Velika Borba HR (GC) PDF

Velika borba izmed̄u
krista i sotone
Ellen G. White
1962
Copyright © 2012
Ellen G. White Estate, Inc.
Information about this Book
Overview
This eBook is provided by the Ellen G. White Estate. It is included
in the larger free Online Books collection on the Ellen G. White
Estate Web site.
About the Author

Ellen G. White (1827-1915) is considered the most widely translated
American author, her works having been published in more than 160
languages. She wrote more than 100,000 pages on a wide variety of
spiritual and practical topics. Guided by the Holy Spirit, she exalted
Jesus and pointed to the Scriptures as the basis of one’s faith.
Further Links
A Brief Biography of Ellen G. White
About the Ellen G. White Estate
End User License Agreement

The viewing, printing or downloading of this book grants you only
a limited, nonexclusive and nontransferable license for use solely
by you for your own personal use. This license does not permit
republication, distribution, assignment, sublicense, sale, preparation
of derivative works, or other use. Any unauthorized use of this book
terminates the license granted hereby.
Further Information
For more information about the author, publishers, or how you can
support this service, please contact the Ellen G. White Estate at
mail@whiteestate.org. We are thankful for your interest and feed-
back and wish you God’s blessing as you read.
i
Sadržaj
Information about this Book . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . i
Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . iv
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . v
Poglavlje 1.—Razoren je Jeruzalema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
Poglavlje 2.—Progonstva u prvim vjekovima . . . . . . . . . . . . . . . 27
Poglavlje 3.—Otpad od vjere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
Poglavlje 4.—Valdenžani . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
Poglavlje 5.—Džon Viklif . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
Poglavlje 6.—Hus i Jeronim . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
Poglavlje 7.—Luter se odvaja od Rima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91
Poglavlje 8.—Luter pred državnim saborom . . . . . . . . . . . . . . . 111
Poglavlje 9.—Švicarski reformator . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131
Poglavlje 10.—Napredak reformacije u Njemačkoj . . . . . . . . . 142
Poglavlje 11.—Protest knezova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151
Poglavlje 12.—Reformacija u Francuskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . 162
Poglavlje 13.—Nizozemska i Skandinavske zemlje . . . . . . . . . 183
Poglavlje 14.—Kasniji engleski reformatori . . . . . . . . . . . . . . . 189
Poglavlje 15.—Biblija i francuska revolucija . . . . . . . . . . . . . . . 205
Poglavlje 16.—Pobožni putnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223
Poglavlje 17.—Preteče jutra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231
Poglavlje 18.—Jedan američki reformator . . . . . . . . . . . . . . . . . 245
Poglavlje 19.—Svjetlost u tami . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 265
Poglavlje 20.—Jedno veliko vjersko probudjenje . . . . . . . . . . . 275
Poglavlje 21.—Odbačena opomena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 291
Poglavlje 22.—Ispunjena proročanstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 303
Poglavlje 23.—Šta je svetinja? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317
Poglavlje 24.—U svetinji nad svetinjama . . . . . . . . . . . . . . . . . . 328
Poglavlje 25.—Božji zakon je nepromjenljiv . . . . . . . . . . . . . . . 336
Poglavlje 26.—Potreba reforme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 350
Poglavlje 27.—Bud̄enja u novije doba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 358
Poglavlje 28.—Istražni sud . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 372
Poglavlje 29.—Porijeklo zla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 382
Poglavlje 30.—Neprijateljstvo izmed̄u čovjeka i sotone . . . . . . 392
Poglavlje 31.—Djelovanje zlih duhova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 397
ii
Sadržaj iii
Poglavlje 32.—Sotonine zamke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 402

Poglavlje 33.—Prva velika prijevara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 412
Poglavlje 34.—Spiritizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 427
Poglavlje 35.—Namjere papstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 436
Poglavlje 36.—Sukob koji je pred nama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 451
Poglavlje 37.—Biblija naša zaštita . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 460
Poglavlje 38.—Posljednja opomena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 468
Poglavlje 39.—Vrijeme velike nevolje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 476
Poglavlje 40.—Božji narod oslobod̄en . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 493
Poglavlje 41.—Zemlja opustošena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 507
Poglavlje 42.—Borba je završena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 514
Historijski dodatak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 528
Bilješke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 536
Predgovor
Knjiga Velika borba je jedno od najvažnijih djela istaknutog

adventističkog pisca E. G. Vajt. Od vremena svog prvog objavljiva-
nja na svom izvornom jeziku 1888. godine, ova knjiga je doživjela
mnoga izdanja i prevedena je gotovo na sve evropske jezike, a ta-
kod̄e na japanski i kineski. Ovaj prijevod na srpsko-hrvatski jezik
je od osobitog značaja za vjernike Kršćanske adventističke crkve
u Jugoslaviji, koji su odavno željeli da imaju ovu knjigu na svom
maternjem jeziku, i za sve one koji žele da saznaju kako je otpočela
velika borba izmed̄u Krista i sotone, izmed̄u dobra i zla, kako se ona
u toku vjekova odvijala i kako će se završiti.
Knjiga počinje sa završnim prizorima iz historije-Jeruza lema,
svetog i izabranog grada, koji je 70. godine poslije Krista doživio
tragični svoj pad. Zatim je opisan život kršćana u toku prva tri vi-
jeka, kad su mnogi Krista radi pretrpjeli mučeničku smrt; prikazan
je veliki otpad do kojega je došlo u krilu kršćanske crkve kad je
Konstantin sjedinio crkvu sa državom; opisana je duga borba koju je
vodio Božji narod ostatka za očuvanje Kristovih načela istine i mo-
rala u toku mračnog srednjeg vijeka; prikazani su borci reformacije
— Viklif, Hus, Luter, Kalvin i drugi, kada su došli do punog izražaja
neki principi vjekovne borbe; opisana su velika probaud̄enja u krilu
protestantizma u 18. i 19. vijeku, kada je načelo slobode vjere i sav
jesti jasno proklamovano i kada je ponovo istaknut princip odvaja-
[6] nja crkve od države; iznijete su velike istine iz izvora Božje Riječi,
koje nam pokazuju šta je, u stvari, prava vjera “koja je jednom bila
predana svetima”.
U ovoj knjizi, na osnovu Božje Riječi, autor opisuje i završne
faze velike borbe izmed̄u Krista i sotone, dobra i zla i ukazuje na
čas kome idemo u susret — kada će život pobijediti smrt, dobro
nadvladati zlo i ljubav mržnju.
GLAVNI ODBOR
Kršćanske adventističke crkve
[7]
iv
Uvod
Prije nego što se na svijetu pojavio grijeh, Adam je mogao lično

razgovarati sa svojim Stvoriteljem, ali kad se čovjek prijestupom
odvojio od Boga, uskraćena mu je ta visoka prednost. Planom spa-
senja, med̄utim, otvoren je put kojim stanovnici naše zemlje mogu
ponovo imati vezu s nebom. Bog je svojim Duhom održavao vezu
s ljudima i slao je svijetu božansku svjetlost preko svojih proroka.
“Naučeni od Svetoga Duha govoriše sveti Božji ljudi.” 2. Petr. 1, 21.
Za vrijeme prvih 2500 godina ljudske historije nije postojalo
napisane Božje objave. Oni kojima je Bog dao svoja otkrivenja saop-
štavali su svoje znanje drugima, i tako je ono prelazilo od oca na sina
u toku budućih naraštaja. Tek u Mojsijevo vrijeme se Božja objava
počela pisati, i ova otkrivenja Božjeg Duha slagala su se u jednu
nadahnutu knjigu. Ovaj se rad obavljao za vrijeme čitavih šesnaest
vjekova, — počevši od Moj si ja, historičara stvaranja svijeta i dava-
nja Božjeg zakona, pa sve do Ivana, “pisca uzvišenih evand̄eoskih
istina”.
Biblija upućuje na Boga kao na svog piscaˆ — ipak su nju napi-
sale ljudske ruke. Stil njenih različitih knjiga nosi obilježje svojih
različitih autora. U njima otkrivene istine su sve “nadahnute od
Boga” (2. Tim. 3, 16.), iako su izražene ljudskim riječima. Bog je
svojim Svetim Duhom rasvijetlio um i srce svojih slugu. On im je
dao snove i vid̄enja, simbole i slike, a oni kojima je istina bila na taj
način otkrivena sami su zaodjenuli misao u ljudski jezik.
Deset zapovijesti je sam Bog izgovorio i zatim napisao vlastitom
rukom. Njih je sastavio Bog, a ne čovjek. Ali Biblija, sa svojim
od Boga datim istinama, izraženim ljudskim jezikom, predstavlja
sjedinjenje božanskog s ljudskim. Takvo sjedinjenje postojalo je i
u Kristovoj prirodi, jer je Krist bio Sin Božji i sin čovječji. Tako se [8]
za Bibliju može reći isto što je napisano za Krista: “I riječ postade
tijelo i useli se med̄u nas.” Ivan 1, 14.
Biblija je pisana u toku više vjekova i pisali su je ljudi koji su
se vrlo mnogo razlikovali po svom položaju, zvanju i sposobnos-
v
vi VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
tima — i zato njene knjige pokazuju veliku raznovrsnost stila kao i

raznolikost predmeta koji se u njoj iznose. Kazni pisci služili su se
različitim izrazima, i često je jednu istu istinu jedan pisac prikazao
jasnije nego drugi. Pošto više pisaca iznosi isti predmet i istu nauku
sa različitih gledišta i odnosa, to se površnom i bezbrižnom čitaocu,
punom predrasuda, može učiniti da med̄u njenim piscima postoji
nesuglasnost i protivrječnost, dok razuman, iskren i nepristrasan
istraživač vidi med̄u njima savršen sklad.
Pošto su istinu iznosili različiti pisci, ona je prikazana sa svojih
različitih strana. Jedan pisac više je pod utiskom jedne strane pred-
meta, te obrad̄uje one tačke koje se slažu s njegovim iskustvom i
s njegovom sposobnošću shvatanja i uvažavanja. Drugi, med̄utim,
posmatra predmet s druge strane; na taj način svaki, vod̄en Duhom
Svetim, prikazuje ono što je na nj učinilo najjači utisak. Pisci Biblije
prikazali su istine sa različitih strana, ali svi zajedno čine jedan savr-
šen sklad. Istine otkrivene na taj način sačinjavaju savršenu cjelinu,
koja može zadovoljiti potrebe ljudi u svim prilikama i životnim
iskustvima.
Bog je htio da svoju istinu saopći svijetu preko ljudi i On ih
je sam kroz Svetoga Duha osposobio za to i omogućio im da to
djelo izvrše. On je upravljao njihovim umom i učio ih što da pišu ili
govore. To blago bilo je povjereno “zemljanim sudovima”, ali ono
je ipak nebeskog porijekla; svjedočanstvo je saop-ćeno nesavršenim
izrazom ljudskog jezika; no to je ipak Božje svjedočanstvo; i ponizni
i poslušni vjerni vide u njemu slavu božanske sile, punu milosti i
istine.
U svojoj Riječi Bog nam je dao znanje potrebno za spasenje.
Mi treba da primimo Sveto pismo kao pouzdano i nepogrešivo
otkrivenje njegove volje. Ono je mjerilo karaktera, pravila vjere i
života. “Sve je pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje,
za popravljanje, za poučavanje u pravdi; da bude savršen čovjek
Božji za svako dobro djelo pripravljen.” 2. Tim. 3, 16. 17.
Ali činjenica da je Bog otkrio svoju volju čovjeku kroz svoju
[9] Riječ ne isključuje potrebu stalne prisustnosti i vodstva Bo- žjeg
Duha. Naprotiv, Spasitelj je obećao Svetog Duha svojim učenicima
da bi mogli razumjeti njegovu Riječ, da ih rasvijetli i da zapečati
njegovu nauku u njihovim srcima. A pošta je Božji Duh nadahnuo
Uvod vii
Bibliju, to ne može biti protivrječnost! izmed̄u učenja Duha i pisane

Riječi.
Duh nije dat — ni ti će ikada biti dat — da zamijeni Bibliju.
Sveto pismo izričito kaže da je Božja riječ mjerilo kojim se mora
ispitati svaka nauka i svako iskustvo. Apostol Ivan kaže: “Ne vjerujte
svakome duhu; nego kušajte duhove, jesu li od Boga; jer mnogi lažni
proroci izid̄oše na svijet.” 1. Ivan. 4, 1. I Izaija izjavljuje: “Zakon i
svjedočanstvo tražite. Ako li tko ne govori tako, njemu nema zore.”
Izaija 8, 20.
Ljudi koji smatraju da su rasvijetljeni Duhom Svetim i izjavljuju
da im više nije potrebna Božja riječ kao vodič, sramote Duha Sve-
toga. Njih vode utisci koje oni smatraju glasom Božjim u svojoj duši.
Ali Duh koji njima upravlja nije Božji Duh. Povoditi se za utiscima,
a zanemarivati Pismo, vodi samo smutnji, zabuni, obmani i propasti.
To samo pomaže namjere lukavoga. Pošto je služba Svetog Duha od
presudne važnosti za Kristovu crkvu, to je jedan od lukavih sotoninih
planova da pomoću zabluda ekstremista i fanatika osramoti djelo
Duha i natjera Božji narod da zanemari ovaj izvor stile, koji mu je
sam Bog dao..
U suglasnosti sa Božjom riječi, njegov Duh treba da nastavi
svoje djelo kroz sve vrijeme milosti. Za vrijeme vjekova u kojima je
pisano Sveto pismo — Stari i Novi zavjet — Sveti Duh nije prestajao
da prosvjetljuje i srca pojedinaca, nezavisno od Otkrivenja koja je
trebalo da budu sabrana u Sveti kanon. Sama Biblija izvještava da su
ljudi preko Svetog Duha primali opomene, ukore, savjete i uputstva,
nezavisno od davanja Pisma. Spominju se proroci koji su živjeli u
raznim vremenima, a o čijim se riječima ništa ne izvještava. Isto tako
nakon što je dovršen Sveti kanon, Sveti Duh je trebalo da nastavi
svoje djelo: da prosvjetljuje, opominje i tješi Božju djecu.
Isus je obećao svojim učenicima: “A utješitelj, Duh Sveti, kojega
će otac poslati u ime moje, on će vas naučiti svemu i na-pomenut
će vam sve što vam rekoh.” “A kad dod̄e on, Duh istine, uputit će
vas na svaku istinu; i javit će vam što će biti unapredak.” Ivan 14,
26; 16, 13. Pismo jasno uči da se ova obećanja ne ograničavaju
samo na vrijeme apostola već se odnose na Kri- stovu crkvu u svim [10]
vremenima. Spasitelj je rekao svojim učenicima: “I evo, ja sam s
vama u sve dane do svršetka svijeta.” Matej 28, 20. Apostol Pavao
izjavljuje da su darovi Svetog Duha dati crkvi “da se sveti priprave
viii VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
za djelo službe, na sazidan je tijela Kristova; dokle dostignemo svi

u jedinstvo vjere i poznanje Sina Božjega, u čovjeka, savršena, u
mjeru rasta visine Kristove”. Efež. 4, 12. 13.
Apostol se molio za vjerne u Efezu: “Da Bog Gospoda našega
Isusa Krista, otac slave, dade vam Duha premudrosti i otkrivenja
da ga poznate. I bistre oči srca vašega da biste mogli vidjeti, koje
je nad njegova zvanja... i kakva je izobilna veličina sile njegove na
nama, koji vjerujemo.” Efež. 1, 17—19. Apostol Pavao je tražio za
vjerne u Efezu Duha Svetoga da prosvijetli njihov um i srce i da ih
osposobi za razumijevanje dubokih tajna Božjih.
Poslije divnog otkrivenja Svetog Duha na dan Duhova Petar
je pozvao narod na pokajanje i krštenje u ime Kristovo, za opro-
štenje grijeha, i rekao je: “Primit ćete dar Svetoga Duha. Jer je za
vas obećanje i za djecu vašu i za sve daljnje koje će god dozvati
Gospod Bog naš.” Djela 2, 38—39. U neposrednoj vezi sa prizorima
velikog dana Božjeg, Gospod obećava preko proroka Joela naročito
izlivanje Svetog Duha. (Joel 2, 28.) Ovo se proročanstvo djelomično
ispunilo na dan Duhova, ali ono će postići svoje potpuno ispunjenje
otkrivenjem Božje milosti, koja će pratiti dovršenje evand̄eoskog
djela na zemlji.
Velika borba izmed̄u dobra i zla trajat će do kraja i bit će sve
žešća. Sotonin gnjev protiv Kristove crkve pokazao se u sve vjekove.
Bog je dao svome narodu milost i Duha Svetog da bi ga ojačao da se
odupre sili zla. Kad su Kristovi apostoli trebali da objave evand̄elje
svijetu i da ga zabilježe za buduće naraštaje, oni su naročito bili
obdareni mudrošću Svetog Duha. Ali kad se crkva bude približavala
svome konačnom oslobod̄enju, onda će sotona raditi većom silom:
“Jer d̄avo sid̄e k vama i vrlo se rasrdio, znajući da ima malo vremena.”
Otkrivenje 12, 12. On će djelovati “sa svakom silom i znacima i
lažnim čudesima”. 2. Sol. 2, 9. Već šest tisuća godina radi ovaj duh
lukavstva, koji je nekada bio jedan od najviših and̄ela, svom silom
da ljude zavede i uništi. I svu svoju sotonsku vještinu, sve svoje
lukavstvo upotrebit će u posljednjoj borbi protiv Božjeg naroda.
Upravo u ovo vrijeme opasnosti treba Božji narod da opomene svijet
[11] o skorom Kristovom dolasku da bi se pripravio jedan narod koji
će bez mane, “čist i u miru”, stati pred božje lice. (2. Petr. 3, 14.)
U to vrijeme bit će potrebna crkvi naročita sila Božja kao i u dane
apostola.
Uvod ix
Prosvjetljenjem Svetim Duhom otkriveni su piscu ove knjige

prizori duge svjetske borbe izmed̄u dobra i zla. Više puta mi je dato
da posmatram prizore strašne borbe izmed̄u Krista, Kneza života,
Tvorca našeg spasenja, i sotone, kneza zla, uzročnika grijeha i prvog
prestupnika božanskog zakona. Isto neprijateljstvo koje je sotona
pokazao prema Kristu, pokazao je i prema Kristovim sljedbenicima.
Kroz cijelu historiju čovječanstva primjećuje se ista sotonina mržnja
prema načelima Božjeg zar kona, ista teorija laži koja ide za tim
da prikaže zabludu kao istinu, ljudske zakone kao Božje zakone,
obožavanje prirode kao obožavanje Stvoritelja. Kroz sve vjekove
sotona se trudio da krivo predstavi Božji karakter da bi ljudi imali
krivi pojam o Bogu i da bi ga se plašili, čak mrzili, umjesto da ga
ljube; ide za. tim da ukloni Božji zakon i da narod povjeruje da je
oslobod̄en od njegovih obaveza; progoni one koji se usud̄uju proti-
viti njegovim obmanama. Sve to vidimo ako proučavamo historiju
patrijaraha, proroka, mučenika i reformatora.
U posljednjoj velikoj borbi sotona će se poslužiti istom taktikom,
pokazat će isti duh i težit će za istim ciljem kao i u svim prošlim
vjekovima. Sotonine zamke bit će prepredenije i njegovi napadi
odlučniji. Nastojat će da prevari ako bude moguće i izabrane. (Marko
13, 22.)
Kad mi je Duh Božji otkrio velike istine svoje Riječi i pokazao
prizore prošlosti i budućnosti, zapovijed̄eno mi je da i drugima otkri-
jem što mi je pokazano: da opišem veliku borbu u toku vjekova i da
je tako prikažem da ona rasvijetli i buduću borbu koja se približava.
Težeći da taj cilj postignem, trudila sam se da odaberem i svrstam
dogad̄aje iz crkvene historije na takav način da bude prikazan razvoj
velikih istina koje su u raznim vremenima bile date svijetu, i da
pokažem kako su te istine izazvale gnjev Sotonin i neprijateljstvo od
strane jedne crkve koja voli svijet, ali su sačuvane svjedočanstvom
onih koji “nisu marili za svoj život do same smrti”.
Iz ovih zapisa može se vidjeti slika borbe, koja je pred nama.
Ako ih posmatramo u svjetlosti Božje Riječi i rasvjetljenjem Svetog
Duha, možemo vidjeti razotkrivene zamke sotonine i opasnosti koje [12]
treba da izbjegavaju oni koji žele da budu “bez mane” kad Spasitelj
dod̄e.
Veliki dogad̄aji koji su označavali napredak reformacije u proš-
lim vjekovima, zabilježeni u historiji, dobro su poznati. To su činje-
x VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
nice koje nitko ne može pobiti. Ovu historiju sam ukratko iznijela u
skladu sa svrhom i opsegom knjige. Činjenice su sažete na tolikom
broju stranica koliko je neophodno potrebno za njihovo razumijeva-
nje. U nekim slučajevima gdje je historičar tako grupisao dogad̄aje
da oni ukratko prikazuju suštinu pitanja ili je tako iznio pojedinosti
da su u skladu s planom ovog djela, ja sam citirala njegove riječi; ali
u nekim slučajevima nisu spomenuta imena, jer citati nisu navedeni
da istaknu pisca kao autoritet, već zato što njegove izjave pružaju
jasan i uvjerljiv prikaz historijskih dogad̄aja. Prikazujući iskustvo
i poglede onih koji u naše vrijeme unapred̄uju djelo reformacije,
slično sam se koristila njihovim objelodanjenim djelima.
Svrha ove knjige nije toliko u tome da iznese nove istine o bor-
bama u prošlosti, već da istakne činjenice i načela koja mogu biti od
značaja za buduće dogad̄aje. Posmatrani kao dio borbe izmed̄u sila
svjetlosti i tame, ovi izvještaji iz prošlosti dobijaju novo značenje.
Sa njih pada svjetlost koja osvjetljava budućnost i put Božje djece
koja su pozvana, kao nekada reformatori, da svjedoče o Božjoj riječi
i svjedočanstvu Isusovom, čak uz opasnost da izgube sve zemaljsko
blago.
Cilj je ove knjige da prikaže prizore velike borbe izmed̄u istine i
zablude; da otkrije prijevare sotonine i sredstva kojima mu se mo-
žemo uspješno oduprijeti; da pruži pravo rješenje velikog problema
zla; da rasvijetli porijeklo i kraj grijeha, i to na takav način da se vidi
pravednost i blagost Boga u svim njegovim postupcima prema nje-
govim stvorenjima; i, napokon, da pokaže svetost i nepromjenljivost
Božjeg zakona. Iskrena je, pak, molitva pisca da ova knjiga pomogne
da se duše spasu od sile tame i da “imaju udjela u nasljedstvu svetih
u svjetlosti” na_ slavu Onoga koji nas je ljubio i sebe predao za nas.
E. G. Vajt
[13]
Poglavlje 1.—Razoren je Jeruzalema
“O kad bi i ti znao u ovaj tvoj dan što je za mir tvoj! Ali je

sada sakrivena od očiju tvojih. Jer će doći dani na tebe, i okru,žit
će te neprijatelji tvoj i opkopima, i opkolit će te i potisnut će te sa
svih strana; i razbit će tebe i djecu tvoj u u tebi, i neće ostaviti u
tebi kamena na kamenu, zato što nisi poznao vremena u kome si
pohod̄en.” Luka 19, 42—44.
Sa vrha Maslinske gore Isus je posmatrao Jeruzalem. Pred njime
se pružao prizor koji je odisao ljepotom i mirom. Bilo je vrijeme Pa-
she. Sa svih strana su se sakupila Jakovljeva djeca da proslave veliki
narodni praznik. Usred vrtova, vinograda i zelenih obronaka, posu-
tih šatorima hodočasnika, uzdizali su se terasasti brežuljci, krasne
palače i masivna utvrd̄enja izraelske prijestonice. Izgledalo je kao
da kći Sionska govori u svojoj gord̄osti: “Sjedim kao carica i neću
vidjeti žalosti”; bila je tako lijepa i sigurna u nebesku naklonost kao
u vrijeme kada je pjevao pjevač: “Prekrasna je visina, utjeha svoj
zemlji, gora Sion, . . . grad velikoga cara.” Psalam 48, 2. Pred očima
su se dizale veličanstvene zgrade hrama. Zraci sunca na zalasku
osvjetljavali su snježno bijele mramorne zidove i odbijali su se od
zlatnih vrata, kula i tornjeva. “U savršenoj ljepoti” stajao je hram
— ponos jevrejskog naroda. Koji bi Izraelac mogao gledati ovaj pri-
zor a da ne osjeti duboku radost i ushićenje! Ali Isusa su obuzimale
sasvim druge misli. “I kad se približi, ugleda grad i zaplaka nad
njim.” Luka 19, 41. Usred sveopće radosti koju je izazvao njegov
trijumfalni ulazak, kad su svi oko njega mahali palmovim granči-
cama, kad je veselo hosana odjekivalo sa brežuljaka, i kad je tisuće
glasova proglašavalo Isusa za cara, Spasitelj svijeta bio je iznenada
obuzet tajanstvenom tugom. On, Sin Božji, nada Izraelova, čija je
sila pobjed̄ivala smrt i izvodila njene zarobi je- nike iz grobova, [14]
plakao je, ali ne od obične žalosti, već od velike neiskazane duševne
patnje.
On nije prolijevao suze zbog sebe, iako je dobro znao kuda vodi
njegov put. Pred njime se prostirala Getsemanija, mjesto njegovog
11
12 VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
bliskog stradanja. Vidjela su se i Ovčja vrata, kroz koja su se vjeko-

vima dovodile žrtve za klanje, a koja su se imala otvoriti za njega,
kada bude “vod̄en kao jagnje na zaklanje”. Izaija 53, 7. Nedaleko
bila je Golgota, mjesto raspeća. Užasan gusti mrak trebalo je da se
spusti na put kojim je Krist morao uskoro proći da bi dao dušu svoju
kao žrtvu za grijeh. Ali ovoga časa sveopće radosti nije ga rastužilo
razmišljanje o ovim prizorima, niti su predosjećanja o njegovoj nad-
čovječanskoj muci ražalostila njegov nesebični duh. On je plakao
nad tisućama Jeruzalemljana, nad sljepoćom i nepokajanošću onih
koje je došao da blagoslovi i spasi.
Pred Isusovim očima prolazili su prizori historije od preko tisuću
godina Božje naročite milosti i očinske brige prema izabranome
narodu. Tu je bilo brdo Morija na kome je mladi Izak, sin obećanja,
dragovoljna žrtva, bio vezan na oltaru, — simbol žrtve Božjeg Sina.
Tu je takod̄e slavno obećanje o dolasku Mesije bilo potvrd̄eno ocu
vjernih (1. Mojs. 22, 16-18.) Tu je dim žrtve, koju je prinio David sa
Ornanovog gumna, odvratio mač and̄ela koji je ubijao (1. Dnev. 21)
— simbol Kristove žrtve i posredništva za grešne ljude. Bog je cijenio
Jeruzalem više od cijele zemlje. Gospod je “izabrao Sion”, i “omilje
mu živjeti na njemu”. Psalam 132, 13. Tu su sveti proroci tokom
vjekova objavljivali svoje opomene. Tu su svećenici mahali svojim
kadionicama, i oblak dima s molitvama vjernih dizao se Bogu. Tu
se svakog dana prinosila krv jaganjaca koji su predstavljali Jagnje
Božje. Tu je Jehova otkrivao svoju prisutnost u oblaku slave iznad
svetinje nad svetinjama. Tu je, napokon, bilo podnožje tajanstvenih
ljestava, koje su spajale zemlju sa nebom — onih ljestava po kojima
su Božji and̄eli silazili i penjali se, i koje su pokazivale ljudima put
u nebesku svetinju nad svetinjama. Da je Izrael ostao vjeran svome
Bogu, Jeruzalem, kao Božji izabranik, ostao bi zauvijek. (Jeremija
17, 21-25.) Ali historija ovoga povlaštenog naroda je izvještaj o
neprekidnom odmetanju i pobunama. Oni su se odupirali Božjoj
milosti, zloupotebljavali su sve svoje povlastice i prezirali svoja
[15] preimućstva.
Lako se Izrael rugao Božjim vjesnicima, prezirao njegove riječi
i ismijavao njegove proroke (2. Dnevnika 36, 16), bog se i dalje
otkrivao njima kao “Gospod Bog, milostiv, žalostiv, spor na gnjev
i obilan milosrd̄em i istinom”. 2. Mojsijeva 34, 6. Usprkos njiho-
vom uzastopnom odbijanju, milost Božja ih je i dalje pozivala. Pun
Razoren je Jeruzalema 13
ljubavi, nježnije od one koju otac pokazuje prema sinu koga voli,
Bog je zarana slao njima vjesnike sa opomenama, jer je želio da
poštedi svoj narod i svoje prebivalište. (2. Dnevnika 36, 15.) Kad
nisu pomogli pozivi, molbe i ukori, poslao im je najskupocjeniji dar
neba! U tom jedinom daru poklonio im je cijelo nebo!
Sam Božji Sin došao je da se zauzme za nepokajani grad. Krist
je onaj koji je presadio izraelski narod kao dobru lozu iz Egipta u
Hanansku zemlju. (Psalam 80, 8.) Njegova je ruka istjerala nezna-
bošce pred njime. On je taj vinograd posadio na plodnome brežuljku.
(Izaija 5, 1-4). Ogradio ga je ogradom. Poslao je svoje sluge da ga
njeguju. “Što je još trebalo učiniti mome vinogradu”, uzviknuo je
on, “što mu nisam učinio?” Kada je trebalo da rodi grožd̄em, rodio
je vianjagom. U nadi da će ipak jednom donijeti roda, on je lično
došao u svoj vinograd, ne bi li ga spaasao od uništenja. Okopao je
svoj vinograd, obrezao ga i njegovao. Neumorno se trudio da spasi
vinograd koji je sam posadio.
Tri godine Bog svjetlosti i slave živio je usred svoga naroda.
“Prolazio je čineći dobro i iscjeljujući sve koje d̄avo bijaše nadvla-
dao”, liječio je one koji su bili skrušena srca, oslobad̄ao zarobljene,
davao vid slijepima, zdravlje hromima i sluh gluhima; čistio gubave,
uskrsavao mrtve i siromašnima propovijedao evand̄elje. (Djela 10,
38; Luka 4, 18; Matej 11, 5.) Svima bez razlike upućivao je milostivi
poziv: “Dod̄ite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja ću vas
odmoriti”. Matej 11, 28.
Lako su mu uzvraćali zlo za dobro, mržnju za ljubav, ipak je
On nepokolebljivo nastavljao svoju službu milosti. (Psalam 109,
5.) Nikad nije odbijao one koji su tražili njegovu milost. Iako je
sam bio putnik, bez doma, i svakodnevno trpio prezir i oskudicu,
on je živio da čini dobro, da olakša bijedu nevoljnima, moleći ljude
da prime dar njegovog života. Valovi milosti koji su se odbijali
od upornih srdaca, vraćali su se u obliku jače, saosjećajnije i još
veće lj ubavi. Ali Izrael se odvratio od svoga naj- ooljeg Prijatelja [16]
i jedinog Pomoćnika. Prezirao je pozive njegove ljubavi, odbijao
njegove savjete i ismijavao njegove opomene.
Cas milosti i oproštaja bio je na izmaku; čaša Božjeg gnjeva, tako
dugo zadržavana, bila je skoro puna. Mračni oblaci koje su vjekovi
otpada i pobuna nagomilali, sada su jezivo prijetili i svaki čas su
mogli da se provale nad jednim neposlušnim narodom; a Onoga koji
ih je mogao izbaviti od predstojeće nesreće, oni su prezirali, naružili,

odbacili i spremali su se da ga razapnu. Kad Isus bude razapet na
križ na Golgoti, onda će isteći dani ovog naroda koji je uživao Božju
naklonost i njegove blagoslove. Gubitak čak i samo jedne duše je
nesreća koja nadmašuje dobitke i blaga cijeloga svijeta. Ali ovog
trenutka kada je Isus gledao Jeruzalem, nesreća jednog cijelog grada,
cijelog jednog naroda bila je pred njegovim očima, — tog grada, tog
naroda koji je nekad bio Božji izabranik, njegovo naročito blago.
Proroci su plakali nad otpadom Izraela i nad užasnim pustoše-
njima koja su došla na njih zbog njihovih grijeha. Jeremija je želio
da njegove oči budu izvor suza da bi mogao plakati dan i noć za
pobijenim kćerima svoga naroda, za Božjim stadom koje je bilo
otjerano u ropstvo. (Jeremija 9, 1; 13, 17.) Kolika je onda bila žalost
Onoga čiji je proročki pogled obuhvatao ne samo godine već vje-
kove! On je gledao and̄ela smrti sa podignutim mačem nad gradom
koji je tako dugo bio prebivalište Jehove. Sa vrha Maslinske gore,
sa onog mjesta koje je kasnije zauzeo Tit i njegova vojska, gledao je
preko ravnice sveti hram i predvorje sa stubovima, i, očima punim
suza, posmatrao je užasnu sliku: gradske zidove opkoljene nepri-
jateljskom vojskom. Čuo je hod vojske koja je nastupala; čuo je
glasove majki i vapaj djece za kruhom u opsjednutom gradu. Vidio
je u plamenu sveti i divni hram, njegove palače i kule, a potom ih je
vidio pretvorene u ruševine koje se puše.
Gledajući unaprijed vjekovima, vidio je narod zavjeta rasijan
u sve zemlje kao ostatke broda na pustoj obali. U ovoj kazni koja
je trebala uskoro da se izlije nad djecom Izraelovom, Isus je vidio
prve kapi čaše gnjeva koja će se u posljednjem sudu izliti do dna.
Božansko saučaešće došlo je do izražaja u riječima punim bola:
“Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem
poslane k tebi! Koliko puta htjedoh da skupim čeda tvoja, kao što
kokoš skuplja piliće svoje pod krila, i ne htjeste.” Matej 23, 37; Luka
[17] 19, 41-44. O da si ti, narode, koji si uživao preimućstva više od svih
drugih, poznao vrijeme svoga pohod̄en ja i ono što je za mir tvoj!
Ja sam zadržavao and̄ela osvete; ja sam te pozivao na pokajanje, ali
uzalud. Ti si odbio i odbacio ne samo sluge, poslanike i proroke
nego čak i Sveca Izraelova, tvoga Spasitelja. Ako budeš razoren, sam
si tome uzrok. “I nećete da dod̄ete k meni da imate život vječni!”
Ivan 5, 40.
Isus je u Jeruzalemu gledao simbol svijeta, okorjelog u nevjer-

stvu i pobuni, koji se naglo približava Božjim sudovima. Bijeda
otpalog roda tištila je jnegovu dušu i otela mu iz ustiju ovaj neiz-
mjerno gorak uzvik. Gledao je historiju grijeha i ljudskog stradanja
napisanu suzama i krvlju. Njegovo srce kidalo se od žalosti nad
nesrećama i patnjama ljudi. On je želio da im svima pomogne, ali
bilo je malo onih koji su u njemu tražili jedini izvor pomoći. Bio je
gotov da da dušu svoju na smrt da bi im dao spasenje, no malo ih je
došlo k njemu da bi imali život vječni.
Veličanstvo neba u suzama! Sin vječnoga Boga ožalošćen du-
hom, potišten od duševnog bola! Ovaj prizor, koji je ispunio cijelo
nebo čud̄enjem, otkriva nam beskrajni užas grijeha; on nam poka-
zuje koliko je težak, čak i za božansku svemoć, zadatak da spasi
grešnika od posljedica prestupanja Božjeg zakona. Posmatrajući
pred sobom vjekove sve do posljednjega naraštaja, Isus je vidio
svijet obuzet obmanom sličnom onoj koja je bila uzrok razoren ja
Jeruzalema. Veliki grijeh Jevreja bio je odbacivanje Krista; veliki
grijeh kršćanskog svijeta bit će odbacivanje Božjeg zakona, koji je
temelj Božje vladavine na nebu i na zemlji. Božje zapovijesti bit
će prezrene i odbačene. Milioni robova grijeha i sotone, osud̄eni da
pretrpe drugu smrt, neće htjeti da slušaju riječ istine u dan svoga
pohod̄enja. Užasna zaslijepljenost! Užasno bezumlje!
Dva dana prije Pashe, pošto je otkrio licemjerstvo farizeja, Isus
izlazeći iz hrama posljednji put, uputio se sa svojim učenicima na
vrh Maslinske gore. Sjeo je sa njima na obronak obrastao travom,
koji se izdizao nad gradom, i još je jednom stao posmatra ti njegove
zidove, kule i palače. Još jednom je posmatrao hram u njegovom
divnom sjaju, krunu ljepote, kojom je sveto brdo bilo krunisano.
Prije hiljadu godina psalmista je veličao Božju milost prema
Izraelu, što je njegov sveti dom izabrao da mu bude prebivalište. “U
Salemu je stan njegov i naselje njegovo na Sionu.” Psalam 76, 2. On [18]
je “izabrao koljeno Judino, Goru Sion, koja mu omilje. I sagradi sve-
tinju svoju kao gornje stanove svoje.” Psalam 78, 69. Prvi hram bio je
sagrad̄en u najslavnije doba izraelske historije. David, je za tu svrhu
sabrao ogromno blago. Nacrt za njegovu gradnju načinjen je, božan-
skim nadahnućem. (1. Dnevnika 28, 12. 19.) Salamun, najmudriji
car Izraelov, dovršio je to djelo. Ovaj hram bio je najveličanstvenija
zgrada koju je svijet ikada vidio. Ali govoreći o drugome hramu,
Bog je preko proroka Age ja dao slijedeću izjavu: “Slava će ovoga
doma posljednjega biti veća nego onoga prvoga, veli Gospod nad
vojskama.” “I potrest ću sve narode, i doći će Željeni svih naroda, i
napunit će ovaj dom slavom, veli Gospod nad vojskama.” Agej 2, 9.
7.
Razoren pod Nabuhodonosorom, Salamunov hram bio je ponovo
sazidan oko pet stotina godina prije Krista; to je učinio narod koji
se vratio u opljačkanu i opustošenu zemlju iz ropstva koje je trajalo
oko jedan ljudski vijek. Med̄u njima bilo je i staraca koji su vidjeli
slavu Salamunovog hrama i koji su plakali posmatrajući postavljanje
temelja novome hramu, koji je bio mnogo manji od prvoga. Prorok
je ovako opisao osjećanje koje je tada vladalo: “Tko je med̄u vama
ostao, koji je vidio ovaj hram u prvoj njegovoj slavi? A kakav vi
sada vidite? Nije li prema onome kao ništa u vašim očima?” Agej 2,
3; Ezdra 3, 12. Tada je dato obećanje da će slava drugoga hrama biti
veća od slave prvoga.
Drugi hram nije se mogao usporediti po ljepoti sa prvim; niti
je bio posvećen istim vidljivim znacima Božje prisutnosti kao prvi;
nije se otkrila natprirodna sila da označi njegovo posvećenje. Nika-
kav oblak slave nije se vidio da ispunjava novosagrad̄enu svetinju.
Nikakav oganj nije pao sa neba da zapali žrtvu na oltaru. Slava
Božja nije više počivala izmed̄u herubima u svetinji nad svetinjama;
kovčeg zavjeta, prijesto milosti i ploče svjedočanstva nisu se nalazili
u njemu. Nikakav glas 9 neba nije odgovorio da bi na svećenikovo
pitanje objavio volju Jehove.
Tokom vjekova Jevreji su se uzalud trudili da pokažu kako se
ispunilo Božje obećanje dano preko proroka Ageja. Oholost i ne-
vjerstvo potamnili su njihov um u pogledu razumijevanja pravoga
značenja proročkih riječi. Drugi hram nije bio počašćen oblakom
[19] Gospodnje slave već živom prisutnošću Onoga u kome je tjelesno
prebivala punina Božanstva — koji je sam bio Bog, otkriven u tijelu.
“Željeni svih naroda” došao je zaista u svoj hram kada je Čovjek iz
Nazareta učio i liječio u svetom predvorju hrama. Kristovom pri-
sutnošću, i samo zbog njegove prisutnosti nadmašio je drugi hram
slavu prvoga. Ali Izrael je odbacio dar koji mu je nebo dalo. Kad je
ponizni Učitelj, izlazeći tog dana iz hrama, prekoračio prag zlatnih
vrata, slava Božja napustila je hram zauvijek. Ispunile su se Spasi-
teljeve riječi: “Eto će vam se ostaviti vaša kuća pusta.” Matej 23,
38.
Učenici su bili začud̄eni i zadivljeni Kristovim proricanjem.
Željeli su da bolje razumiju značenje njegovih riječi, koje su se od-
nosile na razorenje hrama. Novac, radovi i grad̄evinarska vještina
u toku četrdeset godina — ništa se nije štedjelo da poveća njegov
sjaj. Herod Veliki potrošio je na nj rimsko i jevrejsko bogatstvo, a
svjetski imperator obogatio ga je svojim poklonima. Ogromni blo-
kovi bijeloga mramora, skoro basnoslovnih razmjera, bili su donijeti
iz Rima i sačinjavali su dio njegove grad̄evine, i učenici su na njih
skrenuli pažnju Isusu govoreći: “Učitelju, gle kakvo je kamenje i
kakva grad̄evina!” Marko 13, 1.
Poslije ovih riječi Isus je dao’ svečani i porazni odgovor: “Zaista
vam kažem: neće ostati ovdje ni kamen na kamenu, koji se neće
razmetnuti.” Matej 24, 2.
Učenici su razorenje Jeruzalema povezali sa osnivanjem Mesi-
janskog carstva. Tada će on kazniti nepokajane Jevreje i oslobodit
će narod od rimskog jarma. Isus im je rekao da će doći po drugi put;
zato su, pri spominjanju propasti Jeruzalema, pomislili na njegov
dolazak; i kada su se na Maslinskoj gori okupili oko Spasitelja, upi-
tali su ga: “Kaži nam kad će to biti, i kakav je znak tvojega dolaska
i posljetka vijeka?” Matej 24, 3.
Budućnost je bila učenicima milostivo sakrivena. Da su u to
vrijeme potpuno razumjeli dvije užasne činjenice — stradanje i
smrt Otkupitelja, kao i razorenje svog hrama i grada, — oni bi se
prenerazili od užasa. Isus im je iznio samo u glavnim potezima
važne dogad̄aje koji će se desiti prije svršetka. Tako oni nisu mogli
potpuno razumjeti njegove riječi; ali njihovo značenje trebalo im se
otkriti tada kada im budu bila potrebna uputstva koja je dao u njima.
Proročanstvo koje je izrekao imalo je dvostruko značenje: ono se
odnosilo na razorenje Jeruzalema i na strahote posljednjeg velikog
dana. [20]
Isus je otkrio učenicima koji su ga pažljivo slušali kakvi će
sudovi stići otpadnički Izrael, i naročito kakva kazna će doći na njih
zbog odbacivanja i razapinjanja Mesije. Nepogrešivi znaci prethodit
će kraju. Cas užasa će doći iznenada i brzo. Spasitelj je upozorio
svoje sljedbenike: “Kad dakle ugledate na mjestu svetome mrzost
opustošenja, o kojoj govori prorok Danijel — koji čita, da razumije:
tada koji budu u Judeji neka bježe u gore.” Matej 24, 1. 15. 16; Luka
21, 20. 21. Kada idolopokloničke zastave Rimljana budu uzdignute
na svetom zemljištu koje se prostire nekoliko stotina metara izvan
zidina Jeruzalema, tada Kristovi sljedbenici treba da napuste grad.
Kada budu primijetili znak opomene, onda oni koji žele da se spasu
ne smiju više oklijevati. U cijeloj Judeji, kao i u Jeruzalemu, morali
su da iskoriste znak za bjegstvo. Onaj koji bi se našao na krovu,
nije smio silaziti u kuću da bi spasio svoje najdragocijenije blago.
Oni koji bi radili u polju ili u vinogradu, nisu se smjeli zadržavati
i vraćati da uzmu gornju haljinu koju su ostavili na strani dok su
radili po vrućini dana.. Nisu smjeli oklijevati ni jedan trenutak da ne
bi stradali u sveopćem uništenju.
Za vrijeme Herodove vlade, Jeruzalem se ne samo mnogo pro-
ljepšao već je podizanjem kula, zidova i tvrd̄ava, uz njegov prirodni
položaj, postao na izgled neosvojiv. Onaj koji bi u ono vrijeme pro-
rekao njegovo razorenje bio bi smatran nerazumnim narušavateljem
mira, kao Noje u svoje vrijeme. No Isus je rekao: “Nebo i zemlja
će proći, ali moje riječi neće proći.” Matej 24, 35. Grijesi sinova
Izraelovih navukli su na Jeruzalem Božji gnjev, i njihovo tvrdoglavo
nevjerstvo zapečatilo je njihovu sudbinu.
Gospod je objavio preko proroka Miheja: “Čujte ovo poglavari
doma Jakovljeva i knezovi doma Izraelova, koji se gadite na pravdu,
i sve što je pravo izvrćete, koji gradite Sion krvlju i Jeruzalem
bezakonjem. Poglavari njegovi sude po mitu, i svećenici njegovi
uče za platu, i proroci njegovi gata ju za‘novce, a na Gospoda se
oslanjaju govoreći: Nije li Gospod usred nas? neće doći zlo na nas.”
Mihej 3, 9-11.
Ove riječi dobro opisuju podmitljivost i lažnu pravdu stanovnika
Jeruzalema. Iako su tvrdili da strogo drže propise Božijeg zakona,
prestupali su sva njegova načela. Mrzili su Krista, čija je svetost i
čistota otkrivala njihova bezakonja; i oni su ga optuživali da je on
[21] uzrok svih zala koja su došla na njih zbog njihovih grijeha. Iako
su priznavali njegovu bezgrešnost, izjavili su da je njegova smrt
potrebna radi sigurnosti nacije. “Ako ga ostavimo tako”, rekli su
jevrejski poglavari, “svi će ga vjerovati, pa će doći Rimljani i uzeti
nam zemlju i narod”. Ivan 11, 48. Ako pogube Krista, mislili su oni,
postat će još jednom jak i ujedinjen narod. Tako su dijelili mišljenje
poglavara svećeničkog koji je tvrdio da je bolje da jedan čovjek

umre nego da propadne cijeli narod.
Na ovaj način su vod̄e jevrejskog naroda “gradile Sion krvlju i
Jeruzalem bezakonjem”. Mihej 3, 10. Mada su razapeli Spasitelja
koji ih je karao zbog njihovih grijeha, još uvijek su se zavaravali
svojom pravdom smatrajući se Božjim povlaštenim, narodom i oče-
kivali su da će ih Gospod, osloboditi od njihovih neprijatelja. “Zato”,
nastavlja prorok, “sav Sion će se preorati kao njiva, i Jeruzalem će
postati gomila, i gora od doma kao visoka šuma.” Mihej 3, 12.
Bog je odgad̄ao svoj sud nad gradom i narodom skoro četrdeset
godina od časa kada je Isus objavio propast Jeruzalema. Čudno-
vato je bilo Božje strpljenje prema onima koji su odbacili njegovo
evand̄elje i ubili njegovog Sina. Priča o nerodnoj smokvi pokazala
je Božje postupanje sa jevrejskim narodom. Zapovijest je glasila:
“Odsjeci je, zašto da zemlji smeta?” Luka 13, 7. Ali božanska mi-
lost poštedjela ju je još za neko vrijeme. Med̄u Jevrejima bilo je
mnogo onih koji nisu imali pravi pojam o Spasiteljevom karakteru
i njegovom djelu. Djeca nisu imala priliku da prime svjetlost koju
su njihovi roditelji prezirali. I Spasitelj je želio da i njima da svoju
svjetlost. Htio je da im pruži priliku da vide ispunjenje proročanstva
ne samo o njegovom rod̄enju nego i o njegovoj smrti i uskrsnuću.
Djeca nisu bila osud̄ena zbog grijeha roditelja; već, pošto su upoz-
nala svjetlost koja je bila dana njihovim roditeljima i odbacila je,
kao što su odbacila i svjetlost danu lično njima, postala su! dioničari
grijeha svojih roditelja i dopunila su mjeru njihovih bezakonja.
Božje strpljenje prema Jeruzalemu još je više utvrdilo Jevreje u
njihovom upornom nepokajanju. U svojoj mržnji i okrutnosti prema
Isusovim učenicima odbacili su posljednji dar milosti. Na to je Bog
povukao od njih svoju zaštitu, prestao je da zadržava sotoninu moć, i
tako je narod ostao u rukama vod̄e koga je izabrao. Jevreji su prezreli
Kristovu milost koja ih je mogla osposobiti da savladaju svoje grešne
nagone, te su sada ovi pobijedili njih. Sotona je probudio u njima [22]
najužasnije i najniže strasti. Nisu više rasud̄ivali, postali su bezumni;
njima je upravljao nagon i slijepi gnjev. Postali su sotonski okrutni.
U obitelji kao i u narodi:; u! višim slojevima kao i u! nižim svuda
je vladalo nepovjerenje, zloba, zavist, nesloga, pobune i ubistva.
Nigdje nije bilo sigurnosti. Prijatelji i rodbina izdavali su jedni druge.
Roditelji su ubijali svoju djecu, a djeca svoje roditelje. Narodni
upravljači nisu imali snagu da vladaju sobom. Njihove strasti su ih

činile tiranima. Jevreji su primili lažna svjedočanstva da bi osudili
Božjeg nevinog Sina. Sada su lažne optužbe učinile njihov život
nesigurnim. Svojim djelima su već odavno govorili: “Neka nestane
ispred nas Sveca Izraelova.” Izaija 30, 11. Njihova se želja ispunila.
Božji strah nije ih više uznemiravao. Na čelu naroda bio je sotona i
najviše grad̄anske i vjerske vlasti bile su pod njegovom upravom.
Vod̄e neprijateljskih stranaka bi se ponekad ujedinile da bi op-
ljačkale svoje nesretne žrtve, a poslije bi se bacile jedni na druge
i nemilosrdno bi se istrebljivale. Čak ni svetost hrama nije mogla
zadržati njihovu okrutnost. Vjerni su bili ubijani pred žrtvenikom, i
svetinja se oskvrnjivala tjelesima ubijenih. U svojoj sljepoći i bogo-
hulnoj nadutosti podstrekači tih paklenih djela oholo su izjavljivali
da se ne boje da će Jeruzalem biti razoren, jer je on Božji grad. Da
bi još više utvrdili svoju moć, potkupili su lažne proroke koji su
objavljivali, u isto vrijeme kada su već rimske legije opsjedale grad,
da će spasenje od Boga sigurno doći. Do posljednjega trenutka narod
je čvrsto vjerovao da će se Svevišnji umiješati i uništiti neprijate-
lje. Ali Izrael je odbacio božansku zaštitu, i sada nije imaonikakvu
odbranu. Nesretni Jeruzalem bio je razjedinjen unutrašnjim razdo-
rima; njegove ulice bile su poprskane krvlju njegove djece koja su
se med̄usobno ubijala dok je neprijateljska vojska razarala utvrd̄enja
i ubijala njegove vojnike!
Sva Kristova proricanja o razorenju Jeruzalema ispunila su se
doslovno. Jevreji su iskusili istinitost riječi opomene: “Kakvom
mjerom mjerite, onakvom će vam se mjeriti.” Matej 7, 2.
Kao vjesnici nesreće i suda pojavili su se znaci i čudesa. U
noći pojavila se neprirodna svjetlost nad hramom i oltarom.Zalasku
sunca, u oblacima su se pokazala ratna kola i vojnici gotovi za boj.
[23] Svećenici koji su noću služili u hramu bili su
preplašeni tajanstvenom bukom. Zemlja se tresla, i mnoštvo gla-
sova čulo se gdje govore: “Bježimo odavde!” Velika istočna vrata,
toliko teška da su ih dvadeset ljudi jedva mogli zatvoriti, osigu-
rana ogromnim gvozdenim polugama, zabijenim duboko u čvrstu,
kamenu podlogu, otvorila su se sama u ponoći.1
U toku sedam godina jedan čovjek objavljivao! je ulicama Jeru-
zalema nesreće koje će zadesiti grad. Dan i noć on je pjevao čudnu
tužaljku: “Glas sa istoka! Glas sa zapada! Glas sa četiri kraja! Glas
protiv Jeruzalema i protiv hrama! Glas ženika i nevjeste! Glas protiv

cijeloga naroda!”2 Ovo čudno biće bacili su u zatvor i bičevali ga,
ali nisu izvukli iz njegovih ustiju nikakav glas. Na pogrde i mučenja,
on je samo odgovarao: “Teško, teško Jeruzalemu; teško njegovim
stanovnicima!” Nije prestao sa svojim opomenama dok ga nisu ubili
za vrijeme opsade koju je prorekao.
Nijedan kršćanin nije poginuo prilikom opsade Jeruzalema. Isus
je opomenuo svoje učenike, i svi koji su vjerovali pazili su na obećani
znak. “A kad vidite da Jeruzalem opkoli vojska”, rekao je Isus “onda
znajte da se približi vrijeme da opusti. Tada [koji budu u Judleji,
neka bježe u gore, i koji budu u gradu, neka izlaze napolje; i koji su
napolju, neka ne ulaze u njega.” Luka 21, 20. 21.
Rimljani pod Cestijem opkolili su grad. Iznenada, kada je sve
izgledalo pogodno za jedan brzi napad, oni su povukli opsadu. Op-
sjednuti, koji su izgubili nadu u uspjiešnu odbranu, bili su već gotovi
da se predaju, kad je rimski vojskovod̄a povukao vojsku bez ikakvog
vidljivog uzroka. Bog je u svojoj milosti upravljao dogad̄ajima u
korist svoga naroda. Obećani znak se pokazao kršćanima koji su
čekali, i sada se pružila prilika svima koji su htjeli da poslušaju Spa-
siteljevu opomenu. Dogad̄aji su tako tekli da ni Jevreji ni Rimljani
nisu kršćane ometali u bjekstvu. Videći da Cestije odstupa, Jevreji
su pojurili iz Jeruzalema i počeli su da gone njegovu vojsku. Sada su
kršćani imali priliku da napuste grad. U to vrijeme i okolina je bila
očišćena od neprijatelja koji bi mogli da ih zadrže. U vrijeme opsade,
Jevreji su bili sakupljeni u Jeruzalemu dal proslave Praznik sjenica, i
tako su kršćani u cijelom kraju imali mogućnost da nesmetano bježe.
Oni su pobjegli u jedno sigurno mjesto — u grad Pelu, u pokrajini
Pereji, s one strane Jordana. [24]
Jevrejska vojska, goneći Cestija i njegovu vojsku, bacila se tak-
vom žestinom na njegovu zaštitnicu da je izgledalo da će je potpuno
uništiti. Rimljani su sa velikom mukom uspjeli da se povuku. Ji-
evreji, čiji su gubici bili neznatni, vratili su se trijumfalno u Jeru-
zalem, natovareni plijenom. Ali ovaj prividan uspjeh d̄onio im je
samo zlo. On ih je podstrekao da se uporno odupru Rimljanima, što
je donijelo gradu osud̄enom na propast neizrecivu patnju.
Strašna nevolja zadesila je Jeruzalem kada ga je Tit ponovo op-
sjeo. Grad je bio opsjednut za vrijeme Pashe, kad se veliko mnoštvo
Jevreja sakupilo unutar njegovih zidova. Životne namirnice koje
bi stanovnicima služile godinama da su ih brižljivo čuvali, bile su

uništene osvetom zavad̄enih stranaka koje su se borile za prevlast,
i uskoro su se stanovnici našli pred užasnom gladi. Jedna mjera
žita prodavala se za jedan talanat. Nastala je tako velika glad da su
ljudi jeli svoje kožne opasače, sandale i kožne prevlake na štitovima.
Mnogi su se spuštali noću preko zida da bi nakupili divlje biljke
koje su rasle izvan gradskih zidova. Nieki su bili uhvaćeni i ubijeni
uz strašne muke; a onima koji su uspjeli da se vrate bilo je često
oteto ono što su sakupili uz tako veliku opasnost. Vod̄e su činile
najužasnija nasilja da bi oduzele hranu onima za koje su mislili da
je imaju. Ova nasilja činili su često ljudi koij su imali dosta hrane,
ali su željeli da nagomilaju zalihe za budućnost.
Hiljade njih je umrlo od gladi i kuge. Najintimnije veze izgledalo
je da su uništene. Muževi su potkradali svoje žene, i žene svoje
muževe. Moglo se vidjeti kako djeca oduzimaju hranu iz usta svojih
starih roditelja. Pitanje proroka: “Može li žena zaboraviti porod
svoj?” (Izaija 49, 15.) dobilo je odgovor unutar zidova ovog grada
osud̄enog na propast. “Svojim rukama žene žalostive kuhaše djecu
svoju; i to im bješe hrana u pogibli! kćeri naroda mojega.” Plač
Jeremijin 4, 10. Ponovo se ispunilo proročanstvo dato prije četrnaest
vjekova: “Žena koja je bila vrlo meka i vrlo nježna med̄u vama,
koja od mekoće i nježnosti nije bila navikla stajati nogama svojim
na zemlju, prozlit će se prema milome mužu svom i prema sinu
svom i prema kćeri svojoj i prema djeci svojoj koju rodi; jer će ih
jesti krišom u oskudici svakoj od nevolje i od tjeskobe, kojom će ti
pritužiti neprijatelj tvoj po svim mjestima tvoj im.” 5. Mojsijeva 28,
[25] 56. 57.
Rimljani su htjeli da izazovu paniku med̄u Jevrejima da bi ih tako
prisilili na predaju. Jevreji koji su se odupirali kada su ih zarobljavali,
bičevima su tučeni i razapinjani pod gradskim zidovima;. Svaki dan
su na taj način ubijali stotine njih„ i to užasno djelo nastavljalo se
sve dotle dok u Jozafatovoj dolini i na Golgoti nije bilo podignuto
toliko križeva da se čovjek jedva mogao kretati izmed̄u njih. Tako
se ispunila strašna kletva koju su Jevreji izgovorili pred Pilatovom
sudskom stolicom: “Njegova krv na nas i na našu djecu.” Matej 27,
25.
Tit je želio da učini kraj strašnome prizoru i da sačuva Jeruzalem
od potpunog uništenja. Bio je ispunjen užasom kada je vidio gomile
mrtvih tjelesa u dolinama. Oduševljen pogledom na hram koji je

posmatrao s vrha Maslinske gore, izdao je zapovijest da se ne dira ni
u jedan njegov kamen. Prije nego što je odlučio da izvrši napad na
ovo utvrd̄enje, uputio je poziv jevrejskim vod̄ama da ga ne prisilja-
vaju da krvlju oskvrni sveto mjesto. Obećao im je da nijedan rimski
vojnik neće oskvrmiti hram ako ga oni napuste i prenesu borbu na
neko drugo mjesto. Josip Flaavije, njihov sunarodnik, uputio im je
najrječitiji poziv na predaju da bi spasili sebe, grad i sveto mjesto.
Ali na ove riječi odgovorili su gorkim kletvama. Stri-jelama su oba-
sauli posljednjeg ljudskog posrednika koji je došao pred njih da
pregovara. Jevreji su odbacili pozive Sina Božjeg; i sada, svi pozivi
i molbe učinili su ih još upornijima. Odlučili su da se usprotive do
kraja. Titova nastojanja da očuva hram bila su uzaludna. Netko veći
od njega objavio je da tamo neće ostati kamen na kamenu.
Slijepa tvrdoglavost jevrejskih vod̄a i odvratni zločini koji su se
dešavali u opsjednutome gradu izazvali su kod Rimljana užas i gnjev.
Napokon je Tit odlučio da zauzme hram na juriš. Zapovjedio je, ako
je moguće, da ga ne unište. Ali njegove naredbe nisu uvažene. Jedne
večeri, čim se povukao u svoj šator, Jevreji su provalili iz hrama i
napali Rimljane. U toku borbe jedan od vojnika bacio je kroz jedan
otvor zapaljenu baklju u predvorje, i uskoro su kedrove dvorane,
koje su okružavale hram, buknule u plamenu. Tit je pojurio na to
mje,sto i zapovjedio legionarima da ugase požar. Ali na njegove
riječi nisu obraćali pažnju. U svome bijesu vojnici su bacali upaljene
baklje u hram i mačevima poubijali mnoštvo koje je tamo našlo
sklonište. Krv kao rijeka tekla je niz stepenice hrama. Tisuće i tisuće [26]
Jevreja je poginulo. Ubojnu viku nadjačali su glasovi: “Išabod!” što
znači: ode slava...
“Tit je vidio da je nemoguće zaustaviti gnjev vojnika. Ušao je
sa svojim oficirima u unutraašnjost svete zgrade. Njena ljepota ih je
zapanjila; i dok još plamen nije zahvatio svetinju, učinio je posljed-
nji napor da je spasi. Izlazeći napolje, ponovo je naredio vojnicima
da zaustave širenje požara. Kapetan Liberalis pokušao je da svojom
zapovjedničkom palicom naredi poslušnost. Ali, čak ni sam auto-
ritet zapovjednika nije mogao suzbiti užasno neprijateljstvo prema
Jevrejima, divlje uzbud̄enje izazvano borbom i nezasitu pohlepnost
za pljačkom. Vojnici su vidjeli kako se sve oko njih blista u zlatu,
koje je u divljem plamenu blješteći odsjajivalo; predpostavljali su da
se neprocjenjivo blago nalazi u svetinji. Jedan od vojnika je nepri-

mjetno bacio zapaljenju baklju u unutrašnjost i za trenutak je cijela
zgrada bila u plamenu. Zasljepljeni dimom i vatrom, oficiri su se
morali povući; slavna zgrada bila je prepuštena svojoj sudbini.
To je za Rimljane bio užasan prizor, a još više za Jevreje! Cio vrh
brežuljka koji je dominirao gradom plamsao je kao vulkan. Jedna
za drugom zgrade su se rušile i nestajale u ognjenom bezdanu. Kro-
vovi od kedrovine bili su slični vatrenom moru; pozlaćeni tornjevi
svijetlili su kao ognjeni jezici; a sa kula nad vratima dizali su se
visoki stupovi plamena i dima. Susjedni brežuljci su bili osvijetljeni;
u mraku grupe ljudi por smatrale su sa užasom i strahom širenje pus-
tošenja. Na zidovima i uzvišenim mjestima gornjega grada tiskala
se masa svijeta: neki blijedi od strašnoga očajanja, a drugi mrki od
nemoćne osvete. Poklici rimskih vojnika koji su jurili amo tamo, i
zapomaganje pobunjenika koji su umirali u plamenu miješali su se
sa hukom požara i treštanjem greda koje su se rušile. Jeka sa planina
ponavljala je krikove naroda koji se nalazio na uzvisinama. Ljudi
koji su umirali od gladi prikupljali su posljednju snagu da izuste
krik straha i očajanja.
U unutrašnjosti odvijao se još strasniji prizor. Ljudi i žene, mlado
i staro, pobunjenici i svećenici, oni koji su se borili i oni koji su
tražili milost bili su bez razlike poklani. Broj ubijenih nadmašio je
broj ubica. Legionari su se morali penjati preko gomile mrtvih da bi
nastavili djelo uništavanja.”3
Poslije razorenja hrama cio je grad pao u ruke Rimljana. Vod̄e
[27] Jevreja napustile su neosvojive kule, i Tit ih je našao puste. Pošuo ih
je sa čud̄enjem posmatrao, izjavio je da mu ih. je sam Bog predao u
[28]
ruke jer nikakva ratna orud̄a, ma kako bila jaka, ne bi mogla osvojiti
te tvrd̄ave. Grad i hram bili su razoreni do temelja, i zemlja, na kojoj
je stajala sveta kuća* bila je “izorana kao njiva”. Jeremija 26, 18.
Za vrijeme opsade i pokolja poginulo je preko milion ljudi. Oni
koji su preostali u životu bili su odvedeni u ropstvo, prodavani kao
roblje, dovedeni u Rim, da ukrase trijumf pobjednika, bacani pred
divlje zvijeri u amfiteatru ili su bili rasijani kao beskućnici po cijeloj
zemlji.
Jevreji su sami sebi iskovali okove; sami su napunili čašu osvete.
U svom uništenju kao nacije i u svim nevoljama koje su ih snašle
poslije rasijavanja, žnjeli su ono što su sami posijali. Prorok kaže: “O
Izraelu, ti si sam sebe uništio”, “jer si pao zbog svoga bezakonja...”

Ozej 13, 9; 14, 1. Njihovo se stradanje često spominje kao kazna
koja ih je stigla po Božjem nared̄enju. Na taj način veliki varalica
pokušava da/ sakrije svoje djelo. U stvari upornim odbacivanjem
božanske milosti Jevreji su prouzrokovali da ih je napustila Božja
zaštita, tako da je sotona mogao da vlada nad njima po svojoj’
volji. Nečuvene okrutnosti koje su se dešavale prilikom razorenja
Jeruzalema dokaz su osvetničke sotonine sile nad onima, koji se
podvrgavaju njegovom vodstvu.
Ne možemo dovoljno razumjeti koliko dugujemo Kristu za mir i
zaštitu koju uživamo. Božja sila sprečava da čovječanstvo potpuno
padne pod sotoninu vlast. Neposlušni i nezahvalni učinili bi dobro
kad bi zahvalili za Božju milost i strpljenje koji zadržavaju okrutnu
i zlu sotoninu silu. Ali kada ljudi pred̄u granicu Božjeg strpljenja,
onda se njegova zaštita povlači. Bog ne stoji prema grešniku kao
izvršitelj presude zbog grijeha. On ostavlja same one koji su odbacili
njegovu milost da požnju ono što su posijali. Svaki odbačeni zračak
svjetlosti, svaka prezrena ili zanemarena opomena, svaka grešna
strast koju gajimo, jednom riječju, svako gaženje Božjeg zakona je
sjeme koje sesije i koje će donijeti sigurnu žetvu. Ako se čovjek
odupire Božjem Duhu, on ga napokon napušta, i tada čovjek ostaje
bez sile kojom bi mogao da nadvlada svoje zle strasti i bez zaštite
od sotonine zlobe i neprijateljstva. Razorenje Jeruzalema je svečana
opomena svima onima koji ne mare za opomene Božje blagodati i
koji se odupiru pozivu Božje milosti. Nikad nije bila dato odlučnije [29]
svjedočanstvo o Božjoj mržnji prema grijehu i o neminovnosti kazne
koja će jednog dana stići grešnike.
Spasitelj evo proročanstvo o razorenju Jeruzalema treba da ima
i jedno drugo ispunjenje, prema kome je ovaj dogad̄aj samo slaba
sjenka. U sudbini izabranog grada možemo vidjeti sudbinu jednoga
svijeta koji je odbacio milost i pogazio njegov zakon. Grozni su
izvještaji o ljudskoj bijedi čiji je svjedok bila zemlja kroz duge
vjekove zločina. Srce se stegne i duh klone pri razmišljanju o ovim
stvarima. Užasne su bile posljedice odbacivanja Božjeg autoriteta.
Ali još grozniji prizor krije budućnost. Izvještaji prošlosti — dugi
niz pobuna, sukoba i revolucija, “ratna graja i odijelo u krv uvaljeno”
(Izaija 9, 5), — nisu ništa u upored̄enju sa užasima onoga dana
kada će se Duh Božji povući od grešnika i neće više zadržavati ni
eksploziju ljudskih strasti ni Sotonin gnjev. Tada će svijet vidjeti,

kao nikada ranije, posljedice sotonske vladavine.
Ali toga dana, kao i u vrijeme razorenja Jeruzalema, Božji će se
narod izbaviti, “svaki koji bude zapisan za život”. (Izaija 4, 3) Isus
je obećao da će doći po drugi put da skupi svoje vjerne. “Tada će
proplakati sva plemena na zemlji; i ugledat će Sina čovječjega gdje
ide na oblacima nebeskim sa silom i slavom velikom. I poslat će
and̄ele svoje s velikim glasom trubnim; i sabrat će izabrane njegove
od četiri vjetra, od kraja do kraja nebesa.” Matej 24, 30. 31. Tada će
svi oni koji su bili neposlušni evand̄elju “biti uništeni duhom usta
njegovih i iskorijenjeni svjetlošću dolaska njegova”. 2. Solunjanima
2, 8. Kao i stari Izrael, grešnici će sami sebe uništiti; oni će biti žrtva
svo/je nepravde. Njihov grešni život toliko ih je udaljio od Boga i
oni su se toliko pokvarili da će pojava Božje slave biti za njih oganj
koji proždire.
O kad bi ljudi pazili da ne zanemare pouku koju nam je Isus
dao svojim riječima! Kao što je upozorio svoje učenike u pogledu
razorenja Jeruzalema i dao im znakove propasti koja se približavala
da bi se mogli izbaviti, tako je upozorio i svijet o njegovoj propasti i
dao znakove o približavanju tog velikog dana da bi svi koji to žele
mogli izbjeći budućem gnjevu. Isus nas uvjerava: “Bit će znaci na
suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji muka med̄u narodima.”
Luka 21, 25; Matej 24, 29; Marko 13, 24-26; Otkrivenje 6, 12-17.
Ljudi koji budu vid jeli ove znake, preteče njegovog dolaska,
[30] treba da znaju “da je blizu kod vrata”. Matej 24, 33. “Stražite dakle”,
glase njegove riječi opomene. Marko 13, 35. Oni koji budu poslušali
opomene neće biti ostavljeni u tami da ih dan zatekne nespremne;
ali za sve one koji ne budu stražili, “dan Gospodnji će doći kao lupež
po noći”. 1. Solunjanima 5, 2.
Svijet ni danas nije spreman da primi vi jest za naše vrijeme kao
što ni Jevreji nisu bili spremni da prime Spasiteljevu opomenu u
pogledu Jeruzalema. Ma kada došao, dan Gospodnji će za bezbožne
doći neočekivano. Život će teći svojim običnim tokom; ljudi će
biti zauzeti uživanjima, poslom, trgovinom, sticanjem zemaljskog
blaga; religiozne vode uzvisivat će napredak i prosvjetu, i narod
će se zavaravati lažnom sigurnošću — tada, kao što se kradljivac
prikrada noću nezaštićenoj kući, tako će iznenada pogibao naići na
[31] bezbrižne i zle, “i neće uteći”. 1. Solunjanima 5, 3.
Poglavlje 2.—Progonstva u prvim vjekovima
Kada je Isus otkrio svojim učenicima sudbinu Jeruzalema i pri-

zore svog drugog dolaska, prorekao je takod̄er teškoće kroz koje će
njegov narod prolaziti od časa kada se on bude uzneo od njih do
svog povratka u sili i slavi, kad će im donijeti izbavljenje. Sa vrha
Maslinske gore Spasitelj je gledao oluju koja će doći na apostolsku
crkvu. Gledajući u budućnost, vidio je žestoku buru pustošenja koja
će se oboriti na njegove sljedbenike u budućim vjekovima mraka i
progonstva. S nekoliko kratkih rečenica, punih strašnoga značenja,
prorekao je kakav će stav upravitelji ovoga svijeta zauzeti prema
Božjoj crkvi. (Matej 24, 9. 21. 22.) Kristovi sljedbenici treba da
pod̄u istim putem poniženja sramote i stradanja kojim je prošao
njihov Učitelj. Neprijateljstvo koje je izbilo protiv Spasitelja svijeta
doći će do izražaja i protiv svih onih koji budu uz vjerovali u njegovo
ime.
Historija prve kršćanske crkve potvrd̄uje ispunjenje Spasiteljevih
riječi. Zemaljske i paklene sile digle su se protiv Krista progoneći
njegove sljedbenike. Neznaboštvo je predvidjelo da će pobjedom
evand̄elja njegovi hramovi i oltari biti sravnjeni sa zemljom, zato je
prikupilo sve svoje sile da bi uništilo kršćanstvo. Oganj progonstva
se zapalio. Kršćani su bili lišeni svojih imanja i izagnani iz svojih
domova. “Podnijeli su mnogu borbu stradanja!.” Jevrejima 10, 32.
“Podnijeli su udarce i pogrde, pa još i okove i tamnice.” Jevrejima
11, 36. Veliki broj njih je zapečatio svoje svjedočanstvo svojom
krvlju. Plemići i robovi, bogati i siromašni, učeni i neobrazovani bili
su nemilosrdno ubijani.
Ova progonstva, koja su otpočela u vrijeme Nerona, otprilike
onda kada je Pavao stradao mučeničkom smrću, nastavljena su ve-
ćom ili manjom žestinom kroz vjekove. Kršćani su lažno optuživani
za najstrašnije zločine i predstavljani kao uzročnici velikih nedaća: [32]
gladi, kuge i zemljotresa. Pošto su postali predmet opće mržnje i
[33]
sumnjičenja, lako su se našli i podkazivači koji su, dobitka radi,
izdavali nevine. Osud̄ivani su kao buntovnici protiv carstva, kao
27
neprijatelji religije, kao kuga za narod. Mnogi su bacani pred divlje

zvijeri ili spaljivani živi u amfite-atrima. Neke su razapinjali, druge
su ogrtali u kože divljih životinja i bacali ih u arenu da ih psi raz-
deru. Ova mučenja su često bila glavni predmet zabave prilikom
narodnih praznika. Veliko mnoštvo svijeta se sakupljalo da uživa
u tim prizorima pozdravljajući njihove samrtne muke smijehom i
pljeskanjem ruku.
Gdje god bi potražili utočište, sljedbenici Kristovi bili’ su go-
njeni kao divlje zvijeri. Morali su tražiti sklonište u pustinji i usam-
ljenim mjestima. Bili su “u oskudici, u nevolji i sramoti; kojih nije
bio dostojan svjet; potucali su se po pustinjama, po gorama, po peći-
nama i po rupama zemaljskim”. Jevrejima 11, 37-38. Hiljade njih
našli su zaklon u katakombama. Ispod brežuljaka, izvan Rima, bili
su prokopani dugi hodnici pod zemljom i stijenama; tamna i zamr-
šena mreža hodnika prostirala se na kilometre izvan grada. U tim
su podzemnim skrovištima Kristovi sljedbenici sahranjivali svoje
mrtve. Ovdje su takod̄er nalazili utočište kada su bili sumnjičeni i
gonjeni. Kada bude Darodavac života probudio one koji su se borili
u dobroj borbi vjere, onda će mnogi mučenici zbog Krista izaći iz
ovih mračnih pećina.
Ovi Kristovi svjedoci sačuvali su svoju vjeru neokaljanu i u
vrijeme najstrašnijih progonstava. Iako lišeni svake udobnosti, da-
leko od sunčane svjetlosti, nalazeći dom u tamnom ali prijateljskom
okrilju zemlje, ipak a® nisu tužili. Riječima vjere, strpljenja i nade
hrabrili su jedan drugoga da podnesu oskudicu i nevolje. Gubitak
ma kakvog zemaljskog blaga nije ih mogao nagnati da se odreknu
vjere u Krista. Kušani a i pro-gonstva bile su samo stepenice kojima
su se približavali svome miru i nagradi.
Kao i Božje sluge u prošlosti, mnogi su bili “pobijeni ne primivši
izbavljenja, da dobiju bolje uskrsenje”. Jevrejima 11, 35. Sjećali su
se Isusovih riječi da treba da se raduju kada ih budu progonili Njega
radi, jer će biti velika plata njihova na nebesima; jer su i proroke
prije njih gonili isto tako. Toliko su se radovali što su bili dostojni da
stradaju za Krista da su pjesme pobjede odjekivaleˆ usred praskanja
[34] plamena lomača. Gledajući u vjeri gore, vidjeli su Krista i and̄ele
kako se saginju k njima i gledaju ih s najiskrenijim saosjećanjima,
odobrava-jući njihovu vjernost. Jedan glas s Božjega prijestolja
Progonstva u prvim vjekovima 29
govorio im je: “Budi vjeran do same smrti, i dat ću ti vijenac života!”
Otkrivenje 2, 10.
Uzalud je sotona pokušavao da nasiljem uništi Božju crkvu. Ve-
lika borba, u kojoj su učenici dali svoje živote, nije prestala kada su
ovi vjerni nosioci zastave pali na svome položaju. Svojim porazom
oni su pobjed̄ivali. Božji suradnici bili su pobijeni, ali je njihovo
djelo išlo naprijed. Evand̄elje se dalje širilo, i broj njegovih pris-
talica se stalno povećavao. Ono je prodrlo u krajeve koji su bili
nepristupačni čak i za rimske orlove. Jedan kršćanin, raspravljajući s
neznabožačkim vladar rima koji su raspirivali progonstvo, rekao je:
“Vi nas možete ubijati, mučiti, osuditi... Vaša nepravednost je dokaz
da smo nevini... Vaša okrutnost ne koristi ništa. Ona je samo mo-
ćan poziv da se našoj vjeri pridruže i drugi. Mi bivamo sve brojniji
ukoliko više nas ubijate”.4
Hiljade i hiljade su bili bacani u zatvor i ubijani, ali su drugi
prilazili i zauzimali njihova mjesta. Oni koji su kao mučenici umirali
za svoju vjeru, sigurni su u Kristu, i on ih smatra pobjednicima. Oni
su se borili u dobroj borbi vjere, i primit će vijenac slave kad Krist
bude došao*. Stradanja kroz (koja su kršćani prolazili sjedinila
su ih još više med̄usobno i s: Kristom. Primjer njihovog života i
svjedočanstvo njihove smrti bili su moćni svjedoci u prilog istine;
i tama gdje se najmanje očekivalo, podanici sotone napustili su
njegovu službu i stupali pod Kristovu zastavu.
Sotona je stoga planirao kako da uspješnije ratuje protiv Božje
vladavine: odlučio je da svoju zastavu podigne u samoj kršćanskoj
crkvi. Ako bude uspio da Kristove sljedbenike prevari i na taj način
prouzrokuje da izgube Božju naklonost, onda će nestati njihove sile,
hrabrosti i nepokolebljivosti, i tako će lako postati njegov plijen.
Sada se veliki protivnik trudio da lukavstvom postigne ono što
nije mogao postići silom. Progonstvo je prestalo, a na njegovo mjesto
pojavile su se opasne privlačnosti zemaljskog blagostanja i svjetskih
časti. Idolopoklonici su primili dio kršćanske vjere, a odbacili su
druge glavne istine. Pristali sir da priznaju Božjeg Sina, da vjeruju u
njegovu smrt i uskrsnuće* ali nisu uvid̄ali svoje grijehe, nisu osjećali
potrebu za pokajanjem i promjenom srca. Spremni da učine neke [35]
ustupke sa svoje strane, predlagali su i kršćanima da i oni učine to
[36]
isto sa svoje strane, i da se svi sjedine u Kristovoj vjeri.
Tada je crkvi zaprijetila strašna opasnost. Zatvor, muke, vatra i

mač bili su blagoslov u pored̄enju sa ovom opasnošću. Neki kršćani
ostali su čvrsti i izjavili su da ne mogu pristati ni na kakav kompro-
mis. Drugi, pak, bili su gotovi da čine ustupke ili da izmijene neke
tačke svoje vjere da bi se sjedinili s ovim polovičnim kršćanima
u nadi da će ih na taj način dovesti do potpunog obraćenja. To je
bio čas velikog strahovanja za Kristove sljedbenike. Pod plaštem
prividnog kršćanstva sam sotona se uvukao u crkvu da bi pokvario
njihovu vjeru i skrenuo njihove misli sa riječi istine.
Napokon je većina kršćana pristala da u izvjesnoj mjeri odstupi
od načela vjere, i tako je došlo do sjedinjenja izmed̄u kršćanstva
i neznaboštva. Iako su idolopoklonici tvrdili da su se obratili i
formalno se priključili crkvi, ipak su se još uvijek držali idolopok-
lonstva, samo što su zamijenili predmete svoga obožavanja slikama
Isusa, pa čak Marije i svetaca. Nečista kvasac idolopoklonstva, unijet
tako u crkvu, nastavio je svoje zlokobno djelo. Lažne nauke, praz-
novjerni obredi i neznabožačke ceremonije ušle su u nj{enu vjeru
i bogosluženje. Kada su se Kristovi sljedbenici sjedinili s idolo-
poklonicima, pokvarila se kršćanska vjera, i crkva je izgubila svoju
čisto tu i silu. Ipak, bilo je kršćana koji se nisu dali zavesti ovim
obmanama. Oni su i dalje ostali vjerni Autoru istine i klanjali su se
samo Gospodu.
Med̄u kršćanima su uvijek bile dvije grupe ljudi. Jedni su paž-
ljivo proučavali Spasiteljev život i činili ozbiljne napore da poprave
svoje nedostatke i da žive u skladu s pravim Idealom; drugi su iz-
bjegavali jasne, jednostavne istine koje su otkrivale njihove zablude.
Čak i u svojem najboljem stanju crkva se nije sastojala samo od
vjernih, čistih i iskrenih članova. Spasitelj je učio da oni koji sviesno
čine grijeh ne smiju da budu primljeni u crkvu; a ipak je povezao sa
sobom ljude nesavršenog karaktera i dao im preimućstva da slušaju
njegovu nauku i gledaju njegov primjer da bi imali priliku da uvide
svoje pogreške i da se poprave. Izmed̄u dvanaest apostola bio je i
jedan izdajnik, Juda, koji je bio primljen, ne zbog mana svo’g karak-
tera, već i pored njih. On je bio združen sa učenicima da bi poukama
[37] i Kristovim primjerom naučio u čemu se sastoji kršćanski karakter
i da bi tako uvidio svoje požeške, pokajao se i pomoću božanske
milosti očistio svoju dušu “pokoravajući se istini”. Ali Juda nije
hodio u svjetlosti koja je milostivo obasjavala njegov put. Popušta-
jući grijehu, dopustio je da ga sotona kuša. Rd̄ave crte njegovog

karaktera su nadvladale. Dozvolio je da njegovim duhom upravljaju
sile tame, ljutio se kada su korili njegove grijehe, i tako je došao
dotle da učini strašan zločin: da izda svoga Učitelja. Isto tako svi
oni koji se pokazuju pobožni a vole zlo, mrze na one koji narušavaju
njihov mir osud̄ujući njihove grijehe, čim im se pruži zgodna prilika,
kao Judi, oni će izdati one koji su ih korili za njihovo dobro.
Apostoli su u crkvi nailazili na članove koji su se pokazivali
pobožnima, dok su potajno gajili grijehe. Ananija i Safira bili su va-
ralice, jer su tvrdili da prinose cijelu žrtvu za Krista, iako su lakomo
zadržali jedan dio za sebe. Duh istine otkrio je apostolima karakter
svih lažnih kršćana, i Božji sud oslobodio je crkvu od ove nečiste
mrlje, koja je kvarila njenu čistotu. Ovaj vidni dokaz prisutnosti
Kristovog duha u crkvi, koji primjećuje svaki grijeh, bio je užas za
licemjere i prestupnike. Oni nisu mogli dugo ostati u zajednici s
onima koji su bili vjerni Kristovi predstavnici u navikama i u duhu.
Kada su na Kristove sljedbenike došla iskušenja i progonstva, onda
su samo oni željeli da postanu njegovi učenici koji su bili gotovi
da ostave sve zbog istine. Tako, dok je trajalo progonstvo, crkva je
ostala uglavnom čista. Ali, čim je ono prestalo, došli su novoobra-
ćeni koji nisu bili potpuno iskreni i posvećeni, i tako je sotoni bio
otvoren put da u crkvi dod̄e do cilja.
Izmed̄u Kneza svjetlosti i kneza tame nema nikakve veze, pa
ne može biti veze ni izmed̄u njihovih sljedbenika. Kada su kršćani
pristali da se sjedine s onima koji su se samo djelimično obratili iz
neznaboštva, koji su bili samo napola pokajani, stupili su na put koji
ih je sve više odvajao od istine. Sotona je trijumfirao što je uspio da
prevari tako veliki broj Kristovih sljedbenika. Onda je on upro svoje
sile da još više utječe na prevarene i da ih podstakne da progone
one koji su ostali vjerni Bogu. Nitko nije mogao bolje razumjeti
kako se valja suprotstaviti pravoj kršćanskoj religiji od onih koji
su nekad bili njeni branitelji. Ovi otpali kršćani, sjedinivši se sa
svojim poluneznabožačkim drugovima, upravili su svoje napade
protiv najvažnijih tačaka Kristove nauke. [38]
Oni koji su htjeli da ostanu vjerni morali su podnijeti očajnu
borbu, da bi odoljeli prijevarama i porocima koji su se, prerušeni u
svećeničke halje, uvukli u crkvu. Biblija nije više važila kao pra-
vilo vjere. Nauka o vjerskoj slobodi žigosana je kao jeres, a njeni

branitelji bili su omrznuti i progonjeni.
Poslije duge i žestoke borbe, malen broj vjernih odlučio je da
prekine svaku vezu s otpalom crkvom, ako ona i dalje bude odbijala
da se oslobodi laži i idolopoklonstva. Uvidjeli su da se moraju
odvojiti ako žele da slušaju volju Božju. Nisu smjeli dati primjer
koji je mogao dovesti u opasnost vjeru njihove djece i unučadi. Da
bi sačuvali mir i jedinstvo, bili su gotovi da učine sve ustupke koji
se ne kose sa vjernošću prema Bogu, ali su osjećali da bi mir bio
skupo plaćen ako bi ga morali kupili po cijenu žrtvovanja načela.
Ako bi radi očuvanja jedinstva morali žrtvovati istinu i pravdu, onda
radije neka dod̄e do raskida i borbe.
Dobro bi bilo za crkvu i za svijet kad bi načela koja su odušev-
ljavala te vjerne duše opet oživjela u srcima onih koji tvrde da su
Božji narod. Prema naukama koji su stubovi kršćanske vjere opaža
se ravnodušnost koja zabrinjuje. Postoji mišljenje da one ipak nisu
od tako velike važnosti. Ovo izopačavanje daje maha sotonskim
orud̄ima. Danas hiljade njih, koji tvrde da su Kristovi sljedbenici,
gledaju sa naklonošću na lažne teo-rije i opasne obmane, dok su
vjerni prošlih vjekova žrtvovali svoje živote da bi ih otkrili i suzbili.
Prvi kršćani bili su zaista jedan osobit narod. Njihovo bespri-
jekorno vladnje i nepokolebljiva vjera bili su stalni ukor, koji je
narušavao mir grešnika. Iako malobrojni, bez bogatstva, položaja
i počasnih titula, oni su ipak bili svuda strah i trepet za zle ljude,
gdje god su njihov karakter i njihova vjera bili poznati. Za‘o su ih
grešnici mrzili, kao što’ je bezbožni Kain mrzio Abela. Oni koji su
željeli da se oslobode ograničavanja od strane Svetog Duha, ubijali
su Božju djecu iz istog razloga zbog kojeg je Kain ubio Abela. Iz
istog razloga su Jevreji odbacili i razapeli Spasitelja — jer su čistota
i svetost njegovog karaktera bili stalni ukor njihovoj sebičnosti i
pokvarenosti, Od Kristovih dana pa sve do danas, njegovi vjerni
učenici uvijek su izazivali mržnju i protivljenje onih koji vole put
grijeha i idu njime.
Kako se, dakle, evand̄elje može nazvati viješću mira? Kada je
Izaija prorekao rod̄enje Mesije, dao mu je ime Knez mira. Kada su
[39] and̄eli objavili pastirima Isusovo rod̄enje, pjevali su nad ravnicom
betlehemskom: “Slava na visini Bogu, a na zemlji mir, med̄u ljudima
dobra volja!” Luka 2, 14. Postoji prividna protivrječnost izmed̄u ovih
proročkih izjava i Kristovih riječi: “Ja nisam došao da donesem mir

nego mač.” Matej 10, 34. Ali, ispravno shvaćena, oba ova izraza su
u savršenom skladu. Evand̄elje je vijest mira. Kršćanstvo je nauka
koja, ako se primi i posluša, širi mir, sklad i sreću po cijelom svijetu.
Kristova religija sjedinjuje u intimno bratstvo sve one koji prime
njeno učenje. Isusova je misija bila da pomiri ljude s Bogom i
med̄usobno. Ali, veći dio ljudi je pod kontrolom sotone, najvećeg
Kristovog neprijatelja. Evand̄elje upozorava ljude na načela života
koja su u protivrječnosti s njihovim navikama i željama; zato oni
ustaju protiv njega. Oni mrze čistotu koja otkriva i osud̄uje njihove
grijehe, zato progone i uništavaju sve one koji propovijedaju njegova
pravedna i sveta načela. U tom smislu — što uzvišene istine koje
ono donosi izazivaju mržnju i borbu — evand̄elje se naziva mačem.
Tajanstveno provid̄enje koje dopušta da ruka zlih progoni pra-
vedne bilo je uzrok velike zbunjenosti za mnoge slabe u vjeri. Neki
su čak spremni da odbace povjerenje u Boga zato što On dozvoljava
da zli napreduju a da najbolji i najčestitiji budu mučeni i tlačeni od
njihove okrutne sile. Kako to, pitaju se neki, da Onaj koji je prave-
dan, milostiv i neograničen u moći, može trpjeti takvu nepravdu i
nasilje? To je pitanje koje se ne tiče nas. Bog nam je dao dovoljno
dokaza o svojoj ljubavi, i ako mi ne razumijemo njegove puteave,
to ne treba da bude uzrok da sumnjamo u njegovu dobrotu. Nije li
Spasitelj rekao svojim učenicima, vidjevši unaprijed sumnje koje će
uznemiriti njihove duše u dane kušanja i tame: “Opominjite se riječi
koje vam rekoh: nije sluga veći od gospodara svojega. Ako su mene
progonili i vas će progoniti.” Ivan 15, 20. Isus je više stradao za nas
nego što bi itko od njegovih sljedbenika mogao postradati od zlih
ljudi. Oni koji su pozvani da podnesu muke i mučeničku smrt idu
samo stopama Božjeg dragog Sina.
“Ne docni Gospod sa obećanjem.” 2. Petrova 3, 9. On ne zabo-
ravlja i ne zanemaruje svoju djecu, ali on dozvoljava zlima da otkriju
svoj pravi karakter, da ne bi nitko koji želi da ispunjava njegovu
volju bio u zabludi u pogledu njihovog karaktera. Pravedni dolaze u
peć nevolja da bi se očistili, da bi svojim primjerom uvjerili i druge
u stvarnost vjere i pobožnosti; i da bi njihovo postojano držanje [40]
osudilo nevjerne i bezbožne.
Bog pušta da zli napreduju i pokažu svoju mržnju prema njemu
da bi, kad budu napunili mjeru svoje zloće, uvidjeli nj!egovu pra-
vednost i milost u svom potpunom uništenju. Dan njegove osvete

