Leukociti
Leukociti (grč. λευκός, leukós - bijeli + κύτος, kýtos - stanica, šupljina) ili bijele krvne stanice su krvne stanice imunološkog sustava čija je osnovna uloga zaštita organizma od mikroorganizama (bakterija, virusa, gljivica i parazita) te stranih tijela koji prijeđu prirodne barijere kože i sluzokože. Postoji pet osnovnih vrsta leukocita koji se razlikuju prema izgledu, zastupljenosti, mjestu nastanka i funkciji.[1]
Životni vijek leukocita je u prosjeku 3 do 6 dana, a nastaju u koštanoj srži i limfnim čvorovima i prsnoj žlijezdi. Promjer im se kreće od 8 do 12 mikrometara,[2] a njihov je broj od 4 do 9x109 u litri krvi.[3] Broj leukocita može varirati tijekom različitih fizioloških uvjeta i starenjem.
Leukociti sadrže oko 80% vode, velike količine glikogena koji služi kao izvor energije, nukleoproteida, histamin i heparin. Od fizičkih osobina najvažnije je ameboidno kretanje kojim leukociti procesom kemotaksije prelaze iz krvi u čvrsta tkiva.
Živi leukociti nemaju konkretnu nijansu citoplazme. Jezgre u nekim slučajevima osvjetljenja mikroskopom mogu imati zelenkastu nijansu zbog ogiba svjetla, a kod neutrofila su i zaista zelenkaste jer sadrže veliku količinu mijeloperoksidaze. Velike nakupine leukocita su bijele zbog disperzije svjetla, odnosno zelenkaste u slučaju neutrofilije.
Fiksirani i obojani klasičnim postupcima iz porodice Romanovskijevih bojanja, imaju plavoljubičastu jezgru, a citoplazmatske granule ljubičaste, blijedoljubičaste ili narančasto-ružičaste boje.
Oblik leukocita se razlikuje ovisno o vrsti. U nepodraženom stanju, svi su leukociti periferne krvi okruglog oblika. Osnovna karakteristika nekih vrsta leukocita su specifične citoplazmatske granule. Ovisno o tome imaju li ili nemaju granule, dijele se na:[4][5]
- granulocite ili polimorfonuklearne leukocite, u koje spadaju neutrofili, eozinofili i bazofili. Neutrofili sadrže granule koje se slabo boje i to neutralnim bojama. Granule eozinofila boje se kiselim bojama, a granule bazofila lužnatim bojama. Obojana zrnca sadrže niz enzima i drugih tvari s antimikrobijskim djelovanjem i imaju ulogu uništenja i razgradnje mikroorganizama koje leukocit unese u citoplazmu procesom fagocitoze.
- agranulocite ili mononuklearne leukocite koji pod optičkim mikroskopom prividno ne sadrže citoplazmatska zrnca. U ovu skupinu spadaju limfociti, monociti i makrofagi.
| vrsta | izgled Romanovski-bojane stanice pod mikroskopom | skica | prosječan postotak u krvi odraslog čovjeka |
promjer [μm][6] | funkcija[3] | jezgra[3] | boja granula tretiranih Romanovskijevim bojama[3] | životni vijek[6] |
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| neutrofil |  |
 |
62 % | 10–12 | više režnjeva | blijedo ružičasta | 6 sati – nekoliko dana | |
| eozinofil |  |
 |
2.3 % | 10–12 |
|
dva režnja | crveno-narančasta | 8–12 dana (u krvotoku 4 – 5 sati) |
| bazofil |  |
 |
0.4 % | 12–15 | dva ili tri režnja | tamno ljubičasta | od nekoliko sati do nekoliko dana | |
| limfocit |  |
 |
30 % | 7–8 |
|
okrugla, decentrirana | azurofilne granule u NK-limfocitima i citotoksičnim (CD8+) T-limfocitima | godinama za stanice imunološke memorije, nekoliko tjedana za ostale limfocite. |
| Monocit |  |
 |
5.3 % | 7.72–9.99[7] |
|
bubrežasta | nema | nekoliko sati do nekoliko dana |
| Makrofag |  |
 |
oko 21 ponekad do 60–80 | Nastaje aktivacijom monocita.
|
promjenjivog oblika | nakon aktivacije: nekoliko dana neaktiviran: nekoliko mjeseci do nekoliko godina | ||
| Dendritička stanica |  |
 |
Potječe i iz limfoidne i mijeloidne linije.
|
sličan makrofagu |
Životni vijek leukocita je različit, ovisno kojoj vrsti pripadaju. Neki leukociti koji se razviju u koštanoj srži tamo ostaju pohranjeni dok za njima ne nastane potreba. Primjerice, granulociti nakon ulaska u krv žive još oko 5 dana. Glavna zadaća leukocita je obrana organizma od stranih, opasnih napadača (antigena), što su prvenstveno mikroorganizmi.
Granulociti se stvaraju u jetri fetusa, a kod djece i zdravih osoba u koštanoj srži. Limfociti se stvaraju uglavnom u slezeni i limfnim čvorovima, a monociti u koštanoj srži.
- ↑ LaFleur-Brooks, M. 2008. Exploring Medical Language: A Student-Directed Approach, 7. izdanje. izdavač: Mosby Elsevier. St. Louis, Missouri, USA. str. 398. ISBN 978-0-323-04950-4
- ↑ Maton, D., Hopkins, J., McLaughlin, Ch. W., Johnson, S., Warner, M. Q., LaHart, D., & Wright, J. D., Deep V. Kulkarni. 1000008. Human Biology and Health. Prentice Hall. Englewood Cliffs, New Jersey, USA. ISBN 0-13-981176-1 Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|date=(pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link) - ↑ a b c d Alberts, B. 2005. Leukocyte functions and percentage breakdown. Molecular Biology of the Cell. NCBI Bookshelf. Pristupljeno 14. travnja 2007.
- ↑ Gartner, L. P., & Hiatt, J. L. 2007. Color Textbook of Histology. 5. izdanje izdanje. SAUNDERS Elsevier. Philadelphia, PA. str. 225. ISBN 978-1-4160-2945-8CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ↑ http://www.wisc-online.com/objects/index_tj.asp?objID=AP14704
- ↑ a b Daniels, V. G., Wheater, P. R., & Burkitt, H. G. 1979. Functional histology: A text and colour atlas. Churchill Livingstone. Edinburgh. ISBN 0-443-01657-7CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ↑ Worthen, G. S., Downey, G. P.; Henson, P. M., Doherty, D. E.; Schwab b, 3rd; Elson, EL; Henson, PM; Worthen, GS. 1990. Retention of leukocytes in capillaries: role of cell size and deformability. Applied Physiology. svezak 69 (broj 5): str. 1767.–1778. PMID 2272970