Mate Boban
| Mate Boban | |
|---|---|
| Rođenje | 12. 2. 1940. Sovići |
| Smrt | 7. 7. 1997. (dob: 57) Sovići |
| Zanimanje | političar - predsjednik Hrvatske Republike Herceg-Bosne Član HDZ-a |
Mate Boban (Sovići, 12. februara 1940. - 7. juli 1997.), bosanskohercegovački političar. Prvi predsjednik samoproglašene Hrvatske Republike Herceg-Bosne. U mnogobrojnim optužnicama pred Tribunalom u Hagu je označen kao dio udruženog zločinačkog poduhvata, koji je podrazumijevao stvaranje hrvatske države od područja BiH u Hercegovini i Srednjoj Bosni, etničkim čišćenjem bošnjačkog stanovništva.
Rođen je 12. februara 1940. godine u mnogočlanoj obitelji, u selu Sovići kraj Gruda, u zapadnoj Hercegovini. Osnovnu školu završio je u Sovićima. U mladosti je u školi bio loš učenik, sklon krađi. Kada ga je uhapsila Milicija, da bi se izvukao iz zatvora, pristao im je služiti kao doušnik. Nakon toga pohađa sjemenište u Sinju i gmnaziju u Đakovu. Godine 1958., odmah nakon što je postao punoljetan, postaje član Saveza komunista Jugoslavije. Školovanje nastavlja u Zagrebu, gdje na Zagrebačkom sveučilištu stiče zvanje magistra ekonomskih nauka. Nakon kraćeg posla u Grudama, 1966. godine zapošljava se u Imotskom. Tu je bio na čelu trgovačkog poduzeća Napredak, koje postiže dobre rezultate.[1]
Zbog privrednog kriminala, dvije godine provodi u istražnom pritvoru u Splitu. On i njegovi politički saradnici su poslije lagali kako je u zatvoru završio zbog nacionalizma, tačnije zbog posjete groba Ante Pavelića u Madridu.[1] Kraj 1980-ih dočekuje kao predstavnik Tvornice duhana Zagreb, relativno situiran, sa ženom, troje odrasle djece i nekoliko unučadi.
Većina ljudi koji su postali Bobanovi najodaniji saradnici, bili su bivši članovi Komunističke partije. Vladimir Šoljić bio je partijski sekretar u Širokom Brijegu, Valentin Ćorić u Čitluku, Pero Marković u Čapljini, a Branko Kvesić je bio istražni sudija u Mostaru. Bruno Stojić je također bio član Partije, a Jadranko Prlić je bio potpredsjednik posljednje komunističke vlade.[2]
Nakon što je uvidio da komunistički režim pada, osniva Hercegovačku demokratsku zajednicu 1991., no ubrzo stupa u kontakt sa čelništvom HDZ-a u Zagrebu. Predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman mu povjerava secesiju i formiranje hrvatskih općina u BiH kako bi bile što nezavisnije od bosanskohercegovačkih vlasti u Sarajevu.
U februaru 1992. Franjo Tuđman šalje izaslanika Stjepana Mesića da smijeni Stjepana Kljujića s položaja predsjednika HDZ-a BiH. Na njegovo mjesto kraće vrijeme dolazi v. d. predsjednika Milenko Brkić, da bi ga na kraju zamijenio Mate Boban. Boban je ovaj puč u stranci komentirao tim da je "Kljujić previše Bosanac, a premalo Hrvat."
Držao je govore pred hrvatskim stanovništvom upozoravajući ih na opasnost od tobožnjeg islamskog fundamentalizma koji će Hrvate okrenuti protiv Bošnjaka. Srbe naziva "braćom u Kristu". Nakon početka rata u BiH hrvatsko stanovništvo radi odbrane od srpske agresije organizira HVO, koji je bio većim dijelom lojalan HDZ-u BiH, te HOS, koji je bio lojalan predsjedništvu HSP-a u Zagrebu. U Grudama, 18. novembra 1991., Mate Boban proglašava Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu, autonomnu teritorijalnu jedinicu unutar Republike Bosne i Hercegovine, navodno radi bolje odbrane od srpske agresije.