se približava, kad će svi koji su gazili njegov zakon i tlačili njegov
narod primiti pravednu platu za svoja djela. Tada će svaka okrutnost
i nepravda prema Božjim vjernim slugama biti kažnjena kao da je
učinjena protiv samog Krista.
Ali postoji još jedno pitanje koje danas treba da privuče pažnju
crkava. Apostol Pavao je izjavio da će svi “koji žele pobožno da
žive u Isusu Kristu biti gonjeni”. 2. Timoteju 3, 12. Zašto onda
izgleda da je progonstvo skoro prestalo? Jedini razlog je taj što se
crkva prilagodila svijetu, te ne izaziva nikakvo protivljenje. Vjera
naših dana nema više onaj čisti i sveti karakter koji je obilježavao
kršćansku vjeru u vrijeme Isusa Krista i apostola. Kršćanstvo izgleda
tako popularno u svijetu samo zbog svog kompromisa s grijehom,
zbog toga što se na velike istine Božje Riječi gleda tako ravnodušno,
i što ima tako malo prave pobožnosti u crkvi. Čim se vjerni vrate
vjeri i sili apostolske crkve, opet će oživjeti duh progonstva i oganj
[41] gonjena će se ponovo raspaliti.
Poglavlje 3.—Otpad od vjere
U svojoj drugoj poslanici Solunjanima apostol Pavao je prorekao

veliki otpad od vjere koji će dovesti do uspostavljanja papske vlasti.
On je rekao da “Krist neće doći dok ne dod̄e najprije otpad, i ne
pokaže se čovjek bezakonja, sin pogibli, koji se protivi i podiže više
svega što se zove Bog ili se poštuje tako da će on sjesti u crkvi
Božjoj kao Bog, pokazujući sebe da je Bog.” Dalje apostol opominje
svoju braću “da se već radi tajna bezakonja”. 2. Solunjanima 2, 4.
7. Već u ono rano vrijeme apostol je vidio kako se u crkvu uvlače
zablude koje će pripremiti put razvitku papstva.
Tajna bezakonja razvijala se malo po malo, najprije kradom i
tiho, a kad je ojačala i zadobila vlast nad ljudskim umovima, pokazi-
vala je sve otvorenije svoje lažno i bogohulno djelo. Neznabožački
običaji su se skoro neosjetno uvukli u crkvu. Velika gonjenja, koja
je crkva podnosila od strane neznaboštva, suzbijala su za neko vri-
jeme duh kompromisa i približavanja svijetu. Ali kada je gonjenje
prestalo, i kršćanstvo ušlo u carske dvorove i palate, onda je ono
zamijenilo skromnu jednostavnost Krista i apostola sa sjajem i gor-
došću neznabožačkih svećenika i vladara. Ono je na mjesto Božjih
zahtjeva uvelo ljudske teorije i tradicije. Prividno Konstantinovo
obraćenje, u početku 4. vijeka, izazvalo je veliku radost; i tako je
svijet ušao u crkvu prikriven plastom pravde. Pokvarenost je brzo
napredovala. Neznaboštvo, na izgled pobijed̄eno, u stvari je postalo
pobjednik’. Njegov duh je zavladao crkvom. Njegova nauka, cere-
monije i sujevjerje uvukli su se u vjeru i bogosluženje onih koji su
se smatrali Kristovim sljedbenicima.
Ovaj kompromis izmed̄u neznaboštva i kršćanstva imao je za
posljedicu pojavljivanje “čovjeka bezakonja”, koji % u proročans-
tvu predskazan kao onaj koji će se protiviti i uzdizati nad Bogom.
Ovaj ogromni sistem lažne religije je remek-djelo sotonske sile, [42]
— spomenik njegovih nastojanja da sjedne na prijesto i da upravlja
zemljom po svojoj voli i.
35
Sotona je jednom pokušao da načini kompromis s Kristom. Pris-

tupio je Božjem Sinu u pustinji kušanja i, pokazujući mu sva svjetska
carstva i njihovu slavu, predložio je da će mu sve to dati ako bude
htio da prizna vrhovnu vlast kneza tame. Krist je ukorio drskog ku-
šača i primorao ga da se udalji. Ali, sotona je imao veći uspjeh kada
je sa istim kusanjima prišao čovjeku. Da bi osigurala sebi svjetska
blaga i počasti, crkva je počela da traži naklonost i podršku velikaša
ove zemlje; i, odbacivši tako Krista, došla je dotle da je obećala
vjernost predstavniku sotone, rimskom pontifeksu.
Jedna od glavnih nauka rimske crkve jeste da je papa vidljiva
glava opće Kristove crkve i da on ima vrhovnu vlast nad biskupima
i svećenicima svih dijelova svijeta. Papi se čak daju prave titule
božanstva. Nazvan je “Gospod Bog Papa”, proglašen nepogrešivim,
traži da ga svi poštuju.(Hidi Hist. dodatak.) Isti zahtjev koji je sotona
iznio u pustinji kušanja, on ponovo iznosi preko rimske crkve; i
veliki broj ljudi bio je spreman da mu se pokloni.
Ali, oni koji se boje Boga i poštuju ga odbit će ovaj drski prijed-
log riječima kojima je Krist odbio pokušaj podmuklog neprijatelja:
“Pokloni se Gospodu Bogu svojemu i njemu jedinome služi.” Luka
4, 8. Bog nigdje u svojoj Riječi nije napomenuo da će kojeg čovjeka
postaviti za glavu svoje crkve. Nauka o papskoj prevlasti je suprotna
nauci Svetog pisma. Papa ne može imati u Kristovoj crkvi vlast,
osim ako je protivzakonito prisvoji.
Rimska crkva uporno optužuje protestante zbog “krivovjerja” i
predbacuje im da su se hotimice odvojili od prave crkve. No ova
optužba može se primijeniti najprije na samu rimsku crkvu. Ona
je obeščastila Kristovu zastavu i odstupila od prave vjere “koja je
jednom bila predana svetima”. Juda 3.
Sotona je dobro znao da će Sveto pismo omogućiti ljudima da
upoznaju njegove prijevare i da se cdupru njegovoj sili. Sam Spasi-
telj svijeta odupro se sotonskim napadajima pomoću Svetog pisma.
Svaki napadaj Krist je dočekao štitom vječne istine, rekavši: “Pisano
je!” Svakom nagovaranju neprijatelja suprostavio j:e mudrost i silu
Božje riječi. Jedini način za sotonu da uspostavi svoju vlast nad lju-
dima i da učvrsti papsku vlast je da održi svijet u neznanju u pogledu
[43] Svetog pisma. Biblija uzvisuje Boga i čovjeku odred̄uje njegovo
pravo mjesto; stoga je trebalo da njene svete istine ostanu sakrivene
i zabranjenje. Tu taktiku prihvatila je rimska crkva. Stotine .godina
Otpad od vjere 37
bilo je širenje Biblije zabranjeno. Narodu nije bilo dozvoljeno da

je čita ili da j!e ima u svojoj kući; nesavjesni svećenici i biskupi
tumačili su je tako da podupru svoje učenje. Tako je došlo do toga
da papa bude opće priznat kao namjesnik Božji na zemlji, koji ima
vlast nad crkvom i državom.
Pošto je odstranjena knjiga koja otkriva zablude, sotona je mo-
gao po volji da radi. Proročanstvo je objavilo da će papstvo nastojati
da ” promijeni vremena i zakone” (Danijel 7, 25). -Ono nije okli-
jevalo da otpočne to djelo. Da se obraćenima iz neznaboštva pruži
zamjena za obožavanje idola i da ih se lakše privede kršćanstvu, u
crkvu se postepeno uvodio kult slika i relikvija. Jedan opći crkveni
sabor j|e uzakonio to novo idolopoklonstvo. (Vidi Hist. dodatak). Da
bi dovršio bogohulno -djelo, Rim se -usudio da iz Božjeg zakona
izbriše drugu zapovijest, koja zabranjuje obožavanje slika, a da bi
broj zapovijesti ostao nepromijenjen, podijelio je desetu zapovijest,
načinivši od nje dvije.
Duh kompromisa s neznaboštvom otvorio je put daljem prezi-
ranju nebeske vlasti. Posluživši se neposvećenim vod̄ama crkve,
sotona je uperio svoju strijelu protiv četvrte zapovijesti; pokušao
je da odstrani staru subotu, dan koji je Bog blagoslovio i posvetio
(1. Mojsijeva 2, 2. 3.), i da na njeno mjesto uzdigne praznik koji
su neznabošci svetkovali kao “časni dan sunca”. Ta se promjena
u početku pokušala izvesti tajno. U prvim vjekovima svi kršćani
svetkovali su pravu subotu. Revnovali su za Božju čast, jer su bili
uvjereni u nepromjenljivost njegovog zakona, i ljubomorno su pazili
na njegova sveta načela. Ali da bi postigao svoj cilj, sotona je lukavo
radio preko svojih orud̄a. Da bi pažnja naroda bila skrenuta na ne-
djelju, ona je bila proglašena praznikom u čast Kristovog uskrsnuća.
Tog dana se održavala vjerska služba, ili pak se on smatrao samo
danom razonode, a subota se još uvijek. smatrala -svetom.
Da bi pripravio put za djelo koje je namjeravao da izvrši, sotona
je naveo Jevreje, još prije Krista, da subotu opterete veoma strogim
propisima, tako da je njeno svetkovanje postalo teret. Koristeći se
lažnom svjetlošću u kojoj je sada prikazivao subotu, učinio je da se
na nju gleda sa prezirom kao na jevrejsku uredbu. Dok su kršćani [44]
nastavili da slave nedjelju kao dan radosti, sotona ih je naveo da od
subote načine dan. posta, tuge i žalosti.
U početku četvrtog vijeka car Konstantin je izdao dekret kojim je

nedjelju proglasio općim praznikom cijelog rimskog carstva. (Vidi
Hist. dodatak). Dan sunca poštovali su neznabožački podanici, a
slavili su ga i kršćani; careva je politika bila da na taj način sjedini
suprotne interese neznaboštva i kršćanstva. Na to su ga nagovorili
biskupi crkve koji su, prožeti ambicijom i željom za vlašću, uvidjeli
da će, ako kršćani i neznabošci svetkuju isti dan, to navesti nezna-
bošce da formalno prime kršćanstvo, što će povećati silu i slavu
crkve. Iako su mnogi pobožni kršćani počeli postepeno poštovati
nedjelju kao dan donekle svet, ipak su još svetkovali pravu subotu
kao svetu Gospodu i slavili je prema četvrtoj zapovijesti.
Veliki varalica nije dovršio svoje djelo. Odlučio je da sakupi
kršćanski svijet pod svoju zastavu, i da svoju vlast ostvari preko
svoga predstavnika, oholog pontifeksa, koji je tvrdio da je Kristov
namjesnik. On je ovu svoju namjeru sproveo preko poluobraćenih
neznabožaca, častoljubljivih biskupa i svećenika, koji su voljeli svi-
jet. S vremena na vrijeme održavali su se veliki sabori kojima su
prisustvovali crkveni velikodostojnici iz cijelog svijeta. Skoro na
svakom od ovih sabora je subota, koju je Bog uspostavio, bila sve
više potiskivana, dok je nedjelja bivala toliko više uzdizana. Tako
se napokon neznabožački praznik počeo poštovati kao božanska
ustanova, dok j,e biblijska subota proglašena jevrejskim ostatkom, a
njeni poštovaoci prokletima.
Veliki otpadnik uspio je da se podigne ” više svega što se zove
Bog, ili se poštuje”. 2. Solunjanina 2, 4. Usudio se promijeniti
baš onu zapovijest Božjeg zakona koja jasno obraća pažnju cijelog
čovječanstva na pravoga i živoga Boga. U četvrtoj zapovijesti Bog
se otkriva kao Stvoritelj neba i zemlje, čime se razlikuje od svih
lažnih bogova. Kao uspomena na stvaranje, sedmi dan posvećen
je kao dan odmora za cijelo čovječanstvo. On je bio odred̄en da
stalno podsjeća ljude na Bogat kao na izvor života, kome smo jedino
dužni da se molimo f da ga obožavamo. Sotona se bori da učini ljude
nevjernima Bogu i neposlušnima njegovom zakonu; stoga je svoje
napore upravio osobito protiv one zapovijesti koja ističe Boga kao
[45] Stvoritelja.
Protestanti danas tvrde da je Kristovo uskrsnuće u nedjelju uči-
nilo taj dan kršćanskom subotom. Ali za to tvrd̄enje nema dokaza
u Svetom pismu. Ni Isus ni njegovi apostoli nisu tome danu davali
Otpad od vjere 39
takvu čast. .Svetkovanje nedjelje kao kršćanske uredbe ima svoje

porijeklo u onoj “tajni bezakonja”, koja je počela svoje djelo već
u Pavlovim danima. (2. Solunjanima 2, 7.) Gdje i kada je Gospod
posinio ovo dijete papstva? Kakav valjan dokaz se može naći za
jednu promjenu koju Sveto pismo ne odobrava?
U šestom vijeku se papstvo već jako učvrstilo. Prijesto njegove
moći bio je postavljen u carskome gradu, i rimski biskup bio je pro-
glašen glavom cijele crkve. Neznaboštvo je ustupilo mjesto papstvu.
Aždaha je dala zvijeri “svoju silu, prijesto i veliku vlast” (Otkrivenje
13, 2.) Sada je počelo 1260 godina papskog nasilja, predskazanog u
Danijelovom proročanstvu i Otkrivenju. (Danijel 7, 25; Otkrivenje
13, 5—7.) Kršćani su bili prinud̄eni da biraju hoće li napustiti svoja
načela i prihvatiti papske ceremonije i papsko bogosluženje, ili će
svoj život završiti u tamnicama, na spravi za rastezanje, na lomači
ili da im bude odrubljena glava. Sada su se ispunile Kristove riječi;
“I predat će vas i roditelji, i braća, i rod̄aci i prijatelji; i pobit će neke
od vas. I svi će omrznuti na vas imena mojega radi.” Luka 21, 16. 17.
Otpočelo je veliko progonstvo vjernih, strasnije nego ikada ranije, i
svijet je postao ogromno bojno polje. Tokom stotine godina Kristova
crkva je nalazila utočište u samoći i u tami. Prorok kaže o tome: “A
žena uteče u pastir nju, gdje imaše mjesto pripravljeno od Boga, da
se onamo hrani hiljadu i dvjesta i šezdeset dana.” Otkrivenje 12, 6.
Dolazak rimske crkve na vlast označava početak mračnog sred-
njeg vijeka. Sto je njena moć više rasla, to je i tama postajala sve
gušća. Vjera je sa Krista, koji je pravi temelj, prenijeta na rimskog
papu. Umjesto da se za oproštenje grijeha i vječno spasenje obraćaju
Božjem Sinu, ljudi su gledali u papu i na njegove opunomoćene
svećenike i biskupe. Svećenstvo je učilo narod da je papa njihov ze-
maljski zastupnik, i da se samo preko njega mogu približiti Bogu; da
je on Božji namjesnik, i zato su dužni da mu se bezuslovno pokora-
vaju. Odstupanje od njegovih nared̄enja je dovoljan razlog da krivac
bude kažnien najstrašnijom duševnom i tjelesnom kaznom. Tako su
ljudske misli odvraćene od Boga i upućene na ljude podložne gri-
jehu, zabludama i gnjevu, to jest na samoga kneza tame, koji preko [46]
nijh vrši svoju vlast. Grijeh je bio pokriven plaštom svetosti. Kad
se Sveto pismo gazi, i kad čovjek počne sebe da smatra vrhovnim
bićem, onda možemo kao posljedicu toga očekivati samo prijevaru,
laž i bezakonje. Sa uzdizanjem ljudskih zakona i ljudskih predanja
pojavila se Pokvarenost koja je uvijek posljedica odbacivanja Božjeg

zakona.
Ovo su bili dani opasnosti za Kristovu crkvu. Vjernih Kristovih
sljedbenika bilo je zaista malo. Iako istina nije ostala bez svjedoka,
ipak je ponekad izgledalo da će zabluda i sujevjerje potpuno prevla-
dati, i da će prave religije nestati sa zemlje. Evand̄elje je zanemareno,
vjerski obredi su se umnožili, a ljudi su bili opterećeni strogim izvr-
šavnajem vanjskih propisa pobožnosti.
Svećenici su učili ljude da ne gledaju samo na papu kao na
svog posrednika već da se uzdaju i u svoja djela kao u sredstvo
za očišćenje grijeha. Duga hodočašća, djela kajanja, obožavanje
relikvija, zidanje crkava, hramova i oltara, davanje velikih svota
crkvi — takva i slična djela su se tražila kao sredstva koja mogu
utišati Božji gnjev i osigurati njegovu naklonst; kao da je Bog sličan
čovjeku koji se razgnjevi zbog sitnica, a može da se umilostivi
darovima i djelima pokajanja!
Iako je porok zavladao čak i med̄u vod̄ama rimske crkve, ipak je
njen utjecaj sve više rastao. Pri kraju osmog vijeka papine pristalice
su tvrdile da su rimski biskupi u prvim vjekovima imali istu duhovnu
vlast koju su pape sada sebi prisvo-jile. Da bi ovom tvrd̄enju dali
izgled istine, morali su naći sredstva kojima će to postići; otac laži
postarao se za to. Monasi su izmislili lažne stare rukopise. Otkriveni
su do tada nepoznati dekreti crkvenih sabora, koji su dokazivali
svjetsku vrhovnu vlast pape od najranijih vremena. A crkva koja je
odbacila istinu željno je prihvatila ovu laž. (Vidi Hist. dodatak).
Mali broj vjernih, koji su zidali svoju vjeru na pravome temelju,
bili su zbunjeni i smeteni, jer je smeće lažnoga učenja ometalo
njihovo djelo. Slično graditeljima jeruzalemskih zidova u vrijeme
Nehemije, neki su bili gotovi da kažu: “Klonula je snaga nosiocima,
a ruševina ima mnogo, ne možemo zidati zida.” Nehemija 4, 10.
Umorni od neprekidne borbe protiv gonjenja, prijevara, nepravdi i
svih drugih smetnji koje je sotona izmislio da bi zaustavio njihov
napredak, neki od vjernih graditelja su se obeshrabrili; za ljubav mira
[47] i sigurnosti svoga ži- vota i imanja napuštali su pravi temelj. Drugi
pak, neustrašivi, pred navalama neprijatelja, hrabro su govorili: “Ne
bojte se.. Pomenite Gospoda velikoga i strašnoga”, i nastavljali su
posao* svaki opasan svojim mačem. Nehemija 4, 14; Efežanima 6,
17.
Otpad od vjere 41
Isti duh mrzne i protivljenja istini inspirisao je u svako doba

Božje neprijatelje, a od njegovih sljedbenika tražila sieista budnost
i vjernost. Kristove riječi, upućene apostolima, važe i za njegove
sljedbenike u posljednje vrijeme: “A što vam kažem, svima kažem:
Stražite!” Marko 13, 37.
Izgledalo je da tama postaje sve gušća. Obožavanje slika postalo
je nešto obično. Pred slikama su se palile svijeće i njima su se
upućivale molitve. Prevladali su najnerazumniji i najsujevjermiji
običaji. Ljudske misli su bile toliko prožete sujevjerjem da je i sam
razum izgubio svoju moć. Pošto su sami svećenici i biskupi voljeli
uživanja i bili tjelesni i pokvareni, da. li se moglo očekivati što drugo
nego da i sam narod, koji su oni vodili, padne duboko u neznanje i
porok? [48]
Drugi korak u papskom častoljublju učinjen je kada je u jedana-
estom vijeku papa Grgur VII proglasio da je rimska crkva savršena.
Izmed̄u ostaloga je izjavio da, prema Svetom pismu, crkva nije nikad
pogrešila niti će pogrešiti, ali ovo tvrd̄enje nije bilo potkrijepljeno
dokazima iz Svetog pisma. Oholi pontifeks tvrdio je takod̄er da ima
vlast obarati i dizati careve, i da nitko ne može promijeniti njegovu
odluku, dok on ima pravo da mijenja odluke drugih. (Vidi Hist.
dodatak).
Upadljiv primjer tiranskog karaktera ovog zastupnika nepogre-
šivosti je njegov postupak s njemačkim carem Henrikom IV. Pošto
se usudio da ne poštuje papski autoritet, ovaj vladar je bio isključen
iz crkve i lišen prijestola. Uplašen držanjem i prijetnjama svojih
knezova, koje je papa ohrabrio da se pobune protiv svoga gospodara,
car je uvidio da se mora pomiriti s Rimom. Usred zime prešao je
Alpe u pratnji svoje žene i jednog vjernog sluge da bi se ponizio
pred papom. Kad je došao do dvorca u kome se papa nalazio, uveli
su ga, bez njegove pratnje, u jedno vanjsko dvorište, i tamo, izložen
jakoj hladnoći, nepokrivene glave, bosih nogu, obučen u bijedno
odijelo, očekivao je dozvolu pape da smije izaći pred njeâ. Tek
poslije tri dana posta i kajanja papa je pristao da mu oprosti. Čak
i to je učinio pod uvjetom da car čeka naročito papsko odobrenje
prije nego što se bude ukrasio znacima carskog dostojanstva i počeo
vršiti kraljevsku vlast, Grgur, naduven svojim uspjehom, hvalio se
da jie njegova dužnost da ponižava gordost careva.
Kolike li upadljive razlike izmed̄u drske oholosti ovog naduve-

nog pontifeksa i krotkog i blagog Krista, koji je prikazao sebe kako
stoji pred vratima srca i moli da ud̄e, da donese oproštenje i mir, i
koji je učio svoje učenike: “Koji hoće med̄u vama da bude prvi, da
vam bude sluga.” Matej 21, 27.
Slijedeći vjekovi svjedočili su o neprekidnom povećavanju za-
bluda koje je širio Rim. Još prije uzdizanja papstva nauka neznabo-
žačkih filozola bila je cijenjena i imala je utjecaj na crkvu Mnogi,
prividno obraćeni, još uvijek su se držali neznabožačke filozofije i
ne samo da su nastavili da je proučavaju nego su je i nametali dru-
gima kao sredstvo za širenje njenog utjecaja med̄u neznabošcima.
U kršćansku vjeru uvukle su se velike zablude. Jedna od glavnih je
vjera u čovjekovu urod̄enu besmrtnost i o svjesnom stanju mrtvih.
Ovo učenje je temelj na kome je Rim uzdigao kult svetaca i obo-
[49] žavanje Djevice Marije Otuda je proizašlo lažno učenje o vječnoj
muci nepokajanih, koje se rano uvuklo u papsko vjerovanje.
Ovim je bio pripremljen put za uvod̄enje još jedne neznabo-
žačke izmišljotine, koju je Rim nazvao čistilištem i upotrebljavao
da zastrašuje lakovjerno i sujevjerno mnoštvo. Ovo lažno učenje
tvrdi da postoji jedno mjesto muka u kome se muče duše onih koji
nisu zaslužili vječnu propast, i iz koga one idu na nebo pošto se
prethodno očiste od grijeha. (Vidi Hist. dodatak.)
Još je jedna izmišljotina bila potrebna Rimu da bi se koristio
strahom i grijesima svojih sljedbenika. To je bila nauka o oprošten
ju grijehova pomoću oproštajnica. Potpuno oproštenje prošlih, sa-
dašnjih i budućih grijeha i oslobod̄enje od svih muka i zasluženih
kazni obećano je onima koji budu sudjelovali u ratovima vrhovnog
svećenika u cilju proširenja njegove vlasti, u kažnjavanju njego-
vih neprijatelja i istrebljavanju svih onih koji bi se usudili poricati
njegovu duhovnu prevlast. Ljudi su takod̄er bili poučavani da se
mogu osloboditi grijeha davanjem novca crkvi, a isto tako se mogu
osloboditi duše umrlih prijatelja, koje se muče u vatri čistilišta. Na
taj način Rim je punio svoje kase i potpomagao raskoš, sjaj i poroke
takozvanih predstavnika Onoga koji nije imao gdje glavu skloniti.
(Vidi Hist. dodatak.)
Biblijska uredba o večeri Gospodnjoj zamijenjena je idolopok-
loničkom žrtvom mise. Papski svećenici izjavili su da svojim nera-
zumljivim mrmljanjem pretvaraju običan kruh i vino u pravo “tijelo
Otpad od vjere 43
i krv Kristovu”. Bogohulnom naduvenošću su tvrdili da mogu “stvo-

riti” Boga, Stvoritelja svijeta. Od kršćana se tražilo, pod smrtnom
kaznom, da vjeruju u ovo strašno krivovjerje, koje je hula na Boga.
Mnogi koji su to odbili bili su osud̄eni na smrt na lomači. (Vidi Hist.
dodatak.)
U trinaestom vijeku uvedena je inkvizicija, jedno od najužasnijih
papskih orud̄a. Tu je knez tame radio zajedno sa vod̄ama papske
hijerarhije. Na njihovim tajnim sjednicama sotona i njegovi and̄eli
upravljali su umovima ovih zlih ljudi, dok j>? usred njih stajao
nevid̄en Božji and̄eo, koji je bilježio užasne zaključke njihovih bez-
božnih odluka i pisao historiju djela koja su bila i suviše strašna
da bi se mogla iznijeti pred ljudske oči. “Babilon veliki opijao se
od krvi svetih.” Iznakažena tjelesa i krv miliona mučenika vapili su
Bogu za osvetom nad ovom otpadničkom silom. [50]
Papstvo je postalo svjetski tiranin. Kraljevi i carevi klanjali
su se odlukama rimskog biskupa. Izgledalo je kao da je sadašnja i
vječna sudbina ljudi u njegovoj vlasti. Stotinama godina učenje Rima
bilo je bezuslovno i općenito prihvaćeno, njegovi obredi su se sa
poštovanjem vršili, a praznici svuda svetkovali. Njegovo svećenstvo
poštovalo se i velikodušno podupirat. Nikada kasnije nije rimska
crkva dostigla veću čast, sjaj i moć.
Ali “podne papstva bilo je ponoć za svijlet”5 . Sveto nismo bilo
je nepoznato ne samo narodu već i svećenicima. Slično nekadašnjim
farizejima, papske vod̄e su mrzile svjetlost koja je otkrivala njihove
grijehe. Pošto su uklonili Božji zakon, mje-rilo pravde, prisvajali su
neograničenu moć i odavali su se neobuzdanom razvratu. Prijevara,
lakomstvo i porok svuda su prevladavali. Ljudi nisu prezali ni od
kakvog zločina samo ako bi pomoću njega mogli doći do bogatstva
i položaja. Palače papa i biskupa bile su mjesta najgorih razvrata.
Neke pape odale su se tako niskim zločinama da su svjetski vla-
dari pokušavali da obore ove crkvene velikodostojnike kao strašna
čudovišta koja se ne mogu trpjeti. Vjekovima Evropa nije postigla
nikakav napredak u nauci, umjetnosti i civilizaciji. Kršćanstvo je
bilo pogod̄eno moralnom i intelektualnom paralizom.
ˆPoložaj u svijetu, pod rimskom vlašću, predstavljao je strašno i
porazno ispunjavanje riječi proroka Ozeja: “Izgibe moj narod, jer
je bez znanja; kad si ti odbacio znanje, i ja ću tebe odbaciti da mi
ne vršiš službe svećeničke; kad si zaboravio Boga svojega, i ja ću
zaboraviti sinove tvoje.” “Nema istine, ni milosti, ni znanja za Boga

u zemlji Zaklinju se krivo, i lažu, i ubijaju, i kradu, i čine preljubu,
zastaraniše, i jedna krv stiže drugu.” Ozej 4, 6. 1. 2. Takve su bile
[51] posljedice odbacivanja Božje Riječi.
Poglavlje 4.—Valdenžani
Usred tame koja je pokrivala zemlju kroz dugi period papske

prevlasti, vidjelo istine nije se moglo potpuno ugasiti. U svakom
vijeku imao je Bog svojih vjernih svjedoka. To su bili ljudi koji su
vjerovali u Krista ‘kao jedinoga posrednika izmed̄u Boga i čovjeka,
koji su Bibliju smatrali jedinim pravilom života i koji su svetkovali
pravu subotu. Koliko svijet duguje ovim ljudima, budući naraštaji
neće nikada saznati. Oni su bili žigosani kao krivovjerci, njihove
pobude lažno predstavljene, njihov karakter rd̄avo prikazan, njihovi
spisi uništavani izvrtani ili sakaćeni. Ali, ipak, oni su ostali nepo-
kolebljivi, i od naraštaja do naraštaia čuvali su svoju vjeru u njenoj
čistoti kao sveto nasljed̄e za buduća pokoljenja.
Historija Božjeg naroda za vrijeme vjekova mraka, pod rimskom
vlašću, zapisana je na nebu. Ona ima malo mjesta u ljudskim za-
pisima. O postojanju Božjeg naroda nalazimomalo traga, osim u
optužbama njihovih gonitelja. Politika Rima išla je za tim da izbriše
svaki trag neslaganja s njegovom vjerom i odlukama. Ona je nasto-
jala da uništi sve što je smatrala krivovjerstvom, bilo lica ili spise.
Izraz sumnje ili jedno pitanje u pogledu autoriteta rimskih dogmi
bio je dovoljan razlog da se oduzme život bogatima ili siromašnima,
uglednima ili neuglednima. Rim je nastojao da uništi svaki izvještaj
o svojoj okrutnosti prema onima koji su drukčije vjerovali. Na pap-
skim saborima bilo je odlučeno da se spale knjige i spisi koji sadrže
takve izvještaje. Prije izuma štampe bilo je malo knjiga, i one su po
svom obliku bile nezgodne za čuvanje; zato pristalicama Rima nije
bilo teško da izvrše papsku odluku.
Ni jedna crkva koja se nalazila u granicama rimske vlasti nije
ostavljena da dugo uživa slobodu savjesti. Čim je papstvo zadobilo
prevlast odmah je pružilo ruku da uništi svakoga koji ne bi htio [52]
da prizna njegovu vlast. Jedna za drugom crkve su se podvrgavale
njegovoj vlasti.
U Velikoj Britaniji se kršćanstvo ukorijenilo vrlo rano. Evand̄elje
koje su Britanci primili u prvom vijeku još je bilo nepokvareno
45
rimskim otpadom. Progonstva od strane neznabožačkih careva, koja

su doprla čak do ovih udaljenih obala, bila su jedini poklon koji su
prve britanske crkve primile od Rima. Mnogi kršćani, bježeći od
progonstva u Engleskoj, našli su utočište u Škotskoj; otuda je istina
prenijeta u Irsku, i u svim ovim zemljama je sa radošću prihvatana.
Kada su Sasi zauzeli Englesku, neznaboštvo je dobilo prevlast.
Osvajači su odbili da prime nauku o spasenju od svojih robova, i
kršćani su bili primorani da potraže skloništa u brdima i pustim mo-
čvarnim mjestima. Ipak, iako za neko’ vrijeme prikriveno, vidjelo
istine je dalje svijetlilo. Poslije jednog vijeka ono je zasvijetlilo ja-
kom svjetlošću u Škotskoj, i njegovi zraci doprli su do najudaljenijih
zemalja. Iz Irske je došao pobožni Kolumba sa svojim suradnicima.
Oni su okupili oko sebe vjerne, rasijane po pustom otoku Ioni, i
načinili su taj otok središtem svoje misionarske djelatnosti. Med̄u
ovim evandjelistima nalazio se i jedan poštovalac biblijske subote,
koji je s njome upoznao i druge oko sebe:. Na otoku Ioni bila! je
osnovana škola iz koje su izlazili misionari ne samo za Škotsku i
Englesku nego i za Njemačku, Švicarsku i čak za Italiju.
Ali Rim je bacio pogled na Britaniju i odlučio da je pokori pod
svoju vlast. U šestom vijeku su rimslki misionari preuzeli akciju
da obrate neznabožaačke Sase. Oholi barbari su ljubazno primili
rimske poslanike, a ovi su hiljade njih pridobili da prime rimsku
vjeru. Kako se njihovo djelo širilo, papini poslanici i njihovi obraće-
nici došli su u dodir sa sljedbenicima prvih kršćana. Izmed̄u ovih
i njih bila je velika razlika. Ovi potomci prvih kršćana bili su jed-
nostavni, krotki i biblijski odgojeni u karakteru, nauci i vladanju,
dok su drugi na svakom koraku pokazivali sujevjerje, sjaj i obijest
papstva. Rimski poslanik zahtijevao je da kršćanske crkve priznaju
vlast papstva. Britanci su ponizno odgovorili da vole sve ljude, ali
da papa nema prava na vrhovnu vlast u crkvi, i oni mu mogu priznati
samo takvu podčinjenost koja se mora priznati svakom Kristovom
sljedbeniku. Učinjeni su ponovni pokušaji da se postigne njihova
pokornost Rimu, ali ti ponizni kršćani, začud̄eni ohološću rimskih
[53] poslanika, odgovorili su odlučno da ne priznaju drugog gospodara
osim Krista. Tada se otkrio pravi karakter papstva. — Rimski pred-
stavnik je rekao: “Ako ne primite braću koja vam donose mir, primit
ćete neprijatelje koji će vam donijeti rat. Ako nećete da se s nama
sjedinite da Šasima pokažemo put životu, to ćete od njih primiti
Valdenžani 47
smrtni udarac.”6 Ovo nisu bile prazne prijetnje. Protiv ovih svje-
doka biblijske vjere upotrebljeni su rat, intrige i prijevare, dok crkve
Britanije nisu bile uništene ili prinud̄ene da priznaju papski autoritet.
U zemljama izvan vlasti Rima postojale su za vrijeme mnogo
vjekova grupe kršćana koje su bile gotovo sasvim zaštićene od
rimske pokvarenosti. Okruženi neznabošcima, oni su u toku vjekova
prihvatili neke od njihovih zabluda, ali su i dalje smatrali Bibliju
jedinim pravilom vjere i zadržali mnoge njene istine. Ovi kršćani su
vjerovali u vječnost Božjeg zakona i svetkovali subotu koju propisuje
četvrta Božja zapovijest. Crkve koje su držale ovu vjeru i običaje
postojale su u centralnoj Africi i med̄u Armenima u Aziji.
Med̄u onima koji su se opirali papskoj vlasti, na prvom mjestu
su bili Valdenžani. Upravo u zemlji gdje je papstvo postavilo svoju
stolicu, ondje je njegova laž i Pokvarenost naišla na najčvršći otpor.
Vjekovima su crkve Pijemonta održavale svoju nezavisnost; ali
napokon je došlo vrijeme kad je Rim zatražio da se i one pokore.
Poslije bezuspješnih borbi protiv njegove tiranije, vod̄e ovih crkava
su protiv svoje volje priznale vlast pape koju je, kako je izgledalo,
priznavao cio svijet. Bilo je ipak nekih koji su odbili da priznaju
vlast pape i prelata;. Oni su odlučili da ostanu vjerni Bogu i da
sačuvaju čistotu i jednostavnost svoje vjere. Došlo je do odvajanja.
Oni koji su se držali svoje stare vjere, morali su se povući; neki,
napustivši svoje zavičajne Alpe, podigli su zastavu istine u stranim
zemljama; drugi su se povukli u usamljena doline i gorske pećine,
gdje su sačuvali slobodu da služe Bogu.
Vjera koju su vjekovima ispovijedali i po kojoj su živjeli valde-
žanski kršćani bila je u oštroj suprotnosti sa lažnom naukom Rima.
Njihova se vjera temeljila na Božjoj riječi, koja je pravi izvor krš-
ćanstva. Ali ovi ponizni seljaci, koji su živjeli u svojim skloništima
daleko od svijeta, zauzeti poslom oko svog stada i svojih vinograda,
nisu sami od sebe došli do istine koja je bila u tolikoj suprotnosti s
dogmama i krivovjerjem otpale crkve. Njihova vjera nije bila neka
nova tvorevina. Oni su je naslijedili od svojih otaca. Oni su se borili [54]
za vjeru apostolske crkve, za “vjeru koja je jednom data svetima”.
Juda st. 3. “Crkva pustinje”, a ne ohola hijerarhija sa prijestolom u
velikom svjetskom gradu, bila je prava Kristova crkva, čuvar blaga
istine, koju je Bog povjerio svome narodu da je propovijeda svijetu.
Jedan od glavnih uzroka koji je doveo do odvajanja prave crkve

od Rima bila je mržnja Rima prema biblijskoj suboti. Kao što je
proročanstvo proreklo, papska sila je pogazila istinu. Božji zakon
se gazio, a ljudske tradicije i običaji su uzvišivani. Crkve koje su
bile pod vlašću papstva bile su rano prisiljene da svetkuju nedjelju
kao sveti dan. Usred zabluda i praznovjerja koja su preovladavala,
mnogi, čak i od vjernog Božjeg naroda, bili su toliko zbunjeni da,
iako su svetkovali subotu, u isto vrijeme uzdržavali su se od rada
i u nedjelju. Ali, to nije bilo dovoljno papskim vod̄ama. Oni nisu
tražili samo da se svetkuje nedjelja nego i da se i subota oskvrnjuje;
najoštrijim riječima napadali su one koji su se usud̄ivali da je poštuju.
Samo onaj koji bi pobjegao s područja rimske sile mogao je mirno
držati Božji zakon.
Valdenžani su prvi med̄u evropskim narodima dobili prijevod
Svetoga pisma. (Vidi Hist. dodatak.) Stotine godina prije reformacije
imali su Bibliju u rukopisu na svom jeziku. Tako su imali nepatvo-
renu istinu, i to ih je činilo osobitim predmetod mržnje i gonjenja.
Objavili su “da je rimska crkva pali Babilon iz Otkrivenja” i, uz
opasnost po život, ustajali su da se odupru njenim zabludama. Dok
su neki, pod pritiskom dugotrajnih gonjenja, popustili u svojoj vjeri
i malo po malo odstupili od svojih odred̄enih načela, dotle su drugi
čvrsto držali istinu. Za vrijeme najtamnijih vjekova otpada bilo je
Valdenžana koji su odbacivali vrhovnu vlast Rima, odbijali klanja-
nje pred slikama smatrajući da je to idolopoklonstvo, i držali pravu
subotu. U najtežim olujama neprijateljstva održali su svoju vjeru.
Iako su bili probadani savojskim kopljima i spaljivani na rimskim
lomačama, nepokolebljivo su branili Božju Riječ i njenu čast.
Iza visokih gorskih utvrd̄enja — utočišta gonjenih i ugnjetavanih
u svim vjekovima, — Valdenžani su našli dobra skloništa. Tu je
gorjela svjetlost istine usred mraka srednjega vijeka. Ovdje su u
[55] toku hiljade godina svjedoci istine čuvali svoju staru vjeru.
Bog je svome narodu pripremio veličanstvenu svetinju — onu
koja je odgovarala velikim istinama koje mu je povjerio. Onim vjer-
nim prognanicima brda su bila simbol nepokolebljive pravde Božje.
Valdenžani su pokazivali svojoj djeci visine koje su se uzdizale iznad
njih u nepromjenljivom veličanstvu i govorili su im o Onome u koga
nema ni trunke promjene, i čija je Riječ čvrsto utemeljena kao vječna
brda. Gospod je utvrdio planine i opasao ih silom. Ni jedina ruka,
Valdenžani 49
osim beskrajne sile, ne može ih pomaći sa njihovih mjesta;.. Na isti

način On je utvrdio i svoj zakon, temelj svoje vladavine na nebu i
na zemlji. Ljudska ruka može dohvatiti ljude i uništiti njihov život,
ali ne može pomaći planine sa njihovih mjesta i baciti ih u more,
kao što ne može promijeniti ni jednu zapovijest Božjeg zakona ni
izbrisati ni jedno njegovo obećanje onima koji vrše njegovu volju. U
svojoj vjernosti njegovom zakonu, Božje sluge treba da su isto tako
čvrste kao nepomična brda.
Gore koje su okružavale njihove mirne doline, bile su stalni
svjedoci Božje stvaralačke sile i pouzdano jamstvo njegove po-
kroviteljske brige. Ovi putnici zavoljeli su niji&me simbole Božje
prisutnosti. Nikada se oni nisu tužili zbog teškoća svoga položaja;
nikad se nisu osjećali usamljeni usred planinske samoće. Zahvaljivali
su Bogu što im je pripravio utočište od gnjeva i ljudske okrutnosti.
Radovali su se što mogu u svojoj slobodi da mu se mole. Često dok
su ih neprijatelji gonili, silna brda pružala su im sigurnu zaštitu. Sa
vrhova nepristupačnih stijena pjevali su slavopoje Bogu, i rimske
vojske nisu mogle ušutkati njihovu pjesmu.
Čista, jednostavna i srdačna bila je pobožnost ovih kršćana. Na-
čela istine bila su im dragocjenija od kuće, zemlje, prijatelja, rodbine,
pa čak i od samog života. Brižno su nastojali da ova načela usade u
srca omladine. Od najranijeg djetinjstva svoju djecu su poučavali iz
Svetog pisma, učili ih da zahtjeve Božjeg zakona smatraju svetima.
Prijepisi Svetoga pisma bili su rijetki, i zato su učili napamet njegove
skupocjene riječi. Mnogi su naučili napamet duge odlomke Staroga
i Novoga zavjeta. Misli o Bogu sjedinjavale su se s veličanstvenim
prizorima prirode i skromnim blagoslovima svakodnevnog života.
Malu djecu učili su da sa zahvalnošću gledaju na Boga, darodavca
svakog blagoslova i utjehe.
Roditelji, iako nježni i puni ljubavi, ipak su mudro pazili da ne
priviknu svoju djecu da ugad̄aju sebi. Pred njima je bio život put [56]
iskušenja i teškoća, a možda i mučenička smrt. Od djetinjstva su
bili odgajani da snose teškoće, da se pokoravaju naredbama, a ipak
da misle i rade samostalno. Još od rana bili su naučeni da nose
odgovornosti, da budu pažljivi u svom govoru i da shvate mudrost
šutanja. Jedna nepromišljena riječ koju bi čulo uho neprijatelja
mogla je dovesti u opasnost ne samo život onoga koji ju je izgovorio
već i živote stotine njegove braće; jer kao što vuci progone svoj
plijen, tako su neprijatelji istine progonili one koji su se usudili da

traže vjersku slobodu.
Valdenžani su žrtvovali svoje svjetsko blagostanje za ljubav is-
tine, i upornim strpljenjem borili su se za svoj svakodnevni kruh.
Svaki dio obradive zemlje izmed̄u planina bio je brižljivo obrad̄en;
doline i slabo plodni obronci načinjeni su plodnim. Štednja i strogo
samosavlad̄ivanje bili su sastavni dio odgoja koji su djeca primala
kao jedino nasljed̄e. Poučavana su da je Bog odredio da život bude
škola, i da svoje potrebe mogu podmiriti samo ličnim radom, oš-
troumnošću, brižljivošću i vjerom. Ovaj način odgoja bio je težak
i mučan, ali zato zdrav; bio je upravo ono što je čovjeku potrebno
u njegovom grešnom stanju, škola koju je Bog odredio za njegovo
obrazovanje i odgoj. Dok se omladina tako privikavala na rad i trud,
nije se zapostavljalo ni razvijanje uma. Poučavana je da sve njene
sposobnosti pripadaju Bogu i da se moraju usavršavati i razvijati za
njegovu službu.
Valdenžanske crkve po svojoj čistoti i jednostavnosti bile su
slične apostolskoj crkvi. Odbacivši vrhovnu vlast pape i biskupa,
smatrale su Sveto pismo kao najviši i jedini nepogrešivi autoritet.
Njihovi propovjednici, suprotno gospodskim svećenicima Rima,
ugledali su se na primjer svoga Učitelja koij je došao “ne da mu
služe, nego da služi”. Pasli su Božje stado, vodeći ga na zelene
pašnjake i žive izvore Božje svete Riječi. Daleko od spomenika ljud-
skog sjaja i oholosti, ljudi su se skupljali ne u ogromnim crkvama
i velikim katedralama, već u sjenci brda, u dolinama Alpa, ili, u
vrijeme opasnosti, u stje-novitim tvrd̄avama, da slušaju riječ Kristo-
vih slugu. Propovjednici nisu samo propovijedali evand̄elje već su
posjećivali bolesne, poučavali djecu, opominjali zalutale, nastojali
da izglade sporove i da unaprede slogu i bratsku ljubav. U vrijeme
[57] mira izdržavali su se od dobrovoljnih priloga, ali, kao i Pavao koji
je izrad̄ivao ćilime, svaki od njih imao je neki zanat ili zanimanje,
čime se u slučaju potrebe mogao izdržavati.
Propovjednici su poučavali omladinu. Sveto pismo je bilo glavni
predmet proučavanja, ali uz to nisu zanemarili ni različite grane
opće nauke. Evand̄elja po Maateju i Ivanu učili su napamet, a i
mnoge poslanice. Omladina je takod̄er prepisivala Sveto pismo.
Neki prijepisi sadržavali su cijelo Sveto pismo, a drugi samo kratke
odlomke, s kratkim objašnjenjima stihova od strane onih koji su
Valdenžani 51
bili sposobni da tumače Sveto pismo. Na ovaj način je iznošeno na

vidjelo blago istine, koje je tako dugo bilo sakriveno od strane onih
koji su nastojali da se uzdignu iznad Boga.
Strpljivim i neumornim trudom, ponekad u dubokim tamnim
podzemnim pećinama, pri svjetlosti baklji, prepisivani su sveti spisi
stih za stihom, glava za glavom. Tako je djelo napredovalo, a ot-
krivena Božja istina sijala je kao zlato; koliko je tek ovo djelo bilo
slavno i veliko za one koji su stradali zbog njega i učestvovali u
njemu! Nebeski and̄eli okružavale su ove vjerne radnike.
Sotona je podstreknuo papske svećenike i biskupe da zakopaju
riječ istine pod ruševine zabluda, lažnog učenja i praznovjerja; ali
ona je na najčudniji način bila sačuvana, nepokvarena kroz sve
vjekove mraka. Ona nije nosila pečat čovjeka, već pečat Boga. Ljudi
su se neumorno trudili da zamrače jasno i jednostavno značenje
Pisma, i da ga prikažu kao da ono protivrječi samo sebi. Ali slično
čamcu na uzburkanom moru, Riječ Božja odoljevala je svim olujama
koje su prisjetile da je unište. Kao što rudnik sadrži bogate žile zlata
i srebra ispod zemljine površine, i svi koji žele da otkriju njegovo
skupocjeno blago moraju kopati, tako i Sveto pismo sadrži blago
istine, koje mogu otkriti samo oni koij ga traže ozbiljno, ponizno
i s molitvom. Bog je odredio da Sveto pismo bude udžbenik za
cijelo čovječanstvo; udžbenik u djetinjstvu, u mladosti i u zrtelim
godinama, koji će se uvijek proučavati. On je ljudima dao svoju Riječ
kao otkrivenje samoga sebe. Svaka nova istina koju smo upoznali je
novo otkriće karaktera njegovog Pisca. Proučavanje Svetog pisma je
od Boga odred̄eno sredstvo koje ima za cilj da ljude dovede u užu
vezu sa njihovim Stvoriteljem i dade im jasnije poznavanje njegove
volje. To je sredstvo veze izmed̄u Boga i čovjeka. [58]
Valdenžani su smatrali strah Gospodnji početkom mudrosti, ali
su bili svijesni i važnosti odražavanja veze sa svijetom, poznavanja
ljudi i realnog života za razvijanje svojih intelektualnih sposobnosti.
Iz škola u planinama slali su izabrane mladiće na univerzitete u
Francusku i Italiju, gdje su imali šire polje za studije, razmišljanje
i posmatranje nego u krilu svojih rodnih Alpi. Ovi mladići su bili
izloženi raznim iskušenjima, bili su svjedoci razvrata i susretali
su se sa vještim sotonskim orud̄ima, koja su željela da ih uvuku u
najfinije zablude i najopasnije obmane. Ali njihov odgoj u djetinjstvu
pripremio ih je da su mogli da se odupru svim ovim opasnostima.
U školama gdje su odlazili nisu smjeli ni sa kime biti povjerljivi.

Njihova su odijela bila tako skrojena da su u njima mogli sakriti svoje
najveće blago — dragocjene rukopise Svetoga pisma. Ove rukopise,
plod višemjesečnog i višegodišnjeg truda, nosili su sa sobom, i gdje
god im je to bilo moguće, pazeći da ne izazovu sumnju, oprezno su
stavljali dio ovih rukopisa u ruke onima čija su im srca izgledala
otvorena za pri-manje istine. Još od majčinog krila se valdenžanska
omladina odgajala sa ovim pogledom na svoj životni zadatak. Oni
su razumjeli svoje djelo i vjerno su ga izvršavali. U ovim naučnim
centrima mnogi su se obratili pravoj vjeri, i često su njihova načela
prožimala cijelu školu. Papske vod̄e nisu mogle ući u trag ovoj
takozvanoj jeresi, iako su vršili najstrožu istragu.
Kristov duh je misionarski duh. Prva težnja preporod̄enog srca
je da i druge dovede Spasitelju. Ovaj duh imali su valdenžani. Oni
su osjećali da Gospod očekuje od njih nešto više negoli da samo
sačuvaju čistu istinu u svojoj crkvi. Na njima je počivala ozbiljna
odgovornost da svjetlost istine zasija i med̄u onima koji su bili u
tami. Moćnom silom Božje Riječi nastojali su da raskinu lance koje
je Rim svima nametnuo. Valdenžanski propovjednici spremali su se
za misionarsku službu. Svaki koji je namjeravao da stupi u propo-
vjedničku službu morao je najprije da stekne iskustvo kao evand̄elist.
Svaki je morao da služi tri godine u nekom misionarskom polju prije
nego što je mogao da primi službu u nekoj crkvi u domovini. Ova
služba, koja je već u samom početku zahtijevala samoodricanje i žr-
tve, bila je podesna priprema za propovjednički poziv u onim teškim
vremenima iskušenja. Mladići koji su se posvetili ovoj svetoj službi,
[59] nisu imali pred sobom izgled na zemaljsko blago i čast, već život
rada i opasnosti a možda i mučeničku smrt. Misionari .su odlazili
dva po dva, kao što je Isus slao svoje učenike. Sa svakim mladim
obično je išao jedan stariji i iskusniji pratilac, koji je služio kao vod̄a
mlad̄emu, koji je bio odgovoran za njegov odgoj i kome se mlad̄i
morao pokoravati. Ovi suradnici nisu uvijek bili zajedno, ali su se
često sastajali na molitvu i savjetovanje, i tako su se med̄usobno
jačali u vjeri.
Otkriti cilj svoje misije značilo bi prouzrokovati vlastiti poraz.
Stoga su oni pažljivo prikrivali svoj pravi zadatak. Svaki propo-
vjednik je znao neki zanat i imao neko zanimanje; ovi misionari su
obavljali svoj rad pod plaštem nekog svjetskog poziva. Obično su
Valdenžani 53
dolazili kao trgovci ili pokućari. “Prodavali su svilu, nakit i druge

predmete koji su se mogli nabaviti samo u najudaljenijim centrima,
i kao trgovci bili su dobro primljeni i tamo gdje bi kao misionari
bili otjerani.7 Bez prestanka su podizali srca Bogu, tražeći potrebnu
mudrost da bi mogli otkriti blago skupocjenije od zlata i bisera.
Tajno su nosili sa sobom prijepis Biblije u cjelini ili u djelovima, i
gdje god bi se pružila prilika, obraćali su pažnju svojih kupaca na
ove rukopise. Cesto su na taj način probudili interesiranje za čitanje
Božje riječi i rado su ostavljali poneki dio Biblije onima koji su to
željeli.
Djelatnost ovih misionara počinjala je u ravicama i dolinama,
na podnožju njihovih planina, ali se širila daleko iza tih granica.
Bosih nogu, obučeni u grube haljine, prašnjavi od putovanja, nalik
na svog Učitelja, prolazili su ovi putnici kroz velike gradove i stizali
u udaljene zemlje. Svuda su sijali skupocjeno sjeme. Crkve su nicale
na njihovim stazama, i krv mučenika bila je svjedočanstvo. u prilog
istine. Dan Gospodnji otkrit će bogatu žetvu duša kao plod truda
ovih vjernih ljudi. Skriveno i tiho putovala je Riječ Božja kroz
kršćanstvo, nailazeći na radostan prijem u mnogim domovima i u
mnogim srcima.
Valdenžanima Božja Riječ nije bila samo izvještaj o Božjim pos-
tupcima sa. ljudima u prošlosti i otkrivenje o sadašnjim dužnostima
i odgovornostima; ona im je otkrivala opasnosti i slavu budućnosti.
Oni su vjerovali da se približuje kraj svih stvari. Proučavajući Bibliju
sa molitvom i suzama, bili su još više dirnuti njenim dragocjenim
mislima i još su jasnije vidjeli svoju dužnost da i drugima objave
njene spasonosne istine. Na svetim stranicama Pisma su vidjeli jasno
otkriven plan spase- nj a, i u vjeri u Isusa nalazili su utjehu, nadu i [60]
mir. Sto je više svjetlost istine obasjavala njihov razum i donosila
radost u njihova srca, to su više težili da njene zrake prošire i na one
koji su bili u tami papskih zabluda.
Oni su vidjeli da se pod vodstvom pape i svećenika narod uzalud
trudi da dobije oproštenje grijeha mučeći svoja tijela. Naučeni da
traže spasenje u svojim dobrim djelima, ljudi su stalno gledali na
sebe; uvid̄ajući svoje grešno stanje, smatrali su da su izloženi Božjem
gnjevu, te su mučili svoje tijela i dušu, ali nisu nalazili nikakvo
olakšanje. Tako su savjesne duše bile vezane naukom Rima. Hiljade
su napuštali svoje prijatelje i rodbinu, te su provodili svoje dane u
ćelijama samostana. Stalnim postovima, bičevanjima, dugim noćnim

bdjenjem, dugim klečanjem na hladnim i vlažnim pločama svojih
bijednih ćelija, dugim hodočašćima, ponižavajućim ispašta nj ima
i strašnim mučenjem, hiljade njih su uzalud tražili da umire svoju
savjest. Pod pritiskom osjećanja svojih grijeha, dršćući pred pomišlju
na Božji gnjev, mnogi su patili sve dok nisu sišli u grob sasvim
iznemogli i bez i jednog zraka svjetlosti i nade.
Valdenžani su težili da tim gladnim dušama dadu kruh života, da
im otkriju vijest mira koju sadrže Božja obećanja, da ih vode Kristu,
njihovoj jedinoj nadi spasenja. Smatrali su zabludom nauku da se
dobrim djelima može okajati i prijestup Božjeg zakona. Pouzdanje u
ljudske zasluge sprečava pogled n£t beskrajnu Kristovu ljubav. Isus
je umro kao žrtva za ljude, jer palo čovječanstvo nije moglo učiniti
ništa čime bi se moglo opravdati pred Bogom. Zasluge razapetog
i uskrslog Spasitelja su temelj kršćanske vjere. Zavisnost duše od
Krista je tako stvarna, i veza sa njime mora da bude tako tijesna, kao
što je veza izmed̄u pojedinih udova tijela, ili izmed̄u loze i čokota.
Nauke papa i svećenika navele su ljude da smatraju da je Božji i
čak Kristov karakter strog, mračan i nemilostiv. Spasitelj je prikazi-
van kao da je u tolikoj mjeri bez osjećanja prema palo me čovjeku da
se moraju Prizivati u pomoć sveće-nici i sveci kao posrednici. Oni
čija su srca bila rasvijetljena Božjom riječi, težili su da upute takve
duše k Isusu koji ih ljubi, i saosjeća sa njima, i koji raširenih ruku
poziva sve da dod̄u k Njemu sa svojim teretom grijeha, sa svojim
brigama i teškoćama. Težili su da otklone prepreke koje je sotona
nagomilao da ljudi ne bi vidjeli obećanja i došli direktno k Bogu da
[61] mu ispovijede svoje grijehe i prime oproštenje i mir.
Valdenžanski misionar rado je otkrivao zainteresovanim dušama
skupocjene istine evand̄elja. Oprezno je iznosio pažljivo prepisane
dijelove Svetoga pisma. Njegova je najveća radost bila da probudi
nadu u savjesnoj i grijehom ranjenoj duši, koja je dotle poznavala
samo Boga osvete, koji čeka da izvrši svoju pravdu. Drhtavim us-
nama, suznih očiju, često na koljenima, otkrivao je svojoj braći
skupocjena obećanja, koja su jedina nada grešnika. Tako je svjetlost
istine prodirala u mnoga mračna srca, razgonila tamne oblake, dok se
u srcu rad̄alo Sunce pravde sa svojim zracima koji iscjeljuju. Često
se dešavalo da se pojedini dio Svetoga pisma čitao više puta, jer je
slušalac htio da mu se ponovi, kao da se želio uvjeriti da je dobro
Valdenžani 55
čuo. Naročito željno su tražili da se ponove ove riječi: “Krv Isusa

Krista, Sina njegova, očišćava nas od svakoga grijeha.” 1. Ivanova 1,
7. “Kao’ što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba Sin čovječiji
da se podigne; da nijedan Ikoji ga vjeruje ne pogine, nego da ima
život vječni.” Ivan 3, 14. 15.
Mnogima su na ovaj način postali jasni zahtjevi Rima. Uvidjeli
su koliko je uzaludno uzdati se u posredovanje ljudi ili and̄ela u korist
grešnika. Kad je prava svjetlost rasvijetlila njihov um, radosno su
uzviknuli: “Krist je moj svećenik; njegova krv je moja žrtva; njegov
oltar je moja ispovjedaonica!” Potpuno su se oslonili na Kristove
zasluge, ponavljajući riječi: “Bez vjere je nemoguće ugoditi Bogu.”
Jevrejima 11, 6. “Nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima
kojim bismo se mogli spasiti.” Djela 4, 12.
Mnoge od ovih jadnih, slomljenih duša nisu mogle da shvate
toliku Spasiteljevu ljubav. Tako im je veliko olakšanje donijelo
to saznanje, tako se veliki snop svjetlosti prosuo na njih da su se
osjećali kao da su na nebu. S povjerenjem su stavili svoju ruku u
Kristovu, i svojim nogama su čvrsto stali na Stijenu vjekova. Nestao
je svaki strah od smrti. Sada su bili gotovi na zatvor i lomaču, samo
ako bi time proslavili svoga Spasitelja. Riječ Božja se ponekad
čitala na tajnim mjestima pred jednom dušom, katkad pred malom
grupom, koja je čeznula za svjetlošću i istinom, često su na taj način
provedene cijele noći. Oduševljenje i divljenje slušalaca bilo je
tako veliko da je vjesnik evand̄elja bio prinud̄en da često prekine
sa čitanjem da bi slušaoci shvatili vijest spasenja. Često su se čule
riječi: “Hoće li Bog zaista primiti moju žrtvu? Hoće li me milostivo [62]
pogledati? Hoće li mi oprostti?” Tada je čitao odgovor: “Dod̄ite k
meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja ću vas odmoriti” Matej 11,
28.
Vjerom je slušalac prihvatio obećanje, i zatim se čuo radostan
odgovor: “Nema više dugih hodočašća, nema više mur čnih puto-
vanja do svetih mjesta; ja mogu da dod̄em Isusu takav kakav sam:
grešan, neposvećen; i On neće odbaciti moju pokajničku molitvu.
,Opraštaju t’ se grijesi!’ I moji, i moji mogu biti takod̄er oprošteni!”
Talas svete radosti ispunio je srce, a Isusovo ime slavilo se uz
pjesmu slave i zahvaljivanje. Ove sretne duše vraćale su se svojim
domovima da rašire svjetlost, da ispričaju drugima, koliko su mogli,
svoja nova iskustva; da im kažu da su našli pravi put života. Čudna i
veličanstvena sila krila se u riječima Svetoga pisma, koje su direktno

govorile srcima onih koji su čeznuli za istinom. Božji glas je bio
onaj koji je osvjedočavao one koji su slušali.
Vjesnik istine nastavljao je svoj put; a njegova poniznost, revnost
i iskrenost bili su predmet mnogih razgovora. U mnogo slučajeva
slušaoci ga nisu pitali otkuda dolazi i kuda ide. Bili su toliko obuzeti
najprije čud̄enjem, a potom zahvalnošću i radošću, da nisu ni pomis-
lili da ga to pitaju. Kada bi ga zamolili da pod̄e s njima u njihovu
kuću, on bi im odgovorio da mora posjetiti izgubljene ovce stada.
Tada su se mnogi pitali: “Nije li to and̄eo s neba?”
U mnogo slučajeva oni nisu nikada više vidjeli vjesnika istine.
On je otišao u drugu zemlju, ili je provodio život u nekom nepoz-
natom zatvoru; ili su možda njegove kosti trunule na nekom mjestu
gdje je svjedočio za istinu. Ali riječi koje je ostavio nije mogao nitko
da uništi. One su vršile svoje djelo u ljudskim srcima. Samo na dan
suda otkrit će se potpuno! njihove blagoslovene posljedice.
Valdenžanski misionari prodrli su u carstvo sotonine, i time su
pods’rekli vlasti tame na veću opreznost. Knez zla posmatrao je
svaki napor širenja istine, i podsticao je svoja orud̄a da se toga plaše.
U radu ovih skromnih putnika papske vod̄e su vidjele znak opasnosti
za svoju stvar. Ako bi dozvolili da svjetlost istine slobodno svijetli,
ona bi rastjerala teške oblake zabluda u kojima je narod živio; uputila
[63] bi misli ljudi samome Bogu i na kraju bi uništila vrhovnu vlast Rima.
Već samo postojanje ovoga naroda, koji je čuvao vjeru. apos-
tolske crkve, bilo je stalni prijekor otpadničkom Rimu, i zato je
izazivalo najogorčeniju mržnju i progonstvo. Njihov® odbijanje
da predaju Sveta pisma bilo je takod̄er uvreda koju Rim nije mo-
gao trpjeti. On je odlučio da ih istrijebi sa zemlje. Tada su otpočeli
najužasniji krstaški ratovi protiv Božjeg naroda u njihovim planin-
skim domovima. Inkvizitori su tragali za njima, i često se ponavljao
nekadašnji prizor — kada je nevini Abel pao od ruke ubice Kaina.
Više puta su njihova plodna polja bila opustošena, njihovi do-
movi i kapele sravnjeni sa zemljom, i mjesto koje je nekad bilo
plodno polje ovog marljivog naroda, bilo je pretvoreno u pustinju.
Kao što krvoločna zvijer biva bješnja kad Okusi krv, tako su prista-
lice Rima postajale sve okrutnije Videći muke svojih žrtava. Mnogi
od ovih svjedoka čiste vjere bili su gonjeni kao zvijeri po planinama
Valdenžani 57
i tjerani u doline, gdje su nalazili utočište, ograd̄eni velikim šumama

i stjenovitim vrhovima
Nikakva krivica nije se mogla naći protiv ovog naroda visokog
morala, osud̄enog na smrt. Čak i njihovi neprijatelji potvrd̄ivali su
da je to miroljubiv, tih i pobožan narod. Njihova velika krivica bila
je to što nisu htjeli da služe Bogu po papskoj volji„ Za ovu krivicu
morali su podnositi poniženje, pogrde i muke, koje samo ljudi i
d̄avoli mogu da izmisle.
Kada je Rim odlučio da istrijebi omrznutu sektu, izdao je edikt
kojim ih je osudio kao krivovjerce i predao da se pobiju. (Vidi Hist.
dodatak.) Oni nisu okrivljeni kao ljenjivci, nepošteni i nemoralni, ali
je izjavljeno da imaju takvu crtu pobožnosti i svetosti koja zavodi
“ovce pravoga stada”. Zato je papa naredio: “Ako ova zla i gnusna
sekta odbije da se odrekne svoje vjere, ima da se smrvi kao otrovna
zmija.”8 Da li je ovaj oholi vlastodržac mislio da će jednom polagati
račun o ovim riječima? Da li je znao da su one zapisane u nebeskim
knjigama i da će ih čuti na dan suda? “Sto učiniste jednome od ove
mojenajmanje braće”, kaže Isus, “meni učiniste.” Matej 25, 40.
Ovaj papski edikt pozivao j:e sve članove crkve da se sjedine u
krstaškom ratu protiv “krivovjeraca”. Da bi ih oduševio da. uzmu
učešća u ovom strašnom djelu, on ih je “oslobodio od svih crkvenih
pokora i kazni, općih i pojedinačnih, razriješio je one koji se pridruže
ovom krštaškom pohodu svake date zakletve; priznao je pravovažnim
sve ono što su stekli na neza- konit način i obećao oproštaj svih [64]
grijeha onima koji ubiju nekog heretika. Proglasio je kao nevažeće
sve ugovore u korist valdenžana, nared̄ivao je njihovim slugama
da ih napuste, zabranjivao svima da im pruže bilo kakvu pomoć i
opunomoćavao je svakoga da može uzimati njihova imanja.”9 Ovaj
dokumenat jasno otkriva čijim je duhom bilo nadahnuto ovo djelo.
To je rikanje aždahe, a ne glas Kristov.
Papske vod̄e nisu htjele prilagoditi svoj karakter načelima Bož-
jeg zakona, već su postavile mjerilo koje se njima svid̄alo i odlučile
su da primoraju svakoga da se prilagodi njemu, jer se tako svidjelo
Rimu. Odigravale su se najužasnije tragedije. Pokvareni i bogohulni
svećenici i pape igrali su ulogu koju im je sotona odredio. U njiho-
vim srcima nije bilo milosti. Isti duh koji je razapeo Krista i pogubio
apostole, koji je podstrekavao Nerona protiv vjernih kršćana onog
vremena, radio je i sada na tome da iskorijeni sa zemlje djecu koju

je Bog volio.
Ove pobožne ljude pratila su progonstva kroz mnoge vjekove,
ali oni su ih snosili strpljivo i istrajno u težnji da proslave svoga
Spasitelja. Nastavljali su da šire dragocjenu istinu usprkos krstaških
ratova koji su podizani protiv njih, i nečovječnog ubijanja, na koje su
bili osud̄ivani. Bili su progonjeni do smrti, ali njihova krv natapala
je posijano sjeme, koje nije ostalo bez ploda. Tako su Valdenžani
svjedočili o Bogu vje-kovima prije Luterovog rod̄enja. Rasijani u
raznim zemljama, oni su sijali sjeme reformacije, koja je otpočela u
vrijeme Viklifa, raširila se i učvrstila u danima Lutera, i koju treba u
posljednje vrijeme da nastave oni koji su gotovi da pretrpe sve za
[65] “riječ Božju i za svjedočanstvo Isusa Krista”.
Poglavlje 5.—Džon Viklif
U vrijeme prije reformacije bilo je vrlo malo primjeraka Svetoga

pisma, ali Bog nije dopustio da njegova Riječ bude potpuno uništena.
Njene istine nisu smjele ostati sakrivene za uvijek. On je mogao isto
tako lako da oslobodi Riječ kao što je mogao da otvori tamnička
vrata i da skine prijevornice da bi oslobodio svoje sluge. U raznim
evropskim zemljama Sveti Duh je probudio ljude da traže istinu kao
sakriveno blago. Provid̄enje ih je dovelo Svetome pismu, i oni su
sa živim interesovanjem proučavali njegove svete stranice. Bili su
gotovi da prime svjetlost, pa ma šta ih to stajalo. Iako nisu mogli
jasno vidjeti sve tačke istine, ipak su vidjeli mnoge istine koje su
bile odavno sakrivene. Kao nebeski poslanici, oni su pošli da slome
lance zabluda i praznovjerja i da pozovu one koji su tako dugo bili
zarobljeni da ustanu i učvrste svoju slobodu.
Osim kod valdenžana, Riječ Božja je bila vjekovima zaključana,
jer je postojala na jezicima koji su bili poznati samo učenima. Ali
sada je došlo vrijeme da se Sveto pismo prevede i da raznim na-
rodima na njihovom maternjem jeziku. Svijet je prebrodio vrijeme
svoje ponoći. Časovi tame su isticali, i u mnogim zemljama pojavili
su se predznaci jutra koje je svitalo. U četrnaestom vijeku u Engle-
skoj se pojavila “jutarnja zvijezda reformacije”. Džon Viklif bio je
glasnik reformacije ne samo za Englesku nego i za cijelo kršćanstvo.
Veliki protest koji je on podigao protiv Rima nije više nikad ušutkan.
Ovaj protest izazvao je borbu koja je donijela slobodu ličnosti, [66]
slobodu crkava i naroda.
Viklif je stekao dobar odgoj i visoko obrazovanje. Strah Gospod-
nji bio je za njega početak mudrosti. Već u školi isticao se svojom
usrdnom pobožnošću, izvanrednim sposobnostima i velikom uče-
nošću. U svojoj želji za znanjem nastojaoje da se upozna sa svakom
granom nauke. Dobro je proučio skolastičku filozofiju, crkveno i gra-
d̄ansko pravo, a naročito zakone svoje zemlje. U njegovom kasnijem
radu došla je do izražaja vrijednost njegovog ranijeg obrazovanja.
Temeljito poznavanje filozofije njegovog vremena omogućilo mu je
59
da otkrije njene pogreške, a poznavanje državnih i crkvenih zakona

pripremilo ga je da uzme učešća u velikoj borbi za grad̄ansku i
religioznu slobodu. Služio se ne samo oružjem Božje Riječi nego
i intelektualnom spremom kojom se naoružao u školama, a što mu
je pomoglo da je razumio taktiku učenih. Njegova genijalnost i nje-
govo široko, temeljito obrazovanje osigurali su mu poštovanje kako
prijatelja tako i neprijatelja. Viklif ove pristalice gledale su sa za-
dovoljstvom što njihov junak stoji na prvom mjestu med̄u vodećim
umovima svog naroda, i njegovi neprijatelji nisu mogli ozloglasiti
djelo reformacije ukazujući na neznanje ili slabost njenog vod̄e.
Još u školi Viklif se posvetio proučavanju Svetoga pisma. U ono
vrijeme kada je Sveto pismo postojalo samo* na stranim jezicima,
samo obrazovani ljudi mogli su naći put izvoru istine, dok je neobra-
zovanima ona ostala sakrivena. Tako je bio pripravljen put budućem
reformatorskom djelu Viklif ovom. Obrazovani ljudi proučavali su
Božju Riječ i našli su u njoj Božju milost, koja je tamo otkrivena.
U svojim predavanjima širili su znanje o toj istini i tako su i druge
pod̄sticali da se vrate živoj Božjoj Riječi.
Kada je Viklif obratio pažnju na Sveto pismo, počeo ga je pro-
učavati isto tako temeljito kao što je proučavao školske predmete.
Do tada je osjećao veliku prazninu, koju nije mogla popuniti ni na-
uka skolastičara ni nauka crkve. U Božjoj Riječi našao je ono što je
ranije uzalud tražio. Tu se upoznao sa planom spasenja i sa Kristom
kao jedinim posrednikom za čovjeka. Posvetio se Kristovoj služlbi i
odlučio je da objavi istine koje je otkrio.
Kao i kasniji reformatori, Viklif nije u početku svoga djela pre-
[67] dvidio kuda će ga ono odvesti. On se nije usprotivio Rima s pre-
domišljajem. No odanost istini morala ga je dovesti u sukob sa
zabludom. U koliko je jasnije uvid̄ao zablude papstva, u toliko je
revnije objašnjavao učenje Svetog pisma. Vidio je da je Rim ostavio
Božju Riječ za ljubav ljudske tradicije. Bez straha je korio svećenike
što su prognali Sveto pismo i želio je da se ono ponovo da narodu
i da se njegov autoritet ponovo uzdigne u crkvi. Bio je sposoban i
vatren učitelj i rječit propovjednik; njegov svakodnevni život bio je
svjedočanstvo u prilog istine koju je propovijedao. Njegovo pozna-
vanje Svetoga pisma, moć njegovog rasud̄ivanja, čistota njegovog
života, njegova nepokolebljiva hrabrost i pravednost osigurali su mu
opće poštovanje i povjerenje. Mnogi iz naroda bili su nezadovoljni
Džon Viklif 61
svojom pred̄ašnjom vjerom kada su vidjeli bezakonje koje vlada u

rimskoj crkvi, te su sa otvorenom radošću primali istine, koje im je
Viklif otkrivao; ali papske vod̄e drhtale su od gnjeva kad su vidjele
da ovaj reformator ima veći utjecaj od njih.
Viklif je bio vješt u otkrivanju zabluda i neustrašivo je napadao
mnoge zloupotrebe koje je Rim odobravao. Kao kraljevski kape-
lan, ustao je smjelo protiv plaćanja poreza koji je papa tražio od
engleskog kralja, i dokazao je da se papsko prisvajanje autoriteta
nad svjetskim vladarima su proti ne samo razumu nego i otkrivenju.
Papski zahtjevi izazvali su u Engleskoj veliko ogorčenje, a Vikli-
fovo učenje imalo je jak utjecaj na vodeće ljude i nacije. Kralj i
plemići sjedinili su se ti odricanju papske vrhovne vlasti i odbili
su da plaćaju papi porez. Tako je u Engleskoj bio nanijet udarac
papskoj prevlasti.
Drugo zlo protiv kojeg je reformator vodio dugu i odlučnu borbu
bio je red monaha prosjaka. Ovi redovnici poplavili su Englesku i
bili su velika smetnja veličini i napretku naroda. Proizvodnja, odgoj,
moral — sve to osjetilo je njihov štetni utjecaj. Monaški život lije-
nosti i prosjačenja bio je ne samo težak teret za narodne prihode već
je izazivao i prezir prema korisnome radu. Omladina se demoralizi-
rala i iskvarila. Utjecaj em redovnika mnogi su odlazili u samostane
i posvećivali se monaškom životu, i to su činili bez odobrenja ro-
ditelja, čak i bez njihova znanja i protiv njihove volje. Jedan od
ranijih otaca rimske crkve, uzvisujući monaški život iznad dužnosti
djetinje ljubavi i poslušnosti, izjavio je: “Ako bi tvoj otac ležao pred
tvoj im vratima plačući i naričući, i ako bi tvoja majka pokazivala [68]
tijelo koje te je nosilo i grudi koje su te dojile, ne oklijevaj da ih od-
gurneš i da pod̄eš pravo Kristu.” “Ovom strašnom nečovječnošću”,
kako ju je kasnije nazvao Luter, “koja više priliči vuku i tiraninu
nego kršćaninu i čovjeku, dječja srca su otvrdnula prema svojim
roditeljima.”10 Tako su papske vod̄e, kao nekadašnji farizeji, gazile
Božje zapovijesti radi svojih tradicija. Tako su domovi ostajali pusti,
i roditelji bez svojih sinova i kćeri.
Čak i studenti univerziteta su bili zavedeni lažnim predstavama i
nagovoreni da stupe u monaške redove. Mnogi, Videći da su izgubili
ličnu sreću i nanijeli žalost roditeljima, kasnije su se pokajali; ali kad
su jednom bili uhvaćeni u mrežu, bilo im je nemoguće da ponovo
dobiju svoju slobodu. Mnogi roditelji, bojeći se utjecaja monaha,
nisu slali svoje sinove na univerzitet. Posljedica toga bila je smanji-

vanje broja studenata koji su posjećivali velike centre nauke. Škole
su opadale, i neznanje prevladavalo.
Papa je dao monasima pravo da ispovijedaju grijehe i daju opro-
štaj. To je postalo izvorom velikog zla. Želeći da povećaju svoje
prihode, redovnici-prosjaci davali su oproštaje tako lako da su k
njima jurili zlikovci svih vrsta da dobiju oproštenje, a posljedica
toga bila je da su se brzo počeli množiti najstrašniji poroci i zlo-
čini. Bolesni i siromašni ostavljani su da stradaju, a darovi kaj i
bi zadovoljili njihove potrebe odlazili su u ruke redovnika, koji su
zastrašivanjem iznud̄ivali od naroda milostinju, proglašavajući za
bezbožne sve one koji su odbili da daruju njihov red. Uprkos nji-
hovom tobožnjem siromaštvu, bogatstvo ovih prosjačkih redova se
povećavalo. Njihove veličanstvene palate i raskošne gozbe još više
su isticale siromaštvo naroda, koje se iz dana u dan povećavalo. I
dok su oni provodili svoje vrijeme u raskoši i zadovoljstvima, slali
su umjesto sebe u svijet neuke ljude, koji su zabavljali narod lijenim
pričama, legendama i šalama, i zavaravali ih da još više vjeruju mo-
nasima. Pored toga prosjački redovi su utjecali na sujevjernu gomilu
da vjeruje da se sva njihova religiozna dužnost sastoji u priznavaju
vrhovne vlasti papstva, u poštovanju svetaca i davanju milostinje
monasima, i da je to do|voljno da sebi osiguraju mjesto na nebu.
Učeni i pobožni ljudi su uzalud nastojali da reformiraju ovaj
monaški red, ali Viklif, zahvaljujući svojoj izvanrednoj proniclji-
[69] vosti, prozreo je korijen zla i izjavio da ie sam sistem pogrešan i
da ga treba ukinuti. Nastalo je raspravljanje i iskrsla su mnoga pi-
tanja. Mnogi, Videći kako monasi obilaze zemlju i prodaju papine
oproštajnice, počeli su sumnjati u to da se oproštaj može kupiti za
novac i pitali su se ne bi li trebalo radije da traže oproštaj od Boga
umjesto od rimskog biskupa. Drugi su se zgražali nad lakomstvom
monaha, koje se nije moglo zasititi. Oni su govorili: “Monasi i sve-
ćenici Rima izjest će nas kao rak. Neka nas Bog oslobodi, inače će
narod morati da propadn’e.”11 Da bi opravdali svoje lakomstvo, ovi
monasiprosjaci izjavili su da oni idu za primjerom Spasitelja, jer su
i On i njegovi učenici živjeli od darežljivosti naroda. Ovo tvrd̄enje
je bilo na njihovu štetu, jer je podstaklo mnoge da proučavaju Sveto
pismo i da sami. doznaju istinu, što Rimu nije bilo po volji. Ljudi su
bili upućeni na Izvor istine, koji je Rim htio sakriti.
Džon Viklif 63
Viklif je počeo da piše i objavljuje rasprave protiv monaha ne

toliko s namjerom da bi se s njima prepirao, već da bi skrenuo pažnju
ljudima na učenje Svetoga pisma i njegovog Autora. Izjavio je da
papa nema veću vlast u pogledu davanja oproštaja ili isključivanja
iz crkve nego svećenici, i da nitko ne može biti punovažno isključen
osim ako je sam navukao na sebe Božje negodovanje. Nijedan drugi
način ne bi mogao biti uspješniji od ovog kojim je Viklif poduzeo
akciju, da obori ogromnu grad̄evinu duhovne i svjetovne vlasti koju
je papa podigao, i koja je držala u ropstvu milione ljudi. Viklif je
bio ponovo pozvan da brani prava engleske krune protiv uplitanja
Rima. Kao kraljevski poslanik, proveo je dvije godine u Holandiji,
gdje je pregovarao sa predstavnicima Rima. Tu je došao u vezu sa
svećenstvom Francuske, Italije i Španije; mogao je vidjeti što se
zbiva iza zavjese i upoznati mnoge stvari, koje bi mu u Engleskoj
ostale sakrivene. Naučio je mnogo šta, što mu je pomoglo u njego-
vom kasnijem radu. Preko tih predstavnika papskog dvora mogao
je upoznati pravu prirodu i cilj hijerarhije. Vrativši se u Englesku,
počeo je da propovijeda otvorenije i sa većim žarom; izjavio je da
su lakomstvo, ponos i laž bogovi Rima.
U jednoj svojoj raspravi on se ovako izražava o papi i njegovom
sakupljanju poreza: “Oni odvlače iz naše zemlje sredstva namije-
njena siromasima, godišnje odlazi na hiljade maraka kraljevskog
novca za sakramente i duhovne stvari, a to nije ništa drugo nego
prokleto krivoverje-simonija, na koju oni navode cijelo kršćanstvo. I [70]
doista, kad bi naša zemlja imala veliko brdo zlata, i nitko od njega
ne bi uzimao osim ubirača oholog i svjetskog pontifeksa, tokom vre-
mena bi nestalo tog brda; jer oni uzimaju iz naše zemlje svaki novac,
a ne daju nam ništa drugo osim Božjeg proklestva zbog simonije.”12
Uskoro poslije svog povratka u Englesku, kralj je imenovao
Viklifa župnikom u Latervortu. To je bio dokaz da kralj nije bio
nezadovoljan s njegovim govorom. Viklifov utjecaj osjećao se u
donošenju odluka dvora i u formiranju vjere naroda.
Rim je uskoro počeo sipati na njega gromove. U Englesku su
bile poslate tri papske poslanice: univerzitetu, kralju i višim svećeni-
cima; sve tri poslanice su nared̄ivale da se odmah poduzmu odlučne
mjere i da se zatvore usta učitelju krivovjerja-13 Prije dolaska tih
poslanica, biskupi su u svojoj revnosti pozvali Viklifa da se pojavi
pred njih radi saslušanja. Ali dva najmoćnija kneza u kraljevstvu
pratila su Viklifa na sud; narod koji je okružavao zgradu, provalio je

u sudnicu i toliko je preplašio sudije da je istraga bila obustavljena,
i Viklif ie mozgao mimo otići. Malo kasnije umro je Edvard III,
koga su biskupi u njegovoj starosti pod̄sticali protiv reformatora, a
kraljevskim regentom postao je raniji Viklifov zaštitnik.
Papska poslanica pozivala je Englesku da uhapsi i zatvori jere-
tika. (Vidi Hist. dodatak.) Te mjere vodile su direktno na lomaču.
Izgledalo je da će on pasti kao osveta Rima. Ali Onaj koji je nekad
izjavio: “Ne boj ste: ja sam tvoj štit”, opet je pružio svoju ruku da
zaštiti svoga slugu. (1. Mojsijeva 15, 1.) Došla je smrt, ali ne refor-
matoru, nego papi, koji je naredio da se Viklif pogubi. Grgur XI je
umro, a svećenici koji su se sakupili da osude Viklifa, razišli su se.
Božje provid̄enje i dalje je štitilo reformaciju koja se rad̄ala.
Poslije Grgurove smrti bila su izabrana dvojica protivpapa. Dvije
protivničke sile. koje su se obje nazivale nepogrešivima, zahtijevale
su poslušnost. Svaki papa pozivao je vjerne da mu pomognu u
borbi protiv svoga protivnika, pojačavajući svoje zahtjeve strašnim
anatemama protiv svoga protivnika, i obećanjima nebeske nagrade
svima svojim pomagačima. Ovi dogad̄aji su mnogo oslabili papsku
vlast. Protivničke strane bile su zauzete med̄usobnom borbom, i
Viklif je neko vrijeme bio ostavljen na miru. Anateme i med̄usobne
optužbe letjele su od pape na papu, i potoci krvi bili su proliveni
[71] u borbi za pobjedu njihovih suprotnih interesa. Zločini i skandali
poplavili su crkvu. Med̄utim, reformator je u tišini svoje crkvene
općine u Latervortu marljivo radio da bi pažnju ljudi skrenuo sa
papa koje su med̄usobno ratovale i da bi je uputio na Isusa Kneza
mira.
Razdor u crkvi sa svojim svad̄ama i pokvarenošću pripremao je
put reformaciji omogućivši narodu da upozna pravu prirodu papstva.
U jednoj raspravi “O razdoru papa”, Viklif je pozvao svoje čitaoce
da ozbiljno promisle ne govore li obje pape istinu kad jedan drugoga
nazivaju antikristom. “Bog”, govorio je on, “nije htio duže trpjeti
da neprijatelj vlada samo preko jednog takvog svećenika... nego je
podijelio vlast med̄u njih dvojicu, da bi vjerni, u Kristovo ime, mogli
lakše pobijediti obojicu.”
Viklif, kao i njegov Učitelj, propovijedao je evand̄elje siroma-
sima. Nije bio zadovoljan da se svjetlost istine širi samo u skromnim
domovima njegove crkvene općine u Latervortu, i zato je odlučio da
Džon Viklif 65
istinu odnese u sve dijelove Engleske. Da bi to postigao, organizirao

je grupu propovjednika, ljude jednostavne i pobožne, koji su ljubili
istinu i nisu ništa toliko željeli koliko da je prošire. Ovi ljudi išli
su na sve strane, propovijedali su istinu na trgovima, na ulicama
velikih gradova i po selima. Posjećivali su stare, siromašne i bolesne,
i objavljivali im radosnu vijest Božje milosti.
Kao profesor teologije u Oksfordu, Viklif je propovijedao Božju
riječ u dvoranama univerziteta. On je tako vjerno iznosio istinu
svojim studentima da su ga nazivali “evand̄eoskim učiteljem”. Ali,
najveće djelo njegovog života bio je prijevod Svetog pisma na engle-
ski jezik. U svom djelu “O istini i zna-čenju Svetoga pisma” izjavio
je da ima namjeru da prevede Sveô pismo da bi svaki Englez na
svom jeziku mogao da čita o divnim Božjim djelima.
Ali iznenada je njegov rad bio prekinut. Mada još nije imao 60
godina, mnogo učenje, neprekidni rad i napadi njegovih neprijatelja
oslabili su njegovu snagu, i on je ori je vremena ostario. On se raz-
bolio od jedne opasne bolesti. Vijest o tome obradovala je monahe.
Mislili su da će se on gorko pokajati za zlo koje je učinio crkvi
i požurili su se u njegovu sobu da čuju njegovu ispovijest. Četiri
vjerska reda poslala su svoje poslanike koji su, zajedno sa četiri
svjetovna činovnika, okružili ovoga čovjeka za koga su smatrali da
je na samrti. Govorili su mu: “Smrt vam je na usnama, pokajte se [72]
za svoje grijehe u našoj prisutnosti i porecite ono što ste govorili
protiv nas.” Reformator je mimo slušao, a zatim je zamolio svoga
slugu da ga podigne u postelji i, uperivši odlučan pogled u one koji
su čekali na njegovo odricanje, rekao im je jakim i čvrstim glasom,
koji ih je često nagonio da drhte: “Ja neću umrijeti, nego ću još
živjeti i dalje ću žigosati zla djela monaha.” Zbunjeni i zaprepašćeni
ovakvim odgovorom, monasi su pojurili iz sobe.
Viklifove riječi su se ispunile. On je živio i dalje da bi pružio svo-
jim sugrad̄anima najmoćnije od svih sredstava protiv Rima — Sveto
pismo, to odred̄eno sredstvo s neba za oslobod̄enje, prosvjetljenje i
obraćenje naroda. Da bi se to djelo obavilo, potrebno je bilo savla-
dati velike prepreke. Viklif je fizički jako oslabio. Znao je da mu za
rad preostaje samo još nekoliko godina. Vidio je otpor sa kojim će
se sukobiti, ali, ohrabren obećanjima Božje riječi, išao je neustrašivo
naprijed. Osobito Božje provid̄enje sačuvalo mu je neoslabljenu
intelektualnu moć i bogato iskustvo i tako ga pripremilo baš za ovo
najveće njegovo djelo. Dok je u cijelom kršćanstvu vladao nemir,

reformator se u svojoj crkvenoj općini u Latervortu, ne obraćajući
pažnju na oluju koja je napolju bijesnila, posvetio svom izabranom
djelu.
Napokon je rad bio gotov — prvi prijevod Biblije na engleski
jezik bio je dovršen. Reformator se sada nije plašio ni zatvora ni
lomače. Predao je u ruke engleskog naroda vidjelo koje se nikada
nije smjelo ugasiti. Davši svojim zemljacima Sveto pismo učinio je
više da se raskinu lanci neznanja i poroka, i da svoj narod oslobodi i
podigne nego što su to učinile najslavnije pobjede na bojnome polju.
Pošto je štamparska vještina bila još nepoznata, to su se novi
prijepisi Biblije mogli dobiti samo polakim i napornim radom. Inte-
resovanje za tu knjigu bilo je tako veliko da su se mnogi dragovoljno
posvetili njenom prepisivanju, ali ipak nisu mogli zadovoljiti sve
koji su je tražili. Neki bogatiji kupci htjeli su da imaju cio prijepis
Svetoga pisma. Drugi su kupovali samo pojedine dijelove Božje
riječi. Često se složilo po nekoliko obitelji da nabave zajednički pri-
mjerak. Tako je Viklifov prijevod Biblije brzo našao put u domove
engleskog naroda.
Obraćajući se zdravom ljudskom razumu, Viklif je probudio na-
[73] rod iz njegove pasivne potčinjenosti papskim dogmama. On je
propovijedao nauku kojom se kasnije odlikovao protestantizam: spa-
senje vjerom u Krista i nepogrešivost Svetoga pisma. Propovjednici
koje je on slao širili su Sveto pismo i reformatorske spise sa takvim
uspjehom da je novu vjeru prihvatila gotovo polovina engleskog
naroda.
Pojava Svetoga pisma uplašila je crkvene vod̄e. Sada su se sreli
s jednim moćnijim protivnikom od Viklifa, sa protivnikom protiv
koga njihovo orud̄e nije mnogo koristilo. U to vrijeme u Engleskoj
nije postojao zakon koji bi zabranjivao Sveto pismo, jer ono nikada
ranije nije bilo objavljeno na narodnom jeziku. Takvi zakoni izdati su
kasnije i bili su strogo primjenjivani. Ipak, uprkos otporu svećenika,
Božja riječ se širila.
Ponovo su papske vod̄e planirale kako da ušutkaju reformatorov
glas. Tri puta su ga zvali na sud, ali uzalud. Prvo je jedan biskupski
sinod proglasio njegove spise krivovjerskim i, pridobivši za sebe
mladog kralja Ričarda II, isposlovao je da bude izdat kraljevski ukaz
Džon Viklif 67
prema kome se moraju pozatvarati svi oni koji se drže zabranjenog

učenja.
Poslije ove odluke Sinoda, Viklif se obratio parlamentu. Neus-
trašivo je pred narodnim skupom optužio hijerarhiju i tražio reformu
mnogih zloupotreba koje je crkva odobravala. Uvjerljivom snagom
opisao je nasilje i Pokvarenost papske stolice. Neprijatelji su se
zbunili. Kako su Viklifovi prijatelji i pomagači bili primorani da se
povuku, to se sa sigurnošću očekivalo da će se i sam reformator, u
svojoj visokoj starosti, kad ostane sam i bez prijatelja, pokloniti udru-
ženom autoritetu kraljevske krune i papskog prijestola. Ali mjesto
toga pristalice Rima bile su pobijed̄ene. Parlamenat, uzbud̄en Viklif
bvim’ govorom, povukao je edikt o njegovom gonjenju, i tako je
reformator ponovo bio na slobodi.
I treći put je bio pozvan na saslušanje, i to pred najviši crkveni
sud u zemlji. Tu neće biti nikakve milosti za “krivo-vjerje”. Napokon
je izgledalo da će Rim trijumfirati, i djelo reformatora će morati da
stane. Tako su mislile papine pristalice. Ako oni budu postigli svoj
cilj, Viklif će biti primoran da se odrekne svoga učenja ili da napusti
sudsku dvoranu i da bude predan plamenu lomače.
Ali Viklif se nije odrekao svog učenja; nije htio da bude licemjer.
Neustrašivo je branio svoje učenje i pobijao klevete svojih progonite-
lja. Zaboravljajući na sebe i svoj položaj, pozivao je svoje slušaoce [74]
pred Božji sud mjereći njihova lukavstva i prijevare na osnovi vječne
istine. U sudskoj dvorani osjećala se sila Svetoga Duha. Prisutni
kao da su bili prikovani za svoja mjesta Božjom silom. Izgledalo je
da su nemoćni da napuste to mjesto. Riječi reformatorove probijale
su njihova srca kao strijele iz Božjeg luka. Klevete o krivovjerstvu,
koje su neprijatelji podigli protiv njega, on je snažnom uvjerljivošću
bacio na njih. Pitao je prisutne iz kojih razloga su se osmjelili da
šire svoje prijevare? Zbog zarade, da bi trgovali Božjom milošću.
“Šta mislite, s kime se borite”, zapitao ih je najposlije, “zar s
jednim starcem koji (je jednom nogom već u grobu? Ne! Vi se borite
protiv istine koja je jača od svih vas i koja će vas pobijediti!” S
ovim riječima povukao se iz sudske dvorane, i nitko od njegovih
neprijatelja nije se usudio da ga zaustavi.
Viklifovo djelo bilo je skoro dovršeno. Zastava istine, koju je on
tako dugo nosio, uskoro će pasti iz njegovih ruku. Ali I još jednom
morao je da posvjedoči za evand̄elje. Istina se morala propovijedati
u samoj tvrd̄avi zablude. Viklif je bio pozvan pred papski sud u

