ABSTRACT Zemlja u biblijskoj vjeri i zemljoradničkoj stvarnosti Biblijske, teološke i pastoralne ... more ABSTRACT Zemlja u biblijskoj vjeri i zemljoradničkoj stvarnosti Biblijske, teološke i pastoralne smjernice za kvalitetnije poimanje značenja zemlje u seosko-zemljoradničkim kršćanskim zajednicama. Kao teološki i pastoralni izazov suvremene Crkve stoji zemlja koja svojom prukom nadilazi dosadašnja paušalana odbacivanja i zapuštanja, a s njome i seosko-zemljoradničko stanovništvo koje je, vrlo često samo zbog toga jer živi na zemlji i od zemlje smatrano nedovoljno pastoralno atraktivnim. Međutim, nalazi pručavanja biblijske teologije na koje ovaj članak samo šturo i ukratko upozorava trebali bi usmjeriti našu pozornost na zemljoradničko stanovništvo koje u sebi još uvijek gaji temeljnu ljudsku i religioznu ukorijenjenost u zemlju koja svojim teološkim značenjem u biblijskoj vjeri nadilazi mnoge druge teme i teološkog i pastoralnog umovanja i planiranja. Ljudskost se, kako je vidi biblijska vjera, može jedino naći i razumjeti u svijetlu pripadanja i odnosa prema zemlji, kao mjestu na kojem se događa odnos i povezanost s Bogom. Zemlja je mjesto i prostor Božje objave, a ujedno je ona mjesto i prostor našeg teološkog razmišljanja. Odvajanje teologije od zemlje, od ljudskog historiciteta, ukorijenjenosti i smještenosti u određeni povijesni kontekst dovodi nas u opasnost odvajanja teologije od konkretnog života, a time i do gubitka njezine vrijednosti i služnosti čovjekovoj vjeri. Pastoralno, pak, djelovanje utemeljeno na teologiji koja ozbilno ne uzima u obzir zemlju i zemaljskost čovjeka već je u samom svome začetku pothvat osuđen na propast, jer ne stoji na čvrstom i sigurnom tlu.
Uvjerenje da Zemlji i zemaljskoj stvarnosti mora doći kraj jedna je od temeljnih postavki s kojom... more Uvjerenje da Zemlji i zemaljskoj stvarnosti mora doći kraj jedna je od temeljnih postavki s kojom se susrećemo ne samo u (neo)apokaliptičkom promatranju svijeta, nego i u općim kršćanskim teološki obrazlaganim istinama o materijalnom svijetu i zemaljskoj stvarnosti. Na primjeru tekstova Izaijine male i velike apokalipse u ovom se članku pokazuje da biblijska vjera i nada koju apokaliptici svjedoče smjera riješiti problem izemljenosti i izdomljenosti tražeći odgovor koji će zadovoljiti ljude i narode što se nalaze u stanju iskorijenjenosti iz svoje zemlje bilo da u njoj ne žive ili se, iako u njoj žive, osjećaju i doživljavaju od nje odvojeni. Apokaliptičko shvaćanje zem lje počiva na uvjerenju da je »realna« i stvarna zemlja mjesto prebivanja s Bogom, mirnog života s ljudima i sklada među stvorenjima. Od te ideje Izrael nikada u povijesti svojeg postojanja nije odustao. Želja i čežnja za ponovnom ustanovom (novoga) Božjeg kraljevstva po svojoj naravi podrazumijeva povratak naroda na svoju zemlju, na svoj prirodni teritorij. Apokaliptički pojmovi »nebo« i »nebeski Jeruzalem« ne mogu se odvojiti od svojih realnih i tvarnih (ovo)zemaljskih pojmova i shvaćanja tih prostora. Zemlja, upravo ona koju je Bog obećao i dao Izraelu je bila i jest stvarnost u kojoj je Izrael živio i još uvijek živi, premda još ne u potpunosti. Iz čitanja tekstova Izaijine male i velike apokalipse (Iz 24-27; 34-35) u svjetlu teologije zemlje proizlazi i pitanje o opravdanosti teološkog tumačenja apokaliptičkih tekstova kao onih koji navještaju razaranje i uništenje Zemlje, planeta na kojem ljudi žive, kao i cjelokupne materijalne stvarnosti. Čitanje biblijskih apokaliptičkih tekstova iz perspektive teologije zemlje čini se opravdanim alatom koji bi mogao pružiti jasnije razumijevanje teme zemlje u današnjem povijesnom trenutku, kad osjećamo i doživljavamo da su naša Zemlja i ljudski rod s njom zajedno, u svojoj opstojnosti i dostojanstvu ugrože
ABSTRACT The world, which today's generation of people lives in, is threatened and in con... more ABSTRACT The world, which today's generation of people lives in, is threatened and in constant danger of destruction, noted Abraham Joshua Heschel, at the mid-twentieth century, and for the salvation of man and the environment of his life suggested a different value system that takes into account not only space, but as the essence and the heart of existence sets time. Judaism, as a religion of time, teaches how consecration of time happens in celebration of Shabbat, the Day of the Lord, which God has blessed and made holy. Heschel’s ecological theology considers the world of things as sacred, but only if the world is consecrated in time. Therefore, A. J. Heschel sees the Shabbat as a starting point from which he observes the world and from which he builds his ecological theology, considering the Day of the Lord as the pinnacle of creation and highest manifestation of God's holiness, when primarily the time, then a man and finally space is made holy. This paper as a starting point of analysis takes the book “The Sabbath: Its Meaning for Modern Man” by Abraham Joshua Heschel in effort to provide an overview of the beginnings of ecological and theological thinking in the mid 20th century.
