništenju braka. Delfina je bila odlučna da to spriječi i na sve je načine pokušavala zanijeti; 20. januara 1544. godine konačno je rodila dijete, i to sina Franju. Nakon prve trudnoće Katarina više nije imala problema sa začećem; rodila je devetero djece nakon Franje. Uprkos tome, njen brak je ostao nesretan. Svekrova smrt 1547. godine ju je učinila kraljicom Francuske.
Kao supruga francuskog kralja nije gotovo nikakvog autoriteta. Kada bi bio van kraljevstva Henrik II bi je imenovao regentom, ali njena moć je bila veoma ograničena. Henrikova dvadeset godina starija ljubavnica, Diane de Poitiers, je bila centar njegove pažnje. Kraljica je 1556. godine skoro umrla rađajući blizanke, Ivanu i Viktoriju. Tri godine kasnije muž joj je poginuo u viteškom turniru; kraljica Katarina je izražavala svoju tugu za mužem, ali je njegovom smrću dobila mnogo više autoriteta.
Djeca
[uredi | uredi izvor]- Franjo II, kralj Francuske i Škotske (19. januar 1544 – 5. decembar 1560); oženjen škotskom kraljicom Marijom I
- Elizabeta, kraljica Kastilje i Aragonije (2. april 1545 – 3. oktobar 1568); udata za kastiljsko-aragonskog kralja Filipa II i I
- Klaudija, vojvotkinja Lotaringije (12. novembar 1547 – 21. februar 1575); udata za lotarinškog vojvodu Karla III
- Luj, vojvoda Orléansa (3. februar 1549 – 24. oktobar 1549)
- Karlo IX, kralj Francuske (27. juni 1550 – 30. maj 1574); oženjen Elizabetom Austrijskom
- Henrik III, kralj Francuske (19. septembar 1551 – 2. august 1589); oženjen Ludovikom Lotarinškom
- Margareta, kraljica Francuske i Navare (14. maj 1553 – 27. mart 1615); udata za francusko-navarskog kralja Henrika IV i III
- Franjo, vojvoda od Anjoua (18. mart 1555 – 19. juni 1584)
- Viktorija (24. juni 1556 – august 1556)
- Ivana (24. juni 1556)
Udovištvo
[uredi | uredi izvor]Vladavina Franje II
[uredi | uredi izvor]
Katarinin sin šesnaestogodišnji Franjo je naslijedio francusku krunu. Iako je bio smatran dovoljno zrelim da vlada sam, svi njegovi službeni aktovi počinjali su riječima: "Željom kraljice, svoje gospe majke, i svojim odobravanjem njenog mišljenja, naređujem..." Kraljica majka nije oklijevala iskoristiti svoj novi autoritet; odmah je prisilila muževu ljubavnicu da vrati kruni zamak i slične darove koje je dobila od Henrika. Klaudije, vojvoda od Guisea, je također došla do moći Franjinom krunidbom.
Kada je Franjo II obolio i Katarina shvatila da će umrijeti, sklopila je sporazum s navarskim kraljem Antonijem u kojem je pristala osloboditi njegovog brata ukoliko se Antonije odrekne prava na namjesništvo, koje je nosio kao prva punoljetna osoba u nizu nasljednika francuske krune. Stoga ju je tajni savjet nakon Franjine smrti 1560. godine proglasio guvernericom Francuske u ime njenog drugog sina, devetogodišnjeg kralja Karla IX, i dao joj velike ovlasti.
Vladavina Karla IX
[uredi | uredi izvor]
Kraljica Katarina se suočavala s mnogim problemima u Francuskoj koja je bila podijeljena na protestante i katolike, a mnoge od njih nije ni razumjela. Nije uspjela pomiriti ove dvije grupe jer nije shvatala snagu novog vjerskog pokreta; mislika e da će problem biti riješen ako jednostavno pomogne vođama protestanata i katolika da se slože. Guisovi su insistirali na persekuciji protestanata, što je dovelo do Francuskih ratova religije.
Ubistvo vojvode od Guisea 1563. godine oduševila je Katarinu, ali je još više rasplamsala sukobe. Tolerantnim ediktom je okončala prvu fau ratova, te potakla i katolike i protestante da otmu La Harve od Engleza. Iste godine je Karlo IX proglašen punoljetnim. Iako više nije bilo zakonske potrebe za regentom, Katarina je nastavila upravljati u njegovo ime pošto se on nije interesovao za državna pitanja. Nastavila je tražiti rješenje vjerskih problema, te je čak pregovarala s navarskom vladaricom, protestantkinjom Ivanom III (koju je poslije nazivala "najbesramnijom ženom na svijetu"). Ovaj kraljičin pristup se drastično promijenio nakon što su protestanti pokušali napasti kralja. Tada je napustila sve mirovne pregovore i odlučno ih počela progoniti.