Rim, koji je tako često prolijevao krv svetih. Reformator je znao
kakva mu opasnost prijeti i, usprkos tome, on bi se odazvao pozivu
da paraliza nije učinila nemogućim njegovo putovanje. Ali ako se
njegov glas nije mogao čuti u Rimu, on je mogao govoriti putem
pisma, i odmah je odlučio da tako i čini. Iz svoje župe u Latervortu
uputio je jedno pismo papi, koje je iako sastavljeno u učtivom tonu i
kršćanskom duhu, ipak bilo oštar prijekor protiv taštine i oholosti
papskog prijestola.
Viklif je pisao: “Zaista se radujem što mogu otkriti i objaviti
svakome čovjeku, a osobito rimskom biskupu svoju vjeru, koju
smatram zdravom i istinitom, i vjerujem da će on biti gotov da
potvrdi vjeru koju iznosim, ili pak da je popravi ako je pogrešna.
Prvo, ja vjerujem da Kristovo evand̄elje obuhvaća sav Božji za-
kon. Smatram da je rimski biskup, ukoliko se smatra Kristovim
zamjenikom na zemlji, više od svih ljudi vezan za ovaj zakon evan-
d̄elja. Jer se veličina Kristovih učenika nije sastojala u svjetskom
dostojanstvu i časti, nego u tome da se potpuno i tačno ugledaju na
Kristov život i njegova djela... Za vrijeme svog boravka na zemlji,
Isus je bio vrlo siromašan, i odbacio je i odbio svaku svjetsku vlast i
[75] čast...
Nijedan vjernik ne treba da se ugleda na papu ili kojeg sveca,
osim u onome u čemu se oni ugledaju na Gospoda Isusa Krista.
Petar i Zebedejevi sinovi pogrešili su težeći za svjetskom čašću, jer
nisu išli Kristovim tragom; a tu pogrešku ne treba da i mi činimo.
Papa treba da svjetskoj vlasti prepusti svako zemaljsko ‘bogat-
stvo i vlast, i cijelo svoje svećenstvo da upućuje na to, jer tako je
činio Isus, a naročito preko svojih apostola. Ako sam u zabludi u
nekoj od ovih tačaka, smjerno ću primiti ukor, pa čak i smrt ako je to
potrebno. Kad bih mogao učiniti po svojoj volji i želji, sigurno bih
lično došao pred rimskog biskupa: ali Bog me je posjetio na drugi
način i naučio me da se više pokoravam njemu nego ljudima.”
Završavajući, rekao je: “Molimo se Bogu da utječe na našeg papu
Urbana VI, da bi se on, zajedno sa svojim svećenstvom, ugledao na
Gospoda Isusa Krista u životu i karakteru; da bi dali narodu zdravu
nauku i da bi svi zajedno vjerno išli njegovim stopama.”14
Tako je Viklif pokazao papi i njegovim kardinalima Kristovu
blagost i poniznost, čime nije samo njima nego i cijelom kršćanstvu
Džon Viklif 69
pokazao razliku izmed̄u njih i Učitelja, čijim se predstavnicima oni

smatraju.
Reformator je bio siguran da će svoju vjernost platiti svojim
životom. Kralj, papa i biskupi složili su se da ga unište, i izgledalo
je sigurno da će najdalje za nekoliko mjeseci završiti svoj život na
lomači. Ali njegova hrabrost bila je nepokolebljiva. “Nije potrebno
da čovjek ide daleko da traži krunu mučenika”, govorio je on. “Pro-
povijedaj Kristovo evand̄elje oholim biskupima, i mučeništvo te
neće mimoići. Da živim i da šutim?... Nipošto! Neka udarac padne!
ja ga čekam!”15
Ali Božje provid̄enje još uvijek je štitilo svoga slugu. Čovjek
koji je cijeloga svog života stajao hrabro braneći istinu, čiji je ži-
vot bio stalno u opasnosti, nije smio pasti kao žrtva mržnje svojih
neprijatelja. Viklif nije nikada pokušavao da zaštiti sebe, ali Bog
je bio njegov zaštitnik. U času kada su njegovi neprijatelji osjećali
da im žrtva neće izmaći, Božja ga je ruke uklonila izvan njihovog
domašaja. Upravo kada se Viklif spremao da dijeli večeru Gospod-
nju crkvi u Latervortu, pao je iznenada pogod̄en od kapi, i uskoro je
umro.
Bog je odredio Viklifu njegovo djelo. On je stavio riječ istine u
njegova usta, i postavio je stražu oko njega da bi ta riječ mogla doći [76]
u narod” Bog je štitio njegov život i produžavao njegov rad, dok nije
bio postavljen temelj velikog djela — reformacije.
Viklif je došao iz mraka srednjeg vijeka. Prije njega nije bilo
nikoga, čiji bi rad podstaknuo na reformatorsko djelo. On je ustao
kao Ivan Krstitelj: da izvrši naročitu misiju, da bude vjesnik novog
vijeka. Sistem istine koji je on iznosio bio je jedinstven i potpun,
tako da ga ni kasniji reformatori nisu nadmašili; a mnogi od onih
koji su se javili oko sto godina kasnije nisu ga ni dostigli. On je
položio tako širok i dubok temelj, podigao je tako čvrstu i sigurnu
skelu da je njegovi nasljednici nisu više morali ponovo podizati.
Veliki pokret koji je Viklif otpočeo u cilju oslobod̄enja uma
i savjesti kao i u cilju oslobod̄enja naroda koji je tako dugo bio
upregnut u trijumfalna kola Rima, imao je svoj korijen u Bibliji. U
njoj je bio izvor ove blagoslovene rijeke koja je, kao rijeka života,
od četrnaestog vijeka tekla kroz sva kasnija stoleća. Viklif je prigrlio
Sveto pismo kao nadahnuto otkrivenje Božje volje, kao pouzdano
pravilo vjere i života. On je bio odgojen da poštuje rimsku crkvu kao
božansku ustanovu i njen autoritet kao nepogrešiv, i da u slijepom

povjerenju prima utvrd̄enu hiljadugodišnju nauku i običaje. Ali, sve
je to napustio da bi slušao samo Božju Riječ. Upućivao je narod
da prima Sveto pismo kao vrhovni autoritet. Umjesto da sluša glas
crkve koji govori kroz papu, izjavio je da je jedini autoritet glas Božji
koji nam govori kroz njegovu Riječ. Učioje da je Biblija savršeno
otkrivenje Božje volje, a Duh Sveti njen jedini tumač, i da ličnim
proučavanjem njene nauke svako treba da upozna svoje dužnosti.
Tako je odvraćao srca ljudi od̄ paoe i crkve i upućivao ih na Božju
Riječ.
Viklif je bio jedan od najvećih reformatora. Malo je onih koji su
ga dostigli u intelektualnoj sposobnosti, u jasnoći misli, u čvrstini
kojem je držao istinu i u hrabrosti kojom ju je branio. Čistota života,
neumorna marljivost u proučavanju i radu, neokaljano poštenje,
ljubav slična Kristovoj i vjernost u službi — to su bile odlike ovog
prvog reformatora. Ova svojstva je on razvio usprkos duhovnoj tami
i moralnoj pokvarenosti vijeka u kome je živio.
Viklifov karakter dokaz je odgojne i preobražavaûće sile Sve-
toga pisma. Sveto pismo je načinilo od njega ono što je on postao.
[77] Nastojanje da se shvate velike istine božanskog otkrivenja daje
svim sposobnostima svježinu i snagu. Ono razvija razum, izoštrava
duh i daje zrelost rasud̄ivanju. Proučavanje Svetoga pisma opleme-
njuje svaku misao, svako osjećanje i svaku težnju više nego ikoje
drugo proučavanje. Ono daje čvrstinu odlukama, strpljenje, hrabrost
i duhovnu silu; ono ople-menjuje karakter i posvećuje dušu. Oz-
biljno i smjerno proučavanje Svetoga pisma dovodi istraživača u
neposrednu vezu s beskrajnim Umom. Takvo proučavanje dalo bi
svijetu ljude jačeg i aktivnijeg razuma i plemenitijih načela nego
što je ikada dalo najbolje obrazovanje koje pruža ljudska filozofija.
“Riječi tvoje kad se jave”, kaže David, “prosvjetljuju i urazumljuju”.
Psalam 119, 130.
Istine koje je Viklif iznosio nastavile su da se šire. Njegovi
sljedbenici, poznati pod imenom viklifovci ili lolardi, proputovali
su ne samo Englesku, već i druge zemlje, propovijedajući vijest
evand̄elja. Poslije smrti svoga vod̄e, propovjednici su radili sa još
većom revnošću nego ranije, i mnoštvo svijeta dolazilo je da sluša
njihovu nauku. Med̄u obraćenima bio je i priličan broj plemića, pa
čak i kraljeva supruga. Na mnogim mjestima primjećivala se reforma
Džon Viklif 71
u običajima, a idolopoklonički simboli rimske crkve uklonjeni su iz

crkava. Ali uskoro se nemilosrdna oluja progonstva digla protiv onih
koji su se usudili da prime Bibliju kao svog vod̄u. Engleski kraljevi,
želeći da učvrste svoj prijesto podrškom Rima, nisu oklijevali da
žrtvuju reformatore. Prvi put u historiji Engleske bila je odred̄ena
smrt na lomači za učenike evand̄elja. Mučenik za mučenikom je
ginuo. Branioci istine, gonjeni i mučeni, mogli su podići svoj glas
samo Gospodu nad vojskama. Progonjeni kao neprijatelji crkve i
izdajnici kraljevstva, oni su nastavili da propovijedaju evand̄elje
potajno, krijući se u skromnim stanovima siromašnih, a često i u
rupama i pećinama.
Usprkos bijesu progonstva, još je vjekovima nastavljen miran,
predan, ozbiljan i strpljiv otpor protiv pokvarenosti u vjeri. Kršćani
onog ranog vremena nisu potpuno poznavali istinu, ali su naučili da
vole Božju Riječ, da žive po njoj i da strpljivo stradaju za nju. Mnogi
su žrtvovali za Kristovo djelo svoje zemaljsko blago, kao što su to
činili učenici apostolskih dana., Oni koji nisu bili prognani iz svojih
domova radosno su pomagali svoju braću u izgnanstvu; a kada su i
sami bili progonjeni, radosno su dijelili sudbinu izagnanih. Istina,
hiljade njih zastrašeni bijesom progonitelja iskupili su svoju slobodu [78]
žrtvovanjem vjere, i napuštali su zatvor obučeni u pokajnička odijela,
da tako pokažu svoje odricanje od vjera Ali nije bilo mali broj onih —
med̄u kojima je bilo ljudi kako plemićkog tako i skromnog porijekla
— koji su neustrašivo svjedočili o, istini u tamničkim ćelijama, u
“lolardskim kulama”, usred, muka i plamena, radujući se što su
dostojni da poznaju “zajednicu Kristovih muka”. Filipljanima 3, 10.
Pristalice Rima nisu imale priliku da ostvare svoje namjere protiv
Viklifa dok je on bio živ, i njihova mržnja nije se mogla stišati sve
dok je Viklifovo tijelo ležalo mirno u grobu. Prema odluci crkvenog
sabora u Konstanci, četrdeset godina poslije Viklifove smrti spalili
su njegove kosti i pepeo bacili u obližnji potok. Jedan stari pisac
kaže: “Potok je odnio njegov prah u Avon, Avon u Severn, Sevem
u Bristolski zaljev, a ovaj u Ocean” Tako je Viklifov pepeo postao
simbol njegovog učenja, koje!se raširilo po cijelome svijetu.”16
Zahvaljujući Viklifovim spisima, Jan Hus, iz Češke, odrekao se
mnogih zabluda rimske crkve i započeo djelo reformacije. Tako je
posijano sjeme istine u ovim dvjema med̄usobnoudaljenim zem-
ljama. Iz Češke djelo se raširila u druge zemlje i pažnja ljudi bila je
upućena na Božju Riječ, koja je bila dugo zaboravljena. Božanska

[79] ruka pripravljala je put velikoj reformaciji.
Poglavlje 6.—Hus i Jeronim
Evand̄elje je doprlo u Češku već u devetom vijeku. Sveto pismo

je bilo prevedeno, i bogosluženje se održavalo! na nar rodnom jeziku.
Ali što je papska vlast više rasla, to je Božja Riječ sve više padala u
zasjenak. Grgur VII, koji je imao za cilj da sruši oholost kraljeva,
ništa manje nije nastojao da podjarmi i narod. U tu svrhu izdao
je dekret kojim je zabranio obavljanje službe na narodnom jeziku.
Papa je izjavio “da je Svemogućem ugodno da se bogosluženje
obavlja na jednom nepoznatom jeziku, i da je nepoštovanje ovoga
pravila izazvalo mnoga zla i jeresi”.17 Talio je Rim odredio da se
ugasi svjetlost Božje Riječi, i da narod živi u tami. Ali nebo je
predvidjelodruga sredstva za očuvanje crkve. Mnogi Valdenžani i
albinžani prognani iz Francuske i Italije, došli su u Češku. Iako se
nisu usudili da propovijedaju javno, oni su ipak potajno revnoradili
I tako se prava vjera čuvala iz stoljeća u stoljeće. [80]
Još prije Husa, u Češkoj su se pojavili ljudi koji su otvoreno
osud̄ivali Pokvarenost crkve i poroke naroda. Njihovi su protesti
izazvali opću pažnju. Rimska hijerarhija, bojeći se za svoju vlast,
počela je progoniti učenike evand̄elja. Ovo je primoralo vjerne da
svoja bogosluženja obavljaju u šumama i planima, ali i tamo su bili
progonjeni, i mnogi su bili pobijeni. Kasnije je izašao dekret da će
svi koji budu napustili rimsku religiju biti spaljeni. Iako su kršćani
žrtvovali svoje živote, ipak su vjerovali u pobjedu svoje stvari. Jedan
od onih koji su učili da se spasenje može dobiti samo vjerom u
razapetog Spasitelja, izjavio je na samrti: “Gnjev neprijatelja istine
ima sada prevlast nad nama, ali tako neće biti uvijek; ustat će jedan
izmed̄u običnog naroda, bez mača i vlasti, protiv koga će oni biti
ne-moćni.”Luterovo doba bilo’ je još daleko, ali već se sada javio
jedan glas, čije će svjedočanstvo protiv Rima uzdrmati svijet.
Jan Hus je bio skromnog porijekla; siroče, koje je rano ostalo bez
oca. Njegova pobožna majka smatrala je odgoj u strahu Gospodnjem
najskupocjenijim nasljedstvom i stoga je nastojala da to nasljedstvo
osigura svome silnu... Hus je najprije učio u provinciskoj školi,
73
a zatim je kao dobar učenik bio primljen na univerzitet u Pragu.

Njegova majka ga je pratila u Prag; ona, kao siromašna udovica,
nije mogla svome sinu dati veći dar ni novac, ali kad su došli blizu
velikog grada, klekla je pored mladića bez oca i molila je nebeskog
Oca da izlije na njega svoj blagoslov. Ova majka nije ni slutila kako
će njena molitva biti uslišena!
Na univerzitetu Hus se uskoro istakao svojim neumornim radom
i brzim napredovanjem, a njegov besprijekorni život i ljubaznost
pribivali su mu opće poštovanje. Kao odani sin rimske crkve, revno
je tražio duhovne blagoslove, koje mu je ona obećavala. Prilikom
jedne jubilarne svečanosti, on se ispovijede, dao je svojih posljed-
njih nekoliko novčića i pridružio se procesiji da bi dobio obećano
oproštenje. Po završenim studijama stupio je u svećenički stalež,
gdje je brzo stekao visok položaj. Uskoro je bio pozvan na kraljevski
dvor; bio je imenovan profesorom, a zatim rektorom univerzita na
kojem je završio svoje studije. Za nekoliko godina siromašan učenik,
koji je studirao o trošku univerziteta, postao je ponos svoje zemlje, a
[81] njegovo ime je postalo slavno u cijeloj Evropi.
Med̄utim, Hus je na jednom drugom području otpočeo reforma-
torsko djelo. Nekoliko godina poslije svoga posvećenja za sveće-
ničku službu bio je imenovan propovjednikom Betlehemske kapele.
Utemeljitelj ove kapele zastupao je kao veoma važnu stvar da se
Sveto pismo propovijeda na narodnom jeziku. Ovaj se običaj održao
u češkoj usprkos proti vijena Rima. Ipak je nepoznavanje Božje
Riječi bilo veliko, a med̄u ljudima svih staleža vladali su najgori po-
roci. Hus je neustrašivo ustao protiv tih zala služeći se Božjom riječi
da bi istakao načela čistote i istine i ulio ih u srca svojih slušalaca.
Jedan grad̄anin Praga, Jeronim, koji se kasnije tako usko združio
s Husom, donio je pri povratku iz Engleske Viklifove spise. Kraljica
Engleske, koja je prihvatila Viklifovo učenje, bila je češka princeza,
i njenim utjecajem su se reformatorovi spisi proširili u njenoj domo-
vini. Hus ih je čitao sa velikim interesovanjem; uvjeren da je njihov
autor bio iskren kršćanin, gledao je s naklonošću na reforme koje je
Viklif zastupao. Tako je Hus, i ne opazivši, pošao putem koji će ga
odvesti daleko od Rima.
Od prilike u to vrijeme došla su u Prag dva učena stranca iz
Engleske, koji su primili svjetlost i došli da je rasprostrane u ovoj
udaljenoj zemlji. Pošto su otvoreno napadali papsku prevlast, uskoro
Hus i Jeronim 75
su im vlasti naredile da ušute; ali kako nisu htjeli da prekinu svoj

rad, nastavili su ga na drugi način. Pošto su bili ne samo propo-
vjednici nego i dobri umjetnici, koristili su se svojim talentom. Na
jednom zidu, pristupačnom narodu, nacrtali su dvije slike. Jedna je
prikazivala kako Isus ulazi u Jeruzalem, “krotak, sjedeći na maga-
retu” (Matej 21, 5.), praćen svojim učenicima, odjeven u istrošeno
putničkoˆ odijelo i bosih nogu. Druga slika prikazivala je papsku
procesiju; papa obučen u svoje najbogatije haljine, s trostrukom
krunom na glavi, jaše na veličanstveno okićenom konju, pred kojim
idu trubači, a prate ga kardinali i biskupi u raskošnim haljinama.
To je bila propovijed koja je na sebe svratila pažnju svih slojeva
naroda. Gomile su se skupljale pred ovim slikama čiju je pouku
svatko razumio. Mnogi su bili duboko dirnuti suprotnošću izmed̄u
blagosti i poniznosti velikog Učitelja i oholosti pa ne, takozvanog
njegovog sluge. U Pragu je zavladalo veliko uzbud̄enje, i poslije
kratkog vremena stranci su došli do uvjerenja da je u interesu njihove
sigurnosti da otputuju. Ali nauka koju su oni učili nije pala u zaborav.
Njihove slike učinile su dubok utisak na Husa i podstakle ga na [82]
pažljivo proučavanja Svetog pisma i Viklif ovih spisa. Iako još nije
bio spreman da prihvati sve reforme koje je Viklif zastupao, ipak
je jasnije vidio pravi karakter papstva i sa većom revnošću korio je
gordost, taštinu i pokvarenost svećenstva.
Iz Češke se svjetlost proširila u Njemačku. Zbog nemira na
praškom univerzitetu, stotine njemačkih studenata je napustilo Prag.
Mnogi od njih su primili od Husa svoje prvo znanje o Bibliji, i
vrativši se u svoju domovinu, širili su ondje evand̄elje.
Vijest o dogad̄ajima u Pragu doprla je u Rim, i uskoro je Hus
bio pozvan da izad̄e pred papu. Odazvati se ovom pozivu značilo bi
izložiti se sigurnoj smrti. Češki kralj i kraljica, univerzitet, članovi
plemstva i državni funkcioneri uputili su molbu papi da se Husu
dozvoli da ostane u Pragu i da odgovori Rimu preko jednog izaslans-
tva. Umjesto da ovoj molbi udovolji, papa je Husa osudio, a grad’
Prag stavio pod prokletstvo.
Ova osuda izazvala je u ono vrijeme veliko uzbud̄enje. Ceremo-
nije koje su pratile izricanje te osude bile su takve da su izazvale užas
naroda koji je u papi gledao Božjeg namjesnika, koji ima ključeve
neba i pakla, i koji ima vlast da izreče kako svjetovne tako i duhovne
kazne. Vjerovalo se da su nebeska vrata zatvorena cijelom kraju koji
je pod interdiktom i da su mrtvi isključeni iz stanova blaženstva, dok

se papi ne svidi da skine prokletstvo. U znak ove strašne nesreće
bile su obustavljene sve religiozne službe. Crkve su bile zatvorene.
Vjenčanja su se obavljala u crkvenom dvorištu. Mrtvi, čiji je pogreb
bio zabranjen na posvećenom mjestu, sahranjivani su bez uobiča-
jenih pogrebnih obreda u jarke ili na raznim poljima. Djelujući na
maštu ovim mjerama, Rim je nastojao1 da zavlada savješću ljudi.
Uzbud̄enje u Pragu je bilo veliko. Mnogi su okrivljavali Husa
kao uzročnika svih nesreća i tražili da bude predan osveti Rima. Da
bi stišao oluju, reformator se za neko vrijeme povukao u svoje rodno
selo. Otuda je pisao svojim prijateljima u Pragu: “Povukao sam se iz
vaše sredine zato da bih poslušao Kristov savjet i primjer i da ne bih
dao priliku zlima da navuku na sebe vječnu propast, i da ne bih bio
pobožnima uzrok žalosti i progonstva. Povukao sam se takod̄er da ne
bi bezbožni svećenici sasvim zabranili propovijedanje Božje riječi,
i da vi ne biste zbog mene bili lišeni božanske istine za koju sam,
[83] Božjom pomoću, spreman da umrem0.”18 Hus nije prestao da radi
nego je putovao po okolini i propovijedao onima koji su željeli da ga
čuju. Na ovaj način su mjere koje je papa preduzeo da bi spriječio
širenje evand̄elja postale uzrok za njegovo još veće širenje. “Jer ništa
ne možemo protiv istine, nego za istinu.” 2. Kor. 13, 8.
“U ovoj fazi svoga života. Hus je, izgleda, prolazio kroz tešku
duševnu borbu. Iako je crkva svojim napadima htjela da ga uništi,
ipak on nije odricao njen autoritet. Za njega je ona još uvijek bila
Kristova nevjesta, a papa Božji predstavnik i namjesnik. Hus se borio
protiv zloupotrebljavan ja autoriteta, a ne protiv samog autoriteta.
Ovo je bio povod strašnoj borbi izmed̄u onog što mu je govorio
razum i što je zahtijevala njegova savjest. Ako je autoritet pravedan
i nepogrešiv, kao; što je on to vjerovao, zašto ga onda nešto goni
da mu se ne pokori? Poslušati ga, jasno je vidio, značilo bi griješiti;
ali zašto bi poslušnost jednoj nepogrešivoj crkvi donosila takvu
posljedicu? To je bio problem koji nije mogao riješiti; to je bila
sumnja koja ga je stalno mučila. Jednog dana sjetio se onoga što
se desilo u vrijeme Spasitelja kada su svećenici crkve, postavši
nevjerni, koristili zakoniti autoritet za nezakonite svrhe. Ova misao
podstrekla ga je da prihvati i drugima da počne da iznosi načelo da
samo nauka Svetog pisma, primljena razumom, treba da služi kao
vod̄a našoj savjesti; ili, drugim riječima, da je samo Bog nepogrešiv
Hus i Jeronim 77
vod̄a, koji govori preko svoje Riječi, a ne crkva, koja govori preko
svojih svećenika.”19
Poslije nekog vremena uzbud̄enje u Pragu se stišalo, i Hus se
vratio u Betlehemsku kapelu, gdje je nastavio da propovijeda Božju
Riječ sa još većom revnošću i hrabrošću. Njegovi neprijatelji nisu
to ravnodušno gledali. Oni su bili jaki; ali kraljica, mnogi plemići
i mnogi iz naroda bali su na njegovoj strani. Upored̄ujući njegovu
čistu nauku i njegov sveti život s niskim dogmama koje su propovi-
jedali rimski svećenici, i sa tvrdičlukom i pokvarenošću u kojoj su
oni živjeli, mnogi su smatrali za čast da budu uz reformatora.
Do sada je Hus bio sam; a od ovoga trenutka njegov suradnik
postao je Jeronim, koji je u Engleskoj primio Viklifovo učenje.
Oni su od sada bili nerazdvojivi prijatelji, pa čak i u smrti se neće
razdvojiti. Obdaren sjajnim talentima, rijetkom rječitošću i velikom
učenošću, Jeronim je imao sve ono što je potrebno da se pridobije
naklonost naroda; ali što se tiče snage karaktera, Hus je bio veći od [84]
njega. Njegovo mimo rasud̄ivanje obuzdavalo je nemirni Jeronimov
duh, koji je istinskom poniznošću priznavao njegovu vrijednost i
pokoravao se njegovim savjetima. Udruženim naporom obojice,
reformacija se širila još više i brže.
Bog je rasvijetlio um ovih izabranih ljudi, tako da su im mnoge
zablude Rima bile jasne. Ali, oni nisu primili svu svjetlost koja je
bila namijenjena svijetu. Preko ovih svojih slugu Bog je izvodio
narod iz mraka rimskih zabluda, pažljivo, korak po korak, vodeći
računa o mnogobrojnim i ozbiljnim preprekama koje je još trebalo
prebroditi. Kao što puni sjaj podnevnog sunca zasljepljuje one koji
su dugo bili u tami, tako bi i njih zaslijepilo vidjelo kad bi im bilo
najedanput u punini otkriveno. Zato je Bog otkrivao ovim vod̄ama
istinu malo po malo, koliko ju je narod mogao primiti. U budućim
vjekovima su imali da dod̄u drugi vjerni radnici, koji će voditi narod
dalje na putu reforme.
Razdor u crkvi trajao je još uvijek. Tri pape su se borile za
prvenstvo, i njihove borbe ispunjavale su kršćanstvo zločinima i
bunama. Pošto su postali nezadovoljni bacanjem prokletstva kao
sredstva med̄usobne borbe, latili su se svjetskog oružja. Svaki od
njih je nastojao da nabavi oružje i prikupi vojsku, ali pošto je to
iziskivalo velike svote novca, prodavali su u tu svrhu crkvene po-
ložaje, povlastice i crkvene blagoslove. Svećenici, povodeći se za
primjerom svojih predpostavljenih, služili su se simonijom i ratom

da bi ponizili svoje suparnike i ojačali svoju vlast. Hus je iz dana u
dan sve jače grmio protiv poroka koji su se trpjeli u ime religije; i
narod je otvoreno optuživao rimske vod̄e kao uzrok bijede koja je
preplavila kršćanstvo.
Opet je izgledalo da se grad Prag nalazi na pragu krvavog su-
koba. Kao i ranije, Božji sluga je bio optužen kao “onaj koji donosi
nesreću na Izraela” (1. Carevima 18, 17.) Na grad je opet bio bačen
interdikt, i Hus se ponovo povukao u svoje rodno selo. Došao je kraj
propovijedima koje je tako vjerno iznosio u svojoj dragoj Betlehem-
skoj kapeli. Sada je trebalo da govori sa jedne veće propovjedaonice
cijelom kršćanstvu, prije nego bude položio svoj život kao svjedok
istine.
Da bi se izliječila zla koja su tada mučila Evropu, sazvan je
[85] bio opći crkveni sabor u Konstanci. Sabor je bio sazvan po želji
cara Sigismunda, a sazvao ga je papa Ivan. XXIII, jedan od trojice
[86]
suparničkih papa. Sazivanje sabora nije bita po volji pape Ivana,
čiji karakter, politika i privatni život nisu mogli izdržati kritiku, pa
makar ona dolazila od strane ljudi tako slabog morala kao što su bili
svećenici onog vremena. (Vidi Hist. dodatak.)
Glavni cilj ovoga sabora bio je da učini kraj razdoru u crkvi i
da iskorijeni krivovjerje. Stoga su na sabor bila pozvana dvojica
suparničkih papa, i glavni propagator nove vjere, Jan Hus. Prvi, bo-
jeći se za svoju sigurnost, nisu došli na sabor lično, već su poslali
svoje izaslanike. Papa Ivan XXIII, iako je sam sazvao sabor, došao
je u Konstancu s velikom strepnjom. Naslućivao je da car potajno
priprema plan o njegovom svrga-vanju, i bojao se da ne bude po-
zvan da odgovara za poroke kojima je obeščastio papsku tijaru i za
zločine kojima ju je stekao. Ali, ipak, ušao je u Konstancu s velikim
sjajem, praćen članovima visokog svećenstva i svitom dvorana. Svi
svećenici i gradski velikodostojnici, s mnoštvom naroda, izašli su
pred njega da mu zažele dobrodošlicu. Iznad njegove glave su četiri
visoka službenika nosila zlatni baldahin. Pred njim je nošena hos-
tija, a bogato odijelo kardinala i plemića još je više povećavalo sjaj
pratnje.
U isto vrijeme približavao se Konstanci drugi putnik. Hus je
bio svjestan opasnosti koja mu prijeti. Oprostivši se sa svojim pri-
jateljima kao čovjek koji se ne nada da će ih više vidjeti, krenuo
Hus i Jeronim 79
je svojim putem osjećajući da ga on vodi na lomaču. Iako je dobio

garantno pismo od češkog kralja, i isto tako drugo garantno pismo od
kralja Sigismunda, kojim je garantirana njegova sigurnost za vrijeme
putovanja, ipak je sve svoje poslove tako sredio kao da ga čeka smrt.
U jednom pismu koje je uputio svojim prijateljima u Pragu pisao
je slijedeće: “Braćo moja, ja polazim sa jednim garantnim pismom
od kralja da sretnem svoje bezbrojne i smrtne neprijatelje... Ja se
potpuno uzdam u svemogućeg Boga i moga Spasitelja, i nadam se da
će On čuti vaše usrdne molitve i da će mi dati razum i mudrost, tako
da ću moći da im odolim, i da će mi pokloniti svoga Svetoga Duha da
me utvrdi u svojoj istini, tako da ću hrabro moći podnijeti iskušenja,
tamnicu i, ako bude potrebno, mučeničku smrt. Isus Krist stradao je
radi svojih izabranih, pa zar da se onda čudimo što nam je ostavio
primjer da za naše spasenje sve strpljivo podnosimo? On je Bog, a [87]
mi smo njegova stvorenja; on je Gospod, a mi njegove sluge; on je
Učitelj svijeta, a mi ništavni smrtnici; Njemu ništa ne treba, a nama
je sve potrebno; on je stradao, zašto ne bismo stradali i mi, naročito
ako je stradanje za naše očišćenje... Stoga, dragi prijatelji, ako bi
moja smrt poslužila njemu na slavu, onda se molite da ona dod̄e što
prije, i da mi Gospod pomogne da mogu podnijeti postojano sve
nevolje. Ali ako je bolje da se vratim vama, molimo se Bogu da se
mogu vratiti bez mrlje sa ovog sabora, to jest da ne pogazim ni jednu
istinu evand̄elja, već da ostavim dobar primjer svojoj braći. Možda vi
nećete više vidjeti moje lice u Pragu, ali ako volja svemogućeg Boga
dozvoli da se vratim vama, pod̄imo tada naprijed srcem čvršćim u
poznavanju njegovog zakona i u ljubavi prema Bogu.”20
U drugom pismu upućenom jednom svećeniku koji je postao
učenik evand̄elja, Hus govori s dubokom smjernošću o svojim slabos-
tima, optužujući sebe “da je sa zadovoljstvom nosio bogata odijela i
da je često trošio vrijeme na bezvrijedne stvari”. Onda dodaje ovaj
dirljivi savjet: “Neka slava Božja, spasenje duša i rad budu tvoja
glavna briga, a ne da misliš na posjed crkvenih dobara i imetak. Pazi
da ne ukrašavaš više svoju kuću nego svoju dušu; uloži najveći napor
za svoju duhovnu zgradu. Budi blag i ponizan sa siromašnima, i ne
troši svoja dobra na gozbe. Ako ne popraviš svoj život i ne uzdržiš
se od onoga što je suvišno, bojim se da ćeš biti teško kažnjen kao
ja, koji sam to činio, zaveden navikom i zbunjen ponositim duhom...
Ti znaš moju nauku, jer si primao moje pouke još iz djetinjstva,
zato je potrebno da ti više pišem; ali ja te zaklinjem milošću našeg

Spasitelja da se ne ugledaš na mene ni u kakvoj taštim u koju si vidio
da sam pao.” Na omotu pisma dodao je: “Zaklinjem te, prijatelju
moj, da ne lomiš ovaj pečat dok ne budeš siguran da sam ja mrtav,“21
Na svom putu Hus je svuda vidio znakove da je njegova nauka
nadaleko raširena i mogao se uvjeriti koliko interesiranje vlada
za njegovu stvar. Narod je u gomilama dolazio pred njega da ga
pozdravi, a u nekim gradovima visoki gradski službenici pratili su
ga kroz ulice.
Kad je došao u Konstancu, Hus je najprije uživao potpunu slo-
bodu. Pored garantnog kraljevog pisma, papa mu je obećao svoju
ličnu zaštitu. Ali usprkos svim tim mnogobrojnim i svečanim iz-
[88] javama, reformator je uskoro bio uhapšen na zapovijed pape i
kardinala i bačen u jednu groznu tamnicu. Kasnije je bio premješten
u jednu jaku tvrd̄avu na drugoj obali Rajne i tako zadržan kao za-
tvorenik. Papi nije ni najmanje koristila njegova vjerolomnost, jer je
uskoro i sam bio bačen u isti zatvor. Sabor ga je pronašao krivim za
strašne zločine kao: ubistvo, simoiju, preljubu i “za grijehe koje je
nezgodno pominjati”. To je bila odluka sabora, i papa Ivan XXIII
bio je poslije lišen ti jare i bačen u zatvor. Protiv-pape su takod̄e bile
svrgnute i na njihovo mjesto bio je izabran novi papa.
Lako je sam papa bio okrivljen za mnoge veće zločine od onih koje je
Hus stavio na teret svećenika i zbog kojih je tražio reformu, ipak, isti
sabor koji je svrgao papu odlučio je da uništi reformatora. Husovo
hapšenje izazvalo je veliko ogorčenje u Češkoj. Moćno plemstvo
uputilo je saboru oštar protest protiv te uvrede. I sam car, koji nije
htio da dopusti da se pogazi njegovo garantno pismo, usprotivio se
spljetkama reformatorovih neprijatelja. Ali reformatorovi neprijatelji
bili su puni mržnje i odlučni. Oni su iskoristili predrasude cara
Sigismunda, njegov strah i njegovu revnost za crkvu. Naveli su.
opširne dokaze da se “ne mora održati riječ data krivovjercu ili osobi
osumnjičenoj zbog krivovjerja, pa makar ona imala garantno pismo
cara ili kralja”.22
Iznemogao od bolesti i zatvora, — jer je vlažan i nečisti tamnički
zrak prouzrokovao groznicu koja ga je skoro pokosila, — Hus je
napokon bio izveden pred sabor. Vezan lancima, on je stajao pred
carem koji se zakleo svojom časnom i svetom vjerom da će ga štititi.
Za vrijeme svog dugog saslušanja, re-formator je čvrsto branio is-
Hus i Jeronim 81
tinu, i u prisutnosti sakupljenih crkvenih i državnih velikodostojnika

uputio je svečan i ozbiljan protest protiv pokvarenosti svećenika.
Kada su ga pozvali da izabere hoće li da se odrekne svog učenja ili
da pretrpi smrt, on je izabrao mučeničku smrt.
Božja milost ga je podupirala. U toku nekoliko sedmica, strada-
nja, koje su prethodile konačnoj presudi, njegovu dušu je ispunjavao
nebeski mir. “Ovo pišem u zatvoru i u lancima”, — pisao je jed-
nom svom prijatelju, “očekujući svoju sutrašnju smrtnu presudu,
s punim povjerenjem da me Bog neće ostaviti i da neće dozvoliti
da se odreknem njegove Riječi ili da priznam pogreške koje su mi
zlobno podmetnuli lažni svjedoci. Kad se budemo susreli u sretnoj
vječnosti, saznat ćete kakvom me jemilošću udostojio Bog u mojim
strašnim kušnjama.”23 [89]
U svojoj mračnoj tamnici Hus je predvidio pobjedu prave vjere.
[90]
Sanja© je kako se vratio u svoju Betlehemsku kapelu, gdje je pro-
povijedao evand̄elje, i vidio je papu i njegove biskupe kako brišu
Kristove slike koje je on nacrtao na njenim zidovima. “Ovaj ga je san
ražalostio. Ali slijedećeg dana vidio je mnoge umjetnike kako crtaju
slike u još većem broju i ljepšim bojama. Čim su svršili svoj rad,
opkoljeni velikom masom svijeta, umjetnici su povikali: Neka sada
dod̄u pape i biskupi! Oni nikad neće ovo izbrisati!” Razmišljajući o
svom snu, reformator piše: “Smatram da zaista lik Kristov ne može
nitko da izbriše. Oni žele da ga unište, ali njega će propovjednik,
bolji od mene, opet nacrtati u svim srcima.”24
Hus je posljednji pat izveden pred sabor. To je bila velika i sjajna
Skupština — car, državni knezovi, kraljevski poslanici, kardinali,
biskupi i svećenici, ogromno mnoštvoˆ naroda koje je došlo da vidi
šta će se zbiti Sa svih strana kršćanstva sakupili su se svjedoci ove
prve velike žrtve u dugoj borbi kojom je trebalo da se izvojuje
sloboda savjesti.
Pozvan da se još jednom izjasni o svojoj posljednjoj odluci, Hus
se nije odrekao i, uprvši svoj pronicljivi pogled u cara koji je svoju
datu riječ tako sramno pogazio, izjavio je: “Ja sam došao na ovaj
sabor po svojoj želji, pod javnom zaštitom i na časnu riječ cara koji
je ovdje prisutan.”25 Svi prisutni uprli su poglede u Sigismunda i
vidjeli su kako je duboko rumenilo pokrilo njegovo lice.
Pošto je izrečena smrtna presuda otpočela je ceremonija degrada-
cije. Biskupi su obukli svog zatočenika u svećeničko odijelo. Uzevši
svećeničku haljinu Hus je rekao: “Naš Gospod Isus Krist bio je

ogrnut bijelim plaštem u znak poniženja kada ga je Herod doveo
pred Pilata.”26 Kada su ga pnovo pozvali da se odrekne, odgovorio
je, Obrativši se narodu: “Kakvim bih licem mogao gledati nebo?
Kakvim bih okom mogao pogledati mnoštvo naroda kome sam pro-
povijedao čisto evand̄elje? Ne! ja mislim da je njihovo spasenje
vrednije od ovog jadnog tijela, sada osud̄enog na smrt.” Tada su
počeli sa njega da skidaju haljine, i svaki biskup izgovorio je po
jedno prokletstvo, obavljajući svoj dio ceremonije. Na glavu su mu
stavili kapu od papira u obliku mitre, s natpisom “arhijeretik”, na
kojoj su bili naslikani strašni d̄avoli. Hus je uzviknuo. “S radošću ću
nositi ovu krunu zbog tebe, Isuse,y koji si zbog mene nosio trnov
[91] vijenac.”
Kad su ga tako odjenuli, biskupi su izjavili: “Sada predajemo
tvoju dušu d̄avolu.” “A ja”, rekao je Hus podignuvši svoj pogled k
nebu, “predajem svoj duh u tvoje ruke, o Isuse, koji si me otkupio.”27
Tada su ga predali svjetovnim vlastima i poveli na mjesto po-
gubljenja. Za njim je išla ogromna povorka naoružanih vojnika,
svećenika i raskošno odjevenih biskupa, kojoj su se pridružili sta-
novnici Konstance. Kada su ga privezali za stub lomače, i sve bilo
gotovo da se oganj potpali, još jednom su pozvali mučenika da spasi
svoj život odricanjem svojih zabluda. Hus je odgovorio: “Kakvih
zabluda da se odreknem? Ne osjećam se nimalo kriv. Pozivam Boga
za svjedoka da sve što sam propovijedao i pisao ima za cilj da otrgne
duše od grijeha i propasti; zato ću sa velikom radošću svojom krv-
lju zapečatiti istine koje sam propovijedao i o kojima sam pisao.”
— Kada ga je plamen obavio, Hus je počeo da pjeva: “Isuse, Sine
Davidov, smiluj mi se!” — i tako je nastavio dok njegov glas nije
umuknuo za uvijek.
Cak i njegovi neprijatelji bili su zadivljeni njegovim junaštvom.
Jedan vatreni papski pisac, opisujući mučeničku smrt Husa i Jero-
nima, koji je umro malo kasnije, kaže: “Obojica su pošla hrabro u
smrt. Pripravili su se za oganj kao da odlaze na svadbeno veselje.
Nisu pustili nijedan uzvik bola. Kada se plamen digao, počeli su pje-
vati himne, i jedva je sila vatre mogla ušutkati njihovo pjevanje.”28
Kada je Husovo tijelo potpuno izgorjelo, njegov pepeo zajedno
za zemljom ispod njega, bio je pokupljen i bačen u Rajnu koja ga
je odnijela u ocean. Uzalud su njegovi neprijatelji vjerovali da su
Hus i Jeronim 83
iskorijenili istinu koju je on propovijedao. Nisu ni slutili da će pepeo,

odnijet u more, biti kao sjeme posijano u svim zemljama, i da će u
udaljenim zemljama donijeti obilne plodove u čast istini. Glas koji
se čuo u dvorani sabora u Konstanci izazvao je jeku koja će se čuti
kroz sve buduće vjekove. Husa više nije bilo, ali istina za koju je
on umro, nije mogla propasti. Njegov primjer vjere i postojanosti
ohrabrio je mnoge da čvrsto stoje uz istinu, usprkos muka i smrti.
Njegovo pogubljenje otkrilo je cijelom svijetu strašnu okrutnost
Rima. Neprijatelji istine nesvjesno su pomogli napredovanje djela
koje su uzalud nastojali da unište.
Još jedna lomača trebala je biti podignuta u Konstanci. Krv još
jednog svjedoka morala je svjedočiti u prilog istine. Oprostivši se [92]
sa Husom prije njegovog odlaska, Jeronim ga je savjetovao da bude
hrabar i postojan, uvjeravajući ga da će mu priteći u pomoć ako bi
pao u kakvu opasnost. Doznavši da je reformator uhapšen, vjerni
učenik se odmah pripremio da ispuni svoje obećanje. Bez ikakvog
garantnog pisma, zajedno sa jednim svojim drugom, krenuo je za
Konstancu. Došavši u grad, primijetio je da se izložio velikoj opas-
nosti, a da za Husovo oslobod̄enje ne može ništa da učini. Pobjegao
je iz grada, ali je na povratku kući bio uhapšen i u lancima doveden
natrag pod stražom vojnika. Kad je prvi put bio izveden pred sabor i
pokušao da se brani od optužbi iznijetih protiv njega, njegove riječi
bile su zaglušene povicima: “U vatru s njime! u vatru!”29 Bio je
bačen u zatvor, okovan u lance, i to u takvom položaju da mu je
to pričinjavalo velike bolove. Hranili su ga samo kruhom i vodom.
Poslije nekoliko mjeseci teškog tamnovanja, Jeronim je teško obo-
lio, a njegovi neprijatelji, bojeći se da ne umre, ublažili su strogost
zatvara, iako su ga ostavili još godinu dana u njemu.
Husova smrt nije imala ono djelovanje koje su papine pristalice
očekivale. Gaženje garantnog pisma izazvalo je buru negodovanja,
stoga je sabor zaključio da je bolje da Jeronima prisile da se odrekne
svoje vjere negoli da ga spale. Izveli su ga pred sabor i predložili
mu da bira ili da se odrekne vjere ili da umre na lomači. U početku
njegovog zatočenja smrt bi bila za njega blagoslov u pored̄enju sa
užasnim mukama koje je pretrpio, ali sada, oslabljen bolešću, teži-
nom zatvora i patnjama od straha i neizvjesnosti, odvojen od svojih
prijatelja i obeshrabren Husovom smrću, Jeronim je izgubio hrabrost
i pristao da se pokori saboru. Obećao je da će se držaiti katoličke
vjere i pristao da prizna odluke sabora u pogledu osude Viklifove i

Husove nauke, izuzev “svetlih istina” koje su oni propovijedali.
Na ovaj način Jeronim je pokušao da ušutka glas svoje savjesti
i da izbjegne smrtnu osudu. Ali u samoći tamnice postalo mu je
jasno što je učinio. Sjetio se Husove hrabrosti i vjernosti i onda je
pomislio na svoje odricanje od istine. Sjetio se božanskog Učitelja
kome je obećao da će služiti, i koji je njega radi pretrpio smrt na
križu. Prije svoga odricanja, usred ov?h patnji, nalazio je utjehu pri
pomisli na pouzdanost Božje naklonosti; ali sada su sumnja i grižnja
savjesti mučile njegovu dušu. Znao je da će morati učiniti još i druga
[93] odricanja prije nego što se bude pomirio s Rimom. Put kojim je
pošao mogao se završiti samo potpunim otpadom od vjere. Zato je
odlučio da se neće odreći svoga Gospoda radi toga da bi izbje,gao
kratko vrijeme stradanja.
Uskoro je opet bio izveden pred sabor. Njegovi suci još nisu
bili zadovoljni njegovom pokornošću. Njihova žed̄ za krvlju, iza-
zvana Husovom smrću, tražila je nove žrtve. Samo bezuslovnim
odricanjem od istine mogao je Jeronim sačuvati svoj život. Ali,
on je odlučio da prizna svoju vjeru i da pod̄e tragom svoga brata
— mučenika i u plamen lomače.
Povukao je svoje ranije odricanje i, kao svaki čovjek osud̄en
na smrt, tražio je pravo da se brani. Bojeći se utjecaja njegovih
riječi, biskupi su tražili da samo prizna istinitost optužbi koje se
iznose protiv njega ili da ih porekne. Jeronim se usprotivio ovoj
okrutnosti i nepravdi. “Vi ste me držali u strašnoj tamnici trista i
četrdeset dana”, rekao je on, “u nečistoći, smradu, blatu, lišenog
najpotrebnijih stvari; sada me izvodite pred sabor i slušate optužbe
mojih smrtnih neprijatelja, a nećete da saslušate moju odbranu...
Ako ste zaista mudri ljudi i svjetlost svijeta, pazite da ne pogriješite
protiv pravednosti. Sto se mene tiče, ja sam samo slabi smrtnik; moj
je život od male vrijednosti; ako vas ja opominjem da ne donosite
nepravednu presudu, to činim više radi vas nego radi sebe.”30
Napokon su udovoljili njegovoj molbi. Jeronim je kleknuo ti
prisutnosti svojih sudaca tražeći od Gospoda da upravlja njegovim
mislima i riječima i da ne dozvoli da kaže nešto protivno istini ili
nedostojno svog Učitelja. Tog dana ispunilo se na njemu obećanje
koje je Spasitelj dao svojim prvim učenicima: “I pred vlastele i pred
careve vodit će vas mene radi... A kad vas predadu, ne brinite se
Hus i Jeronim 85
kako ćete ili šta ćete govoriti, jer će vam se u onaj čas dati što ćete
kazati. Jer vi nećete govoriti, nego Duh Oca vašega govorit će iz
vas.” Matej 10, 18—20.
Jeronimove riječi izazvale su čud̄enje i divljenje, čak kod njego-
vih neprijatelja. Cijelu godinu dana bio je u mračnom zatvoru gdje
nije mogao da čita, ni išta da radi, u velikim tjelesnim mukama i
duševnom strahu, a ipak je svoje dokaze iznosio sa takvom jasnoćom
i silom kao da je imao najbolju priliku za proučavanje. Skrenuo je
pažnju svojim slušaocima na dugi niz ljudi koji su bili osud̄eni od
nepravednih sudaca. Pominjući jednu generaciju za drugom, isticao
je ljude koji su pokušali da podignu narod svoga vremena, ali su
bili napadani i osud̄ivani, no kasnije su bili počašćeni najvećim po- [94]
štovanjem. Čak i sam Krist je bio osud̄en kao zločinac od jednog
nepra-vednog suda.
Pri svom odricanju, Jeronim je priznao pravednost presude koja
je bila izrečena nad Husom. Kajući se zbog svoje slabosti sada je
svjedočio o mučeničkoj nevinosti i svetosti. “Ja ga poznajem od
djetinjstva”, rekao je, “on je bio divan čovjek, pravedan i svet. On je
osud̄en usprkos svojoj nevinosti... Ja sam takod̄e gotov da umrem.
Neću odstupiti pred mukama koje mi pripremaju moji neprijatelji i
lažni svjedoci, koji će jednog dana odgovarati za svoje klevete pred
velikim Bogom, koga ne može nitko prevariti.”31
Okrivljujući samoga sebe zato što se bio odrekao istine, Jeronim
je nastavio: “Od svih grijeha koje sam učinio od svoga djetinjstva,
ni jedan mi nije toliko težak i ne prouzrokuje mi toliko duševnih
patnji koliko ovaj koji sam učinio na ovom kobnom mjestu kada sam
odobrio nečasnu presudu, izrečenu protiv Viklifa i svetog mučenika
Jana Husa, moga učitelja i prijatelja. Da! to od srca priznajem i izjav-
ljujem sa grozom da sam iz straha pred smrću osudio njihovo učenje.
Molim svemogućeg Boga da mi oprosti moje grijehe, naročito ovaj
najpodliji od svih drugih.” Pokazujući na suce, kazao je odlučnim
glasom: “Vi ste osudili Viklifa i Husa ne zato što su uzdrmali nauku
crkve već zato što su žigosali sramna djela svećenstva, njihovu ra-
skoš, njihovu oholost i sve poroke biskupa i svećenika. Ali ono što
su oni tvrdili je nepobitno i ja tako mislim i izjavljujem kao oni.”
Njegove riječi bile su prekinute. Biskupi, dršćući od gnjeva,
počeli su da viču: “Kakav nam dokaz treba?! Svojim očima vidimo
da je on najuporniji jeretik!”
Jeronim nije dozvolio da ga smete ova buka, već je nastavio:

“Šta! Mislite li da se ja bojim smrti? Vi ste me godinu dana držali u
lancima, u jednoj odvratnoj tamnici, strašnijoj od same smrti: vi ste
se prema meni ponašali okrutnije nego što bi to učinio neki Turčin,
Jevrejin ili neznabožac, i moje živo meso istrunulo je na mojim
kostima. Ali ja se ne tužim„ jer jadikovanje ne dolikuje čovjeku
od srca i hrabrosti; ja se samo čudim tako velikoj okrutnosti prema
jednom kršćaninu.”32
Negodovanje je ponovo zaglušilo njegov glas, i Jeronima su
[95] odveli u tamnicu. Ali na saboru je bilo ljudi na koje su ove riječi
učinile dubok utisak, i koji su htjeli da spasu njegov život. Crkveni
velikodostojnici došli su u tamnicu da ga nagovore da se pokori
saboru. Obećavali su mu najslavniju budućnost kao nagradu ako se
odrekne svoga učenja i protivljenja Rimu i odobri odluku donijetu
protiv Jana Husa. Ali, kao i njegov Učitelj, kome je bilo ponud̄eno
sve blago ovoga svijeta„ i on je ostao nepokolebljiv, te je rekao:
“Odreći ću se ako mi Svetim pismom dokažete da sam u zabludi.”
Jedan od njegovih kušača je uzviknuo na to: “Sveto pismo! Zar
treba da se sve prosud̄uje prema njemu? Tko može razu-mjeti Sveto
pismo ako ga crkva ne objasni?”
“Šta čujem? Zar se predanjima ljudi treba više vjerovati nego
evand̄elju našeg Spasitelja!?”, odvratio je Jeronim. “Pavao nije sa-
vjetovao one kojima je pisao da slušaju ljudska predanja, već je
rekao: “Istražujte pisma.”
“Jeretiče!” uzviknuo je jedan od prisutnih, bacivši na nj gnjevan
pogled, “kajem se što sam te tako dugo štitio ovdje. Vidim da je
d̄avo u tvome srcu.”33
Jeronim je osud̄en na smrt i odveden na isto mjesto gdje je Hus
žrtvovao svoj život. Pošao je pjevajući, a njegovo lio9 sijalo je od
radosti i spokojstva. Njegov pogled bio je uprt na Krista, i za njega
je smrt izgubila svoj užas. Kada je krvnik došao iza njega da zapali
vatru lomače, mučenik je uzviknuo: “Dod̄i slobodno naprijed; zapali
je ispred mene! Da sam se bojao, ne bih sada bio ovdje.”
Posljednje riječi, koje je izgovorio kada ga je plamen obavio,
bile su riječi molitve: “Gospode, svemogući Oče, budi mi milostiv i
oprosti grijehe moje, jer ti znaš da sam uvijek volio tvoju istinu.”34
Njegov glas je umuknuo, ali su njegove usne još uvijek šaputale
molitvu. Kada je oganj dovršio svoie djelo, sakupljen je pepeo mu-
Hus i Jeronim 87
čenikov zajedno sa zemljom na kojoj je ležao i bačen, kao i Husov,

u Rajnu.
Tako su poginuli vjerni nosioci vidjela. Ali svjetlost istine koju
su propovijedali, kao i svjetlost njihovog hrabrog primjera, nije
se ugasila. Lakše bi bilo zaustaviti sunce na njegovom putu nego
zadržati zoru koja je svitala nad svijetom.
Spaljivanje Husa na lomači izazvalo je u Češkoj negodovanje i
ogorčenje. Cio je narod osjećao da je reformator bio žrtva svećeničke
zlobe i careve vjerolomnosti. O Husu se govorilo kao o vjernom
nosiocu istine, a sabor koji ga je osudio na smrt, proglašen je kri-
vim za njegovo ubistvo. Sada je Husova nauka još više privlačila [96]
pažnju nego ikada ranije. Papskim ediktima osud̄eni su Viklifovi
spisi na spaljivanje. Ali oni koji su sačuvani cd uništenja, sada su
bili izvad̄eni iz tajnih mjesta i proučavani u vezi sa Svetim pismom
ili njegovim dijelovima, do kojih je narod mogao doći. Na taj način
su mnogi primili reformiranu vjeru.
Husove ubice nisu mimo gledale slavu njegovog djela. Papa i
car udružili su svoje snage da unište pokret, a Sigismundova vojska
udarila je na Češku.
Ali, javio se još jedan osloboditelj. Jan Žiška, koji je uskoro
poslije početka rata potpuno oslijepio, ali koji je bio jedan od najspo-
sobnijih vojskovod̄a svoga vremena, stavio se na čelo Čeha. Uzdajući
se u Božju pomoć i pravednost svoje stvari, ovaj narod odoljevao je
najmoćnijim vojskama koje su se dizale protiv njega. Više puta je car
napadao Češku novim snagama, ali je uvijek pretrpio poraz. Husiti
su bili iznad smrtnog straha, i ništa im nije moglo odoljeti. Nekoliko
godina poslije početka rata, umro je hrabri Žiška, a zamijenio ga
je Prokop, jedan isto tako hrabar i vješt vojskovod̄a, a u izvjesnom
pogledu još sposobniji vod̄a.
Kada su neprijatelji čuli za smrt slijepog vojskovod̄e, smatrali su
da je sada zgodna prilika da povrate ono što su ranije izgubili. Papa je
objavio krstaški rat protiv husita; i ponovo su velike vojske navalile
na Češku, ali samo zato da bi doživjele još jedan strašan poraz.
Kasnije je bio organiziran drugi krstaški pohod. U svim evropskim
katoličkim zemljama prikupljani su novac, oružje i ljudi. Mnoštvo
ljudi hrlilo je pod papsku zastavu, smatrajući da će napokon biti
uništen jeretički narod. To mnoštvo navalilo je na Češku, vjerujući
u sigurnu pobjedu. Narod se sakupio da ih odbije. Dvije vojske
.približavale su se jedna drugoj, dok ih napokon nije odvajala samo

jedna rijeka. “Krstaša je po broju bilo mnogo više, ali umjesto da
pred̄u rijeku i otpočnu borbu s husitima, zbog čega su izdaleka došli,
stajali su mimo i gledali u ratnike.”35 Tada ih je najednom obuzeo
tajanstveni strah. Bez ikakvog napada na njih, ova moćna vojska se
razbila i raspršila kao da je bila poražena od nevidljive sile. Veliki
broj bio je poubijan od husita, koi’ su progonili bjegunce, i u ruke
pobjednika pao je veliki plijen, tako da je rat Čehe obogatio umjesto
da ih osiromaši.
Nekoliko godina kasnije jedan drugi papa poveo je novi krstaški
[97] rat. I sada, kao i u ranijim pohodima, sakupljeno je mnoštvo ljudi
i sredstava iz evropskih katoličkih zemalja. Velike su povlastice
obećane onima koji budu uzeli učešća u ovom opasnom pothvatu.
Svaki krstaš dobit će oproštenje najgnusnijih zločina. Svima koji u
ratu poginu, obećana je velika nagrada na nebu, a oni koji ga prežive,
steći će čast i bogatstvo na bojnom polju. Ponovo je velika vojska
prešla granicu i navalila na Češku. Husiti su se povukli pred njorn
i tako namamili neprijatelja u unutrašnjost zemlje, navodeći ga na
pomisao da je već izvojevao pobjedu. Napokon je Prokopova vojska
stala, okrenula se prema neprijatelju i pripremila za napad. Krstaši,
uvidjevši svoju pogrešku, ostali su u logoru očekujući napad. Kada
se čuo glas vojske koja se približavala, čak prije nego što su husiti
bili na vidiku, ponovo je med̄u krstašima nastala panika. Knezovi,
vojskovod̄e i vojnici bacili su svoje oružje i bježali u svim pravcima.,
Uzalud je papski legat, koji je bio vod̄a pohoda, pokušavao da sakupi
svoju uplašenu i raspuštenu vojsku. Usprkos svih njegovih napora,
napokon je i njega samoga povukao talas bjegunaca. Poraz je bio
potpun, i opet je ogroman plijen pao u ruke pobjednika.
Tako je i po drugi put bez ijednoga udarca, pobjegla pred jed-
nim malim i slabim narodom jedna vojska, poslata od naj-moćnijih
evropskih naroda, koja se sastojala od hrabrih, ratobornih ljudi, dobro
obučenih i naoružanih za borbu. Jasno je bilo da se ovdje umiješala
božanska sila. Napadači su bili savladani nekim neobičnim strahom.
Onaj koji je uništio Faraon ovu vojsku u Crvenom moru; onaj koji
je nagnao u bjekstvo Madijane pred Gedeonom i njegovih tri stotine
ljudi; onaj koji je jedne noći uništio moć gordih Asiraca, sada je
opet podigao svoju ruku da uništi silu napadača. “Drhtat će od straha
Hus i Jeronim 89
gdje straha nema. Jer će Bog rasuti kosti onih koji ustaju na tebe. Ti
ćeš ih posramiti, jer ih Bog odvrže.” Psalam 53, 5.
Pošto su izgubili nadu u pobjedu oružanom silom, crkvene vod̄e
pribjegle su diplomaciji... Konačno je došlo do sporazuma koji je
Česima priv:dno dao slobodu savjesti, ali ih je u stvari podčinio
papskoj vlasti. Česi su istakli četiri tačke kao uvjet za mir sa Rimom,
i to: slobodno propovijedanje Svetoga pisma i vršenje službe na
narodnom jeziku; pravo da cijela crkva može uzimati pričes; u
obliku kruha i vina; isključivanje sve-ćenstva iz svih svjetovnih
službi i svjetovne vlasti; u slučaju krivice, podjednaka odgovornost
pred sudom za duhovnike i laike. Predstavnici papske vlasti “pristali [98]
su napokon da prihvate i potpišu ova četiri uvjeta, ali su zahtijevali
da pravo tumačenja ovog ugovora pripada njima, to jest saboru —
drugim riječima, papi i caru.”36 Na tom temelju sklopljen je ugovor,
i tako je Rim licemjerstvom i vještinom dobio ono što nije mogao
izvojevati silom; jer, pošto je dobio pravo da tumači smisao tačaka
ugovora, kao i Svetog pisma, mogao je po svojoj volji izvrtati njihov
smisao..
Veliki dio naroda u Češkoj, Videći da je njegova sloboda u
opasnosti, nije mogao pristati na potpisivanje ovog ugovora. Nastali
su razdori i odvajanja, što je dovelo do svad̄a i prolivanja krvi. U toj
domaćoj borbi pao je plemeniti Prokop, a zajedno sa njime nestala
je i češka sloboda.
Sigismund, izdajnik Husov i Jeronimov, postao je sada kraljem
Češke. Usprkos svojoj zakletvi da će štititi prava ove zemlje, nas-
tojao je da u njoj uspostavi papsku vlast. Ali njegovo nastojanje da
ugad̄a Rimu bilo mu je od male koristi. Dvadeset godina je njegov
život bio ispunjen borbama i opasnostima. Njegove vojske bile su
istrošene, njegove blagajne iscrpljene od dugoga i bezuspješnog ra-
tovanja. A sada, poslije jednogodišnjeg vladanja, umro je ostavivši
svoje kraljevstvo na rubu grad̄anskog rata, a potomstvu jedno ime
obilježeno žigom sramote.
Ustanci, borbe i krvoprolića nastavili su se i dalje. Strane vojske
ponovo su navalile na Češku, a unutrašnje razmirice nastavile su da
uznemiravaju češki narod. Oni koji su ostali vjerni evand̄elju bili su
izloženi krvavom progonstvu:.
Pošto su njihova pred̄ašnja braća sklopila ugovor sa Rimom i
primila njegove zablude, oni, koji su ostali vjerni staroj vjeri, or-
ganizirali su posebnu crkvu, koju su nazvali imenom “Ujedinijena

braća”. Ovim činom navukli su na sebe prokletstvo svih staleža, ali
njihova odlučnost ostala je nepokolebljiva. Bili su prinud̄eni da traže
utočišta u šumama i pećinama, no ipak su se skupljali da se mole
Begu i da čitaju Božju Riječ.
Od glasnika koje su potajno slali u razne zemlje doznali su da u
nekim mjestima “postoje pojedini sljedbenici istine, neki u ovom,
a neki u onom gradu, da su i oni izloženi progonstvu i da usred
Alpa postoji stara crkva, osnovana na Svetom pismu, koja takod̄er
ustaje protiv pokvarenosti Rima”.37 Ovu su novost primili sa velikom
[99] radošću i stupili su u prepisku s valdenžanskim kršćanima.
Vjerni evand̄elju, Česi su kroz dugu noć progonstva upirali oči k
nebu kao ljudi koji očekuju prve zrake dana. “Njihova je kocka pala
u zao čas.„ ali oni su se sjećali Husovih riječi, koje je kasnije ponovio
Jeronim: da treba da prod̄e jedan vijek prije nego što će svanuti dan.
Ove riječi su bile za taborićane (husite) ono što su bile Josipove riječi
za dvanaest plemena u vrijeme njihovog ropstva: “Ja umirem; ali
Bog će vas sigurno pohoditi i izvesti vas iz ove zemlje.”38 Poslednje
godine petnaestog vijeka svjedoče o sporom ali sigurnom povećanju
broja “Ujedinjene braće”. Iako nisu imali slobodu, ipak su donekle
uživali mir. U početku šesnaestog vijeka imali su već oko dvije
stotine crkava u Češkoj i Moravskoj.”39 “Toliki je bio ostatak koji se
izbavio od uništavajućeg bijesa, ognja i mača, i koji je mogao vidjeti
[100] kako sviće dan koji je Hus prorekao.”40
Poglavlje 7.—Luter se odvaja od Rima
Martin Luter je stajao na čelu onih koji su bili pozvani da izvedu

crkvu iz tame papstva u svjetlost čiste vjere. Revan, oduševljen,
pobožan, bojeći se samo Boga, priznavajući kao temelj vjere samo
Sveto pismo, Luter je došao u vrijeme odred̄eno od Boga da refor-
mira crkvu i rasvijetli svijet.
Kao i prvi vjesnici evand̄elja, Luter se rodio u siromaštvu. Svoje
prve godine proveo je u skromnom domu jednog njemačkog rudara.
Njegov otac, kao rudar, svakodnevnim teškim radom zarad̄ivao je
sredstva za njegovo obrazovanje. On je htio da njegov sin bude advo-
kat, ali Bog je odlučio da on bude graditelj velikog duhovnog hrama, [101]
koji se polako dizao u toku vjekova. Težak život, odricanje i stroga
disciplina bili su škola u kojoj je beskrajna Mudrost pripremala
Lutera za važnu misiju njegovog života.
Luterov otac je bio čovjek jake i aktivne inteligencije i snažnog
karaktera, pošten, odlučan i iskren. Bio je uvijek vjeran svome osje-
ćanju dužnosti ne bojeći se posljedica. Njegov zdrav razum gledao je
sa nepovjerenjem na monaški život. Zato je bio vrlo ogorčen kad je
njegov sin stupio u samostan bez njegovog odobrenja; dvije godine
su prošle dok se otac izmirio sa svojim sinom, pa čak i onda je ostao
pri svom uvjerenju.
Luterovi roditelji poklanjali su veliku pažnju odgoju i obrazo-
vanju svoje djece. Trudili su se da ih pouče u poznavanju Boga i u
vršenju kršćanskih dužnosti. Mladić je često slušao svog oca kako
u molitvama traži da se njegov sin sjeća Božjeg imena i da jednog
dana radi na unapred̄ivanju istine. Njegovi su roditelji iskorišćavali
svaku priliku koju im je dopuštao njihov život napornog rad̄a da bi
se moralno i intelektualno uzdigli. Ozbiljnim i stalnim naporima
pripremili su svoju djecu za pobožan i koristan život. U svojoj od-
lučnosti i čvrstini ponekad su pokazivali preveliku strogost; ali i sam
reformator, iako je bio svjestan da oni u tome ponekad griješe, više
je odobravao njihovu disciplinu nego osud̄ivao.
91
U školi koju je počeo da pohad̄a vrlo rano. s Luterom se postu-

palo vrlo grubo, skoro surovo. Siromaštvo njegovih roditelja bilo je
tako veliko da je, napustivši roditeljski dom da bi pohad̄ao školu u
drugom gradu, bio primoran da pjevanjem od vrata do vrata zarad̄uje
nešto hrane, ali je ipak često ostajao gladan. Mračna i praznovjerna
shvaćanja o vjeri, koja su tada preovladavala, ispunjavala su ga stra-
hom. Uveče je legao tužna srca, gledajući sa strahom na tamnu
budućnost i drhteći pri pomisli na Boga, koga je poznavao kao stro-
gog, neumoljivog suca, i okrutnog silnika, a ne kao ljubaznog Oca.
Ali, usprkos mnogih i velikih obeshrabrenja, Luter je ipak od-
lučno težio za višim moralnim i duhovnim idealom koji ga je toliko
mnogo privlačio. Bio je žedan znanja, i njegov ozbiljan i praktičan
duh tražio je više ono što je trajno i korisno negoli ono što je prividno
i površno.
Kada je u svojoj osamnaestoj godini stupio na univerzitet u
[102] Erfurtu, njegov položaj je bio povoljniji i izgledi za buduć- nost
svjetliji od onih u ranijim godinama. Pošto su njegovi roditelji radom
i štedljivošću osigurali sebi potrebna sredstva za život, mogli su sada
i njemu dati sve što mu je bilo potrebno; utjecaj razumnih prijatelja
ublažio je donekle mračni utisak njegovog ranijeg odgoja. Luter
je sada počeo revno da proučava dobre pisce, bogatio je svoj um
njihovim najboljim mislima i prisvajao mudrost mudraca. Još dok
je bio pod stro-gom stegom svojih pred̄ašnjih učitelja, pružao je
nadu da će se jednom istaći; a sada pak, pod povoljnim prilikama,
njegov se um brzo razvijao. Dobro pamćenje, živa mašta, zdravo
rasud̄ivanje i neumorni rad uskoro su ga uzdigli u prvi red med̄u
njegovim drugovima. Škola mu je pomogla da intelektualno sazri
i probudila je njegovu duhovnu aktivnost i oštroumnost, što ga je
pripremilo za kasniju borbu u njegovom životu.
Strah Gospodnji ispunjavao je Luterovo srce. On ga je ospo-
sobljavao da sačuva čvrstinu svojih namjera i vodio ga dubokoj
poniznosti pred Bogom. Stalno je osjećao svoju Zavisnost od Božje
pomoći i svaki dan otpočinjao je sa molitvom tražeći od Gospoda
vodstvo i pomoć. “Dobra molitva”, imao je običaj da kaže, “znači
više nego pola proučavanja”.
Kada je Luter jednog dana pregledavao knjige u univerzitetskoj
biblioteci, pronašao je jednu latinsku Bibliju. Nikad ranije nije vidio
takvu knjigu; čak nije znao da ona postoji. Prije toga je slušao
Luter se odvaja od Rima 93
dijelove iz evand̄elja i poslanica, koji su se čitali narodu na javnom

bogosluženja i mislio je da je to cio sadržaj Božje Riječi. Sada je
prvi puta vidio cijelu Bibliju. Sa strahom i čud̄enjem prelistavao je
njene svete stranice; ubrzanim pulsom i uzdrhtalim srcem čitao je
Riječi života, prekidajući na mahove čitanje usklikom: “O kad bi
mi Bog dao jednu ovakvu knjigu!”41 Nebeski and̄eli bili su pored
njega, a zraci svjetlosti sa Božjeg prijestola otkrivali su njegovom
razumu blago istine. Uvijek je strahovao da će ožalostiti Boga, a
sada ga je, kao nikada prije, obuzelo duboko saznanje o njegovoj
ličnoj grešnosti.
Iskrena težnja da se oslobodi grijeha i pomiri sa Bogom nagnala
ga je da stupi u samostan i da se posveti redovničkom životu. Ovdje
se od njega tražilo da obavlja najniže i najteže poslove i da prosjači
od kuće do kuće. Bio je u godinama kada čovjek teži da bude po-
štovan i cijenjen, i ovi niski poslovi duboko su vrijed̄ali njegova
urod̄ena osjećanja, ali je strpljivo podnosio poniženje, vjerujući da [103]
je to potrebno zbog njegovih grijeha.
Luter je iskorišćavao za učenje svaki trenutak koji je mogao da
odvoji od svojih običnih svakodnevnih poslova; otimao je vrijeme
od spavanja, pa čak i vrijeme od skromnih obroka. Više od svega
radovao se proučavanju Božje Riječi. Našao je jednu Bibliju, koja
je bila lancem privezana o manastirski zid, i često je svraćao na
to mjesto. Što je više bivao uznemiren zbog svojih grijeha, to je
više nastojao da stekne oproštenje i mir svojim vlastitim djelima.
Vodio je najstroži život, nastojeći da postom, nespavanjem i biče-
vanjem samoga sebe pobijedi zle nagone svoje prirode, od kojih ga
nije mogao osloboditi monaški život. Nije se sustezao ni od kakve
žrtve u želji da postigne onu čistotu srca koja bi ga osposobila da
postane ugo,dan Bogu. Kasnije je pisao slijedeće: “Ja sam doista
bio pobožan redovnik, ispunjavao sam pravila svoga reda sa tolikom
strogošću da mogu reći: ako je ikada neki redovnik mogao dobiti
nebo svojim djelima, onda bih sigurno ja na to imao pravo... Da sam
nastavio malo duže, moja mučenja bi me odvela u smrt.”41 Poslje-
dica njegovog isposništva i mučenja bila je ta da je izgubio snagu i
razbolio se od grčeva, od kojih se nikad više nije sasvim oporavio.
Usprkos svih njegovih napora, njegova napaćena duša nije našla
olakšanja. Konačno je njime zavladalo očajanje.
Kada se Lutera činilo da je sve izdubljeno, Bog mu je poklonio

jednog prijatelja i pomoćnika. Pobožni Štaupic (Staupitz) rasvijetlio
je Luterovom umu Božju Riječ i savjetovao ga da odvrati svoj pogled
od samoga sebe, da prekine sa razmišljanjem o beskonačnoj kazni
zbog gaženja Božjeg zakona i da gleda na Isusa, svoga Spasitelja,
koji oprašta grijehe. “Umjesto da mučiš sebe zbog svojih grijeha,
baci se u Spasiteljev naručje. Uzdaj se u njega, u njegovu pravdu i u
otkupljenje kroz njegovu smrt... Slušaj Božjeg Sina. On je postao
čovjek da bi te osvjedočio o božanskoj milosti. Ljubi Onoga koji je
prvi tebe ljubio!”43 Tako je govorio ovaj vjesnik milosti. Njegove
riječi učinile su na Lutera dubok utisak. Poslije dugih borbi protiv
ukorijenjenih zabluda bio je napokon kadar da razumije istinu, i mir
je zavladao u njegovoj uznemirenoj duši.
Luter je bio posvećen za svećenika i pozvan iz samostana da
zauzme katedru profesora na Vitenberškom univerzitetu. Tu se po-
[104] svetio proučavanju Svetog pisma na izvornim jezicima. Počeo je
držati predavanja o Bibliji i oduševljenim slušaocima tumačio je
Psalme, Evand̄elja i Poslanice. Štaupic, njegov prijatelj i starješina
samostana, savjetovao ga je da stupi na propovjedaonicu i da pri-
povijeda Božju riječ. Luter je oklijevao, smatrajući se nedostojnim
da propovijeda Božju riječ u Kristovo ime. Tek poslije dužeg opira-
nja popustio je molbama svoga prijatelja i pristao na to. On je bio
već vješt u poznavanju Pisma, i Božja milost počivala je na njemu.
Njegova rječitost oduševljavala je slušaoce; jasnoća i moć kojom
je iznosio istinu uvjeravala je njihov razum, a njegova pobožnost
osvojila je njihova srca.
Luter je još uvijek bio odan sin papske crkve i ni]e ni pomišljao
da će ikada biti što drugo. Božje provid̄enje pružilo mu je priliku da
posjeti Rim. Putovao je pješke, a na putu je noćivao po samostanima.
Stigavši u jedan talijanski samostan, začudio se bogatstvu, sjaju
i raskoši koju je tamo vidio. Snabdjeveni kneževskim prihodima,
redovnici su živjeli u sjajnim stanovima, oblačili su se u najskupo-
cjenije i najdragocjenije haljine i hranili su se sa raskošnog stola.
Luter je sa bolnom zabrinutošću upored̄ivao ove prizore sa svojim
životom samoodricanja i napornog rada. To što je vidio zbunilo ga
je.
Napokon je u daljini ugledao grad na sedam brežuljaka. Duboko
dirnut, bacio se na zemlju i uzviknuo je: “Pozdravljam te, sveti
Rime!” Ušao je u grad, posjećivao je sve crkve, slušao je čudnovate

priče, koje su ponavljali svećenici i redovnici, i obavljao je sve
propisane obrede. Svuda su njegove oči sretale prizore koji su ga
ispunjavali čud̄enjem i užasom. Vidio je da bezakonje vlada u svim
redovima svećenstva. Slušao je nepristojne šale viših svećenika i
zgražavao se na njihovu strašnu bezbožnost, koju su pokazivali čak
za vrijeme mise. Kada se pomiješao med̄u svećenike i grad̄ane,
sretao je svuda rasipnost i razvrat. Ma gdje se okrenuo, svuda je
nailazio na bezbožnost umjesto na svetost. Kasnije je pisao: “Nitko
ne može ni da zamisli kakvi grijesi i kakva bezbožna djela se čine
u Rimu; čovjek treba da to vidi i čuje da bi mogao vjerovati. Zato
s pravom neki kažu: “Ako postoji pakao, onda ê Rim na njemu
sagrad̄en; to je bezdan odakle izlaze svi grijesi.”44
Jedan novi papin dekret obećao je oproštenje svima onima koji bi
se na koljenima popeli na vrh “Pilatovih s epsaica”, za koje se tvrdilo
da js po njima silazio naš Spasiteli kada je napustio rimsku sudnicu,
i koje su na čudnovat način prenijete iz Jeruzalema u Rim. Luter [105]
se jednoga dana pobožno penjao uz te stepenice, kada je iznenada
čuo jedan glas sličan grmljavini, koji mu je rekao: “Pravednik će
od vjere živjeti.” Rimljanima 1, 17. Skočio je na nose i udaljio se
sa loga mjesta postid̄en i preneražen. Te riječi nisu nikada izgubile
utjecaj na njegovu dušu, Od toga časa je razumio, jasnije nego ikada
ranije, kolika je zabluda ako se čovjek uzda u ljudska djela da bi
dobio spasenje, i uvidio je potreba nepokolebljive vjere a Kristove
zasluge. Njegove su se oči otvorile, i više nikad se nisu zatvorile
pred zabludama papstva. Okrenuvši svoje lice od Rima, okrenuo je
od njega i svoje srce, i od tog vremena odvajanje od Rima postajalo
je sve veće dok napokon nije prekinuo svaku vezu sa papstvom.
Poslije svoga povratka iz Rima, Luter je dobio od univerziteta u
Vitenbergu diplomu doktora teologije. Sada je mogao, kao nikada
prije, da se posveti proučavanju Pisma, koje je toliko volio. Učinio
je svečani zavjet da će u sve dane svoga života pažljivo proučavati i
vjerno propovijedati Božju riječ, a ne priče i papsku nauku. Luter
više nije bio običan redovnik i profesor, već opunomoćeni vjesnik
Biblije. Bio je pozvan da kao pastir hrani Božje stado, koje je bilo
gladno i žedno istine. Odlučno je izjavio da kršćani ne treba da
primaju druge nauke nego samo one koje se temelje na autoritetu
Svete ga pisma. Ovim riječima udario je u temelj papske vlasti. One

su sadržavale glavna načela reformacije.
Luter je vidio kako je opasno uzvisivati ljudske teorije iznad
Božje Riječi. Neustrašivo ja napao nevjernost učenih i usprotivio se
filozofiji i teologiji koje su tako dugo imale preovladavajući utjecaj
na narod. Takva proučavanja proglasio je ne samo bezkorisnima,
nego čak i štetnima, i nastojao je da misli svojih slušalaca skrene
sa lažnih zaključaka filozofa i teologa i da ih uputi na vječne istine,
koje iznose proroci i apostoli.
Dragocjena je bila vijest koju je on donosio žednim dušama.
Nikada ranije nije takva nauka doprla do njihovih ušiju. Radosna
vijest o Spasiteljevoj ljubavi i sigurnosti oproštenja i mira kroz
njegovu prolivenu krv obradovala je njihova srca i probudila u njima
besmrtnu nadu. U Vitenbergu se zapalila svjetlost, čiji su zraci doprli
do najudaljenijih krajeva zemlje, i čiji će se sjaj povećavati u toku
[106] budućih stoljeća sve do svršetka svijeta.
Ali svijetlost i tama se ne mogu slagati. Izmed̄u istine i zablude
postoji nepomirljiv sukob. Jedno čuvati i braniti, znači drugo odba-
citi i uništiti. Sam naš Spasitelj je rekao: “Nisam došao da donesem
mir, nego mač.” Matej 10, 34. Nekoliko godina nakon početka re-
formacije, Luter je rekao-: “Bog me ne samo vodi, nego me goni
naprijed; On me diže; ja nisam svoj gospodar. Ja bih želio živjeti
u miru; ali sam bačen usred buna i revolucija.”45 On je sada stajao
pred otvorenom borbom.
Rimska crkva je trgovala Božjom milošću. Pored oltara bili su
postavljeni stolovi mjenjača, i zrak je odjekivao od vike kupaca i
prodavača. Pod izgovorom da se sakupljaju prilozi za gradnju cr-
kve Svetog Petra u Rimu, javno su se prodavale, po nalogu pape,
oproštajnice za grijehe. Cijenom zločina podizao se Bogu hram, čiji
je ugaoni kamen počivao na bezakonju! Upravo sredstva kojima se
Rim služio u svrhu svog uzdizanja, prouzrokovala su smrtni udarac
njegovoj sili i veličini. Upravo ovo trgovanje oproštajnicama podi-
glo je jednog od najodlučnijih i najuspješnijih neprijatelja papstva,
izazvalo je bitku koja je uzdrmala papski prijesto i potresla trostruku
krunu na glavi pontifeksa.
Redovnik koji je bio odred̄en da u Njemačkoj prodaje oproštaj-
nice — po imenu Tecel (Tetzel) — bio je okrivljen za najpodlije
zločine protiv društva i Božjeg zakona; ali, izbjegavši zasluženu
kaznu za svoje zločine, postavljen je da zastupa papine koristolju-

bive i nesavjesne interese. Velikom drskošću ponavljao je očigledne
laži i čudnovate priče, kojima je zavodio neznalice, lakovjerne i su-
jevjerne. Da su oni imali Božju Riječ, ne bi tako lako bili prevareni.
Ali Biblija im ie bila zabranjena, i papa ih je držao pod svojom
kontrolom da bi povećali silu i bogatstvo častoljubivih vod̄a.”46
Kad je Tecel ulazio u neki grad, pred njime je išao glasnik koji je
govorio: “Milost Božja i svetoga oca je pred vašim vratima.” Narod
je pozdravljao lukavog bogohulnika, kao da je sam Bog sišao sa
neba med̄u njih. Bestidna trgovina uvukla se u crkvu, a Tecel je sa
propovjedaonice uzvisivao prodavanje oproštajnica kao najskupocje-
niji Božji dar. Govorio je da će im se na osnovu njegovih potvrda o
kupljenom oproštenju oproštiti svi grijesi, bilo da su ih učinili ranije
ili će ih tek učiniti, i da “ni pokajanje nije neophodno potrebno”.47
“Što više, uvjeravao je slušaoce da oproštajnice imaju moć ne samo
da spasu žive nego i mrtve; i da u istom trenutku kada na dnu njego-
vog sandučića zazveči novac, duša, u čiju korist je novac dat, izlazi [107]
iz čistilišta i odlazi u nebo.’48
Kada je Simon mad̄ioničar ponudio apostolima novac da bi dobio
vlast da čini čudesa, Petar mu je odgovorio: “Novci tvoji s tobom
da budu u pogibao, što si pomislio da se dar Božji može dobiti za
novce.” Djela 8, 20. Ali Tecelovu ponudu su hiljade njih željno
prihvatili. Zlato i srebro je teklo u njegovu blagajnu. Spasenje koje
se može dobiti za novac, bilo je više traženo nego ono za koje je
potrebno pokajanje, vjera i odlučan napor da se čovjeik odupre
grijesima i da ih pobijedi.
Nauka o oproštajnicama naišla je na otpor pobožnih i učenih ljudi
u rimskoj crkvi. Bilo je mnogo njih koji nisu vjerovali tvrd̄enjima
koja su se protivila razumu i božanskom otkrivenju. .Nijedan biskup
nije se usudio da podigne svoj glas protiv te mrske trgovine; ali
počela se osjećati uznemirenost, i mnogi su se u strahu pitali: neće
li Bog podignuti jedno orud̄e da očisti svoju crkvu.
Luter, iako još revan katolik, bio je ispunjen užasom zbog ‘bogo-
hulnih izjava trgovaca oproštajnicama. Mnogi od njegovih župljana,
koji su kupili potvrde o oproštenju, uskoro su počeli dolaziti svome
duhovnom pastiru, ispovijedajući mu svoje razne grijehe i tražeći
razrješenje, ne zato što su se pokajali i što su željeli da poprave svoj
život, već na osnovu kupljenih potvrda o oproštenju. Luter je odbio
da im da razrješenje od grijeha, i opomenuo ih je da će poginuti u

svojim grijesima ako se ne pokaju i ne poprave svoj život. Veoma uz-
bud̄eni, oni su se vratili Tecelu i rekli su mu da njihov ispovjednik ne
priznaje njegove potvrde; neki su čak imali smjelosti da zatraže da
im se vrati njihov novac. To je monaha ispunilo gnjevom. Izrekao je
najstrašnija prokletstva, naredio je da se na javnom trgu zapali vatra
i rekao je da je on od pape dobio vlast da spali kao heretike sve one
koji bi se usudili da se usprotive njegovim svetim oproštajnicama.
Tada je Luter odlučno otpočeo svoje djelo kao borac za istinu.
Njegov glas odjekivao je sa propovjedaonice kao ozbiljna i svečana
opomena. Prikazivao je narodu odvratnost grijeha učio ga da je čo-
vjeku nemoguće da svojim djelima umanji svoju krivicu ili izbjegne
kaznu. Samo pokajanjem i vjerom u Krista čovjek se može spasiti.
Milost Božja ne može se kupici; ona je slobodan dar od Boga. Sa-
vjetovao je narod da ne kupuje oproštajnice, nego da vjerom gleda
[108] na razapetog Otkupitelja. Pričao im je svoje bolno iskustvo kako je
uzalud pokušavao da sebi osigura spasenje ponižavanjem i djelima
pokore i uvjeravao je svoje slušaoce da je našao mir i radost tek onda
kada je odvratio svoj pogled cd sebe i povjerovao u Krista.
Pošto je Tecel i dalje nastavio sa svojom trgovinom i bezbožnim
tvrd̄enjima, Luter je odlučio da najenergičnije protestira protiv svih
ovih drskih zloupotreba. Uskoro mu se za to pružila prilika. Dvorska
crkva u Vitenbergu imala je mnogo relikvija koje su se u izvjesnim
svečanim danima izlagale pred narodom, i svi koji bi tada posjetili
crkvu i ispovjedili se dobivali su potpuno oproštenje grijeha. Zbog
toga je narod tih dana u velikom mnoštvu posjećivao crkvu. Pri-
bližavao se jedan od najvećih praznika, praznik Svih svetih. Uoči
toga praznika Luter, pridruživši se onima koji su bili na putu za
crkvu, zakucao je na crkvena vrata listu koja je sadržavala devedeset
i pet tačaka protiv nauke o dobivanju oprosta pomoću oproštajnica.
Izjavio je da je spreman idućeg dana na univerzitetu da brani ove
teze protiv svih onih koji budu smatrali da je njihova dužnost da ih
napadnu.
Njegove teze privukle su sveopću pažnju. Narod ih je čitao i o
njima se raspravljalo po cijelom kraju. Nastalo je veliko uzbud̄enje
na univerzitetu i u cijelom gradu. Ove teze su pokazale da pravo
opraštanja grijeha i oslobad̄anja od kazni nije dato nijednom čovjeku,
pa čak ni papi. Prodavanje oproštajnica je samo jedna komedija,
sredstvo da se od naroda izmami novac, da se iskoristi njegova