Biblijska teologija zemlje-potka enciklike Laudato si' Sažetak: Papa Franjo, u svojoj enciklici L... more Biblijska teologija zemlje-potka enciklike Laudato si' Sažetak: Papa Franjo, u svojoj enciklici Laudato si', usudio se otvorenije i ozbiljnije progovoriti ne samo o ekološkoj problematici, nego i prepoznati da je tema zemlje u kršćanskoj vjerničkoj svijesti zaboravljena. Iako su na važnost zemlje u posljednjih nekoliko desetljeća upozoravali biblijski teolozi, tek je u enciklici Laudato si' ova tema stavljena pred kršćansku teološku javnost kao jedna od važnih sastavnica biblijske vjere. Namjera je ovoga članka prikazati osnovne postavke biblijskoga nauka o zemlji i iz njega proizašle teologije zemlje, ukazati na važnost biblijsko-teološkoga promišljanja o zemlji u rješenju ekološkoga problema s kojim se suočava ljudski rod i na taj način oslikati potku koja se krije u tkanju enciklike pape Franje Laudato si' gdje je zemlja shvaćena kao zajednički dom cijeloga čovječanstva i svih stvorenja. Ipak, kršćansko razumijevanje zemlje, teološki govor i razmišljanje o njoj ne može se zaustaviti samo na promatranju zemlje iz ekološkoga vida, jer se zemlja, kako pokazuju biblijski tekstovi, čini daleko kompleksnijom i dubljom temom nego što to na prvi pogled izgleda. Tri su razloga uočavanja važnosti zemlje u kršćanskoj teologiji: osnutak suvremene države Izrael, ekološka kriza i uočavanje važnosti zemlje za ljudski identitet. Biblijska teologija zemlje, izrasla u kontekstu krize sužanjstva, promatra zemlju kao dar koji zahtijeva poštovanje i ljubav, ali i neprestano premišljanje. Zemlja, temeljna sastavnica biblijske vjere, zbog svoje važnosti u teološkom premišljanju odnosa Bog-zemljačovjek, nudi se suvremenoj Crkvi kao transtemporalna tema po kojoj se može utažiti glad i žeđ suvremenoga čovjeka za ukorijenjenjem, smještenošću u prostor, za zemljom kao mjestom konkretnoga življenja kršćanske vjere. Iako je enciklika pape Franje Laudato si' primljena kao »ekološka«, opseg njezinih poruka nipošto nije čisto ekološki. U njoj se prije svega uočava poziv na teološki i praktični povratak zemlji i svemu onomu što zemaljski život u sebi uključuje, a što je tijekom povijesti kršćanstvo smetnulo s uma i jednostavno zaboravilo smatrati središnjom porukom svoje vjere. Iako na prvi pogled nevidljiva, teologija zemlje je ona nit koja čitav ekološki i teološki nauk pape Franje u enciklici Laudato si' drži na okupu i oblikuje tkanje sustavnog teološkog i socijalnog nauka koji se u
DOAJ (DOAJ: Directory of Open Access Journals), 2016
Biblijska teologija zemlje-potka enciklike Laudato si' Sažetak: Papa Franjo, u svojoj enciklici L... more Biblijska teologija zemlje-potka enciklike Laudato si' Sažetak: Papa Franjo, u svojoj enciklici Laudato si', usudio se otvorenije i ozbiljnije progovoriti ne samo o ekološkoj problematici, nego i prepoznati da je tema zemlje u kršćanskoj vjerničkoj svijesti zaboravljena. Iako su na važnost zemlje u posljednjih nekoliko desetljeća upozoravali biblijski teolozi, tek je u enciklici Laudato si' ova tema stavljena pred kršćansku teološku javnost kao jedna od važnih sastavnica biblijske vjere. Namjera je ovoga članka prikazati osnovne postavke biblijskoga nauka o zemlji i iz njega proizašle teologije zemlje, ukazati na važnost biblijsko-teološkoga promišljanja o zemlji u rješenju ekološkoga problema s kojim se suočava ljudski rod i na taj način oslikati potku koja se krije u tkanju enciklike pape Franje Laudato si' gdje je zemlja shvaćena kao zajednički dom cijeloga čovječanstva i svih stvorenja. Ipak, kršćansko razumijevanje zemlje, teološki govor i razmišljanje o njoj ne može se zaustaviti samo na promatranju zemlje iz ekološkoga vida, jer se zemlja, kako pokazuju biblijski tekstovi, čini daleko kompleksnijom i dubljom temom nego što to na prvi pogled izgleda. Tri su razloga uočavanja važnosti zemlje u kršćanskoj teologiji: osnutak suvremene države Izrael, ekološka kriza i uočavanje važnosti zemlje za ljudski identitet. Biblijska teologija zemlje, izrasla u kontekstu krize sužanjstva, promatra zemlju kao dar koji zahtijeva poštovanje i ljubav, ali i neprestano premišljanje. Zemlja, temeljna sastavnica biblijske vjere, zbog svoje važnosti u teološkom premišljanju odnosa Bog-zemljačovjek, nudi se suvremenoj Crkvi kao transtemporalna tema po kojoj se može utažiti glad i žeđ suvremenoga čovjeka za ukorijenjenjem, smještenošću u prostor, za zemljom kao mjestom konkretnoga življenja kršćanske vjere. Iako je enciklika pape Franje Laudato si' primljena kao »ekološka«, opseg njezinih poruka nipošto nije čisto ekološki. U njoj se prije svega uočava poziv na teološki i praktični povratak zemlji i svemu onomu što zemaljski život u sebi uključuje, a što je tijekom povijesti kršćanstvo smetnulo s uma i jednostavno zaboravilo smatrati središnjom porukom svoje vjere. Iako na prvi pogled nevidljiva, teologija zemlje je ona nit koja čitav ekološki i teološki nauk pape Franje u enciklici Laudato si' drži na okupu i oblikuje tkanje sustavnog teološkog i socijalnog nauka koji se u
Ideje, promišljanja, odgovori, pitanja koja se nalaze u ovom članku jesu posljedica dijaloške sur... more Ideje, promišljanja, odgovori, pitanja koja se nalaze u ovom članku jesu posljedica dijaloške suradnje autorâ kako tijekom seminara za muškarce tako i tijekom samog idejnog postavljanja istoga, ali i odjek nakon doživljenih iskustava. Muškarac, u zajedništvu sa ženom, spaja stvarnosti neba i zemlje. Stvoren od zemlje, u dodiru s nebom, ostvaruje se u svom životu crpeći snagu s Izvora života, otkrivajući u Isusu Kristu u isto vrijeme i Čovjeka i Boga, onoga koji je pokazao kako je moguće biti čovjek. Na tragu ovih promišljanja smatramo kako muškarac može otkrivati radost u jezgri svoga bića, hramu Duha Svetoga, poštujući i vrednujući tijelo, duh i dušu, hraneći se onime što mu je potrebno kako bi se ostvario. U članku se govori o muškim arhetipovima koji pomažu muškarcu da se ostvari kao Kralj, Ratnik, Mudrac, Ljubitelj, Divlji čovjek. Biblijski likovi naglašavaju temu muškarca i otkrivaju čitavo bogatstvo i riznicu ostvarenih muških arhetipova. Različiti muškarci hrvali su se u biblijskim izvješćima sa svojim muškim identitetom i pronalazili put kako ostvariti Božji plan spasenja u vlastitom životu. Postoji razlika između shvaćanja muškarca nekada i danas, osobito u shvaćanju uloge muškarca kao suprugu i kao oca. Tema muškarca branitelja, muškarca spremnog na borbu, daje jedan širi kontekst razumijevanja situacije u kojem se muškarac našao na našim područjima tijekom ratnih zbivanja 90-tih godina XX. stoljeća.