Katarina se kao regent služila i politički važnim brakovima; Karla IX je oženila austrijskom nadvojvotkinjom Elizabetom, kćerkom cara Maksimilijana II. Neuspješno je pokušavala i jednog od svojih mlađih sinova, pogotovo vojvodu od Anjoua, oženiti engleskom vladaricom Elizabetom I. Zatim je željela udati svoju kćerku Margaretu za navarskog prijestolonasljednika Henrika. Natjerala je Henrikovu majku, Ivanu III, da pristane na taj brak. Ivana je umrla prije vjenčanja, što je Henrika (tada trećeg u nizu nasljednika francuske krune) učinilo kraljem Navare. Vjenčanje Henrika i Margarete bilo je obilježeno masakriranjem protestanata koji su u Pariz došli s Henrikom na svadbu. Očekujući napad protestanata, Katarina je odlučila preduhitriti protivnike i napasti prva. Pokolj poznat kao Bartolomejska noć je trajao sedam dana i skoro je uništio Katarininu reputaciju. Katarina se smijala ambasadorima kada je tokom vjenčanja kao rimokatolik klekao pred oltar navarski kralj, Henrik III, preobrativši se na rimokatoličanstvo kako bi izbjegao smrt.
Vladavina Henrika III
[uredi | uredi izvor]
Dvije godine kasnije umro je Karlo IX; njegove posljednje riječi bile su dozivanje majke. Dan prije smrti imenovao ju je regentom, pošto je njegov brat i nasljednik, poljski kralj Henrik, bio u Poljskoj. Novi francuski kralj, Henrik III, bio je Katarinin omiljeni sin. Kao i njegova braća, Henrik III je ovisio o majčinoj pomoći iako je krunu naslijedio kao odrastao muškarac. Katarinin najmlađi sin, Franjo, vojvoda od Anjoua, umro je 1584. godine, ne ostavivši djece, nakon što je majci stvarao mnogo problema svojim ponašanjem. Njegova smrt je prijestolonasljednikom učinila Katarininog zeta, navarskog kralja, zahvaljujući salskom zakonu i njegovom patrilinearnom porijeklu od kralja Luja IX.
Njena kćerka, navarska kraljica Margareta, zadavala joj je muka koliko i vojvoda od Anjoua. Napustila je muža i upustila se u vanbračne veze, zbog čega je Katarina često vikala na nju, molila zeta da je prisili na povratak, odbijala slati joj novac i na kraju je razbaštinila. Naredila je pogubljenje njenog ljubavnika, mada nije bio pogubljen pred Margaretom kako je Katarina to bila zamislila.
Katarina nije mogla kontrolisati svog posljednjeg sina kao prethodnu dvojicu. Tokom njegove vladavine ponašala se kao vješt diplomata, putujući Francuskom i učvršćavajući njegov autoritet. Pred kraj života je postepeno gubila utjecaj. Umrla je 5. januara 1589. godine, najvjerovatnije od zapaljenja pluća. Smrt Henrika III je uslijedila vrlo brzo, a francusku krunu je naslijedio njen zet, navarski kralj, kao Henrik IV.
Umjetnost
[uredi | uredi izvor]Medici je bila nadahnuta svojim svekrom, Franjom I, koji je organizovao okupljanja umjetnika na svom dvoru. Dok su zemljom harali ratovi i dok je monarhija gubila poštovanje naroda, Katarina se trudila napraviti promjenu raskošnim dvorskim predstavama. Trideset godina je sponzorisala umjetnike i ostavljala svoj trag na kasnu francusku renesansu. Voljela je arhitekturu, kao prava "kćerka [porodice] Medici"; željela je graditi impozantne građevine i ostaviti iza sebe velika postignuća. Nakon muževe smrti sagradila je veliki broj palača kao spomenik njemu. Iako je trošila ogromne količine novca na umjetnost, većina radova koje je platila nije preživjela do danas zahvaljujući izumiranju dinastije Valois kratko nakon njene smrti.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]
| Prethodnik: Magdalena |
Grofica Lauragaisa 1519–1589 |
Nasljednik: Margareta
|
| Prethodnik: Ana |
Grofica Overnje 1524-1589 |
Nasljednik: Karlo |