lakovjernost — sotonino lukavstvo, koje ima za cilj da upropasti
duše onih koji budu povjerovale njegovim lažnim obećanjima. Luter
je pokazao i to da je Kristovo evand̄elje najskupocjenije blago crkve,
i da se Božja milost, otkrivena u njemu, daje besplatno svakome koji
je traži sa pokajanjem i vi erom.
Luterove teze izazivale su na raspravu, ali nitko’ nije imao smje-
losti da prihvati taj izazov. Pitanja koja je postavio raširila su se za
nekoliko dana po cijeloj Njemačkoj, a za nekoliko sedmica odzva-
njala su kroz cio kršćanski svijet. Mnogi pobožni katolici, koji su
u crkvi vidjeli bezakonje i osud̄ivali ga, a nisu znali kako da tome
stanu na put, čitali su sada ove teze sa velikom radošću i priznali su
da im kroz njih govori glas Božji. Osjećali su da je Bog milostivo
pružio svoju ruku da zadrži poplavu pokvarenosti, koja je izvirala
od rimske stolice. Knezovi i poglavari su se potajno obradovali što
će napokon biti obuzdana drska sila, koja je tvrdila da nitko ne smije [109]
staviti prigovor protiv njenih odluka.
[110]
Ali mnogi koji su voljeli grijeh i sujevjerje uplašili su se kad
su vidjeli da se ruše zablude i laži koje su umirivale njihov strah.
Lukavi svećenici, ometani u svom djelu odobravanja prijestupa,
i, Videći da njihovim prihodima prijeti opasnost, sjedinili su se,
puni gnjeva, da odbrane svoja tvrd̄enja. Reformator je imao da se
bori protiv žestokih tužilaca. Jedni su ga optuživali da radi naglo
i nepromišljeno. Drugi su tvrdili da ga ne vodi Bog, već da radi
podstreknut svojom taštinom, ohološću i drskošću. On je odgovorio:
“Čovjek rijetko iznosi kakvu novu misao, a da to ne izgleda kao
oholost, i da ne bude okrivljen da zameće svad̄u. Zašto su Krist i
svi njegovi učenici bili osud̄eni na smrt? Zato jer je izgledalo da
oholo preziru mudrost svoga vremena, i da šire novotarije, ne pitajući
ponizno za savjet predstavnike starih nazora.”
Zatim je dodao: “Sve što činim, želim da činim ne po ljudskoj
mudrosti, već u suglasnosti sa Božjim savjetom. Ako je ovo djelo
od Boga, tko će ga zaustaviti? Ako nije od Boga, tko ga može una-
prijediti. Neka bude ne moja, ni njihova, ne naša, nego Tvoja volja,
o sveti Oče, koji si na nebu!”50
Iako je Luter otpočeo ovo djelo pokrenut od Svetoga Duha, ipak
nije mogao da ga nastavi bez žestokih borbi. Predbacivanja njego-
vih neprijatelja, izvrtan je njegovih namjera, nepravedne i zlobne
primjedbe na račun njegovog karaktera i njegovih pobuda, navalili

su na njega kao poplava, i nisu bili bez uspjeha. On se nadao da
će se narodne vod̄e u crkvi i školama dragovoljno pridružiti njemu
u korist reformacije. Riječi ohrabrenja visokih ličnosti ispunjavale
su ga radošću i nadom. Već je gledao kako za crkvu sviće svjetliji
dan. Ali, ohrabren je se uskoro pretvorilo u prijekore i okrivljavana.
Mnogi crkveni i državni velikodostojnici bili su uvjereni u istini-
tost njegovih teza, ali su ubrzo uvidjeli da bi prihvaćanje tih istina
izazvalo velike promjene. Prosvijetliti i reformirati narod značilo
bi potkopati autoritet Rima, zaustaviti tisuće potoka koji se ulivaju
u njegove riznice, a to bi smanjilo rasipnost i raskoš papskih vod̄a.
Zatim, naučiti ljude da misle i rade kao odgovorna bića. i da samo od
Isusa očekuju svoje spasenje, značilo bi potkopati prijesto vrhovnog
svećenika, i to bi možda na kraju srušilo njihov lični autoritet. Zbog
toga su odbacili saznanje koje im ie Bog ponudio i ustali su protiv
[111] čovjeka koga je Bog poslao da ih prosvijetili, a time su se podigli
protiv Krista i njegove istine.
Pomislivši na sebe, Luter je zadrhtao, svjestan da stoji, sam
nasuprot najmoćnijih zemaljskih sila. Katkada je bio u nedoumici
da li ga Bog stvarno vodi da se opire autoritetu, crkve. On je pisao:
“Tko sam bio ja da se usprotivim papskoj veličini, pred kojom drhte
knezovi i cio svijet?... Nitko ne zna koliko je moje srce pretrpjelo u
toku ove dvije godine, i u kakvu sam sumnju, čak i očajanje, često
padao.”51 Ali on se nije sasvim obeshrabrio. Kada mu je nedostajalo
ljudske potpore, gledao je na Boga, i učio je da se oslanja na njegovu
moćnu desnicu.
Jednom prijatelju reformacije Luter je pisao: “Jasno je’ da se
Pismo ne može razumjeti ni proučavanjem ni razumom. Tvoja prva
dužnost jeste da počneš sa molitvom. Moli se Bogu da ti svojom
velikom milošću da pravo razumijevanje svoje Riječi. Nema drugog
tumača Božje riječi osim Pisca te riječi koji je sam rekao: ‘Svi će biti
naučeni od Boga!’ Ne očekuj ništa od svoga truda, od svog razuma;
uzdaj se jedino u Boga. i u utjecaj njegovog Duha. Vjeruj riječima
čovjeka koji je to iskusio.”52 To je pouka od velike važnosti za sve
one koji osjećaju da ih je Bog pozvao da drugima objave svečanu
istinu za. ovo vrijeme. Ove istine izazvat će neprijateljstvo sotone
i onih koji vole priče koje je on izmislio. U borbi sa silama zla
po-trebno je nešto više od moći razuma i ljudske mudrosti.
Kad su se protivnici pozivali na običaje ili na tradiciju, na izjave

i na vlast pape, Luter je odgovarao pozivajući se na. Pismo, jedino na
Pismo. Tu je našao dokaze koji se nisu mogli pobiti; zato su robovi
formalizma i praznovjerja tražili njegovu. krv, kao što su Jevreji
tražili Kristovu krv. “On je heretik!” — vikali su revnitelji Rima.
“Dozvoliti takvom heretiku da živi jedan sat duže jeste najveća izdaja
protiv crkve. Neka seodmah podigne lomača za njega!”53 Ali, Luter
nije postao plijen njihovog gnjeva, Bog mu je odredio djelo koje je
trebao da svrši, i poslao je nebeske and̄ele da ga štite. Mnogi, pak,
koji su od Lutera primili dragocjenu svjetlost, postali su predmet
sotoninog gnjeva, i zbog istine su hrabro podnijeli stradanja i smrt.
Luterova je nauka u cijeloj Njemačkoj privlačila pažnju misaonih
ljudi. Iz njegovih propovijedi i spisa izvirali su zraci svjetlosti koji
su probudili i rasvijetlili mnoga srca. Živa vjera zamijenila je mrtvi [112]
formalizam, u kome je crkva tako dugo drijemala. Narod je sve više
napuštao praznovjerje Rima. Oborene su predrasude. Božja riječ,
kojom je Luter kušao svaku nauku i svako tvrd̄enje, bila je mač cštar
sa obje strane, koji je sebi krčio put u ljudska srca. Svuda se opažalo
probud̄enje i želja za duhovnim napretkom. Svuda se osjećala takva
glad i žed̄ za pravdom kao nikada ranije. Oči naroda, tako dugo
upravljane na ljudske obrede i zemaljske posrednike, obratile su se
sada, u pokajanju i vjeri, na Krista, i to Krista razapetoga.
Ovo veliko Interesovanje za nauku spasenja još je više probudilo
strah papskih predstavnika. Luter je primio poziv da dod̄e u Rim, da
tamo odgovara na optužbe zbog krivovjerja. Ovaj je nalog veoma
uplašio njegove prijatelje. Oni su vrlo dobro znali kakva mu opas-
nost prijeti u tom pokvarenom gradu, koji je već bio pijan od krvi
Kristovih mučenika. Zato su se protivili njegovom odlasku u Rim,
tražeći da bude saslušan u Njemačkoj.
Ovaj je prijedlog bio napokon prihvaćen, i papa je imenovao jed-
nog legata koji će predsjedavati raspravi. U uputstvima koja je papa
dao svom predstavniku bilo je istaknuto da je Luter već proglašen
heretikom. Legatu je zato nared̄eno “da ga progoni i bez odlaganja
prisili na pokornost”. Ako bi Luter ostao uporan, i papin izaslanik ne
bi mogao da ga zadrži u svojoj vlasti, bio je ovlašćen “da ga progoni
u svim krajevima Njemačke; i da prokune i isključi sve one koji bi
mu ostali privrženi”.54 I dalje, da bi potpuno iskorijenio ovu zaraznu
jeres, papa je svome izaslaniku dao uputstva da, izuzev cara, isključi
sve, bez obzira na njihovo državno i crkveno dostojanstvo, koji ne bi

bili voljni da uhvate Lutera i njegove pristalice i da ih predaju osveti
Rima.
Ovdje se otkrio pravi duh papstva. U cijelom tom dokumentu
nema ni traga kršćanskim načelima niti čak običnoj ljudskoj pra-
vednosti. Luter je bio daleko od Rima i nije imao prilike da svoj
stav objasni ili odbrani; prije nego što je njegova stvar bila ispitana,
bio je proglašen heretikom i istog dana opomenut, optužen, osud̄en,
i to sve cd onoga koji se naziva svetim ocem, jedinim vrhovnim i
nepogrešivim autoritetom crkve i države.
U to vrijeme kad je Luteru najviše trebalo prijateliskog savjeta i
ljubavi, Božje provid̄enje poslalo je u Vitenberg Me-lanhtona. Mlad,
skroman, uzdržljiv u svome ponašanju, zdravog rasud̄ivanja, velikog
[113] znanja, izrazitog dara govora, a uz to čistog i čestitog karaktera,
Melanhton je ovim osobinama svog karaktera pridobio opće div-
ljenje i poštovanje. Njegova plemenita narav nije se manje isticala
od njegovih sjajnih talenata. Uskoro je postao ozbiljan učenik evan-
d̄elja i Luterov najvjerniji prijatelj i pomoćnik; njegova ljubaznost,
razboritost i tačnost bile su dopuna Luter ovoj hrabrosti i energiji
u radu. Njihova suradnja dala j,e reformaciji novu snagu i bila je
Luteru veliki izvor ohrabrenja.
Augzburg je bio izabran kao mjesto saslušanja, i reformator je
krenuo tamo pješice. Neki su se ozbiljno uplašili za njegov život.
Čule su se javne prijetnje da će biti na putu uhvaćen i ubijen, i
njegovi prijatelji su ga molili da se ne izlaže opasnosti. Čak su ga
molili da za neko vrijeme napusti Vitenberg i potraži zaštitu kod onih
koji su bili voljni da ga štite. Ali on nije htio napustiti mjesto; koje
mu je Bog odredio. Usprkos oluji koja je bijesnila svom silom, on
se osjećao dužnim da brani istinu. Govorio je: “Ja sam kao Jeremija,
čovjek protiv koga svako viče, ali što mi neprijatelji više prijete, to
je moja radost veća... Oni su već ozloglasili moju čast i moje dobro
ime. Ostaje mi još jedno: moje jadno tijelo; neka i njega uzmu, time
će mi skratiti život za nekoliko sati, ali dušu mi neće moći oduzeti.
Onaj koji želi da svijetu objavi Kristovu riječ mora svakog časa biti
gotov da umre.”55
Vijest o Luterovom dolasku u Augzburg ispunila je srce papinog
izaslanika velikim zadovoljstvom. Buntovni jeretik, koji je probudio
pažnju gotovo cijelog svijeta, bio je sada u vlasti Rima, i papin legat
je odlučio da ne dopusti da mu izmakne. Reformator se nije pobrinuo

da pribavi sebi garantno pismo. Njegovi prijatelji su ga molili da
se ne pojavi pred papinim legatom bez garantnog pisma, i sami su
poduzeli sve potrebne mjere da mu ga pribave od cara. Legatova je
namjera bila da Lutera, ako je ikako moguće, prisili na porican je, a
ako mu to ne uspije, da ga odvede u Rim da ondje podijeli sudbinu
Husa i Jeronima. Za+o je legat preko svojih izaslanika pokušavao
da nagovori Lutera da dod̄e pred njega bez garantnog pisma, te da
se tako povjeri njegovoj milosti. Luter je to odlučno odbio i nije se
pojavio pred papinim izaslanikom sve dok nije dobio dokumenat
kojim mu je car zajamčio svoju za-štitu.
Namjera je katolika bila da pokušaju pridobiti Lutera privid-
nom blagonaklonošću. U svojim razgovorima sa Luterom legat se [114]
pokazao vrlo ljubazan, ali je tražio da se Luter bezuvjetno pokori
vlasti rimske crkve i da napusti svaku svoju tačku bez dokazivanja ili
kakvog pitanja. On još nije poznavao čovjeka s kojim je imao da ras-
pravlja. U svom odgovoru Luter je naglasio svoje poštovanje prema
crkvi, svoju težnju za istinom, gotovost da odgovori na sve zamjerke
u pogledu svoje nauke i da svoju nauku potčini odluci izvjesnih
glavnih univerziteta. U isto vrijeme usprotivio se zahtjevu papinog
izaslanika koji je tražio da porekne svoje učenje bez ikakvog dokaza
da je u zabludi.
Jedini odgovor od strane legata bio je: “Poreci, poreci!” Re-
formator je dokazao da je njegovo stanovište osnovano na Svetom
pismu i odlučno je izjavio da: se ne može odreći istine. Legat, nes-
posoban da odgovori na Luterove dokaze, obasuo ga je bujicom
prijekora, podsmjeha i laskanja, pomiješanim sa citatima iz predanja
i crkvenih otaca, ne davši reformatoru da dod̄e do riječi. Videći da
je njihov razgovor, vod̄en na takav način, sasvim beskoristan, Luter
je napokon dobio dozvolu da iznese odgovor pismeno.
Kasnije je pisao svome prijatelju: “Vidio sam da je najrazumnije
odgovoriti mu pismeno; prvo, ono što je napisano, može se podvrći
rasud̄ivanju drugih ljudi; drugo, time se može lakše utjecati na strah,
ako već ne na savjest jednog oholog i brbljivog tiranina, koji bi inače
mogao da pobijedi svojim zapovjedničkim glasom.”56
Na slijedećem sastanku Luter je iznio jasno, sažeto i snažno ra-
zjašnjenje svojih nazora, potkrijepivši ih mnogim citatima iz Svetog
pisma. Pošto je svoj sastav pročitao, dao ga je kardinalu, koji ga je
prezrivo bacio na stranu, rekavši da su to samo prazne riječi i bez-

vrijedni citati. Luter, kome su se oči otvorile, prihvatio je sada borbu
sa oholim kardinalom na njegovom vlastitom području — služeći
se predanjem i učenjem crkve — i tako je potpuno oborio njegova
tvrd̄enja.
Kada je papin izaslanik vidio da su Luterovi dokazi nepobitni,
izgubio je svaku vlast nad sobom i gnjevno uzviknuo: “Posreći! ili
ću te poslati u Rim gdje ćeš doći pred suce kojima je nared̄eno da se
upoznaju sa tvojim djelom. Isključit ću iz crkve tebe, tvoje sljedbe-
nike i sve koji ti pomažu ili će ti u buduće pomagati.” Napokon je
izjavio oholim i gnjevnim glasom: “Poreci! ili mi više ne izlazi pred
[115] oči!”57
Reformator se odmah povukao sa svojim prijateljima, čime je
dao jasan znak da se od njega ne može očekivati nikakvo odricanje.
To je kardinal najmanje očekivao. Mislio je da će strogošću natjerati
Lutera da se odrekne. Sada, pošto je ostao sam sa svojim jednomiš-
ljenicima, gledao je čas jednoga, čas drugoga, strašno zlovoljan zbog
neočekivanog neuspjeha svojih planova.
Luterovi napori u ovom sukobu nisu bili bezuspješni. Mnoštvo
svijeta koje je prisustvovalo ovoj raspravi imalo je priliku da us-
poredi ova dva čovjeka i da prosudi kakav ih duh vodi i snagu i
istinitost njihovih gledišta. Značajne li razlike! Reformator, jednos-
tavan, ponizan, odlučan, stajao je u Božjoj sili, sa istinom na svojoj
strani; a papski predstavnik, uobražen, drzak, ohol i nerazuman, bez
ijednog dokaza iz Svetog pisma, vikao je glasno: “Poreci! ili ću te
poslati u Rim da te kazne!”
Ne vodeći računa o garantnom pismu koje je reformator imao,
njegovi neprijatelji su se zavjerili da ga uhvate i bace u zatvor.
Pošto bi njegov dalji boravak u Augzburgu bio nekoristan, njegovi
prijatelji su nastojali da se on odmah vrati u Vitenberg, ali uz najveću
opreznost i u najvećoj tajnosti. Luter je zato napustio Augzburg prije
osvitka dana, na konju, praćen samo jednim vodičem, kojeg mu je
dao načelnik grada. Ispu-njen mračnim predosjećanjima, prolazio je
u tišini mračnim i tihim ulicama grada. Budni i okrutni neprijatelji
radili su mu o glavi. Hoće li izbjeći postavljenim zamkama? To
su bili časovi straha i ozbiljne molitve. Došavši do gradskog zida,
ugledao je mala vrata, koja su se pred njim otvorila, i on je sa
svojim vodičem bez prepreke izašao iz grada. Kad su se našli izvan
gradskih zidova, bjegunci su požurili, i prije nego što je legat saznao

o Luterovom odlasku, on ie već bio izvan dohvata svojih progonitelja.
Propali su planovi sotone i njegovih izaslanika. Čovjek koga su
smatrali da je u njihovoj moći, pobjegao je kao ptica iz zamke
ptičareve.
Ta novost je legata zaprepastila i razgnjevila. Očekivao je da
će biti pohvaljen zbog svoje mudrosti i odlučnosti u pogledu svog
postupka prema ovom narušitelju crkvenog mira; ali, njegova se
nada izjalovila. Svom gnjevu dao je od̄uška u jednom pismu, upuće-
nom Fridrihu, izbornom knezu Saskom, u kojemu je Lutera gorko
oklevetao, tražeći od Fridriha da reformatora pošalje u Rim ili da ga
protjera iz Saske. [116]
Luter je u svoju odbranu naveo da je gotov da se odrekne svog
učenja ako mu legat ili papa iz Pisma dokažu njegova zablude i
pokažu da se njegovo učenje protivi Božjoj riječi. Izrazio je takod̄er
svoju zahvalnost Bogu što ga je udostojio da strada u tako svetom
djelu.
Izborni knez je do sada slabo poznavao reformator ovu nauku,
ali je bio duboko dirnut iskrenošću, snagom i jasnoćom Luterovih
riječi. Dok se ne dokaže da je reformator u zabludi, Fridrih je odlučio
da bude njegov zaštitnik. Odgovarajući na legatov zahtjev, pisao je:
“Budući da se doktor Martin Luter javio pred vas u Augzburgu, time
treba da ste zadovoljni. Mi nismo očekivali da ćete ga primoravati
da se odrekne ne dokazavši mu njegove zablude. Nijedan od učenih
ljudi u mojoj kneževini nije me obavijestio da je Martinova nauka
bezbožna, antikršćanska ili heretička!” Knez je takod̄er odbio da
pošalje Lutera u Rim ili da ga istjera iz svoje države.
Izborni knez je vidio da je moral u društvu veoma pao. Potrebna
je bila velika reforma. Uvidio je da je uzaludan svaki pokušaj da se
suzbiju ili kazne zločini ako svaki ne prizna i na pokori se Božjim
naredbama i zahtjevima jedne prosvijetljene savjesti. Vidio je da
Luter radi baš na tome i potajno se radovao što se u crkvi počeo
osjećati bolji utjecaj.
Izborni knez je takod̄e primijetio da Luter ima veliki uspjeh i
kao profesor na univerzitetu. Prošla je tek jedna godina otkako je
reformator prikucao svoje teze na vratima crkve, i već se moglo
primijetiti da se znatno smanjio broj hodočasnika koji su prilikom
praznika Svih svetih posjećivali crkvu. Rim nije više imao toliko
poštovalaca i nije primao toliko darova kao prije, ali mjesto toga
pojavili su se drugi ljudi, koji su sada dolazili u Vitenberg ne kao
hodočasnici, da obožavaju relikvije, nego kao studenti, da ispune
univerzitetske dvorane. Luterovi spisi su svuda probudili novo inte-
resovanje za Sveto pismo, i ne samo iz Njemačke nego i iz drugih
zemalja sticali su se studenti na Vitenberški univerzitet. Mladići,
ugledavši prvi put Vitenberg, “podizali su ruke k nebu i hvalili Boga
što je učinio da svjetlost svijetli iz toga grada kao sa Siona, u staro
doba, i da se odatle raširi do najudaljenijih zemalja.”58
Luter je do sada samo djelimično napustio zablude Rima. Ali
kada je upored̄ivao Sveto pismo sa papinim odlukama i naredbama,
bio je zaprepašćen. “Čitam papske dekretalije”, pisao je Spalatinu,”
[117] i kažem ti da ne znam da li je papa sam antikrist ili njegov poslanik,
toliko je Krist u tim dekretalijama lažno prikazan i čak razapet”.59
Ipak, Luter je u to vrijeme još bio odan sin rimske crkve, i nije
pomišljao da će se ikada od nje odvojiti.
Reformatorovi spisi i njegova nauka proširili su se po cijelom
kršćanskom svijetu. Djelo je doprlo u Švicarsku i Nizozemsku.
Pojedini primjerci Luterovih spisa prokrčili su sebi put u Francusku
i Španiju. U Engleskoj je njegovo učenje bilo primljeno kao riječ
života. Istina je prodrla u Belgiju i u Italiju. Tisuće njih su s,e
probudili iz svog duhovnog mrtvila u život radosti, koji nam pružaju
nada i vjera.
Rim se sve više ljutio zbog Luterovih napada, a neki od njegovih
fanatičkih protivnika, čak i neki profesori katoličkih univerziteta,
izjavili su da onaj koji bi ubio tog buntovnog monaha ne bi time
zgriješio. Jednoga dana približio se reformatoru neki stranac sa
sakrivenim pištoljem ispod ogrtača i upitao ga zašto se svuda kreće
sam. Luter je odgovorio: “Ja sam u Božjoj ruci. On je moja snaga
i štit. Što mi može čovjek?” Na ove riječi stranac je poblijedio i
pobjegao od njega kao od prisutnosti kakvog nebeskog bića.
Rim je želio da uništi Lutera, ali Bog je bio: njegova odbrana.
Njegova nauka se svuda slušala: u kolibama i samostanima, u dvo-
rovima plemića, na univerzitetima i u carskim palatama. Na svim
stranama ustajali su plemeniti ljudi da podupru njegove napore.
Otprilike u to vrijeme pronašao je Luter, čitajući Husova djela,
da je češki reformator učio veliku istinu o opravdani u vjerom, koju
je on sam isticao i propovijedao. “Svi mi”, uzviknuo je on, “Pavao,
Augustin i ja smo husisti, ni ne znajući to!” “Bog će sigurno kazniti

svijet zato što mu je istina bila otkrivena prije jednog vijeka, ali ju
je on spalio.”60
U jednom spisu upućenom caru i njemačkom plemstvu, Luter
je pisao o papi: “Strašno je gledati onoga koji se smatra Kristovim
namjesnikom gdje živi u većem raskošu nego sam car. Da li je time
sličan siromašnom Isusu ili poniznom Petru? On je, govore, neki
gospodar svijeta! Ali Krist, čijim se namjesnikom on smatra, rekao
je: “Moje carstvo nije od ovoga svijeta.” “Može li vlast namjesnika
biti veća od njegovog Gospodara?”61
O univerzitetima Luter je pisao: “Bojim se da će univerziteti
postati široka vrata pakla ako se tamo marljivo ne bude objašnjavalo
Sveto pismo i usad̄ivalo u srca mladih. Nikome ne savjetujem da [118]
šalje svoje dijete onamo gdje Sveto pismo nije mjerilo života. Svaka
ustanova u kojoj se stalno ne pro-učava Božja riječ, izopačit će se.”
Ovaj spis se munjevitom brzinom raširio po cijeloj Njemačkoj i
učinio je veliki utisak na narod. Cio se narod ustalasao, i mnogi su
počeli da se skupljaju pod zastavom reformacije. Goreći od želje za
osvetom, Luterovi neprijatelji su podstrekavali papu da preduzme
protiv njega odlučne mjere. Odlučeno je da se njegovo učenje odmah
osudi. Luteru i njegovim pristalicama dato je šezdeset dana da se
odreknu; u protivnom slučaju bit će isključeni iz crkve.
To je bio strašan trenutak za reformaciju. Vjekovima su rimske
osude o isključenjima bile užas za mnoge moćne vladare; one su
bacale u nesreću i očajanje velika carstva. Na one koji su bili njihove
žrtve gledalo se sa užasom. Sa; njima se postupalo kao sa onima
koji su stavljeni izvan zakona, izbjegavao se svaki dodir sa njima,
bili su progonjeni do istrebljenja. Luter je dobro vidio buru koja se
spremala d!a ga uništi, ali on je bio postojan, pun pouzdanja da će
Isus biti njegov pomoćnik i zaštitnik. Sa tom vjerom i hrabrošću
mučenika, on je pisao: “Šta će biti, ne znam, niti želim da znam...
Neka udarac padne gdje hoće, ja se ne plašim. Nijedan list ne pada
sa drveta bez volje našeg Oca; koliko više se on brine o nama! Lako
je umrijeti za Božju riječ, kad je Riječ koja je postala tijelo, umrla
za nas. Ako umremo s njime, s njime ćemo i živjeti; kad prodemo
kroz ono što je On prošao prije nas, bit ćemo tamo gdje je i On, i
živjet ćemo zauvijek s njime.”62
Kada je papska poslanica stigla Luteru, on je rekao: “Ja je pre-

zirem i odbacujem kao bezbožnu i lažnu... U njoj se osud̄uje sam
Krist. Radujem se što mogu podnijeti takva zla za napredak djela,
Sada sam već mirniji, jer znam da je papa antikrist, i da sjedi na
samom sotonskom prijestolu...”63
Ipak, papska presuda nije ostala bez učinka. Tamnice, mučenja
i mač bili su moćna orud̄a kojima se moglo nagnati na pokornost.
Slabi i praznovjerni drhtali su pred papskim dekretom. Iako je većina
saosjećala sa Luterom, ipak mnogi su toliko cijenili svoj život da
ga ne bi žrtvovali za djelo reformacije. Po svemu je izgledalo da se
reformacija približava svome kraju.
Ali Luter je bio neustrašiv. Rim je bacio na njega svoje anateme, i
[119] svijet je bio uvjeren da će on morati ili da pogine ili da se pokori. Ali
strašnom žestinom reformator je vratio osudu prokletstva njenom
autoru i javno je proglasio svoju odluku da za uvijek prekida sa
Rimom. U prisutnosti mnoštva studenata, profesora i grad̄ana svih
staleža, Luter je spalio papsku bulu zajedno sa kanonskim zakonima,
dekretalijama i nekim spisima koji su podupirali papsku vlast. On
je rekao: “Moji neprijatelji spaljivanjem mojih spisa mogli su da
naškode djelu istine u mislima običnih ljudi i da upropaste duše,
zato i ja sada spaljujem njihove knjige. Otpočela je ozbiljna borba.
Do sada sam se samo igrao sa papom. Ovo djelo započeo sam u
Božje ime; ono će se završiti bez mene. Njegovom moći.”
Na prijekore svojih neprijatelja, koji su ismjehavali slabost nje-
gove stvari, Luter je odgovorio: “Tko zna nije li me Bog izabrao i
pozvao da izvršim ovo djelo? Ne bi li trebalo da se boje da, prezirući
mene, preziru i samoga Gospoda? Mojsije je bio sam u vrijeme
izlaska iz Egipta. Ilija je bio sam a vrijeme vladanja cara Ahaba;
Izaija je bio sam u Jeruzalemu; Ezehijel je bio sam u Babilonu...
Bog nije nikada izabrao za proroka nekog poglavara svećeničkog ili
neku drugu veliku’ ličnost; on je obično birao jednostavne i prezrene
ljude, jednom čak pastira Amosa. U svim vjekovima, sveti su bili
primorani da karaju velikaše, careve, knezove, svećenike i učene
ljude, i to uz opasnost po svoj život... Ne kažem da sam i ja prorok,
ali velim da treba utoliko više da se plaše što sam ja sam, a njih
mnogo. Siguran sam da je Božja riječ uz mene, a ne uz njih.”64
Ipak, Luter se nije bez strašne unutrašnje borbe sa samim sobom
odlučio da se odvoji od crkve. U to vrijeme on je pisao: “Svaki dan
sve više i više osjećam kako je teško napustiti običaje koje smo
primili u djetinjstvu. O koliko me je bola stajalo da zauzmem stav
nasuprot papi i da ga proglasim antikristom, pa makar da imam uz
sebe Sveto pismo!... Koliko je moje srce patilo! Koliko puta sam
sebi postavljao gorko pitanje, koje su tako često ponavljale papine
pristalice: Zar si samo ti mudar? Zar je moguće da su svi drugi u
zabludi? Šta će biti ako si ti, usprkos svemu, u zabludi, i u svoju
za-bludu uvlačiš tolike duše, koje će na kraju zauvijek propasti?
Tako sam se borio sa sobom i sa sotonom, dok nije Krist, svojom
nepogrešivom riječju ohrabrio moje srce protiv ovih sumnji.”65
Papa je zaprijetio Luteru isključenjem iz crkve ako se ne odrekne,
i sada se ova prijetnja ispunila. Objavljena je nova- papska poslanica, [120]
koja je proglasila Lutera zauvijek isključenim iz crkve i prokletim od
neba, a isto prokletstvo palo je na sve one koji bi prihvatili njegovo
učenje. Velika borba je svom žestinom otpočela.
Svi oni kojima se Bog služi da objave istinu za svoje vrijeme
uvijek će nailaziti i na protivljenje. U Luterove dane bila je jedna
istina od osobite važnosti za ono vrijeme; i danas postoji istina za
naše vrijeme. Onaj koji sve izvršuje po savjetu svoje volje, našao je
za potrebno da stavi ljude u razne prilike i da im povjeri dužnosti
koje odgovaraju vremenu u kome žive i prilikama u kojima se nalaze.
Ako oni cijene datu svjetlost, bit će im dato veće vidjelo. Ali danas
većina ljudi isto tako malo teži za istinom, kao i papine pristalice
koje su se podigle protiv Lutera. Kao u prošlim vjekovima, i danas
postoji sklonost da se prime ljudske tradicije i teorije. Oni koji iznose
istinu za sadašnje vrijeme ne treba da očekuju da će naići na bolji
prijem nego reformatori u ranijim vjekovima. Velika borba izmed̄u
istine i zablude, izmed̄u Krista i sotone, sve će se više zaoštravati do
kraja svjetske historije.
Isus je rekao svojim učenicima: “Kad biste bili od svijeta, onda
bi svijet svoje ljubio, ali kako niste od svijeta, nego vas ja od svijeta
izabrah, zato mrzi na vas svijet. Opominjite se riječi koju vam ja
rekoh: nije sluga veći od gospodara svojega. Ako mene izagnaše,
i vas će izagnati, ako moju riječ održaše, i vašu će održati.” Ivan
15, 19. 20. S druge strane, naš Gospod jasno izjavljuje: “Teško
vama kad stanu svi dobro govoriti o vama. Jer su tako činili i lažnim
prorocima očevi njihovi.” Luka 6, 26. Duh današnjeg svijeta nije više
u suglasnosti s Duhom Kristovim od onoga u ranijim vremenima.
Oni koji danas propovijedaju Božju Riječ, u njenoj čistoti, neće

biti primljeni sa većom naklonošću od onih u prošlim vremenima.
Protivljenje istini može promijeniti svoj oblik; neprijateljstvo ne
mora biti tako (otvoreno jer je lukavije; ali isto protivljenje postoji i
[121] postojat će do kraja.
Poglavlje 8.—Luter pred državnim saborom
Novi car, Karlo V, stupio je na prijesto Njemačke. Izaslanici

Rima su se požurili da mu čestitaju i da ga nagovore da upotrebi
svoju moć protiv reformacije. S druge strane, izborni knez saski,
kome je Karlo u velikoj mjeri dugovao svoju krupnu, molio je cara
da ništa ne preduzme protiv Lutera dok ga ne sasluša. Car je na taj
način došao u težak položaj i nepriliku. Papine pristalice nisu tražile
ništa manje nego da car ediktom osudi Lutera na smrt. Izborni knez
je odlučno izjavio da “ni njegovo Veličanstvo niti itko drugi nije
dokazaoda su Luterovi spisi netačni”; zato on traži da se doktoru
Martinu da garantno pismo da bi se mogao pojaviti pred sudom
učenih, pobožnih i nepristrasnih sudija.”66
Pažnja ovih stranaka bila je sada upravljena na sabor njemačkih
država, koji je bio sazvan u Vormsu uskoro poslije stupanja Karla V
na prijesto. Na tom saboru trebalo* je raspravljati o važnim politič-
kim i drugim pitanjima. Po prvi put su se njemački knezovi trebali
sastati sa svojim mladim vladarom u savjetodavno! skupštini. Sa
svih strana države došli su crkveni i državni velikodostojnici.
Svjetovni velikaši visokog roda, moćni i ljubomorni na svoja
nasljedna prava; crkveni poglavari, svjesni svog superiornog polo-
žaja i svoje moći; dvorski vitezovi, sa svojom naoružanom pratnjom;
poslanici stranih i dalekih zemalja, — svi su se okupili u Vormsu.
Ipak, glavni predmet pažnje ovog velikog sabora bila je stvar saskog
reformatora.
Karlo V je prethodno naredio izbornom knezu da dovede Lutera
sa sobom na sabor, obećavši mu svoju zaštitu i slobodu da raspravlja
o spornom pitanju sa mjerodavnim osobama. Luter je nestrpljivo
očekivao da stupi pred cara. Njegovo zdravlje je bilo tada vrlo
pogoršano; ipak je pisao izbornom knezu: “Ako ne mogu zdrav doći
u Vorms, neka me prenesu tamo bolesna kakav jesam. Jer ako me [122]
car zove, ne smijem da. sumnjam da me zove Bog. Ako namjeravaju
upotrebiti protiv mene nasilje, što je vjerovatno (jer me ne zovu da
se pouče), ja svoju stvar predajem u Božje ruke. Još živi i vlada onaj
111
koji je trojicu mladića izbavio iz ognjene peći. Ako me On ne spasi,

moj život ne vrijedi mnogo. Spriječimo samo da evand̄elje ne bude
izloženo ruglu zlih, i budimo gotovi da za nj prolijemo svoju krv
da ne bi oni trijumfirali. Ne mogu znati da li će više moj život ili
moja smrt poslužiti spasenju svih... Očekujte od mene sve, samo ne
bjekstvo i odricanje. Bježati ne mogu, a još manje odreći se.”67
Vijest da će Luter doći na sabor u Vorms izazvala je u gradu
veliko uzbud̄enje. Aleander, papski izaslanik, kome je specijalno
bio povjeren zadatak da suzbije reformaciju, veoma se uznemirio
i razgnjevio. Znao je da će Luterov dolazak na sabor imati kobne
posljedice za papstvo. Voditi istragu o slučaju koji je papa već
osudio, značilo bi prezreti papin autoritet. On se dalje bojao da bi
snažni1 i rječiti Luterovi dokazi mogli odvratiti mnoge knezove
od* pape. Zato je najenergičnije uložio kod Karla V prigovor protiv
Luterovog dolaska u Vorms. Otprilike u to vrijeme bila je objavljena
i bula o Luterovom isključenju iz crkve. Ovaj dogad̄aj i nagovaranja
papinog legata naveli su cara da popusti. On je pisao izbornom knezu
da Luter, ako ne želi da se ‘odrekne, mora ostati u Vitenbergu.
Nezadovoljan ovom pobjedom, Aleander je manevrisao svom
svojom moći i lukavstvom da isposluje Luterovo osud̄enje. Sa istraj-
nošću, koja bi bila dostojna jednog boljeg cilja, optuživao je Lutera
pred knezovima, prelatima i drugim članovima sabora zbog ustanka,
pobune, bezbožnosti i bogohulnosti. Ali žestina i strast koju je legat
pokazivao otkrivali su kakav ga duh prožima. “Mržnja i osveta ga
gone”, govorili su svi, “a ne revnost i pobožnost.”68
Većina sabora više nego ikada, bila je naklonjena Luterovom
djelu.
Aleander je sa udvostručenom revnošću navaljivao na cara da
izvrši papinu presudu. Ali po njemačkim zakonima nije bilo moguće
da to učini bez pristanka knezova. Na kraju, pobijed̄en legatovom
nametljivošću, car mu je zapovjedio da iznese svoju stvar pred sabor.
“To je bio za papinog nuncija dan slavlja. Sabor je bio velik, ali je
još veći bio predmet rasprave. Aleander je branio Rim... majku i
[123] gospodaricu svih crkava.” Trebalo je da zastupa vrhovnu Petrovu
vlast pred sakupljenim knezovima kršćanstva, “Obdaren rječitošću,
pokazao je da je dorastao veličini dane prilike. Provid̄enje je htjelo
da Rim, prije nego što bude osud̄en, dobije priliku da iznese svoju
stvar pred najveličanstveniji sud na usta svog najsposobnijeg go-
Luter pred državnim saborom 113
vornika.”69 Oni koji su bili naklonjeni reformatoru gledali su sa

izvjesnom bojaznošću na utjecaj Aleanderovog govora. Izborni knez
saski nije bio prisutan, ali je poslao neke od svojih savjetnika da
slušaju papinog izaslanika i da uzmu pribilješke njegovog govora.
Svom silom učenosti i rječitosti Aleander se naprezao da pobije
istinu. On je protiv Lutera podizao optužbu za optužbom, nazivajući
ga javnim neprijateljem crkve i države, živih ii mrtvih, svećenika i
svjetovnjaka, koncila i pojedinih kršćana. U Luterovim spisima ima
toliko zabluda da bi se zbog njih moglo spaliti sto hiljada heretika.”
Na kraju govora nastojao je da iznese ruglu i podsmjehu sve
pristalice reforme. “Tko su ti luterani? Gomila bestidnih učitelja,
pokvarenih svećenika, raspuštenih redovnika, nerazumnih pravnika,
pokvarenog plemstva, izopačenog i zavedenog naroda. Koliko je
katolička stranka mnogobrojni ja, sposobnija i silnija! Jednodušna
odluka ovog sjajnog sabora će prosvijetliti proste, opomenuti nera-
zumne, pomoći će neodlučnima i ojačati slabe.”70
Takvim oružjem bili su napadani branioci istine svih vjekova.
To isto oružje i danas se upotrebljava protiv onih koji se usud̄uju
da se usprotive javnim zabludama služeći se jednostavnim i jasnim
učenjem Božje riječi. “Tko su ti propovjednici novih nauka?”, viču
oni koji žele jednu popularnu religiju. “Oni su neobrazovani, ma-
lobrojni i iz najsiromašnijih staleža, a ipak tvrde da imaju istinu i
da su Božji izabrani narod. Oni su neznalice i obmanuti. Koliko je
veća naša crkva i njen utjecaj! Koliko velikih i učenih ima med̄u
nama! Koliko je veća sila na našoj strani!” Ovi dokazi imaju veliki
utjecaj na svijet, ali ni danas nisu logičniji nego što su bili u danima
reformatora.
Reformacija se nije svršila sa Luterom, kako to neki misle. Ona
se mora nastavljati do svršetka historije svijeta. Luterovo djelo sas-
tojalo se u tome da obasja druge svjetlošću kojom je Bog obasjao
njegovu stazu; ipak, on nije primio svu svjetlost koja je trebala da
bude otkrivena svijetu. Od onog vremena do danas, uvijek je nova [124]
svjetlost obasjavala stranice Svetoga pisma, i uvijek su se otkrivale
nove istine.
Legatov govor učinio je dubok utisak na sabor. Luter nije bio
prisutan da jasnim i uvjerljivim istinama Božje riječi pobijedi pap-
skog borca. Većina na saboru je bila sklona ne samo da osudi Lutera
i njegovu nauku nego i da iskorijeni krivovjerstvu Rim je imao
najbolju priliku da odbrani svoju stvar. Sve što je mogao kazati u

svoju odbranu, to je kazao. Ali njegova prividna pobjeda bila je znak
poraza. Od sada razlika izmed̄u istine i zablude bit će to jasnija što
će njihova borba biti otvorenija. Nikada više poslije ovog dana nije
Rim stajao tako sigurno kao do tada.
Dok je većina članova sabora bila spremna da preda Lutera osveti
Rima, mnogi od njih su vidjeli i osud̄ivali zlo koje je postojalo u
crkvi, i željeli su da se iskorijene zloupotrebe od kojih je stradao
njemački narod, a koje su bile prouzroko-vane pokvarenošću i la-
komstvom svećenika. Legat je prikazao papstvo u najljepšoj boji.
Tog trenutka Božji Duh je pokrenuo jednog člana sabora da prikaže
pravu sliku papske tiranije. Sa plemenitom odlučnošću ustao je saski
knez Georg u tom kneževskom saboru i poraznom tačnošću opisao
je prijevare i poroke papstva i njihove rd̄ave posljedice. Na kraju je
rekao: “To sii samo neke od zloupotreba koje govore protiv Rima.
Odbacili su svaki stid, i jedini im je cilj... novac, novac, novac! Tako
propovjednici, koji bi trebali da propovijedaju istinu, u stvari govore
samo laž, i ne samo da ih se trpi, nego ih se i nagrad̄uje, jer, u koliko
više lažu, u toliko su veći njihovi dobici. Iz ovih kaljavih izvora teku
te prljave vode. Razvrat pruža ruku tvrdičluku... Nažalost, svećens-
tvo stvara sablazan koji tolike jadne duše baca u vječnu1 propast.
Mora se izvršiti, opća re-forma.”71
Sam Luter ne bi mogao iznijeti jače i izrazitije optužbe pro-
tiv papske pokvarenosti. A činjenica da je govornik bio odlučan
reformatorov neprijatelj, dala je njegovim riječima još veću važnost.
Da su oči članova sabora bile otvorene, oni bi u svojoj sredini
vidjeli Božje and̄ele kako prosipaju svijetle zrake u tamu, otvarajući
umove i srca za primanje Božje istine, čak i na neprijatelje reforma-
cije utjecala je sila Boga istine i mudrosti, i tako je bio pripravljen
[125] put velikom djelu koje je trebalo da se izvrši. Martin Luter nije bio
prisutan, ali glas Nekoga većeg od njega čuo se na saboru.
Odmah je narodni sabor izabrao jednu komisiju koja je trebala
da sastavi listu svih papskih poreza, koji su tako teško pritiskivali
njemački narod. Ova lista sadržavala je sto i jednu tačku, i podnijeta
je caru sa molbom da poduzme potrebne korake da se te zloupo-
trebe ukinu. “Kolike duše su izgubljene!” rekli su članovi komisije.
“Kakva pljačkanja, iznud̄ivanja i podmićivanja se dešavaju zbog
toga što ih dozvoljava vrhovna glava kršćanstva. Naša je dužnost
da stanemo na put propasti i sramoti našeg naroda. U tu svrhu mo-

limo vas najpokornije da odredite opću reformu i da je preuzmete i
sprovedete.”72
Sabor je sada zatražio da se dovede reformator. Usprkos molbi,
protestu i prijetnjama Aleand̄era, papskog delegata, car je napokon
pristao, i Luter je pozvan da dod̄e pred sabor. Sa pozivom mu je
predano i pismo kojim mu se garantira siguran povratak. Poziv mu
je odnio u Vitenberg jedan glasnik kome je bilo nared̄eno da prati
Lutera do Vormsa.
Luterovi prijatelji su se uplašili i ražalostili. Poznavajući predra-
sude i mržnju prema njemu, bojali su se da neće poštovati garantno
pismo i molili su ga da svoj život ne’ izlaže sigurnoj opasnosti. On
im je odgovorio: “Papske pristalice ne žele moj dolazak u Vorms,
nego moju osudu i smrt. Ništa za to! Ne molite se za mene, nego
za Božju Riječ... Krist će mi dati svoga Duha da pobijedim propo-
vjednike zabluda. Ja sam ih prezirao u svome životu, i pobijedit ću
ih svojom smrću. Njihov je cilj u Vormsu da me primoraju da se
odreknem; evo kakvo će biti moje odricanje: Prije sam rekao da je
papa Kristov namjesnik, a sada kažem da je protivnik Gospoda i
apostol d̄avola.”73
Luter nije smio da sam putuje na ovom opasnom putu. Osim
carskog poslanika, njegova tri najbolja prijatelja odlučila su da ga
prate. Melanhton je toplo molio da im se pridruži. Njegovo srce bilo
je vezano s Luterovim, i on je želio da ga prati, ako je potrebno,
bilo u tamnicu ili u smrt. Ali njegovoj molbi nije bilo udovoljeno.
U slučaju da Luter pogine, njegov mladi suradnik trebao je da nosi
teret reformacije. Opraštan ući se sa Melanhtonom, reformator je
rekao: “Ako se ne vratim, i ako< me moji neprijatelji ubiju, nastavi
da propovijedaš i stoj čvrsto u istini. Radi mjesto mene... Ako ti
živiš, moja smrt neće značiti veliki gubitak.”74 Studenti i grad̄ani
koji su se sakupili da prisustvuju Luterovom odlasku, bili su duboko [126]
potreseni. Mnogi čija su srca bila dirnuta evand̄eljem, pozdravili su
se s njime plačući. Tako su reformator i njegovi pratioci napustili
Vitenberg.
Na putu su se osvjedočili da je narod potišten zbog rd̄avih slutnji.
U nekim gradovima nisu im ukazivane nikakve počasti. U jednom
hotelu gdje su prenoćili, jedan svećenik, Luterov prijatelj, izrazio
je svoju bojazan za reformatora, pokazujući na sliku Savonarole,
talijanskog reformatora, koji je bio pogubljen zbog svoje vjere. Dru-

gog dana saznalo se da su Luterovi spisi osud̄eni u Vormsu. Carski
poslanici raznosili su carski ukaz i pozivali narod da preda vlastima
zabranjene knjige. Luterov pratilac, bojeći se za njegovu sigurnost
u saboru, i misleći da se on pokolebao u svojoj odluci, upitao ga je
“da li još uvijek želi da nastavi put”. Luter je odgovorio: “Iako su
me prokleli i to objavili u svakom gradu, ja ću ipak ići.”75
U Erfurtu su Lutera primili sa velikim počastima. Opkoljen go-
milom poštovalaca, prolazio je ulicama kojima je nekad prolazio
tako često sa svojom prosjačkom torbom. Posjetio je svoju samos-
tansku ćeliju i sjetio se borbe kroz koju je prošao da bi u svoje srce
primio svjetlost koja je sada obasjala cijelu Njemačku. Pozvali su
ga da propovijeda. To mu je bilo zabranjeno, ali carski poslanik mu
je dozvolio, i redovnik, koji je nekada bio sluga u ovom samostanu,
sada se popeo na propovjedaonicu.
Pred velikim mnoštvom slušalaca propovijedao je o Kristovim
riječima: “Mir vam!” On je rekao: “Svi filozofi, doktori, pisci trudili
su se da nauče ljude kako mogu dobiti vječni život, ali nisu uspjeli.
Ja sada želim da vam to kažem... Bog je uskrsnuo iz mrtvih jednog
čovjeka, Gospoda Isusa Krista, da bi on uništio smrt, iskorijenio
grijeh i razbio vrata pakla. To je djelo spasenja... Krist je pobijedio,
eto radosne vijesti, i mi smo spašeni njegovim djelom, a ne našim
djelima... Naš Gospod Isus Krist je kazao: ‘Mir vam, pogledajte
moje ruke’; to znači: Gledaj, o čovječe, ja, samo ja sam onaj koji
oduzimam grijehe i spasava. I sada imaj mir, veli Gospod.”
Nastavio je objašnjavajući da se prava vjera otkriva u svetom ži-
votu. “Pošto nas je Gospod spasio, neka naša djela budu po njegovoj
volji. Jesi li bogat? neka tvoje bogatstvo služi na korist siromašnima.
[127] Jesi li siromašan? Neka tvoja služba bude korisna bogatima. Ako je
tvoj posao koristan samo* tebi, onda je služba koju misliš da činiš
Bogu lažna.”76
Ljudi su slušali kao bez daha. Kruh života lomljen je dušama
koje su umirale od gladi. Krist je bio uzdignut pred njima iznad
papa, legata, careva i kraljeva. Luter nije ništa spomenuo o svom
opasnom položaju. Nije htioi da na sebe privlači pažju i izaziva
saosjećanje. Gledajući na Krista, zaboravio je na sebe. On se sakrio
iza Mučenika sa Golgote, nastojeći jedino da predstavi Krista kao
iskupitelja grešnika.
Nastavljajući svoj put, reformator je bio svuda predmet najveće?

interesiranja. Radoznala gomila tiskala se oko njega. Prijateljski
glasovi upozoravali su ga na namjere rimokatolika: “Spalit će vas”
— govorili su jedni — vaše tijelo pretvorit će u pepeo kao što su
učinili sa Janom Husom.” On je odgovarao: “Kad bi duž cijelog puta
od Vormsa do Vitenberga palili vatru, čiji bi plameni jezici dopirali
do neba, ja ću ipak ići tim putem u ime Gospoda. Izaći ću pred
njih, ući ću u čeljust te nemani, slomit ću joj zube i propovijedat ću
Gospoda Isusa Krista.”77
Vijest o njegovom približavanju Vormsu prouzrokovala je veliku
uznemirenost. Njegovi prijatelji bojali su se za njegovu sigurnost.
Oni su se trudili svim silama da ga odvrate da ne ud̄e u grad. Na
podsticaj papinih pristalica., njemu je savjetovano da se povuče
u dvorac nekog prijateljskog viteza gdje može da se sve riješi na
prijateljski način. Prijatelji su pokušali da u njemu probude strah,
opisujući opasnosti koje su mu prijetile. Sve je bilo uzalud. Luter
je nepokolebljivo odgovorio: “Kada bi u Vormsu bilo toliko d̄avola
koliko ima crepova na krovovima, ipak bih ušao u grad.”78
Prilikom njegovog dolaska u Vorms veliko mnoštvo je krenulo
prema gradskim vratima da mu zažele dobrodošlicu. Tako veliko
mnoštvo nije se sakupilo ni da pozdravi cara. Oduše,vljenje je bilo
veliko; odjednom, usred mnoštva, zapjevao je jedan prodoran i tužan
glas jednu pogrebnu pjesmu da Lutera podsjeti na sudbinu koja ga
čeka. “Bog će biti moja odbrana”, rekao je on silazeći sa kola.
Papine pristalice nisu vjerovale da će se Luter usuditi da dod̄e
u Vorms!., Njegov dolazak ih je ispunio strahom. Car je odmah
pozvao svoje savjetnike da se posavjetuje o postupku koji treba
preduzeti. Jedan od biskupa, papin okorjeli pristalica, izjavio je: Mi
smo o tome dosta raspravljali. Neka se vaše Veli- čanstvo jednom [128]
oslobodi od toga čovjeka. Nije li Sigismund dao da se Jan Hus
spali? Naša dužnost nije da damo niti poštujemo garantno pismo
jednog heretika.” “Ne”, rekao je Karto, “mi treba da držimo svoja
obećanja.”79 Prema tome, odluka je pala: Luter treba da izad̄e pred
sabor.
Cio je grad želio da vidi tog neobičnog čovjeka. Uskoro je
gomila posjetilaca ispunila njegov stan. Luter se tek oporavio od
svoje nedavne bolesti; bio je umoran od puta koji je trajao čitave
dvije sedmice. Morao je da se pripremi za svoj sutrašnji svečani
dolazak pred sabor, i potreban mu je bio mir i odmor. Ali želja

da ga vide bila je tako velika da su se plemići, knezovi, svećenici
i grad̄ani tiskali oko njega, tako da mu je za odmor ostalo samo
nekoliko sati. Med̄u njima bilo je plemića koji su smjelo tražili
od cara reformu crkvenih zloupotreba, i koji su, kaže Luter, “svi
oslobod̄eni mojim evand̄eljem.”80 Prijatelji i neprijatelji su dolazili
da vide neustrašivog redovnika; a on je primao sve istim mirom i
svima odgovarao dostojanstveno i mudro. Njegovo držanje bilo je
čvrsto i hrabro. Njegovo lice, blijedo i mršavo od napora i bolesti,
imalo je ljubazan i čak radostan izraz. Svečanost i duboka ozbiljnost
njegovih riječi davale su mu silu kojoj se ni njegovi neprijatelji nisu
mogli oduprijeti. I prijatelji i neprijatelji su mu se divili. Jedni su
gledali u njemu božansku silu, a drugi su ponavljali riječi farizeja o
Kristu: d̄avo je u njemu.”
Sutradan je Luter bio pozvan da izad̄e pred sabor. Jedan carski
činovnik odred̄en je da dovede Lutera u sabornu dvoranu, ali to
mu je jedva uspjelo, jer su sve ulice bile prepune gledalaca koji su
bili željni da vide monaha koji sie usudio da se odupre papskom
autoritetu.
Kad se Luter uputio da izad̄e pred svoje suce, jedan stari general,
junak iz mnogih bitaka, rekao mu je ljubazno: “Jadni kalud̄eru, jadni
kalud̄eru, tebe čeka takav okršaj kakav ni ja niti ikoji vojskovod̄a
nije vidio ni u najkrvavijoj borbi. Ali ako je tvoje djelo pravedno,
i ako si siguran u njega, idi, naprijed u ime Boga i ne boj se ništa.
Bog te ne će ostaviti.”81
Napokon je Luter stajao pred državnim saborom. Car je sjedio
na prijestolu okružen najuglednijim ličnostima carstva. Nikada se
nijedan čovjek nije pojavio pred veličanstvenijim saborom nego
što je bio ovaj pred kojim je Luter trebao da odgovara zbog svoje
vjere. “Sama činjenica njegovog pojavljivanja na saboru bila je već
[129] sjajna pobjeda nad papstvom. Papa je osudio tog čovjeka, i sada
se taj isti čovjek nalazio pred sudom koji se baš ovim postupkom
[130]
uzdigao iznad pape. Papa je bacio na njega prokletstvo, isključio
ga iz svakog ljudskog društva, a on je sada najučtivije bio pozvan
i primljen pred najveličanstveniji sabor svijeta. Papa ga je osudio
na doživotno šutanje, a sada je on trebao da govori pred hiljadama
pažljivih slušalaca, sakupljenih iz najudaljenijih kršćanskih zemalja.
Na ovaj način je Luterovom zaslugom došlo do velikog preokreta.
Rim je već počeo da silazi sa svog prijestola, a uzrok tome bio je

glas jednog monaha.”82
Pred tako moćnom i slavnom skupštinom, reformator skromnog
porijekla zbunio se i uplašio. Neki knezovi vidjevši njegovo uzbud̄e-
nje, približili su mu se ljubazno, i jedan od njih mu je šapnuo: “Ne
bojte se onih koji ubijaju tijelo1, a dušu ne mogu pogubiti.” Drugi
je dodao: “Kad vas izvedu pred upra-vitelje i careve imena mojega
radi, Duh Oca vašega dat će vam što ćete govoriti.” Tako su velikaši
ovoga svijeta upotrebili Kristove riječi da bi ohrabrili Božjeg slugu
u času iskušenja.
Lutera su doveli do odred̄enog mjesta nasuprot carskom prijes-
tolu. U sabornoj dvorani nastala je tišina. Tada je ustao jedan carski
službenik, pokazao je na zbirku Luterovih spisa i pozvao reforma-
tora da odgovori na dva pitanja: da li priznaje da su to njegovi spisi i
da li je voljan da se odrekne mišljenja koje je iznio u njima. Pošto su
bili pročitani naslovi knjiga, Luter je odgovorio da, što se tiče prvog
pitanja, priznaje da su te knjige njegove. “Što se tiče drugog pitanja”,
rekao je on, “pošto je to pitanje vjere i spasenja duša, i pošto se tiče
Božje riječi, koja je najveće i najdragocjenije blago na nebu i na
zemlji, postupio bih nerazumno ako bih odgovorio prije nego što
razmislim, jer bih možda tvrdio manje nego što prilike nalažu ili više
nego što istina zahtijeva, i na taj način bih sagriješio protiv Kristovih
riječi: ‘I tko se god odreče mene pred ljudima, i ja ću se njega odreći
pred Ocem svojim koji je na nebesima. Matej 10, 33. Stoga ponizno
molim carsko Veličanstvo da mi da vremena da razmislim kako bih
mogao odgovoriti a da ne sagriješim protiv Božje Riječi.”83
Podnijevši taj zahtjev. Luter je postupio mudro. Na ovaj način
uvjerio ie sabor da ne postupa pokrenut strašću ili ličnim pobudama.
Takav mir i savlad̄ivanje samoga sebe, koje se nije očekivalo od
čovjeka koji se pokazao tako smjelim i nepopustljivim, ojačalo [131]
je njegovu snagu i osposobilo ga da kasnije odgovori razumno i
odlučno, mudro i dostojanstveno, čime je iznenadio i zbunio svoje
protivnike, i ukorio njihovu drskost i oholost.
Slijedećeg dana trebalo je da izad̄e pred sabor i da da svoj ko-
načni odgovor. Reformator je za trenutak izgubio hrabrost, gledajući
sile koje su se udružile protiv istine. Njegovo pouzdanje se poko-
lebalo, obuzeo ga je strah i drhtanje, i osjećao je užas., Opasnosti
su se množile pred njime, izgledalo je da će njegovi neprijatelji tri-
jumfirati i sile tame prevladati. Oblaci su se nagomilali pred njime i

izgledalo je da će ga odvojiti od Boga. On je čeznuo za pouzdanjem
da svemogući Bog bude s njime. U duševnom strahu bacio se licem
na zmiju, i iz njegovog slomljenog srca oteli su se vapaji kolje je
samo Bog mogao potpuno da razumije.
“O svemogući i vječni Bože”, govorio je on, “kako je strašan
ovaj svijet! Eto, otvorio je svoje čeljusti da me proguta, a ja imam
tako slabo pouzdanje u Tebe... Ako se moram oslanajati samo na
snagu ovoga svijeta, onda je sve izgubljeno za mene. Došao je moj
posljednji čas, moja je osuda izgovorena... O Gospode, pomozi mi
Ti protiv sve mudrosti ovoga svijeta. Učini to,... Ti sam,... jer to nije
moje djelo, već tvoje. Ja nemam nikakvog ličnog posla ovdje; ne-
mam šta da raspravljam sa velikašima ovoga svijeta.,. Ali ovo djelo
je tvoje, ono je vječno. Gospode, pomozi mi! Vjerni, nepromjenljivi
Bože, ja se ne uzdam ni u jednoga čovjeka... To bi bilo uzaludno.
Sve ljudska je nesigurno. Sve što dolazi od čovjeka propada... Ti si
me izabrao za ovo djelo... Budi ti uz mene radi imena Tvog ljub-
ljenog Sina Isusa Krista, koji je moja odbrana, moj štit i moja jaka
tvrd̄ava.”84
Da bi sačuvao reformatora da se ne pouzda u vlastitu silu i da
iznenada ne srne u propast, Bog je u svojoj mudrosti dozvolio da
Luter sazna kakva mu opasnost prijeti. Užas koji ga je obuzeo nije
potjecao iz straha od vlastitog stradanja ili od smrti, koja je izgledala
neminovna. Nastupio je kritični čas, a on se osjećao nesposobnim
da ga dočeka. Zbog njegove slabosti djelo istine moglo bi da pretrpi
poraz. On se borio sa Gospodom, ne za svoju ličnu sigurnost, nego
za pobjedu istine. Osjećao ie isti strah i istu duševnu borbu kao Izrael
one noći pored usamlienog potoka. I kao Izrael, on je pobijedio u
[132] borbi sa Bogom. U svojoj potpunoj nemoći, uhvatio se čvrsto vjerom
za Krista, moćnog Osloboditelja. Bio je ohrabren sigurnošću da neće
izaći sam pred sabor. Mir je ponovo zavladao njegovom dušom, i
on se radovao što mu se pruža prilika da uzdigne Božju Riječ pred
vladarima naroda.
Sa čvrstim pouzdanjem u Boga, Luter se pripremao za borbu
koja ga je čekala. Stvorio je plan za svoj odgovor, provjerio je neka
mjesta iz svojih spisa i potražio je u Bibliji pogodne dokaze za
potkrepljemje svojih tvrd̄enja. Tada, stavivši lijevu ruku na sve u
Knjigu, koja je bila otvorena pred njime, i podigavši desnicu k nebu,
obećao je “da će ostati vjeran evand̄elju i slobodno ispovijedati svoju

vjeru, pa makar je morao zapečatiti svojom krvlju”.
Kada se ponovo pojavio pred državnim saborom, njegovo lice
nije odavalo ni traga straha ili zbunjenosti. Miran i spokojan, uzvi-
šene hrabrosti i plemenitosti, stajao je kao Božji svjedok pred ve-
likašima ove zemlje. Carski službenik zatražio je da čuje njegovu
odluku da li je voljan da se odrekne svoga učenja. Luter je odgovorio
smjerno i ponizno, bez žestine i uzbud̄enja. Njegovo držanje bilo je
učtivo i smijemo, ali ipak pokazivao je čvrsto pouzdanje i radost, što
je iznenadilo sabor.
“Uzvišeni care, svijetli knezovi, slavna gospodo”, rekao je Luter,
“izlazim danas pred vas po nalogu koji mi je dat juče, i Božjom
milošću molim vaše carsko Veličanstvo da milostivo saslušate od-
branu djela za koje sam siguran da je pravedno i istinito. Ako možda
iz neznanja povrijedim dvorske običaje i propise, molim vas da
mi oprostite, jer nisam odrastao u kraljevskoj palati već u samoći
samostana.”85
Prešavši odmah na izlaganje, objasnio je da sva njegova djela
nisu istog karaktera. U nekim raspravlja o vjeri i dobrim djelima,
pa su ih čak i njegovi neprijatelji priznali ne samo bezopasnima
nego čak i korisnima. Odreći se njih, značilo bi baciti istinu koju svi
priznaju. Druge knjige sastoje se iz spisa koji otkrivaju pokvarenosti
i zloupotrebe papstva. Odreći se ovih spisa značilo bi ojačati rimsku
tiraniju i otvoriti širom vrata mnogim i većim bezakonjima. U trećoj
vrsti svojih knjiga ustaje protiv nekih ličnosti koje su branile javna
zla. Što se tiče tih spisa, priznao je da je često bio’ oštriji nego što
to dolikuje. Ne tvrdi da je bez pogreške, ali se i tih knjiga ne može
odreći, jer bi takav postupak ohrabrio neprijatelje istine, i oni bi
iskoristili priliku da Božji narod tlače sa još većom okrutnošću. [133]
“No, ja sam samo čovjek, a ne Bog”, nastavio je on; i zato ću se
braniti kao što se Krist branio: ‘Ako sam govorio zlo, dokažite mi u
čemu sam pogriješio...’ Zbog toga vas Zaklinjem milošću Božjom,
uzvišeni care, svijetli knezovi, i svi koji ste prisutni, bez obzira na
stalež, da mi iz spisa proroka i apostola dokažete da sam pogriješio.
Čim budem u to uvjeren, odreći ću se svojih zabluda i prvi ću zgrabiti
svoje spise i bacit ću ih u vatru.”
“To što sam upravo kazao jasno pokazuje, nadam se, da sam
pažljivo razmotrio i izmjerio opasnosti kojima se izlažem; ali se ne
plašim već se radujem što je ‘evand̄elje i danas kao i nekad uzrok

nemira i borbi. To je karakter i sudbina Božje Riječi. Isus je kazao:
‘Ja nisam došao da donesem na zemlju mir, nego mač.’ Bog je divan
i strašan u svojim savjetima; bojmo se da ne bismo pod izgovorom
da želimo da ugušimo neslogu, progonili Božju Riječ i da ne bismo
na sebe navukli strašnu poplavu nepremostivih opasnosti, sadašnje
nevolje i vječnu pustoš... Mogao bih navesti mnogo primjera iz svete
Božje Riječi. Mogao bih govoriti o faraonu, o caru babilonskom i
o carevima izraelskim koji nikada nisu uspješnije radili na svojoj
propasti nego upravo onda kada su, na izgled1 mudrim savjetima,
mislili da učvrste svoje carstvo. Bog premješta brda, a oni to ne
znaju.”86
Luter je govorio njemački; zamoljen je da iste riječi ponovi i na
latinskom jeziku. Iako iscrpljen pred̄ašnjim naporom, odazvao se
molbi, i isti govor je ponovio sa istom jasnoćom i energijom. U tome
ga je vodilo Božje provid̄enje. Um mnogih knezova bio je toliko
zaslijepljen zabludama i praznovjerjem da prilikom prvog govora
nisu mogli da shvate moć Luterovih dokaza, ali prilikom ponovnog
izlaganja jasno su shvatili iznesene tačke.
Oni koji su uporno zatvorili oči pred svjetlošću i odlučili da se ne
daju osvjedočiti istinom bili su razjareni Luterovim riječima. Kad je
Luter prestao govoriti, govornik državnog sabora je gnjevno rekao:
“Vi niste odgovorili na postavljeno pitanje... Od vas se traži da date
jasan i odred̄en odgovor... Hoćete li da se odreknete ili ne?
Reformator je odgovorio: “Pošto vaše Veličanstvo traži od mene
jasan, jednostavan i odred̄en odgovor, ja vam ga dajem, a to je: ne
mogu potčini ti svoju vjeru ni papi ni saboru, jer je jasno kao dan da
[134] su oni često padali u zablude i jedni drugima protivrječili. Ako me
dakle ne uvjere dokazima Svetog pisma i jasnim razlozima, ako me
ne osvjedoče istim mjestima koja sam citirao, i ako na taj način ne
potčine moju savjest Božjoj Riječi, ja se ne mogu i ne želim ničega
odreći, jer je opasno za kršćanina da govori protiv svoje savjesti.
Ovo je moje stanovište, i ne mogu drukčije, neka mi Bog pomogne!
Amen!”
Tako je ovaj pravedni čovjek stajao na sigurnom temelju Božje
Riječi. Nebeska svjetlost obasjavala je njegovo lice. Njegovu veli-
činu i čistotu njegova karaktera, mir i radost koji su izvirali iz njegova
srca svi su jasno vidjeli kad je otkrivao sile zabluda i svjedočio u

prilog vjere koja pobjed̄uje svijet.
Cio sabor je od iznenad̄enja za trenutak zanijemio. Prilikom
svog prvog odgovora pred saborom Luter je govorio tiho, smjernim
i gotovo pokornim glasom. Rimokatolici su to smatrali dokazom da
se njegova hrabrost počela kolebati. Njegovu molbu za odlaganje
rasprave smatrali su predznakom njegovog odricanja. Sam car, po-
smatrajući Luterov pognut stas, njegovo smjerno držanje i njegovo
jednostavno odijelo, rekao je upola prezirno: “Taj monah me neće
nikad učiniti heretikom.” Ali Luterova hrabrost i odlučnost, kao i
snaga i jasnoća njegovog dokazivanja, izazvala je kod svih stranaka
divljenje. Car je zadivljen uzviknuo: “Ovaj monah govori sa neus-
trašivim srcem i sa nepokolebljivom hrabrošću,” Mnogi njemački
knezovi gledali su s ponosom i zadovoljstvom na tog predstavnika
njihovog naroda.
Prijatelji Rima bili su poraženi; njihova stvar bila je u vrlo nepo-
voljnoj svjetlosti. Oni su nastojali da zadrže svoju vlast ne dokazima
Svetoga pisma, nago prijetnjama, tim uobičajenim argumentima
Rima. Govornik državnog sabora rekao je: “Ako se ne odrekneš, car
i država vidjet će šta treba da učine s tvrdoglavim heretikom.”
Luterovi prijatelji, koji su s velikom radošću slušali njegovu
plemenitu odbranu, zadrhtali su na ove riječi: ali Reformator je
mirno rekao: “Bog neka mi bude pomoćnik, jer se ja ne mogu ničega
odreći.”87
Nared̄eno mu ie da izad̄e iz sabora dok knezovi budu vijećali.
Osjećalo se da je nastupio odlučan čas. Luterovo uporno odbijanje
da ništa ne porekne moglo* bi utjecati na tok crkvsne historije kroz
sve buduće vjekove. Stoga su odlučili da mu dadu još jednom priliku
da se odrekne. Posljednji put bio je doveden pred sabor. Opet mu [135]
je postavljeno pitanje da li želi da se odrekne svoje nauke. On je
odgovorio: “Nemam, drugo da odgovorim nego što sam odgovorio.”
Bilo je jasno da ga ni obećanjima ni prijetnjama ne bi uspjeli navesti
da popusti zahtjevima svojih protivnika.
Papske pristalice su se ljutile kad su vidjele da jedan običan
monah prezire vlast pred kojom su drhtali kraljevi i knezovi. Bili
su nestrpljivi i željeli su da on u smrtnom mučenju osjeti njihov
gnjev. Ali Luter, iako svjestan opasnosti koja mu je prijetila, svima
je govorio mirno i dostojanstveno, kako dolikuje jednom kršćaninu.
U njegovim riječima nije bilo ni oholosti, ni srdžbe, ni izvrtanja.

Sasvim je izgubio iz vida sebe, zaboravio je na velike ličnosti koje
su ga okruživale, osjećajući samo jedno: da se nalazi u prisutnosti
Onoga, koji je viši od pape, kardinala i kraljeva. Krist je govorio
na usta svoga sluge sa snagom i uzvišenošću koja je na mahove
ispunjavala kako prijatelje tako i neprijatelje strahopoštovanjem i
divljenjem. Duh Božji, prisutan na ovom saboru, djelovao je na
srca državnih vod̄a. Mnogi knezovi smjelo su priznali pravednost
Luterove stvari. Veliki broj izmed̄u njih bio je osvjedočen u istinu,
ali u nekih ‘utisci nisu bili trajni. Bilo je i takvih koji nisu odmah
izrazili svoje mišljenje, ali koji su kasnije, pošto su sami proučili
Sveto pismo, postali neustrašivi pomagači reformacije.
Izborni knez Fridrih gledao je vrlo zabrinuto na Luterov dolazak
pred državni sabor, i sa dubokim uzbud̄enjem slušao je njegov govor.
S radošću i zadovoljstvom posmatrao je njegovu hrabrost, odlučnost
i uzdržijivost, i odlučio je da ga brani sa još većom energijom.
Upored̄ujući suparničke tabore, vidio je da je mudrost papa, kraljeva
i kardinala bila posramljena snagom istine. Papstvo je doživjelo
poraz čije će se posljedice osjećati u svim budućim vjekovima.
Kada je papin legat vidio kakav je utisak učinila Luterova od-
brana, uplašio se kao nikada prije za sigurnost rimske vlasti, i odlučio
je da upotrebi sva sredstva koja su mu stajala na raspoloženju da
uništi reformatora. Sa svom rječitošću i diplomatskom vještinom
kojom se odlikovao, pokušao je da prikaže mladom caru kako bi
ludo i opasno bilo ako bi prijateljstvo i moć rimske stolice žrtvovao
[136] za stvar jednog neznatnog monaha.
Njegove riječi nisu ostale bez učinka. Sutradan poslije Luterova
odgovora, car Kano je na saboru objavio da će nastaviti politiku
svojih prethodnika i da će pomagati i štititi rimsku vjeru. Pošto je
Luter odbio da se odrekne zabluda, protiv njega i njegovog učenja
ima da se primijene najoštrije mjere. “Jedan monah, zaveden svojom
ludošću, ustao je protiv vjere cijelog kršćanstva. Ja ću žrtvovati svoja
kraljevstva, svoje blago, svoje prijatelje, svoje tijelo, svoju krv, svoju
dušu i svoj život da zaustavim tu bezbožnost. Ja ću augustinca Lutera
poslati kući i zabrani; ću mu svaki rad u narodu; zatim ću ustati
protiv njega i njegovih pristalica isključenjem, prokletstvom i svim
mogućim sredstvima da ga uništim. Pozivam sve podanike mojih
zemalja da se ponašaju kao pravi kršćani.”88 Ipak, car je izjavio da
se garantno pismo koje je dato Luteru ima poštovati, i prije nego što
se protiv njega poduzmu mjere, mora mu se dozvoliti da se zdrav i
živ vrati kući.
Med̄u članovima sabora pojavila su se dva suprotna mišljenja.
Papini predstavnici su tražili da se ne poštuje reformatorovo garantno
pismo. Kazali su da bi Rajna trebala da primi njegov pepeo, kao
što je prije sto godina primila Hu-sov.89 Ali njemački knezovi, iako
sami papine pristalice i otvoreni Luterovi neprijatelji, izjasnli su se
protiv takvog gaženja dane riječi, što bi bila ljaga za čast nacije.
Podsjetili su na nesreće koje su došle poslije Husove smrti, izjavivši
da se ne bi usudili navući na Njemačku i na njenog mladog cara
nove nesreće.
Sam Karlo V je odgovorio na prijedlog, rekavši: “Ako bi čast
i vjera bili prognani iz cijelog svijeta, trebalo bi da nad̄u utočište
u srcima knezova.”90 ’ Najogorčeniji reformatorovi neprijatelji na-
valjivali su na cara da postupi sa njime kao što je car Sigismund
postupio sa Husom: da ga preda na milost i nemilost crkve. Sje’ivši
se Husa kako je na saboru pokazivao okovane ruke i javno osud̄ivao
cara zbog gaženja dane riječi, Karlo V je izjavio: “Ne bih želio da
crvenim od stida kao Sigismund.”91
Med̄utim, Karlo je svjesno odbacio istine koje je Luter zastupao.
Car je govorio: “Čvrsto sam odlučio ići stopama svojih predaka “92
Odlučio je da ne skrene sa staze običaja, pa ni zbog pravde i istine.
Htio je, kao njegovi očevi, da podupre papstvo sa svim njegovim
zločinima i zloupotrebama. Zauzevši takav stav, odbio je da prihvati [137]
vidjelo koje ni njegovi očevi, nisu prihvatili, kao i da izvrši dužnosti
koje ni oni nisu ispunili.
I danas ima mnogo takvih koji se pridržavaju običaja i predanja
svojih otaca. Kad im Bog pošalje novu svjetlost, odbijaju da je
prihvate jer je nisu prihvatili ni njihovi očevi, pošto im nije bila
poznata. Mi ne živimo u vrijeme naših otaca, zato i naše dužnosti
i odgovornosti nisu iste. Bog nas neće pohvaliti ako umjesto da
istražujemo riječ istine, gledamo na primjer naših otaca da bi po
njemu odred̄ivali naše dužnosti. Naša odgovornost je veća nego
naših predaka. Mi smo odgovorni za svjetlost koju su oni primili
i predali nam u naslijed̄e, a isto tako i za novu svjetlost koja sada
svijetli na nas iz Božje Riječi.
Isus je rekao o nevjernim Jevrejima: “Da nisam došao* na. svijet

i da im nisam govorio, ne bi grijeha imali, a sada nemaju izgovora
za svoj grijeh.” Ivan 15, 22. Ista božanska sila govorila je preko
Lutera caru i njemačkim knezovima. Kada je svjetlost zasjala iz
Božje riječi, Gospodnji duh je posljednji put pozivao mnoge članove
sabora. Kao što je Pilat, mnogo godina ranije, dopustio da oholost
i častoljubije zatvore njegovo srce riječima Spasitelja svijeta; kao
što ie plašljivi Feliks zamolio vjesnika istine: “Idi za sada, a kad
budem imao vremena, pozvat ću te”; kao što je oholi Agripa priznao:
“Još malo pa. ćeš me nagovoriti da budem kršćanin” (Djela apostola
24, 25; 28, 28), pa ipak je odbacio vijest poslatu s neba, — tako
je i Karlo V odlučio da odbaci svjetlost istine, prožet svjetskom
ohološću, misleći da mu to nalaže državnička mudrost.
Glasovi o planovima protiv Lutera brzo su se raširili i izazvali
veliko uzbud̄enje u gradu. Reformator je stekao mnogo prijatelja koji
su odlučili, poznavajući vjerolomnu okrutnost Rima prema svima
koji bi se usudili da otkriju njegovu Pokvarenost, da on ne padne kao
njegova žrtva. Stotine plemića obavezalo se da će ga zaštititi. Mnogi
su carsku odluku žigosali kao znak slabosti carske vlasti i njenog
potčianjavanja Rimu. Na vratima kuća i na javnim trgovima pojavili
su se plakati; jedni su branili, a drugi osud̄ivali Lutera. Na jednome
od njih bile su napisane riječi: “Teško tebi, zemljo, kada ti je car dije
e.” Propovjednik 10, 16. Opće oduševljenje u cijeloj Njemačkoj za
Lutera uvjerilo je cara i državni sabor da bi svaka nepravda učinjena
[138] Luteru izložila opasnosti mir carstva i sigurnost samoga prijestola.
Fridrih Saski sačuvao je mudru suzdržljivost, prikrivajući paž-
ljivo svoja prava osjećanja prema reformatoru, ali je u isto vrijeme
pratio neumornom pažnjom svaki njegov pokret i svaki pokret nje-
govih neprijatelja. Bilo je i mnogo takvih koji nisu sakrivali svoje
simpatije prema Luteru. Posjećivali su ga knezovi, grofovi i druge
utjecajne ličnosti svjetovnog i duhovnog staleža. Spalatin je pisao:
“Mala reformatorova soba nije mogla da primi sve one koji su htjeli
da ga vide.”93 Ljudi su mu se divili kao da je nešto više od čovjeka.
Čak i oni koji nisu vjerovali njegovoj nauci divili su se njegovoj
plemenitoj čestitosti koja ga je gonila da radije sebe izloži smrtnoj
opasnosti negoli da se ogriješi o svoju savjest.
Uloženi su bili ozbiljni napori da se Lutera nagovori da se spo-
razumije sa Rimom. Plemići i knezovi upozorili su ga, ako’ nastavi
uporno da se drži svoga mišljenja nasuprot mišljenja crkve i sabora,

da će ubrzo biti prognan iz carstva i ostavljen bez zaštite. Na to je
Luter odgovorio: “Kristovo evand̄elje se ne može propovijedati bez
teškoća... Zašto da me strah i prijetnje odvoje od Boga i od božanske
riječi koja je jedina istina? Ne, radije bih dao svoje tijelo, svoju krv
i svoj život.”94
Ponovo su navaljivali na njega da se pokori carevoj presudi, pa
se nema više čega bojati. “Nemam ništa protiv toga”, odgovorio je
on, “da car, knezovi i najednostavniji kršćani ispitaju i ocijene moje
knjige, ali pod uvjetom da to čine na temelju Božje Riječi. Samo
nju su dužni ljudi slušati. Ne činite nasilja mojoj savjesti, koja se
potčinjava Svetom pismu.”
Na drugi pokušaj da ga nagovore, on je odgovorio: “Pristajem
da se odreknem sivog garantnog pisma. Predajem u ruke caru svoju
ličnost i svoj život, ali Riječ Božju — nikada!”95 Izjavio je da je
spreman da se pokori odluci jednog općeg sabora, ali pod uvjetom
da taj sabor sudi po Svetom pismu. “Što se tiče Božje Riječi i vjere”,
dodao je on, “svaki kršćanin bi mogao o tome sam da prosud̄uje isto
tako dobro kao papa, pa makar ovog podupiralo i milion sabora.” 96
Prijatelji i neprijatelji su se napokon uvjerili da je beskoristan svaki
daljni pokušaj izmirenja.
Da je reformator popustio samo u jednoj tačci, onda bi sotona i
njegovi suradnici odnijeli pobjedu. Ali njegova nepokolebljiva od-
lučnost bila je sredstvo za oslobod̄enje crkve i početak novog i boljeg
doba. Utjecaj ovog čovjeka koji ie imao hrabrosti da u religioznim
pitanjima misli i radi samoj- stalno djelovao je na crkvu i na svijet [139]
ne samo u njegovo vrijeme već i u svim budućim pokoljenjima.
Njegova odlučnost i vjernost krijepi; će u posljednje vrijeme sve one
koji će morati da prod̄u kroz slično iskustvo. Božja moć i veličina
bili su uzdignuti iznad ljudskih odluka, iznad sile sotonine moći.
Uskoro poslije toga Luter je dobio nared̄enje od cara da se vrati
kući. Reformator je znao da će poslije te naredbe brzo doći i njegova
osuda. Prijeteći oblaci su se nagomilali nad njegovom stažem, ipak.
njegovo je srce bilo puno radosti i hvale kada je napuštao Vorms.
“Sam d̄avo”, rekao ie on, “čuvao je papsku tvrd̄avu; ali ie Krist
načinio u njoj veliki prodor, i sotona je morao priznati da je Bog jači
od njega.” 97
Poslije svog odlaska, želeći iskreno da njegovu odlučnost ne

shvate kao pobunu, Luter je pisao caru: “Bog, koji ispituje srca,
svjedok je da sam gotov potčiniti se Vašem Veličanstvu bilo u slavi
ili u sramoti, u životu ili smrti, u svemu osim u Božjoj Riječi, kroz
koju čovjek živi. U poslovnim stvarima svoga života, moja odanost
je nepokolebljiva, jer gubitak ili dobitak u zemaljskim stvarima ne
utječe na spasenje. Ali kad su u pitanju vječni interesi, Bog ne želi
da se pokoravamo čovjeku. Jer potčinjavanje u duhovnim stvarima
je pravo bogosluženje, a ono pripada samo Stvoritelju.” 98
Na putu iz Vormsa, Luter je bio dočekivan još oduševijenije
nego kad je tamo putovao. Duhovni velikodostojnici pozdravljali
su isključenog monaha, i grad̄anske vlasti ukazivale su poštovanje
čovjeku koga je car osudio. Nagovorili su ga da propovijeda usprkos
carskoj zabrani, i tako se ponovo popeo na propovjedaonicu: “Ja se
nisam nikad obavezao da ću vezati Božju Riječ,” govorio je on, “niti
ću ikada dati takvu obavezu.”
Uskoro poslije njegovog odlaska iz Vormsa, papske pristalice
uspjele su da nagovore cara da izda protiv njega edikt. U tom ediktu
Luter je bio proglašen kao “sotona u ljudskom obliku, odjeven u
redovničke haljine”. Izdata je bila naredba da se poduzmu mjere
kako bi se spriječio njegov rad čim bude istekao rok njegove zaštite.
Svakome je bilo zabranjeno da mu pruži utočište, hranu ili piće, ili
da ga podupire ili pomaže riječima ili dielima, javno ili privatno.
Trebalo je da bude uhvaćen i predan vlastima. I njegovi sljedbenici
treba da budu uhapšeni, a njihovo imanje zaplijenjeno. Njegovi spisi
[140] treba da se unište, i napokon svi oni koji će se usuditi da rade protiv
ove naredba treba da dijele njegovu sudbinu. Saski izborni knez i
ostali knezovi koji su bili prijateljski naklonjeni Luteru na-pustili su
Vorms uskoro poslije njegovog odlaska, i državni sabor odobrio je
carev dekret. Sada su papske pristalice trijumfirale. Smatrali su da
je sudbina reformacije zapečaćena.
Bog je u ovom času opasnosti pripremio put spasenja za svog
slugu. Jedno budno oko pratilo je Luterovo kretanje, i jedno Vjerno
i plemenito sirce donijelo je odluku da ga spasi. Jasno je bilo da će
Rim biti zadovoljan samo onda kada bude čuo da je Luter mrtav.
Jedino sredstvo da ga sačuvaju od čeljusti lava bilo je da ga sakriju.
Bog je dao Fridrihu Saskom mudrost da stvori plan kako da reforma-
tora spasi. Suradnjom prijatelja sproveden je plan izbornog kneza,
i Luter je bio sakriven i od prijatelja i od neprijatelja. Na povratku

svome domu, iznenada bio je uhvaćen, otrgnut od svoje pratnje i
odveden brzo kroz šumu u kulu Vartburg — usamljenu tvrd̄avu,
sagrad̄enu na vrhu jednog brda. Njegovo odvod̄enje i sakrivanje
učinjeno je tako tajanstveno da i sam Fridrih Saski dugo vremena
nije znao gdje je odveden. Važno je bilo da se to ne zna. Dokle god
izborni knez nije znao gdje je Luter sakriven, on nije mogao ni dati
kakvo obavještenje o njemu. On je samo znao da je reformator u
sigurnosti, i to mu je bilo dosta.
Prošlo je proljeće, ljeto i jesen; došla je zima, a Luter je još
uvijek bio zatočenik. Aleander i njegovi privrženici trijumfirali su,
uvjereni da će se svjetlost evand̄elja uskoro ugasiti. Ali umjesto toga,
reformator je svoju svetiljku punio iz, rezervoara istine da bi njeno
vidjelo svijetlilo još jačim sjajem.
U prijateljskoj sigurnosti u Vartburgu, Luter se u početku osjećao
sretan, Videći da je izbavljen od opasnosti i bojne vreve. Ali nije
mogao dugo podnositi spokojstvo i odmor. Naviknut na aktivan život
i tešku borbu, on nije mogao lako podnositi neaktivnost. U ovim
danima usamljenosti lebdjelo mu je pred očima stanje crkve, a on
je očajno uzviknuo: “Jao! zar u ovim posljednjim danima Božjeg
gnjeva nema nikoga tko bi stao kao zid pred Gospoda i spasao
Izraela!” Zatim je počeo da razmišlja o sebi i uplašio ,se da ne bi
zbog svoga povlačenja iz borbe bio okrivljen kao plašljivac. Osim
tos?a predbacivao je sebi nemarnost i ugad̄anje samome sebi. Ipak.
u isto* vrijeme ie činio više nego što bi se moglo očekivati od
jednog čovjeka. Njegovo pero nije nikada bilo nezaposleno. Njegovi
neprijatelrji, koji su sebi laskali da su ga ušutkali, začudili su se i [141]
zbunili očevidnim dokazima da je on još aktivan. Mnoštvo traktata
iz-lazilo je iz njegovog pera i kružilo po cijeloj Njemačkoj. Osim
toga učinio je za svoje sunarodnjake veliko djelo time što je preveo
Novi zavjet na njemački jezik. Sa visine svog stjenovitog Patmosa,
više od godinu dana nastavljao je da propovijeda evand̄elje i žigoše
grijehe i zablude svoga vremena.
Bog je uklonio svoga slugu iz javnog života ne samo zato da ga
sačuva od gnjeva njegovih protivnika i da mu osigura jedno mirno
vrijeme za ove važne poslove nego je to učinio još iz važnijih razloga.
U samoći i skrovitosti planinskog utočišta Luter je biq odvojen od
svakog zemaljskog oslonca i svjetske hvale. Tako je bio sačuvan od
oholosti i samopouzdanja, koji tako često prate uspjeh. Ovo stradanje

i poniženje pripremilo ga je da sigurnim korakom ide vrtoglavim
visinama, na koje je iznenada bio prenijet.
Kada se ljudi raduju slobodi koju im donosi istina, skloni su da
uzvise ona koje je Bog upotrebio da slome lance zabluda i sujevjerja.
Sotona pokušava da odvrati ljudske misli i osjećanja od Boga i da ih
uputi na ljude; na taj način ih zavodi da poštuju orud̄e, a da zanemare
Ruku koja upravlja svim dogad̄ajima provid̄enja. Često riligiozne
vod̄e, koje na takav način bivaju hvaljene i slavljene, gube iz vida
Zavisnost od Boga i padaju u samopouzdanje. Zbog toga nastoje
da zavladaju umom i savješću ljudi, koji su skloni da u njih gledaju
kao u vod̄e, a ne na Božju Riječ. Djelo reforme je često stradalo
zbog ovakvog duha njenih pristalica. Bog je htio da sačuva djelo
reformacije baš od ove opasnosti. Želio je da ovo djelo nema znak
čovjeka, nego da primi pečat Božji. Ljudi su gledali na Lutera kao na
tumača istine; zato je on bio udaljen da bi svi pogledi bili upravljeni
[142] na vječnog Autora istine.
Poglavlje 9.—Švicarski reformator
U izboru orud̄a da se. sprovede reforma u crkvi vidimo isti bo-