U ovom se radu polazi od osnovne pretpostavke da je tema zemlja središnja tema Starog zavjeta i d... more U ovom se radu polazi od osnovne pretpostavke da je tema zemlja središnja tema Starog zavjeta i da se iza te teme krije teologija zemlje koja daje da se čitav biblijski tekst razumije kao koherentna i dinamička cjelina koja donosi jasne Božje upute za rješavanje egzistencijalnih poteškoća vjerničkog života i svjedočenja na području političkog, etičkoekološkog, ekonomskog ili općenito moralnog ponašanja. U prvom poglavlju, nakon ukazivanja potrebe za proučavanjem biblijske teme zemlja, prikazuje se povijesni razvoj teološkog pristupa zemlji u biblijskim tekstovima. Temeljna istraživanja i spoznaje o Knjizi proroka Hošee utvrđuju, kako je pokazano u drugom poglavlju, da je taj tekst izvršio snažan utjecaj na razvoj teme zemlja u drugim biblijskim knjigama. Stoga smo Hošeinoj knjizi pristupili kao prototipu proročke literature, a Hošei kao idejnom začetniku novog teološkog promatranja teme zemlja. Originalni hošeanski pristup zemlji i teološke poruke koje su oblikovane u Hošeinom metaf...
Suvremena antropologija naglašava da su tri sfere u kojima čovjek gradi svijet odnosa: u životu s... more Suvremena antropologija naglašava da su tri sfere u kojima čovjek gradi svijet odnosa: u životu s prirodom, u životu s drugim bićima i u životu s duhovnim bićima. Teološka antropologija, koristeći se saznanjima multidisciplinarnih istraživanja opće antropologije, čita biblijske tekstove te iz njih usvaja kršćanstvu vlastiti sustav ideja i praksi za vjernički život. Religiozna židovska i kršćanska teološka antropologija uvijek je smatrala da je ljudska sličnosti s Bogom temeljno polazište biblijskog poimanja čovjeka i njegov neizostavan dio. U ovom se članku izvješća o stvaranju i antropološke ideje u njima promatraju unutar konteksta cijele biblijske pripovijesti o odnosima između Boga i čovjeka te unutar kulturalnoga ideološkog konteksta njihova nastanka. Temeljna postavka koja se u ovom članku razlaže i objašnjava jest da je biblijsko-teološki antropološki nauk ovisan o teritorijalnoj i kulturalnoj smještenosti Izraela, tj. da je teritorijalna i kulturološka razlika mjesta i okruž...
Uvjerenje da Zemlji i zemaljskoj stvarnosti mora doći kraj jedna je od temeljnih postavki s kojom... more Uvjerenje da Zemlji i zemaljskoj stvarnosti mora doći kraj jedna je od temeljnih postavki s kojom se susrećemo ne samo u (neo)apokaliptičkom promatranju svijeta, nego i u općim kršćanskim teološki obrazlaganim istinama o materijalnom svijetu i zemaljskoj stvarnosti. Na primjeru tekstova Izaijine male i velike apokalipse u ovom se članku pokazuje da biblijska vjera i nada koju apokaliptici svjedoče smjera riješiti problem izemljenosti i izdomljenosti tražeći odgovor koji će zadovoljiti ljude i narode što se nalaze u stanju iskorijenjenosti iz svoje zemlje bilo da u njoj ne žive ili se, iako u njoj žive, osjećaju i doživljavaju od nje odvojeni. Apokaliptičko shvaćanje zem lje počiva na uvjerenju da je »realna« i stvarna zemlja mjesto prebivanja s Bogom, mirnog života s ljudima i sklada među stvorenjima. Od te ideje Izrael nikada u povijesti svojeg postojanja nije odustao. Želja i čežnja za ponovnom ustanovom (novoga) Božjeg kraljevstva po svojoj naravi podrazumijeva povratak naroda na svoju zemlju, na svoj prirodni teritorij. Apokaliptički pojmovi »nebo« i »nebeski Jeruzalem« ne mogu se odvojiti od svojih realnih i tvarnih (ovo)zemaljskih pojmova i shvaćanja tih prostora. Zemlja, upravo ona koju je Bog obećao i dao Izraelu je bila i jest stvarnost u kojoj je Izrael živio i još uvijek živi, premda još ne u potpunosti. Iz čitanja tekstova Izaijine male i velike apokalipse (Iz 24-27; 34-35) u svjetlu teologije zemlje proizlazi i pitanje o opravdanosti teološkog tumačenja apokaliptičkih tekstova kao onih koji navještaju razaranje i uništenje Zemlje, planeta na kojem ljudi žive, kao i cjelokupne materijalne stvarnosti. Čitanje biblijskih apokaliptičkih tekstova iz perspektive teologije zemlje čini se opravdanim alatom koji bi mogao pružiti jasnije razumijevanje teme zemlje u današnjem povijesnom trenutku, kad osjećamo i doživljavamo da su naša Zemlja i ljudski rod s njom zajedno, u svojoj opstojnosti i dostojanstvu ugrože
