Sveuciliste Josip Juraj Strossmayer u Osijeku

Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu

7y

+ 3y = 0, y(0) = 1, y

(0) = 1.
Rj. 2)
2y

7y

+ 3y = 0
-njena pripadana karakteristicna funkcija je
2r
2
7r + 3 = 0
r
1,2
7

49 24
4
=
7 5
4
r
1
= 3, r
2
=
1
2
-posto imamo dva razlicita rjesenja karakteristicne jednadzbe rjesenja cemo traziti u obliku
y = C
1
e
r
1
x
+ C
2
e
r
2
x
,
odnosno
y = C
1
e
3x
+ C
2
e
1
2
x
. (1)
Cauchyjev problem
y(0) = 1, y

(0) = 1
-odredimo prvo derivaciju y

= 3C
1
e
3x
+
1
2
C
2
e

1
2
x
y(0) = C
1
e
0
+ C
2
e
0
= 1
y

(0) = 3C
1
e
0
+
1
2
C
2
e
0
= 1
-dobivamo dvije jednadzbe s dvije nepoznanice
C
1
+ C
2
=1 / (3)
3C
1
+
1
2
C
2
=1 +
C
1
=
1
5
C
2
=
4
5
Konacno rjesenje dobivam tako da dobivene C
1
i C
2
uvrstimo u (1):
y =
4
5
e
3x
+
1
5
e
1
2
x
3. [15 bod.] Metodom varijacije konstanti odredite opce rjesenje jednadzbe
y

3y

+ 2y = e
x
.
Rj. 3)
-trazimo rjesenje pridruzene homogene dif. jed.
y

3y

+ 2y = 0
r
2
3r + 2 = 0
r
1,2
3

9 8
2
=
3 1
2
r
1
= 2, r
2
= 1
y = C
1
e
r
1
x
+ C
2
e
r
2
x
,
odnosno
y = C
1
e
2x
+ C
2
e
x
. (2)
Rjesavamo sustav
C

1
e
2x
+ C

2
e
x
= 0 / (2)
2C

1
e
2x
+ C

2
e
x
=e
x
+
C

2
e
x
= e
x
/ : (e
x
)
C

2
= 1 (3)
-dobiveno rjesenje (3) uvrstavamo u jednu od dvije pocetne jednadzbe i dobivamo C

1
(izaberimo npr.
prvu).
C

1
e
2x
e
x
= 0
C

1
e
2x
=e
x
/ : e
2x
C

1
= e
x
(4)
-rjesavamo (3):
C

2
= 1
dC
2
= dx /

dC
2
=

dx =
C
2
= x + K
1
-rjesavamo (4):
C

1
= e
x
dC
1
= e
x
dx /

dC
1
=

e
x
dx =

t = x
dt = dx

e
t
dt = e
t
+ K
2
= e
x
+ K
1
C
1
= e
x
+ K
1
Konacno rjesenje dobivamo tako da dobivene C
1
i C
2
uvrstimo u (2):
y = C
1
e
2x
+ C
2
e
x
= (e
x
+ K
1
)e
2x
+ (x + K
2
)e
x
y = e
x
xe
x
+ K
1
e
2x
+ K
2
e
x
4. [15 bod.] Odredite, skicirajte i tekstom pojasnite domenu funkcije
f(x, y) =
ln(y x)

1 x
2
y
2
.
Rj. 4)
-znamo da logaritamska domena mora biri strogo veca od 0, prema tome mora vrijediti
y x > 0 (5)
-izraz

1 x
2
y
2
se nalazi u nazivniku pa mora biti razlicit od nule, te znamo da izraz pod korjenom
mora biti veci ili jednak nuli pa konacno dobivamo
1 x
2
y
2
> 0 (6)
-kako bi smo oderedili domenu mora vrijediti (5) & (6).
Skiciranje i odredivanje izraza (5):
1) Prvo izraz (5) skiciramo kada vrijedi jednakost. U tom slucaju dobivamo pravac y = x
-2 -1 1 2
-2
-1
1
2
Slika 1: Prikaz pravca y = x
2) Zatim izaberimo jednu tocku u ravnini koja se nalazi iznad ili ispod grafa funkcije y = x, npr.
(1, 0),
-2 -1 1 2
-2
-1
1
2
(1, 0)
Slika 2: Prikaz pravca y = x i tocke (1, 0)
te provjerimo hoce li vrijediti nejednakost (5) za izabranu tocku (1, 0).
Iz tocke (1,0) isctavamo x = 1 i y = 0 te ih uvrstavamo u nejednakost (5).
0 1 > 0
Uocavamo da nasa nejdenakost nije zadovoljena pa cemo osjencati suprotni dio ravnine.
-2 -1 1 2
-2
-1
1
2
-2 -1 1 2
-2
-1
1
2
Slika 3: Osjencani dio ravnine
3) Na kraju provjeravamo da li je u izrazu (5) stroga nejednakost ili slaba nejednakost. Ako je stroga
nejednakost (>,<) rubove dobiven povrsine obrubimo isprekidanom linijom inace ako vrijedi slaba
nejednakost(, ) obrubimo punom.
-2 -1 1 2
-2
-1
1
2
-2 -1 1 2
-2
-1
1
2
Slika 4: Dio ravnine odreden s (5)
Skiciranje i odredivanje izraza (6):
-primjetimo da je izraz (6), kada umjesto znaka nejednakosti stavimo jednakost, zapravo kruznica koja
ima opcu jednadzbu
(x p)
2
+ (y q)
2
= r
2
,
gdje je S(p, q) srediste i r polumjer.
Iz (6) iscitavamo da je S(0, 0) i r = 1, te na analogan nacin dobivamo:
-1 -0.5 0.5 1
-1
-0.5
0.5
1
-1 -0.5 0.5 1
-1
-0.5
0.5
1
Slika 5: Dio ravnine odreden sa (6)
Kako bi smo dobili skicu domene funkcije f(x, y) trazimo gdje se preklapaju dijelovi ravnina iz Slike 4 i
Slike 5, te na kraju dobivamo
-1 -0.75 -0.5 -0.25 0.25 0.5
-0.5
-0.25
0.25
0.5
0.75
1
-1 -0.75 -0.5 -0.25 0.25 0.5
-0.5
-0.25
0.25
0.5
0.75
1
Slika 6: Skica domene funkcije f(x, y)
5. [10 bod.] Odredite obe parcijalne derivacije prvog reda funkcije
f(x, y) =
x
2
+ y
2
xy
.
Rj. 5)
f(x, y)
x
=
x
2
y
2
x
2
y
f(x, y)
y
=
y
2
x
2
xy
2
.
6. [15 bod.] Odredite ekstreme funkcije
f(x, y) = x
2
2x 2y
2
+ 1.
Rj. 6)
Nuzan uvjet
-pronadimo stacionarne tocke
f(x,y)
x
= 2x 2 = 0 x = 1
f(x,y)
x
= 4y = 0 y = 0
-direktno dobivamo da je staciona tocka T(1, 0)
Dovoljan uvjet
-odredimo Hessijan