žanski plan kao i pri osnivanju crkve. Božanski učitelj ostavio je po
stra-ni zemaljske velikaše, plemiće i bogate, koji su navikli da od
ljudi primaju hvalu i po”štovanje. Ispunjeni osjećajem nadmoćnosti,
oni nisu: mogli da saosjećaju sa svojim bližnjima niti da postanu su-
radnici poniznog Nazlairećanina. Nenaučenim galilejskim ribarima
bio je upućen poziv: “Hajdete za mnom, i načinit ću vas lovcima
ljudi.” Matej 4, 19. To su bili ponizni ljudi, voljni da se poučavaju.
Što su manje bili pod utjecajem lažnog učenja svog vremena, to ih
je Krist mogao uspješnije poučavati i pripremati za svoju službu.
Tako je bilo i u dane velike reformacije. Glavni reformatori su bili
ljudi iz naroda — ljudi koji nisu bili obuzeti željom za čašću i religi-
oznim fanatizmom svoga vremena. Bog se služi poniznim orud̄ima
da postigne velike uspjehe. Tada se slava ne pripisuje ljudima nego
Onome koji radi preko njih da “hoće i učine što je njemu ugodno”.
Nekoliko sedmica poslije Luterovog rod̄enja u kolibi jednog
saskog rudara, rodio se Ulrih Cvingli u kućici jednoga pastira u
Alpama. Cvinglijeva okolina u njegovom djetinjstvu i njegov prvi
odgoj bili su dobra priprema za njegovu kasniju misiju. Odgojen [143]
usred prizora veličanstvene prirodne ljepote, bio je prožet osjeća-
njem moći, veličine i veličanstva Božjega. Historija junačkih djela
njegovih sunarodnika zapalila je njegove mladenačke težnje. Od
svoje pobožne bake slušao je svete priče koje je ona napabirčila iz
biblijske historije i crkvenih predanja. Sa velikim interesovanjem
slušao je o djelima patrijaraha i proroka, o pastirima koji su pasli
stada; na palestinskim brežuljcima, gdje su and̄eli razgovarali s njima
o Djetetu iz Betlehema i o Čovjeku sa Golgote.
Isto kao i Hans Luter, tako je i Cvinglijev otac želio da školuje
sina, i dječak je morao rano napustiti svoj redni kraj. Njegovo je
napredovanje bilo tako brzo da se uskoro postavilo pitanje: gdje da se
za njega nad̄e učitelj koji bi bio sposoban da ga poučava. Kad mu je
bilo’ trinaest godina, pošao je u Bern gdje je tada postojala najbolja
131
škola u Švicarskoj. Tu se pojavila opasnost ‘koja je prijetila da

pokvari njegovu budućnost. Monasi su ga, naime, stalno nagovarali
da slupi u samostan. Dominikanci i franjevci su se takmičili tko će
zadobiti veću naklonost naroda. To su željeli postići bogatstvom
i ukrasima svojih crkava, sjajem svojih ceremonija, privlačnošću
slavnih relikvija i čudotvornih slika.
Bernski dominikanci su vidjeli da će ukoliko budu mogli prido-
biti tog mladog učenika, osigurati dobitak i čast. Njegova neobična
mladost, njegov urod̄eni dar kao govornika pisca, njegov talenat za
glazbu i poeziju bili bi utjecajniji nego sav njihov sjaj i raskoš da pri-
vuku narod njihovoj crkvi i da povećaju prihode reda. Lukavstvom
i laskanjem nastojali su da pridobiju Cvinglija da stupi u njihov
samostan. Luter kao student bio se zakopao u ćeliju samostana; on
bi bio izgubljen za čovječanstvo da ga Božje provid̄enje nije odavde
izbavilo. Cvingli nije smio ići putem iste opasnosti. Njegov otac je
bio obavješten Božjim provid̄enjem o namjerama monaha. On nije
želio da njegov sin pod̄e putem dokonog i bezvrijednog samostan-
skog života. Vidio je da je njegova budućnost u opasnosti, i naredio
mu je da se odmah vrati kući.
Mladić je poslušao zapovijest, ali nije mogao dugo ostati u svo-
joj zavičajnoj dolini; poslije izvjesnog vremena pošao je da nastavi
svoje studije u Bazelu. Tu je Cvingli prvi put čuo propovijed o drago-
voljnom daru Božje milosti. Vitembah, profesor starih jezika, došao
je pomoću studija jevrejskog i grčkog u vezu sa Svetim pismom, i
[144] tako su zraci božanske istine obasjali um njegovih učenika putem
njegovih predavanja.. On je učio da postoji starija istina, daleko
vrednija od teorija naučenjaka i filozofa. Ta stara istina je saznanje
da je Kristova krv jedini otkup za grešnike. Za Cvinglija su to bili
kao prvi zraci koji prethode zori.
Uskoro je Cvingli bio pozvan da naipusti Bazel i da prihvati
svoje životno zvanje. Njegovo prvo mjesto rada bila je jedna župa
u Alpama, nedaleko od njegove zavičajne doline. Pošto je primio
svećeničko posvećenje, “on se cijelom dušom posvetio proučava-
nju božanske istine, svjestan”, kaže jedan njegov suradnik “koliko
mnogo mora da zna onaj kome je povjereno Kristovo stado”.99 Sto
je više istraživao Sveto pismo, to je jasnije uočavao razliku izmed̄u
biblijskih istina i zabluda Rima. Potčinio se Bibliji kao Božjoj riječi,
jedinom potpunom i nepogre-šivom pravilu vjere i života... Razumio
Švicarski reformator 133
je da Božja Riječ mora biti sama sebi tumač. Nije se usudio da se

služi Pismom da bi podupro unaprijed izmišljenu teoriju, nego je
smatrao svojom dužnošću da upozna njegovu odred̄enu i otkrivenu
nauku. Služio se svim sredstvima koja su mu stajala na raspolaganju
da dobije potpuno i pravo razumijevanje Pisma, i tražio je pomoć
Svetog Duha koji će, kako je on rekao, otkriti pravi smisao Božje
riječi svakome koji to bude tražio iskreno i s molitvom.
“Sveto pismo”, rekao je Cvingli, “potječe od Boga, a ne od čo-
vjeka. Bog koji prosvijetljuje dat će ti da razumiješ da je njegov
govor od Boga. Božja riječ... ne može pogriješiti; ona prosvjetljuje,
poučava, podiže, obasjava dušu spasenjem i milošću, tješi je u Bogu,
čini je poniznom, tako da zaboravlja na sebe i prihvaća Boga.;” Cvin-
gli je sam iskusio istinitost ovih riječi. Govoreći o svom iskustvu u
to vrijeme, on je kasnije pisao: “Kad sam počeo da proučavam Božju
riječ, stalno su me uznemiravale filozofija i skolastika, Na kraju sam
došao do zaključka: treba sve to da ostavim i da tražim svjetlost
Božju jedino u njegovoj Riječi, Tada sam počeo moliti Boga da mi
pošalje svoju svjetlost, i proučavanje Pisma postalo mi je mnogo
lakše.”
Nauku koju je Cvingli propovijedao, on nije primio od Lutera.
To je bila Kristova nauka. “Ako Luter propovijeda Kri-sta”. rekao je
švicarski reformator, “on čini ono što i ja činim. Broj onih koje je
on doveo Kristu veći je nego broj onih koje sam ja doveo. Ali to nije
važno. Ja neću nositi drugo ime osim Kristovo, čiji sam vojnik, i On [145]
je moj jedini vod̄a. Nikada nisam pisao Luteru, niti on meni. A zašto?
— Da bi se vidjelo kako je Duh Božji suglasan sa samim sobom,
jer obojica, bez ikakvog neslaganja, učimo jedinstvenu Kristovu
nauku.”100
Godine 1516. Cvingli je bio pozvan da bude propovjednik sa-
mostana u gradu Ajnzidelnu. Ovdje je imao priliku da bolje upozna
Pokvarenost Rima i da izvrši utjecaj koji će se osjećati daleko od
njegovih rodnih Alpa. Med̄u glavne privlačnosti Ajnzidelna ubrajala
se jedna slika Djevice Marije, za koju se tvrdilo daj ima čudotvornu
moć. Iznad ulaznih vrata manastira stajao je natpis: “Ovdje se može
dobiti potpuno oproštenje grijeha.”101 U svako godišnje doba dola-
zili su hodočasnici da se poklone slici Djevice Marije, ali na veliki
godišnji praznik, posvećen njoj u čast, mnoštvo hodočasnika je dola-
zilo iz svih krajeva Švicarske, i čak iz Francuske i Njemačke. Veoma
ožalošćen ovim prizorom, Cvingli je iskoristio priliku da ovim robo-

vima praznovjerja propovijeda slobodu koju donosi evand̄elje.
“Ne mislite”, govorio im je on sa propovjedaonice, “da je Bog
više u ovom hramu nego na drugom mjestu. Ma u kome mjestu
stanovali, Bog je oko vas i čuje vas... Mogu li beskorisna djela, duga
hodočašća, darovi, slike, prizivanje Djevice i svetaca pribaviti milost
Božju? Šta koriste mnoge riječi, kojima ukrašavate svoje molitve?
Šta koriste sjajna odijela, obrijana glava, duga i nabrana haljina ili
zlatom izvezene papuče? Bog gleda na sirce, a naše srce je tako
daleko od Njega.” “Krist”, dodao je on, “koji je jednom bio prinijet
na križu je naša žrtva pomirenja, koja je dovoljna za grijehe svih
vjernika za svu vječnost.”102
Mnogim slušaocima ovo učenje nije bilo po volji. Gorko su se
razočarali kad su čuli da je njihov naporan put uzaludan. Nisu mogli
razumjeti oproštenje koje im Krist besplatno nudi. Bili su zadovoljni
sa starim putem ka nebu koji im je Rim obilježio. Oni su se plašili
od teškoća koje bi ih snašle pri traženju boljeg puta. Lakše im je bilo
da svoje spasenje povjere svećeniku ili papi nego da traže čistotu
srca.
Drugi su, med̄utim, s radošću primili vijest spasenja u Kristu.
Obredi koje je Rim propisao nisu im donijeli duševni mir, i oni su
vjerom primili Spasteljevu krv kao sredstvo svog očišćenja. Vratili
[146] su se u svoj zavičaj da i drugima otkriju dragocjenu svjetlost koju su
primili. Tako se istina prenosila od zaselka do zaselka, od grada do
grada, i sve se više smanji-vao broj Marijinih hodočasnika. Smanjili
su se takod̄e i darovi, a prema tome i Cvinglijevi prihodi, koji su
potjecali od tih darova. Ali, on se nije zbog toga žalostio; naprotiv,
radovao se kad je vidio kako se ruši moć fanatizma i praznovjerja.
Crkveni dostojanstvenici nisu bili slijepi za djelo koje je Cvingli
obavljao. Nadali su se da će ga pridobiti za sebe laskanjem, i zato
su se za trenutak uzdržali od sukoba. U med̄uvremenu istina je
zadobivala srca.
Cvinglijev rad u Ajnzidelnu pripremao ga je za veće polje rada,
u koje je uskoro imao da stupi. Poslije tri. godine bio je pozvan za
propovjednika katedrale u Cirihu. Ovaj grad bio je tada najveći u
švicarskoj federaciji, i sve što’ se tamo’ zbivalo imalo je dalekosežan
utjecaj. Duhovna lica, na čiji je poziv Cvingli došao u Cirih, potrudila
su se da mu objasne da ne žele novotarije i uputili su ga u njegove

dužnosti.
“Uložite sve napore”, rekli su mu, “da povećate prihode za crkvu,
i ne zanemarujte sitnice. Savjetujte vjerne sa propovjedaonice i u
i ispovjedaonici da plaćaju svoje desetke i prinose, i da darovima
pokažu svoju ljubav prema crkvi. Trudite se da povećate prihod od
bolesnih, od mise i, uopće, od svake crkvene djelatnosti.” “U vaše
dužnosti spada još dijelenje svetih tajni, propovijedanje i briga za
stado”, dodao je njepov starješina. “Ali vi možete uzeti pomoćnika
za ove različite službe, a naročito za propovijedanje. Vi ćete dijeliti
svete tajne samo uglednim ličnostima, i to kada vas pozovu; zabra-
njuje vam se da to činite svakome bez obzira na njegov položaj.”103
Cvingli je slušao šuteći, i pošto se zahvalio na časti što je pozvan
na tako važnu službu, počeo je da im izlaže plan koji je mislio da
sprovede. “Kristov život”, rekao je on, “bio je dugo sakriven od
naroda. Ja ću naročito da propovijedam evand̄elje po Mateju, po-
glavlje po poglavlje, iznoseći sve iz izvora Pisma, ispitujući njegove
dubine, uspored̄ujući odlomak sa odlomkom, i tražeći razumijeva-
nje u stalnoj i usrdnoj molitvi. Ja ću posvetiti svoju službu u slavu
Boga, u slavu njegovog jedinorodnog Sina, za pravo spasenje duša i
njegovo utvrd̄ivanje u pravoj vjeri.”104 Iako neki od svećenika nisu
odobravali njegov plan i pokušavali su da ga odvrate, Cvingli je
ostao nepokolebljiv. Izjavio je da nema namjeru da se služi nekom
novom metodom već starom, koju je crkva upotrebljavala u ranija, [147]
čistija vremena.
Već su istine koje je on propovijedao probudile interesiranje; i
narod je u velikom mnoštvu dolazio da sluša njegove propovijedi.
Med̄u njegovim slušaocima bilo je i takvih koji već duže vremena
nisu dolazili u crkvu. Svoju službu počinjao je otvaranjem evand̄elja,
čitajući i tumačeći svojim slušaocima nadahnute izvještaje o Kris-
tovom životu, i njegovoj nauci i smrti. Ovdje, kao i u Ajnzidelnu,
isticao je Božju Riječ, kao jedini nepogrešivi autoritet, i Spasiteljevu
smrt, kao jedinu potpunu žrtvu. “Hoću da vas dovedem Kristu, go-
vorio je on, “ka Kristu, pravom izvoru spasenja.,“105 Oko Cvinglija
okupljali su se ljudi svih staleža, počevši od državnika i naučenjaka,
pa do zanatlija i seljaka. Sa dubokim interesiranjem slušali su nje-
gove riječi. On je ne samo propovijedao o daru spasenja, koji se
besplatno daje, nego neustrašivo žigosao i poroke svoga vremena.
Mnogi na povratku iz katedrale hvalili su Boga, govoreći: “Ovaj

čovjek je pravi propovjednik istine.” “On će biti naš Mojsije, koji će
nas izvesti iz egipatske tame..”106
Poslije oduševljenja prvih trenutaka počelo se javljati protivlje-
nje. Monasi su se podigli da spriječe njegov rad i osude njegovu
nauku. Mnogi su mu se rugali i prijetili mu. Ali Cvingli je sve
to podnosio strpljivo, govoreći: “Ako želimo zadobiti zle za Isusa
Krista, onda moramo zatvoriti oči pred mnogim stvarima.”107
U to vrijeme došao je jedan novi pomoćnik da potpomogne
djeloreforme. Neki Lucijan, poslat iz Bazela od jedinog prijatelja
reformirane vjere, došao je jednog dana u Cirih s Luterovim spisima.
Prijatelj iz Bazela je mislio da bi prodavanje tih spisa moglo biti
moćno sredstvo za širenje vidjela. On je pisao Cvingliju: “Vidite
da li taj Lucijan ima dovoljno razboritosti i vještine, ako ima, neka
onda raznosi Luterove spise od grada do grada, od sela do sela, od
kuće do kuće, a naročito za laike napisano razjašnjenje Gospodnje
molitve. Što više ti spisi budu poznati to će se više kupaca javiti za
njih. Ali neka ne raznosi druge knjige; jer ako nosi samo Luterove
knjige, onda će u toliko više tih prodati.”108 Tako je svjetlost krčila
sebi put.
Kad se Bog sprema da slomi lance neznanja i praznovjerja,
[148] sotona se još više trudi da ljude pokrije tamom, i da još jače stegne
njihove okove. U času kad je Bog u raznim zemljama podizao ljude
da objave oproštenje grijeha i opravdanje kroz Kristovu krv, Rim
je udvostručio svoje napore da u svim kršćanskim zemljama stvori
trgovine indulgencijama, nudeći oproštenje za novac.
Svaki grijeh je imao svoju odred̄enu cijenu, i ljudima je bilo
dozvoljeno da čine zločine, samo ako time budu punili rimsku bla-
gajnu. Tako su dva pokreta išla uporedo: jedan je nudio oproštenje za
novac, a drugi oproštenje u Kristu. Rim je dopuštao grijeh, čineći ga
izvorom svojih prihoda, a reformatori su osud̄ivali grijeh, ukazujući
na Krista kao otkupitelja i izbavitelja.
U Njemačkoj je prodavanje oproštajnica bilo povjereno domi-
nikanskim redovnicima; na čelu te trgovine stajao je Tecel. U Švi-
carskoj je trgovina oproštajnicama bila povjerena Franjevcima, pod
kontrolom Samsona, jednog talijanskog monaha. Samson je već uči-
nio crkvi velike usluge, donijevši iz Njemačke i Švicarske ogromne
sume novaca u papsku blagajnu. Sada je prolazio kroz Švicarsku;
privlačio je veliko mnoštvo lišavajući siromašne seljake njihovih

skromnih prihoda, i izmamljujući od bogatih velike darove. Ali utje-
caj reformacije se već osjećao. Iako ova trgovina oproštajnicama nije
bila potpuno osujećena, ipak je bila znatno oslabljena. Cvingli je još
bio u Ajnzidelnu kad je Samson otpočeo svoju djelatnost u jednom
susjednom gradu. Čuvši za njegovu misiju, reformator je odmah
ustao protiv nj;ega. Oba protivnika se nisu susrela, ali Cvinglijev
uspjeh u raskrinkavanju kalud̄erove trgovine bio je toliki da je ovaj
morao otići u drugo mjesto da traži sreću.
U Cirihu je Cvingli vatreno propovijedao protiv trgovine opro-
štajnicama; i kad se Samson približio gradu, gradski savjet je poslao
pred njega jednog poslanika s molbom da ne ud̄e u grad. Uspjevši
da lukavstvom dobije dozvolu za ulazak u grad, ipak je bio vraćen
natrag, ne prodavši ni jednu jedinu oproštajnicu, i uskoro poslije
toga napustio je Švicarsku.
Jak podsticaj dobila je reformacija kad se pojavila kuga, nazvana
“crnom smrću”, koja je 1519. godine pustošila Švi-carsku. Gledajući
smrti u oči, mnogi su se sjetili ništavnosti i bezvrijednosti oproštaja
koje su za novac kupili, i poželjeli su da njihova vjera počiva na
čvršćem temelju. Cvingli se u Cirihu razbolio; bolest je bila tako
teška da su mnogi izgubili nadu u njegovo ozdravljenje, i već su [149]
kružile vijesti da je Cvingli umro. U tom kritičnom času njegova
nada i hrabrost nisu ga ostavile. On je vjerom gledao na križ Golgote
Uzdajući se da je Kristova žrtva dovoljna za oproštenje grijeha. Iz-
bjegavši smrti, počeo je da propovijeda evand̄elje sa većom revnošću
nego ikada ranije; i njegove su riječi imale neodoljivu silu. Narod je
radosnog srca pozdravljao svog dragog propovjednika, koji se vratio
s ruba groba. Pošto su sami bdjeli uz krevet bolesnih i umirućih, oni
su bolje nego ikada ranije mogli osjetiti vrijednost evand̄elja,
Cvingli je stekao jasnije razumijevanje istine i bolje je osjetio
u sebi njenu preporad̄ajuću silu. Pad čovjeka i plan spasenja su
bile njegove omiljene teme. “U Adamu”, govorio je on, “svi smo
mrtvi, ogrezli u pokvarenosti i prokletstvu.”109 “Krist, pravi čovjek i
pravi Bog, osigurao nam je vječno spasenje... Njegovo stradanje je
vječna žrtva, koja donosi vječno spasenje. Ona zauvijek zadovoljava
božansku pravdu u korist svih onih koji se čvrstom i nepokolebljivom
vjerom oslanjaju na tu žrtvu.” Ali jasno je učio da nam Kristova
milost ne daje pravo da i dalje živimo u grijehu. Gdje god postoji
vjera u Boga, tamo je Bog; a gdje je Bog, ondje je i revnost koja nas
nagoni na dobra djela.”110
Interesiranje za Cvinglijeve propovijedi bilo je toliko da je kate-
drala bila puna slušalaca koji su dolazili da ga čuju. Malo pomalo,
koliko su oni mogli razumjeti, otkrivao je svojim slušaocima istinu.
Bio je pažljiv te im odmah u početku nije otkrivao tačke koje su
ih! mogle zbuniti i stvoriti u njih predrasude. Njegov je cilj bio
da zadobije njihova srca za Kristovu nauku, da ih dime njegovom
ljubavlju i da pred njihovim očima oživi Kristov primjer. Kad budu
prihvatili načela evand̄elja, njihovo sujeverje i praznovjerni običaji
će nestati.
Korak po korak je reformacija u Cirihu napredovala. Neprijatelji
su podigli jak otpor. Godinu dana ranije jedan monah iz Vitenberga
kazao je papi i caru u Vormsu svoje odlučno “ne”, a sada je izgledalo
da će papski interesi naići na slično protivljenje u Cirihu. Cvingli je
bio izvrgnut stalnim napadajima. U papskim kantonima, s vremena
na vrijeme, učenici evand̄elja su bili spaljivani na lomači, ali to
nije bilo dovqljno;_trebalo je krivoverje potpuno ušutkati. U tom
[150] cilju biskup iz Konstance poslao je u Cirih tri izaslanika da optuže
Cvinglija da uči narod da gazi crkvene zakone, i da tako dovodi
u opasnost mir i dobar red društva. Ako se bude prezirala crkvena
vlast, poručio je on, nastat će opća anarhija. Cvingli je odgovorio
da već četiri godine propovijeda evand̄elje u Cirihu, i da je taj grad
“tiši i mirniji nego bilo koji drugi grad u Švicarskoj”. “Nije li dakle
kršćanstvo”, zaključio je on, najbolji čuvar opće sigurnosti.”111
Biskupovi izaslanici su savjetovali gradske odbornike da ostanu
u crkvi, izvan koje, kako su oni izjavili, nema spasenja. Cvingli
je odgovorio: “Neka vas ova optužba protiv mene ne uznemirava!
Temelj crkve je ista Stijena, isti Krist, koji je dao Petru njegovo
ime, jer ga je on vjerno priznao. Tko god cijelim srcem vjieruje u
Krista, svuda i u svakom narodu, taj će biti spašen uistinu; to je crkva
izvan koje nema spasenja.”112 Kao rezultat tog razgovora, jedan od
biskupovih izaslanika je primio evand̄eosku vjeru.
Gradski savjet nije htio ustati protiv Cvinglija, i Rim se pripre-
mao za novi napad. Saznavši za zavjeru svojih neprijatelja, refor-
mator je uskliknuo: “Neka dod̄u! Ja ih se isto toliko bojim koliko
se stijena boji valova koji buče na njenom podnožju.”113 Isitina se
dalje širila. Pristalice reformacije u Njemačkoj, obeshrabreni Lute-
rovim nestankom, opet su se ohrabrili čuvši za napredak evand̄elja u

Švicarskoj.
Što se reformacija u Švicarskoj više učvršćavala, to se njen
utjecaj jače opažao u suzbijanju poroka i u održavanju reda i sloge.
“Mir se nastanio u našem gradu”, pisao je Cvingli; “nema više svad̄a,
zavisti, licemjerstva i nesloge. Odakle može doći takav sklad, ako
ne od Gospoda i od naše nauke koja nas ispunjava rodovima mira i
pobožnosti?”114
Pobjede koje je reformacija izvojevala podstaklo su pristalice
Rima na još odlučnije napore da je unište. Videći kako su malo
uspjeli da progonstvom suzbiju Luterovo djelo, odlučili su da unište
reformaciju njenim vlastitim oružjem. Odred̄ena je bila rasprava sa
Cvinglijem. Da bi bili sigurni u pobjedu, pridržavali su sebi pravo da
odrede mjesto gdje će se voditi rasprava kao i suce koji će odlučiti
tko ima pravo. A kad jednom budu imali Cvinglija u svojoj vlasti,
postarat će se da im više ne izmakne. Čim bude vod̄a ušutkan, mislili
su oni, pokret reformacije će brzo biti ugušen. Ovaj dogovor držao
se ipak u najvećoj tajnosti. [151]
Odred̄eno je bilo da se rasprava održi u Badenu, ali Cvingli
nije bio tamo prisutan. Savjet grada Ciriha zabranio je svom pro-
povjedniku da se izlaže ovoj opasnosti, jer nije imao povjerenja u
namjere pristalica pape, sjećajući se lomača, koje su oni podizali
za sljedbenike evand̄elja u svim papskim kantonima. Cvingli je bio
spreman da dočeka poslanike koje bi Rim poslao u Cirih, ali da ide
u Baden, gdje je nedavno bila prolivena krv mučenika istine, značilo
bi da ide u susret sigurnoj smrti. Ekolampad i Haler bili su izabrani
da zastupaju reformaciju, dok je dr. Ek, poduprt mnoštvom učenih
doktora i viših svećenika, bio branitelj Rima.
Iako Cvingli nije bio prisutan na sastanku, njegov se utjecaj osje-
ćao. Za pisare su bili izabrani sve same papine pristalice, a drugima
je bilo zabranjeno pod smrtnom kaznom da uzimaju pribilješke. Us-
prkos tome, Cvingli je svakog dana primao tačan izvještaj o svemu
što se u Badenu govorilo. Jedan student, koji je prisustvovao ras-
pravi, sastavljao je svako veće izvještaj o onome što se dešavalo
preko dana. Dva druga studenta preuzela su na sebe dužnost da
ove izvještaje šalju Cvingliju zajedno sa svakodnevnim pismima
Ekolampada. Reformator je odgovarao davajući savjete i uputstva.
Njegova pisma pisana su noću, a studenti su se rano ujutro vraćali s
njima u Baden. Ovi, da ne bi izazvali sumnju stražara na gradskim

vratima, nosili su na glavama košare s pilićima, i tako su nesmetano
ulazili u grad.
Na ovaj način se Cvingli borio sa svojim lukavim neprijateljima.
“On je više radio”, veli Mikonije, “svojim razmišljanjem, svojim
neprospavanim noćima, svojim savjetima i uputstvima nego da je
lično bio prisutan na raspravi usred svojih neprijatelja.”115
Papine pristalice, naduti sigurnošću u pobjedu, došli su u Baden
u svojim najljepšim haljinama i sa najsjajnijim nakitima. Živjeli su
raskošno; hranili su se biranom i obilatom hranom; njihovi su stolovi
bili puni najskupocjeniji! poslastica i najbiranijih vina. Teret svojih
crkvenih dužnosti olakšavali su zabavama i gozbama. Reformatori
su pružali sasvim suprotnu sliku. Svojom jednostavnom vanjštinom
izgledali su narodu nešto bolji od prosjaka, a njihova skromna hrana
bila je slična hrani asketa. Domaćin, kod koga je Ekolampad stano-
[152] vao, uhodio je svoga gosta u njegovoj sobi i uvijek ga je zati- cao
pri proučavanju Biblije i molitve, te je izvijestio s čud̄enjem, da je
“taj heretik vrlo pobožan.”
Pri otvaranju konferencije, “Ek se oholo popeo na sjajno okićenu
govornicu, dok je ponizni Ekolampad, jednostavno odjeven, morao
zauzeti mjesto nasuprot svom oholom protivniku na jednoj prostoj
stolici.”116 Ek je imao zvonak glas i neograničenu sigurnost. Zlato i
slava pod̄sticali su ga na revnost, a za odbranu vjere očekivao je da
bude nagrad̄en lijepom nagradom. Kad nije imao dovoljno dokaza,
služio se pogrdama i čak kletvama.
Ekolampad, po prirodi uzdržljiv i skroman, dugo je oklijevao da
uzme učešća u raspravi, ali kad se odlučio da. progovori, unaprijed
je dao svečanu izjavu: “Ja za pravilo vjere priznajem samo Božju
Riječ.” Blag i učtiv, on se pokazao takod̄er učen i odlučan. Dok su
se branitelji crkve stalno pozivali na crkvene običaje, reformator se
čvrsto držao Svetog pisma. “Običaji”, rekao je on, “nemaju važnosti
u Švicarskoj, osim ako su u skladu sa ustavom; a u pitanju vjere je
Biblija naš ustav.”
Razlika izmed̄u dvojice govornika nije ostala bez učinka. Mirno
i jasno reformatorovo dokazivanje, njegov ljubazan i skroman način
izlaganja zadobili su slušaoce koji isu sa negodovanjem odbacili
ohola i hvalisava Ekova tvrd̄enja.
Rasprava je trajala osamnaest dana. Na svršetku su papine pris-

talice sebi pripisali pobjedu. Kako su većina delegata bile pristalice
Rima, sabor je proglasio reformatore za pobijed̄ene i isključio ih iz
crkve zajedno sa njihovim vod̄om Cvinglijem. Ali plodovi rasprave
su pokazali tko je imao pravo. Ova je rasprava dala još veći podsticaj
djelu reformacije, 1 uskoro poslije toga su se važni gradovi Bern i
Bazel odlučili za reformaciju. [153]
Poglavlje 10.—Napredak reformacije u Njemačkoj
Luterov tajanstveni nestanak izazvao je zaprepašćenie u cijeloj

Njemačkoj. Sa svih strana raspitivali su se za njega. O njemu su se
širili najneobičniji glasovi, i mnogi su mislili da je ubijen. Nastala
je velika žalost ne samo med̄u njegovim dobrim prijateljima već i
med̄u hiljadama koji još nisu zauzeli otvoreni stav prema reformaciji.
Mnogi su se svečano zaklinjali da će osvetiti njegovu smrt.
Papske vod̄e konstatirale su sa užasom do koje mjere je porasla
mržnja protiv njih. Iako su u početku trijumfirali pretpostavljajući
da je Luter mrtav, uskoro su poželjeli da se sakriju od gnjeva naroda.
Njegovi neprijatelji nisu bili tolika uznemireni ni najsmjelijim njego-
vim djelima dok je on bio med̄u njima koliko sada poslije njegovog
nestanka.. Oni koji su u svom gnjevu tražili da unište reformatora,
sada kad je on bio bespomoćni zarobljenik, bili su obuzeti strahom.
“Jedino sredstvo koje nam preostaje da se spasimo”, rekao je jedan
od njih, “jest da zapalimo baklje i da tražimo Lutera po cijelom
svijetu da ga opet vratimo narodu koji ga traži.”117 Carski edikt je
izgledao nemoćan. Papski predstavnici bili su ogorčeni Videći da
ovaj edikt privlači mnogo manje pažnje nego Luterova sudbina.
Vijest da je Luter na sigurnom mjestu, iako zaroblienik, umirila je
strahovanja naroda i izazvala još veće oduševljenje u njegovu korist.
Njegovi su se spisi čitali sa većim interesovanjem nego ikada ranije.
Sve veći broj ljudi priključivao se djelu hrabrog čovjeka, koji je u
tako tragičnim prilikama branio Božju riječ. Reformacija je iz dana u
dan bivala jača. Sjeme koje je Luter posijao svuda je nicalo. Njegova
odsutnost učinila je ono što njegova prisutnost ne bi mogla učiniti.
Njegovi suradnici osjećali su sada veću odgovornost pošto je njihov
[154] veliki vod̄a bio uklonjen. Sa velikom vjerom i novom revnošću išli
su naprijed čineći sve što su mogli da ne bi bilo spriječeno i ometano
djelo koje je tako divno otpočelo.
Ali ni sotona nije bio lijen. Sada je pokušavao da učini ono što
je nastojao da učini kod svakog reformatorskog pokreta: da narod
prevari i upropasti podmetnuvši mu lažnu reformaciju na mjesto
142
Napredak reformacije u Njemačkoj 143
prave. Kao što je u prvom vijeku bilo u crkvi lažnih krista, tako su
se u šesnaestom vijeku pojavljivah lažni proroci.
Neki ljudi, duboko obuzeti uzbud̄enjem u religioznom svijetu:
zamišljali su da su sa neba primili osobita otkrivenja i tvrdili su da
ih je Bog pozvao da privedu kraju djelo reformacije koje je Luter
otpočeo. Zapravo, oni su rušili ono što je Luter sagradio. Odbacili
su veliko načelo koje je bilo temelj reformacije — Božju riječ, kao
jedino pravilo vjere i života, a na mjesto tog nepogrešivog vod̄e
stavili su promjenljivo i ne-sigurno mjerilo ličnih osjećanja i utisaka.
Odbacivši na ovaj način sredstva za otkrivanje zabluda i prijevara,
otvorili su put sotoni da po volji ovlada ljudskim umovima.
Jedan od ovih proroka je tvrdio da prima uputstva od and̄ela
Gabrijela. Jedan student, koji je pristao uz njega, napustio je svoje
studije, izjavivši da ga je sam Bog obdario mudrošću da tumači
Božju riječ. I drugi, koji su po svojoj prirodi bili skloni fanatizmu,
pristali su uz njih. Rad ovih zanesenjaka izazvao je veliko uzbud̄enje.
Luterove propovijedi svuda su probudile narod da osjeća potrebu
za reformom, a sada su neke uistinu poštene duše bile zavedene
tvrd̄enjima ovih novih proroka.
Vod̄e pokreta došle su u Vitenberg i htjele su da svoje učenje
nametnu Melanhtonu i njegovim suradnicima. Rekli su im: “Mi smo
od Boga poslani da učimo narod. Vodimo sa Gospodom povjerljive
razgovore i znamo budućnost; jednom riječi, mi smo apostoli i
proroci, i pozivamo se na doktora Lutera.”118
Reformatori su se začudili i zbunili. U svemu tom? bilo je nešto
što nisu nikada doživjeli i nisu znali šta da preduzmu. “U ovim su
ljudima”, govorio je Melanhton, “neobični duhovi: ali kakvi su to
duhovi?... S jedne strane, pazimo da ne gasimo Božjeg Duha, ali, s
druge strane, pazimo da nas ne zavede sotonski duh.”119
Uskoro su se pokazale posljedice novog učenja. Sveto pismo
se počelo zanemarivati, pa čak i potpuno odbacivati. U školama [155]
je nastala zabuna. Studenti, prezirući svaki red, ostavljali su svoje
studije i napuštali univerzitete. Ljudi koji su mislili da su pozvani da
ožive i vode djelo reformacije doveli su ga upravo do ruba propasti.
Pristalice Rima su se opet ohrabrile i vikale pobjedonosno: “Još
jedan udarac, i sve će biti naše.”120
Kada je Luter u svome skloništu u Vartburgu doznao šta se de-
šava, rekao je duboko zabrinut: “Uvijek sam očekivao da će nam
sotona poslati takvo zlo.”121 On je razumio pravi karakter tih sa-

mozvanih proroka i vidio je opasnost koja je prijetila djelu istine.
Protivljenje pape i cara nije mu prouzrokovalo toliki nemir i brigu
koliku je sada osjećao. Iz redova tobožnjih prijatelja reformacije
ustali su njeni najgori neprijatelji. Upravo one istine koje su mu
donijele tako veliku radost i utjehu, postale su uzrokom razdora i
zabune u crkvi.
U djelu reformacije Luter je bio gonjen Božjim Duhom, i išao
je dalje nego što je sam predvidio. Nije se nadao da će doći u
takav položaj u kakav je sada došao, i da će sprovesti tako temeljne
reforme. On je bio samo orud̄e u rukama svemogućega Boga, i često
je strepio zbog posljedica svoga djela. “Kad bih znao”, govorio je
or\, “da će moja nauka naškoditi jednom jedinom čovjeku, ma koliko
on bio neznatan i neuk, — što zapravo ne može biti, jer je ona pravo
evand̄elje, — ja bih radije pristao da pritrpim deset smrti nego da se
nje ne odreknem.”122
A sada je Vitenberg, centar reformacije, brzo pao pod utjecaj
fanatizma i bezakonja. Ovo strašno stanje nije izazvala Luterova na-
uka, pa ipak su njegovi neprijatelji iz cijele Njemačke bacili krivicu
na njega. Sa bolom u duši često se pi+ao: “Zar to može da bude
kraj velikog reformatorskog djela?” 123 Ali kada se usrdno pomolio
Bogu, mir je opet zavladao njegovim srcem. “Djelo je Tvoje, a ne
moje”, govorio je on Bogu, “i Ti nećeš dozvoliti da ga unište fana-
tizam i praznovjerje.” Pomisao da ostane daleko od borbe u tako
kritičnom času postala mu je nepodnošljiva. Stoga je odlučio da se
vrati u Vitenberg.
Bez oklijevanja pošao je na ovaj opasan put. Neprijatelji su imali
pravo da ga ubiju; a njegovim prijateljima bilo je zabranjeno da
ga prate i štite. Carska vlast preduzela je najoštrije mjere protiv
njegovih pristalica. Ali on je vidio da je djelo evand̄elja u opasnosti,
[156] i pošao je neustrašivo, u ime Gospodnje, da se bori za istinu.
U jednom pismu izbornom knezu, objasnivši svoju namjeru da
napusti Vartburg, Luter je rekao: “Vaše Visočanstvo treba da zna da
se vraćam u Vitenberg pod moćnijom zaštitom nego što je zaštita
prinčeva i izbornih knezova. Ne mislim da tražim vašu potporu i
zaštitu, prije bih mogao vas zaštititi. Kad bih znao da bi me vaše
Visočanstvo htjelo i moglo sačuvati, — ne bih išao u Vitenberg.
Nema mača koji bi mogao pomoći ovom djelu. Sam Bog mora da
učini! sve, bez ljudske pomoći i suradnje. Onaj tko ima najveću
vjeru može i najviša da zaštiti.”124
U jednom drugom pismu, pisanom na putu za Vitenberg, Luter
je izjavio: “Gotov sam da pretrpim nemilost Vašeg Visočanstva i
gnjev cijeloga svijeta. Nisu li stanovnici Vitenberga moje ovce? Nije
li ih Bog meni povjerio? Ne treba li da sam spreman umrijeti za njih
ako se to traži od mene? Osim toga bojim se da u Njemačkoj ne
izbije velika revolucija, kojom će Bog kazniti naš narod.”125
On je otpočeo svoj rad sa velikom opreznošću i poniznošću, ali
sigurno i odlučno. “Božjom riječi”, govorio je on, “moramo oboriti i
uništiti sve ono što je podignuto nasiljem. Ja ne želim da upotrebim
silu protiv praznovjernih i nevjernih... Nitko ne smije biti prinud̄en
silom. Sloboda je suština vjere.”126
Uskoro se kroz cio Vitenberg pronio glas da se Luter vratio i da
će propovijedati.. Narod se počeo sakupljati sa svih. strana, i crkva
je bila prepuna. Stupivši na1 propovjedaonicu, sa velikom mudrošću
i blagošću je poučavao, opominjao i karao. Govoreći o onima koji
su se poslužili nasiljem da bi ukinuli misu, rekao je:
“Misa je rd̄ava stvar. Bog je njen. neprijatelj; ona treba da se
ukine, i ja bih želio da se ona po cijelom svijetu zamijeni propovi-
jedanjem evand̄eoske istine. Ali nikoga ne treba primoravati da je
silom napusti. Predajmo stvar u Božje ruke. Neka Božja riječ radi, a
ne mi. A zašto? pitat ćete vi. Zato što ja ne držim srca ljudi u svojoj
ruci, kao što lončar drži ilovaču. Mi imamo pravo da govorimo, ali
nemamo pravo da sudimo. Propovijedajmo, ostalo pripada Bogu.
Ako upotrebim silu, šta ću postići? Obmanu, formalnost, majmunisa-
nje, ljudske uredbe i licemjerstvo... Ali u tome neće biti ni iskrenosti
srca, ni vjere ni ljubavi. Gdje ovo troje nedostaje, tamo sve nedostaje
i ja ne dam ni prebijene pare za takav rezultat... Bog više čini samo
kroz svoju Riječ negoli kad vi i ja i cio svijet sjedinimo sve svoje sile. [157]
Bog osvaja srca, a kad je sirce zadobiveno, onda je sve osvojeno...”
“Ja ću propovijedati, govoriti, pisati; ali neću nikoga prinud̄ivati,
jer vjera je dragovoljni čin. Gledajte šta sam učinio! Ja sam ustao
protiv pape, prodavanja oproštajnica i papinih pristalica, ali bez
buke i nasilja. Uzdigao sam Božju riječ; propovijedao sam i pisao;
drugo nisam činio. I dok sam i a spavao,... ova Riječ, koju sam
propovijedao, oslabila je papstvo i nanijela mu više štete nego bilo
koji knez ili car u prošlosti. Ipak ja nisam ništa učinio. Sve je učinila
sama Božja riječ. Da sam se htio poslužiti silom, Njemačka bi

vjerovatno bila poplavljena krvlju. A šta bi bio rezultat toga? Propast
tijela i duše! Zato sam ostao miran, i pustio sam da riječ Božja
radi.”127
Dan za danom, preko cijele sedmice, Luter je propovijedao mnoš-
tvu gladnom istine, Božja riječ je slomila okove fanatizma. Sila
evand̄elja je vratila zalutale na put istine.
Luter nije htio da se sastane sa fanaticima, uzročnicima svega
zla. Znao je da su to ljudi nezdravog rasud̄ivanja i neobuzdanih
strasti. Smatrajući se naročito prosvijetljenima odozgo, oni nisu
mogli podnijeti ni najmanju protivrječnost, ni najljubazniji ukor ili
savjet, Pripisijući sebi najviši autoritet, zahtijevali su da se njihovi
zahtjevi primaju bez ikakvog pitanja. Ali pošto su tražili da se
susretnu sa Luterom, on je pristao da ih primi, i tom prilikom tako je
uspješno razotkrio njihove namjere da su varalice uskoro napustile
Vitenberg.
Fanatizam je za neko vrijeme bio ugušen; ali poslije nekoliko
godina izbio je još većom žestinom i sa još strasnijim posljedicama.
Luter, govoreći o ovim vod̄ama, ovako se izrazio: “Za njih je Sveto
pismo samo mrtvo slovo. I svi viču: Duh! Duh! Ali budite uvjereni
da ja neću ići tamo kuda ih vodi njihov duh. Neka me milostivi Bog
sačuva od takve crkve gdje se svi smatraju svecima. Ja želim da
ostanem ovdje gdje ima poniznih, slabih, bolesnih, koji poznaju i
osjećaju svoje grijehe, koji uzdišu i neprestano se mole da im Bog
da utjehu i pomoć.”128
Toma Mincer, najaktivniji med̄u ovim fanaticima, bio je čovjek
velikih sposobnosti, koje bi mu, da se njima služio na ispravan način,
omogućile da čini dobro. Ali on nije naučio ni prva načela prave
religije. “Bio je obuzet željom da reformira svijet, zaboravljajući,
[158] kao mnogi zanesenjaci, da treba sa tom reformom da Otpočne od
sebe.”129 Težio je da postigne položaj i utjecaj, i u toj želji nije htio
da popusti ni pred kime, pa čak ni pred Luterom. Izjavio je da su
reformatori, stavivši autoritet Pisma namjesto papstva, samo promi-
jenili oblik papstva. Sam je tvrdio da je od Boga poslat da uvede
pravu reformu. “Onaj koji ima toga duha”, govorio je Mincer, “ima
pravu vjeru, mada nije nikada u svom životu vidio Sveto pismo.”130
Ovi zaneseni učitelj i, igračke svojih utisaka, smatrali su svaku
svoju misao Božjim glasom; tako su otišli u krajnost. Neki su čak
spalili svoje Biblije, vičući: “Slovo ubija, a Duh oživljava.” Mince-

rovo učenje zadovoljavalo je one koji su tražili čuda, a u isto vrijeme
godilo je njihovoj oholosti, koja je tražila da ljudske ideje i mišlje-
nja stavi iznad Božje riječi. Hiljade njih primili su njegovu nauku.
Uskoro je odbacio> svaki red u javnom bogosluženja izjavivši da
slušati kneza znači isto1 što i pokušavati služiti Bogu i Beli jaru.
Kada su ovi ljudi počeli da zbacuju sa sebe lance papstva, nisu
više htjeli da trpe ni ograničenja grad̄anskih vlasti. Prevratnička
Mincerova nauka, koju su njene pristalice smatrale nadahnutom od
Boga, dovela je do preziranja reda i zakoni tosti, i dala je maha
predrasudama i strastima. Posljedice toga bili su strašni prizori buna
i nasilja: njemačka polja bila su natopljena krvlju.
Duševne patnje koje je Luter ranije preživio u Erfurtu sada su ga
obuzele dvostrukom snagom zbog teških posljedica fanatizma koje
su pripisivane reformaciji. Rimski velikodostojnici su tvrdili — a
mnogi su bili skloni da im vjeruju — da je ta pobuna rod Luterovog
učenja. Iako je ova optužba bila neosnovana, ipak je reformatora
veoma zabrinula. Da se djelo reformacije prikazuje kao najniži
fanatizam, to mu je izgledalo više nego što je on mogao podnijeti. S
druge strane, i vod̄e novog pokreta mrzile su Lutera, jer on ne samo
da se protivio njihovom učenju i njihovim tvrd̄enjima da ih vodi
božansko nadahnuće nego ih je čak proglasio buntovnicima protiv
grad̄anskih vlasti. Da bi mu se osvetili, proglasili su ga podlom
varalicom. Izgledalo je da je reformator navukao na sebe mržnju i
knezova i naroda.
Pristalice Rima radovale su se očekujući skorašnju propast re-
formacije. Napadali su Lutera čak i za takve pogreške, koje je on sa
najvećom revnošću nastojao da ispravi. Fanatična stranka, tvrdeći [159]
da se s nj (om nepravedno postupa, uspjela je da pridobije simpatije
velikog broja ljudi; i kao što se često dešava sa onima koji pod̄u
stranputice, počeli su da se smatraju mučenicima. I takosu oni koji
su energično! ustali protiv reformacije bili sažaljevani i slavljeni kao
žrtve okrutnosti i nasilja. To je bilo sotonsko djelo, potaknuto istim
buntovničkim duhom koji se najprije pojavio na nebu.
Sotona stalno nastoji da prevari ljude i da ih dovede dotle da
grijeh nazivaju pravdom, a pravdu grijehom. Kako je uspješno bilo
njegovo djelo! Kako su često Božje sluge Obasipane ukorima i
prebacivanjima zato što su se neustrašivo trudile da zaštite istinu!
Sotonska orud̄a hvale se i uzvisuju, i čak se na njih gleda kao na

mučenike, dok oni koji bi trebalo da budu poštovani i potpomagani
zbog svoje vjernosti prema Bogu, prepušteni su sami sebi, i uvijek
su pod sumnjom i nepovjerenjem.
Lažna svetost i lažno posvećenje još uvijek obavlja svoje djelo
obmanjivanja. U raznim oblicima ono pokazuje isti duh kao u Lute-
rovim danima; ono još i danas odvraća pažnju ljudi od Svetog pisma
i zavodi ih da se daju voditi više od svojih ličnih osjećanja i utisaka
negoli da se pokoravaju Božjem zakonu. U tome se sastoji jedan od
najuspješnijih sotonskih pronalazaka, kojim se on služi da bi bacio
ljagu na čistotu i istinu.
Luter je neustrašivo branio evand̄elje od napada koji su dola-
zili sa svih strana. U svim ovim borbama Božja riječ se pokazala
kao moćno oružje. Sa tom Riječju borio se on protiv pape i skolas-
tičke filozofije i, zahvaljujući njoj, ostao je čvrst kao stijena protiv
fanatizma koji je pokušao da se sjedini s reformacijom.
Svaka od ovih protivničkih struja je na svoj način odbacivala
Sveto pismo a uzdizala ljudsku mudrost kao izvor vjerske istine i
poznatija. Racionalizam se klanja razumu i čini ga temeljem vjere.
Rimska crkva priznaje papi nadahnuće koje u neprekidnoj liniji
dolazi od apostola i za sva je vremena nepromjenljivo. To shvaćanje
pruža priliku svakoj vrsti razvrata i pokvarenosti da se sakriju pod
plaštom apostolskog ovlašćenja. Nadahnuće koje su isticali Mincer
i njegovi suradnici bilo je plod uobraženja, i njegov je utjecaj bio
rušilački za svaki autoritet, ljudski i božanski. Pravo kršćanstvo,
[160] naprotiv, smatra Božju riječ velikom riznicom nadahnutih istina i
kamenom kušanja svakog nadahnuća.
Poslije svog povratka iz Vartburga, Luter je dovršio svoj prijevod
Novoga zavjeta, i uskoro poslije toga preda to je Evand̄elje njemač-
kom narodu na njegovom jeziku1, Ovaj prijevod primili su s velikom
radošću svi koji su voljeli istinu, a oni koji 6u više cijenili ljudske
tradicije i ljudske zapovijesti prezrivo su ga odbacili.
Svećenici su se uzbudili pri pomisli da će od sada i obični narod
moći da raspravlja sa njima o načelima Božj;e riječi i da će se
tako otkriti njihovo neznanje. Oružje njihovog tjelesnog razuma
bilo je nemoćno prema duhovnom maču. Rim je upotrebio sav svoj
autoritet da bi spriječio širenje Svetog pisma. Ali dekreti, anateme i
mučenja su se pokazali uzaludnima. U koliko je Rim više osud̄ivao i
zabranjivao Bibliju, utoliko je narod više čeznuo da sazna šta ona

uči. Svi koji su mogli čitati, postali su revni istraživači Biblije. Oni
su je nosili sa sobom i stalno čitali, i nisu je ostavljali sve dok velike
odsjeke nisu naučili napamet. Videći s kakvom je ljubavlju primljen
Novi zavjet, Luter se odmah dao na prevod̄enje Starog zavjeta, i
izda-vao ga je u dijelovima kako je koji završio.
Luterovi spisi primljeni su oduševljeno u gradovima i selima.
“Ono što su Luter i njegovi prijatelji pisali, drugi su širili. Monasi,
koji su se uvjerili o protivzakonitosti redovničkih zavjeta, željeli
su da svoj raniji nekoristan život zamijene životom rada, ali sami
neupućeni da bi mogli propovijedati Božju riječ, putovali su po
pokrajinama, posjećivali sela i zaseoke i prodavali Luterove spise i
spise njegovih prijatelja. Njemačka je ubrzo bila preplavljena takvim
hrabrim kolporterima.”131 Ove spise proučavali su s velikim zani-
manjm bogati i siromašni, učeni i neuki. Seoski učitelj i čitali su ove
spise naglas noću malim grupama sakupljenim oko ognjišta. Svakog
dana više duša se uvjeravalo u istinu i radosno primalo Božju riječ,
a poslije su one same drugima nosile radosnu vijest.
Tako su se ispunile nadahnute riječi: “Riječi tvoje kad se jave
prosvijetljuju i urazumljuju proste.” Psalam 119, 130. Proučavanje
Svetog pisma dovelo je do promjene srca i uma. Papska vlast držala
je narod pod gvozdenim jarmom neznanja i poniženja. Strogo su se
držali vanjski praznovjerni običaji, ali u svoj toj službi um i srce su
imali malo udjela. Naprotiv, Luterovo propovijedanje, koje je imalo
cilj da otkrije jednostavne istine Božje riječi, a zatim sama Riječ, [161]
stavljena u ruke naroda, probudili su uspavane energije, očistili i
[162]
oplemenili duhovnu prirodu i dali umu novu snagu i odvažnost.
Mogli su se vidjeti ljudi svih staleža kako s Biblijom u ruci
brane nauku reformacije. Papini privrženici, koji su proučavanje
Pisma prepustili svećenicima i redovnicima kao monopol, pozivali
su sada sve da pobiju novo učenje. Ali ne poznavajući ni Pisma ni
sile Božje, svećenici i redovnici bili su potpuno poraženi od onih
koje su smatrali zablud̄enim neznalicama. “Nažalost, rekao je jedan
katolički pisac, “Luter je uvjerio svoje sljedbenike da ne treba da
se oslanjaju ni na šta drugo nego samo na Sveto pismo.” Narod
se skupljao da čuje kako ljudi skromnog obrazovani a brane riječ
Božju i čak raspravljaju sa učenim i rječitim teolozima. Sramno
neznanje ovih velikih ljudi izbilo je na javnost kad su njihovi dokazi
bili oboreni jednostavnom naukom Božje riječi. Radnici, vodnici,

žene i djeca su bolje poznavali Sveto pismo nego svećenici i učeni
teolozi.
Razlika izmed̄u učenika evand̄elja i branilaca rimskog prazno-
vjerja’ primjećivala se kako u redovima učenih tako i u neukom
narodu. “Nasuprot predstavnika stare hijerarhije, koji su zanema-
rili proučavanje jezika i književnosti... pojavila se oduševljena i
plemenita omladina, odana studijama, proučavanju Pisma, željna
da se upozna sa remek-djelima starine. Obdareni bistrim umom,
plemenitom dušom, neustrašivim srcem, ovi mladi ljudi su uskoro
stekli takvo znanje da se dugo vremena nitko nije mogao mjeriti s
njima. Kad su se ovi mladi branioci reformacije sukobili na nekom
saboru sa učitelj ima Rima, napadali su ih sa takvom lakoćom i
sigurnošću da su se rimski teolozi odmah pokolebali, zbunili i pred
svima osramotili.”132
Kad je rimsko svećenstvo vidjelo da se smanjio broj njihovih
vjernika, pozivalo je u pomoć gradsku upravu i svim je sredstvima
pokušavalo da povrati svoje vjerne. Ali narod je našao u novom
učenju zadovoljenje svojih duhovnih potreba, i odvratio se od onih
koji su ga godinama hranili ljuskama praznovjernih obreda i ljudskih
predanja.
Kad se diglo progonstvo protiv učitelja istine, ovi su se držali
Kristovog naloga: “Kad vas potjeraju u jednom gradu, bježite u
drugi.” Matej 10, 23. Svjetlost je prodirala u sva mjesta. Bjeguncima
[163] su se uvijek otvarala po neka gostloljublji- va vrata, gdje su mogli
stanovati, i oni su propovijedali evand̄elje katkada u crkvi, a ako
im je to bilo zabranjeno, onda u privatnim kućama ili pod vedrim
nebom. Svako mjesto gdje se skupio narod da sluša Božju riječ bio
je posvećen hram. Propovijedana takvom snagom, istina se širila
neodoljivom silom.
Uzalud su duhovne i civilne vlasti pokušavale da slome “kri-
vovjerje”. Uzalud su se služile zatvorom, mučenjima, og-njem i
mačem. Hiljade je zapečatilo svoju vjeru krvlju, ali, ipak, djelo je
išlo naprijed. Progonstva su samo pomogla da se istina više širi, i
fanatizam, koji je htio da se sjedini sa njom, samo je pomogao da se
[164] jasnije mogla uočiti razlika izmed̄u sotonskog djela i djela Božjeg.
Poglavlje 11.—Protest knezova
Jedno od najplemenitijih svjedočanstava koje je ikada objavljeno

u prilog reformacije bio je Protest kršćanskih knezova Njemačkih,
iznesen na državnom saboru u Špajeru 1529. godine. Hrabrost, vjera
i odlučnost ovih Božjih ljudi donijele su kasnijim vjekovima slo-
bodu misli i savjesti. Njihov Protest dao je pripadnicima reformirane
crkve naziv “protestanti”. Načela izražena u njemu su srž protestan-
tizma.133
Za reformaciju je došao mračan dan, pun prijetnje. Usprkos
Vormskog edikta, koji je Lutera stavio izvan zakona i zabranio nje-
govo učenje, ipak je religiozna snošljivost u carstvu i dalje postojala.
Božansko provid̄enje je obuzdavalo sile koje su se protivile istini.
Karlo V odlučio je da uguši reformaciju, ali svaki put kad je podigao
ruku protiv reformacije, prilike su ga primorale da taj udarac zadrži.
Više puta je izgledalo da neizbježna propast prijeti onima koji su
se usudili da se usprotive Rimu; ali, u kritičnom trenutku, pojavila
se turska vojska na istočnoj granici, ili francuski kralj, ili čak i sam
papa, ljubomoran zbog napretka njemačkog carstva, poveli su rat
protiv njega; i tako su ratovi i med̄unarodne prilike doprinijele da
reformacija ojača i da se proširi.
Konačno papski vazali su riješili svoje sporove, i tako su mogli
da ustanu protiv reformacije. Sabor u Špajeru 1526. dao je svakoj
državi potpunu slobodu u vjisrskim stvarima do sazivanja novog
općeg sabora. Ali čim su prošle opasnosti koje su primorale cara
na ovaj ustupak, on je 1529. godine sazvao drugi sabor u Špajeru u
namjeri da iskorjieni jeres. Knezove je trebalo, po mogućnosti na
prijateljski način, navesti da se usprotive reformaciji; a ako taj plan
ne bi uspio, Karlo V je bio spreman da upotrebi mač.
Med̄u pristalicama Rima vladala je velika radost. Oni su došli u
velikom broju u Špajer, otvoreno su pokazivali svoju mržnju prema [165]
protestantima i njihovim zaštitnicima. Melanhton je pisao: “Mi smo
ruglo i smeće cijelog svijeta, ali Krist će pogledati na svoj siroma-
šan narod i spasit će ga.”134 Čak su išli dotle da su protestantskim
151
knezovima, koji su bili prisutni na saboru, nared̄ivali da zabrane pro-

povijedanje evand̄elja u svojim kneževinama. Ali narod Špajera bio
je žedan Božje riječi i, usprkos zabrane, tisuće slušalaca je dolazilo
na službu koja se održavala u kapeli saskog izbornog kneza.
To je ubrzalo krizu. Jednom carskom odlukom bilo je saboru
saopćeno da rješenje o vjerskoj slobodi prouzrokuje mnoge nerede
i da car zbog toga traži da se to rješenje poništi. Taj samovoljni
čin izazvao je ogorčenje i zaprepašćenie u redovima evangelističkih
kršćana. Jedan od njih je uzviknuo: “Krist je opet pao u ruke Kaife i
Pilata.” Pristalice Rima postali su još žešći. Jedan od njih j;e rekao:
“Turci su bolji od luterana, jer Turci drže postove, a luterani ih
oskvrnjuju. Ako treba da izaberemo izmed̄u Svetoga pisma, koje je
Bog dao, i crkvenih zabluda, mi ćemo odbaciti ono prvo.” Melanhton
je pisao: “Svaki dan, pred punom skupštinom, Faber baca po koji
novi kamen na nas.”
Vjerska trpeljivost bila je zakonom uspostavljena, i evangelis-
tičke države su odlučile da brane svoja prava. Luter, koji se još uvijek
nalazio pod prokletstvom Vormskog edikta, nije mogao doći u Špa-
jer; ali njega su zastupali njegovi suradnici i knezovi koje je Bog
podigao da brane djelo evand̄elja u tim prilikama. Plemeniti Fridrih
Saski, pred̄ašnji Luterov zaštitnik, bio je umro, ali vojvoda Johan,
njegov brat i nasljednik, ra-dosno je primio evand̄eosku istinu; i,
iako prijatelj mira, pokazivao je veliku energiju i hrabrost kad se
radilo o pitanju vjere.
Svećenici su tražili da se države koje su primile reformaciju
potčine rimskoj crkvenoj upravi. Ali reformatori su se pozivali na
slobodu koja im je bila ranije data. Nisu mogli pristati da Rim pod
svoju vlast podvrgne države koje su tako radosno prigrlile Božju
riječ. ,
Napokon je predložen slijedeći kompromis: “Ondje gdje refor-
macija još nije sprovedena, vormski edikt treba da se strogo primje-
njuje; a ondje gdje ga je narod odbacio, i gdje mu se ne bi potčinio
bez opasnosti da dod̄e do ustanka, neka se spriječi dalje širenje
reformacije, neka se ne dira u sporna pitanja, neka se ne sprečava
[166] služba mise i neka se ne dopušta rimokatolicima da primaju lute-
ranstvo.”135 Ovo rješenje je sabor izglasao na veliko zadovoljstvo
papskih svećenika i prelata.
Protest knezova 153
“Da je ovaj zaključak stupio na snagu, reformacija se ne bi

mogla širiti u mjestima gdje je još bila nepoznata, niti bi se učvrstila
ondje gdje je već postojala.136 Sloboda govora bi bila zabranjena.
Obraćenja ne bi bila dozvoljena. Od prijatelja reformacije se tražilo
da se odmah pokore tim zabranama i ograničenjima. Izgledalo je da
se nada svijeta već gasi. “Ponovo uspostavljanje vlasti rimske crkve
neminovno bi dovelo do uspostavljanja starih zloupotreba”; i lako
bi se našla prilika da bude uništeno djelo koje je već bilo poljuljano
fanatizmom i razdorima.137
Kada se evangelistička stranka sastala na savjetovanje, njeni
članovi su zbunjeno gledali jedan drugoga. Oni su se pitali: “Šta
da se radi?” Mnoga važna preimućstva za svijet bila su u opasnosti.
“Da li da se vod̄e reformacije pokore?” Da li da prihvate edikt. U
ovom kritičnom trenutku mogao se lako učiniti pogrešan korak!
Koliko dobrih izgovora i prihvatljivih razloga bi se moglo naći za
odluku da se pokore! Luteranskim knezovima obećavala se garancija
da će moći slobodno ispovijedati svoju vjeru. Isto pravo obećavalo
se njihovim, podanicima koji su prihvatili reformaciju prije ovog
edikta. Zar to nije dosta? Koliko bi opasnosti izbjegli ako bi se
pokorili! A u kolike opasnosti i sukobe bi ih mogao uvući Otpor!
Tko zna da li će im se u budućnosti pružiti tako povoljna prilika?
Prihvatimo mir, uzmimo maslinovu grančicu koju nam Rim pruža i
na taj način zaliječimo rane Njemačke! Ovim i sličnim razlozima
mogli su reformatori opravdati prihvatanje uvjeta koji bi uskoro
donijeli potpunu propast njihovoj stvari.
“Ali na sreću reformatori su uočili načelo koje je bilo temelj
predloženog ugovora, i postupili su po vjeri. Kakvo je bilo to na-
čelo? To je bilo pravo Rima da vrši pritisak, da primorava savjest
i da zabranjuje slobodu istraživanja. Ali zar nije sloboda savjesti
zajamčena njima i njihovim podanicima? Da, ali kao milost, a ne kao
pravo! A što se tiče onih koji nisu bili uključeni u ovaj sporazum,
za njih je trebalo da bude i dalje mjerodavno načelo sile; savjest
nije uzeta u obzir. Rim bi ostao nepogrešiv sudi ja vjere. Primiti
predloženoprimirje značilo bi pristati na to da sloboda bude dozvo-
ljena samo u reformiranoj Saskoj, i da za cijelo ostalo kršćanstvo
slobodno istraživanje i ispovijedanje reformirane vjere znači prijes- [167]
tup koji se kažnjava zatvorom i lomačama. Zar smiju oni postaviti
geografske granice religioznoj slobodi? Mogu li objaviti da je refor-
macija zadobila posljednjeg obraćenika i osvojila posljednju stopu

zemlje? Treba li da vlast Rima ostane vječna tamo gdje ona postoji?
Mogu li se reformatori smatrati nevinima za krv stotina i tisuća onih
koje bi ovaj ugovor pogodio i koji bi morali žrtvovati svoje živote u
papskim zemljama? To bi u ovom sudbonosnom času značilo izdati
djelo evand̄elja i slobodu kršćanstva.”138 Prije bi oni bili spremni
žrtvovati sve, čak i svoje kneževine, svoje krune i svoje živote...”139
“Odbacimo ovaj edikt”, rekli su knezovi. “U pitanju savjesti
većina nema nikakvu vlast.” Poslanici su izjavili: “Zahvaljujući
dekretu od 1526. godine, država uživa mir, ali ukidanje dekreta
ispunilo bi Njemačku nemirima i sukobima. Državni sabor nema
drugo pravo osim da sačuva religioznu slobodu do sazivanja novog
crkvenog sabora.”140 Dužnost je države da štiti slobodu savjesti, i tu
je granica njenog autoriteta u religioznim stvarima. Svaka svjetovna
vlast koja pokušava da odred̄uje ili nameće vjerske propise gazi onaj
princip za koji su se tako plemenito borili evangelistički kršćani.
Papine pristalice odlučile su da slome ono što su nazivale “dr-
skom tvrdoglavošću”. Pokušali su da izazovu razdor med̄u prista-
licama reformacije i da zastraše sve one koji se još nisu otvoreno
izjasnili u njenu korist. Napokon su pred državni sabor bili pozvani
predstavnici slobodnih gradova i od njih se tražilo da se izjasne da li
pristaju na date uvjete ili ne. Oni su zatražili da im se da jedan rok,
ali uzalud. Kad su tako bili stavljeni na kušanje, skoro polovina od
rij ih izjasnila se za reformatore. Oni koji su na ovaj način odbili
da žrtvuju slobodu savjesti i pravo ličnog mišljenja, dobro su znali
da će ubuduće biti predmet kritike, osude i progonstva. Jedan od
delegata je rekao: “Mi se moramo odreći Božje riječi ili ćemo biti
spaljeni.<<141
Kralj Ferdinand, carev zastupnik na državnom saboru, vidio je
da će edikt izazvati ozbiljne razdore ako ne bude moguće nagovoriti
knezove da ga prime i podupru. Pokušavao je da to postigne uvje-
ravanjem znajući dobro da bi upotreba sile učinila takve ljude još
odlučnijima. Molio je knezove da prihvate edikt, uvjeravajući ih da
će im car biti za to vrlo zahvalan.” Ali ovi hrabri ljudi poznavali
[168] su jednu vlast višu od zemaljskih knezova, i zato su mirno odgovo-
rili: “Mi ćemo se pokoriti caru u svemu što služi održavanju mira i
proslavljanju Boga.”142
Protest knezova 155
Kralj je napokon izjavio pred cijelim saborom “da je edikt defi-

nitivno primljen i da će biti izdat u obliku carskog dekreta. Zatim
je rekao saskom izbornom knezu i njegovim prijateljima da im ne
preostaje drugo nego da se pokore većini”. Rekavši to, napustio je
skupštinu, ne dajući reformatorima priliku da mu odgovore. Uzalud
su oni poslali kralju jednu delegaciju s molbom da se vrati. “Stvar je
gotova”, rekao je kralj, “ostaje jedino da se pokorite.”
Carska stranka je znala da su kršćanski ‘knezovi odlučili da se
pridržavaju Svetog pisma kao većeg autoriteta od ljud̄skih nauka
i propisa; a znala je i to da će prihvaćanje ovog nar čela na kraju
srušiti papstvo. Ali, “gledajući samo na ono što se vidi”, kao što su
to tisuće činile prije i poslije njih, i oni su sebi laskali da je moć
na strani pape i cara, a da su reformatori slabi. Da su protestanti
računali na ljudsku poptporu, bili bi zaista slabi, kao što su to mislile
papine pristalice. Ali, iako malobrojni i zavad̄eni sa Rimom, oni
su ipak bili jaki. Protiv “odluke državnog sabora pozvali su se na
Božju riječ, a protiv cara Karla, na Isusa Krista, cara nad carevima i
Gospodara nad gospodarima.”143
Pošto je Ferdinand odbio da uvaži uvjeravanje njihove savjesti,
knezovi su odlučili, ne vodeći računa o njegovoj odsutnosti, da bez
odlaganja iznesu pred državni sabor svoj Protest.
“Mi protestiramo ovim pismom pred Bogom, našim jedinim
Stvoriteljem, Braniteljem, Otkupiteljem i Spasiteljem, koji će nam
jednom suditi, i izjavljujemo pred svim ljudima i stvorenjima da
mi i naše pristalice ni na kakav način ne pristajemo na predloženi
dekret, u svemu što je protiv Boga, protiv njegove Svete riječi, ili
što se protivi našoj čistoj savjesti i spasenju naših duša.”
“Šta! Zar da potvrdimo taj dekret! Zar da priznamo da kad
svemogući Bog pozove jednog čovjeka k njegovom poznanju da
taj čovjek nema slobodu primiti to poznanje?” Nema druge zdrave
nauke osim one koja se slaže s Božjom riječju.., Gospod zabranjuje
propovi jedan je druge nauke... Sveto pismo mora da se objašnjava
pomoću drugih jasnijih njegovih dijelova. Ova sveta Knjiga je lako
razumljiva kršćaninu u svemu što mu je potrebno, i dana je da
rastjera tamu. Stoga smo odlučili Božjom milošću da sačuvamo čisto
propovijedanje njegove Riječi, onakve kakva se nalazi u biblijskim [169]
knjigama Starog i Novog zavjeta, ne dodavajući ništa što bi bilo
protiv nje. Ova Riječ je jedina istina. Ona je pouzdano pravilo nauke
i života. Ona ne može da pogriješi ni da prevari. Tko gradi na njenom

temelju, održat će se protiv svih sila “pakla, a sve ljudske taštine,
koje se protive Božjoj riječi, neće se održati pred Božjim licem.
“Stoga odbacujemo jaram koji nam se nameće.” “U isto vrijeme
očekujemo da će njegovo carskoˆ Veličanstvo postupati s nama
kao što dolikuje kršćanskom knezu koji ljubi Boga iznad svega.
Izjavljujemo, sa svoje strane, da ćemo gajiti, kako prema njemu,
tako i prema vama, plemenita gospodo, svaku ljubav i pažnju, što
smatramo svojom pravednom i zakonitom dužnošću.”144
Ova izjava učinila je na državni sabor duboki utisak. Hrabrost
knezova koji su protestirali izazvala je čud̄enje i uznemirenost većine
prisutnih. Budućnost im je izgledala tamna i nesigurna. Razdori,
svad̄e i krvoprolića izgledali su neminovni. Ali reformatori, sigurni
u pravednost svoje stvari, i uzdajući se u desnicu svemogućeg Bega,
bili su ispunjeni hrabrošću i odlučnošću.
Načela ovog čuvenog Protesta sačinjavaju srž protestantizma...
Ovaj Protest bio je uperen protiv dviju ljudskih zloupotreba u stva-
rima vjere: protiv uplitanja civilne vlasti u pitanje vjere i protiv
samovoljnog autoriteta crkve. Umjesto ovih zloupotreba protestan-
tizam uzdiže moć savjesti iznad svjetovne vlasti, i autoritet Božje
riječi iznad autoriteta crkve. Prije svega, on odbacuje miješanje gra-
d̄anskih vlasti u božanske stvari, a kaže, kao što su kazali apostoli i
proroci: “Većma se treba pokoravati Bogu nego ljudima.” Ne proti-
veći se carskoj kruni, on uzdiže iznad nje krunu Isusa Krista. Ali ide
i dalje: on tvrdi da svako ljudsko učenje treba da se potčini Božjoj
riječi.”145 Protestanti nisu tražili samo pravo da mogu vjerovati i
ispovijedati svoju vjeru nego da mogu i slobodno propovijedati ono
što smatraju istinom. Oni su poricali pravo svećenicima i svjetovnoj
vlasti da ih u tome sprečavaju. Protest u Špajeru bio je svečana iz-
java protiv religiozne nesnošljivosti i odlučna odbrana prava svakog
čovjeka da može služiti Bogu po svojoj savjesti.
Izjava je bila data. Ona se urezala u pamćenje hiljade njih, i
[170] zapisana je u nebeske knjige, odakle je nikakvo ljudsko nasilje
ne može izbrisati. Cijela evangelistička Njemačka primila je ovaj
Protest kao izraz svoje vjere. Svaki je u toj izjavi vidio obećanje
o jednom novom i boljem vremenu. Jedan od knezova rekao je
protestantima u Špajeru: “Neka vas svemogući Bog, koji vam je dao
Protest knezova 157
milost da ga priznate otvoreno, slo-bodno i bez straha, sačuva u toj

kršćanskoj odlučnosti do dana vječnosti.”146
Da je reformacija, postigavši izvjesni uspjeh, pristala da se prila-
godi prilikama da bi zadobila naklonost svijeta, iznevjerila bi Boga i
Samu sebe, i tako bi bila sama uzrok svoje propasti. Historija ovih
plemenitih reformatora sadrži pouku za sve buduće vjekove. Soto-
nina taktika protiv Boga i njegove riječi nije se promijenila; sotona
se protivi i danas, kao i u šesnaestom vijeku, da Božja riječ bude
pravilo vjere i života. I u naše dane postoji velika sklonost da se
napusti biblijska nauka i njeni propisi, i zato je potrebno da se vra-
timo velikom protestantskom načelu: Biblija, i samo Biblija, treba
da je pravilo vjere i dužnosti. Sotona pokušava svim sredstvima da
uguši religioznu slobodu. Antikršćanska sila, koju su prote-stanti u
Špajeru odbacili, sada radi novom snagom da opet uspostavi svoju
izgubljenu vrhovnu vlast. Ista nepokolebljiva odanost Božjoj riječi,
koju su pokazali reformatori u ono doba krize za reformaciju, jedina
je nada za reformu u naše doba.
Bilo je znakova opasnosti za protestante; ali bilo je i znakova
koji su pokazivali da je božanska ruka ispružena da zaštiti vjerne.
Otprilike u Do vrijeme je “Melanhton žurio sa svojim prijateljem
Grineusom ulicama Špajera prema Rajni, tjerajući ga da se što prije
prebaci preko rijeke. Pošto se Grineus čudio ovoj žurbi, Melanhton
mu je ispričao: ‘Jedan starac, ozbiljnog i svečanog izgleda, meni
nepoznat, pojavio se ispred mene i rekao mi je: Za jedan trenu-
tak doći će ovdje sudski činovnik, poslat od Ferdinanda, da uhapsi
‘Grineusa’.”
Tog dana Grineus se sablaznio o jednu propovijed Fabera, vode-
ćeg katoličkog učitelja; otišao je k njemu i ukorio ga što brani “neke
odvratne zablude”. Faber je prikrio svoj gnjev, ali je odmah pos-
lije toga otišao kralju i dobio od njega ovlašćenje da može uhapsiti
hajdelberškog profesora. Melanhton je bio siguran da je sam Bog
spasio njegovog prijatelja poslavši jednoga od svojih svetih and̄ela
da ga opomene.
“Stojeći nepomično na obali Rajne, Melanhton je čekao dok
nije rijeka spasla Grineusa od njegovih progonitelja. ’Napokon’, [171]
uzviknuo je Melanhton kad ga je vidio na drugoj obali, ‘ti si otrgnut
iz čeljusti onih koji su žedni nevine krvi.’ Kad se vratio svojoj kući,
Melanhton je saznao da su je stražari, u traganju za Grineusom,

pretresli od krova do temelja.”147
Reformacija je trebala da se iznese pred velikane ove zemlje na
još veličanstvenii način. Kralj Ferdinand je odbio da sasluša pro-
testantske knezove; ali njima je bila dana mogućnost da svoju stvar
iznesu pred cara i pred sakupljene crkvene i državne velikodostoj-
nike. Da bi stišao nesuglasice, Karlo V je sazvao, godinu dana poslije
protesta u Špajeru, državni sabor u Augzburgu, izjavivši da ima na-
mjeru da mu lično predsjedava. Tamo su pozvane i protestantske
vod̄e.
Reformaciji su prijetile velike opasnosti, ali njeni branioci pre-
dali su svoje djelo u Božje ruke i zavjetovali su se da će odlučno
braniti evand̄elje. Saskog izbornog kneza njegovi savjetnici nagova-
rali su da ne ide na sabor. Govorili su da car poziva knezove da ih
uhvati u zamku. “Ne znači li staviti sve na kocku ako ode i zatvori
se izmed̄u zidina grada jednog moćnog neprijatelja?” A drugi su mu
govorili: “Neka knezovi budu hrabri, i Božje djelo bit će spašeno.”
“Bog je vjeran, on nas neće napustiti”, rekao je Luter. Izborni knez
sa svojom pratnjom kkrenuo je na puti za Augzburg. Svi su znali
kakve opasnosti prijete ovom knezu, i mnogi su došli na sabor uzbu-
d̄ena srca i s mračnim predosjećanjima. Ali Luter, koji ih je pratio
do Koburga, ojačao je njihovu klonulu vjeru, pjevajući im čuvenu
pjesmu koju je napisao na tom putu: “Naš tvrdi grad je Gospod
Bog.” Mnoga mračna predosjećanja su nestala, i mnoga klonula srca
su oživjela melodijom ove besmrtne pjesme.
Protestantski knezovi su odlučili da predstave svoju vjeru dr-
žavnom saboru jednim sistematskim izlaganjem svojih nazora pot-
krepljenim stihovima iz Svetoga pisma. Sastavljanje tog izlaganja
bilo je povjereno Luteru, Melanhtonu i njihovim suradnicima. Ovo
izlaganje su protestanti primili kao izraz svog vjerskog uvjerenja,
i sakupili su se da stave potpis na taj važan dokumenat. To je bio
svečan i kritičan čas. Reformatori su naročito željeli da se njihovo
djelo ne pomiješa s politikom, naglašavajući da reformacija treba
da vrši samo utjecaj koji proizilazi iz Božje riječi. Kad su kršćanski
knezovi pristupili da potpišu svoju vjeroispovijest, Melanhton se
umiješao i rekao: “Teolozi i propovjednici treba da predlažu ove
[172] stvari, a autoritet zemaljskih vod̄a sačuvajmo za druge stvari.” “Bože
sačuvaj da me vi isključite!, rekao je izborni knez Johan Saski. “Ja
Protest knezova 159
sam odlučio da činim što je pravo, bez obzira na moju krunu; ja

želim da ispovijedam Krista. Moj izborni šešir i moj hermelin mi
nisu toliko dragi koliko križ Isusa Krista. Ove znakove moje veličine
ću ostaviti na zemlji, ali Kristov križ će me pratiti do zvijezda.”
Rekavši to, stavio je svoj potpis na dokumenat. Jedan drugi knez,
uzimajući u ruke pero, rekao je: “Ako to traži čast Isusa Krista, mog
Spasitelja, gotov sam odreći se svog imanja i svog života.” “Radije
ću se odreći svojih podanika i svoje kneževine, radije ću otići iz
svoje domovine sa štapom u ruci, radije ću zarad̄ivati sredstva za
svoj opstanak brišući prašinu sa obuće stranaca nego> da prihvatim
drugu nauku nego što je ova koju sadrži ova izjava.” Takva je bila
vjera i neustrašivost ovih Božjih ljudi.
Napokon je došao čas da izad̄u pred cara. Karlo V, sjedeći na
svojem prijestolju, okružen izbornim knezovima i vojvodama, pri-
mio je protestantske reformatore. Pročitana je izjava o njihovom
vjerovanju. U ovoj skupštini jasno su bile prikazane istine evand̄elja
i otkrivene zablude papske crkve. S pravom je taj dan nazvan jednim
od najvećih dana reformacije i jednim od najslavnijih u historiji
kršćanstva i čovječanstva.”148
Prošlo je tek nekoliko godina otkada je monah iz Vitenberga
stajao sam pred saborom u Vormsu. Sada su na njegovom mjestu
stajali najmoćniji knezovi carstva. Luteru je bilo zabranjeno da dod̄e
u Augzburg, ali on je bio prisutan svojim riječima i molitvama. “Ja
se veoma radujem”, pisao je on, “što sam doživio ovaj čas kad je
Krist javno proslavljen od strane tako uglednih ispovjednika vjere
i na tako slavnom saboru.”149 Tako se ispunilo ono što je Pismo
kazalo: “Govorit ću o otkrivenjima tvojim pred carevima, i neću se
stidjeti.” Psalam 119, 46.
“Zahvaljujući okovima apostola Pavla, u njegovo vrijeme je
evand̄elje bilo objavljeno knezovima i plemićima carskoga grada.
Tako je bilo i u ovoj važnoj prilici; pošto je kralj zabranio da se
evand̄elje propovijeda sa propovjedaonice, ono se propovijedalo u
palati; ono što su mnogi smatrali kao nezgodno da slušaju sluge,
slušali su sa čud̄enjem velikaši i knezovi carstva. Kralj i velikaši su
bili slušaoci; krunisani knezovi — propovjednici; a propovijed je
b\la uzvišena Božja istina. “Od apostolskih dana”, veli jedan pisac,
“nije bilo većeg dogad̄aja ni veličastvenijeg ispovijedanja vjere.”150 [173]
“Sve što su Luterove pristalice rekle, to je istina; mi ne možemo

to poreći”, — rekao je jedan papski biskup. “Možete li, razumnim
dokazima, oboriti Vjeroispovijst koju su sastavili izborni knez i
njegovi saveznici?” pitao je drugi Dr. Eka. “Spisima apostola i
proroka, ne; ali spisima otaca i sabora, da!” “Razumijem”, rekao
je onaj koji je pitao, “Luterani su, prema vašim riječima, u Svetom
pismu, a mi smo izvan njega.”151
Neki od njemačkih knezova su bili pridobijeni za reformaciju.
Sam car je izjavio da su protestantski dokazi čista istina. Njihova
Vjeroispovijest bila je prevedena na mnoge jezike, bila je proširena
u cijeloj Evropi, i mnogi su je milioni u kasnijim naraštajima primili
kao svoje ispovijedanje vjere.
Vjerne Božje sluge nisu same radile. Dok su se poglavarstva,
vlasti i zli duhovi ispod neba združili protiv njih, Gospod se nije
odrekao svoga naroda. Da su njihove oči bile otvorene, mogli bi
vidjeti isto tako jasne znake Božje prisutnosti i pomoći kao što je
to vidio jedan stari prorok. Kada je Elizejev sluga, pokazao svome
gospodaru neprijateljsku vojsku, koja ih je okružavala i sprečavala
svaku mogućnost bjekstva, prorok se obratio Bogu u molitvi: “Gos-
pode, otvori mu oči da vidi.” 2. Carevima 6, 17. “I gle, gora bješe
puna konja i ognjenih kola.” Nebeske čete su stajale tu da brane
Božjeg čovjeka. Isto tako su and̄eli bdjeli nad radnicima u djelu
reformacije.
Jedno od načela koje je Luter naročito isticao, bilo je: Ne treba se
služiti svjetovnom silom niti upotrebljavati fizičko oružje za odbranu
Božjeg djela. Radovao se što knezovi carstva pristaju uz evand̄elje,
ali kad su mu predložili da sklope odˆbrambeni savez, on je izjavio
“da evand̄eosku nauku treba da brani sam Bog”., Vjerovao je: “Što se
ljudi budu manje uplitali, to će očiglednije biti Božje posredovanje.
Sve političke mjere opreznosti smatrao je izražajem straha i grešnog
nepovjerenja.”152
Kad su se neprijateljske sile združile da obore reformiranu vjeru,
kad je izgledalo da je tisuću mačeva izvučeno iz korica da je unište,
Luter je pisao: “Sotona je pobijesnio; bezbožni pontifeks je načinio
zavjeru; prijete nam ratom. Savjetujte narod da se junački bori pred
Božjim prijestolom vjerom i molitvom, tako da bi naši neprijate-
lji, pobijed̄eni Božjim Duhom, bili primorani na mir. Naša glavna
Protest knezova 161
potreba, naš prvi posao, jeste molitva; neka narod zna da je sada
izložen cštrici mača i sotoninom gnjevu, i neka se moli.”153 [174]
Kasnije, misleći na predloženi savez evangelističkih država, Lu-
ter je rekao da je jedino oružje koje treba upotrebiti u tom ratu, “mač
Duha”. Izbornom knezu saskom je pisao: “Mi ne možemo u svojoj
savjesti odobriti savez koji nam se predlaže. Radije ćemo deset puta
umrijeti nego. da vidimo da je naše djelo evand̄elja uzrok prolivanja
krvi. Naša je dužnost da budemo kao ovce odred̄ene za klaonicu.
Treba da nosimo križ Kristov. Neka Vaše Visočanstvo bude bez
straha. Mi ćemo učiniti više svojim molitvama, nego naši neprijatelji
svojim hvalisanjem. Samo neka se naše ruke ne oskvrne krvlju naših
neprijatelja. Ako car zahtijeva da izad̄emo pred sud, mi smo gotovi
da izad̄emo. Vi ne možete braniti našu vjeru. Svako mora sam da se
izloži opasnostima radi svoje vjere.”154
Iz tajnog mjesta molitve došla je sila koja je u doba velike re-
formacije potresla svijet. Tamo, u svetom pouzdanju, položile su
sluge Božje svoje noge na stijenu Božjih obećanja. Za vrijeme borbe
u Augzburgu, Luter je svaki dan proveo tri najbolja sata u molitvi.
U tajnosti svoje sobe, izlivao je svoju dušu pred Bogom, riječima
punim povjerenja i nade, kao kad čovjek razgovara sa svojim prija-
teljima. “Ja znam da si Ti naš Otac i Bog”, govorio je reformator,
“i da ćeš Ti rasuti gonitelje Tvoje djece, jer si Ti zajedno sa nama
u opasnosti. Ovo je Tvoje djelo, i mi smo ga otpočeli jer je to bila
Tvoja volja. Odbrani nas, dakle, o Oče!”155
Melanhtonu, koji je bio potišten od tereta briga i straha, pisao je:
“Milost i mir u Kristu! — U Kristu, velim ja, ne u svijetu. Amen.
Mrzim strašnom mržnjom ove teške brige koje te jedu. Ako je djelo
nepravedno, ostavi ga; a ako je pravedno, zašto da sumnjamo u obe-
ćanja Onoga koji nam nalaže da mirno spavamo? Krist neće napustiti
djelo pravde i istine. On živi i vlada; čega da se još bojimo?”156
Bog je čuo uzvike svojih slugu. On je dao knezovima i pro-
povjednicima silu i hrabrost da odbrane istinu protiv kneza tame
ovoga svijeta. “Evo ja mećem u Sionu kamen ugaoni, izabrani i
skupocjeni, i tko njega vjeruje, neće se postidjeti.” 1. Petrova 2. 6.
Protestantski reformatori su zidali na Krista, i vrata paklena ih nisu
mogla nadvladati. [175]
Poglavlje 12.—Reformacija u Francuskoj
Objavljivanje protesta u Špajeru i Augzburške vjeroispovijest!