U članku se objašnjavaju osnovne značajke biblijske mudrosti. U Bibliji je mudrost predstavljena ... more U članku se objašnjavaju osnovne značajke biblijske mudrosti. U Bibliji je mudrost predstavljena kao skup pravila za ispravne i pravedne odnose u zajednici Božjih stvorenja. Biblijska mudrost je stav u dijalogu sa stvorenim svijetom i očituje se kroz niz upozorenja i uvida koji vode ljude prema kvalitetnom i dugoročno održivom životu u skladu s prirodnim okolišem. Poduzeto istraživanje odabranih tekstova mudrosne literature (Sir 16,26 - 17,14 i Mudr 11,24 - 12,1) otkriva da je biblijska mudrost istodobno teološka, antropološka i ekološka - ona vodi ka spoznaji Boga i svijeta kao mjesta Božje manifestacije, a u konačnici i spoznaje čovjekovih zadataka u svijetu. Kao Božje stvorenje me u ostalim stvorenjima, čovjek je odgovoran za održavanje reda i harmonije u svojem odnosu s Bogom i drugim stvorenjima. Zaključeno je da mudrost ne podrazumijeva kognitivno razumijevanje pravila samo vjerske odanosti i odgovornosti prema Bogu nego također zahtijeva vjersku obvezu održavanja skladnih odn...
Voditelji Katoličkih biblijskih djela subregije Srednja Europa Katoličke biblijske federacije (CB... more Voditelji Katoličkih biblijskih djela subregije Srednja Europa Katoličke biblijske federacije (CBF) sastaju se jedanput godišnje u raznim gradovima onih područja iz kojih dolaze. Na tim susretima već duži niz godina redovito sudjeluju i članovi Hrvatskoga katoličkog biblijskog djela (HKBD), ustanove Hrvatske biskupske konferencije za promicanje i apostolat biblijskoga pastoralnog djelovanja. Ove godine održana je konferencija u gradu Iași u Rumunjskoj od 22. do 25. listopada. Srednjoeuropsku subregiju svjetske Katoličke biblijske federacije čine Belgija, Nizozemska, Njemačka, Švicarska, Austrija, Češka, Slovačka, Poljska, Mađarska, Rumunjska, Slovenija i Hrvatska, a od ove godine i Rusija. Premda su pozvani i predstavnici Srbije, Bugarske i Ukrajine, nitko se iz tih zemalja na ovaj susret nije odazvao. Hrvatsko katoličko biblijsko djelo zastupao je dr. sc. Đurica Pardon, vršitelj dužnosti voditelja HKBD -a. Prvi dan konferencije započeo je razmatranjem života sv. Jeronima i molitvom koja je bila nadahnuta Apostolskim pismom pape Franje u obliku motuproprija Aperuit illis kojim se ustanovljuje Nedjelja Božje riječi i sve vjernike potiče na slavljenje, razmišljanje i širenje Božje riječi. U prijepodnevnom radnom dijelu slijedila su izvješća o djelovanju Katoličkih biblijskih djela u pojedinim zemljama. Izvješće o djelovanju Katholisches Bibelwerk ustanove Njemačke biskupske konferencije za biblijski pastoral i izdavaštvo iznio je dipl. theol. Wolfgang Baur, predstavivši organizaciju rada i dostignuća u biblijskom pastoralu tijekom prošle godine na području Njemačke. Rad Austrijskoga ka-
ABSTRACT Zemlja u biblijskoj vjeri i zemljoradničkoj stvarnosti Biblijske, teološke i pastoralne ... more ABSTRACT Zemlja u biblijskoj vjeri i zemljoradničkoj stvarnosti Biblijske, teološke i pastoralne smjernice za kvalitetnije poimanje značenja zemlje u seosko-zemljoradničkim kršćanskim zajednicama. Kao teološki i pastoralni izazov suvremene Crkve stoji zemlja koja svojom prukom nadilazi dosadašnja paušalana odbacivanja i zapuštanja, a s njome i seosko-zemljoradničko stanovništvo koje je, vrlo često samo zbog toga jer živi na zemlji i od zemlje smatrano nedovoljno pastoralno atraktivnim. Međutim, nalazi pručavanja biblijske teologije na koje ovaj članak samo šturo i ukratko upozorava trebali bi usmjeriti našu pozornost na zemljoradničko stanovništvo koje u sebi još uvijek gaji temeljnu ljudsku i religioznu ukorijenjenost u zemlju koja svojim teološkim značenjem u biblijskoj vjeri nadilazi mnoge druge teme i teološkog i pastoralnog umovanja i planiranja. Ljudskost se, kako je vidi biblijska vjera, može jedino naći i razumjeti u svijetlu pripadanja i odnosa prema zemlji, kao mjestu na kojem se događa odnos i povezanost s Bogom. Zemlja je mjesto i prostor Božje objave, a ujedno je ona mjesto i prostor našeg teološkog razmišljanja. Odvajanje teologije od zemlje, od ljudskog historiciteta, ukorijenjenosti i smještenosti u određeni povijesni kontekst dovodi nas u opasnost odvajanja teologije od konkretnog života, a time i do gubitka njezine vrijednosti i služnosti čovjekovoj vjeri. Pastoralno, pak, djelovanje utemeljeno na teologiji koja ozbilno ne uzima u obzir zemlju i zemaljskost čovjeka već je u samom svome začetku pothvat osuđen na propast, jer ne stoji na čvrstom i sigurnom tlu.