HZ Herceg-Bosna u početku je obuhvatala samo zapadnu Hercegovinu. HOS koji je bio mješovitog sastava postiže velike uspjehe u borbama sa srpskim paravojnim formacijama zbog čega mu raste popularnost i među Hrvatima i među Bošnjacima. Osvaja velike dijelove općine Trebinje nedaleko Dubrovnika natjeravši četnike u bijeg. Mnogi vojnici HVO-a prelaze u HOS. Zapovjednik HOS-a Hercegovine Blaž Kraljević 9. augusta 1992. biva pozvan na sastanak s Matom Bobanom u Mostar, navodno radi dogovora o daljnjem toku ratnih operacija protiv srpskih snaga. Sastanku je prisutvovao i Bruno Stojić, ministar odbrane HZ "Herceg-Bosne". Na tom sastanku Mate Boban je zatražio od Blaža Kraljevića da se stavi pod komandu vlasti Herceg-Bosne i da razoruža Bošnjake u HOS-u. Blaž Kraljević je to odbio i po povratku u svoj štab ubijen je zajedno sa osam svojih podređenih oficira u zasjedi Kažnjeničke bojne HVO-a kojom je zapovjedao Mladen Naletilić zvani Tuta, desna ruka Mate Bobana. Sumnjalo se (a mnogi Kraljevićevi prijatelji i danas vjeruju) da je Mate Boban naredio izvršenje atentata i da je u tome imao podršku Franje Tuđmana koji je želio rasformiranje HOS-a u Hrvatskoj i BiH.
Nakon atentata vlasti Herceg-Bosne nisu učinile ništa radi hvatanja i osuđivanja atentatora. Mate Boban je tada pozvao borce HOS-a da se pridruže HVO-u. Ante Prkačin, novi načelnik štaba HOS-a koji je bio poslan od čelništva HSP-a da spriječi sukobe HVO-a i HOS-a je prešao na stranu Mate Bobana i potpisao sporazum kojim je raspustio HOS u BiH. Mnogi HOS-ovci, bez energičnog vodstva, nisu se mogli oduprijeti pritiscima Mate Bobana. Bili su prisiljeni priključiti se HVO-u.
U ljeto 1993., Katolička crkva u Bosni i Hercegovini žestoko kritikuje Bobana i njegovu politiku prema Bosni i Hercegovini.[3] Hrvatski katolički vrh, kardinali Franjo Kuharić[4] i Vinko Puljić, biskup Franjo Komarica i čelnik franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Petar Anđelović "odrješito i smjelo osuđuju zločine hrvatskih religioznih nacionalista" i podržavaju nacionalno i religijski pluralističku Bosnu i Hercegovinu.[3] Mate Boban i Gojko Šušak šalju pismo upozorenja kardinalu Kuhariću i upozoravaju ga da se crkveno vodstvo ostavi pitanja koja ih se ne tiču.[3] Mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić i fra Jozo Zovko također navode da je rat u Bosni i Hercegovini političke, a ne religijske naravi.[3]
Nakon još nekoliko incidenata s Katoličkom ckrvom HDZ BiH počinje voditi kampanju protiv katoličkog vodstva. Kardinala Vinka Puljića su javno prozivali "Alijinim biskupom".
Pred kraj rata situacija u BiH se promijenila. Međunarodna zajednica bila je izričito jasna da BiH mora ostati cjelovita, stoga Boban više nije bio potreban HDZ-u. Tuđman, koji ga je postavio na vodstvo HDZ-a BiH sada vrši pritisak na njega da to mjesto napusti. Vodstvo HDZ-a u BiH preuzima Dario Kordić a čelnik Herceg-Bosne postaje Krešimir Zubak. Boban priznaje da se osjećaj izdanim i napuštenim. Kraće vrijeme živi u hotelu "Interkontinental" u Zagrebu. Dobiva i respektabilan posao u INI.
Umire u Sovićima 7. jula 1997. u 57. godini života od moždanog udara.
- ↑ 1,0 1,1 AIM press.ch Arhivirano 2012-04-02 na Wayback Machine-u Smrt Mate Bobana
- ↑ Miljenko Jergović Arhivirano 2013-10-05 na Wayback Machine-u Mate Boban (1940.-1997.): Karadžićev brat u Kristu
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 Mitja, Velikonja. Religious separation and political intolerance in Bosnia-Herzegovina, str. 271. Libery of Congress Cataloging-in-Publication Data, 2003. ISBN 1-58544-226-7
- ↑ Rathfelder, Erich. Rat u ratu, 1998. Preuzeto 16. kolovoza 2011.