bilo je dokaz o pobjedi reformacije u Njer mačkoj, ali poslije su
došle godine borbe i mraka. Oslabljen razdorima med̄u svojim sljed-
benicima, i napadan i od strane neprijatelja, protestantizam kao da
je bio osud̄en da bude potpuno uništen. Tisuće njih su svoje svjedo-
čanstvo zapečatili krvlju. Izbio je grad̄anski rat; protestantsku stvar
izdao je jedan od njenih vodećih pristalica; najplemenitiji knezovi,
pristalice reformacije, pali su u careve ruke i bili vod̄eni iz grada
u grad kao zarobljenici. Ali u času svog prividnog trijumfa, car je
doživio poraz. Vidio je kako mu se plijen otima iz ruku, i napokon je
bio primoran da zajamči snošljivost nauci, čije je uništenje smatrao
svojim životnim zadatkom. Stavio je na kocku svoje carstvo, svoja
blaga, pa i sam život, samo da iskorijeni krivovjerstvo. Sada je vidio
svoje vojske istrošene od ratovanja, svoje blago iscrpljeno, svoje
mnoge pokrajine ugrožene pobunama, dok se vjera, koju je uzalud
nastojao da uguši, širila na sve strane. Karlo V se borio protiv sve-
moguće Božje sile. Bog je rekao: “Neka bude svjetlost”, ali car je
želio da ostane tama. Njegovi planovi su propali; on je ostario prije
vremena i, iscrpljen dugom borbom, odrekao se prijestola i povukao
u jedan samostan gdje je umro poslije dvije godine.
U Švicarskoj, kao i u Njemačkoj, reformacija je proživljavala
teške dane. Dok su mnogi kotari prihvatili reformiranu vjeru, drugi
[176] su se slijepo držali rimske vjere. Gonjenje onih koji su pristajali uz
reformiranu vjeru izazvalo je napokon grad̄anski rat. Cvingli i mnogi
od njegovih suradnika pali su na krvavom polju kod Kapela. Ekolam-
pad, pogod̄en ovom strašnom nesrećom, umro je uskoro poslije toga.
Rim je trijumfirao; izgledalo je da je ponovo osvojio sve ono što
je ranije izgubio. Ali onaj čije su namjere vječne nije ostavio svoje
djelo i svoj narod. Izbavljenje je trebalo da dod̄e njegovom rukom.
On je u drugim zemljama podigao ljude da nastave reformaciju.
U Francuskoj je zora reformacije počela svitati prije nego što se
čulo o imenu Lutera. Jedan od prvih koji je počeo shvaćati vidjelo
162
Reformacija u Francuskoj 163
istine bio je starac Lefevr, čovjek vrlo učen, revan i iskren katolik,
profesor Pariškog univerziteta. Prilikom proučavanja stare književ-
nosti, njegova je pažnja bila skrenuta na Bibliju, i on ju je uveo kao
predmet proučavanja za svoje studente.
Lefevr je bio oduševljen obožavalac svetaca, i on je odlučio da
napiše životopis svetaca i mučenika na osnovu crkvenih legendi.,
Ovaj posao zahtijevao je mnogo truda, i on je već znatno napredovao
u tome kada je iznenada počeo proučavati Bibliju, misleći da bi
mu ona mogla pomoći u njegovom poslu. Tu je zaista mogao da
upozna svece, ali ne takve kao u rimskom kalendaru. Mlaz nebeske
svjetlosti rasvijetlio je njegov um. Sa odvratnošću je sada napustio’
zadatak koji je bio sebi postavio, i posvetio se proučavanju Božje
riječi. Uskoro je počeo propovijedati dragocjene istine koje je tamo
našao.
Godine 1512, prije nego što su Luter i Cvingli započeli svoje
reformatorsko djelo, Lefevr je pisao: “Samo Bog je Onaj koji svojom
milošću, kroz vjeru, opravdava za vječni život.”157 Razmišljajući
o tajni spasenja, uzviknuo je: “O kakve li divne zamjene: Nevini
je osud̄en, a krivac opravdan; Blagosloveni je proklet, a prokleti je
blagosloven; Život je umro, a mrtvi je dobio život; Slava se pokriva
sramotom, a osramoćeni se zaodijeva slavom.”158
I dok je propovijedao da slava otkupljenja pripada samo Bogu,
isticao je i to da je dužnost čovjeka da bude poslušan. “Ako si član
Kristove crkve”, govorio je on, “onda si ud njegovog tijela, i kao
takav ispunjen božanskom prirodom... O kad bi ljudi mogli razumjeti
tu prednost, njihov bi život bio čist, nevin i svet, i svu slavu svijeta
smatrali bi sramotom u pored̄enju sa unutrašnjom ljepotom, koja je
sakrivena tjelesnim očima.”159 [177]
Med̄u Lefevrovim učenicima bilo je nekoliko njih koji su sa
velikim interesovanjem slušali njegove riječi, i koji su, kad je glas
njihovog učitelja davno umuknuo, nastavili da objavljuju istinu.
Takav je bio Gijom Farel. Odgojen od pobožnih roditelja, on je
naučio da se slijepo pokorava nauci crkve. On bi mogao za sebe da
kaže zajedno sa apostolom Pavlom: “Po poznatoj jeresi naše vjere
živjeh farizejski.” Djela 26, 5. Kao revan katolik, gorio je od želje da
uništi svakoga tko bi se protivio crkvi. “Ja sam škripao zubima kao
bijesni vuk”, rekao je on kasnije, pričajući o tom periodu svog života,
“kad sam čuo da netko govori protiv pape.”160 On je bio neumoran u
svom obožavanju svetaca; zajedno sa Lefevrom obilazio je pariške

crkve, klečao je pred oltarima i kitio ih cvijećem. Ali ta pobožnost
nije donosila mir njegovoj duši. Usprkos svih djela pobožnosti i
kajanja, osjećao je na sebi krivicu grijeha. Glas reformatora, koji
je propovijedao spasenje milošću, bio je za njega kao glas s neba.
“Nevini je osud̄en, a krivac je opravdan.” “Samo Kristov križ otvara
nebeska vrata i zatvara vrata pakla.”161
Farel je radosno prihvatio istinu. Obraćenjem, sličnim Pavlovom,
vratio se iz ropstva tradicija u slobodu sinova Božjih. “Njiegovo srce
krvožednog vuka, pošto se potpuno odvojilo od pape i predalo Isusu
Kristu, bilo je promijenjeno u srce krotkog i mirnog jagnjeta.”
Dok je Lefevr nastavio da širi istinu med̄u svojim studentima,
Farel koji je sada bio isto tako revan za Kristovo djelo kao što je
ranije bio revan za papinu stvar, počeo je propovijedati istinu javno.
Jedan crkveni velikodostojnik, biskup iz Moa, uskoro se pridružio
njima. Drugi učitelji, koji su uživali visoki ugled zbog svojih spo-
sobnosti i svoje učenosti, takod̄er su se pridružili propovijedanju
evand̄elja. Nova vjera zado,bivala je pristalice u svim staležima, po-
čevši od zanatlija i seljaka, pa do plemića i kneževa. Sestra Fransoa
I, koji je tada vladao, Margareta Navarska, primila je reformiranu
vjeru. Sam kralj, i kraljica majka, izgledalo je da su neko vrijeme bili
naklonjeni novoj vjeri, i reformatori su puni nade očekivali vrijeme
kad će Francuska biti pridobijena za djelo evand̄elja.
Ali njihove se nade nisu ispunile. Kristove učenike čekala su
iskušenja i progonstva. To je, med̄utim, bilo milostivo sakriveno
od njihovih očiju. Došlo je jedno vrijeme mira, kada su oni mogli
[178] prikupiti snage za predstojeću borbu; i reformacija je brzo napredo-
vala. Biskup iz Moa radio je revno u svojoj biskupiji proučavajući
kako svećenstvo tako i narod. Neuki i nemoralni svećenici bili su
uklonjeni iz službe i koliko je god to bilo moguće, zamijenjeni su
obrazovanim i pobožnim ljudima. Biskup je veoma želio da njegov
narod sam ima pristup Božjoj riječi, i ta mu se želja uskoro ispunila.
Lefevr je počeo da prevodi Novi zavjet, i skoro u isto vrijeme kad je
Luter izdao njemačku Bibliju u Vitenbergu, Novi zavjet je štampan
na francuskom jeziku u gradu Mou. Biskup nije štedio ni truda ni
sredstava da ga raširi u svim svojim župama; i tako su uskoro seljaci
iz područja grada Moa imali Sveto pismo.
Kao što putnik koji umire od žed̄i radosno pozdravlja izvor žive
vode, tako su ove duše primale nebesku vijest. Radnici na poljima,
kao i zanatlije u svojim radionicama, zaslad̄ivali su svoj rad razgovo-
rima o skupocjenim istinama. Umjesto da uveče svraćaju u krčme,
skupljali su se u svojim domovima da čitaju Sveto pismo, da se mole
i slave Boga. Uskoro je u tim mjestima nastupila velika promjena.
Iako su pripadali najnižem staležu, iako su to bili neobrazovani i
teški fizički radnici, ipak se u njihovom životu otkrila sila božanske
milosti, koja podiže i preobražava ljudska srca. Skromni, ljubazni
i sveti, stajali su oni kao živi svjedoci onoga što evand̄elje čini u
iskrenim dušama koje ga prihvate.
Svjetlost zapaljenja u Mou bacala je daleko svojte zrake. Broj
vjernih se stalno povećavao. Kralja je neko vrijeme obuzdavao gnjev
crkvenih vod̄a, jer je mrzio tjesnogrudni fanatizam monaha. Ali
papske vod̄e su napokon nadvladale. Podignuta je lomača. Biskup
iz Moa, prisiljen da bira izmed̄u ognja i odricanja, izabrao je lakši
put; ali, iako je vod̄a pao, njegovo je stado ostalo čvrsto. Mnogi su
usred plamena svjedočili za istinu. Svojom hrabrošću i vjernošću
na lomači, ovi ponizni Kristovi učenci govorili su tisućama koji u
vrijeme mira ne bi možda nikad čuli njihovo svjedočanstvo..
Nisu se samo siromašni i ponizni usudili da svjedoče za Krista
usred ruganja i nevolja. I u kneževskim dvoranama zamaka i palata
bilo je plemenitih duša, koje su više cijenile istinu od bogatstva i
položaja, pa čak i od života. Viteška oprema sakrivala je plemenitiji i
hrabriji duh nego što se nalazio pod biskupskim haljinama i mitrama.
Jedan od takvih bio je Luj Berken, koji je potjecao iz plemićke
obitelji. On je bio hrabar, bio je dvorski vitez, odan nauci, uglad̄enih
manira i besprekornog morala. “On je bio” kaže jedan pisac, “veliki [179]
čuvar papskih uredaba, i revni posjetilac svih misa i propovijedi;... i,
kao vrhunac svega, duboko je prezirao Luterovo učenje. Ali, kao i
mnogi drugi, i on je Božjim provid̄enjem bio pokrenut da proučava
Bibliju i začudio se kada u njoj nije našao nauku Rima, već Luterovu
nauku.”162 Od tog trenutka se sasvim posvetio dielu evand̄elja.
Nazvan “najučenijim francuskim plemićem”, štićenik samoga
kralja, mnogima je izgledalo da će on, zbog svoje obdarenosti, rječi-
tosti, nepokolebljive hrabrosti, herojske revnosti i utjecaja na dvoru
biti budući reformator svoje zemlje. Teodor Bez veli: “Berken bi bio
drugi Luter da je u Fransoa I našao drugog izbornog kneza.” “On
ie gori od Lutera”, vikale su papine pristalice!. I, zaista, on je bio

papinim pristalicama u Francuskoj opasniji od Lutera. Oni su ga
bacili u zatvor kao krivovjerca, ali kralj ga je oslobodio. Borba je
trajala godinama. Fransoa I se kolebao izmed̄u Rima i reformacije;
čas je štitio a čas opet ograničavao nerazumnu revnost redovnika.
Tri puta su papske vlasti zatvarale Berkena, i tri puta ga je kralj
oslobodio, jer je bio zadivljen njegovim plemenitim karakterom i
genijalnošću, te je odbio da ga preda na milost i nemilost crkvenih
vod̄a.
Mnogo puta je Berken bio upozoren na opasnost koja mu je
prijetila u Francuskoj, i prijatelji su ga savjetovali da slijedi primjer
onih koji su našli sigurnost u dobrovoljnom izagnanstvu. Plašljivi i
nestalni Erazmo, kome je pored sve sjane učenosti nedostajala ona
moralna moć koja život i čast potčinjava istini, pisao je Berkenu:
“Traži da te pošalju kao poslanika u neku stranu zemlju; putuj u
Njemačku. Ti poznaješ Bedu i njemu slične; on je neman sa tisuću
glava, koja baca svoj’ otrov na sve strane. Tvojih neprijatelja ima
legion. Kad bi tvoje djelo bilo čak bolje od Isusovog, oni te ne bi
pustili dok te ne bi ubili. Ne uzdaj se mnogo u kralievu zaštitu. U
svakom slučaju ne ubrajaj me med̄u papske teologe, jer bi to izlagalo
opasnosti moj dobar glas.”163
Sto su se više opasnosti gomilale, to se više povećavala Berke-
nova revnost. Nije htio da prihvati politiku opreznosti, koju mu je
savjetovao Erazmo, već se odlučio na još smjelije djelo. Ne samo
da je branio istinu već je napadao zablude. Optužbu zbog krivo-
vjerstva. koju su papine pristalice podigle protiv njega, okrenuo je
[180] protiv njih. Njegovi najuporniji i najogorčeniji neprijatelji bili su
teolozi i monasi teološkog fakulteta Pariškog univerziteta, jednog od
najvećih crkvenih autoriteta kako u gradu tako i u državi. Berken je
iz spisa tih teologa izvadio dvanaest rečenica koje je javno proglasio
“protivnima Bibliji i, prema tome, heretičkim”; obratio se na kralja
sa molbom da bude sudac u ovoj raspravi.”
Kralj koji nije bio protivan tome da vod̄e suprotnih stranaka
ogledaju svoju snagu i svoju moć rasud̄ivanja i, sretan što će moći
poniziti oholost i nadmenost monaha, zapovjedio je pristalicama
Rima da brane svoju stvar sa Biblijom. Ali ovi su znali da će im to
oružje malo koristiti; tamnice, mučenja i lomače — to je bilo oružje
kojim su znali bolje rukovati. Situacija se promijenila; izgledalo* im
je da se nalaze na rubu jame koji su iskopali za Berkena, Zbunjeni i

zaprepašteni, oni su tražili izlaz iz tog položaja.
“Upravo u to vrijeme nad̄en je na uglu jedne ulice osakaćen kip
Djevice Marije. U gradu je zavladalo veliko uzbud̄enje. Mnoštvo
ljudi dotrčalo je na to mjesto, dajući izraza svojoj žalosti i negodo-
vanju. I kralj je bio duboko dirnut. Sada se pružila prilika koju su
monasi mogli da iskoriste, i oni to nisu propustili. “Ovo su poslje-
dice Berkenovog učenja”, vikali su oni. Zbog zavjere luterana svemu
prijeti propast; sve će biti uništeno: religija, zakon i sam prijesto.”
Berken je bio ponovo uhvaćen. Kako je kralj bio otputovao iz
Pariza, monasi su mogli da rade po svojoj volji. Reformator je bio
saslušan i osud̄en na smrt i, u strahu da se kralj ne bi opet umiješao
da ga spasi, osuda je bila izvršena istoga dana kada je bila i izrečena.
U podne je Berken bio izveden na gubilište. Veliko mnoštvo svijeta
se sakupilo da prisustvuje njegovom pogubljenju. Mnogi su sa čud̄e-
njem i užasom primijetili da je žrtva izabrana izmed̄u najplemenitijih
i najuglednijih ljudi Francuske. Na mnogim licima čitalo se zgraža-
vanje, negodovanje, prijezir i mržnja; ali na jednom licu nije bilo ni
jedne sjenke. Mučenikove misli bile su daleko od ovog uzbudljivog
prizora; on je bio svjestan Božje prisutnosti. Nije obraćao pažnju
na strašna kola na kojima je sjedio, niti na namrgod̄ena lica svojih
progonitelja, ni na užasnu smrt kojoj je išao u susret. Uz njega je
bio Onaj koji živi, a koji je bio mrtav; koji živi od vijeka do vijeka, i
koji ima ključeve od pakla i smrti. [181]
Berkenovo lice se sjalo nebeskim sjajem i mirom. Obukao je
svoje najljepše odijelo: “plašt od baršuna, prsluk od atlasa i damasta,
i hlače cd zlatne tkanine.”164 Bio je gotov da svoju vjeru posvjedoči
u prisutnosti Cara nad carevima i cijelog svemira, i zato nijedan znak
žalosti nije smio da pomuti njegovu radost.
Kada se povorka polagano kretala ulicama punim svijeta, ljudi su
se čudili nepomućenom miru i radosnom trijumfu njegovog pogleda
i držanja. “On izgleda kao onaj koji stoji u hramu i razmišlja o
svetim stvarima”, govorili su oni.165
Na lomači je Berken pokušao da uputi nekoliko riječi narodu, ali
monasi, bojeći se posljedica, počeli su da viču, a vojnici su počeli
tako da zvekeću oružjem da je njihov zveket zaglušio mučenikov
glas. Tako je 1529. godine Sorbona, najviši kulturni i crkveni autori-
tet, “dala narodu iz godine 1793. rd̄av primjer, ugušivši na gubilištu

svete riječi umirućeg.”166
Berken je bio zadavljen, i njegovo tijelo spaljeno. Vijest o njego-
voj smrti izazvala je veliku žalost med̄u prijateljima reformacije u
cijeloj Francuskoj. Ali njegov primjer nije bio uzaludan. “I mi smo
gotovi”, govorili su svjedoci istine, “radosno ići u smrt, upirući svoj
pogled na budući život.”167
Za vrijeme progonstva u Mou, učiteljima reformirane vjere bilo
je uskraćeno pravo da propovijedaju, te su bili primorani da otpu-
tuju u druga polja. Lefevr je otputovao u Njemačku. Farel se vratio
u svoje rodno mjesto u istočnom dijelu Francuske; propovijedao
je riječ Božju u Gapu i u njegovoj okolini, gdje je proveo svoje
djetinjstvo. I ovdje je stigla vijest o onome što se dogodilo u Mou.
Istina koju je reformator počeo propovijedati neustrašivom revnošću,
našla je svoje slušaoce. Ali, uskoro su ga gradske vlasti ustale da
ga ušutkaju, i Farel je bio prognat iz grada. Pošto nije mogao više
raditi javno, putovao je preko polja i sela i propovijedao riječ Božju
po privatnim domovima i na udaljenim livadama. Ako mu je i ovdje
prijetila opasnost, šume, pećine i strme stijene, koje je tako dobro
poznavao iz svoje mladosti, pružale su mu utočište. Bog ga je spre-
mao za još veća iskušenja. “Nevolje, progonstva i sotonske spletke,
na koje sam bio unaprijed upozoren nisu mi nedostajale, rekao ‘e on:
“teškoće su čak bile tako velike da ih ja sam ne bih mogao podnositi;
ali Bog je moj otac; on mi je dao potrebnu snagu, i opet će mi je
[182] dati.”168
Kao i u danima apostola, progonstvo je pridonijelo “napretku
evand̄elja.” Filipljanima 1, 12. Potjerani iz Pariza i Moa, “koji se
bijahu rasijali” išli su svuda “propovijedajući riječ”. Djela 8, 4. Na
ovaj način prodrlo je vidjelo u mnoge udaljene francuske pokrajine.
Bog je pripremio i druge radnike za svoje djelo. U jednoj pariškoj
školi nalazio se jedan ozbiljan i miran mladić, jakog i pronicljivog
duha, koji se isticao kako čistotom svog života, tako i velikom rev-
nošću za proučavanjem i pobožnošću. Njegovi talenti i njegova
marljivost učinili su ga ponosom škole, i svi su se nadali da će Žan
Kalvin postati jedan od najsposobnijih i najpostojanijih branitelja
crkve. Ali, zrak božanske svjet-losti prodro je čak i kroz zidove
skolastike i praznovjerja kojima je Kalvin bio ograd̄en. On je s uža-
som slušao O’ novoj nauci, ne sumnjajući ni najmanje u to da su
heretici zaslužili oganj u koji su bili bacani. Ne znajući ni sam kako,

najednom je bio suočen s “krivovjerjem”, i morao je da. ispituje moć
papske teologije da bi pobijao protestantsku nauku.
Kalvinov nećak, koji je prihvatio reformiranu vjeru, živio je u
Parizu. Ova dva rod̄aka su se često sastajala i zajedno su raspravljala
o stvarima koje su uznemiravale kršćanstvo.
“Postoje mnoge religije u svijetu”, rekao je Olivetan, “ali je
samo jedna prava. Lažne su one religije koje su ljudi izmislili i po
kojima nas spasavaju naša vlastita djela; a prava je ona religija koja
je otkrivena u Bibliji i koja uči da je spasenje dar Božje milosti...”
“Meni nije potrebna tvoja nova nauka”, viknuo je Kalvin, “misliš
li da sam ja cijelog sveg života živio u zabludi?”169
Ali u njegovoj duši probudile su se misli koje nije mogao po
svojoj volji odagnati: U samoći svoje sobe razmišljao je o riječima
svog nećaka. Najednom je postao svjestan svoje grešnosti. Vidio je
sebe bez posrednika u prisutnosti svetog, i pravednog Suca. Posre-
dovanje svetaca, dobra djela, crkvene ceremonije — sve je to bilo
nemoćno da ga oslobodi od njegovih, grijeha. Pred sobom je vid;o
samo mrak vječnog očajanja. Uzalud su njegovi učitelji pokušavali
da ga ohrabre Uzalud je tražio utočište u ispovijedanju i pokajanju
— ništa nije moglo1 pomiriti njegovu dušu s Bogom.
Dok je Kalvin tako preživljavao tešku unutrašnju borbu, došao
je slučajno jednoga dana na jedan veliki trg gdje se u to vrijeme
sakupljao narod da gleda spaljivanje nekog heretika. Bio je zapre- [183]
pašten videći spokojstvo na licu mučenika. U mukama ove strašne
smrti, i pod još strasnijom osudom crkve, mučenik je pokazivao
vjeru i hrabrost koju je mladi student s bolom uspored̄ivao sa svojim
očajanjem i mrakom, iako je najtačnije slušao crkvu. Znao je da
heretici temelje svoju vjeru na Bibliji, i odlučio je da je proučava i
da po mogućnosti otkrije tajnu njihove radosti.
U Bibliji je Kalvin našao Krista. “O Oče”, uzviknuo je on, “Nje-
gova žrtva j,e stišala Tvoj gnjev; Njegova krv je oprala moje grijehe;
Njegov križ je nosio moje proklestvo, a Njegova smrt mi je donijela
opravdanje. Mi smo izmislili mnogo nepotrebnih gluposi, ali Ti si
stavio preda mnom svoju Riječ kao baklju. Dirnuo si moje srce da
prezrem svaku drugu zaslugu osim Tvoje kao Otkupitelja.”170
Kalvin se pripremao za svećenički poziv. Kad mu je bilo dvana-
est godina, bio je imenovan za kapelana u jednoj maloj crkvi i, po
propisu crkve, biskup je njegovu glavu svečano ošišao. Nije primio

posvećenje niti je vršio dužnosti svećenika, ali je ipak postao član
svećenstva i nosio je titulu svoje službe za koju je primao platu.
Pošto je osjećao da nikada neće moći postati svećenik, posvetio
se neko vrijeme proučavanju prava, ali konačno je i taj plan napustio i
odlučio da se potpuno posveti evand̄elju. Ipak je oklijevao da postane
propovjednik. Po svojoj prirodi bio je plašljiv, i velika odgovornost
takvog položaja veoma ga je zabrinjavala. Zato je odlučio da nastavi
studije. Konačno se odazvao molbama svojih prijatelja. “Divno je”,
rekao je on, “kada se jednom biću tako niskog porijekla ukaže tako
visoka čast.”171
Kalvin je mirno otpočeo svoje djelo, i njegove su riječi bile kao
rosa koja pada da osvježi zemlju. Ostavio je Pariz i nastanio se u
jednom provincijskom gradu pod zaštitom princeze Margarete koja
je iz ljubavi prema evand̄elju pružala svoju zaštitu onima koji su ga
prihvatili. Kalvin je još bio mladić; bio je skroman i ljubazan. Svoj
rad počeo je sa ljudima i njihovim porodicama; okružen članovima
porodice, čitao im je Bibliju i tumačio im istine spasenja. Oni koji
su čuli vijest spasenja nosili su je i drugima; uskoro se evand̄elje
proširilo iz velikog grada u okolna mjesta i sela. Kalvin je imao
[184] pristup kako u dvorce, tako i u kolibe; hrabro je krčio put evand̄elju,
polažući temelj crkvama iz kojih su izlazili neustrašivi svjedoci
istine.
Poslije nekoliko mjeseci opet je otišao u Pariz. U redovima uče-
nih i obrazovanih ljudi zavladalo je veliko uzbud̄enje. Proučavanje
starih jezika dovelo je ljude do Biblija, i mnogi čija srca još nisu
bila dirnuta njenim istinama istraživali su je revno i čak su se sami
borili protiv branitelja papstva. Iako je Kalvin na polju teoloških
rasprava bio dobar borac, on je imao viši zadatak od ovih bučnih
teologa. Srca ljudi su bila probud̄ena, i sada je došlo vrijeme da
im se otkrije istina. Dok su dvorane univerziteta odjekivale od vike
teoloških rasprava, Kalvin je išao od kuće do kuće, otvarao narodu
Bibliju i govorio mu o raspetom Kristu.
Božjim milostivim provid̄enjem, Pariz je trebao da čuje i drugi
poziv da bi primio evand̄elje. Odbacio je poziv Lefevrov i Farelov,
ali ipak je bilo odred̄eno da u tom velikom gradu svi staleži čuju
vijest evand̄elja. Kralj, iz političkih obzira, nije potpuno stao na
stranu Rima u borbi protiv reformacije. Margareta se još uvijek
nadala da će protestantizam u Francuskoj pobijediti. Odlučila je

da se u Parizu propovijeda reformirana vjera. Za vrijeme kraljeve
odsutnosti zapovjedila je jednom protestantskom propovjedniku da
propovijeda u gradskim crkvama. Kada su to papski velikodostojnici
zabranili, princeza je tada otvorila dvor. Jedna soba ured̄ena ie kao
kapela; izjavljeno je da će se svaki dan u odred̄eno vrijeme održavati
propovijed, na koju se pozivaju ljudi svih staleža. Mnoštvo svijeta je
dolazilo na propovijed. Ne samo kapela već i predsoblje i susjedne
prostorije bile su pune naroda. Tisuće njih se skupljalo svaki dan na
službu Bogu: plemići, državnici, advokati, trgovci i zanatlije. Mjesto
da ove skupove zabrani, kralj je odredio da se dvije papske crkve
otvore za propovijedi. Nikad prije nije grad bio toliko pokrenut
Božjom riječju. Izgledalo je da je s neba na narod dunuo duh života.
Umjerenost, čistota, red i marljivost zauzeli su mjesto pijanstva,
poroka, svad̄e i lijenosti.
Ali svećenstvo nije sjedjelo skrštenih ruku. Kralj se još uvijek
ustručavao da zabrani propovijedanje, i stoga su se oni okrenuli
narodu. Upotrebljavali su sva sredstva da izazovu strah, predrasude
i fanatizam neukih i praznovjernih. Pokoravajući se slijepo svojim
lažnim učiteljima, Pariz, kao nekada stari Jeruzalem, nije poznao
vrijeme svoga pohod̄enja, niti ono što je služilo njegovom miru. U [185]
toku dvije godine se Božja riječ propovijedala u glavnom gradu, i
dok su mnogi primili evand̄elje, ipak, većina ga je odbacila. Fransoa,
zbog ličnih političkih ciljeva, pokazao je izvjesnu vjersku snošljivost,
ali kasnije papine pristalice su povratile svoj utjecaj. Crkve su opet
zatvorene, i počele su gorjeti lomače.
Kalvin je još uvijek bio u Parizu, pripremajući se proučavanjem,
razmišljanjem i molitvom za svoj budući rad, a u isto vrijeme je nas-
tavio da širi vidjelo. Konačno je postao sumnjiv, i vlasti su odlučile
da ga spale na lomači. Smatrajući se sigurnim u svojoj povučenosti,
nije ni pomišljao na opasnosti kada su iznenada dojurili u njegovu
sobu prijatelji s viješću da su već poslati stražari da ga uhapse. U is-
tom času začulo se lupanje na vanjskim vratima. Više se nije smjelo
oklijevati. Neki od njegovih prijatelja zadržali su stražare na vratima,
dok su drugi pomogli reformatoru da se spusti kroz prozor. Brzo
se uputio ka predgrad̄u grada gdje je našao utočište u kolibi jednog
radnika koji je bio prijatelj reformacije. Kalvin se tu preobukao u
odijelo svog domaćina, i sa motikom na ramenu krenuo je dalje.
Uputio se ka jugu, gdje je opet našao utočište na području princeze

Margarete.
Tu je ostao nekoliko mjeseci pod sigurnom zaštitom svojih moć-
nih prijatelja, baveći se kao i prije proučavanjem. Ali njegovo srce
mislilo je na širenje evand̄elja u Francuskoj; zato nije mogao dugo
ostati neaktivan. Čim se bura malo stišala, potražio je novo polje
rada, i to u Poatjeu, gdje je bio univerzitet, i gdje je nova nauka na-
išla na dobar prijem. Ljudi svih staleža radosno su slušali evand̄elje.
Pošto nije imao javne dvorane u kojoj bi propovijedao, iznosio je
Božju riječ u kući načelnika grada, u svom privatnom stanu ili u
nekom parku. Kad se broj slušalaca povećao, smatrali su da je sigur-
nije sastajati se izvan grada. Za mjesto održavanja skupova izabrana
je jedna pećina, u uskom i dubokom gorskom klancu, prikrivena
drvećem i nadvijenim stijenama, koje su usamljenost činile potpu-
nijom. Mali skupovi, napuštajući grad raznim ulicama, odlazili su
neopaženo tamo. U tom zabačenom mjestu čitala se i objašnjavala
Biblija. Ovdje su protestanti Francuske prvi put proslavili večeru
Gospodnju. Iz ove crkve kasnije su izašli mnogi vjerni evand̄elisti.
Kalvin se još jednom vratio u Pariz. Ni sada nije mogao napustiti
[186] nadu da će cijela Francuska kao nacija prihvatiti reformaciju. Ali u
svome radu nailazio je skoro svuda na zatvorena vrata. Propovije-
dati evand̄elje značilo je ići ravno na lomaču. Ove okolnosti su ga
nagnale da se odlučio da ode u Njemačku. Čim je prešao granicu, u
Francuskoj je ponovo izbilo progonstvo protestanata. Da je ostao u
svojoj domovini, sigurno bi bio povučen u opću propast.
Evo što se desilo. Francuski reformatori, želeći iskreno da vide
da njihova zemlja ide uporedo sa Njemačkom i Švicarskom, odlučili
su da protiv praznovjernih običaja Rima povedu odlučnu borbu,
koja će potresti sav narod. U tu svrhu prilijepljeni su jedne noći
plakati koji su napadali misu. Ali umjesto da reformaciju unapredi,
ovaj revnosni, ali rd̄avo proračunati korak, donio je propast ne samo
njegovim izvršiteljima nego i prijateljima reformirane vjere u cijeloj
Francuskoj. On je pružio ljudima Rima ono što su oni tako dugo
željeli: izgovor da zatraže potpuno uništenje heretika, kao opasnih
buntovnika protiv sigurnosti prijestola i mira nacije.
Jedna nepoznata ruka — nekog nepromišljenog prijatelja ili
lukavog neprijatelja, što je ostalo tajna, prilijepila je jedan plakat na
vrata kraljeve privatne rezidencije. Kralj je bio zaprepašten. U ovom
plakatu nemilice su šibani praznovjerni običaji koji su vjekovima

bili poštovani. Besprimjerna smjelost, koja se usudila iznijeti tako
otvorene i strašne optužbe pred kraljeve oči, izazvala je njegov gnjev.
Zaprepašteno je stajao nekoliko trenutaka dršćući i šuteći. Tada se
njegov gnjev provalio strahovitim riječima: “Neka se uhapse svi koji
su pod sumnjom da su luterani. Hoću da ih sve istrijebim!”172 Kocka
je pala: kralj se opredijelio na stranu Rima.
Odmah su preduzete sve mjere da se uhapse svi luterani u Parizu.
Jedan jadni zanatlija, pristalica reformacije, koji je imao dužnost
da poziva vjerne na njihove tajne sastanke, bio je uhapšen i, pod
prijetnjom neizbježne smrti na lomači, nared̄eno mu je da vodi
papskog izaslanika u kuću svakog pojedinog protestanta u gradu.
On je u prvi mah s odvratnošću odbio da to učini, ali je poslije
pristao, natjeran strahom od vatre, i tako je postao izdajnik svoje
braće. Morin, kraljevski krvnik, praćen izdajnikom pred kojim je
nqšena hostija, okružen pratnjom svećenika, nosiocima kadionica,
redovnicima i vojskom, prolazio je polako i šuteći kroz gradske
ulice. Procesija je trebala da izgleda da je organizirana u čast “svetih
sakramenata”, kao očišćenje za uvrede koje su protestanti nanijeli
misi; ali iza tog svečanog izgleda krila se sotonska namjera. Došavši [187]
do kuće nekog protestanta, izdajnik je dao znak ne izgovorivši ni
riječi. Procesija je stala; ljudi su ulazili u kuću, izvlačili ukućane
napolje, okovali ih u lance, i strašna procesija je išla dalje tražeći
nove žrtve. “Nije bila pošted̄ena nijedna kuća, ni velika ni mala, ni
pariški univerzitet... Pred Morinom je drhtao cijeli grad..,. To je bilo
vrijeme užasnog terora.”173
Žrtve su. umirale u najstrašnijim mukama, jer je bilo nadred̄eno
da vatra gori lagano da bi se produžile njihove samrtne muke. Ali,
oni su umirali kao pobjednici. Njihova je odlučnost bila nepokoleb-
ljiva, a njihov mir nepomućen. Progonitelji,1 nemoćni da pokolebaju
njihovu nesavitljivu čvrstinu, osjećali su se sami pobijed̄enima. “Lo-
mače su podizane u svim dijelovima Pariza, i spaljivanje žrtava
vršilo se u razne dane da bi se produžavanjem mučenja povećao
strah od krivovjerstva. Ali pobjeda je ipak bila na kraju na strani
evand̄elja. Cijeli Pariz je mogao da vidi kakve je ljude stvorila nova
vjera. Nema propovjedaonice koja bi bila tako rječita kao lomača
mučenika! Silna radost, koja je ozaravala lica onih ljudi kada su
odlazili na gubilište, njihova hrabrost usred plamena, njihovomilos-
tivo praštanje često su pretvarali gnjev u samilost, mržnju u ljubav i

neodoljivom rječitošću svjedočili u korist evand̄elja.”174
Svećenici, želeći da podstaknu gnjev naroda, širili su o protes-
tantima najstrašnije klevete. Okrivljavali su ih da spremaju pokolj
katolika, rušenje vlade i ubistvo kralja. Ali u prilog tog tvrd̄enja nisu
mogli navesti ni jedan dokaz. Ova proročanstva o budućoj nesreći
trebalo je da se ispune; ali u sasvim drugim prilikama i iz sasvim
suptrotnih uzroka. Strahote koje su katolici izvršili nad nedužnim
protestantima vapile su za osvetom i donijele su u kasnijim vjeko-
vima baš onu sudbinu koja je po njihovom proročanstvu prijetila
kralju, njegovoj vladi i njegovim podanicima. Glavni uzročnici te
katastrofe su bili nevjernici i same papine pristalice. Ne učvršćiva-
nje, već ugnjetavanje protestantizma donijelo je Francuskoj poslije
tri stotine godina ona strašna iskušenja.
Sumnja, nepovjerenje i užas: obuzeli su sve društvene slojeve
Usred sveopćeg uzbud̄enja bilo je očigledno koliko je dubok korijen
Luterova nauka uhvatila u srcima ljudi koji su se odlikovali svojim
obrazovanjem, utjecajem i besprijekornim karakterom. Položaji od
[188] povjerenja i časti iznenada su ostali prazni* Zanatlije, štampari,
naučenjaci, profesori univerziteta, pisci, pa čak i dvorski službenici
su nestali. Stotine njih pobjeglo je iz Pariza; dragovoljno su napustili
svoju rod̄enu) zemlju, čime su u mnogo slučajeva prvi put pokazali
da pripadaju reformiranoj vjeri. Papisti su se iznenad̄eno zgledali
pri pomisli da je toliko neosumnjičenih heretika živjelo u njihovoj
sredini. Svoj gnjev izlili su na mnoštvo skromnih žrtava koje su
bile u njhovoj vlasti. Tamnice su bile prepune, sam zrak kao da je
potamnio od dima gorućih lomača koje su bile zapaljene za pristalice
evand̄elja.
Fransoa I se hvalio da je jedan od vod̄a velikog pokreta rene-
sanse, kulturnog preporoda, koji je obilježavao početak šesnaestog
vijeka. Volio je da sakuplja na svom dvoru učene ljude iz svih zema-
lja. Njegova snošljivost prema reformaciji ima se donekle pripisati
njegovoj ljubavi prema nauci i njegovom preziru neznanja i praz-
novjerja monaha. Ali, obuzet revnošću da uništi krivovjerstvo, ovaj
zaštitnik nauke izdao je jedan dekret kojim je ukinuo slobodu štampe
u cijeloj Francuskoj. Fransoa I predstavlja jedan od mnogih primjera
u historiji koji pokazuje da obrazovanost nije zaštita protiv vjerske
nesnošljivosti i progonstva.
Jednom svečanom i javnom ceremonijom Francuska je otpo-

čela progonstvo i potpuno uništenje protestantizma. Svećenici će
zahtijevati da uvreda nanijeta nebu odbacivanjem mise mora da
bude okajana krvlju, i da kralj mora, u interesu svoga naroda, javno
odobriti ovo barbarsko djelo.
Dvadeset i prvi siječanj 1535. godine bio je odred̄en za tu užasnu
ceremoniju. U tu svrhu podstreknuta su praznovjerna strahovanja i
slijepa mržnja cijeloga naroda. Pariške ulice bile su pune ljudi, koji
su došli iz cijele okoline. Dan je trebao da započne veličanstvenom
i sjajnom procesijom. “Kuće kraj kojih je trebala da prod̄e procesija
bile su okićene crnim zastavama, a tu i tamo podignuti su oltari.
Pred svim vratima gorjele su baklje u čast “svetog sakramenta”.
Još prije svanuća formirala se povorka pred kraljevim dvorcem. Na
čelu procesije su nošene zastave i križevi pojedinih župa. Za njima
su išli grad̄ani po dvojica u redu sa gorućim bakljama u ruci.” Za
njima su išla četiri monaška reda, svaki u svoioj posebnoj nošnji.
Zatim je dolazila velika zbirka čuvenih relikvija. Za njorn su jahali
crkveni velikodostojnici u svojim. purpurnim i skerletnim haljinama, [189]
ukrašenim dragim kamenjem — sjajna i blistava povorka!
“Hostiju je nosio pariški biskup pod veličanstvenim baldahinom,
koji su držala četiri kneza Francuske... Iza hostije išao je kralj... Fran-
soa I tog dana nije nosio ni krune ni kraljevskog odijela.” “Gologlav,
oborena pogleda, sa zapaljenom svijećom u ruci”, kralj Francuske
pojavio se kao pokajnik.”175 Pred svakim oltarom pokorno se poklo-
nio, ne zbog grijeha koji su oskvrnili njegovu dušu, ne zbog nevine
krvi koja je okaljala njegove ruke, već zbog smrtnog grijeha svojih
podanika koji su se usudili da ustanu protiv mise. Iza njega išla je
kraljica, a potom državni velikodostojnici, takod̄er u redu, dva po
dva, i svaki sa zapaljenom svijećom.
Kao dio službe tog dana, sam kralj je održao govor u velikoj dvo-
rani biskupske palate višim činovnicima svoga kraljevstva, Stupio je
pred njih žalosna lica i dirljivom rječitošću oplakivao je “izopačenost
bogohulnih, dan žalosti i sramote”, koji je došao na narod. Tada je
pozvao svakog vjernog podanika da pomogne da se istrijebi opasno
i štetno: krivovjerstvo, koje prijeti da uništi Francusku. “Kao što je
istina, gospodo, da sam ja vaš kralj”, rekao je on, tako “kad bih znao
da je jedan od mojih udova zaražen ovom mrskom trulošću, dao bih
ga odsjeći... Još više: kad bih. vidio jedno od svoja djece time oskvr-
njeno, ne bih ga! poštedio... Ja bih ga sam predao i žrtvovao Bogu.”

Suze su ugušile njegov glas, a čitav je zbor plakao i jednodušno
klicao.” “Živjet ćemo i umrijet ćemo za katoličku religiju!”176
Strašna se tama spustila na narod koji je odbacio istinu. Milost
Božja, izvor spasenja za sve ljude, se otkrila, ali Francuska, pošto je
vidjela njenu moć i njen posvećujući utjecaj, pošto su hiljade njih bili
osvojeni njenom božanskom ljepotom; pošto su gradovi i zaseoci
bili obasjani njenom svjetlošću, od,vratila se od istine, jer su njeni
stanovnici više voljeli tamu nego svjetlost. Odbacili su božanski dar,
koji im se nudio. Nazivali su zlo dobrim, a dobro zlim, dok nisu
postali žrtva svoje tvrdoglave samoobmane. Uzalud su smatrali da
čine Bogu službu progoneći njegov narod: njihova iskrenost nije
smanjila njihovu krivicu. Oni su hotimično odbacili svjetlost koja ih
je mogla sačuvati od prijevare i duše njihove od krvi.
U velikoj katedrali Notr-Dam položena je svečana zakletva da
[190] će ‘krivovjerstvo biti iskorijenjeno. Tu je, nešto manje od tri vijeka
kasnije, narod koji je zaboravio na živoga Boga uzdigao na prijesto
“boginju razuma”. Ponova je sastavljena povorka, i predstavnici
Francuske su otpočeli djeloza koje su se zakleli da će ga izvršiti.
“Na kratkim razmacima bile su podignute lomače za spaljivanje
krivovjeraca. Udešeno je da pojedine lomače budu zapaljene kad
naid̄e kralj, tako da bi on bio svjedok pogubljenja.”177 Pojedinosti
pretrpljenih muka ovih Kristovih svjedoka odviše su jezovite da
bismo ih mogli ispričati, ali žrtve ipak nisu pokazivale nikakvu
neodlučnost, Kad su navaljivali na jednoga vjernoga da se odrekne,
on je odgovorio: “Vjerujem samo u ono što su nekada propovijedali
proiroci i apostoli, i u što su vjerovale zajednice svetih. Moja vjera
uzda se u Boga, i oduprijet će se svim silama pakla.”178
Tako se povorka zaustavljala od jednog do drugog mjesta mu-
čenja. Vrativši se na svoje polazno mjesto kod kraljevske palate,
narod se razišao, a kralj i biskupi su se povukli zadovoljni dogad̄a-
jima dana. Odlučeno je da sa započeto djelo nastavi do potpunog
istrebljenja krivovjerstva.
Evand̄elje mira, koje je Francuska odbacila, trebalo je da bude
iskorijenjeno, ali kako će strašne biti posljedice! Dvade,set i prvog
siječnja 1793. godine, dvjesta pedest i osam godina otkako je Fran-
cuska objavila istrebljenje protestanata, prolazila je ulicama Pariza
jedna druga povorka; sasvim drukčijeg karaktera. “Opet je kralj bio
glavna ličnost; opet se čula vika naroda koji je tražio nove žrtve;
opet su se podizala nova gubilišta za strašna pogubljenja. Luj XVI,
otimajući se svojim tamničarima i krvnicima bio je dovučen na gi-
ljotinu i tu je silom držan dok nije sjekira pala, i dok se njegova
glava nije otkotrljala na zemlju.”179 Kralj Francuske nije bio jedina
žrtva; nedaleko od tog mjesta pogubljeno je oko dvije tisuće i osam
stotina ljudi i žena za vrijeme krvavih dana strave i užasa.
Reformacija je otkrila svijetu Bibliju; ukazala na Božji zakon
objavljujući da su još uvijek u važnosti njegovi zahtjevi i njegova
prava nad ljudskom savješću. Beskrajna ljubav otkrila je ljudima
uredbe i načela neba. Gospod je kazao: “Držite dakle i izvršujte ih,
jer je to mudrost vaša i razum vaš pred! narodima„ koji će kad čuju
sve ove uredbe reći: samo je ovaj veliki narod mudar i razuman.”
5. Mojsijeva 4, 6. Odbacivši dar neba, Francuska je posijala sjeme [191]
anarhije i propasti, što je neizbježno dovelo do revolucije i nasilja.
Već dugo prije progonstva izazvanog plakatima, bio je smjeli i
revni Farel primoran da napusti svoj rodni kraj. Otišao -je u Švicar-
sku gdje je svojim radom pomogao Cvingliju da reformacija odnese
pobjedu. Ovdje je proveo svoje posljednje godine, ali je ipak vršio
i znatan utjecaj na reformaciju u Francuskoj. Za vrijeme prvih go-
dina svog izgnanstva naročito se trudio da proširi evand̄elje u svom
rodnom kraju. Mnogo vremena proveo je propovijedajući evand̄elje
med̄u svojim zemljacima u blizini granice, odakle je neumornom
pažnjom pratio borbu koja se vodila u njegovom rodnom kraju,
pomažući riječima ohrabrenja i savjetima. Zahvaljujući njegovim
nastojanjima i zalaganjima drugih izgnanika, spisi njemačkih refor-
matora bili su prevedeni na francuski jezik, i zajedno s francuskom
Biblijom štampani u velikom broju. Kolporteri su ova djela proda-
vali po cijeloj Francuskoj. Knjige su davane kolporterima po nižoj
cijeni od prodajne cijene, a razlika je išla u korist kolportera koji
su se od toga izdržavali, i tako su mogli da nastave sa radom bez
prekida.
Farel je otpočeo svoj rad u Švicarskoj kao skromni učitelj. Povu-
kavši se u skromnu župu, posvetio se odgoju djece. Osim uobičajenih
predmeta, oprezno je uveo i biblijske istine, nadajući se da će tako
preko djece pridobiti i roditelje. I zaista neki su povjerovali, ali sve-
ćenici su se umiješali da spriječe djelo, a potakli su i praznovjerne
seljake da mu se usprotive. “Ovo ne može biti Kristovo evand̄elje”,
govorio je svećenik, “jer njegova propovijed ne donosi mir, nego

rat.”180 Kao i prvi Kristovi učenici, kad je bio prognan iz jednog
grada, Farel je bježao u drugi. Putovao je pješice iz sela u selo, iz
grada u grad, podnoseći oskudicu, glad, zimu, umor, i svuda je nje-
gov život bio u opasnosti. Propovijedao je po trgovima, u crkvama, a
ponekad i sa propovjedaonica katedrala. Često je nalazio crkvu bez
slušalaca; katkad su njegove propovijedi bile prekidane povicima i
poru gama; često su ga silom skidali sa propovjedaonice. Nekoliko
puta ga je gomila uhvatila i tukla gotovo do smrti. Ipak, on je išao
naprijed. Iako je često bio izbačen iz borbe, ipak se neumornom
istrajnošću opet njoj vraćao; i vidio je kako gradovi i sela, koji su do
tada bili tvrd̄ave papstva, jedni za drugim otvaraju vrata evand̄elju.
Mala župa u kojoj je radio u početku, uskoro je primila reformiranu
[192] vjeru. Gradovi Mora i Nojšatel napustili su rimokatoličke običaje , i
izbacili idolopokloničke slike iz svojih crkava.
Farel je već davno želio da u Ženevi podigne protestantsku zas-
tavu. Kad bi ovaj grad bio zadobiven, postao bi podesan centar za
reformaciju u Francuskoj, Švicarskoj i Italiji. S tim ciljem pred so-
bom nastavio je rad dok nije pridobio mnoge okolne gradove i sela.
Poslije toga vratio se u Ženevu, praćen jednim od svojih suradnika.
Dozvoljeno mu je da održi samo dvije propovijedi. Svećenici su
nastojali da nagovore grad̄anske vlasti da ga osude; kad im to nije
uspjelo, pozvali su ga pred crkveno vijeće, na koje su došli sa oruž-
jem sakrivenim pod svojim odijelom, čvrsto riješeni da ga ubiju.
Pred dvoranom se sakupila razjarena gomila, naoružana mačevim i
toljagama, spremna da ga ubije alko bi slučajno pobjegao iz Skup-
štine. Ali, zahvaljujući prisutnosti grad̄anskih vlasti i jednog odreda
naoružane vojske, Farel je bio spašen. Slijedećeg jutra, rano u zoru,
odveden je sa svojim drugom preko iezera na sigurno mjesto. Tako
se svršio njegov prvi pokušaj da Zenevi objavi evand̄elje.
Za drugi pokušaj izabrano je skromnije orud̄e, — to je bio mladić
tako skromnog izgleda da su ga hladno primili čak i takozvani
prijatelji reformacije. Ali šta je mogao učiniti tako neiskusan čovjek
kad je sam Farel bio odbijen? Kako bi mogao odoljeti buri čovjek
koji je imao tako malo hrabrosti i iskustva kad je najjači i najhrabriji
bio primoran da pobjegne? “Ne silom ni krepošću, nego Duhom
mojim, veli Go-spod nad vojskama.” Zaharija 4, 6. “Što je slabo
pred svijetom, ono izabra Bog da posrami jako; jer je ludost Božja
mudrija cd ljudi, i slabost je Božja jača od ljudi.” 1. Korinćanima 1,

27. 25.
Fromen — tako se zvao taj mladić — otpočeo je svoje djelo kao
učitelj. Istine kojima je djecu poučavao u školi, po-navljala su ona
kod kuće. Uskoro su i roditelji počeli dolaziti da slušaju objašnjenje
Biblije, dok školska dvorana nije bila puna pažljivih slušalaca. Novi
zavjet i traktati bili su razdijeljeni u velikom broju, koje su čitali
mnogi koji se nisu usudili javno da dod̄u i slušaju novu nauku.
Uskoro je ovaj mladi propovjednik bio primoran da pobjegne; ali
istine koje je propovijedao uhvatile su dubok korijen u srcima ljudi.
Reformacija je bila utemeljena, počela je jačati i širiti se. Propo- [193]
vjednici su se vratili, i konačno je njihovim radom uvedeno u Zenevi
protestantsko bogosluženje.
Grad se već izjasnio za reformaciju kada je Kalvin, nakon raznih
putovanja i teškoća, ušao na njegova vrata. Vraćajući se sa svoje
posljednje posjete svom rodnom mjestu, bio je na putu za Bazel da
tamo nastavi svoje studije, ali pošto je put bio okupiran vojskom
Karla V, bio je primoran da pod̄e zaobilaznim putem preko Ženeve.
U toj Kal vinovoj posjeti Zenevi, Farel je vidio Božju ruku. Iako
je Ženeva već primila reformiranu vjeru, ipak je tu još trebalo obaviti
veliki posao. Duše se obraćaju Bogu kao pojedinci, a ne kao čitave
crkve; djelo novorod̄enja mora biti izvrešno u srcu i u savjesti silom
Svetog Duha, a ne dekretima sabora. Ženevljani, koji su odbacili
autoritet Rima, nisu još bili tako spremni da odbace poroke koji su
cvjetali pod njegovim okriljem. Nije bio lak posao da se uspostave
čista načela evand̄elja i da se narod pripravi da dostojno ispuni
zadatak na koji ga je, po svim izgledima, Provid̄enje pozvalo.
Farel je bio uvjeren da je u Kalvinu našao onoga koji treba da
bude njegov suradnik u tom djelu. U ime Boga, sve- čano je zakleo [194]
mladog evand̄elistu da ostane ovdje i da s njime surad̄uje. Kalvin je
uplašen oklijevao. Plašljiv i miroljubiv, bojao se da stupi u dodir sa
hrabrim, nezavisnim i čak naprasitim grad̄anima Ženeve. Njegovo
nježno zdravlje i njegove navike za proučavanjem gonile su ga da
traži povučenost. Vjerujući da bi svojim perom mogao najbolje
poslužiti reformaciji Kalvin je čeznuo da nad̄e jedno tiho mjesto za
proučavanje, odakle bi putem štampe poučavao’ i izgrad̄ivao crkve.
Ali Farelov svečani poziv došao mu je kao poziv s neba, i on nije
imao smjelosti da ga odbije. Činilo mu se, rekao je on, kao da se
ispružila Božja ruka s neba, “te ga je dohvatila i neopozivo postavila

na mjesto koje je tako nestrpljivo želio da napusti.”181
U to vrijeme prijetile su protestantskom djelu velike opasnosti.
Papske anateme su grmjele protiv Ženeve, i moćni narodi prijetili su
joj uništenjem. Kako da se ovaj mali grad odupre moćnoj hijerarhiji
koja je podjarmila tolike kraljeve i careve? Kako da se Odupre vojsci
najvećih svjetskih osvajača?
U cijelom kršćanstvu protestantizam je bio okružen strašnim
neprijateljima. Prve pobjede reformacije su prošle, a Rim je prikupio
nove snage, nadajući se da će moći uništiti novu vjeru. U to vrijeme
osnovan je red jezuita — najokrutniji, najbezobzirniji i najmoćniji
branitelj papstva. Raskinuvši sve zemaljske veze i ljudske obzire,
mrtvi prema zahtjevima prirodnih sklonosti, ušutkavši potpuno ra-
zum i glas savjesti, jezuiti su poznavali samo vlast i pravila svoga
reda, i jedina im je dužnost bila da povećaju njegovu moć. Kristovo
evand̄elje osposobilo je svoje pristalice da se hrabro suprotstave
opasnostima, da podnesu stradanja, zimu, glad, umor, siromaštvo
i da podignu zastavu istine usprkos mučenjima na točku, usprkos
tamnice i lomača. U borbi protiv reformacije, jezuiti su oduševlja-
vali svoje sljedbenike da se bore protiv nje fanatizmom koji ih je
osposobljavao da pretrpe iste opasnosti, i da sili istine suprostave
sve oružje prijevare. Ni jedan zločin za njih nije bio toliko velik da
ga ne1 bi izvršili, ni jedna prijevara toliko podla da je ne bi izveli, ni
jedna laž toliko niska da je ne bi upotrebili. Iako su bili zavjetovani
zavjetom vječnog siromaštva i poniznosti, nastojali su da steknu
bogatstvo i moć da bi ih upotrebili za uništenje protestantizma i za
uspostavljanje vrhovne vlasti papstva.
Kad su se članovi reda pojavljivali prikazivali su se pod plaštem
[195] svjetlosti, posjećivali su tamnice i bolnice, posluživali su bolesne
i nevoljne, tvrdili su da su se odrekli svijeta i da nose sveto ime
božanskog Isusa, koji je išao svuda čineći dobro. Ali ispod ove
besprijekorne spoljašnosti krile su se zločinačke i krvničke namjere.
Glavno načelo reda bilo je da cilj opravdava sredstvo. Po tom zakonu
su se laž, krad̄a, krivokletstvo i ubistvo iz potaje ne samo opraštali
već i preporučivali samo ako je služilo interesu crkve. Na različite
načine su se jezuiti uvlačili u državnu administraciju, postajali su
savjetnici kraljeva i upravljali su politikom nacija. Služili su kao
sluge da bi uhodili svoje gospodare. Osnivali su škole za odgoj
kneževskih i plemićkih sinova i škole za običan narod; a djecu

protestantskih roditelja su primoravali da se pokoravaju papskim
običajima. Cio vanjski sjaj i raskoš rimskog bogosluženja imao
je svrhu da narodu pomuti um, da očara i zarobi maštu; i tako se
dešavalo da su sinovi izdavali slobodu za koju su se njihovi očevi
borili i prolijevali svoju krv. Jezuiti su se brzo raširili po cijeloj
Evropi, i gdje god su se nastanili, ondje je opet oživjela papska moć.
(Vidi Hist dodatak.)
Da bi jezuiti imali još veću moć papa je izdao dekret kojim se
ponovo uvodi inkvizicija. (Vidi Hist. dodatak.) Usprkos opšteg gnu-
šanja kojim se gledalo na nju, čak i u katoličkim zemljama, ipak
je strašni sud bio ponovo uspostavljen od strane papskih vladara, i
grozote, odviše strašne da bi mogle podnijeti svjetlost dana, opet su
se ponavljale u tajnim zatvorima inkvizicije. U mnogim zemljama
tisuće i tisuće ljudi, cvijet naroda, najbolji i najplemenitiji, najobra-
zovaniji i najbolje odgojeni, pobožni i odani propovjednici, marljivi
i rodoljubivi grad̄ani, sjajni naučenjaci, daroviti umjetnici i vješte
zanatlije bili su poubijani ili primorani da bježe u druge zemlje.
To su bila sredstva koja je Rim upotrebio da ugasi svjetlost re-
formacije, da ljudima oduzme Bibliju i ponovo uspostavi neznanje
i praznovjerje srednjeg vijeka. Ali, zahvaljujući Božjim blagoslo-
vima i naporima plemenitih ljudi, koje je Bog potaknuo da nastave
Luterovo djelo, protestantizam nije bio uništen. Njegova moć nije
zavisila od naklonosti prinčeva ili njihovog oružja. Najmanje zemlje,
najskromniji i najslabiji narodi postali su njegove odbrambene kule.
Tu je bila mala Ženeva, usred moćnih neprijatelja, koji su nastojali
da je unište; tu je bila Nizozemska, na pjeskovitim obalama Sje-
vernog mora, koja se borila protiv papske tiranije, tada najveće i
najbogatije kraljevine; tu je bila pusta i neplodna Švedska, koja je [196]
izvojevala pobjedu reformaciji.
Kalvin je radio u Zenevi skoro trideset godina, prvo, da tu osnuje
crkvu, koja će se držati čistoga morala Biblije, a onda, da raširi
reformaciju po cijeloj Evropi. Njegov javni život nije bio bez mane,
niti njegovo učenje bez zabluda. Ali on je bio orud̄e kojim se Bog
poslužio da proširi istine koje su bile od naročite važnosti za ono
vrijeme, da održi načela protestantizma protiv naglog podizanja
papstva i da u protestantske crkve uvede čistotu i jednostavnost
života na mjesto oholosti i pokvarenosti koje je donosilo rimsko

učenje.
Iz Ženeve su izlazili spisi i propovjednici da rašire reformiranu
vjeru. Prognanici iz svih zemalja obraćali su se Zenevi da dobiju
pouke, savjete i ohrabrenja. Kalvinov grad postao je utočište za
progonjene protestante cijele zapadne Evrope. Bježeći pred strašnom
olujom koja je vjekovima bijesnila, bjegunci su tražili utočište pred
vratima Ženeve. Gladni, ranjeni, otrgnuti od svojih domova i svojih
rod̄aka, oni su nalazili topao prijem i nježno gostoprimstvo. Kao
uzvrat za novi dom koji su ovdje našli, oni su gradu koji ih je primio
donijeli svoju umješnost, svoje znanje i svoju pobožnost. Mnogi koji
su ovdje našli utočište, vraćali su se kasnije u svoje zemlje da se bore
protiv rimske tiranije. Džon Noks, hrabar škotski reformator, veći
broj engleskih puritanaca, protestanti Nizozemske i Španije, kao i
hugenoti Francuske ponijeli su iz Ženeve baklju istine da rastjeraju
[197] tamu svoje domovine.
Poglavlje 13.—Nizozemska i Skandinavske zemlje
U Nizozemskoj je papsko nasilje već ranije izazvala odlučan

otpor. Sedam vjekova prije Lutera digli su optužbu protiv pape dva
biskupa, koji su kao poslanici bili u Rimu, i tamo upoznali pravi
karakter “svete stolice”. Neustrašivo su listali protiv rimskog ponti-
feksa govoreći: “Bog je dao svojoj crkvi, svojoj kraljici i zaručnici,
njoj i njenoj obitelji, bogat i vječan miraz, nasljedstvo koje ne može
propasti ni uvenuti; on joj je dao vječnu krunu i žezlo;... sva ova
dobra ti si osvojio kao lupež. Sjeo si u hram Božji; umjesto da si
pastir stada, postao si vuk ovcama. Hoćeš da te smatramo vrhovnim
biskupom, ali ti si tiranin. Mjesto da si sluga slugu, kako se nazivaš,
pokušavaš da postaneš gospodar nad gospodarima... Prezireš Božje
zapovijesti... Duh Božji je onaj koji podiže crkve gdje god se one
nalaze... Grad našega Boga, čiji smo mi grad̄ani, obuhvaća sve kra-
jeve i veći je nego grad koji su proroci nazvali Babilonom, koji se
smatra božanskim, uzdiže se do neba i hvališe se da ima besmrtnu
mudrost, tvrdeći, iako netačno, da nije nikada pogriješio niti može
ikada pogriješiti.”182
Drugi su se pojavljivali tokom vjekova sa sličnim prote,stom.
Prvi učitelji bili su propovjednici slični valdenžanskim misionarima.
Oni su putovali u razne zemlje i bili su poznati pod raznim imenima;
svuda su širili poznavanje evand̄elja. Došavši u Nizozemsku, njihova
se nauka ovdje brzo raširila. Preveli su valdenžansku Bibliju na
nizozemski jezik u stihovima. Izjavili su “da je njena prednost u
tome što u njoj nema ni šala, ni bajki, ni trica, ni prijevare, već samo
riječi istine; zaista, tu i tamo nad̄e se i po koja tvrda ljuska ali i tu se
može lako doći do jezgra i slasti onoga što je dobro i sveto.” Tako
su u dvanaestom vijeku pisali prijatelji stare vjere.
Tada je otpočelo rimsko progonstvo: ali usprkos lomača i muče-
nja, broj vjernih se sve više umnožavao; odlučno su izjavljivali da
je Biblija jedini nepogrešivi autoritet vjere i da “se nijedan čovjek
ne smije primoravati da vjeruje, već treba da se pridobiva za istinu
propovijedanjem”.183 [198]
183
Luterovo učenje našlo je u Nizozemskoj plodno tlo. Ozbiljni i

vjerni ljudi su ustali da propovijedaju evand̄elje. Iz jedne nizozemske
provincije došao je Meno Simons. Odgojen u rimokatoličkoj crkvi
i posvećen za svećenika, on nije ni najmanje poznavao Bibliju i
bojao se da je čita iz straha da ne bi pao u krivovjerstvo. Kad ga je
počela mučiti sumnja u pogledu nauke o transupstancijaciji, smatrao
je to iskušenjem od strane sotone, i nastojao je da se oslobodi od
njega molitvom i ispovijedanjem, ali sve je bilo uzalud. Zatim je
pokušavao da uživanjima ušutka glas savjesti, ali i to je bilo bez
uspjeha. Poslije nekog vremena počeo je proučavati Novi zavjet, i
ovo proučavanje, zajedno sa proučavanjem Luterovih spisa, dovelo
ga je dotle da je prihvatio reformiranu vjeru. Uskoro poslije toga bio
je u susjednom selu očevidac pogubljenja jednog čovjeka zato što
se ovaj po drugi put krstio. To ga je potaklo da proučava Bibliju u
pogledu pitanja krštavanja djece. U njoj nije mogao naći dokaza u
prilog krštavanja djece, ali je vidio da su pokajanje i vjera neophodni
uvjet za primanje krštenja.
Meno je ostavio rimsku crkvu i posvetio je svoj život propovije-
danju istina koje je otkrio. Kako u Njemačkoj tako i u Nizozemskoj
pojavili su se zanesenjaci koji su širili lažne i zar vodljive nauke, a
koji se čak nisu ustručavali da se služe nasiljem i pobunama. Meno
je predvidio strašne posljedice do kojih bi neizbježno dovelo to uče-
nje, i zato se svom snagom odupro lažnom učenju ovih zanesenjaka.
Bilo je mnogo njih koji su bili zavedeni od ovih fanatika, ali su se
ipak odrekli njihovog učenja; preostalo je i dosta potomaka starih
kršćana, koji su bili plod valdenžanskog učenja. Meno je radio med̄u
njima revno i uspješno.
U toku dvadeset pet godina putovao je sa ženom i djecom, podno-
seći umor i oskudicu, i često je bio u životnoj opasnosti. Proputovao
je Nizozemsku i Sjevernu Njemačku, radeći većim dijelom med̄u
siromašnim slojevima, ali njegov je utjecaj bio velik. Po prirodi
rječit, iako skromnog obrazovanja, on je bio čovjek nepokolebljivog
poštenja, poniznog duha, nježan u ophod̄enju, iskreno i ozbiljno
pobožan, koji je sprovodio u život načela koja je propovijedao, i tako
je zadobio povjerenje naroda. Njegovi rasijani i potlačeni sljedbenici
mnogo su trpjeli zbog toga što su ih zamjenjivali sa fanatičkim Mins-
[199] terovim pristalicama. Ipak su se njegovim radom mnogi obratili.
Nizozemska i Skandinavske zemlje 185
Nigdje se reformirana nauka nije toliko raširila kao u Nizo-

zemskoj. Ali u malo zemalja su njene pristalice podnosile tolika
progonstva. U Njemačkoj je Karlo V zabranio reformaciju, i on bi
se radovao da je mogao vidjeti sve njene pristalice na lomači, ali
knezovi su ustali kao ograda protiv njegove tiranije. U Nizozemskoj
je njegova vlast bila veća, i edikti o progonstvima dolazili su brzo je-
dan za drugim. Čitati Bibliju, propovijedati je ili slušati njene nauke,
ili bilo samo govoriti o njoj, smatralo se zločinom koji zaslužuje
smrt. Moliti se Bogu u tajnosti, ne klanjati se slikama, pjevati psalme
značilo je takod̄er izlagati se smrti. Pa i oni koji su bili spremni da
sve poreknu bili su osud̄ivani; muškarci na smrt mačem; a žene su
bile žive zakopane. Hiljade njih su poginuli pod vladom Karla V i
Filipa II.
Jedanput je cijela obitelj bila dovedena pred inkvizitora pod op-
tužbom da nije prisustvovala misi nego da je kod kuće obavljala
svoje bogosluženje. Zapitan o načinu obavljanja njihovog tajnog
bogosluženja, najmlad̄i sin je odgovorio: “Mi padamo na koljena i
molimo se Gospodu da rasvijetli naše misli i da nam oprosti naše
grijehe; molimo se za našeg vladara da njegovo vladanje bude us-
pješno i njegov život sretan; mo,limo se za vlasti našeg grada da ih
Bog sačuva.”184 Neki od sudaca bili su duboko dirnuti; ipak su otac
i jedan od njegovih sinova bili osud̄eni na smrt na lomači.
Vjera mučenika bila je dorasla gnjevu gonitelja. Ne samo ljudi
već i nježne žene i mlade djevojke pokazivale su nepokolebljivu
hrabrost. “Žene su stajale pored lomača svojih muževa, tješile ih
ili su im pjevale psalme dok je plamen obavijao njihova tjelesa.”
Mlade djevojke su žive lijegale u svoje grobove kao da odlaze na
noćni počinak; ili su išle na gubilište na lomaču u svojim najljepšim
haljinama, kao da idu na vjenčanje.”185
Kao i u vrijeme kad je neznaboštvo htjelo da uništi crkvu, krv
mučenika bila je sjeme.186 Prognstva su samo povećavala broj vjer-
nih. Godinu za godinom izvršavao je car svoje okrutno djelo, gnjevan
zbog nesalomljive odlučnosti naroda, ali je sve bilo uzalud. Revolu-
cija, na čelu sa plemenitim Viljemom Oranskim, donijela je napokon
Nizozemskoj slobodu vjeroispovijesti,
U planinama Pijemonta, u ravnicama Francuske i na obalama
Nizozemske napredak evand̄elja bio je obilježen krvlju njegovih [200]
učenika. Ali u sjeverne zemlje evand̄elje je ušlo mimo. Vitenber-
ški studenti, vraćajući se sa studija kući, donijeli su evand̄elje u

Skadinavske zemlje. Rasprostraniivanje Luterovih spisa takod̄er je
pomoglo širenju istine. Jednostavan i snažan narod Sjevera napustio
je Pokvarenost, raskoš i praznovjerje Rima da bi prihvatio čistotu,
jednostavnost i spasonosne istine Svetog pisma.
Tauzen, danski reformator, bio je seljački sin. Dječak je vrlo rano
pokazao svoju intelektualnu darovitost; težio je za većim obrazo-
vanjem, ali kako mu roditelji, zbog svog siromaštva, nisu to mogli
pružiti, stupio je u samostan. Tu je svojim čistim životom, mar-
ljivošću i vjernošću brzo zadobio naklonost .svoga starješine. Na
ispitu se otkrio njegov talenat koji je obećavao u budućnosti velike
usluge crkvi. Starješine su odlučile da mu se omogući školovanje na
nekom njemačkom ili holandskom univerzitetu. Mladić je mogao
sam da izabere mjesto svoga školovanja; jedini uvjet je bio da ne
ide u Vitenberg. Ne treba, govorili su monasi, da se učenik koji se
priprema za službu crkvi izlaže otrovu krivovjerja.
Tauzen je otišao u Keln koji je u ono vrijeme, kao i danas,
bio jedna od tvrd̄ava katolicizma. Ali, ondje mu se uskoro zgadio
misticizam njegovih učitelja. U isto vrijeme dobio je prvi put u ruke
Luterove spise. Čitao ih je sa čud̄enjem i oduševljenjem, i veoma
je želio da sluša lična reformatorova predavanja. Ali to je mogao
jedino ako bude spreman da se zamjeri starješini samostana i da se
odrekne njegove pomoći. On se uskoro na to odlučio, i poslije toga
upisao se na Vitenberški univerzitet.
Po svom povratku u Dansku, vratio se opet u svoj samostan.
Nitko ga još nije sumnjičio zbog luteranstva; nije im odmah otkrio
svoju tajnu, ali se trudio da svoje drugove polako dovede do čis-
tije vjere i svetijeg života. Otvorio im je Bibliju, razjasnio im je
njen pravi smisao i na kraju im je propovijedao Krista kao jedino
opravdanje grešnika i kao jedinu nadu u spasenje. Velik je bio gnjev
starješine samostana koji je polagao u njega, kao u moćnog branioca
Rima, najviše nade. Uskoro je bio premješten u drugi samostan, i
čuvan u ćeliji pod strogim nadzorom.
Na zaprepaštenje njegovih čuvara, više monaha se uskoro obra-
tilo na protestantizam! Kroz rešetke svoje ćelije, Tauzen je svoje
[201] drugove doveo do poznanja istine. Da su ovi danski oci bili upućeni
u metode postupanja crkve sa hereticima, Tauzenov glas se ne bi
više nikada čuo; ali mjesto da ga živog zakopaju u neku podzemnu
Nizozemska i Skandinavske zemlje 187
tamnicu, oni su ga istjerali iz samostana. A kako je jedan novi edikt

danskog kralja pružao zaštitu propovjednicima nove nauke, Tauzen
je počeo da propovijeda. Otvorene su mu bile crkve, i narod je do-
lazio da ga sluša. I drugi su propovijedali riječ Božju. Novi zavjet,
preveden na danski, bio je veoma raširen. Napori papinih pristalica
da djelo spriječe, samo su ga ubrzali, i Danska je primila reformiranu
vjeru.
I u Švedsku su mladi ljudi koji su se napajali na izvoru Viten-
berga donijeli svojim grad̄anima vodu života. Dvojica prvih po-
bornika švedske reformacije, Olaf i Laurencije Petri, sinovi jednog
kovača iz Orebra, studirali su kao učenici Luterovi i Melanhtonovi.
Istine koje su upoznali propovijedali su drugima. Poput velikog
njemačkog reformatora, Olaf je budio narod svojom revnošću i rječi-
tošću, dok je Laurencije, kao Melanhton, bio učen, tih i odan razmiš-
ljanju. Obojica su bili ljudi duboke pobožnosti, visokog teološkog
obrazovanja i nepokolebljive hrabrosti u širenju istine. Protivljenje
od strane Rima nije izostalo. Katolički svećenici su uzbunili neuki
i praznovjerni svijet. Gomila je više puta napadala Olaf a Petri, i
njegov je život često bio u smrtnoj opasnosti. Ipak, ovi reformatori
su uživali kraljevu naklonost.
Pod vlašću rimske crkve narod je osiromašio i stenjao pod nasi-
ljem. On je bio bez Svetoga pisma; njegova vjera se sastojala jedino
iz obreda raznih ceremonija, koje ne daju nikakvu hranu duhu, i zato
se vratio praznovjernom učeni u i običajima svojih idolopokloničkih
predaka. Narod se podijelio u dvije neprijateljske stranke, koje su
svojim med̄usobnim borbama samo povećavale bijedu. Odlučivši da
sprovede reformaciju u. crkvi i u državi, švedski kralj je sa radošću
pozdravio ove sposobne pomagače u borbi protiv Rima.
U prisutnosti kralja i prvaka Švedske, Olaf Petri je velikom vje-
štinom branio nauku reformirane vjere protiv rimskih pobornika.
Izjavio je da se učenje crkvenih otaca može prihvatiti samo onda ako
se slaže sa Svetim pismom; isticao je da su glavne tačke vjere otkri-
vene u Bibliji tako jasno i jednostavno da ih svatko može razumjeti.
Isus je rekao: “Moja nauka nije moja, nego onoga koji me je poslao”,
a Pavao je izjavio. “Ako bi tko propovijedao drukčije evand̄elje od
onoga što smo vam propovijedali neka bude proklet.” Ivan 7, 16; [202]
Galaćanima 1, 8. “Kako se onda neki usud̄uju da uspostavljaju nove
dogme i da ih nameću kao uvjet spasenja?”187 On je dokazao da su:
crkveni dekreti bez važnosti jer se protive zapovijestima Božjim, a

isticao je veliki princip protestantizma: da je Biblija, samo Biblija,
pravilo vjere i života.
Ova borba, iako se vodila na srazmjerno maloj pozornici, može
da nam pokaže “od kakvih ljudi se sastojala vojska refor-matora”.
To nisu bili neuki sektaši, niti bučni prepirači — daleko od toga! To
su bili ljudi koji su proučavali Božju riječ i koji su znali da rukuju
oružjem iz skladišta Biblije. Oni su bili najobrazovaniji ljudi svoga
vremena. Ako samo posmatramo sjajne centre nauke, kao što su
bili Vitenberg i Cirih, i svijetla imena, kao što su Luter, Melanhton,
Cvingli i Ekolampad, onda možemo reći da su se ti ljudi, vod̄e
reformacije, odlikovali po prirodi talentima i izvanrednim znanjem;
no njihovi nasljednici nisu bili kao oni. Ali, ako se okrenemo k
zabačenoj pozornici Švedske, gdje nalazimo skromna imena Olafa i
Laurencija Petri; ako se od velikih učitelja okrenemo ka učenicima,
šta nalazimo? Nalazimo naučenjake i teologe; ljude koji poznaju
potpuno cio sistem evand̄eoskih istina i koji s lakoćom pobjed̄uju
skolastičare i rimske velikodostojnike.”188
Kao rezultat rasprave, švedski kralj je primio protestantsku vjeru,
i malo kasnije se i narodni sabor izjasnio za nju. Olaf Petri preveo je
Novi zavjet na švedski jezik; a po kraljevoj želji braća su se latila
prevod̄enja cijele Biblije. Tako je prvi put Švedska dobila Božju
riječ na svom maternjem jeziku. Sabor je odredio da propovjednici
po cijeloj zemlji tumače Sveto pismo, a u školama da djeca uče čitati
Bibliju.
Blagoslovena svjetlost evand̄elja postepeno je raspršila tamu
neznanja i praznovjerja. Oslobod̄en papske tiranije, narod se podi-
gao do veličine i snage kakvu prije nikad nije dostigao. Švedska je
postala tvrd̄ava protestantizma. Jedan vijek kasnije, u času velike
opasnosti, ovaj malen i do tada slab narod bio je jedini u cijeloj
Evropi koji je imao hrabrost da pritekne u pomoć Njemačkoj u straš-
nom tridesetogodišnjem ratu. Izgle-dalo je kao da će cijela sjeverna
Evropa opet pasti pod papsku tiraniju. Švedska vojska omogućila je
Njemačkoj da odbije katoličko napredovanje i da izvojuje toleranciju
protestantima — kalvinistima i luteranima, — i da povrati slobodu
[203] savjesti onim zemljama koje su prihvatile reformaciju.
Poglavlje 14.—Kasniji engleski reformatori
Kad je Luter dao njemačkom narodu Bibliju, Tindal je bio potak-

nut od Božjeg Duha da to isto učini za Englesku. Viklif ova Biblija
bila je prevedena sa latinskog teksta koji je sadržavao mnoge greške.
Viklifov prijevod nije bio nikada štampan, a troškovi prepisanih
primjeraka bili su tako veliki da su ih samo nekolicina bogatih ljudi
ili plemića mogli nabaviti; pored toga, Biblija je bila od strane crkve
strogo zabranjena, i to je doprinosilo da je ona bila slabo rasprostra-
njena. Godine 1516, godinu dana prije pojavljivanja Luterovih teza,
Erazmo je objelodanio svoje grčko i latinsko izdanje Novoga zavjeta.
Sada je prvi put Božja riječ bila štampana na izvornom jeziku. U
tom izdanju su mnoge pogreške ranijeg prijevoda bile popravljene,
a smisao je bio jasnije izražen. Ovo izdanje je mnogim obrazovanim
ljudima omogućilo da bolje upoznaju istine i dalo je novi podstrek
reformaciji. Ali, narod je u velikoj većini još uvijek bio bez Biblije.
Tindal je bio taj koji je dovršio Viklifovo djelo: on je dao svojim
zemljacima Bibliju na narodnom jeziku.
Marljivi student, revni istraživač istine, on je primio evan,d̄elje
pomoću Erazomovog Novog zavjeta. Propovijedajući hrabro svoje
uvjerenje, on je izjavljivao da se svaka nauka mora ispitati na temelju
Svetog pisma. Na tvrd̄enje papinih pristalica da je crkva dala Bibliju
i da jedino ona ima pravo da je tumači, Tindal je odgovorio: “Znate
li tko je naučio orla da nad̄e svoj plijen? — Dobro, onaj isti Bog
uči svoju gladnu djecu da u njegovoj Riječi nad̄u svog Oca. Daleko
od toga da ste nam vi dali Sveto pismo; vi ste nam ga sakrili; vi
spaljujete one koji ga propovijedaju; i vi biste, kad biste mogli,
spaliti i samo Sveto pismo.”189
Tindalovo propovijedanje izazvalo je veliko interesiranie; mnogi
su primili istinu. Ali svećenici su bili na oprezu; čim je on napustio [204]
jedno polje rada, već su oni bili tu da svojim prijetnjama i izvrtanjem
njegove nauke unište plod njegovog rada. Često su u tome i uspije-
vali. “Sto da radim”, uskliknuo’ je on. “Dok ja na jednom mjestu
šijem, dotle neprijatelj pustoši polje koje sam upravo napustio. Ja
189
ne mogu biti svuda. O, kad bi kršćani imali Sveto pismo na svom

maternjem jeziku, onda bi se sami mogli oduprijeti ovim lažljivcima.
Bez Biblije je nemoguće utvrditi ljude u istini.”190
U njegovim mislima počela je sazrijevati nova odluka. “Na jeziku
Izraelaca pjevali su se psalmi u hramu Jehovinom. Zar ne treba da
se evand̄elje govori nama na engleskom jeziku? Zar da crkva ima
manje vidjela u podne nego što je imala u času svitanja? Kršćani
moraju da čitaju Novi zavjet na svom maternjem jeziku.” Učitelji i
propovjednici crkve ne slažu se med̄u sobom. Samo Božjom Riječi
može narod saznati istinu. Jedni se drže ovog učitelja, a drugi onog...
Svaki od tih učitelja protivi se drugome! Kako možemo razlikovati
tko govori pravo, a tko laž?... Kako?.., Samo pomoću Božje riječi.”191
Uskoro poslije toga jedan učeni katolički teolog uzviknuo! je u
toku prepiranja s njime: “Bolje je biti bez Božjih zakona negoli bez
papskih.” Na to je Tindal odgovorio: “Ja prezirem papu i sve njegove
zakone, i ako mi Bog sačuva život, učinit ću da će za nekoliko godina
običan sluga koji upravlja plugom bolje poznavati Sveto pismo nego
vi.”192
Čvrsto riješen da Novi zavjet da svome narodu na njegovom
vlastitom jeziku, on se odmah dao na posao. Protjeran iz svog za-
vičaja, o*tiša!o je u London, i tamo je neko vrijeme nesmetano
radio svoj posao. Ali opet ga je papsko nasilje primoralo da bježi.
Izgledalo je kao da mu je cijela Engleska zatvorena, i odlučio je da
potraži utočište u Njemačkoj. Tu je počeo da štampa Novi zavjet na
engleskom jeziku. Dva puta je rad bio zaustavljen; ali kad mu je bilo
zabranjeno da štampa u jednom gradu, otišao je u drugi. Konačno je
otišao u Vorms, gdje je, nekoliko godina ranije, Luter branio evan-
d̄elje pred državnim saborom, U tom gradu bilo je mnogo prijatelja
reformacije, i Tindal je tamo nastavio svoj rad bez smetnji. Uskoro
je bilo dovršeno tri hiljade primjeraka Novog zavjeta„ a iste godine
izašlo je i drugo izdanje.
Sa velikom revnošću i neumornom ustrajnošću nastavio je svoj
posao. Iako su engleske vlasti budno čuvale sve svoje luke, ipak
[205] je Božja Riječ na razne načine tajno unijeta u Lon- don i odavde
se širila u sve krajeve. Papine pristalice su pokušavale da zaustave
širenje istine, ali uzalud. Jednog dana je biskup Durhama kupio od
jednog knjižara, Tindal ovog prijatelja, cijelu njegovu zalihu Biblije,
sa namjerom da ih uništi, uvjeren da će na taj način mnogo učiniti
Kasniji engleski reformatori 191
da se spriječi djela reformacije. Ali, naprotiv, novcem dobivenim

od proda tih Biblija, kupljen je materijal za novo, bolje izdanje,
koje inače ne bi moglo biti objelodanjeno. Kad je Tindal kasnije bio
uhapšen, ponud̄ena mu je sloboda pod uvjetom da otkrije imena onih
koji su mu pomogli da pokrije troškove oko štampanja svoje Biblije.
On je odgovorio da je durhamski biskup učinio’ više nego itko drugi;
jer, plativši visoku cijenu za prve štampane Biblije, omogućio mu je
da sa većom voljom nastavi rad.
Tindal je izdajstvom pao u ruke svojih neprijatelja, i bio je više
mjeseci zatvoren. Konačno je posvjedočio svoju vjeru mučeničkom
smrću; ali oružja koje je on pripremio cmogućilo je drugim borcima
da nastave borbu sve do naših dana.
Latimer je sa propovjedaonice isticao da se Biblija treba čitati
na narodnom jeziku. “Pisac Svetog pisma”, govorio je on, “jeste
sam Bog, i ovo Pismo se odlikuje silom i vječnošću svog Autora.
Nema kralja, ni cara, ni gradskih sudaca, koji nisu dužni da mu se
pokoravaju. Nemojmo ići stranputicom, već neka nas vodi Božja
Riječ: ne idimo putovima naših otaca i ne činimo ono što su oni
činili, već činimo ono što je trebalo da oni čine.”193
Berns i Frit, dva vjerna Tindalova prijatelja, podigli su se da
brane istinu. Ridli i Kramer pošli su za njima. Ove vod̄e engleske
reformacije bili su obrazovani ljudi, većina njih bili su vrlo pošto-
vani u rimskoj crkvi zbog svoje revnosti i pobožnosti. Oni su se
podigli protiv papstva zato što su upoznali zablude “svete stolice”.
Upoznavši tajne Babilona, imali su veću moć da svjedoče protiv
njega.
“Ja ću vam sada postaviti jedno čudno pitanje”, rekao je Latimer.
“Tko je najvjerniji biskup i prelat u cijeloj Engleskoj?... Dobro, ja ću
vam reći: to je d̄avo... On je uvijek u svojoj biskupiji... Kad pod ga
potražite, uvijek ćete ga naći na poslu... Nećete ga naći lijena, to vam
jamčim... Gdje d̄avo stanuje, njegova je parola: dolje sa knjigama,
a gore sa svijećama; dolje Biblije, a gore brojanice; dolje svjetlost
evand̄elja, a gore svjetlost svijeća, pa makar i usred podneva; dolje
Kristov križ, koji oduzima grijehe svijeta, a gore čistilište, koje [206]
ispražnjava džepove;... na stranu brige oko odijevanja siromašnih i
nemoćnih, a neka živi ukrašavanje slika i kićenje likova od drveta i
kamena; dolje Božja uredba, to jest presveta njegova Riječ, a neka
žive ljudski zakoni i tradicije... O, zašto naši prelati nisu tako marljivi
da siju sjeme dobre nauke, kao što je sotona marljiv da sije kukolj i
pljevu!”
Veliko načelo koje su zastupali ovi reformatori, isto kojega su se
držali valdenžani, Viklif, Hus, Luter, Cvingi i njihovi suradnici —
bilo je da je Sveto pismo nepogrešiv autoritet, pravilo vjere i života.
Oni su odbacili pravo pape, sabora, otaca i kraljeva da kontroliraju
savješću u pitanjima vjere. Biblija je bila njihov autoritet, i njome
su ispitivali svaku nauku i svako tvrd̄enje. Vjera u njegovu Riječ
hrabrila je ove svete ljude kada su polagali svoje živote na lomačama.
“Budi hrabar”, doviknuo je Latimer svome drugu, koji je s njime
dijelio mučeničku smrt, prije nego što je plamen ušutkao njihov
glas, “Božjom milošću, mi ćemo danas zapaliti u Engleskoj takvu
svjetlost koja se neće nikada ugasiti.”194
U Škotskoj sjeme koje su posijali Kolumba i njegovi suradnici
nije nikada bilo sasvim uništeno. U toku stoljeća nakon što su se
engleske crkve potčinile Rimu, one u Škotskoj sačuvale su svoju
slobodu. U dvanaestom vijeku, med̄utim, papstvo se učvrstilo i u
toj zemlji, i tu je više nego igdje utvrdilo svoju vlast. Nigdje nije
tama bila gušća nego ovdje. Pa ipak su zraci vidjela uspjeli da
prodru ovamo i da navijeste dolazak zore. Lolardi, koji su dolazili iz
Engleske s Biblijom i Viklifovom navikom, učinilu su mnogo da se
sačuva poznavanje evand̄elja, i svaki vijek je imao svoje svjedoke i
svoje mučenike.
U početku velike reformacije prodrli su u Škotsku Luterovi
spisi i Tindalov engleski Novi zavjet. Nezapaženi od svećenstva,
obilazeći tiho brda i doline, ovi vjesnci su ponovo zapalili u Škotskoj
baklju istine koja se bila skoro ugasila, i uništili su ono što je Rim
uspostavio u toku četiri vijeka svog ugnjetavanja.
Krv mučenika dala je novi podstrek pokretu. Papske vod̄e„
svjesni neočekivane opasnosti koja je zaprijetila njihovom djelu,
spalili su na lomači neke od najplemenitijih i najuglednijih sinova
Škotske. Ali time su samo podigli novu propovjedaonicu, sa koje su
riječi umirućih svjedoka odjekivale po cijeloj zemlji, — pozivajući
[207] narod na nepokolebljivu odluku da odbaci rimske lance.
Hamilton i Vishart, plemići po karakteru i rod̄enju, završili! su
svoj život na lomači, zajedno sa velikim brojem skromnih učenika.
Ali sa mjesta na kome je Vishart bio spaljen, ustao je junak koga
plamen nije ušutkao, junak koji je Božjom pomoći trebao da učini

kraj papskoj vlasti u Škotskoj.
Džon Noks napustio je tradicije i crkveni misticizam da bi se
hranio istinama Božje riječi. Vishartovo učenje učvrstilo1 ga je u
odluci da napusti Rim i da se pridruži progonjenim reformatorima.
Nagovaran od svojih prijatelja da prihvati dužnost propovjed-
nika, odbijao je ovaj poziv, bojeći se tako velike odgovornosti, i
pristao je tek poslije nekoliko dana samoće i teške borbe sa sobom.
Ali kada je prihvatio tu dužnost, obavljao je svoj posao sa nepoko-
lebljivom odlučnošću i neustrašivom hrabrošću sve do svoje smrti.
Ovaj hrabri reformator nije se bojao ljudi. Plamen mučeništva, koji
se razgorjevao oko njega, samo je još više potaknuo njegovu revnost.
Usprkos sjekire tiranina, koja mu je stalno prijetila, nepokolebljiv je
stajao i odlučno se borio da uništi idolopoklonstvo.
Kada je bio pozvan pred škotsku kraljicu, u čijoj je prisutnosti
nestala odvažnost mnogih vod̄a reformacije, Džon Noks je neustra-
šivo svjedočio za istinu. On se nije mogao pridobiti laskanjem, a
nije se plašio ni prijetnji. Kraljica ga je optužila zbog krivovjerstva.
Rekla je da on uči narod da primi vjeru koju država zabranjuje, i da
je tako prestupio Božju zapovijest, koja podanicima nared̄uje da se
pokoravaju svojim vladarima. Noks joj je odlučno odgovorio:
“Pošto prava religija ne duguje svoje porijeklo ni svoj autoritet
svjetskim knezovima, nego samo vječnome Bogu, to podanici nisu
dužni da svoju vjeru prilagod̄avaju volji svojih knezova. Jer, često se
dešava da su knezovi manje upućeni u pravu Božju vjeru nego ostali
ljudi... Da su svi Abrahamovi potomci prihvatili vjeru Faraonovu,
čiji su bili podanici, pitam vas, gospod̄o, kakva bi vjera danas bila na
svijetu? Ili, da su svi ljudi u dane apostola prihvatili religiju rimskih
careva, kakva bi religija danas vladala na zemlji? Vi, dakle vidite,
gospod̄o, da podanici nisu dužni da ispovjedaju vjeru svojih vladara,
iako su dužni da im budu poslušni.”
“Vi tumačite Bibliju na jedan način”, rekla je Marija, “a oci
(rimokatolički učitelji), na drugi; kome da vjerujem, i tko može
ovdje da bude sudac?” [208]
“Vjerujte Bogu koji nam jasno govori kroz svoju Riječ, odvratio
je reformator. Izvan onoga što je napisano ne treba da vjerujete ni
jednima ni drugima. Božja Riječ objašnjava sama sebe; ako se negdje
pojavi nešto što nije jasno, Sveti Duh, koji nikad nije u protivrječnosti
sa samim sobom, objašnjava to na drugom mjestu, tako da sumnja

postoji samo za one koji tvrdokorno žele da ostanu u neznanju.”195
To su bile istine koje je neustrašivi reformator, uz opasnost po
život, iznosio kraljici. Istom neustrašivom hrabrošću držao se svoga
cilja, molio se i vodio rat Gospodnji, dok se Škotska nije oslobodila
papstva.
U Engleskoj je uvod̄enje protestantizma kao nacionalne religije
smanjilo progonstva, ali ih nije potpuno obustavilo. Iako je narod od-
bacio mnoge rimske nauke, ipak je još zar držao dosta njenih oblika.
Odbačena je vrhovna vlast pape, ali na njegovo mjesto uzdigao se
kralj kao glava crkve. Bogosluženje u crkvama bilo je još daleko od
evand̄eoske čistote i jednostavnosti. Veliko načelo vjerske slobode
još nije bilo shvaćeno. Protestantski vladari su rijetko primjenjivali
okrutno nasilje kakvo je Rim upotrebljavao protiv krivovjerstva, ali
ipak nisu priznavali pravo da svatko služi Bogu po svojoj savjesti.
Od svih se tražilo da prihvate službenu nauku i da učestvuju u bo-
gosluženjima koja je uspostavila državna crkva. Disidenti, to jest svi
koji nisu pristajali uz državnu crkvu, vjekovima su podnosili veća
ili manja progonstva.
U sedamnaestom vijeku hiljade propovjednika je bilo primorano
da napusti svoje dužnosti. Ljudima je bilo zabranjeno, pod prijetnjom
velike globe, zatvora i progonstva da prisustvuju bilo kojim vjerskim
sastancima osim onih koje je odobrila crkva. Vjerni koji su željeli
da služe Begu na pravi način bili su primorani da se sakupljaju u
kakvom tamnom prolazu, u mračnim podrumima, a u neka godišnja
doba i U šumama, u ponoći. U zaklonjenim dubinama šuma, u hramu
prirode, sakupljala su se rasijana i progonjena djeca Božja da izlivaju
svoje duše pred Bogom u molitvi i zahvaljivanju. Ali, usprkos svoje
opreznosti, mnogi su stradali zbog svoje vjere. Zatvori su bili puni.
Obitelji su bile razorene. Mnogi su bili protjerani u tud̄e zemlje.
Ali Bog je bio sa svojim narodom, i progonstva nisu mogla ušutkati
njihova svjedočanstva. Mnogi su bili primorani da odu u Ameriku
gdje su položili temelj dvostrukoj slobodi: grad̄anskoj i vjerskoj,
[209] koja predstvalja snagu i slavu te zemlje.
Opet se ponovilo ono što se dogodilo u apostolske dane: progons-
tva su pomogla da se evand̄elje proširi. U jednoj odvratnoj tamnici,
med̄u razbojnicima i lupežima, Džon Bunjan je udisao atmosferu
neba; tu je on napisao svoju divnu alegoriju o putovanju pobožnog
putnika iz zemlje propasti u/ nebeski grad. Više od dvije stotine