Uvjerenje da Zemlji i zemaljskoj stvarnosti mora doći kraj jedna je od temeljnih postavki s kojom... more Uvjerenje da Zemlji i zemaljskoj stvarnosti mora doći kraj jedna je od temeljnih postavki s kojom se susrećemo ne samo u (neo)apokaliptičkom promatranju svijeta, nego i u općim kršćanskim teološki obrazlaganim istinama o materijalnom svijetu i zemaljskoj stvarnosti. Na primjeru tekstova Izaijine male i velike apokalipse u ovom se članku pokazuje da biblijska vjera i nada koju apokaliptici svjedoče smjera riješiti problem izemljenosti i izdomljenosti tražeći odgovor koji će zadovoljiti ljude i narode što se nalaze u stanju iskorijenjenosti iz svoje zemlje bilo da u njoj ne žive ili se, iako u njoj žive, osjećaju i doživljavaju od nje odvojeni. Apokaliptičko shvaćanje zem lje počiva na uvjerenju da je »realna« i stvarna zemlja mjesto prebivanja s Bogom, mirnog života s ljudima i sklada među stvorenjima. Od te ideje Izrael nikada u povijesti svojeg postojanja nije odustao. Želja i čežnja za ponovnom ustanovom (novoga) Božjeg kraljevstva po svojoj naravi podrazumijeva povratak naroda na svoju zemlju, na svoj prirodni teritorij. Apokaliptički pojmovi »nebo« i »nebeski Jeruzalem« ne mogu se odvojiti od svojih realnih i tvarnih (ovo)zemaljskih pojmova i shvaćanja tih prostora. Zemlja, upravo ona koju je Bog obećao i dao Izraelu je bila i jest stvarnost u kojoj je Izrael živio i još uvijek živi, premda još ne u potpunosti. Iz čitanja tekstova Izaijine male i velike apokalipse (Iz 24-27; 34-35) u svjetlu teologije zemlje proizlazi i pitanje o opravdanosti teološkog tumačenja apokaliptičkih tekstova kao onih koji navještaju razaranje i uništenje Zemlje, planeta na kojem ljudi žive, kao i cjelokupne materijalne stvarnosti. Čitanje biblijskih apokaliptičkih tekstova iz perspektive teologije zemlje čini se opravdanim alatom koji bi mogao pružiti jasnije razumijevanje teme zemlje u današnjem povijesnom trenutku, kad osjećamo i doživljavamo da su naša Zemlja i ljudski rod s njom zajedno, u svojoj opstojnosti i dostojanstvu ugrože
ABSTRACT The world, which today's generation of people lives in, is threatened and in con... more ABSTRACT The world, which today's generation of people lives in, is threatened and in constant danger of destruction, noted Abraham Joshua Heschel, at the mid-twentieth century, and for the salvation of man and the environment of his life suggested a different value system that takes into account not only space, but as the essence and the heart of existence sets time. Judaism, as a religion of time, teaches how consecration of time happens in celebration of Shabbat, the Day of the Lord, which God has blessed and made holy. Heschel’s ecological theology considers the world of things as sacred, but only if the world is consecrated in time. Therefore, A. J. Heschel sees the Shabbat as a starting point from which he observes the world and from which he builds his ecological theology, considering the Day of the Lord as the pinnacle of creation and highest manifestation of God's holiness, when primarily the time, then a man and finally space is made holy. This paper as a starting point of analysis takes the book “The Sabbath: Its Meaning for Modern Man” by Abraham Joshua Heschel in effort to provide an overview of the beginnings of ecological and theological thinking in the mid 20th century.
Biblijska teologija zemlje-potka enciklike Laudato si' Sažetak: Papa Franjo, u svojoj enciklici L... more Biblijska teologija zemlje-potka enciklike Laudato si' Sažetak: Papa Franjo, u svojoj enciklici Laudato si', usudio se otvorenije i ozbiljnije progovoriti ne samo o ekološkoj problematici, nego i prepoznati da je tema zemlje u kršćanskoj vjerničkoj svijesti zaboravljena. Iako su na važnost zemlje u posljednjih nekoliko desetljeća upozoravali biblijski teolozi, tek je u enciklici Laudato si' ova tema stavljena pred kršćansku teološku javnost kao jedna od važnih sastavnica biblijske vjere. Namjera je ovoga članka prikazati osnovne postavke biblijskoga nauka o zemlji i iz njega proizašle teologije zemlje, ukazati na važnost biblijsko-teološkoga promišljanja o zemlji u rješenju ekološkoga problema s kojim se suočava ljudski rod i na taj način oslikati potku koja se krije u tkanju enciklike pape Franje Laudato si' gdje je zemlja shvaćena kao zajednički dom cijeloga čovječanstva i svih stvorenja. Ipak, kršćansko razumijevanje zemlje, teološki govor i razmišljanje o njoj ne može se zaustaviti samo na promatranju zemlje iz ekološkoga vida, jer se zemlja, kako pokazuju biblijski tekstovi, čini daleko kompleksnijom i dubljom temom nego što to na prvi pogled izgleda. Tri su razloga uočavanja važnosti zemlje u kršćanskoj teologiji: osnutak suvremene države Izrael, ekološka kriza i uočavanje važnosti zemlje za ljudski identitet. Biblijska teologija zemlje, izrasla u kontekstu krize sužanjstva, promatra zemlju kao dar koji zahtijeva poštovanje i ljubav, ali i neprestano premišljanje. Zemlja, temeljna