2
f(x,y)
x
2
= 2

2
f(x,y)
xy
= 0

2
f(x,y)
y
2
= 4
H
f
=

2
f(x,y)
x
2

2
f(x,y)
xy

2
f(x,y)
yx

2
f(x,y)
y
2

2 0
0 4

= 8 > 0
Prema tome H
f
(T) > 0 i

2
f(T)
x
2
= 2 > 0 sto znaci da funkcija f u tocki T(1, 0) ima minimum.
7. [10 bod.] Zamijenite poredak integrala u izrazu

2
1

2x
x
f(x, y)dy

dx
Rj. 7)
Prisjetimo se, imamo dva osnovna oblika podrucja integracije:
1) Podrucje D omedeno je slijeva i zdesna pravcima x = x
1
i x = x
2
(x
2
> x
1
), a odozgo i odozdo
neprekidnim funkcijama y =
1
(x) i y =
2
(x), (
2
(x)
1
(x)). Tada je:

D
f(x, y)dxdy =

x2
x1

2(x)
1(x)
f(x, y)dy dx
2) Podrucje D omedeno je odozdo i odozgo pravcima y = y
1
i y = y
2
(y
2
> y
1
), a slijeva i zdesna
neprekidnim krivuljama x =
1
(x) i x =
2
(y), (
2
(x)
1
(x)). Tada je:

D
f(x, y)dxdy =

y
2
y
1

2
(x)

1
(x)
f(x, y)dxdy
Skicirajmo prvo podrucje integracije:
-1 -0.5 0.5 1 1.5 2 2.5 3
-1
1
2
3
4
-1 -0.5 0.5 1 1.5 2 2.5 3
-1
1
2
3
4
y = 2x
y = x
D
Slika 7: Prikaz podrucja integracije
Zamjenom poretka integrala dobivamo dva podrucja integracije D
1
i D
2
(vidi Sliku 8).
-1 -0.5 0.5 1 1.5 2 2.5 3
-1
1
2
3
4 x =
y
2
x = y
D
1
D
2
Slika 8: Prikaz podrucja integracije
Prema tome vrijedi da je

D
f(x, y)dxdy =

D
1
f(x, y)dxdy +

D
2
f(x, y)dxdy,
gdje je

D1
f(x, y)dxdy =

4
2

2
y
2
f(x, y)dxdy,

D2
f(x, y)dxdy =

2
1

x
1
f(x, y)dxdy,
odnosno

2
1

2x
x
f(x, y)dydx =

4
2

2
y
2
f(x, y)dxdy +

2
1

x
1
f(x, y)dxdy.
8. [15 bod.] Izracunajte

D
(x
2
+y)dxdy gdje je podrucje integracije omedeno parabolama y = x
2
i x = y
2
.
Rj. 8)
Skicirajmo prvo podrucje integracije
-1 -0.5 0.5 1 1.5 2
-1
-0.5
0.5
1
1.5
2
-1 -0.5 0.5 1 1.5 2
-1
-0.5
0.5
1
1.5
2
y = x
2
x = y
2
Slika 9: Prikaz podrucja integracije
Zadani integral mozemo rijesiti na nacin da prvo integriramo po varijebli x a zatim po y i obrnuto, prema
tome imamo dva slucaja:
1

-1 -0.5 0.5 1 1.5 2

x
y =

x
Slika 10: Skica podrucja integracije

D
f(x, y)dy dx =

1
0

x
x
2
(x
2
+ y)dy dx =

1
0
(x
2
y +
y
2
2
)

x
|
x
2
dx =

1
0
(
3
2
x
4
+ x
5
2
+
x
2
)dx =
= (
3
10
x
5
+
2
7
x
7
2
+
x
2
4
)
1
|
0
=
33
140
2

-1 -0.5 0.5 1 1.5 2

y
x =

y
x = y
2
Slika 11: Skica podrucja integracije

D
f(x, y)dxdy =

1
0

y
y
2
(x
2
+ y)dxdy =

1
0
(
x
3
3
+ xy)

y
|
y
2
dy =

1
0
(
4
3
y
3
2

1
3
y
6
y
3
)dy =
= (
8
15
y
5
2

1
21
y
7

1
4
y
4
)
1
|
0
=
33
140