godina taj glas iz bedford,skog zatvora neprestano govori ljudskim
srcima. Bunjanovo “Putovanje kršćanina” i “Obilna milost” doveli
su mnoge grešnike na put života.
Bakster, Flavel, Alein i drugi ljudi nauke, talenta i dubokog
kršćanskog iskustva ustali su da hrabro brane vjeru “koja je jednom
predana svetima”. Djelo koje su izvršili ti ljudi, zabranjivano i od
vladara stavljano izvan zakona, ne može nikada propasti. Flavelova
djela “Izvor života” i “Put milosti” pokazala su hiljadama njih kako
mogu da se predaju Isusu. Baksterov “Kršćanski pastir” poslužio
je na blagoslov mnogima koji su željeli napredak Božjeg djela, a
njegov “Vječni odmor svetih” upoznao je mnoge sa “odmorom koji
još ostaje Božjem narodu”.
Sto godina kasnije, u vrijeme velike duhovne tame, pojavili su
se Vajtfild i braća Veslej kao Božji nosioci svjetlosti. Pod upravom
anglikanske crkve engleski narod je duhovno propadao, tako da se
skoro izjednačio sa neznaboštvom. Prirodna religija je bila omiljena
nauka svećenstva, i ona je sačinjavala gotovo cijelu njihovu teologiju.
Viši krugovi rugali su se pobožnima i hvalili su se da su iznad
njihovog fanatizma. Niži staleži su utonuli u neznanje i poroke, a
crkva nije imala ni hrabrosti ni vjere da zadrži dalje propadanje
istine.
Velika istina o opravdanju kroz vjeru, koju je Luter tako jasno
propovijedao, skoro se izgubila iz vida, a na njeno mjesto došla je
rimska nauka o spasenju kroz dobra djela. Vajtfild i oba brata Veslej,
članovi anglikanske crkve, iskreno su tražili Božju milost i vjerovali
su da će to postići dobrim živo,tom i držanjem vjerskih obreda.
Karlo Veslej se jednog dana teško razbolio, tako da je mislio da
je došao kraj njegovom životu. Jedan prijatelj â je tada upitao na
čemu temelji svoju nadu u vječni život. On je odgovorio: “Ja sam
služio Bogu kako sam najbolje znao.” Kad je izgledalo da prijatelj
koji mu je postavio to pitanje nije bio zadovoljan ovim odgovorom,
Veslej je rekao samome sebi: “Šta! zar moji napori nisu dovoljan
temelj mojoj nadi? Zar da me liši mojih zasluga? Tada ne bih imao [210]
ništa drugo u šta bih se mogao pouzdati.”196 Tolika je bila gusta tama
koja je pokrila crkvu; ona je sakrila nauku o očišćenju, oduzela je
Kristu njegovu slavu i odvratila pogled ljudi sa jedine nade spasenja,
a to je krv razapetog Otkupitelja.
Veslej i njegovi suradnici su uvidjeli da prava vjera ima svoje

sjedište u srcu, i da Božji zakon obuhvata ne samo riječi i djela nego
i misli. Bili su uvjereni da je potrebna svetost srca i ispravno vanjsko
ponašanje, i zato su željeli da žive novim životom. Trudili su se
da molitvom i postom pobijede sklonosti prirodnog srca. Živjeli su
životom samoodricanja, ljubavi i poniznosti, i strogo su izvršavali
sve ono što im se činilo da bi im moglo pomoći da postignu svoj cilj:
svetost koja će im pribaviti Božju naklonost. Ali oni nisu postigli
ono za čim su težili. Njihovi napori nisu ih oslobodili ni od osude
grijeha ni od njegove moći. Prolazili su kroz isto iskustvo kroz koje
je prešao Luter u svojoj ćeliji u Erfurtu. Njih je mučilo isto pitanje
koje je i njeo’a mučilo: “Kako će se čovjek opravdati pred Bogom?”
O Jobu 9, 2.
Vatra ‘božanske istine bila se skoro ugasila na oltaru protes-
tantizma. Ona je trebala ponovo da se zapali starom bakljom, koju
su sačuvali češki kršćani i predavali je u nasljedstvo iz generacije
u generaciju. Poslije reformacije, protestantizam je u Češkoj bio
pogažen od strane rimskih hordi. Svi koji su odbili da se odreknu
istine morali su da napuste svoju domovinu. Neki od njih našli su
utočište u Saskoj, gdje su sačuvali staru vjeru. Od potomaka ovih
kršćana primili su svjetlost Veslej i njegovi drugovi.
Džon i Karlo Veslej, pošto Su bili posvećeni za propovjedničku
službu, poslani su u Ameriku sa jednom misijom. Na njihovom brodu
nalazila se jedna grupa moravske braće. Za vrijeme tog putovanja
nastala je velika bura. Džon Veslej, suočen sa smrću, osjećao je da
nije pomiren sa Bogom. Mo,ravska braća, naprotiv, pokazivala su
spokojstvo i pouzdanje u Boga, što je njemu bilo potpuno strano.
“Već duže vremena”, pisao je on kasnije, “posmatrao sam nji-
hovo ozbiljno ponašanje. Svoju poniznost stalno su dokazivali time
što su drugim putnicima činili takve usluge koje ne bi izvršio ni
jedan Englez. Za te/ usluge nisu tražili niti primali nikakvu platu.
‘Dobro je’, govorili su oni. ‘da se naša ohola srca tako penize, jer
naš dobri Spasitelj je učinio mnogo više za nas.’ Svaki dan pružao
[211] im je prilike da pokažu krotost koju nikakva uvreda nije mogla obes-
hrabriti. Ako ih je tko gurnuo, udario ili oborio na zemlju, ustajali su
mirno i uklanjali se bez ijedne riječi žalbe. Sada je nastupila prilika
da pokažu da li su slobodni od straha isto tako kao što su slobodni
od ponositosti, gnjeva i osvete. Za vrijeme pjevanja psalma, kojim su
otpočeli bogosluženje, naišao je iznenada talas bure, pokidao veliko

jedro, pokrio brod i prelio se izmed̄u paluba, tako da je izgledalo
kao da nas je već progutala morska dubina. Mnogim Englezima se
iz grudi oteo užasan uzvik straha. Samo su moravska braća ostala
spokojna; čak nisu prekinula ni pjevanje psalma. Veslej je upitao
kasnije jednoga od njih: ‘Zar se vi niste bojali?’ On je odgovorio:
‘Hvala Bogu, ne!’ ‘Zar se vaše žene i djeca nisu uplašili?’ On je
odgovorio blago: ‘Ne, naše žene i djeca ne boje sa smrti!”197
Stigavši u Savanu, Džon Veslej je kratko vrijeme boravio kod
moravske braće, i bio je duboko dirnut njihovim kršćanskim ponaša-
njem. O jednom njihovom bogosluženju, koje se toliko razlikovalo
od mrtvog formalizma engleske crkve, on je rekao: “Velika jednos-
tavnost i svečanost cijele službe skoro su me natjerali da zaboravim
na minulih sedamnaest vjekova i da se u mislima prenesem usred
jednoga od onih skupova gdje nije bilo formalizma i ceremonije,
gdje su predsjedavali Pavao, ćilimar, ili Petar, ribar, i gdje se otkrivao
Sveti Duh i njegova sila.”198
Vrativši se u Englesku, Veslej, poučen od jednog moravskog pro-
povjednika, stekao je jasnije razumijevanje biblijske vjere. Shvatio
je da je za spasenje potrebno da se odrekne svojih vlastitih djela i da
se potpuno preda “Jagnjetu Božjem, koje uzima na sebe grijehe svi-
jeta”. Na jednom sastanku moravske braće u Londonu pročitana je
bila jedna stranica iz Luterovih spisa gdje se opisuje promjena koju
Duh Sveti vrši u srcu vjernika. U toku slušanja, Veslej je osjetio kako
se vjera zapalila u njegovom srcu. “Ja sam osjećao kako se moje
srce čudnovato ugrijalo”, rekao je on. “Osjećao sam da se uzdam u
Krista za svoje spasenje, jedino u Krista, i dobio sam osvjedočenje
da mi je on oduzeo grijehe. da me je spasio od grehovnog zakona i
od smrti.”199
Za vrijeme dugih godina napornog rada, poniženja i samoodri-
canja, Veslej je imao samo jedan cilj: da nad̄e Boga. Taj cilj je sada
postigao; otkrio je da se milost ne dobiva molitvama, postovima,
milostinjama i djelima odricanja, već kao dar, “bez novca i badava”. [212]
Kad se utvrdio u Kristovoj vjeri, Veslejeva je jedina želja bila
je da svuda raširi poznavanje divnog evand̄elja o besplatnoj Božjoj
milosti. “Cio svijet je moja župa”, rekao je on. “Time želim reći
da na svakom mjestu, gdje god se nalazim, moje je pravo, i sveta
dužnost, da objavim svima, koji žele da me slušaju, radosnu vijest

spasenja.”200
Nastavio je svoj život vjernosti i odricanja, koji sada više nije
bio temelj nego rezultat njegove vjere; ne korijen, već plod svetosti.
Milost Božja u Kristu Isusu je temelj kršćanske vjere, i ta se milost
otkriva u poslušnosti. Veslej je posvetio svoj život propovijedanju
velikih istina koje je primio: o opravdanju kroz vjeru u Kristovu
krv očišćenja i o preporod̄en u silom Svetog Duha, čiji plod je život
sličan Kristovom životu.
Vajtfild i braća Veslej bili su pripremljeni za svoju misiju dugim
i dubokim ličnim osvjedočenjem o svom vlastitom izgubljenom
stanju; a da bi bili sposobni da sve podnesu kao dobri Kristovi
vodnici, trebalo je da prod̄u kroz ognjenu peć ruganja, podsmijevanja
i progonstva, i to kako na univerzitetu, tako i nakon svog stupanja
u propovjedničku službu. Njihovi bezbožni drugovi nazvali su njih
i mali broj njihovih prijatelja podrugljivim nadimkom “metodisti”,
koje je ime danas časno ime jedne od velikih vjerskih zajednica u
Engleskoj i Americi.
Kao članovi anglikanske crkve, bili su veoma odani svojoj crkvi,
ali Bog im je u svojoj riječi pokazao jedan viši ideal. Sveti Duh gonio
ih je da propovijedaju Krista, i to Krista raspetog. Sila Svemogućega
pratila je njihov rad. Tisuće njih priznavali su grijehe i iskusili pravo
obraćenje. Bilo je potrebno da se ove ovce zaštite od grabijivih
vukova. Ali, Veslej nije mislio da osnuje novu crkvu, već ih je
organizirao kao metodistički savez.
Veslej i njegovi suradnici nailazili su na teško i neobično pro-
tivljenje od strane državne crkve. Ali Bog je u svojoj mudrosti tako
upravljao dogad̄ajima da je reforma počela u samoj crkvi. Da je
došla iz vana, ne bi prodrla baš ondje gdje je bila tako mnogo po-
trebna. Ali pošto su propovjednici ovog1 vjerskog probud̄enja bili
crkveni ljudi i radili su u krilu crkve gdje god im se pružila prilika,
istina je mogla naći ulaz i onamo gdje bi joj inače vrata ostala za-
tvorena. Neki svečenici, probud̄eni iz svoje moralne uspavanosti,
[213] postali su revni propovjednici u svojim župama. Crkve koje su bile
skamenjene formalizmom, probudile su se na duhovni život.
U Veslej evo vrijeme, kao i u svim vjekovima crkvene historije,
ljudi različitih sposobnosti obavljali su djelo koje im je Bog povjerio.
Oni se nisu slagali u svakoj tačci nauke, ali su svi bili gonjeni Svetim
Duhom i sjedinjeni u namjeri da pridobiju duše za Krista. Razlike u

mišljenju izmed̄u Vajtfilda i braće Veslej prijetile su neko vrijeme da
izazovu rascjep. Ali pošto su u Kristovoj školi naučili da budu krotki,
uzajamna snošljivost i kršćanska ljubav su ih pomirile. Nisu imali
vremena da s|a prepiru dok su svuda vladale zablude i prijestupi, a
grešnici srljali u propast
Sluge Božje su morale ići neravnim putem. Utjecajni i obra-
zovani ljudi upotrebili su sve svoje sile protiv njih. Poslije nekog
vremena veliki dio svećenstva pokazao je otvoreno neprijateljstvo
prema njima, i crkvena vrata bila su zatvorena čistoj vjeri i onima
koji su propovijedali. Optužujući ih sa propovjedaonice, svećenstvo
je podstrekavalo protiv njih sile tame, neznanja i bezakonja. Čudom
Božje milosti je Džon Veslej više puta umakao smrti. Kad se gnjev
svjetine digao protiv njega i kad je izgledalo da je nemoguće da se
izbavi, jedan and̄eo u ljudskom obliku stao je pored njega, gomila je
uzmakla, i Kristov sluga je otišao nepovrijeden sa mjesta opasnosti.
O svom izbavljenju od razjarene svjetine jednom takvom pri-
likom, Veslej priča: “Kad smo se spuštali klizavim putem u grad,
mnogi su htjeli da me gumu niz brdo, s pravom misleći, ako padnem,
da ću se teško ikada opet podići. Ali ja nisam pao, nisam pokliznuo
dok se nisam našao sasvim izvan njihovog domašaja. Iako su mnogi
pokušavali da me dohvate za okovratnik ili odijelo da bi me oborili,
ipak nisu uspjeli; samo je jednome od njih uspjelo da me uhvati za
džep moga prsluka, koji je ostao u njegovoj ruci, a drugi džep, u
kome se nalazio novčanik, bio je samo napola otrgnut. Jedan snažan
čovjeik, koji je bio iza mene, zamahnuo je nekoliko puta da me udari
hrastovim štapom; da me je samo jedanput udario po glavi, više ne
bi trebalo da me udara; ali udarac je svaki puta promašio, ne znam ni
sam kako, jer ja se nisam mogao maknuti ni na lijevo ni na desno...
Jedan iz gomile pojurio je i podigao ruku da me udari, ali najednom
ju je spustio i pomilovao me po glavi, rekavši: ‘Kako ima mekanu
kosu!’... Prvi ljudi koji su se obratili bili su ulični razbojnici, koji su
uvijek bili gotovi da učine neko rd̄avo djelo; jedan od njih bio je po [214]
zvanju rvač u medved̄em vrtu...
Sa kolikom nježnošću nas Bog priprema za izvršavanje njegove
volje. Prije dvije godine je komad cigle okrznuo moja ramena. Go-
dinu dana kasnije jedan kamen me je udario izmed̄u očiju. Prošlog
mjeseca dobio sam jedan udarac, a danas dva; jedan prije ulaska
u grad, a drugi poslije izlaska iz grada, ali oba su bila kao ništa.
Jedan čovjek me svom snagom udario u prsa, a drugi po ustima tako
jako da mi je odmah potekla krv, ali ipak ni od jednog udarca nisam
osjetio veći bol nego kao da su me dodirnuli slamkom.”201
Metodisti onog vremena — narod i propovjednici, podnosili su
poruge i progonstva, i to kako od članova crkve, tako i od nevjernika
koji su bili razdraženi klevetama protiv njih. Često su bili pozivani
pred sudove, koji su to bili samo po imenu, jer je u ono vrijeme
pravda bila rijedak gost u sudnicama. Često su trpjeli nasilje od svo-
jih progonitelja. Rulja je išla od kuće do kuće, uništavala pokućstvo
i ostale predmete, pljačkala sve što joj se svid̄alo i zlostavljala ljude,
žene i djecu. U nekim slučajevima su se preko javnih oglasa pozivali
oni koji su željeli da učestvuju u razbijanju prozora i pljačkanju
metodističkih kuća da se sakupe u odred̄eno vrijeme na odred̄enom
mjestu. Ovo otvoreno gaženje ljudskih i božanskih zakona ostajalo
je nekažnjeno od strane vlasti. Sistematski su bili progonjeni svi oni
čija je jedina pogreška bila što su nastojali da odvrate grešnike od
puta propasti i da ih dovedu na put ‘svetosti.
Džon Veslej ovako piše o optužbama protiv sebe i svojih drugova:
“Neki dokazuju da je nauka ovih ljudi lažna, pogrešna i fanatička,
da su novotari i skoro nepoznati; da su kvekeri, fanatici i papisti.
Neosnovanost ovih tvrdnji je već više puta dokazana time šta je
potanko objašnjeno da je svaka grana ove nauke tačna nauka Svetog
pisma, kako ga tumači naša vlastita crkva. Prema tome, ako je Pismo
istinito, ovo učenje ne može hiti ni lažno ni pogrešno.” Drugi kažu:
“Njihovo je učenje odviše strogo; oni čine put k nebu odviše uskim.
To je stvarno bio prvobitni prigovor, za neko vrijeme jedini; i on
je temelj ‘tisuće drugih koji su se pojavljivali u raznim oblicima.
Ali zar oni čine put k nebu užim nego što su ga učinili naš Spasitelj
i njegovi učenici? Da li je njihova nauka stroža od nauke Svetog
pisma? Posmatrajmo nekoliko jasnih stihova: ‘Ljubi gospoda Boga
[215] svojega svim srcem svojim, svom mišlju svojom, svom dušom
svojom i svom snagom svojom!’ ‘Za svaku praznu riječ, koju ljudi
izgovore, dat će račun na dan suda!’ Bilo da jedete, ili pijete, ili što
drugo činite, sve činite na slavu Bogu!”
“Ako je njihovo učenje strože od ovoga, onda ih treba ukoriti;
ali vi ste u svojoj savjesti osvjedočeni da to nije tako. Može li tko
biti za jednu jotu manje tačan, a da time ne iznevjeri Božju Riječ?
Može li se upravitelj Božjih tajni naći vjeran ako pronevjeri jedan

dio svog svetog blaga koje mu je povjereno? Ne! On ne može ništa
da ukine; ništa da ublaži; on je primoran da izjavi svima ljudima:
‘Ja ne mogu Sveto pismo sniziti prema vašem ukusu. Vi se morate
uzdići do njega, ili ćete zauvijek propasti!’ Drugi kažu da ‘tim
ljudima nedostaje ljubavi’. Da li im zaista nedostaje ljubavi? U kom
pogledu? Zar oni ne hrane gladne i ne odijevaju gole? ‘Ne, ne u tome!
u tom pogledu im ništa ne manjka, ali oni su tako nemilosrdni u
svom rasud̄ivanju: misle da se nitko neće spasiti tko ne ide njihovim
putem!’”202
Duhovno opadanje koje je došlo do izražaja u Engleskoj upravo
prije Veslej a velikim dijelom je bilo posljedica antinomističkog
učenja (učenje da kršćani nisu dužni držati zakon). Mnogi su tvr-
dili da je Krist ukinio moralni zakon, i da stoga kršćani nisu više
obavezni da ga drže; da je vjernik oslobod̄en od “robovanja dobrim
djelima”. Drugi, iako su priznavali vječnost zakona, izjavljivali su
da je nepotrebno da pro-povjednici savjetuju ljude da drže propise
zakona, jer će oni koje je Bog izabrao za spasenje, biti “neodoljivom
Božjom milošću” navedeni da žive pobožno i pošteno”, dok oni koji
su odred̄eni za vječno prokletstvo, “neće imati sile da se pokoravaju
Božjem zakonu”.
Drugi, koji su tvrdili da vjerni ne mogu otpasti od Božje milosti
niti izgubiti Božju naklonost, došli su do još užasnijeg zaključka: da
“zla djela koja čine nisu u stvari grijeh, niti se mogu smatrati prijes-
tupom Božjeg zakona, i da prema tome nemaju razloga da priznaju
svoje grijehe niti da ih pokajanjem napuštaju”.203 Izjavljivali su da i
najteži grijesi, koje ljudi smatraju strašnim prijestupom božanskog
zakona, nisu grijeh u Božjim očima ako ih učini jedan od njegovih
izabranih, “budući da je obilježje izabranih da ne mogu učiniti ništa
što se Bogu ne bi svid̄alo ili što bi Božji zakon zabranjivao”. [216]
Ova čudovišna učenja su uglavnom slična učenju nekih modernih
teologa koji poriču postojanjie jednog nepromjenjivog božanskog
zakona, kao mjerila pravde, i tvrde da društvo samo sebi odred̄uje
mjerilo morala koje je, prema tome, izloženo stalnoj promjeni. Sve
ove teorije su nadahnute istim onim duhom koji je još med̄u ne-
beskim stanovnicima težio da obori pravedna ograničenja Božjeg
zakona.
Nauka o predestinaciji koja uči da božanska volja unaprijed ne-

promjenljivo odred̄uje karakter svakog čovjeka, navela je mnoge
da stvarno odbace Božji zakon. Veslej se odlučno protivio učenju
antinomističkih učitelja; pokazao je da je nauka antinomizma su-
protna nauci Svetog pisma. Šta uči Sveto pismo? Ono uči da “s,e
pokazala milost Božja koja spasava sve ljude”, “Jer je ovo dobro i
prijatno pred Spasiteljem našim Bogom, koji hoće da se svi ljudi
spasu, i da dod̄u u poznanje istine. Jer je jedan Bog i jedan posrednik
Boga i ljudi, čovjek Krist Isus koji sebe dade u otkup za sve.” Titu
2, 11; 1 Tim. 2, 3—6. Božji Duh daje se dragovoljno da bi svakome
omogućio da primi sredstvo spasenja. Tako je Krist bio “vidjelo
istinito, koje obasjava svakog čovjeka koji dolazi na svijet”. Ivan 1,
9. Mnogi gube spasenje jer hotimice odbijaju da prime dar života.
Evo što je Veslej odgovorio na tvrd̄enje da je dekalog, zajedno sa
ceremonijalnim zakonom, ukinut Kristovom smrću: “Isus nije uki-
nuo moralni zakon — deset zapovijesti, koji su proroci propovijedali
i uzvisivali. Cilj njegovog dolaska nije bio da promijeni ili ukine
neki njegov dio. To je zakon koji se nikada ne može ukinuti, koji
stoji čvrsto kao vjeran svjedok na nebu... On je od početka svijeta
bio napisan, ne na kamenim pločama, već u srcima ljudi kada su
izašli iz ruku Stvoriteljevih. Iako su slova, koja su u početku napi-
sana Božjim prstom vrlo oštećena, ona ipak ne mogu biti sasvim
izbrisana dokle god imamo svijest o dobru i zlu. Svaki dio ovog
zakona ostaje obavezan za sve ljude i sva vremena. On ne zavisi
ni cd vremena, ni od mjesta, ni od prilika, već od Božje i ljudske
prirode i od njihovog nepromjenljivog med̄usobnog odnosa.”
“Nisam došao da pokvarim zakon, nego da ga ispunim” “Bez
sumnje, smisao ovih Kristovih riječi (prema onome što je kazano
ranije i što slijedi) jeste: Došao sam da utvrdim Božji zakon u
njegovoj cijelosti uspkos svih ljudskih tumačenja. Došao sam da
[217] rasvijetlim sve što je u njemu bilo tamno i nejasno. Došao sam
da razjasnim pravo i puno. značenje svakog njegovog dijela; da
pokažem dužinu i širinu, i sav značaj svake njegove zapovijesti, kao
i visinu, dubinu, i neshvatljivu čistotu i duhovnost svake njegove
rečenice.”
Veslej je učio da postoji savršeni sklad izmed̄u zakona i evand̄e-
lja. “Izmed̄u zakona i evand̄elja postoji najuža veza koja se može
zamisliti. S jedne strane, zakon priprema put evand̄elju i upućuje nas
na njega; a s druge strane, evand̄elje nas vodi tačnijem ispunjavanju

zakona. Zakon, na primjer, traži od nas da ljubimo Boga i bližnjega,
i da budemo krotki, ponizni i sveti. Mi osjećamo da smo nesposobni
za to, da je čovjeku to nemoguće. Ali, Bog nam je obećao da će nam
dati tu ljubav, i da će nas učiniti krotkima, poniznima i svetima; mi
prihvatana ovo evand̄elje, ovu radosnu vijest i to postižemo vjerom;
i pravda zakona ispunjena je u nama vjerom koja je u Isusu Kristu.
Najveći neprijatelji Kristovog evand̄elja su om koij otvoreno i
javno osud̄uju zakon i govore rd̄avo o njemu; koji uče ljude da gaze
cio zakon, da odbacuju, omalovažavaju, poriču važnost ne samo
jedne od najmanjih ili najvećih zapovijesti nego svih zapovijesti. I
najčudnije u svemu tome jeste to da žrtve te obmane misle da po-
štuju Krista time što ruše njegov zakon:, da uzvisuju njegovu službu
time što kvare njegovu nauku. Oni ga poštuju kao i Juda kada je
rekao: “Zdravo, Rabi! I cjeliva ga.” Matej 26, 49. Zato Isus može s
pravom reći i svakome od njih: “Zar poljubcem izd̄aješ Sina čovje-
čjega?” Pravo je izdajstvo poljubcem kad govoriš o njegovoj krvi, a
oduzimaš mu krunu; kad odbacuješ bilo koji dio njegovog zakona,
pod izgovorom da ubrzavaš napredak njegovog evand̄elja. U stvari,
ne mogu se osloboditi te optužbe oni koji direktno ili indirektno
propovijedaju vjeru na taj način što odvraćaju ljude od poslušnosti
makar jednoj zapovijesti i prikazuju Krista kao da dopušta da se
ukine ili umanji važnost i najmanje Božje zapovijesti.”204
Onima koji su tvrdili da “propovijedanje evand̄elja zamjenjuje
zakon”, Veslej je odgovorio: “Ovo u cijelosti odbacujemo. Evand̄elje
ne zamjenjuje svrhu zakona, naime, da uvjeri čovjeka u njegovu
grešnost, da probudi one koji još uvijek spavaju na rubu pakla.”
Apostol Pavao izjavljuje da “kroz zakon dolazi poznanje grijeha”.
Dok čovjek ne uvidi svoju grešnost, neće osjetiti pravu potrebu
za Kristovom krvlju očišćenja,.. Zdravi ne trebaju liječnika, već
bolesni, rekao je sam naš Gospod. Stoga je besmisleno preporučivati [218]
liječnika onima koji su zdravi, ili koji misle da su zdravi. Najprije ih
treba uvjeriti da su bolesni, inače vam neće biti zahvalni za vaš trud.
Isto je tako besmisleno otkrivati Krista onima koji smatraju da su
im srca zdrava, to jest da nisu grešni.”205
Tako je Veslej nastojao propovijedajući evand̄elje o Božjoj mi-
losti da kao njegov Učitelj učini zakon “velikim i slav-nim”. Vjerno
je izvršio djelo koje mu je Bog povjerio, i divan je bio plod koji je
mogao da vidi. Na kraju njegovog dugog života od preko osamdeset

godina — preko pedeset godina pro-veo je kao putujući propovjed-
nik — broj njegovih sljedbenika iznosio je preko pola miliona duša.
Ali broj onih koji su njegovim trudom istrgnuti iz propasti i poniže-
nja grijeha i uzdignuti na viši i čišći život; i broj onih koji su kroz
njegovu nauku stekli dublje kršćansko iskustvo, saznat će se tek u
vječnom carstvu. Veslejev život pruža svakom kršćaninu pouku od
neprocjenjive vrijednosti. O kad bi vjera i poniznost, neumorna rev-
nost, samopožrtvovnost i odanost ovog Kristovog sluge bila obilježja
[219] i današnjih crkava.
Poglavlje 15.—Biblija i francuska revolucija
U šesnaestom vijeku je reformacija, koja je dala narodu Bibliju,

nastojala da ud̄e u sve evropske zemlje. Neki narodi ra-dosno su
je pozdravili kao nebeskog vjesnika. U drugim zemljama uspjelo
je papstvu da joj u znatnoj mjeri spriječi ulazak; tako je ondje
svjetlost biblijskog poznanja, s njenim blagoslovenim utjecajem, bila
gotovo sasvim isključena. U ove posljednje spada i Francuska, gdje
je svjetlost u početku ušla, ali ju je tama koja je tu vladala ugušila.
Vjekovima su se istina i laž borile za prevlast. Konačno je pobijedilo
zlo, i nebeska istina je bila protjerana. “A ovo je sud: svjetlost dod̄e
na svijet, ali ljudima omilje većma tama nego svjetlost.” Ivan 3, 19.
Cio narod je morao žnjeti posljedice svoga izbora. Moćna sila Božje
zaštite napustila je narod koji je prezreo njegov dar milosti. Bog
je dopustio da zlo sazre, i cio svijet je vidio posljedice hotimičnog
odbacivanja istine.
Borba koja se u Francuskoj vjekovima vodila protiv Biblije
dostigla je vrhunac u prizorima revolucije. Ovaj strašni prevrat bio
je neizbježna posljedica uguši van ja Božje riječi od strane Rima.
(Vidi Hist. dodatak). On je predstavljao svršetak papske politike,
neminovni rezultat hiljadugodišnjeg učenja rimske crkve. Proroci
su prorekli da će papstvo za vrijeme svoje prevlasti zabranjivati
čitanje Svetog pisma, a Ot-krivenje spominje užasne posljedice koje
će pogoditi naročito Francusku zbog vlasti “čovjeka bezakonja”.
And̄eo Gospodnji je rekao: “I grad sveti gazit će četrdeset i dva
mjeseca. I dat ću dvojici svojih svjedoka, i proricat će tisuću dvjesta
i šezdeset dana obučeni u vreće.. . I kad svrše svjedočanstvo svoje,
onda će zvijer što izlazi iz bezdana učiniti s njima rat, i pobijedit će
ih, i ubit će ih. I tjelesa njihova ostavit će na ulici grada velikoga,
koji se duhovno zove Sodom i Misir, gdje i Gospod naš razapet bi...
I koji žive na zemlji obradovat će se i razveselit će se za njih, i slat [220]
će darove jedan drugome, jer ova dva proroka mučiše one što žive
na zemlji i poslije tri dana i po duh života od Boga ud̄e u njih; i staše
205
oba na noge svoje, i strah veliki napade na one koji ih gledahu.”

Otkrivenje 11, 2-11.
Ovdje spomenuti vremenski odsjeci “četrdeset i dva mjeseca” i
“tisuću dvjesta i šezdeset dana” označavaju isti vremenski razmak
i predstavljaju vrijeme u koje je Božja crkva bila progonjena od
strane Rima. Tisuću dvjesta godina papske prevlasti počinje godine
538. poslije Krista i završava se prema tome 1798. godine, U to
vrijeme je francuska vojska ušla u Rim, zarobila papu i odvela ga
u izgnanstvo gdje je i umro. Od tog vremena, iako je novi papa bio
uskoro izabran, papstvo nije nikad više povratilo ovu vlast koju je
ranije imalo.
Progonstvo Božje crkve nije trajalo do kraja vremenskog perioda
od 1260 godina. Iz samilosti prema svome narodu, Bog je skratio
vrijeme njegove strašne kušnje. U svome proročanstvu o “vremenu
nevolje” koje će doći na crkvu, Isus je rekao: “I da se oni dani
ne skrate, nitko ne bi ostao, ali izabranih radi skratit će se dani
oni.” Matej 24, 22. Zahvaljujući utjecaju reformacije, progonstvo je
prestalo nešto prije 1798. godine.
Što se tiče dvojice svjedoka, prorok dalje izjavljuje: “Ove su
dvije masline i dva svijeta, jaka što stoje pred Gospodarom zemalj-
skim.” “Tvoja je riječ”, rekao je Psalmista, “svjetiljka nozi mojoj.
i svjetlost stazi mojoj.” Otkrivenje 11, 4; Psalam 119, 105. Dva
svjedoka predstavljaju Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta. Oba
svjedoče o porijeklu i vječnosti Božjeg zakona. Oba otkrivaju plan
spasenja. Simboli, žrtve i proročanstva Staroga zavjeta upućuju na
Spasitelja koji je trebao da dod̄e. Evand̄elja i poslanice Novog zvjeta
svjedoče o Spasitelju koji je došao upravo onako kako su ga proro-
čanstva i simboli prorekli.
“Oni će proricati tisuću dvjesta i šezdeset dana obučeni u vreće.”
Najveći dio tog vremenskog odsjeka su Božji sviedoci morali pro-
vesti u tami. Papska vlast je nastojala da sakrije od naroda Riječ
istine, i podizala je lažne svjedoke da pobijaju njeno svjedočanstvo
(Vidi Hist. dodatak). Kada je Sveto pismo bilo zabranjeno od strane
grad̄anskih i religioznih vlasti; kada su njegova svjedočanstva bila
izopačivana i kada su se ljudi i demoni udružili da odvoje ljudska
srca od Biblije; kada su oni koji su se usudili da propovijedaju
njene svete istine bili gonjeni, izdavani, zlostavljani i pokopavani
[221] u mračne tamnič- ke ćelije, mučeni zbog vjere ili prisiljavani da
[222]
Biblija i francuska revolucija 207
bježe u zaklone po gorama, u klance i pećine — tada su dva vjerna

svjedoka proricala obučena u vreće. Oni su ipak vršili svoju službu
kroz cio vremenski odsjek od 1260. godina. U najmračnije doba bilo
je vjernih svjedoka koji su ljubili Božju riječ i revnovali za Božju
slavu. Ove vjerne sluge su primile mudrost, silu i vlast da objavljuju
Božju istinu kroz cio period tog vremena.
“I ako im tko nepravdu čini, oganj izlazi iz usta njihovih i pojest
će neprijatelje njihove; i tko bude htio da im učini na žao, onaj valja
da bude ubijen.” Otkrivenje 11, 5. Ljudi ne mogu nekažnjeno da
gaze Božju riječ. Značenje ove strašne prijetnje otkriveno nam je u
posljednjoj glavi Otkrivenja: “Svjedočim svakome koji čuje riječi
proroštva knjige ove: ako tko dometne ovome, Bog će nametnuti na
njega zla napisana u knjizi ovoj; i ako tko oduzme od riječi knjige
proroštva ovoga, Bog će oduzeti njegov dio od knjige života, i od
grada svetoga, i od onoga što je napisano u knjizi ovoj.” Otkrivenje
22, 18. 19.
To su opomene koje je Bog dao da bi odvratio ljude od pokušaja
da na bilo koji način promijene ono što je Bog otkrio ili zapovjedio.
Ove svečane prijetnje odnose se na sve one koji svojim utjecajem
podstiču ljude da omalovažavaju Božji zakon. One bi trebale da
ispune strahom sve koji tvrda da je svejedno da li držimo Božji
zakon ili ga ne držimo. Strašnu odgovornost uzimaju na sebe svi
oni koji uzvisuju svoje mišljenje iznad božanskog otkrivenja, koji
mijenjaju jasni smisao. Svetog pisma da bi sebi ugodili i da bi se
prilagodili svijetu. Pisana riječ, Božji zakon, bit će mjerilo po kome
će se mjeriti karakter svakog čovjeka; svi oni koje to nepogrešivo
mjerilo pronad̄e krivima bit će osud̄eni.
“I kad svrše svjedočanstvo svoje.” Vremenski odsjek u kome
su ova dva svjedoka svjedočila obučeni u vreće završava se godine
1798. Pri kraju njihovog svjedočenja u tami, objavljen je njima rat
cd strane “zvijeri koja izlazi iz bezdana”. Sotona je preko paps-
tva vjekovima upravljao grad̄anskim i crkvenim vlastima mnogih
evropskih naroda. Ali ovdje dolazi do izražaja novi oblik sotonske
sile.
Politika Rima ja uvijek bila, pod izgovorom da to traži poštovanje
Biblije, da drži Božju riječ zapečaćenu na nepoznatom jeziku i
sakrivenu od naroda. Za vrijeme prevlasti Rima su dva svjedoka
proricala “obučena u vreće”. Ali trebalo je da se pojavi druga zvijer [223]
— zvijer iz bezdana — da otpočne otvoren rat protiv Božje riječi.

“Veliki grad” na čijim ulicama su dva svjedoka bila ubijena i
gdje su ležala njihova tjelesa “nazvan je duhovno Egiptom”. Od svih
naroda o kojima nas izvještava biblijska historija, Egipat je najdrskije
poricao Božje postojanje i protivio se njegovim zapovijestima. Ni
jedan kralj nije se usudio da podigne tako otvorenu i drsku bunu
protiv autoriteta neba kao što je to učinio egipatski kralj. Kad mu
je Mojsije donio poruku od Boga, on je oholo odgovorio: “Tko
je Gospod da poslušam glas njegov i pustim Izraela? Ne znam
Gospoda niti ću pustiti Izraela.” 2. Mojsijeva 5, 2. To je bezboštvo;
i narod predstavljen ovdje Egiptom, isto će takoodbiti da prizna
Božje zahtjeve, i otkrit će isti duh nevjerstva i prkosa. “Veliki grad”
je takod̄er “u duhovnom smislu Sodoma”. Pokvarenost Sodome
u prestupanju Božjeg zakona otkrila se naročito u razvratu. Taj
grijeh će biti takod̄er glavno obilježje naroda koji će ispuniti to
proročanstvo.
Iz proročke riječi zaključujemo da je nešto prije 1798. godine
trebalo da se pojavi jedna vlast sotonskog porijekla i karaktera, koja
će objaviti rat Bibliji. U zemlji gdje će svjedočanstvo dvojice Božjih
svjedoka biti ušutkano-, vidjet ćemo kako se učvršćuje bezboštvo
faraona i razvrat Sodome.
Ovo se proročanstvo najtačnije i najočiglednije ispunilo u his-
toriji Francuske. Za vrijeme revolucije 1793. “svijet je prvi puta
čuo da jedna skupština ljudi, rod̄enih i odgojenih u civilizovanoj
zemlji, koja uzima na sebe pravo da upravlja jednim od najuglednijih
naroda Evrope, podiže složno svoj glas odričući najsvečanije istine
i odbacujući vjeru u Boga i njegovobogosluženje.”206 “Francuska
je jedina nacija na svijetu o kojoj su sačuvani autentični izvještaji
da je kao nacija podigla ruku protiv Tvorca svemira... Postojao je, i
još uvijek postoji, veliki broj bogohulnika i nevjernika u Engleskoj,
Njemačkoj, Španiji i u drugim zemljama, ali Francuska zauzima po-
sebno mjesto u svjetskoj historiji kao jedina država koja je odlukom
svoje zakonodavne skupštine proglasila da Bog ne postoji, i gdje
je veći dio stanovništva glavnog grada, kao i provincije, primio taj
proglas s naročitim veseljem.”207
Francuska je takod̄er pokazala karakter koji je naročito obilježa-
vao Sodomu. Za vrijeme revolucije moglo se vidjeti stanje moralnog
propadanja i razvrata slično onome koje je donijelo propast Sodome
i Gomore Historičari govore o bez. boštvu i razvratu Francuske tačno [224]

onako kako je proročanstvo to predskazalo. “U uskoj vezi s ovim za-
konima protiv religije je i zakon koji svodi bračnu vezu — najsvetiji
zavjet izmed̄u dva ljudska bića, čija je stalnost neophodno’ potrebna
za očuvanje društva — na stepen običnog privremenog grad̄anskog
ugovora, koji mogu dvije osobe po volji sklopiti ili raskinuti. Da su
demoni postavili sebi za cilj da unište sve što je časno, lijepo i trajno
u porodičnom životu, i da uspostave zlo, koje će prelaziti iz naraštaja
u naraštaj, ne bi mogli pronaći bolji plan negoli da oduzmu čast
braku. Sofija Arnold, glumica čuvena po svojoj duhovitosti, nazvala
je slobodan brak sakramentom bluda”.
“Gdje i Gospod naš bi razapet”. Otkrivenje 11, 8. Ovaj detalj
proročanstva se takod̄er ispunio u Francuskoj. Ni u jednoj zemlji nije
se upadljivije otkrio duh neprijateljstva protiv Krista. Nigdje nije
istina naišla na ogorčenije protivljenje nego ovdje. Progonstvima
koja je podizala protiv svjedoka evand̄elja, Francuska je raspela
Krista u ličnosti njegovih učenika.
Vjekovima se prolivala krv svetaca. Dok su valdenžani Pije-
monta davali svoj život “za riječ Božju i za svjedočanstvo Isusa
Krista”, francuski albigenzi podnosili su iste žrtve zbog istih uzroka.
U danima reformacije njeni sljedbenici su pogubljivani poslije straš-
nih muka. Kralj i plemstvo, žene visokog roda i nježne djevojke,
ponos i vitezovi nacije, naslad̄ivali su se samrtnim patnjama Kristo-
vih mučenika. Hrabri hugenoti prolijevali su svoju krv na mnogim
ratnim poljima, boreći se za ono što je najdraže ljudskom srcu: za
slobodu savjesti. Protestanti su stavljeni izvan zakona; njihove su
glave ucjenji-vane, i bili su progonjeni kao divlje zvijeri.
“Crkvom pustinje” naziva se mali broj potomaka starih kršćana,
koji su postojali u Francuskoj u osamnaestom vijeku i krili se po
planinama juga da bi sačuvali vjeru svojih otaca. Ako su se noću
usud̄ivali sastajati u planinama ili usamljenim pustarama, progonili
su ih vojnici Luj a XIV i odvodili na doživotnu robiju na galijama.
Najbolji, najplemenitiji i najobrazovaniji Francuzi bili su često oki
vani zajedno sa razbojnicima i ubicama, trpeći najstrašnije muke.
Drugi, s kojima se postupalo malo čovječnije, bili su hladnokrvno
strijeljani kada su, nenaoružani i nemoćni, padali na koljena da se
mole. Stotine starih ljudi, nezaštićenih žena i nevine djece ubijeno je
na mjestu gdje su se sakupljali. Tko bi prolazio obroncimam planina
[225] ili kroz šume gdje su se ovi ljudi obično sakupljali nailazio bi “na
svaka četiri koraka na lješeve u travi ili na mrtva tijela obješena
na drvetima”. Njihova zemlja, opustošena mačem, sjekirom i loma-
čama, “bila je pretvorena u veliku, mračnu pustinju”. “Ove strahote
nisu se dogad̄ale u nekoj tamnoj prošlosti već u vrijeme sjajne vla-
davine Luj a XIV; u vijeku kada se nauka gajila, kada je literatura
cvjetala i kada su teolozi dvora i prijestonice bili obrazovani i rječiti,
i gradili se krotkima i ljubaznima.
Ali najcrnje nedjelo u crnoj listi zločina, najstrašnije pakleno
djelo koje je historija zabilježila, bio je bartolomejski pokolj. Svijet
se još uvijek sa zgražavanjem i užasom sjeća tog podlog i okrutnog
pokolja. Po nagovoru svećenika i crkvenih prelata, francuski kralj
je odobrio zločin. Zvono sa jedne crkve dalo je o ponoći jeziv znak
za pokolj. Na tisuće protestanata, koji su mirno spavali u svojim
posteljama, uzdajući se u kraljevu časnu riječ, bili su izvučeni iz
svojih kuća i hladnokrvno poubijani.
Kao što je Krist bio nevidljivi vod̄a svoga naroda kada ga je
izvodio iz egipatskog ropstva, tako je sotona bio nevidljivi vod̄a
svojih podanika u ovom strašnom pokolju. U Parizu je pokolj trajao
sedam dana, a prva tri dana upravo neiskazanim bijesom. Nije se
ograničio samo na prijestonicu; po kraljevoj zapovijesti proširio se
na sve provincije i gradove u kojima su živjeli protestanti. Nije se
imalo obzira na starost ni na pol. Nisu bila pošted̄ena nevina djeca
ni sijedi starci. Plemići i seljaci, mlado i staro, majke i djeca zajedo
su bili poubijani. Pokolj se nastavio u cijeloj Francuskoj i trajao je
puna dva mjeseca. Poginulo je oko sedamdeset tisuća ljudi — cvijet
nacije.
“Kada je vijest o tem zločinu stigla u Rim, svećenstvo je klicalo
od radosti. Kardinal lorenski nagradio je vjesnika sa tisuću kruna.
Top sa tvrd̄ave Sv. And̄ela zagrmio je radosnim pozdravom. Odjek-
nula su zvona sa svih zvonika; baklje slavlja pretvorile su noć u
dan, a Grgur XIII, praćen kardinalima i drugim crkvenim veliko-
dostojnicima, poveo je sjajnu procesiju u crkvu Sv. Luja, gdje je
lorenski kardinal otpjevao Te Deum. Iskovana je spomen-medalja
kao uspomena na pokolj, a u Vatikanu se i danas mogu vidjeti tri
Vasarijeve freske koje prikazuju: ubistvo admirala Kolinija, kralja
kako u dvorskom savjetu sprema zavjeru i sam pokolj. Grgur XIII
poslao je Karlu IX Zlatnu ružu, a četiri mjeseca kasnije... slušao
je propovijed jednog francuskog svećenika koji je govorio o onom [226]

svetom i radosnom danu kad je sveti otac primio vijest o pokolju i
otišao u svečanoj povorci da zahvali Bogu i svetom Luj u.”208
Isti sotonski duh koji je izazvao pokolj bartolomejske noći, bio
je vod̄a i u strašnim prizorima revolucije. Isus Krist je prikazivan
kao varalica, i opći poklik francuskih bezbožnika bio je “smrvimo
bijednika, to jest Krista!” Bogohuljenje i razvrat išli su ruku pod
ruku, a najpodliji ljudi, čudovišta okrutnosti i poroka, bili su najviše
uzvišavani. U svemu je sotoni ukazivano najveće poštovanje, dok je
Krist, utjelovljenje istine, čistote i nesebične ljubavi, bio razapinjan.
“Zvijer što izlazi iz bezdana učinit će s njima rat, i pobijedit će ih
i ubit će ih.” Bezbožna sila koja je vladala u Francuskoj za vrijeme
revolucije i vlade terora, povela je takav rat protiv Boga i njegove
svete Riječi kakav svijet nije nikada vidio. Narodna skupština je
zabranila bogosluženje. Biblije su bile sakupljene i javno spaljene uz
svakojake poruge. Zakon Božji je bio pogažen. Biblijske uredbe su
bile ukinute, Sedmični dan odmora bio je uklonjen, a mjesto njega
odred̄en je svaki deseti dan kao dan radosti, zabava i orgija. Krštenje
i pričest su bili zabranjeni. Natpisima, stavljenim na vidna mjesta na
groblju, objavljeno je da je smrt vječan san.
Strah Gospodnji nije se više smatrao početkom mudrosti već
početkom ludosti. Zabranjeno je svako bogosluženje, osim bogos-
luženja slobodi i domovini. “Papski biskup bio je pozvan da igra
glavnu ulogu u najbesramnijoj i najsablažnjivijoj komediji koja se
ikada odigrala pred jednim narodnim pred-stavništvom... Došao je u
svećeničkom odijelu da izjavi pred Konventom da je religija koju
je toliko godina propovijedao bila u svakom pogledu samo sveće-
nička izmišljotina, koja nema nikakvog temelja ni u historiji niti u
svetoj istini. Svečano i cdlučno porekao je postojanje Boga kome
je bio posvećen da služi i izjavio je da će u buduće služiti samo
slobodi, jednakosti, vrlini i moralnosti. PoJ:om je metnuo na sto
svoie biskupske znakove časti i primio od predsjednika Konventa
bratski poljubac. Neki otpali svećenici poveli su se za primjerom
tog prelata,“209
“I koji žive na zemlji, obradovat će se i razveselit će se za njih, i
slat će dare jedan drugome, jer ova dva proroka mučiše one što žive
na zemlji.” Nevjerna Francuska ušutkala je glas ukora dvaju Božjih
svjedoka. Riječ istine ležala je mrtva na njenim ulicama, a oni koji
[227] su mrzili ograničenja i zahtjeve Božjeg zakona sada su se radovali.

Ljudi su javno prezreli nebeskog Cara. Kao nekada grešnici, vikali
su: “Kako će razabrati Bog? Zar Višnji zna?” Psalam 73, 11.
Sa nevjerovatno bogohulnom drskošću jedan od svećenika novog
reda je rekao: “Bože, ako postojiš, osveti svoje uvred̄eno ime. Ja te
odbacujem; ja te prezirem, a ti šutiš. Ti se ne usud̄uješ da pustiš glas
svog groma. Tko će poslije svega toga još vjerovati u tvoje postoja-
nje?”210 To je bilo kao odjek faraonovih riječi: “Tko je Gospod da
bih poslušao njegov glas? Ja ne znam Gospoda!”
“Reče bezumnik u srcu svojem: nema Boga.” Psalam 14, 1., Bog
izjavljuje o onima koji izopačuju njegovu istinu: “Njihovo će bez-
umlje postati javno pred svima.” 2. Timoteju 3, 9. Pošto je odbila da
služi živome Bogu, koji je “visok i uzvišen, i koji živi u vječnosti”,
Francuska je pala u ponižavajuće idolopoklonstvo, obožavajući bogi-
nju razuma u osobi jedne razvratne žene — i to u skupštini narodnih
predstavnika i njenih najviših grad̄anskih i zakonodavnih vlasti. Je-
dan hi-storičar veli: “Jedna od bezbožnih ceremonija ovog bezumnog
vremena je nenadmašiva po svojoj gluposti. Vrata Konventa otvorila
su se pred grupom muzičara, za kojima su išli članovi općinskog
savjeta u svečanoj povorci, pjevajući himne u čast slobodi i prateći
predmet svog budućeg obožavanja — jednu ženu, obavijenu kopre-
nom, koju su nazvali boginjom razuma. Čim je stigla u dvoranu,
odmah su i oj svečano skinuli koprenu i postavili je s desne strane
predsjednika, i u tom trenutku su svi u njoj prepoznali baletnu igra-
čicu... Ovoj osobi, kao najpogodnijem predstavniku razuma, onog
razuma koji su svi poštovali, narodna skupština Francuske dala je
javnu počast.
Ova bezbožna i smiješna maskerada postala je navikom; po-
svećenje boginje razuma ponavljalo se i imitiralo po cijeloj zemlji,
naročito u onim mjestima gdje su stanovnici htjeli da dokažu da su
dorasli revoluciji.”211
Govornik koji je uveo kult razuma, rekao je: “Članovi zako-
nodavne skupštine! Fanatizam je ustupio mjesto razumu. Njegove
mutne oči nisu mogle podnijeti sjaj svjetlosti. Danas se ogromna
masa svijeta sakupila pod onim gotskim svodovima koji prvi put
odzvanjaju glasom istine. Tamo Francuzi slave jedino pravo bogos-
luženje slobodi i razumu. Tamo smo položili zavjet da ćemo raditi
[228] za uspjeh republikanskog oružja. Tamo smo napustili mrtve idole za
ljubav razuma, tog živog lika, remek-djela prirode.”212

Kada je boginja odvedena u Konvent, predsjednik ju je uhvatio
za ruku i obraćajući se skupu, rekao je: “Smrtnici, prestanite drhtati
pred nemoćnim gromom Boga, koga je stvorio strah. Od sada ne-
mojte priznavati nijedno drugo božanstvo osim božanstva razuma.
Ja vam predstavljam njegov najplemenitiji i najčišći lik; ako morate
imati bogove, žrtvujte samo takvima kao što je ovaj. O pokrivalo
razuma! padni pred uzvišenim Senatom slobode!”...
Boginja, nakon što ju je predsjednik zagrlio, ušla je u prekrasna
kola i, usred velikog meteža, bila je odvedena u katedralu Notr-Dam
da ondje zauzme mjesto božanstva. Tamo su je postavili na glavni
oltar, i svi prisustni su joj se poklonili.
Uskoro poslije toga došlo je do javnog spaljivanja Biblija. Jed-
nom takvom prilikom članovi Društva narodnog muzeja ušli su u
skupštinu sa poklikom: “Živio razum! Na vrhu štapa nosili su os-
tatke knjiga koje su se još dimile, med̄u kojima je bilo molitvenika,
brevijara, misala, Starih i Novih zavjeta koji su, kako se izrazio pred-
sjednik, “u velikom ognju ispaštali za sve gluposti na koje su naveli
ljudski rod.”213
Papstva je započelo djelo koje je sada bezboštvo dovršilo. Papska
politika stvorila je takve društvene, političke i religiozne prilike koje
su Francusku dovele do ruba propasti. Pisci, govoreći o užasima
revolucije, ističu da se ovi ispadi moraju staviti na račun krune i
crkve. (Vidi Hist. dodatak.) Tačnije, moraju se pripisati crkvi koja je
podsticala kraljeve protiv reformacije, prikazujući je kao neprijatelja
krune i uzročnika svad̄e, koji je opasan za mir i jedinstvo naroda. Na
ovaj način Rim je raspirivao najodvratniju okrutnost i najogorčenije
nasilje koje je ikada proizlazilo cd prijestola.
Duh slobode išao je usporedo sa Biblijom. Gdje god je evand̄e-
lje primljeno, otvarale su se oči ljudima. Počeli su otresati okove
neznanja, poroka i praznovjerja; počeli su misliti i raditi kao ljudi.
Kraljevi su to vidjeli, i počeli su strepiti za svoju neograničenu vlast.
“Rim nije propustio da podstiče njihova sebična strahovanja.
Godine 1525. papa je rekao francuskom regentu: “Ova manija (pro-
testantizam) neće samo pokvariti i uništiti religiju već i sva pogla-
varstva, plemstvo, zakone, red i staleže.”214 [229]
Nekoliko godina kasnije papski poslanik upozorio je kralja:
“Vaše Veličanstva, nemojte se varati. Protestantizam će oboriti sav
grad̄anski i vjerski poredak... Prijesto je u isto tolikoj opasnosti kao

i oltar. Uvod̄enje nove religije mora neminovno dovesti do novog
poretka.”215 I teolozi su podstrekavali pred-rasude naroda govoreći
da protestantska nauka navodi na novotarije i gluposti, da lišava
kraljeve požrtvovane ljubavi njegovih podanika i opustošuje crkvu i
državu.” Tako je Rim uspio da podigne Francusku protiv reforma-
cije. “Mač progonstva bio je najprije izvučen u Francuskoj da bi se
sačuvao prijesto, zakoni i plemstvo.”216
Vladari nisu predvidjeli posljedice ove kobne politike. Nauka
Svetog pisma usadila bi u srca ljudi načela pravde, umjerenosti,
istine, jednakosti i dobrote koja su ugaoni kamen narodnog napretka.
“Pravda podiže narod.” “Pravdom se učvršćuje prijesto.” “Djelo
pravde bit će mir, i plod pravednosti pokoj i sigurnost do vijeka.”
Priče 13, 34; 16, 12; Izaija 32, 17. Tko se pokorava Božjem zakonu,
poštovat će i zakone svoje zemlje. Tko se boji Boga, poštovat će
i vladara u sprovod̄enju njegove pravedne i zakonite vlasti. Ali
nesretna Francuska zabranila je Bibliju i počela je da progoni njene
učenike. Vjekovima su iskreni i pošteni ljudi, ljudi prosvijećeni i
savjesni, ljudi načela, koji su imali hrabrosti da ispovijedaju svoje
uvjerenje i da trpe zbog vjere — radili kao robovi na galijama,
umirali na lomačama ili trunuli u mračnim ćelijama. Tisuće njih
našlo je spasenje u bjekstvu; i takvo je stanje trajalo još dvjesta i
pedeset godina poslije reformacije.
Možda nije bilo ni jedne generacije u Francuskoj u toku tog du-
gog perioda, koja nije bila svjedok kako učenici evand̄elja bježe pred
bijesom svojih progonitelja. Oni su ponijeli sa sobom svoje znanje,
svoju vještinu, svoju marljivost i smisao za red, u čemu su se redovno
isticali, i time su obogaćivali zemlje koje su im pružale utočište, a
što je sve išlo na štetu Francuske. Da su svi koji su bili prognani
cstali u Francuskoj i da su svojom sposobnošću u svojim zanatima
obogaćavali svoju zemlju; da je za ova tri vijeka njihova umješnost
u radu bila iskorišćena u raznim granama radinosti u domovini; da
su njihov stvaralački duh i istraživački um obogatili njenu literaturu
i nauku; da je njihova mudrost upravljala skupštinama i njihova hra-
brost rukovodila bitkama; da je njihova pravičnost stvarala zakone
i da je religija Svetog pisma jačala um i upravljala svješću njenog
[230] naroda, kolika li bi bila slava Francuske! Ona bi danas bila velika,
napredna i sretna zemlja — primjer ostalim narodima!
Ali licemjerni i slijepi fanatizam istjerao je iz zemlje svakog

učitelja vrline, svakog borca za red, svakog čestitog zaštitnika prijes-
tola; on je govorio ljudima koji su htjeli i mogli učiniti svoju zemlju
velikom i slavnom: birajte šta hoćete! — lomaču ili izgnanstvo!
Konačno je propast zemlje bila potpuna; nije više ostala nijedna
savjest koju bi trebalo da se osudi na smrt; nije više bilo religije koju
bi trebalo odvesti na lomaču, ni rodoljuba koje bi trebalo otjerati u
izgnanstvo.”217 To je izazvalo revoluciju sa svim njenim strahotama.
Bjekstvom hugenota nastao je sveopći nazadak u Francuskoj.
Industrijski gradovi koji su cvjetali počeli su propadati; plodne
oblasti su opustjele; umna zatupljenost i moralno opadanje pojavili
su se poslije razdoblja neobičnog napretka. Pariz je postao ogromno
sirotište, i smatra se da je prije izbijanja revolucije dvjesta hiljada
siromaha tražilo milostinju iz kraljeve ruke. Samo je jezuitski red
cvjetao usred propale nacije i vladao strašnom tiranijom nad crkvama
i školama, tamnicama i galijama.”
Evand̄elje bi u Francuskoj donijelo rješenje političkih i socijalnih
problema, koje je osujetila oholost klera, kralja i zakonodavaca, i
koji su konačno gurnuli narod u anarhiju i propast. Na nesreću, pod
vlašću Rima, ljudi su izgubili blago,slovenu nauku Spasiteljevu,
koja je učila samopožrtvovanosti i nesebičnoj ljubavi. Napustili su
put samoodricanja za dobro drugih. Bogati nisu bili pokarani zbog
ugnjetavanja siromašnih, a siromašnima nije pružena nikakva pomoć
u njihovom ropstvu i poniženju. Sebičnost bogatih i silnih postajala
je sve grubljom i okrutnijom. Vjekovima je rasipno i pokvareno
plemstvo tlačilo seljaka; bogati je pljačkao siromaha, a siromah je
mrzio bogatog.
U mnogim provincijama imanja su bila u rukama plemstva; rad-
nička klasa bila je samo najamnik; ona je bila izložena na milost
i nemilost svojih gospodara i morala se pokoravati njihovim pre-
tjeranim zahtjevima. Teret izdržavanja crkve i države padao je na
srednji i niži stalež, koji su bili opterećeni teškim porezima od strane
grad̄anske i duhovne vlasti. Samovolja plemića smatrala se vrhov-
nim zakonom; zemljoradnici i seljaci mogli su umirati od gladi, na
što se njihovi ugnjetači nisu ni osvrtali. Narod je bio primoran da
pazi isključivo na interese svojih gospodara. Život zemljoradnika
bio je život ne- prekidnog napora i bijede; njihove žalbe, kad bi se [231]
usudili da ih iznesu, bile su odbacivane s uvredljivim prezirom. Sud
je uvijek stajao na strani plemića, a protiv seljaka. Suci su se mogli

javno podmićivati, a samovolja plemstva smatrala se zakonom. Pod
takvim sistemom vladala je opća Pokvarenost. Jedva je polovina
poreza, iznud̄enog od naroda, stizala u crkvene i državne blagajne;
sve ostalo rasipalo se u razvratnim zabavama. Ljudi koji su na ovaj
način pljačkali svoje sunarodnike bili su oslobod̄eni od svih poreza,
a po zakonu i običajima imah su pravo na svaku državnu službu.
Pripadnika povlaštenog staleža bilo je sto i pedeset tisuća, a da bi
se zadovoljila njihova rasipnost, milioni njihovih bližnjih bili su
osud̄eni na jadan i ponižavajući život. (Vidi Hist. dodatak.)
Dvor je živio u raskoši i rasipnosti. Nepovjerenje je vladalo
izmed̄u naroda i vladara. Na sve mjere koje su vlasti poduzimale
gledalo se sa nepovjerenjem. U toku više od pola vijeka prije re-
volucije na prijestolu je sjedio Luj XV, koji se čak u onim teškim
vremenima odlikovao lijenošću, lakomislenošću i moralnom pokva-
renošću. Pored tako pokvarenog i okrutnog plemstva i osiromašenog
i neukog nižeg staleža, pored zbrke u državnim finansijama i ogor-
čenog naroda, nije bilo potrebno proročko oko da bi se predvidjela
opasnost strašne katastrofe koja se približavala. Na opomene svojih
savjetnika, kralj je obično odgovarao: “Pokušajte da se sve održi
ovako dok ja živim! a poslije moje smrti neka dod̄e što mu drago.”
Uzalud se ukazivalo na potrebu reforme. Kralj je vidio zlo, ali nije
imao ni hrabrosti ni snage da ga spriječi. Sudbina koja je čekala Fran-
cusku najbolje je prikazana u njegovom ravnodušnom i sebičnom
odgovoru: “Poslije mene — potop!”
Iskorišćavajući zavist kraljeva i vladajućeg staleža, Rim je utje-
cao na njih da drže narod u ropstvu, znajući dobro da će na taj način
država oslabiti i da će tako moći nametnuti svoju vlast vladarima
i narodu. Vodeći dalekosežnu politiku naučio je da, ako želi nači-
niti ljude robovima, mora da okuje u lance njihove duša, i da je
najsigurniji način da osujeti njihovo oslobod̄enje iz ropstva da ih
načini nesposobnima da žive u slobodi. Moralno poniženje koje je
bilo posljedica te politike bilo je hiljadu puta užasnije od fizičkog
stradanja. Bez Biblije, odgajan u duhu fanatizma i sebičnosti, narod
je sve više tonuo u neznanje, u praznovjerje i poroke, te je postao
[232] sasvim nesposoban da vlada sobom.
To je bio plan Rima, ali plod je ispao sasvim drukčiji. Umjesto
da je zadržao mase u slijepoj pokornosti svojim dogmama, on je
od njih načinio nevjernike i revolucionare. Narod, je prezirao ka-

tolicizam kao papsku izmišljotinu, a svećenstvo je smatrao svojim
ugnjetavačem. Jedini bog koga je on poznavao, bio je bog Rima; a
rimska nauka bila je njegova jedina religija. Lakomstvo i okrutnost
Rima smatrali su plodom Biblije, i zato nisu htjeli ništa znati o njoj.
Rim je lažno predstavljao karakter Boga i izopačio njegove zah-
tjeve; zato su ljudi sada odbacili i Bibliju i njenog Autora. U ime
Svetog pisma, Rim je zahtijevao slijepu vjeru u svoje dogme. Kao
reakcija tome, Volter i njegovi jednomišljenici odbacili su potpuno
Božju riječ i širili svuda otrov nevjerstva. Rim je gazio narod gvoz-
denim nogama, a sada su mase, ponižene i zlostavljane, kao odgovor
na vladavinu nasilja, odbacile svako ograničenje. Gnjevan što se tako
dugo klanjao jednoj blještavoj prijevari, narod je odbacio zajedno
istinu i zabludu; smatrajući neobuzdanost slobodom, robovi poroka
slavili su slavlje u svojoj umišljenoj slobodi.
U početku revolucije, kraljevim odobrenjem, narod je u narodnoj
skupštini dobio predstavništvo koje je brojem nadrnašivalo svećens-
tvo i plemstvo. Na ovaj način je parlamentarna većina bila u rukama
naroda, ali otn nije umio da je upotrijebi mudro i odmjereno. Želeći
da što prije popravi nepravde koje je pretrpio, odmah je odlučio da
izmijeni društveno ured̄enje. Uvrijed̄en narod, čije su misli bile pune
gorčine i uspomena na stare nepravde, odlučio je da obori nepod-
nošljiv poredak i da se osveti onima koje je smatrao uzročnicima
svojih stradanja. Ugnjetavani su se koristili poukom koju su naučili
od tirana; postali su tlačitelji onih koji su njih dotle tlačili.
Nesretna Francuska! Taj plemeniti narod žeo je krvavu žetvu
posijanog sjemena. Strašne su bile posljedice njegovog robovanja
Rimu.. Ondje gdje je Francuska pod utjecajem papstva u početku
reformacije podigla prvu lomaču, kasnije je revolucija podigla prvu
giljotinu. Na istom onom mjestu gdje su u šesnaestom vijeku spa-
ljivani prvi mučenici protestantske vjere, u osamnaestom vijeku
ubijene su pod giljotinom prve žrtve narodne osvete. Odbacivši
evand̄elje, koje bi joj donijelo ozdravijenjle, Francuska je otvorila
širom vrata nevjerstvu i propasti. Kada su bila odbačena ograničenja
Božjeg zakona, pokazalo se da su ljudski zakoni nemoćni da zadrže
moćne valove ljudskih strasti. Narodom je ovladao duh pobune i
anarhije. Rat protiv Biblije obilježio je jedno razdoblje koje je [233]
u historiji poznato kao “vlast terora”. Mir i sreća protjerani su sa
ognjišta i iz srca ljudi. Nitko nije bio siguran. Onaj koji je danas tri-
jumfirao, sutra je već bio osumnjičen i osud̄en. Nasilje i pokvarenost
neograničeno su vladali.
Kralj, svećenstvo i plemstvo bili su primorani da podnesu užasnu
okrutnost jadnog razjarenog i gnjevnog naroda. Njegova žed̄ za
osvetom još je više porasla ubistvom kralja; i oni koji su zapovjedili
da se kralj ubije, uskoro su pošli za njim pod giljotinu. Odlučeno je
da se pogube svi koji su bili osumnjičeni kao neprijatelji revolucije.
Tamnice su bile prepune; jedno vrijeme u njima je bilo preko dvjesta
hiljada zatvore,nika. U gradovima su se dešavali strašni prizori.
Jedna revolucionarna stranka dizala se protiv druge, i Francuska
se pretvorila u veliko poprište sukoba narodnih masa, kojima je
zavladao bijes njihovih strasti. “U Parizu su izbijali ustanci jedan za
drugim, a grad̄ani su bili podijeljeni u različite stranke koje su, kako
je izgledalo, išle za med̄usobnim istrebljenjem.” A da zlo bude još
veće, Francuska se uplela u dugi i teški rat sa velikim silama Evrope.
“Zemlja je bila skoro uništena vojska se bunila zbog neispaćenih
plata, Parižani su umirali od gladi, provincije su pustošili razbojnici,
a civilizacija sa gotovo ugasila u anarhiji i razvratu.”
Narod je vrlo dobro naučio lekcije okrutnosti i mučenja kojima
ga je Rim tako marljivo učio. Konačno je došao dan osvete. Sada
više nisu bili bacani u tamnice ili vod̄eni na gubilišta učenici Isusa
Krista. Oni su odavna izginuli ili su bili prognani u izgnanstvo.
Okrutni Rim je sada osjetio smrtonosnu silu onih koje je odgajao
da uživaju u krvoproliću. “Primjer gonjenja koje je kler Francuske
davao tokom tolikih vjekova, sada se okrenuo svom težinom protiv
njega. Krv svećenika prolivala se na giljotini. Galije i tamnice, nekad
pune hugenota, sada su bile pune njihovim goniteljima. Okovani za
svoja sjedišta i naporno veslajući, rimski svećenici su proživljavali
sve muke koje su tako rado zadavali krotkim hereticima.” (Vidi Hist.
dodatak.)
Zatim su došli dani kada su najokrutniji zakoni bili izvršavani cd
strane najnečovječnijih sudova; kada čovjek nije mogao pozdraviti
svog susjeda ili se pomoliti, a da se timene izloži opasnosti da je
učinio smrtni prijestup; kad su špijuni vrebali na svakom uglu ulice;
kad je svako jutro giljotina bila veoma zaposlena; kada su tamnice
[234] bile tako pune kao prostorije broda natovarenog robovima; kada su
kanali Pariza dovodili u Senu potoke ljudske krvi... Dok su svakog
dana ulicama Pariza prolazila kola natovarena žrtvama ‘ka gubilištu,

dotle su prokonzuli, koje je Konvent poslao u departmane, vršili
nasilja koja isu nadmašivala čak ona u prijestonici. Nož smrtonosne
mašine dizao se i padao odviše sporo za djelo pogubljenja. Dugi
redovi hapšenika ubijani su plotunima. Lad̄e prepune nesretnim
žrtvama su potapane. Lion se pretvorio u pustinju. U Arasu su
zatvorenicima uskratili i okrutnu milost brze smrti. Uzduž rijeke
Loare, od Somura do mora, velika jata vrana i jastrebova slavila su
gozbu nad galim leševima, isprepletenim u položajima koji su ulivali
odvratnost. Nikakva milost nije se ukazivala ni prema spolu ni prema
godinama:. Broj sedamnaestogodišnjih mladića i djevojaka, koje je
ova okrutna vlast pogubila, penjao se na stotine. Jakobinci su bacali
na koplja malu djecu koju su otrgali sa majčinih grudi.” (Vidi Hist.
dodatak.) U kratkom razmaku od deset godina poginulo je tisuće i
tisuće ljudskih bića.
Sve je to bilo kako je sotona htio; on je vjekovima težio da to
postigne. Njegova taktika, od početka do kraja, zasniva se na prije-
vari, a njegova je nepromjenljiva namjera da svali ljudsku porodicu i
najveću bijedu, da osramoti, oskvrni djela Božje, da osujeti njegove
namjere milosti i ljubavi, i da tako izazove žalost na nebu. Zatim,
pomoću svojih podlih prijevara zasljepljuje um ljudi, dovodi ih dotle
da zlo koje je posljedica njegovog rada pripisuju Bogu, kao da su
sve nesreće rezultat Stvoriteljevog plana. A kad oni koje je on tako
dugo ponižavao i zlostavljao svojom okrutnom moći izvojuju svoju
slobodu, on ih onda podstrekava na ispade i zvjerstva. Tada tirani
i ugnjetači pokazuju na tu sliku neobuzdane raspuštenosti kao na
primjer kakve posljedice donosi sloboda.
Ako prijevara u jednom obliku bude otkrivena, onda je sotona
oblači u drugo ruho, i mnoštvo je prima isto tako pohlepno kao i
ranije. Kad je narod razumio da je rimsko učenje prijevara, te sotona
više nije mogao tim sredstvom navesti ljude da krše Božji zakon,
tada ih je podsticao da svaku vjeru smatraju prijevarom a Bibliju
bajkom; pošto su odbacili božanski zakon, odali su se neobuzdanom
razvratu.
Kobna pogreška, koja je Francuskoj donijela tolike nesreće, bila
je nepoštovanje velike istine da se prava sloboda nalazi u poštovanju
Božjeg zakona, “O da si pazio na zapovijesti moje, mir bi tvoj bio
kao rijeka, i pravda tvoja kao valovi morski.” “Nema mira bezbož- [235]
nicima, veli Gospod.” “A tko me sluša, boravit će bezbrižno, i bit će
na miru ne bojeći se zla.” Izaija 48, 18. 22; Priče 1, 33.
Bezbožnici, nevjernici i otpadnici od vjere protivili su se Božjem
zakonu i odbacivali su ga, ali posljedice njihovog utjecaja dokazale
su da napredak čovječanstva zavisi od poslušnosti Božjim odred-
bama. Oni koji ne žele da nauče ovu istinu iz Božje knjige, pozvani
su da je nauče iz historije.
Kad se sotona služio rimskom crkvom da odvrati ljude od puta
poslušnosti, njegova je ruka bila tako vješto sakrivena i njegov rad
tako maskiran da izopačavanje i bijeda koju je on prouzrokovao nisu
smatrani plodom prijestupa. Ali radom Svetog Duha njegova je moć
bila toliko ograničena da njegove namjere nisu mogle da sazru i
donesu svoj potpuni plod. Narod nije mogao povezati posljedice sa
uzrokom, te nije mogao otkriti šta ga je dovelo u to žalosno stanje. U
toku revolucije narodna skupština je otvoreno odbacila Božji zakon.
A pod vladom terora, koja je zatim nastupila, svatko je mogao da
vidi pravu vezu izmed̄u uzroka i posljedica.
Kad se Francuska javno odrekla Boga i odbacila Bibliju, bezbož-
nici i duhovi tame su se radovali što su napokon postigli dugo željeni
cilj: da vide zemlju oslobod̄enu od ograničenja Božjeg zakona. “Što
nema odmah osude za zlo djelo, zato srce sinova ljudskih kipi u
njima da čine zlo.” Propovjednik 8, 11. Ali, prestupanje pravednog
i svetog zakona nužno povlači za sobom stradanje i propast. Iako
kazna ne dolazi odmah nakon prijestupa, ipak je sigurno da ona neće
izostati. Vjekovi otpada i zločina skupljali su gnjev za dan plate, a
kada se napunila mjera njihovog bezakonja, preziratelji Boga kasno
su doznali kako je strašno kada se iscrpe Božje strplienje. Duh Božji
koji obuzdava okrutnu sotonsku silu, u velikoj mjeri se povukao, i
sada je onaj koji uživa u stradanjima ljudi mogao po volji da radi.
Oni koji su izabrali stazu pobune, uskoro su žnjeli njene plodove a
zemlja se napunila zločinima odviše strašnim da hi ih pero moglo
opisati. Iz opustjelih pokrajina i porušenih gradova čuo se strašan
krik — krik očajanja. Francuska se uzdrmala kao da ju je zemljotres
potresao. Vi era. zakon, društveni poredak, porodica, crkva i država
— sve je to oboreno bezbožnom rukom koja se podigla protiv Božjeg
zakona. Istinita je riječ mudrog propovjednika: “Zli će pasti zbog
svog bezakonja.” “Neka grešnik sto puta č;ni zlo i odgad̄a mu se, ja
[236] ipak znam da će biti dobro onima koji se boje Boga, koji se boje lica
njegova. A bezbožniku neće biti dobro.” Priče 11, 51. Propovjednik

8, 12—13. “Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše.
Zato će ješci plod od putova svojih i nasitit će se savjeta svojih.”
Priče 1, 29. 31.
Lako je bogohulna sila, “koja izlazi iz bezdana”, pobila Božje
vjerne svjedoke, ipak oni neće dugo ostati ušutkani. “I poslije tri
dana i po duh života od Boga ud̄e u njih; i staše oba na nogama
svojim, i strah veliki napade na one koji ih gledahu.” Otkrivenje 11,
11. Godine 1793. je Francuska na-rodna skupština izglasala ukidanje
kršćanske vjere i uklanja nje Svetih pisama. Tri i po godine kasnije
je ista skupština ukinula svoju raniju odluku, i opet je dala slobodu
Bibliji. Svijet je bio zgranut od poplave zla koje se pojavilo kao
posljedica odbacivanja Božje riječi i ljudi su uvidjeli potrebu vjere u
Boga i njegovu Riječ kao temelj vrline i morala. Gospod je kazao:
“Koga si ružio i hulio? i na koga si podigao glas? i podigao uvis oči
svoje? Na sveca Izraelova.” Izaija 37, 23. “Zato, evo, ja ću ih naučiti
sada, pokazat ću im ruku svoju i silu svoju da poznaju da mi je ime
Gospod.” Jeremija 16, 21.
O dvojici svjedoka prorok dalje kaže: “I čuše glas veliki s neba
koji im govori: izid̄ite amo. I izid̄oše na nebo na oblacima, i vidješe ih
neprijatelji njihovi.” Otkrivenje 11, 12. Otkada je Francuska objavila
rat dvojici svjedoka, oni su poštovani više nego ikada ranije. Godine
1804. osnovano je Britansko i inostrano biblijsko društvo. Slična
društva sa mnogobrojnim filijalama osnovana su na evropskom
kontinentu. Godine 1816. osnovano je Američko biblijsko društvo.
Kad je bilo osnovano Britansko biblijsko društvo, Biblija je bila
štampana! na pedeset jezika. Danas je ona prevedena na više stotina
jezika i dijalekata. (Vidi Hist. dodatak.)
U toku pedeset godina koje su prethodile godini 1792, obraćalo
se malo pažnje stranoj misiji. Nijedno novo društvo nije bilo os-
novano, i malo je crkava vodilo računa o propovijedanju evand̄elja
neznabošcima. Ali svršetkom osamnaestog vijeka nastupila je velika
promjena. Ljudi se nisu više zadovoljavali rezultatima racionalizma i
osjetili su potrebu za božanskim otkrivenjem i vjerom koja se temelji
na iskustvu. Od tog vremena misija u stranim zemljama krenula je
naprijed novim poletom kao nikada ranije. (Vidi Hist. dodatak.)
Usavršavanje štamparske vještine pridonijelo je mnogo širenju
Bibliie. Povećane mogućnosti saobraćaja izmed̄u različitih zemalja,
[237] otklanjanje starih prepreka, bilo predrasuda bilo pretjeranog naci-

onalizma, slom svjetske papske vlasti — sve je to otvorilo put širenju
Biblije u svijetu. Već više godina Biblija se slobodno prodaje na
ulicama Rima, a sada je već odnesena u sve dijelove nastanjene
zemaljske kugle.
Nevjerni’ Volter hvaleći se rekao je jednom prilikom: “Umoran
sam od stalnog slušanja da je dvanaest ljudi osnovalo kršćansku
religiju. Ja ću dokazati da je dosta jedan čovjek da je obori.” Prošao
je jedan i po vijek od njegove smrti. Milioni su se pridruživali njemu
u ratu protiv Biblije, ali je nisu uništili. Gdje je u Volterovo doba
bilo sto primjeraka Svetog pisma, danas ih ima deset hiljada, pa i sto
hiljada. Jedan reformator je kazao: “Biblija je nakovan na kome su
se istrošili mnogi čekići.” Gospod kaže: “Nikakvo oružje načinjeno
protiv tebe neće biti sretno, i svaki jezik koji se podigne na te na
sudu, sudit će se.” Izaija 54, 17.
“Riječ Boga našega ostajte do vijeka.” “Vjerne su sve zapovijesti
njegove. Tvrde su zauvijek vijeka, osnovane na istini i pravdi.” Izaija
40, 8; Psalam 111, 7. 8. Što je sazidano na ljudskom autoritetu,
porušit će se; ali što je utemeljeno na stijeni nepromjenljive Božje
[238] Riječi, ostat će zauvijek.
Poglavlje 16.—Pobožni putnici
Engleski reformatori, iako su se odrekli nauke Rima, ipak su

zadržali mnoge njene oblike. Anglikanska crkva je odbacila autoritet
i religiju Rima, ali je u svom bogosluženju sačuvala mnoge njegove
običaje i ceremonije. Tvrdilo se da ta pitanja nisu pitanja savjesti,
jer nisu propisana u Svetom pismu, pa prema tome nisu bitna; i,
pošto nisu zabranjena, smatralo se da nisu ni štetna. Naglašavalo
se da su te ceremonije sačuvane da bi se smanjio ponor koji dijeli
reformirane crkve od Rima, i da bi se time olakšalo prihvaćanje
protestantske vjere od strane pristalica Rima.
Za konzervativce i za one koji su bili za popuštanje, ovi dokazi
su izgledali logični. Ali postajali su i drugi, nazvani puritancima,
koji nisu tako mislili. Činjenica da su ovi običaji “imali za cilj da
premoste ponor izmed̄u Rima i reformacije” bila je za njih dovoljan
razlog da ih ne prihvate. U njima su gledali znak ropstva od koga su
se oslobodili i u koje se nikaiko nisu htjeli vratiti. Tvrdili su da je Bog
u svojoj Riječi odredio pravila koja isu neophodna za bogosluženje,
i da ljudi ne mogu po svojoj volji da im nešto dodaju ili oduzmu.
Početak velikog otpada sastojao se baš u tome što se nastojalo da se
autoritet Božji zamijeni autoritetom crkve. Rim je počeo da nared̄uje
ono što Bog nije zabranjivao, a konačno je zabranjivao ono što je
Bog izričito nared̄ivao.
Mnogi su ozbiljno željeli da se vrate čistoti i jednostavnosti prve
kršćanske crkve. Oni su u mnogim običajima anglikanske crkve
vidjeli ostatke idoloplokonstva, i nisu mogli čiste savjesti prisustvo-
vati njenom bogosluženju. Crkva opet, sa svoje strane, podupirana
državnim autoritetom, nije dozvoljavala odstupanje od njenih formi.
Zakon je tražio posjećivanje bogosluženja, a nedozvoljeni vjerski
sastanci su bili zabranjeni pod prijetnjom kazne zatvora, progonstva
i smrti. [239]
U početku sedamnaestog vijeka kralj koji je upravo sjeo na
engleski prijesto izjavio je da će prisiliti puritance da “se pokore, ili
će biti izagnani iz zemlje, a možda će ih stići i veće zlo”.218 Gonjeni,
223
prognani, zatvarani, ne videći da ih išta bolje čeka u budućnosti,

mnogi su stekli uvjerenje da “Engleska više nije mjesto stanovanja
za dne koji žele da služe Bogu po svojoj: savjesti”.219 Neki su
odlučili da potraže utočište u Nizozemskoj, Oni su doživjeli velike
teškoće i materijalne gubitke, bili su izdavani u ruke neprijatelja i
zatvarani, ali njihova čvrsta istrajnost bila je krunisana uspjehom, i
oni su konačno našli utočište na gostoljubivim obalama Nizozemske
republike.
Prilikom svoga bjekstva ostavljali su svoje kuće, svoja imanja
i sva sredstva za život. Kao stranci u stranoj zemlji, usred naroda
drugog jezika i drugih običaja, bili su primorani da traže nova zani-
manja da bi zaradili svoj kruh. Ljudi zrelog doba, koji su svoj život
proveli u obrad̄ivanju zemlje, bili su primorani da uče neki zanat.
Ali, oni su primili svoj novi položaj bez gund̄anja, ne gubeći vrijeme
u lijenosti ili nezadovoljstvu. Iako su često trpjeli siromaštvo, ipak
su zahvaljivali Bogu za blagoslove kolje im je još davao, i radovali
su se u svojoj duhovnoj zajednici s Bogom. “Znali su da su putnici,
i nisu se zbog toga uznemiravali, već su podizali oči k nebu, svojoj
najdražoj domovini, i time su se tješili.”220
Progonstvo i teškoće ojačali su njihovu ljubav i vjeru. Uzdali
su se u Božja obećanja, i On ih nije razočarao u vrijeme potrebe.
Njegovi and̄eli su bili pored njih da ih hrabre i da im pomažu. A kad
im je Božja ruka pokazala zemlju preko mora, gdje bi mogli osnovati
svoju državu, i svojoj djeci ostaviti dragocjeno nasljedstvo religiozne
slobode, pošli su naprijed bez oklijevanja stazom provid̄enja.
Bog je dozvolio da na njegov narod dod̄u kušanja da bi ga pri-
premio za ispunjenje svojih namjera milosti prema njima!. Crkva je
bila ponižena da bi zatim mogla biti uzdignuta. Bog je bio gotov da
joj otkrije svoju silu da bi svijetu dao novi dokaz da neće napustiti
one koji se uzdaju u njega. On je dogad̄aje tako vodio da su Sotonin
gnjev i napadaji zlih ljudi uzdigli njegovu čast, a njegov narod doveli
na sigurno mjesto. Progoni i izgnanstva otvarali su put slobodi.
Kad su prvi put bili primorani da se odvoje od anglikanske crkve,
puritanci su se med̄usobno svečano obavezali da će kao slobodan
Božji narod “hoditi složno po svim putovima koje im je Bog otkrio
[240] ili će im u buduće otkriti”.221 To je bio. pravi duh reforme, životni
princip protestantizma. Sa ovom. odlukom su ovi pobožni ljudi
napustili Nizozemsku da bi potražili u Novom Svijetu novi dom.
Pobožni putnici 225
Džon Robinson, njihov propovjednik, koga je Provid̄enje spriječilo

da ih prati, rekao im je u svom oproštajnom govoru:
“Braćo, mi ćemo se sada rastati, i Bog zna da Ii ću ikada vidjeti
vaša lica. Bilo da je Gospod tako odredio ili nije, ja vas Zaklinjem
pred Bogom i njegovim and̄elima da se ne ugledate na mene više
nego što sam se ja ugledao na Krista. Ako bi vam Bog kroz neko
drugo svoje orud̄e nešto otkrio, budite spremni da to primite isto
tako kao što ste prije primali istinu kroz moje propovijedi; duboko
sam uvjeren da će Gospod učiniti da iz njegove Riječi zasvijetli nova
istina i nova svjetlost.”222
“Sto se mene tiče, ja ne mogu dovoljno oplakati stanje reformi-
ranih crkava, koje su u vjeri došle do izvjesnog stepena i ne žele ići
dalje nego što su išle vod̄e njihove reformacije. Luterani se ne mogu
natjerati da učine korak dalje nego što je Luter išao... i kalvinisti,
kao što vidite, stoje ondje gdje ih je ostavio veliki Božji čovjek koji,
ipak, nije sve vidio. To je nesreća koja se ne može dovoljno oplakati;
jer iako su ovi ljudi u svoje vrijeme bili sjajne svjetiljke, oni ipak
nisu upoznali sve Božje savjete, i kad bi oni danas živjeli, bili bi isto
tako spremni da prime novu svjetlost kao što su tada bili voljni da
prime prvu.”223
“Sjetite se svoga zavjeta kojim ste se obavezali da ćete hoditi
svim putovima Gospodnjim koji su vam otkriveni ili će vam biti
otkriveni. Sjetite se svog obećanja i zavjeta s Bogom i med̄usobnog
zavjeta da ćete primiti svaku svjetlost, svaku istinu koja vam bude
otkrivena iz njegove napisane Riječi. Ali, pazite, ja vas molim, što
ćete prihvatiti kao istinu, upored̄ujte i mjerite to s drugim tekstovima
istine prije nego što to prihvatite; jer nije moguće da kršćanski svijet,
koji je nedavno izašao iz tako duboke tame, najednom dod̄e do
punog svijetla.”224
Težnja za slobodom savjesti oduševila je tove pobožne putnike
da hrabro podnesu opasnosti dugog puta preko mora, da izdrže
teškoće i opasnosti divljeg kraja i da sa Božjim blagoslovima polože
na obalama Amerike temelj jedne moćne nacije. Ipak, uprkos svojoj
iskrenosti i pobožnosti, ovi putnici nisu još shvatili veliko načelo
religiozne slobode. Nisu bili spremni da slobodu koju su po svaku
cijenu željeli izvojevati za sebe, dadu drugima. [241]
“Malo je bilo onih, čak i med̄u najvećim misliocima i mora-
listima sedamnaestog vijeka, koji su imali pravi pojam o velikom
načelu Novoga zavjeta, koje ističe da je Bog jedini sudac ljudskog

vjerovanja.”225 Nauka koja uči da je Bog povjerio crkvi pravo da
vlada nad savješću i odred̄uje šta je krivovjerstvo i kažnjava ga,
jedna je od najvećih papskih zabluda, koja je veoma duboko uko-
rijenjena. Iako su reformatori odbacili nauku Rima, ipak se nisu
potpuna oslobodili njegovog duha nesnošljivosti. Duboka tama, ko-
jom je Rim obavio cijelo kršćanstvo u toku svoje svjetske prevlasti,
nije još bila sasvim raspršena. Jedan od glavnih propovjednika dr-
žave Masačusets Bej, rekao je: “Snošljivost je kriva što je svijet
postao antikršćanska i crkva nikad ne treba da žali što je bila stroga
prema hereticima.”226 Kolonisti su prihvatili zakon da samo članovi
crkve imaju pravo glasa u grad̄anskim pitanjima. Uspostavljena je
bila neka vrsta državne crkve, i od svih se tražilo da pomažu izdr-
žavanje klera, a vlastima je bilo stavljeno u dužnost da suzbijaju
krivovjerstvo. Tako je svjetovna vlast bila u rukama crkve. Nije
potrajalo dugo, i te su mjere dovele do neizbježive posljedice — do
progonstva.
Jedanaest godina poslije osnivanja prve kolonije, došao je Rodžer
Vilijams u No/vi Svijet. Kao i prvi doseljenici, došao je i on da uživa
slobodu savjesti; ali, za razliku od njih, on je razumio — što je
malo ljudi njegova vremena razumjelo — da je ta sloboda neotud̄ivo
pravo svih, ma kakvo bilo njihovo vjerovanje. On je bio ozbiljan
istraživač istine i zajedno s Robinsonom je. smatrao da je nemoguće
da je već otkrivena sva svjetlost iz Božje Riječi. Vilijams je bio
“prvi u kršćanstvu novijeg vremena koji j,e učio da grad̄anska vlast
treba da se osniva na slobodi savjesti i ravnopravnosti mišljenja pred
zakonom.”227 Izjavio je da je dužnost vlasti da kažnjava zločine,
a ne da vlada nad savješću. “Narod ili vlasti”, rekao je on, “mogu
odlučiti što je čovjek dužan čovjeku, ali ako pokušaju da odrede što
je čovjekova dužnost prema Bogu, onda čine nešto što nije njihovo
pravo, i čovjek se ne može sa sigurnošću osloniti na njih. Jasno je
da kad bi poglavarstva imala u tom pogledu vlast, ona bi mogla
propisati danas ovo, a sutra ono mišljenje ili vjerovanje, kao što su
to činili u Englesko i razni kraljevi i kraljice, a u rimskoj crkvi razne
pape i koncili, tako da bi vjera postala gomila zbrke.”228
Prisustvovanje bogosluženjima državne crkve zahtijevalo se pod
[242] prijetnjom zatvora ili novčane kazne. “Vilijams nije odobravao taj
zakon; najgora odredba tog zakona bila je ta kojom se propisivalo
pohad̄anje bogosluženja župske crkve. Prisiljavati nekoga da se pri-

ključi ljudima drukčijeg vjerovanja, smatrao je povredom njihovog
prirodnog prava; silom vući nevjerne i ravnodušne na bogosluže-
nje, znači zahtijevati od ljudi licemjerstvo..!. Nikoga ne treba protiv
njegove volje prisiljavati da prisustvuje bogosluženju ili da plaća
troškove oko bogosluženja. ‘Šta’, vikali su njegovi protivnici, sabla-
žavajući se o njegovu nauku, ‘nije li radnik dostojan svoje plate?’
‘Da’, odgovorio je Vilijams, ali od onih koji ga upošljavaju.’”229
Rodžera Vilijamsa su ljudi poštovali i voljeli kao vjernog pro-
povjednika, čovjeka rijetkih sposobnosti, nesalomljivog poštenja i
prave dobrote; ali neki nisu mogli podnijeti što on taka odlučno po-
riče pravo grad̄anskoj vlasti da gospodari nad crkvom, i što zahtijeva
religioznu slobodu. Primjena te nove nauke, govorili su, “prevrnula
bi temelj vlade ove zemlje”.230 On je bio osud̄en na protjerivanje
iz kolonije, i konačno, da bi izbjegao’ hapšenje, bio je primoran da
usred najveće zime potraži utočište u šumi.
“U toku četrnaest sedmica”, piše on, “po najgorem vremenu lutao
sam žalosno amo tamo bez utočišta i bez kruha, ali gavrani su me
hranili; jedno šuplje drvo služilo mi je najčešće kao zaklon.”231 Tako
je nastavljao svoje mučno bjekstvo kroz snijeg i besputne šume, dok
napokon nije našao> utočište kod jednog indijanskog plemena, čiju
je ljubav i povjerenje stekao trudeći se da ih upozna sa evand̄eoskim
istinama.
Nakon lutanja od više mjeseci konačno je stigao do obale Na-
ragansetskog zaljeva, gdje je položio temelj prvoj državi modernog
vremena, koja je u punom smislu priznavala pravo religiozne slo-
bode. Osnovni princip kolonije Rodžera Vilijamsa glasio je: “Svatko
ima slobodu da služi Bogu po svjetlosti svoje savjesti.”232 Njegova
mala država Rod Ajland postala je utočište svih progonjenih; rasla je
i cvjetala dok njeni osnovni principi — grad̄anska i vjerska sloboda
— nisu postali ugaoni kamen američke republike.
U ovom važnom starom dokumentu, koji su ovi ljudi pro<glasili
poveljom svojih prava — Deklaracijom nezavisnosti — oni kažu:
“Mi smatramo da su ove istine same po sebi razumljive: da su svi
ljudi stvoreni jednaki, da im je Stvoritelj dao izvjesna neotud̄iva
prava u koja ubrajamo pravo na život, slobodu i postizanje sreće.” [243]
Ustav garantira najjasnijim riječima nepovredivost savjesti. On kaže:
“Nikakav vjerski uvjet ne smije da se traži kao kvalifikacija za
vršenje bilo kakve javne povjerljive služba u Sjedinjenim Državama.”