sastavnica biblijske vjere, zbog svoje važnosti u teološkom premišljanju odnosa Bog-zemljačovjek, nudi se suvremenoj Crkvi kao transtemporalna tema po kojoj se može utažiti glad i žeđ suvremenoga čovjeka za ukorijenjenjem, smještenošću u prostor, za zemljom kao mjestom konkretnoga življenja kršćanske vjere. Iako je enciklika pape Franje Laudato si' primljena kao »ekološka«, opseg njezinih poruka nipošto nije čisto ekološki. U njoj se prije svega uočava poziv na teološki i praktični povratak zemlji i svemu onomu što zemaljski život u sebi uključuje, a što je tijekom povijesti kršćanstvo smetnulo s uma i jednostavno zaboravilo smatrati središnjom porukom svoje vjere. Iako na prvi pogled nevidljiva, teologija zemlje je ona nit koja čitav ekološki i teološki nauk pape Franje u enciklici Laudato si' drži na okupu i oblikuje tkanje sustavnog teološkog i socijalnog nauka koji se u
DOAJ (DOAJ: Directory of Open Access Journals), 2016
Biblijska teologija zemlje-potka enciklike Laudato si' Sažetak: Papa Franjo, u svojoj enciklici L... more Biblijska teologija zemlje-potka enciklike Laudato si' Sažetak: Papa Franjo, u svojoj enciklici Laudato si', usudio se otvorenije i ozbiljnije progovoriti ne samo o ekološkoj problematici, nego i prepoznati da je tema zemlje u kršćanskoj vjerničkoj svijesti zaboravljena. Iako su na važnost zemlje u posljednjih nekoliko desetljeća upozoravali biblijski teolozi, tek je u enciklici Laudato si' ova tema stavljena pred kršćansku teološku javnost kao jedna od važnih sastavnica biblijske vjere. Namjera je ovoga članka prikazati osnovne postavke biblijskoga nauka o zemlji i iz njega proizašle teologije zemlje, ukazati na važnost biblijsko-teološkoga promišljanja o zemlji u rješenju ekološkoga problema s kojim se suočava ljudski rod i na taj način oslikati potku koja se krije u tkanju enciklike pape Franje Laudato si' gdje je zemlja shvaćena kao zajednički dom cijeloga čovječanstva i svih stvorenja. Ipak, kršćansko razumijevanje zemlje, teološki govor i razmišljanje o njoj ne može se zaustaviti samo na promatranju zemlje iz ekološkoga vida, jer se zemlja, kako pokazuju biblijski tekstovi, čini daleko kompleksnijom i dubljom temom nego što to na prvi pogled izgleda. Tri su razloga uočavanja važnosti zemlje u kršćanskoj teologiji: osnutak suvremene države Izrael, ekološka kriza i uočavanje važnosti zemlje za ljudski identitet. Biblijska teologija zemlje, izrasla u kontekstu krize sužanjstva, promatra zemlju kao dar koji zahtijeva poštovanje i ljubav, ali i neprestano premišljanje. Zemlja, temeljna sastavnica biblijske vjere, zbog svoje važnosti u teološkom premišljanju odnosa Bog-zemljačovjek, nudi se suvremenoj Crkvi kao transtemporalna tema po kojoj se može utažiti glad i žeđ suvremenoga čovjeka za ukorijenjenjem, smještenošću u prostor, za zemljom kao mjestom konkretnoga življenja kršćanske vjere. Iako je enciklika pape Franje Laudato si' primljena kao »ekološka«, opseg njezinih poruka nipošto nije čisto ekološki. U njoj se prije svega uočava poziv na teološki i praktični povratak zemlji i svemu onomu što zemaljski život u sebi uključuje, a što je tijekom povijesti kršćanstvo smetnulo s uma i jednostavno zaboravilo smatrati središnjom porukom svoje vjere. Iako na prvi pogled nevidljiva, teologija zemlje je ona nit koja čitav ekološki i teološki nauk pape Franje u enciklici Laudato si' drži na okupu i oblikuje tkanje sustavnog teološkog i socijalnog nauka koji se u
Ideje, promišljanja, odgovori, pitanja koja se nalaze u ovom članku jesu posljedica dijaloške sur... more Ideje, promišljanja, odgovori, pitanja koja se nalaze u ovom članku jesu posljedica dijaloške suradnje autorâ kako tijekom seminara za muškarce tako i tijekom samog idejnog postavljanja istoga, ali i odjek nakon doživljenih iskustava. Muškarac, u zajedništvu sa ženom, spaja stvarnosti neba i zemlje. Stvoren od zemlje, u dodiru s nebom, ostvaruje se u svom životu crpeći snagu s Izvora života, otkrivajući u Isusu Kristu u isto vrijeme i Čovjeka i Boga, onoga koji je pokazao kako je moguće biti čovjek. Na tragu ovih promišljanja smatramo kako muškarac može otkrivati radost u jezgri svoga bića, hramu Duha Svetoga, poštujući i vrednujući tijelo, duh i dušu, hraneći se onime što mu je potrebno kako bi se ostvario. U članku se govori o muškim arhetipovima koji pomažu muškarcu da se ostvari kao Kralj, Ratnik, Mudrac, Ljubitelj, Divlji čovjek. Biblijski likovi naglašavaju temu muškarca i otkrivaju čitavo bogatstvo i riznicu ostvarenih muških arhetipova. Različiti muškarci hrvali su se u biblijskim izvješćima sa svojim muškim identitetom i pronalazili put kako ostvariti Božji plan spasenja u vlastitom životu. Postoji razlika između shvaćanja muškarca nekada i danas, osobito u shvaćanju uloge muškarca kao suprugu i kao oca. Tema muškarca branitelja, muškarca spremnog na borbu, daje jedan širi kontekst razumijevanja situacije u kojem se muškarac našao na našim područjima tijekom ratnih zbivanja 90-tih godina XX. stoljeća.
U ovom se radu polazi od osnovne pretpostavke da je tema zemlja središnja tema Starog zavjeta i d... more U ovom se radu polazi od osnovne pretpostavke da je tema zemlja središnja tema Starog zavjeta i da se iza te teme krije teologija zemlje koja daje da se čitav biblijski tekst razumije kao koherentna i dinamička cjelina koja donosi jasne Božje upute za rješavanje egzistencijalnih poteškoća vjerničkog života i svjedočenja na području političkog, etičkoekološkog, ekonomskog ili općenito moralnog ponašanja. U prvom poglavlju, nakon ukazivanja potrebe za proučavanjem biblijske teme zemlja, prikazuje se povijesni razvoj teološkog pristupa zemlji u biblijskim tekstovima. Temeljna istraživanja i spoznaje o Knjizi proroka Hošee utvrđuju, kako je pokazano u drugom poglavlju, da je taj tekst izvršio snažan utjecaj na razvoj teme zemlja u drugim biblijskim knjigama. Stoga smo Hošeinoj knjizi pristupili kao prototipu proročke literature, a Hošei kao idejnom začetniku novog teološkog promatranja teme zemlja. Originalni hošeanski pristup zemlji i teološke poruke koje su oblikovane u Hošeinom metaf...
Suvremena antropologija naglašava da su tri sfere u kojima čovjek gradi svijet odnosa: u životu s... more Suvremena antropologija naglašava da su tri sfere u kojima čovjek gradi svijet odnosa: u životu s prirodom, u životu s drugim bićima i u životu s duhovnim bićima. Teološka antropologija, koristeći se saznanjima multidisciplinarnih istraživanja opće antropologije, čita biblijske tekstove te iz njih usvaja kršćanstvu vlastiti sustav ideja i praksi za vjernički život. Religiozna židovska i kršćanska teološka antropologija uvijek je smatrala da je ljudska sličnosti s Bogom temeljno polazište biblijskog poimanja čovjeka i njegov neizostavan dio. U ovom se članku izvješća o stvaranju i antropološke ideje u njima promatraju unutar konteksta cijele biblijske pripovijesti o odnosima između Boga i čovjeka te unutar kulturalnoga ideološkog konteksta njihova nastanka. Temeljna postavka koja se u ovom članku razlaže i objašnjava jest da je biblijsko-teološki antropološki nauk ovisan o teritorijalnoj i kulturalnoj smještenosti Izraela, tj. da je teritorijalna i kulturološka razlika mjesta i okruž...
Uvjerenje da Zemlji i zemaljskoj stvarnosti mora doći kraj jedna je od temeljnih postavki s kojom... more Uvjerenje da Zemlji i zemaljskoj stvarnosti mora doći kraj jedna je od temeljnih postavki s kojom se susrećemo ne samo u (neo)apokaliptičkom promatranju svijeta, nego i u općim kršćanskim teološki obrazlaganim istinama o materijalnom svijetu i zemaljskoj stvarnosti. Na primjeru tekstova Izaijine male i velike apokalipse u ovom se članku pokazuje da biblijska vjera i nada koju apokaliptici svjedoče smjera riješiti problem izemljenosti i izdomljenosti tražeći odgovor koji će zadovoljiti ljude i narode što se nalaze u stanju iskorijenjenosti iz svoje zemlje bilo da u njoj ne žive ili se, iako u njoj žive, osjećaju i doživljavaju od nje odvojeni. Apokaliptičko shvaćanje zem lje počiva na uvjerenju da je »realna« i stvarna zemlja mjesto prebivanja s Bogom, mirnog života s ljudima i sklada među stvorenjima. Od te ideje Izrael nikada u povijesti svojeg postojanja nije odustao. Želja i čežnja za ponovnom ustanovom (novoga) Božjeg kraljevstva po svojoj naravi podrazumijeva povratak naroda na svoju zemlju, na svoj prirodni teritorij. Apokaliptički pojmovi »nebo« i »nebeski Jeruzalem« ne mogu se odvojiti od svojih realnih i tvarnih (ovo)zemaljskih pojmova i shvaćanja tih prostora. Zemlja, upravo ona koju je Bog obećao i dao Izraelu je bila i jest stvarnost u kojoj je Izrael živio i još uvijek živi, premda još ne u potpunosti. Iz čitanja tekstova Izaijine male i velike apokalipse (Iz 24-27; 34-35) u svjetlu teologije zemlje proizlazi i pitanje o opravdanosti teološkog tumačenja apokaliptičkih tekstova kao onih koji navještaju razaranje i uništenje Zemlje, planeta na kojem ljudi žive, kao i cjelokupne materijalne stvarnosti. Čitanje biblijskih apokaliptičkih tekstova iz perspektive teologije zemlje čini se opravdanim alatom koji bi mogao pružiti jasnije razumijevanje teme zemlje u današnjem povijesnom trenutku, kad osjećamo i doživljavamo da su naša Zemlja i ljudski rod s njom zajedno, u svojoj opstojnosti i dostojanstvu ugrože
U članku se objašnjavaju osnovne značajke biblijske mudrosti. U Bibliji je mudrost predstavljena ... more U članku se objašnjavaju osnovne značajke biblijske mudrosti. U Bibliji je mudrost predstavljena kao skup pravila za ispravne i pravedne odnose u zajednici Božjih stvorenja. Biblijska mudrost je stav u dijalogu sa stvorenim svijetom i očituje se kroz niz upozorenja i uvida koji vode ljude prema kvalitetnom i dugoročno održivom životu u skladu s prirodnim okolišem. Poduzeto istraživanje odabranih tekstova mudrosne literature (Sir 16,26 - 17,14 i Mudr 11,24 - 12,1) otkriva da je biblijska mudrost istodobno teološka, antropološka i ekološka - ona vodi ka spoznaji Boga i svijeta kao mjesta Božje manifestacije, a u konačnici i spoznaje čovjekovih zadataka u svijetu. Kao Božje stvorenje me u ostalim stvorenjima, čovjek je odgovoran za održavanje reda i harmonije u svojem odnosu s Bogom i drugim stvorenjima. Zaključeno je da mudrost ne podrazumijeva kognitivno razumijevanje pravila samo vjerske odanosti i odgovornosti prema Bogu nego također zahtijeva vjersku obvezu održavanja skladnih odn...
Voditelji Katoličkih biblijskih djela subregije Srednja Europa Katoličke biblijske federacije (CB... more Voditelji Katoličkih biblijskih djela subregije Srednja Europa Katoličke biblijske federacije (CBF) sastaju se jedanput godišnje u raznim gradovima onih područja iz kojih dolaze. Na tim susretima već duži niz godina redovito sudjeluju i članovi Hrvatskoga katoličkog biblijskog djela (HKBD), ustanove Hrvatske biskupske konferencije za promicanje i apostolat biblijskoga pastoralnog djelovanja. Ove godine održana je konferencija u gradu Iași u Rumunjskoj od 22. do 25. listopada. Srednjoeuropsku subregiju svjetske Katoličke biblijske federacije čine Belgija, Nizozemska, Njemačka, Švicarska, Austrija, Češka, Slovačka, Poljska, Mađarska, Rumunjska, Slovenija i Hrvatska, a od ove godine i Rusija. Premda su pozvani i predstavnici Srbije, Bugarske i Ukrajine, nitko se iz tih zemalja na ovaj susret nije odazvao. Hrvatsko katoličko biblijsko djelo zastupao je dr. sc. Đurica Pardon, vršitelj dužnosti voditelja HKBD -a. Prvi dan konferencije započeo je razmatranjem života sv. Jeronima i molitvom koja je bila nadahnuta Apostolskim pismom pape Franje u obliku motuproprija Aperuit illis kojim se ustanovljuje Nedjelja Božje riječi i sve vjernike potiče na slavljenje, razmišljanje i širenje Božje riječi. U prijepodnevnom radnom dijelu slijedila su izvješća o djelovanju Katoličkih biblijskih djela u pojedinim zemljama. Izvješće o djelovanju Katholisches Bibelwerk ustanove Njemačke biskupske konferencije za biblijski pastoral i izdavaštvo iznio je dipl. theol. Wolfgang Baur, predstavivši organizaciju rada i dostignuća u biblijskom pastoralu tijekom prošle godine na području Njemačke. Rad Austrijskoga ka-
The basic premise of this dissertation is that the land theme is the central theme of the Old Tes... more The basic premise of this dissertation is that the land theme is the central theme of the Old Testament and that behind this theme stands entire theology of the land which makes whole biblical text coherent and dynamic. Reading biblical text as theology of the land opens an ability to understand more clearly God's instructions in deliberations on solving existential problems of religious life and to find a way of its moral testimony in religious behavior: political, ethical, ecological, economic and ritual. In the first chapter, after pointing out the need and importance of the land theme, historical development of theology of the land is explained and shown. The basic research and knowledge about Hosea, as shown in the second chapter, confirms that his book made a strong impact on the development of the land theme in other biblical books. For that reason the book of Hosea was considered as a prototype of the prophetic literature, and Hosea, as the initiator of a new theological view on the land theme. Original approach to the land theme and theological messages that are designed by means of Hosea’s metaphorical speech on the land is elaborated in the third chapter of this dissertation. The conclusions after studying the land metaphors, presented in the fourth chapter, reveal that, in the context of overwhelming crisis that occurred in Hosea homeland, Hosea’s metaphorical speech can be understood as a deconstruction of the concept of land present in minds of his hearers and construction of its new meaning. By promoting the truth of faith about life-giving connection between God and the fate of the Israel and their country, through the metaphors about land Hosea develops a new vision, a new structure of insight and new experience of reality of life in/on the land that has lost its former theological, and a real value. In the approach to the text of the Book of Hosea used in this dissertation the achievements of modern exegetical science and knowledge in the field of other biblical sciences, and especially biblical metaforology is well used. Investigation of the concept of the land in the metaphors used by Hosea includes examining tripartite relation man-God-land in the light of religious, political and economic aspects of life in Israel during the activity of the prophet Hosea. This research of Hosea’s metaphors on the land reveals that, because of cross-cultural and trans-temporal power of the metaphor, and existentiality of the land concept, those metaphors still have the power to change the worldviews of contemporary people. Hosea’s metaphors on the land are communicative channel through which a God’s message about the land can get to us. The existential character of the land concept opens up the possibility of transferring its theological meaning and theological values of the land theme from time and circumstances of Hosea at the present time and present historical-political and religious circumstances.
Uploads
Papers by Djurica Pardon
In the first chapter, after pointing out the need and importance of the land theme, historical development of theology of the land is explained and shown. The basic research and knowledge about Hosea, as shown in the second chapter, confirms that his book made a strong impact on the development of the land theme in other biblical books. For that reason the book of Hosea was considered as a prototype of the prophetic literature, and Hosea, as the initiator of a new theological view on the land theme. Original approach to the land theme and theological messages that are designed by means of Hosea’s metaphorical speech on the land is elaborated in the third chapter of this dissertation. The conclusions after studying the land metaphors, presented in the fourth chapter, reveal that, in the context of overwhelming crisis that occurred in Hosea homeland, Hosea’s metaphorical speech can be understood as a deconstruction of the concept of land present in minds of his hearers and construction of its new meaning. By promoting the truth of faith about life-giving connection between God and the fate of the Israel and their country, through the metaphors about land Hosea develops a new vision, a new structure of insight and new experience of reality of life in/on the land that has lost its former theological, and a real value.
In the approach to the text of the Book of Hosea used in this dissertation the achievements of modern exegetical science and knowledge in the field of other biblical sciences, and especially biblical metaforology is well used. Investigation of the concept of the land in the metaphors used by Hosea includes examining tripartite relation man-God-land in the light of religious, political and economic aspects of life in Israel during the activity of the prophet Hosea. This research of Hosea’s metaphors on the land reveals that, because of cross-cultural and trans-temporal power of the metaphor, and existentiality of the land concept, those metaphors still have the power to change the worldviews of contemporary people. Hosea’s metaphors on the land are communicative channel through which a God’s message about the land can get to us. The existential character of the land concept opens up the possibility of transferring its theological meaning and theological values of the land theme from time and circumstances of Hosea at the present time and present historical-political and religious circumstances.