“Kongres ne može da donese nikakav zakon sa ciljem da uvede bilo
kakvu državnu religiju, ili pak da zabrani slobodno ispovijedanje
neke religije.”
“Tvorci Ustava priznali su vječno načelo da odnosi čovjeka
prema njegovom Bogu stoje iznad ljudskog zakonodavstva, i da je
njegovo pravo savjesti neotud̄ivo. Za dokazivanje ove istine nije
potrebno navoditi razloge; svatko je toga svjestan u svojoj unu-
trašnjosti. Svijest o tome, uprkos ljudskim zakonima, dala je snagu
tolikim mučenicima usred muka i plamena lomače. Osjećali su da
je njihova dužnost prema Bogu iznad ljudskih naredbi, i da čovjek
nema prava da gospodari nad njihovom savješću. To je načelo koje
svatko nosi u sebi, i koje nitko ne može da iskorijeni.”233
Kad se u Evropi pročula vijest da postoji jedna zemlja gdje
svatko može da uživa plod svoga truda i da živi po svojoj savjesti, hi-
ljade njih su pohitali u Novi Svijet. Kolonije su se brzo umnožavale.
“Naročitim zakonom kolonija Masačusets je pružala dobar prijem i
pomoć kršćanima svih nacija, koji su bježali preko Atlanskog oceana
da izbjegnu ratove, glad ili ugnjetavanje svojih progonitelja. Tako
su, po zakonu, ove izbjeglice i prognanici postali gosti države.”234 U
toku dvadeset godina od prvog iskrcavanja u Plimautu, hiljade novih
doseljenika se nastanilo u Novoj Engleskoj.
Da bi postigli svoj željeni ideal, ovi doseljenici su bili zado-
voljni da marljivim i štedljivim životom osiguraju sebi najpotrebnija
sredstva za život. Od zemlje su očekivali samo najskromniji plod
svoga rada. Nisu se dali obmanuti bilo kakvim zlatnim izgledima
budućnosti. Bili su zadovoljni polaganim ali stalnim napretkom
svoje društvene zajednica. Strpljivo su podnosili odricanja života u
pustinji, zalivali su svojim suzama i znojem svog čela drvo slobode
koje je pustilo svoje korijene duboko u zemlju.
Biblija je bila temelj njihove vjere, izvor mudrosti i ustav slo-
bode. Njena načela su se marljivo proučavala u domu, u školi i u
crkvi, i njeni plodovi su se pokazali u blagostanju, obrazovanosti,
moralnoj čistoti i umjetnosti. Mogao je netko živjeti godinama u
puritanskoj koloniji, “a da ne sretne nijednog pijanicu, da ne čuje
[244] ni jedne psovke i ne vidi ni jednog prosjaka”.235 To je bio dokaz da
su biblijska načela najsigurnije jamstvo narodne veličine. Slabe i
zabačene kolonije prerasle su u savez moćnih država, i svijet je sa
čud̄enjem gledao kako se u miru razvija “crkva bez pape i država

bez kralja”.
Ali neprestano su sve veće mase ljudi dolazile u Ameriku, pod-
streknute sasvim drugim pobudama od onih koje su dovele prve
putnike. Iako su jednostavna vjera i čisti život imali veliki utjecaj,
taj je utjecaj ipak sve više slabio, što se više povećavao broj onih
koji su tražili samo materijalne koristi.
Princip prvih kolonija: da samo članovi crkve imaju pravo glasa
i da samo oni mogu zauzimati položaje u grad̄anskoj upravi — do-
nio je teške posljedice. Ove mjere uvedene su kao sredstva da se
sačuva čistota države, ali one su prouzrokovale propast crkve. Pošto
je ispovijedanje vjere bio uvjet da se dobije pravo glasa i pravo na
službu, mnogi su se priključili crkvi, vod̄eni isključivo materijalnim
ciljevima, ne doživjevši promjenu srca. Tako su se, malo po malo,
crkve punile neobrad̄enim ljudima; čak i med̄u propovjednicima je
bilo takvih koji su iznosili lažno učenje i nisu ništa znali o prepo-
radajućoj sili Svetog Duha. Opet se pokazalo ono što se tako često
moglo vidjeti u historiji crkve od Konstantinovih dana do danas:
kako ne valja podizati crkvu uz pomoć države i pozivati svjetovnu’
vlast da podupre evand̄elje onoga koji je rekao: “Moje carstva nije
od ovoga svijeta.” Ivan 18, 36. Spajanje crkve s državom, pa bilo to
u najmanjem obliku, ne približava svijet crkvi kako to izgleda, nego
zapravo uvijek približava crkvu svijetu.
Velike principe koje su tako plemenito zastupali Robinson i
Rodžer Vilijams — da je istina progresivna, da kršćani treba da budu
spremni da prime svaki zrak svjetlosti koji izlazi iz Božje riječi —
njihovi isu potomci izgubili iz vida. Protestantske crkve u Americi,
kao i one u Evropi, koje su uživale prednost da prime blagoslove
reformacije, nisu uspjele da napreduju na putu reforme. S vremena
na vrijeme ustajali su vjerni ljudi da propovijedaju nove istine i
razotkriju dugo gajene zablude, ali većina, kao Jevreji u Kristovo
vrijeme i papisti u vrijeme Lutera, nije htjela da vjeruje ništa drugo
osim ono što su vjerovali njihovi očevi niti da živi drukčije nego što
su oni živjeli. Stega se njihova vjera ponovo izopačila u formalizam;
zablude i praznovjerja, koja su mogla biti otklonjena da je crkva
nastavila živjeti u svieˆlosti Božje Riječi, zadržala su se i bila su čak
omiljena.” Tako ie duh reformacije postepeno Iščezavao, i napokon
se u protestantskim crkvama podavila potreba za reformacijom kao [245]
i u rimskoj crkvi za vrijeme Luterovo. Tu je vladao isti svjetski

duh, isto duhovno mrtvilo, isto obožavanje ljudskog mišljenja, a na
mjesto Božje Riječi veličale su se ljudske teorije.
Veliko širenje Biblije u početku devetnaestog vijeka, i ogromna
svjetlost koja se na taj način izlila na svijet, nisu donijeli odgovara-
jući napredak u poznavanju otkrivenih istina i u religioznom životu.
Sotona nije mogao, kao u stara vremena, da Božju Riječ drži daleko
od naroda, ona je bila svakome na dohvatu; ali da bi ipak postigao
svoj cilj, mnoge je naveo na to da je ne cijene dovoljno. Ljudi nisu
marili da istražuju Sveto pismo, i zato su nastavili da prihvaćaju
lažna tumačenja i gaje nauke koje nisu imale biblijskog temelja.
Videći da ne može istinu uništiti progonstvima, sotona je ponovo
prihvatio plan kompromisa, koji je u prvim vjekovima doveo do
velikog otpada i do stvaranja rimske crkve. On je naveo kršćane da
se sjedine, ne baš sa neznabošcima, kao u vrijeme cara Konstantina,
već sa onima koji su se obožavanjem stvari ovoga svijeta pokazali
isto toliko idolopoklonici. Posljedice ovog sjedinjenja bile su isto
tako opasne kao i one u prošlim vjekovima. Oholost i razmetljivost
gajile su se pod plaštom vjere, a crkve su se pokvarile. Sotona je
nastavio da izvrće nauku Svetog pisma, i tradicije, koje će uništiti
milione duša, uhvatile su dubok korijen. Crkva je čuvala i štitila
tradiciju, mjesto da so drži “vjere koja je jednom zauvijek bila
data svetima”. Juda 3. Tako su bila omalovažena načela za koja su
[246] reformatori tako mnogo radili i stradali.
Poglavlje 17.—Preteče jutra
Jedna od najsvečanijih i najslavnijih istina u Bibliji je istina

o drugom dolasku Spasitelja, koji će doći da dovrši veliko djelo
otkupljenja. Obećanje o dolasku Onoga, koji je “uskrsnuće i život”,
koji će “prognane opet dovesti kući”, pruža Božjem putničkom
narodu, koji mora tako dugo putovati “dolinom sjena smrtnoga”,
skupocjenu i blaženu nadu. Nauka o drugom dolasku je glavna nauka
Svetog pisma. Počevši od dana kada su naši prvi roditelji žalosna
srca napustili Edem, djeca vjere su čekala na dolazak Obećanoga
koji će slomiti silu neprijatelja i opet ih vratiti u izgubljeni raj. Sveti
ljudi prošlih vjekova gledali su u slavnom dolasku Mesije ispunjenje
svoje nade. Enoh, sedmi čovjek od Adama, “koji je tri stotine godina
živio jednako po volji Božjoj”, imao je tu čast da iz daleka posmatra
dolazak Osloboditelja. “Gle”, rekao je on, “ide Gospod s hiljadam
svetih and̄ela svojih da učini sud svima.” Juda 14, 15. Patrijarh Job,
usred noći svojih muka, uskliknuo je s nepokolebljivim pouzdanjem:
“Ali znam da je živ moj Iskupitelj, na posljedak će stati nad prahom.
I ako se ova koža moja: i raščini, opet ću u tijelu svom vidjeti Boga.
Ja isti vidjet ću ga, i oči moje gledat će ga, a ne drugi.” O Jobu 19,
25—27.
Kristov dolazak, kojim će biti uspostavljeno carstvo pravde,
nadahnuo je svete pisce najuzvišenijim i najoduševljenijim riječima.
Pjesnici i proroci pisali su o tome riječima prožetim nebeskim žarom.
Psalmista je pjevao o sili i veličanstvu izra,elskog Cara: “Sa Siona,
koji je vrh krasote, javlja se Bog. Ide Bog naš, i ne muči; pred
njim je oganj koji proždire, oko njega je bura velika. Doziva nebo
ozgo i zemlju, da sudi narodu svojemu...” “Neka se vesele nebesa,
i zemlja se raduje; nek pljeska more i što je u njemu... pred licem
Gospodnjim, jer ide, jer ide da sudi zemlji. Sudit će vasilienoj po
pravdi, i narodima po istini svojoj.” Psalam 50, 2-4; 96, 11-13. [247]
Prorok Izaija j|e uskliknuo: “Probudite se pjevajte koji stanujete
u prahu; jer je tvoja rosa, rosa na travi, i zemlja će izmetnuti mrtve.”
“I uništit će smrt zauvijek, i utrt će Gospod Gospod suze sa svakog
231
lica, i sramotu naroda svojega ukinut će sa sve zemlje, jer Gospod
reče. I reći će se u ono vrijeme: gle, ovo je Bog naš, njega čekasmo-,
i spasit će nas; ovo je Gospod, njega čkasmo; radovat ćemo se i
veselit ćemo se za spasenje njegovo.” Izaija 26, 19; 25, 8—9.
I Habakuk, ushićen jednom svetom vizijom, opisuje Kristov do-
lazak: “Bog dod̄e od Temana, i Svetac s gore Farana, slava njegova
pokri nebesa, i zemlja se napuni hvale njegove. Svjetlost mu bješe
kao sunce, zraci izlažahu mu iz ruku, i ondje bješe sakrivena sila
njegova.. Stade, i izmjeri zemlju, pogleda, i razmetnu narode, raspa-
doše se vječne gore; slegoše se humovi vječni; putovi su mu vječni...
Pojezdio si na konjima svojim i na kolima svojim za spasenje...
Vidješe te gore i uzdrhtaše... bezdana pusti glas svoj, u vis podiže
ruke svoje. Sunce i mjesec stadoše u stanu svom, idoše prema svje-
tlosti tvoje strijele, prema sijevanju sjajnoga koplja tvojega. Izašao
si na spasenje narodu svojemu, na spasenje s Pomazanikom svojim.”
Habakuk 3, 3-13.
Uoči svog rastanka sa učenicima, Spasitelj ih tješi obećanjem o
svom povratku: “Neka se ne plaši srce vaše... U kući Oca mojega
ima mnogo stanova... Idem da vam pripravim mjesto. I kad odem i
pripravim vam mjesto, opet ću doći, i uzet ću vas k sebi.” Ivan 14,
1-3.
“Kad dod̄e Sin čovječji u slavi svojoj i svi sveti and̄eli s njime,
onda će sjesti na prijestolu slave svoje. I sabrat će se pred njim svi
narodi.” Matej 25, 31. 32.
And̄eli koji su se javili učenicima na Maslinskoj gori poslije
Kristovog uznesenja, ponovili su im obećanje o njegovom povratku:
“Ovaj Isus koji se od vas uze na nebo, tako će doći kao što vidjeste da
ide na nebo.” Djela 1,11. Apostol Pa,vao, nadahnut Svetim Duhom,
svjedoči: “Jer će sam Gospod sa zapoviješću, s glasom arhand̄elovim,
i s trubom Božjom sići s neba.” 1. Solunjanima 4, 16. Prorok sa
Patmosa veli: “Evo, ide s oblacima, i ugledat će ga svako oko.”
Otkrivenje 1, 7.
Od njegovog slavnog dolaska zavisi “uspostavljanje svega onoga
o čemu svjedoči Bog ustima sviju svetih proroka svojih od postanja
svijeta” Tada će biti slomljena vlast grijeha“carstvo ovoga svijeta”
postat će “carstvo Gospoda našega i Krista njegova, i carovat će
[248] uvijek vijeka”. “Javit će se slava Gos- pod̄nja, i svako 6e je tijelo
vidjeti.” Gospod Bog učinit će da nikne pravda i pohvala pred svim
Preteče jutra 233
narodima.” “U ono će vrijeme Gospod nad vojskama biti slavna

kruna i dičan vijenac ostatku naroda svojega.” Djela 3, 21; Otkrivenje
11, 15; Izaija 40, 5; 61, 11; 28, 5.
Tada će tako dugo očekivano Mesijino carstvo mira biti uspos-
tavljeno pod cijelim nebom. “Jer će Gospod utješiti Sion, utješit
će sve razvaline njegove, i pustinju njegovu učinit će da bude kao
Edem i pustoš njegova kao vrt Gospodnji.” “Slava libanska dat će
joj se i krasota karmelska i saronska.” “Neće se više zvati ostavljena,
niti će se zemlja tvoja zvati pustoš, nego ćeš se zvati milina moja i
zemlja tvoja udata.” “I kao što se raduje ženik nevjesti, tako će se
tebi radovati Bog tvoj.” Izaija 51, 3; 35, 2; 62, 4. 5.
Kristov dolazak bio je u svim vjekovima blažena nada njego-
vih vjernih učenika. Obećanje koje je Spasitelj dao; na rastanku
na Maslinskoj gori da će opet doći, rasvetljavalo je učenicima bu-
dućnost, ispunjavalo je njihova srca radošću i nadom koju nikakva
žalost nije mogla potisnuti ni progonstvo pomračiti. Usred stradanja
i progonstva, “javljanje slave velikog Boga i Spasitelja našega Isusa
Krista” bila je “blažena nada”. Kad su. Solunjani oplakivali gubi-
tak1 svojih dragih, koji su se nadali da će ostati živi do Kristovog
povratka, apostol Pavao ih je tješio govoreći im o uskrsnuću koje će
pratiti Kristov povratak. Tada će mrtvi u Kristu uskrsnuti i zajedno
sa živim bit će uzeti na susret Kristu na nebo. “Tako”, rekao1 je
Pavao, “utješavajte jedan drugoga ovim riječima.” 1. Solunjanima 4,
16—18.
Na stjenovitom Patmosu omiljeni učenik čuo je obećanje: “Doći
ću skoro”!, i njegov odgovor, pun čežnje, izražava molitvu Božje
crkve kroz sve vjekove: “Da dod̄i, Gospod̄e Isuse!” Otkrivenje 22,
20.
Iz dubine tamnica, sa lomača i gubilišta, gdje su sveti i mučenici
svjedočili za istinu, odjekuje u svim vjekovima isti uzvik vjere i
nade. Uvjeren u Kristovo uskrsnuće, i prema tome i u svoje vlastito
uskrsnuće u vrijeme njegovog dolaska, jedan od ovih kršćana veli da
su “oni prezirali smrt i uzdigli se iznad nje”.236 Bili su voljni da sid̄u
u grob, da bi mogli izaći iz njega slobodni u času uskrsnuća. Očeki-
vali su “dolazak Gospoda na oblacima u slavi njegovog Oca”, kada
će nastupiti “vrijeme carstva pravednih”. Valdežani su gajili istu
vjeru. Viklif je očekivao pojavljenje Otkupitelja kao nadu crkve.237 [249]
Luter je govorio: “Ja sam uvjeren da neće proći ni tri vijeka

dok ne dod̄e dan suda. Bog ne želi i ne može više da trpi ovaj
pokvareni svijet. Približava se veliki dan, u kome će se ukinuti
carstvo mržnje.”238
Ovaj ostarjeli svijet nije daleko od svog svršetka”, rekao je Me-
lanhton. Kalvin je molio kršćane “da ne budu neodlučni i d’a od
srca čeznu za danom Kristovog dolaska kao najsvetijim dogad̄ajem”
i izjavio je da cijela porodica vjernih ima oči upravljene na taj dan.
“Moramo da smo željni Krista, da ga tražimo, da o njemu razmiš-
ljamo do dolaska onog velikog dana”, rekao je on, “kad će Gospod
potpuno otkriti slavu svog carstva.”239
“Nije li se naš Gospod Spasitelj uznio na nebo u našem tijelu,”
govorio je Noks, škotsik reformator, “i zar neće opet doći? Mi znamo
da će on opet doći, i to vrlo brzo.” Ridli i Latimer, koji su položili
svoje živote za istinu, gledali su u vjeri na Kristov dolazak. Ridli
je pisao: “Svijet bez sumnje — ja u to vjerujem, i zato govorim —
ide svome kraju. Uzviknimo zajedno s Ivanom, Kristovim slugom:
‘Dod̄i skoro, Isuse!’”240
“Misao o Gospodnjem dolasku”, rekao je Bakster, “neobično
mi je dragocjena i mila,”241 “Djelo vjere i odlika njegovih svetih
jeste da vole njegov dolazak i očekuju blaženu nadu<” Ako je
smrt posljednji neprijatelj koji će biti uništen u času uskrsnuća,
onda možemo da razumijemoi zašto vjerni treba da čeznu i da
se mole za Kristov dolazak kad će biti izvojevana ova potpuna i
konačna pobjeda.”242 “To je dan koji svi vjerni treba da očekuju i za
kojim treba da čeznu kao za ostvarenjem cijelog svog otkupljenja
i ispunjenjem svih svojih želja i težnji.” “Ubrzaj, o Gospode, ovaj
blagoslovljeni dan!”243 Ovo je bila nada apostolske crkve, crkve
pustmj.e i reformatora.
Proročanstvo govori ne samo o načinu i cilju Kristovog dolaska
vteć daje i znake po kojima se može znati da je taj dogad̄aj blizu. Isus
je rekao: “Bit će znaci u suncu, u mjesecu i u zvijezdama.” Luka 21,
25. “Sunce će pomrčati i mjesec svoju svjetlost izgubiti. I zvijezde
će s neba spasti, i sile nebeske pokrenuti se. I tada će ugledati Sina
čovječjega gdje ide na oblacima sa silom i slavom velikom.” Marko
13, 24-26. Ivan opisuje u Otkrivenju prve znakove koji će prethoditi
Kristovom dolasku: “Zatrese se zemlja vrlo i sunce posta crno kao
[250] vreća od kostrijeti, i mjesec posta kao krv.” Otkrivenje 6, 12.
Preteče jutra 235
Ovi znaci pokazali su se prije početka devetnaestog vijeka. Kao

ispunjenje ovog proročanstva, 1755. godine poslije Krista desio se
najstrašniji zemljotres koji je ikada zabilježen. Iako je poznat kao
potres u Lisabonu, om se osjetio u velikom dijelu Evrope, Afrike
i Amerike. Osjetio se na Grenlandu, Antilima, na otoku Maderi, u
Norveškoj, Švedskoj, Velikoj Britaniji i Irskoj. Obuhvatio je površinu
više od šest miliona kvadratnih kilometara. U Africi se potres osjetio
gotovo isto toliko snažno kao u Evropi. Veliki dio Alžira je bio
razoren; a nedaleko od Maroka bio je uništen jedan gradić koji je
brojao osam do deset tisuća stanovnika. Veliki talas pokrio je obalu
Španije i Afrike, poplavivši gradove i prouzrokovavši veliku pustoš.
U Španiji i Portugaliji potres je bio najjači. Tvrdi se da je u
Kadisu nabujali talas dosegao visinu od osamnaest metara. “Neke
od najviših planina u Portugaliji potresle su se takoreći do temelja;
na nekima od njih otvorili su se vrhovi i zatim su se raspukli i
raskomadali na čudan način, pri čemu su ogromni komadi stijena
bačeni u susjedne doline. Priča se da su iz tih planina izbijali i
plameni jezici.”244
U Lisabonu “se najprije čula podzemna tutnjava, i odmah poslije
toga je jak udar srušio veći dio zgrade. Za šest minuta poginulo je
šezdest hiljada ljudi. More se ponovo povuklo, ostavivši za sobom
suhu pješčanu obalu, a zatim se vratilo i podiglo preko petnaest me-
tara iznad svoje obične visine”. “Pored drugih neobičnih dogad̄aja
koji su se desili u Lisabonu za vrijeme katastrofe, pominje sa išče-
zavanje novog keja, sagrad̄enog od samog mramora, koji je stajao
velike svote novaca. Veliki broj ljudi sakupio se na ovom keju kao
na sigurnom mjestu, da bi bio izvan ruševina koje su padale; ali
iznenada je kej potonuo sa svim ljudima, i nijedno mrtvo tijelo nije
isplivalo na površinu.”245
“Udar potresa izazvao je rušenje svih crkava i samostana, većih
javnih zgrada, kao i više od četvrtine privatnih kuća. Oko dva sata
poslije potresa u raznim dijelovima grada izbio je požar koji je
skoro tri dana bijesnila takvom žestinom da je grad bio potpuno
opustošen. Zemljotres se desio na dan jednog praznika, kada su crkve
i samostani bili puni naroda; i vrlo se malo ljudi spasilo.”246 Strah
naroda bio je neopisiv. Nitko nije plakao; nesreća je ugušila suze.
Ljudi su trčali amo tamo, izbezumljeni od straha i užasa, udarajući
se u lice i grudi, vičući: ‘Mizerikordia!’ — ‘došao je kraj svijeta!’
Majke su za-boravile na svoju djˆcu i trčale ulicama sa raspećem u

[251] ruci. Na nesreću, mnogi od njih tražili su sklonište u crkvama; uzalud
je bio izložen sakramenat; uzalud su nesretni ljudi grlili oltare, svete
slike; svećenici i narod pokopani su zajedno u ruševinama.” Računa
se da je tog kobnog dana poginulo oko devedeset hiljada ljudi.
Poslije dvadeset i pet godina pojavio se drugi znak spomenut u
proročanstvu — pomračenje sunca i mjeseca... Ovaj je znak bio to
upadljiviji što je vrijeme njegovog pojavljivanja bilo jasnije odre-
d̄eno. U svom razgovoru sa učenicima na Maslinskoj gori, pošto je
opisao dugo vrijeme nevolje za vjerne — hiljadu dvjesta i šezdeset
godina papske prevlasti, za koje je kazao da će se skratiti, — Spasi-
telj spominje neke dogad̄aje koji će prethoditi njegovom dolasku i
odred̄uje vrijeme kada će se pojaviti prvi od tih znakova: “Ali u te
dane, poslije te nevolje, sunce će pomračiti i mjesec svoju svjetlost
izgubiti.” Marko 13, 24. Hiljadu dvjesta i šezdeset dana ili godina
završava se 1798. godine. Oko četvrt vijeka ranije progonstva su go-
tovo sasvim prestala. Nakon progonstava, prema Kristovim riječima,
sunce treba da pomrča. Ovo proročanstvo se ispunilo 19. svibnja
1780. godine.
“Skoro usamljen med̄u fenomenima ove vrste stoji tajanstveni
i do danas nerazjašnjen mračni dan, 19. svibanj 1780. godine, —
nerazjašnjivo pomračenje cijelog vidljivog neba i atmosfere u Novoj
Engleskoj.”247
Jedan očevidac koji se nalazio u državi Masačusets opisuje taj
dogad̄aj na slijedeći način:
“Sunce je ujutro izašlo sjajno, ali uskoro je počelo da gubi svoj
sjaj. Pojavili su se gusti oblaci, ispresijecani munjama; na-stala je
grmljavina, i počela je padati sitna kiša. Oko devet sati oblaci su
postali svjetliji i dobili su bakreni izgled; i zemlja, stijene, drveće,
zgrade, voda i ljudi izgledali su sasvim drukčije na tom čudnovatom,
tajanstvenom svijetlu. Nekoliko minuta kasnije pokrio je težak crni
oblak cio nebeski svod. osim uske crte na horizontu; tama je postala
tako gusta kao što je obično oko devet sati uveče u letnje doba...
“Strah, zebnja i užas postepeno su obuzimali ljude. Žene su
stajale na vratima posmatrajući mračni predio; ljudi su se vraćali
sa poljskih radova; tesar je odlagao svoj alat, kovač napuštao svoju
kovačnicu, a trgovac svoj sto. Škole su se raspuštale, djeca su drhteći
bježala kućama. Putnici su se sklanjali u prve kuće na koje su
Preteče jutra 237
nailazili na putu. ‘Šta će se desiti?’ to pitanje je lebdjelo na svim [252]

usnama i u svim srcima. Izgledalo je kao da će izbiti oluja, ili kao
da je došao kraj svih stvari.
Svijeće su bile zapaljene; vatra na ognjištu je plamsala kao
za vrijeme jesenje noći kad nema mjeseca. Kokosi su otišle na
sjedala; goveda su se sakupila i mukala na izlazu iz pasišta; žabe su
kreketale; ptice su pjevale svoje večernje pjesme, a slijepi miševi
lepršali naokolo. Ljudi su znali da još nije nastupila noć...
Dr. Natanael Viteker, propovjednik crkve u Salemu:, držao je
propovijed u kojoj je naglasio da je tama natprirodna. Na mnogim
drugim mjestima održavali su se sastanci. Na tim sastancima čitali
su se biblijski stihovi, iz kojih se moglo vidjeti da se tama tog
mračnog dana podudara s biblijskim proroštvima... Tama je bila
najgušća nešto poslije jedanaest sati.”248 U većini mjesta tama je
bila tako gusta preko cijelog dana da se nisu mogle vidjeti kazaljke
na satu, niti se moglo ručati, niti obavljati bilo kakav kućni posao
bez svjetlosti svijeće.
Tama je obuhvatala neobično veliko prostranstvo. Dopirala je
do Falmuta na istoku, i na zapadu je dosezala do vanjskih dijelova
Konektikuta i Albane; na jugu se mogla posmatrati uzduž cijele
morske obale, a na sjever se pružala dokle se protežu američka
naselja.”249
Poslije guste tame tog dana, jedan ili dva sata prije večeri, sa
djelomično jasnog neba pojavilo se sunce, koje je još! uvijek bilo
zamračeno gustom maglom. “Poslije zalaska sunca oblaci su opet
pokrili nebo, i naglo je nastupila tama.” Tama ove noći bila je isto
tako neobična i strašna kao i ona preko dana; iako je mjesec bio pun,
nikakav predmet nije se mogao vidjeti bez vještačkog svijetla koje,
posmatrano sa susjednih kuća ili drugih udaljenih mjesta, naziralo
se kao kroz neku vrstu egipatske tame, koju nisu mogli probiti svje-
tlosni zraci.250 Jedan očevidac piše: “Ne mogu se osloboditi pomisli
da kad bi se svako svijetlo tijelo u ‘svemiru obavilo neprobojnom
tamom ili prestalo postojati, ni tada tama ne bi mogla biti gušća.”251
Iako je u devet sati uveče izašao pun mjesec, ipak to nije nimalo
utjecalo da rastjera samrtni mrak.” Poslije ponoći tama se raspršila,
i kad se mjesec pokazao, izgledao je kao krv.
Devetnaesti svibanj 1780. godine poznat je u historiji kao
“mračni dan”. Od Mojsijevog vremena nije zabilježen slučaj da
[253] jle bila tama tako gusta, na takvom prostranstvu i da je tako dugo
trajala. Opis ovog dogad̄aja, kako nam ga prikazuju očevici, samo
je odjek Gospodnjih riječi, koje nam je objavio prorok Joel dvije
hiljade i pet stotina godina prije njihovog ispunjenja: “Sunce će se
pretvoriti u tamu i mjesec u krv, prije nego dod̄e veliki i strasni dan
Gospodnji.” Joel 2, 31.
Krist je opomenuo svoj narod da pazi na obilježja njegovog
dolaska i da se raduje kada bude vidio znake svog Cara koji dolazi.
“Kad se počne ovo zbivati”, rekao je on, “gledajte i podignite glave
svoje; jer se približuje izbavljenje vaše.” Isus je obratio pažnju svojih
učenika na drveće u polju koje je počelo da pupi, i rekao je: “Kad
vidite da već potjerao u, sami znate da je blizu ljeto. Tako i vi kad
vidite ovo da se zbiva, znajte da je blizu carstvo Božje.” Luka 21, 28.
30. 31. Ali kada je duh poniznosti i pobožnosti u crkvi ustupio mjesto
oholosti i formalizmu, tada je ohladnjela ljubav prema Kristu i vjera
u njegov dolazak. Prožeti svjetskim duhom i željom za uživanjem,
oni koji su tvrdili da su Božji narod postali su slijepi za Spasiteljevu
nauku koja se odnosi na znake njegovog dolaska. Zanemarili su
nauku o njegovom drugom dolasku; biblijski stihovi o Kristovom
dolasku bili su zamračeni pogrešnim tumačenjima, dok napokon
nisu bili potpuno zanemareni i zaboravljeni. Takav je bio slučaj sa
crkvama u Americi. Sloboda i udobnost koju su svi uživali, težnja
za bogatstvom i raskoši koja je izazvala opasnu strast za novcem,
nezasita težnja za popularnošću i moći koja je svakome izgledala
dostižna — sve je to nagnalo ljude da usredsrede svoje interese
i nad̄e na stvari ovoga života i da svečani dan kada će doći kraj
sadašnjem toku dogad̄aja odlažu za daleku budućnost.
Kada je Spasitelj svojim sljedbenicima pokazao znake svoga
povratka, prorekao je i opći otpad koji će se desiti neposredno prije
njegovog povratka. Bit će kao u Nojevo> vrijeme, pokazat će se
živo zanimanje za stvari ovoga svijeta i želja za uživanjem: ljudi će
kupovati, prodavati, saditi, zidati, udavati se i ženiti, zaboravljajući
na Boga i na budući život. Spasiteljeva opomena onima koji žive
u tim danima glasi: “Ali se čuvajte da kako vaša srca ne otežaju
žderanjem i pijanstvom i brigama ovoga svijeta, i da vam ovaj dan
ne dod̄e iznenada.” “Stražite, dakle, jednako i molite se Bogu da
biste se udostojili uêći od svega ovoga što će se zbiti, i stati pred
sinom čovječjim ” Luka 21, 34. 36.
Preteče jutra 239
U Otkrivenju Spasiteli slijedećim riječima opisuje stanje crkve

u posljednjim danima: “Imaš ime da si živ, a mrtav si.” Otkrivenje [254]
3, 1. Onima koji ne žele da napuste svoje stanje ravnodušnosti dana
j|e ova opomena: “Ako li ne uzastražiš, doći ću na tebe kao lupež, i
nećeš čuti u koji ću čas doći na tebe.” Otkrivenje 3, 3.
Ljudi treba da budu upozoreni na opasnost koja im prijeti: oni se
moraju probuditi da bi se pripremili za svečane dogad̄aje koji su u
vezi sa svršetkom vremena milosti. Prorok Božji izjavljuje: “Jer će
dan Gospodnji biti velik i vrlo strašan, i tko će ga podnijeti?” “Tko će
moći opstati kad se pokaže onaj čije su “oči čiste da ne može gledati
zla.” Onima koji viču: “Bože moj, poznajemo te, a ipak prestupaju
njegov zavjet i idu za drugim bogovima, kriju bezakonje u svom
srcu i ljube put nepravde — takvima će dan Gospodnji biti “tama a
ne svjetlo; i tama bez svjetlosti”. (Joel 2, 11; Habakuk 1, 13; Ozej 8,
2. 1; Psalam 16, 4; Amos 5, 20.) “I u to ću vrijeme”, veli Gospod,
“razgledati Jeruzalem sa žiscima, i pohodit ću ljude koji leže na
svojoj droždini, koji govore u srcu svom: Gospod ne čini ni dobro ni
zlo.” Sofonija 1, 12. “I pohodit ću vasiljenu za zloću, i bezbožnike
za bezakonje”, i ukinut ću razmetanje oholih, i ponos silnih oborit
ću. “Izaija 13, 11. “Ni srebro njihovo ni zlato njihovo neće ih moći
izbaviti”, “blago će se njihovo* razgrabiti i kuće njihove opustošiti.”
Sofonija 1, 18. 13.
Prorok Jeremija, gledajući na to strašno vrijeme, uskliknuo je:
“Jao utroba, jao utroba! boli me u srcu; srce mi bije, ne mogu mučati,
jer glas trubni čuješ, dušo moja, viku ubojnu. Pogibao na pogibao
oglašuje se” Jeremija 4, 19. 20.
“Taj je dan, dan kada će biti gnjev; dan kada će biti tuga i muka;
dan, ‘kada će biti pustošenje i zatiranje; dan, kada će biti mrak i
tama; dan, kada će biti oblak i magla; dan, kada će biti trubljenje i
poklič na tvrde gradove.” Sofonija 1, 15. 16.
“Evo, ide dan Gospodnji ljuti s gnjevom i jarošću da obrati
zemlju u pustoš, i grešnike da istrijebi iz nje.” Izaija 13, 9.
Upućujući naš pogled na ovaj dan, strašniji od svih dana, Božja
riječ nas poziva najsvečanijim riječima da se probudimo iz svog
duhovnog mrtvila i da u kajanju i poniznosti tražimo Božje lice:
“Trubite u trubu na Sionu, i vičite na svetoj gori mojoj, neka drhću
svi stanovnici zemaljski, jer ide dan Gospodnji, jer je blizu.”
“Naredite post, proglasite svetkovinu. Saberite narod, posvetite

sabor, skupite starce, saberite djecu i koja sisaju; ženik neka izid̄e
[255] iz svoje klijeti i nevjesta iz ložnice svoje. Izmed̄u trijema i oltara
neka plaču svećenici, sluge Gospodnje.” “Obratite se k meni svim
srcem svojim i posteći i plačući i tužeći. I razderite srca svoja a ne
haljine svoje, i obratite s ka Gospodu Bogu svojemu, jer je milostiv
i žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrd̄em i kaje se oda zla.” Joel 2,
1; 2, 15—17. 12. 13.
Velika reforma treba da se sprovede da bi se pripremio jedan
narod koji će moći da se održi na dan Božji. Bog je vidio da mnogi
koji se nazivaju njegovom djecom nisu spremni za vječnost; i u
svojoj milosti om im šalje vijest opomene da ih probudi iz njihovog
mrtvila i pripremi za Kristov dolazak.
Ova se opomena nalazi u 14. glavi Otkrivenja. Ovdje je navedena
trostruka and̄eoska vijest, koju objavljuju nebeska bića. Neposredno
zatim dolazi Sin čovječji, “da požnje žito zemaljsko”. Prva vijest
objavljuje čas suda. Prorok vidi and̄ela gdje leti “posred neba, koji
imaše vječno evand̄elje da objavi onima koji žive na zemlji, i sva-
kome plemenu i jeziku i koljenu i narodu. I govoraše velikim glasom;
bojte se Boga i podajte mu slavu, jer dod̄e čas suda njegova; i poklo-
nite se onome koji je stvorio nebo i zemlju i more i izvore vodene.”
Otkrivenje 14, 6. 7.
Ova vijest sačinjava dio “vječnog evand̄elja”. Propovijedanje
evand̄elja nije povjereno and̄elima, nego ljudima. Nebeski and̄eli
upravljaju tim djelom; oni vode veliki pokret namijenjen da donese
spasenje ljudskom rodu, ali samo propovijedanje obavljaju sluge
Boga živoga na zemlji.
Ovu opomenu trebalo je da objave svijetu vjerni ljudi, koji su
bili poslušni uputstvima Svetog Duha i poukama njegove Riječi.
Ovi ljudi su pazili na “najpouzdaniju proročku riječ”, koju apostol
Petar upored̄uje sa “svetiljkom koja svijetli u tamnome mjestu, dok
se dan ne pojavi i danica se ne rodi u srcima vašim.” 2. Petrova 1,
19. Oni su tražili poznavanje Boga više nego sve zakopano blago,
i cijenili su ga više nego sve srebro i zlato. Priče 3, 14. Njima je
Gospod otkrio velike stvari o carstvu Božjem. “Tajna je Gospodnja
u onih koji ga se boje, i zavjet svoj javlja im.” Psalam 25, 14.
Nisu učeni teolozi imali poznanje o toj istini, niti su je oni pro-
povijedali. Da su bili vjerni stražari, da su marljivo i sa molitvom
Preteče jutra 241
proučavali Pismo, oni bi poznali vrijeme noći; kroz proročku riječ

upoznali bi dogad̄aje koji treba da se zbudu. Ali oni to nisu učinili, i
zbog njihove ravnodušnosti vijest je povjerena poniznijim ljudima. [256]
Isus je rekao “Hodite dok vidjelo imate da vas tama ne obuzme.”
Ivan 12, 35. Oni koji se odvrate od vidjela koje im je Beg dao, ili
koji zanemare da ga traže dok im je na dohvatu, bit će ostavljeni u
tami. Isus izjavljuje: “Tko ide za mnom, neće hoditi po tami, nego
će imati vidjelo života.” Ivan 8, 12. Tko iskreno traži volju Božju i
živi po svjetlosti koju ima, primit će još veću svijetlost; toj duši bit
će poslata zvijezda osobitog sjaja da je vodi u svaku istinu.
U vrijeme prvog Kristovog dolaska svećenici i književnici svetog
grada, kojima je b:o povjeren sveti zalog Božjih proročanstava, mo-
gli su prepoznati znake vremena i propovijedati dolazak obećanog
Mesije. Prorok Mihej je označio mjesto Kristovog rod̄enja, a Danijel
je objavio vrijeme kad će se Mesija pojaviti. Mihej 5, 2; Danijel 9,
25. Bog je ta proroštva povjerio jevrejskim vod̄ama. Oni se nisu
mogli opravdati što nisu znali i što nisu objavili narodu da je dolazak
Mesijin pred vratima. Njihovo neznanje je bilo posljedica grešne
nemarnosti. Jevreji su podizali spomenike ubijenim prorocima, a
svojim ugad̄anjem velikim ljudima ovoga svijeta davali su počast
slugama sotone. Obuzeti svojim častoljubljem i borbama za položaj
i vlast, sasvim su izgubili iz vid̄a Božju čast, koju im je ponudio Car
neba.
Sa dubokim poštovanjem i velikim zanimanjem izraelske vod̄e
trebalo je da proučavaju mjesto, vrijeme i okolnosti najvećeg doga-
d̄aja u historiji svijeta — dolazak Sina Božjeg na spasenje čovjeka.
Sav narod trebalo je da bude budan i da čeka da prvi poželi dobro-
došlicu Otkupitelju svijeta. Ali šta vidimo? U Betlehemu su dva
umorna putnika, počevši od nazaratskih brežuljaka, cijelom duži-
nom uske ulice sve do istoč-nog kraja grada, uzalud tražila odmor i
prenoćište. Nijedna vrata se nisu otvorila da ih prime. Napokon su
našli utočište u bijednom zaklonu namijenjenom stoci, i tu se rodio
Spasitelj svijeta.
And̄eli su vidjeli slavu koju je Sin Božji dijelio sa Ocem na
nebu prije postanja svijeta, i oni su sa živim interesiranjem očekivali
njegov dolazak na zemlju, gledajući u njemu najradosniji dogad̄aj za
sve narode. Četa and̄ela bila je odred̄ena da objavi dolazak Mesije
onima koji su se pripremili da tu vijest prime i da je radosno objave
stanovnicima zemaljskim. Krist se toliko ponizio da je uzeo na sebe

ljudsku prirodu; trebalo je da na sebe uzme neizmjernu težinu stra-
[257] danja i da svoju dušu položi u otkup za grijeh; ipak, and̄eli su željeli
da Sin Svevišnjega, i pored svoga poniženja dod̄e u krilo ljudske po-
rodice sa dostojanstvom i slavom koja odgovara njegovom položaju.
Hoće li se zemaljski velikaši sakupiti u Jeruzalemu da poždrave i
njegov dolazak? Hoće li ga legije and̄ela predstaviti narodu koji ga
je čekao?
Jedan and̄eo je posjetio zemlju da vidi da li se ljudi pripremaju
da dočekaju Isusa. Ali nije primijetio nikakav znak očekivanja, nije
čuo nikakav glas hvale i slave zato što je dolazak Mesije bio pred
vratima. And̄eo je neko vrijeme lebdio iznad izabranog grada i
iznad hrama gdje se vjekovima otkrivala Božja prisutnost, ali i tu
je vladala ista ravnodušnost. Svećenici, u svojoj raskoši i oholosti,
prinosili su u hramu oskvrnjene žrtve. Farizeji su držali narodu
glasne govore i izgovarali hvalisave molitve. Ni u carskim palatama,
ni na skupovima filozofa, ni u školama rabina — nigdje nitko nije
mario za dogad̄aj koji je nebo ispunio radošću i pjesmama hvale što
će se Spasitelj čovječanstva uskoro pojaviti na zemlji. Nigdje se nije
mogao primijetiti nikakav znak da se očekuje Kristov dolazak; nitko
se nije spremao da primi Kneza života. Iznenad̄en, nebeski vjesnik
se upravo spremao da se sa sramotnim izvještajem vrati na nebo, kad
najednom opazi grupu pastira, koji su noću čuvali svoja stada i koji
su, posmatrajući zvjezdano nebo, pričali o proročanstvima o Mesiji
koji treba da dod̄e na zemlju i čeznuli za dolaskom Otkupitelja
svijeta. To su bili ljudi koji su bili spremni da prime vijest sa neba.
Iznenada pojavio im se and̄eo i objavio im radosnu vijest. Ravnica je
bila poplavljena nebeskom slavom; tada se pojavilo mnoštvo and̄ela,
i, kao da je radost bila suviše velika da bi je mogao objaviti samo
jedan nebeski vjesnik, mnoštvo glasova zapjevalo je pjesmu koju će
jednog dana pjevati izabrani iz svih naroda: “Slava na visini Bogu, i
na zemlij mir, med̄u ljudima dobra volja.” Luka 2, 14.
Kolike pouke sadrži ova divna historija o Betlehemu. Koliki je to
ukor za našu nevjernost, oholost i sebičnost! Kolika je to opomena
da se čuvamo da ne bismo zbog svoje ravnodušnosti bili nesposobni
da razlikujemo znake ovog vremena i da tako ne poznamo dan svoga
pohod̄enja!
Preteče jutra 243
Nebeski vjesnici nisu samo na judejskim brežuljcima med̄u

skromnim pastirima našli ljude koji su čekali dolazak Mes je. I
med̄u neznabošcima bilo je takvih koji su čekali Mesiju. To su bili [258]
filozofi sa istoka, mudri, bogati i plemeniti ljudi. Ovi mudraci su
proučavali prirodu i prepoznali su Boga u njegovim djelima. U
jevrejskim spisima su pronašli proročanstvo’ o “zvijezdi koja će
izaći od Jakova”, i nestrpljivo su očekivali dolazak onoga koji treba
da bude ne sama “utjeha Izraela” nego i “svjetlost koja obasjava
neznabošce” i “spasenje svim narodima do kraja zemlje.” Luka 2,
25. 32; Djela 13, 47. Oni su tražili svjetlost, i svjetlost sa nebeskog
prijestola obasjala je put njihovim koracima. Dok su svećenici i
rabini Jeruzalema, povlašteni čuvari i tumači istine, utonuli u tamu,
nebo je poslalo zvijezdu da vodi ove strance na mjesto rod̄enja
novorod̄enog Cara.
Isto tako će se Krist “pojaviti drugi put,” ali ne radi grijeha,
“već na spasenje onima koji ga čekaju”. Kako vijest o Spasiteljevom
rod̄enju, tako i vijest o Kristovom drugom dolasku nije bila povjerena
religioznim vod̄ama naroda. Oni su prekinuli vezu sa Bogom, i odbili
su nebesku svjetlost: zato se ne ubrajaju u broj onih o kojima piše
apostol Pavao: “Ali vi, braćo, niste u tami da vas dan kao lupež
zastane. Jer ste vi svi sinovi vidjela i sinovi dana: nismo sinovi noći
niti tame.” 1. Solunjanima 5, 4. 5.
Stražari na zidovima Siona trebali su prvi da prihvate radosnu
vijest o dolasku Spasitelja; trebali su prvi da objave njegov dolazak
i da opomenu narod da se pripremi za njegov dolazak. Ali oni su
živjeli u ravnodušnosti, sanjali su o miru i sigurnosti, a narod je
spavao u svojim grijesima. Isus je vidio svoju crkvu kao nerodnu
smokvu, pokrivenu obilnim lišćem, ali bez dragocjenog roda. U
njoj je bio oblik pobožnosti, vanjsko držanje vjere, ali nedostajala
je istinita poniznost, pokajanje i vjera, bez čega nema prave službe
Bogu. Mjesto rodova Božjeg Duha, tu se ispoljavao duh oholosti,
formalizma, prazne slave, sebičnosti i nasilja. Crkva koja se sve
više udaljavala od Boga zatvorila je oči pred znacima vremena. Bog
nije nju napustio; nije on odstupio od svoje vjernosti, nego je ona
odstupila od njega i odvojila se od njegove ljubavi. Pošto ona nije
ispunila date uvjete, Bog nije mogao da ispuni ni obećanja koja joj
je dao.
Neminovne posljedice moraju doći kad se ne cijeni vidjelo i

prednosti koje Bog pruža. Čim crkva prestane da živi u vidjelu, čim
[259] zanemari da prihvati svaki zrak svjetlosti i ispuni svaku dužnost,
religija se neizbježno svodi na formalizam, i duh prave pobožnosti
nestaje. Ova istina se više puta obistinila u crkvenoj historiji. Bog
traži od svog naroda djela vjere i poslušnosti, koja odgovaraju prim-
ljenim blagoslovima i prednostima. Poslušnost iziskuje žrtve i križ;
to je razlog zašto mnogi tobožnji kršćani nisu voljni da Drime vidjelo
koje im nebo šalje i, kao nekada Jevreji, ne mogu poznati vrijeme
svog pohod̄enja. (Luka 19, 44.) Zbog njihove oholosti i njihovog
nevjerstva, Bog ih je napustio i otkrio je svoju istinu onima koji, kao
betlehemski pastiri i mudraci sa Istoka, paze na svaki zračak vidjla
[260] koji im je dat.
Poglavlje 18.—Jedan američki reformator
Jedan čestit i pošten zemljoradnik, koji je posumnjao u božansko

porijeklo Svetog pisma, ali je ipak iskreno želio da upozna istinu bio
je od Boga izabran da zauzme važno mjesto u propovijedanju drugog
Kristovog dolaska. Kao mnogi drugi reformatori, i Vilijam Miler
u svojoj mladosti boriose sa siromaštvom i na taj način se naučio
samoodricanju. Članovi obitelji kojoj je pripadao odlikovali su se
nezavisnim i slobodoumnim duhom, istrajnošću i iskrenom ljubavlju
prema domovini, a to su bile glavne crte i njegovog karaktera. Njegov
otac bio je kapetan u revolucionarnoj vojsci, i žrtve koje je podnosio
u borbama, kao i stradanja tog burnog vremena bili su uzrok teškim
prilikama u prvim godinama Milerovog života.
Bio je zdrave i čvrste tjelesne grad̄e i već u svome djetinjstvu
pokazivao je izvanredne umne sposobnosti. A kad je odrastao, to
se još više opažalo. Njegov je duh bio aktivan i uravnotežen, i on
je bio veoma željan znanja. Iako nije uživao preimućstvo višeg
školskog obrazovanja, ipak su ga njegova ljubav prema učenju i
navika dubokog razmišljinja kao i oštrog zapažanja učinile čovjekom
zdravog rasud̄ivanja i širokih pogleda. Odlikovao se besprijekornim
moralnim karakterom, uživao je dobar glas, i svi su ga poštovali zbog
njegove čestitosti, marljivosti i plemenitosti. Svojim radom i trudom
još od rane mladosti zarad̄ivao je sredstva za svoje izdržavanje, i u
isto vrijeme je nastavio da uči252 , Sa uspjehom je obavljao različite
grad̄anske i vojne dužnosti, i izgledalo je da mu je otvoren put ka
bogatstvu i časti.
Njegova majka bila je iskrena i pobožna, i on je u svom djeti-
nistvu primio religiozni odgoj. Ali, kao mladić, zapao je u društvo
deista, čiji je utjecaj na njega bio to veći što su to bili većinom dobri
grad̄ani, ljubazni i plemeniti ljudi, čiji je karakter u izvjesnoj mjeri
bio formiran pod utjecajem krš- ćanske sredine u kojoj su živjeli. [261]
Vrline koje su im pribavljale poslovanje i povjerenje drugih dugovali
su Bibliji, pa ipak su ove svoje darove toliko iskvarili da su vršili
utjecaj suprotan Božjoj riječi. Druženje s tim ljudima učinilo je da
245
je Miler prihvatio njihove poglede. Uobičajeno tumačenje Svetog

pisma stvaralo mu je nesavladive teškoće, ali ni njegova nova vjera,
u kojoj je odbacio Bibliju, nije mu pružala ništa bolje što bi moglo
zamijeniti njeno mjesto, i on nije bio nimalo zadovoljan. Ipak, tih
pogleda držao se dvanaest godina. Med̄utim, u njegovoj trideset čet-
vrtoj godini Sveti Duh probudio je njegovu savjest i osvjedočio ga
u njegovu grešnost. U svojoj dosadašnjoj vjeri nije nalazio nikakve
garancije za sreću iza groba. Budućnost mu je izgledala tamna i
strašna. Govoreći kasnije o svojim osjećanjima iz ovoga vremena
on kaže:
“Pomisao o uništenju bila je ledena, grozna; smatrao sam da će
budući sud donijeti svima sigurnu propast. Nebo nad mojom glavom
bilo je bakar, a zemlja pod mojim nogama kao gvožd̄e. Pitao sam se
šta je vječnost. Zašto se smrt pojavila? Što sam više pokušavao da
to razumijem, sve sam manje shvatao. Pokušao sam da ne mislim na
to, ali nisam mogao savladati svoje misli. Osjećao sam se duboko
žalostan, ali nisam razumio uzrok tog osjećanja. Gund̄ao sam i tužio
se, ali nisam zapravo znao na šta. Bio sam uvjeren da postoji neka
pogreška, ali nisam znao kako i gdje da nad̄em ono što je pravo.
Jadikovao sam bez ikakve nade.”
U ovom stanju nalazio se nekoliko mjeseci. “Iznenada”, veli on,
“u mom umu se živo pojavio lik Spasitelja. Činilo mi se da postoji
jedno biće, tako dobro i puno sažaljenja, koje se samo pcnudilo
kao otkup za naše prijestupe, i tako nas oslobodilo od kazne za
grijeh. Odmah sam osjetio koliko bi moralo biti drago takvo biće, i
pomislio sam da bih se tom biću mogao baciti u naručje i pouzdati
se u njegovu milost. Ali odmah se pojavilo pitanje: Kako ste može
dokazati da postoji takvo biće? Razumio sam da izvan Biblije ne
mogu naći nikakav dokaz o postojanju takvog Spasitelja ili budućeg
života....
Vidio sam da Biblija govori baš o takvom Spasitelju kakav je
meni potreban; čudio sam se kako može jedna knjiga koja niip
nadahnuta od Boga da iznosi načela koja tako potpuno odgovaraju
potrebama jednog palog svijeta. Bio sam primoran da priznam da
je Sveto pismo Božje otkrivenje. U njemu sam našao radost, i Isus
j!e postao moj prijatelj. Spasitelj je za mene postao “prvi izmed̄u
[262] deset hiljada”, a Sveto pismo, koje mi se ranije činilo tamno i puno
protivrječja, postalo je “svetiljka nozi mojoj i svjetlost stazi mojoj”.
Jedan američki reformator 247
Moj je duh našao mir i zadovoljstvo. Uvidio sam da je Gospod Bog

stijena usred oceana života. Sada sam počeo ozbiljno proučavati
Bibliju, i mogu reći da sam je proučavao s velikom radošću. Uvjerio
sam se da mi ni polovina njenog sadržaja nije do sada bila poznata.
Čudio sam se zašto ranije nisam vidio njenu ljepotu i slavu, i nisam
shvaćao kako sam je mogao odbaciti. Našao sam otkriveno sve za
čime sam od srca čeznuo i lijek za svaku bol svoje duše. Izgubio
sam volju da čitam druge knjige, i trudio sam se da tražim mudrost
od Boga.”253
Miler je javno priznao svoju vjeru u religiju koju je nekada pre-
zirao. Ali njegovi nevjerni drugovi nisu oklijevali da mu iznesu sve
one dokaze koje je on sam ranije tako često navodio protiv božan-
skog porijekla Biblije. On tada još nije bio kadar da im odgovori, ali
je došao do zaključka: ako’ je Biblija Božje otkrivenje, onda u njoj
ne smije biti protivrječnosti; i pošto je data čovjeku za proučavanje,
mora da je prilagod̄ena i njegovom razumijevanju. Odlučio je da
sam prouči Sveto pismo i da vidi da li se mogu dovesti u med̄usobni
sklad njegove prividne protivrječnosti.
Nastojao je da se oslobodi svih svojih ranijih mišljenja i upored̄i-
vao je, bez ikakvog komentara, jedan biblijski stih sa drugim, služeći
se pri tome jedino navedenim paralelnim mjestima i biblijskim rječ-
nikom. Nastavio je svoje proučavanje odred̄enim i sistematskim
načinom, počevši s Prvom knjigom Mojsijevom, čitajući stih po stih;
nije htio ići dalje dok mu smisao raznih stihova nije bio tako jasan da
ga više ništa nije zbunjivalo. Ako je našao koji nejasni stih, imao je
običaj da ga uspored̄uje sa drugim stihovima koji su bili ma u kakvoj
vezi sa tim predmetom. Ispitivao je osnovno, historijsko-gramatičko
značenje svake riječi u sklopu cijelog biblijskog teksta; i kad je vidio
da se njegovo mišljenje slaže sa sličnim stihovima, onda je nestajalo
svake teškoće. Tako je postupao kad je nailazio na teško razumljiva
mjesta; i uvijek je na nekom drugom mjestu Svetog pisma nailazio
razjašnjenje. Pošto je ozbiljnom molitvom tražio božansku mudrost,
postalo mu je jasno eno što mu je ranije izgledalo tamno. Iskusio
je istinitost riječi psalmiste: “Riječi tvoje kad se jave prosvjetljuju i
urazumljuju proste.” Psalam 119, 130.
Sa velik;m zanimanjem proučavao je knjigu proroka Danijela i
Otkrivenje, služeći se istim metodom objašnjavanja kao i u drugim [263]
knjigama Pisma, i pronašao je, na svoju veliku radost, da se proročki
simboli mogu razumjeti. Vidio je da su se ispunjena proročanstva

ispunila doslovno; da sve različite slike, metafore, parabole itd., ili
su neposredno objašnjene, ili su na drugim mjestima iznijete jasnije,
i ako se na ovaj način objašnjavaju, mogu se doslovno razumjeti.
On veli; “Na taj način sam se uvjerio da je Biblija sistem otkrivenih
istina, dat tako jasno i jednostavno da nitko, ma koliko bio neuk,
ne može da zastrani.“2 Proučavajući velika proročanstva, otkrivala
mu se karika za karikom velikog lanca istine, čime je bio nagra-
d̄en njegov trud. Nebeski and̄eli su upravljali njegovim mislima i
pomagali mu da razumije Pismo!. Sudeći o proročanstvima koja
treba u budućnosti da se ispune po načinu kako su se propočanstva
ispunjavala u prošlosti, zaključio je da mišljenje koje je vladalo u
narodu o duhovnom Kristovom carstvu — o zemaljskom hiljadu-
godišnjem carstvu prije svršetka svijeta — nema osnova u Božjoj
Riječi. Ta nauka koja uči o hiljadugodišnjem carstvu pravde i mira
prije ličnog Kristovog dolaska, potisla je daleko u budućnost strahote
Gospodnjeg dana. Ovakvo učenje može se nekima svid̄ati, ali ono
se protivi nauci Kristovoj, i njegovih apostola, jer su oni učili da će
“pšenica i kukolj rasti zajedno do žetve”; da će “zli ljudi i varalice
napredovati na gore, varajući i varajući se”; “da će u posij©dhje dane
nastati vremena teška”; i da će carstvo tame postojati do dolaska
Gospodnjeg, kada će ga Gospod Isus uništiti “duhom usta svojih i
iskorijeniti svjetlošću dolaska svojega”. (Matej 13, 30. 38—41; 2.
Tim. 3, 13. 1; 2. Solunjanima 2, 8.)
Apostolska crkva nije vjerovala u obraćenje cijelog svijeta i
nije propovijedala uspostavljanje Kristove duhovne vladavine. Ta je
nauka prihvaćena tek u početku 18. vijeka. Kao svaka druga zabluda,
i ona je imala svoje posljedice. Ona je učila ljude da očekuju dolazak
Gospodnji u dalekoj budućnosti i tako ih je odvraćala da ne obrate
pažnju na znake koji su objavljivali njegov dolazak. Ona je izazvala
osjećanje bezbrižnosti i sigurnosti, ali sasvim neosnovano, i mnogi
su bili zavedeni da zanemare potrebnu pripremu za susret sa svojim
Gospodom.
Miler je našao da Sveto pismo jasno uči o doslovnom i ličnom
Kristovom dolasku. Pavao kaže: “Sam Gospod sa zapoviješću, s
glasom arhand̄elovim i s trubom Božjom sići će s neba.” 1. Solunja-
[264] nima 4, 16. I Spasitelj izjavljuje: “I ugledat će Sina čovječjega gdje
ide na oblacima nebeskim sa silom i slavom velikom.” “Jer kao što
munja izlazi od istoka i pokazuje se do zapada, takav će biti dolazak

Sina čovječjega.” Matej 24, 30. 27. Sva nebeska vojska će ga pratiti.
A kad dod̄e Sin čovječji u svojoj slavi, i svi sveti and̄eli s njime... i
poslat će and̄ele svoje s velikim glasom trubnim; i sabrat će izabrane
njegove.” Ma:ei 25, 31, 32; 24, 31.
Prilikom njegovog dolaska mrtvi pravednici će uskrsnuti, a živi
pravednici će se preobraziti. Pavao kaže: “Svi nećemo umrijeti, a
svi ćemo se pretvoriti, ujedanput, u trenuću oka, na zvuk posljednje
trube; jer će zatrubiti, i mrtvi će ustati’ neraspadljivi, i mi ćemo se
pretvoriti. Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivo, i
ovo. smrtno da se obuče u besmrtnost.” 1. Korinćanima 15, 51-53. A
u svojoj poslanici Solunjanima, pošto je opisao Kristov dolazak, on
veli: “Mrtvi u Kristu uskrsnut će najprije; a potom mi živi, koji smo
ostali, zajedno s njima bit ćemo uzeti u oblake na susret Gospodu na
nebo-, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.” 1. Solunjanima 4, 16.
17.
Božji narod ne može primiti carstvo dok Krist lično ne dod̄e.
Spasitelj je rekao: “A kad dod̄e Sin čovječji u slavi svojoj i svi sveti
and̄eli s nijme, onda će sjesti na prijestolu slave svoje.. I sabrat
će se pred njim svi narodi, i razlučit će ih izmed̄u sebe kao pas-
tir što razlučuje ovce od jaraca. I postavit će ovce s desne strane
sebi, a jarce s lijeve. Tada će reći car onima što mu stoje s desne
strane: hodite, blagosloveni Oca mojega, primite carstvo, koje vam
je pripravljeno od postanja svijeta.” Matej 25, 31—34. Iz navedenih
stihova smo vidjeli da će prilikom Kristovog dolaska mrtvi uskrsnuti
neraspadljivi, a živi će se preobraziti. Ovim velikim preobraženjem
će biti osposobljeni da prime carstvo; jer Pavao veli: “Tijelo i krv
ne mogu naslijediti carstva Božjega, niti raspadljivost nasljed̄uje
neraspadljivost.” 1. Korinćanima 15, 50. U sadašnjem stanju čovjek
je smrtan, raspadljiv, a Božje carstvo je neraspadljivo, vječno. Stoga
čovjek u svom sadašnjem stanju ne može ući u Božje carstvo. Ali
kad Isus bude došao, on će svom narodu dati besmrtnost, i tada će
ih pozvati da prime carstvo, kojega su do’ sada bili samo nasljednici
u vjeri.
Ova i druga mjesta u Svetome pismu osvjedočila su Milera da
dogad̄aji koji se obično stavljaju prije Kristovog dolaska — kao
na primjer sveopće carstvo mira i uspostavljanje Božjeg carstva na [265]
zemlji — u stvari dolaze poslije Kristovog dolaska. Dalje, primijetio
je da svi znaci vremena, i prilike u svijetu, odgovaraju proročkim

opisima posljednjih dana. Iz samog proučavanja Svetog pisma mo-
rao je da zaključi da se vrijeme, odred̄eno našoj zemlji u njenom
sadašnjem stanju, približava svome kraju.
“Drugi dokaz koji je za mene bio od velike važnosti”, rekao
je on, jeste biblijska kronologija. Pronašao sam da su se prorečeni
dogad̄aji, koji su se u prošlosti ispunili, dogodili u vrijeme odred̄eno
od Boga. Tako je do potopa trebalo da prod̄e sto i dvadeset godina.
(1. Mojsijeva 6, 3); sedam dana je prethodilo potopu, a kiša je padala
četrdeset dana (1. Mojsijeva 7, 4); četiri stotine godina bavili su
se potomci Abrahamovi u tud̄oj zemlji, (1. Mojsijeva 15, 13). Tri
dana koje su faraonov peharnik i hljebar vidjeli u snu (1. Mojsijeva
40, 12. 20); sedam godina o kojima je faraon sanjao (1. Mojsijeva
41, 28—54); četrdeset godina u pustinji (4. Mojsijeva 14, 34); tri
i po godine gladi (1. Carevima 17, 1); sedamdeset godina ropstva
(Jeremija 25, 11); sedam godina Nabuhodonosorovih (Danijel 4,
13—16); sedamdeset nedjelja odred̄enih za Jevreje (Danijel 9, 24—
27) — svi ovi dopadaj i, odred̄eni proročkim vremenom ispunili su
se prema proročanstvu.”254
Kad je tako u toku ovog proročanstva pronašao neko proročko
vrijeme koje se, po njegovom mišljenju, odnosilo na Kristov drugi
dolazak, on je ta proročka vremena smatrao kao odred̄ena vremena,
koja je Bog unaprijed objavio “na usta svojih svetih proroka”. “Što je
tajno”, rekao je Mojsije, “to je Božje, ali što je otkriveno, to je naše
i sinova naših do vijeka”. 5. Mojsijeva 29, 29. Preko proroka Amosa
Gospod kaže da on “ne čini ništa a da tajne svoje ne otkrije slugama
svojim prorocima”. Amos 3, 7. Oni koji proučavaju Bibliju mogu
dakle sa sigurnošću očekivati da će u njoj pronaći jasno objavljene
velike dogad̄aje, koji će se zbiti u ljudskoj historiji.
“Uvjerivši se potpuno”, piše Miler, “da je ‘sve Pismo od Boga
dano’ korisno; da ono nije proizvod čovječje volje, već da su ‘nadah-
nuti od Božjeg Duha pisali sveti Božij ljudi’, i da je ono napisano
‘za našu nauku, da trpljenjem i utjehom Pisma nad imamo’, ja ni-
sam mogao kronološki dio Biblije da smatram manje vrijednim od
ostalih njenih dijelova. Stoga sam osjećao da u svom nastojanju da
[266] razumijem ono što je Bog u svojoj milosti našao za dobro da nam
otkrije, nemam prava zanemarivati proročke vremenske odsjeke.”
Proročanstvo koje je izgledalo da najjasnije otkriva vrijeme Kris-

tovog drugog dolaska bilo je proročanstvo proroka Danijela 8, 14;
“Do dvije hiljade i tri stotine dana i noći, tada će se svetinja očistiti.”
Držeći se svog pravila da Božju Riječ uzima za njenog vlastitog
tumača, Miler je pronašao da u proročkim simbolima jedan dan pred-
stavlja jednu godinu (4. Mojsijeva 14, 34; Ezehijel 4, 6). Zatim je
uvidio da se vre-menski odsjek od dvije hiljade i tri stotine proročkih
dana, ili doslovnih godina, proteže daleko preko vremena milosti,
odred̄enog za Jevreje, i da se prema tome ne odnosi na čišćenje
jevrejske zemaljske svetinje. Miler se držao opće prihvaćenog miš-
ljenja da je u kršćanskoj eri zemlja svetište, i stoga je zaključio da
očišćenje svetinje, prorečeno u Danijel 8, 14, znači očišćenje zemlje
vatrom prilikom Kristovog drugog dolaska. Ako bi se pronašla prava
polazna tačka za dvije hiljade: i tri stotine dana, zaključio je on,
lako bi se moglo odrediti i vrijeme drugog Kristovog dolaska. Na
taj način otkrilo bi se vrijeme onog velikog svršetka, “vrijeme kad
će se završiti sadašnje stanje” sa svojom ohološću i silom, sa svojim
sjajem i taštinom, bezbožnošću i nasiljem”, i kada će se “oduzeti
prokletstvo sa zemlje, a smrt biti uništena, kad će se dati plata slu-
gama tvojim prorocima i svetima i onima koji se boje imena tvojega,
i kad će biti pogubljeni oni koji zemlju pogubiše”.255
Miler je nastavio da istražuje proročanstva sa novom i još većom
ozbiljnošću, i posvetio je čitave dane i noći proučavanju onoga što
mu se činilo da ima veliku važnost i osobito značenje. U osmoj glavi
proroka Danijela nije mogao pronaći polaznu tačku za dvije hiljade
i tri stotine dana; iako je and̄eo Gabrijel dobio nalog da objasni
Danijelu vid̄enje, ipak mu je dao samo djelomično objašnjenje. Kada
je prorok gledao strašno progonstvo koje će naići na crkvu, izgubio
je tjelesnu snagu. Nije mogao više da izdrži, i and̄eo ga je za neko
vrijeme ostavio. “Tada ja Danijel iznemogoh, i bolovah neko vrijeme.
I čudih se utvari, ali je ne razumjeh.” Danijel 8, 27.
Ali Bog je zapovjedio svome poslaniku: “Gabrijele, objasni
mu vid̄enje!” Ova zapovijest se morala izvršiti, i zato se and̄eo
kasnije vratio k Danijelu i rekao mu: “Danijele, sada izid̄oh da te
urazumim”, — “zato slušaj riječ i razumij utvaru.” Danijel 9, 22. 23.
U pomenutom vid̄enju osme glave ostala je neobjašnjena samo jedna [267]
tačka, i to odsjek od 2300 dana, stoga se and̄eo pri svom povratku
zadržao isključivo na pitanju vremena:
“Sedamdeset je nedjelja odred̄eno tvome narodu i tvome gradu

svetome.,. Zato znaj i razumij: otkad izid̄e riječ da se Jeruzalem
opet sazida do pomazanika vojvode bit će sedam nedjelja, i šezdeset
dvije nedjelje da se opet pograde ulice i zidovi, i to u teško vrijeme.
A poslije te šezdeset i dvije nedjelje pogubljen će biti pomazanik i
ništa mu neće ostati... I utvrdit će zavjet s mnogima za nedjelju dana,
a u polovinu nedjelje ukinut će žrtvu i prinos.” Danijel 9, 24-27.
And̄eo je bio poslat Danijelu s naročitom svrhom da mu objasni
ono što nije razumio iz vid̄enja u osmoj glavi, a to je izvještaj u
pogledu vremena: “Do dvije tisuće i tri stotine dana i noći, tada će se
svetinja očistiti.” Pošto je and̄eo pozvao Danijela: “Zato slušaj riječ
i razumij utvaru”, nastavio je: “Sedamdeset je nedjelja odred̄eno
tvome narodu i tvome gradu svetome”. Riječ “odred̄eno” znači dos-
lovno “odsječeno”. And̄eo razjašnjava da je sedamdeset nedjelja, što
znači 490 godina, odsječeno, i da se one odnose samo na Jevreje. Ali
od čega su one bile odsječene? Pošto je period od 2300 dana jedini
period koji se spominje u osmoj glavi, to je sedamdeset sedmica
moralo biti odsječeno od tog perioda. To znači da su sedamdeset
sedmica dio 2300 dana, i da ta dva dijela počinju u isto vrijeme. Se-
damdeset nedjelja, prema and̄elovom razjašnjenju, morale su početi
u vrijeme izdavanja zapovijesti da se Jeruzalem opet sazida. Kad bi
se mogao utvrditi datum ove zapovijesti, onda bi se našla polazna
tačka velikog vremenskog odsjeka od 2300 dana.
Ova se zapovijest nalazi u sedmoj glavi Ezd̄rine knjige. (Ezdra
7, 12-26.) Artakserks, car perzijski, izdao je ovu odluku u njenom
konačnom obliku 457. godine prije Krista. U Ezdri 6, 14 kaže se
da je dom Gospodnji u Jeruzalemu bio sagrad̄en “po zapovijesti
Kira, Darija i Artakserksa, careva perzijskih”. Ova tri cara izdala
su, potvrdila i upotpunila dekret, tako da je taj dekret, prema proro-
čanstvu, označavao početnu tačku 2300 dana. Ako se uzme godina
457. prije Krista, kada je dekret bio upotpunjen, kao vrijeme izdava-
nja dekreta, vidi se da se ispunila svaka pojedinost proročanstva u
[268] pogledu sedamdeset sedmica. (Vidi Hist. dodatak.)
“Otkad izid̄e riječ da se Jeruzalem opet sazida do pomazanika
vojvode bit će sedam nedjelja i šezdeset dvije nedjelje”, — to jest,
šezdeset i devet nedjelja ili 483 godine. Artakserksova zapovijest
stupila je na snagu u jesen 457. godine prije Krista. Ako se 483
godine računaju od ove polazne tačke, onda se one protežu do 27.
godine poslije Krista. U to vrijeme proročanstvo se ispunilo. Riječ

“Mesija” znači “Pomazanik” ili “Krist”. U jesen dvadeset i sedme
godine Ivan je krstio Krista, i Krist je primio pomazanje Svetoga
Duha. Apostol Petar svjedoči da je Isusa iz Nazareta “Bog pomazao
Svetim Duhom i silom”. Djela 10, 38. I sam Spasitelj govori: “Duh
je Gospodnji na meni, zato me pomaza Bog da objavim radosnu
vijest siromasima.” Luka 4, 18. Poslije svog krštenja pošao je Isus u
Galileju “propovijedajući evand̄elje o carstvu Božjem, i govoreći:
ispunilo se vrijeme”. Marko 1, 14. 15.
“I utvrdit će zavjet s mnogima za nedjelju dana.” “Nedjelja”, o
kojoj je ovdje riječ, jeste posljednja nedjelja u vremenskom odsjeku
od sedamdeset nedjelja; to je posljednjih sedam godina vremenskog
odsjeka odred̄enog Jevrejima. U to vrijeme, koje se proteže od 27. do
34. godine poslije Krista, Isus je najprije lično, a zatim preko svojih
učenika slao evand̄eoski poziv naročito Jevrejima. Kad su apostoli
pošli da objave radosnu vijest o carstvu, Isus im je dao uputstvo:
“Na put neznabožački ne idite, i u grad samarićanski ne ulazite; nego
idite k izgubljenim ovcama doma Izraelova.” Matej 10, 5. 6.
“A u polovini nedjelje ukinut će žrtvu i prinos.” Godine 31.
poslije Krista, tri i po godine nakon svog krštenja, Spasitelj je bio
razapet. Sa velikom žrtvom, prinijetom na Golgoti, završio se period
prinošenja žrtava, koje su u toku od četiri tisuće godina ukazivale
na buduće Božje Jagnje. Sada je sjenka postala stvarnost, i zato je
trebalo da prestanu sve žrtve i prinosi ceremonijalnog zakona.
Sedamdeset nedjelja, ili 490 godina, odred̄enih Jevrejima, ističu,
kao što smo vidjeli, 34. godine poslije Krista. U to vrijeme, odlukom
jevrejskog Sinedriona, ovaj je narod konačno odbacio evand̄elje ka-
menovanjem Stjepana i progonjenjem. Kristovih sljedbenika. Otada
se vijest spasenja nije više ograničavala na izabrani narod, već se
počela objavljivati cijelom svijetu. Učenici, koji su zbog progonstva
morali pobjeći iz Jeruzalema, “prolazili su propovijedajući riječ”.
“Filip, spavši u grad samarijanski, propovijedaše im Krista.” Petar,
vod̄en od Boga, otkrio je evand̄elje kapetanu iz Cezareje, pobožnom [269]
Korneliju; a revni Pavao, koji je bio pridobijen za Kristovu vjeru,
[270]
dobio je nalog da odnese radosnu vijest “daleko neznabošcima”.
(Djela 8, 4. 5; 22, 21.)
Tako se svaki dio ovog velikog proročanstva jasno ispunio. Se-
damdeset godina, koje su bez ikakve sumnje otpočele 457. godine
prije Krista, završile su se 34. godine poslije Krista. Polazeći od

navedenog datuma, nije teško naći svršetak 2300 dana. Ako sedam-
deset sedmica ili 490 dana odsječemo od 2300 dana, ostaje nam još
1810 dana. Po svršetku 490 dana, ima još da se ispuni 1810 dana.
Računajući od 34 godine poslije Krista, preostalih 1810 godina do-
sežu do 1844. godine. Prema tome, 2300 dana iz Danijela 8, 14
svršavaju se 1844. godine. Poslije isticanja tog velikog proročkog
vremena, po svjedočanstvu Božjeg and̄ela, “svetinja će se očistiti”.
Na taj način bilo je tačno utvrd̄eno vrijeme očišćenja svetinje, koji
je dogad̄aj, kako se općenito vjerovalo, imao da nastupi u vrijeme
drugog Kristovog dolaska.
Miler i njegovi suradnici vjerovali su u početku da će 2300
godina isteći u proljeće 1844. godine, dok je proročanstvo upućivalo
na jesen iste godine. Krivo razumijevanje ove tačke prouzrokovalo
je razočarenje i uznemirenje kod onih koji su prihvatili prvi datum
kao vrijeme Kristovog dalaska. Ali to nije ništa utjecalo na snagu
dokaza da se 2300 dana savršavaju 1844. godine, i da će se tada zbiti
veliki dogad̄aj očišćenja svetinje.
Kada se bio predao proučavanju Svetog pisma da bi dokazao da
je ono Božje otkrivenje, Miler ni najmanje nije očekivao da će ga
to dovesti do zaključka do kojega je sada došao. On je i sam jedva
mogao vjerovati u rezultat svoga istraživanja. Ali biblijski dokaz bio
je tako jasan i jak da ga nije mogao odbaciti.
On je dvije godine proveo u proučavanju Biblije, kada je 1818.
godine došao do svečanog zaključka da će otprilike za dvadeset i
pe+, godina Krist doći da izbavi svoj narod. “Nije potrebno, kaže
Miler, “da govorim o radosti koja je ispunila moje srce pri pomisli
na svečanu budućnost i o silnoj čežnji moje duše da imam udjela
u radosti otkupljenja. Sada mi je Biblija postala jedna nova knjiga.
Ona je bila pravo uživanje za moj duh. Sve što mi je u njenoj
nauci bilo nejasno, tajanstveno i mračno, sada je razagnala. silna
svjetlost koja me je obasjala sa njenih svetih stranica. O kako mi je
[271] istina sada izgledala sjajna i slavna! Nestale su sve protivrječnosti i
nedosljednosti koje sam ranije nalazio u Bibliji. Iako je još uvijek
bilo mnogo stihova koje nisam potpuno razumio, ipak je toliko
svjetlosti zračilo iz nje da rasvijetli moju do tada pomračenu dušu da
sam proučavajući Sveto pismo osjećao takvo ushićenje kakvo nikad
nisam vjerovao da ću osjetiti ako ga budem proučavao.”256
Svečano uvjerenje da će se za kratko vrijeme zbiti tako veli-

čanstveni dogad̄aj, koji proriče Sveto pismo, probudilo je u meni
neodoljivo pitanje: Šta je moja dužnost prema svijetu u pogledu ovih
očevidnih dokaza koji su potresli moju dušu.”257 Miler je osjećao
da je njegova dužnost da i drugima saopći vidjelo koje je primio.
Očekivao je da će bezbožnici pruži i otpor, ali vjerovao je da će se
svi kršćani obradovati nadi što će moći sresti Spasitelja koga ljube.
Jedino se bojao da će mnogi u velikoj radosti zbog oslobod̄enja
koje će uskoro nastupiti prihvatiti tu nauku ne ispitujući dovoljno
stihove Pisma koji dokazuju tu istinu. Još uvijek je oklijevao da
svoje uvjerenje javno iznese da ne bi, ako je sam u zabludi, i druge
doveo u zabludu. To ga je potaklo da još jednom provjeri dokaze
svojih zaključaka i da pažljivo ispita svaku teškoću koja bi mogla da
iskrsne. Uvjerio se da1 svi prigovori nestaju pred svjetlošću Božje
riječi, kao što magla nestaje pred sunčevim zracima. Poslije pet
godina ovakvog proučavanja potpuno se uvjerio u ispravnost svog
stanovišta.
Sada mu se novom snagom nametala dužnost da i druge upozna
sa onim što Sveto pismo, kako je on vjerovao, jasno uči. Rekao je:
“Kada sam išao na rad, u ušima mi je stalno odjekivalo: Idi i kaži svi-
jetu u kakvoj se opasnosti nalazi. Slijedeći biblijski stih neprestano
mu je odzvanjao u mislima: ‘Kad rečem bezbožniku: bezbožniče,
poginut ćeš; a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se prod̄e
puta svojega; taj će bezbožnik poginuti za svoje bezakonje, ali ću
krv njegovu iskati iz tvoje ruke. Ako li ti opomeneš bezbožnika da
se vrati sa svoga puta, a on se ne vrati sa svoga puta, on će poginuti
za svoie bezakonje, a ti ćeš sačuvati dušu svoju.” Ezehijel 33, 8. 9.
Osjećao sam da bi se mnogi bezbožni pokajali kad bi bili opomenuti;
a ako ih ne opemenem, da će se njihova krv tražiti iz moje ruke.”258
Počeo je da širi svoje poglede gdje god mu se ukazala prilika
i molio se Bogu da bar jedan propovjednik osjeti njihovu važnost
i posveti svoj život širenju te vijesti. Ali nije se mogao osloboditi [272]
osjećanja odgovornosti da je objavljivanje opomena njegova lična
dužnost. U mislima su mu stalno odjekivale riječi: “Idi i objavi to
svijetu; njihovu krv tražit ću iz tvoje ruke.” Čekao je devet godina, i
taj teret stalno mu je ležao na duši, dok 1831. godine nije prvi put
javno iznio temelje svoga vjerovanja.
Kao što je Elizej bio pozvan da ostavi svoje volove u polju i

primi plašt posvećenja za proročku službu, tako je i Vilijam Miler
bio pozvan da napusti svoj plug i otkrije narodu tajne Božjeg carstva.
Sa strepnjom je otpočeo to djelo, vodeći svoje slušaoce korak po
korak kroz proročke odsjeke do drugog Kristovog dolaska. Pri sva-
kom naporu dobivao je novu snagu i hrabrost, jer je opažao veliko
interesovanje koje su izazvale njegove riječi.
Miler je odlučio da javno iznese svoje poglede samo zato što
su ga na to podsticala njegova braća u vjeri, i što je u njihovim
riječima čuo Božji poziv. Tada je već imao pedeset godina, i nije
bio naviknut da javno govori. Tištilo ga je osjećanje nesposobnosti
za djelo koje je pred njim. Ali već od samog početka su njegovi
napori za spasavanje duša bili blagosloveni. Poslije njegove prve
propovijedi nastalo je veliko religiozna probud̄enje kojom prilikom
se obratilo trideset cijelih porodica, osim dva člana. Odmah je bio
pozvan da govori i na drugim mjestima, i skoro svuda je njegov rad
probudio živo zanimanje za Božju Riječ, Grešnici su se obraćali,
kršćani su bili pokrenuti na veću odanost Bogu, a deisti i nevjernici
morali su priznati biblijsku istinu i kršćansku religiju. Oni med̄u
kojima je radio dali su o njemu ovo svjedočanstvo: “On zadobiva i
one ljude na koje drugi čovjek ne bi mogao da utječe.”259 Njegove
su propovijedi imale za cilj da probude opće interesovanje za vjerske
stvari i da spriječe širenje svjetskog duha i razvrata onog vremena.
Gotovo u svakom gradu, kao rezultat njegovih propovijedi, obra-
ćalo se po dvadesetak, a negdje i stotinu njih. Na mnogim mjestima
otvarale su mu se razne protestantske crkve; Miler je obično dobivao
pozive od propovjednika različitih crkava. Njegovo pravilo bilo je
da ne govori nigdje gdje nije pozvan, pa ipak uskoro je uvidio da ne
može odgovoriti niti na polovinu molbi koje su mu bile upućene.
Mnogi koji nisu prihvatili njegovo mišljenje u pogledu tačnog
[273] vremena drugog Kristovog dolaska, ipak su bili osvje- dočeni u si-
gurnost i blizinu njegovog dolaska i u potrebu pripremanja. U nekim
velikim gradovima njegove su propovijedi učinile izvanredan utisak
na narod. Gostioničari su napuštali svoj posao i pretvarali su gosti-
onice u dvorane za sastanke; kockarnice su se zatvarale; obraćali su
se nevjernici, deisti, univerzalisti, čak i propali ljudi, od kojih neki
godinama nisu stupili u crkvu. Razne crkve održavale su u svim
dijelovima grada molitvene sastanke u svako doba dana. Poslovni
ljudi sakupljali su se u podne na molitvu i zahvaljivanje. To nije bilo

neko fanatično uzbud̄enje, već je opće svečano raspoloženje proželo
um i srce ljudi. Milerov rad, slično radu reformatora, djelovao je
više na razum i budio savjest negoli što je izazvao uzbud̄enje.
Godine 1833. Miler je od baptistička crkve, kojoj je pripadao,
dobio dozvolu da propovijeda. Mnogi propovjednici ove crkve odo-
bravali su njegovo djelo, i sa njihovim odobrenjem on je nastavio
svoj rad. Putovao je i stalno propovijedao, ali njegov se rad uglavnom
ograničavao na Novu Englesku i na centralne države. Više godina
je sam plaćao sve svoje troškove, a ni kasnije nije dobivao toliko
da bi mogao platiti sav putni trošak za putovanja u razna mjesta
gdje je bio pozvan. Njegov javni rad ne samo da mu nije donosio
nikakve materijalne koristi već je teretio njegovo imanje koje se u
toku ovog odsjeka njegovog života stalno smanjivalo. Bio je otac
velike porodice, ali pošto su svi živjeli skromno i bili marljivi, to je
njegovo malo seosko imanje bilo dovoljno kako za njegovo tako i za
njihovo izdržavanje.
Godine 1833, dvije godine nakon što je Miler počeo obiavljivati
dokaze o skorom Kristovom dolasku, pojavio se posljednji znak
koji je Isus prorekao kao znak svog drugog dolaska. Isus je rekao:
“I zvijezde će pasti s neba.” Matej 24. 29. I Ivan, gledajući u vi-
ziji prizore koji će prethoditi danu Gospodnjem, piše: “I zvijezde
nebeske padoše na zemlju kao što smokva odbacuje pupke svoje
kad je veliki vjetar zaljulja.” Otkrivenje 6, 13. Ovo se proročanstvo
ispunilo na upadljiv i neobičan način padanjem meteora 13. stude-
noga 1833. godine. To je bio veličanstven prizor padanja zvijezda,
kakav historija nije nikad ranije zabilježila. “Cio nebeski svod iznad
Sjedinjenih Dr-žava bio je satima u vatrenom pokretu! Nikad se
u toj zemlji, otkako su u nju stupili prvi doseljenici, nije pojavio
prirodni fenomen koji bi jedni posmatrali s tolikim divljenjem, a
drugi s tolikim strahom i uzbud̄enjem.” Mnogi se još živo sjećaju
tog veličanstvenog i svečanog prizora. Nikad nije pljusak, kiše bio [274]
gušći nego što je bilo padanje meteora tog dana. Na istoku, zapadu,
sjeveru i jugu — svuda se pružala ista slika. Jednom riječi, cijelo je
nebo bilo u pokretu. Taj se prizor, kako ga opisuje profesor Siliman
u svojim novinama, mogao vidjeti iznad cijele Sjeverne Amerike.
Počevši od dva sata ujutro pa do jasnog dnevnog svjetla nebo je
bilo vedro i bez; oblaka, a na njemu se mogla posmatrati stalna igra

blještavih tijela.”260
“Pero ne može da opiše sjaj tog prizora... Tko ga sam nije vidio,
ne može sebi da predstavi njegovu ljepotu. Izgledalo je kao da su
se sve zvijezde sakupile u jednoj tačci u blizini zenita, odakle su
brzinom munje letjele na sve strane horizonta, a ipak se njihov broj
nije smanjivao; hiljade su nailazile pravcima kojima su hiljade već
prošle kao da su stvorene za tu priliku.”261 “Nemoguće je bolje
predstaviti taj fenomen nego slikom smokve koja, potresena jakim
vjetrom, odbacuje svoja još zelene plodove.”262
U njujorškom časopisu “Journal of Commerce”, od 14. XI 1833.
godine izašao je dugačak članak o tom neobičnom prizoru. Tu piše:
“Nijedan filozof ni naučenjak, koliko mi je poznato, nije ni pismeno
ni usmeno opisao takav fenomen kao što je bio jučerašnji. Prije
osamnaest vijekova jedan prorok ga je tačno prorekao, ako pod
izrazom padanje zvijezda podrazumijevamo padanje meteora, kako
je to u doslovnom smislu jedino moguće.”
Tako se ispunio posljednji od znakova njegovog dolaska, o ko-
jima je Isus rekao svojim učenicima: “Tako i vi kad vidite sve ovo,
znajte da je blizu kod vrata.” Matej 24, 33. Poslije ovih znakova
Ivan je vidio kako se “nebo izmače kao knjiga kad se savije, i svaka
gora i ostrvo s mjesta svojih pokrenuše se”, a grešnici su u strahu
pokušavali da pobjegnu pred dolaskom Sina čovječjega. Otkrivenje
6, 12-17.
Mnogi koji su bili očevici padanja zvijezda gledali su na taj pri-
zor kao na znak suda koji će doći — kao “na strašnu sliku, sigurnog
preteču, milostiv znak onog velikog i strašnog dana”.263 Na taj je
način pažnja ljudi bila privučena na ispunjenje proročanstva, i tako
su mnogi bili podstaknuti da obrate pažnju na vijest o Kristovom
drugom dolasku.
Godine 1840. jedno važno ispunjenje proročanstva privuklo je
pažnju ljudi. Dvije godine prije toga je Josip Lič, jedan od glavnih
propovjednika koji su objavljivali drugi. Kristov dolazak, objavio
[275] tumačeni0 devete glave Otkrivenja, koja govori o padu Turskog
carstva. Prema njegovom računanju, ova sila trebala je da bude
oborena kolovoza 1840. godine. Nekoliko dana prije toga on je pisao:
“Ako prihvatimo da se prvi period od 150 godina tačno ispunio prije
nego što je Konstantin XI sa dozvolom Turaka stupio na prijesto,
i da 391 godina i petnaest dana počinju svršetkom prvog perioda,

onda oni treba da se svrše 11. kolovoza 1840 godine, kad se može
očekivati pad otomanske sile u Carigradu. I ja čvrsto1 vjerujem da
će to tako biti...264
Tačno u odred̄eno vrijeme Turska je preko svoga poslanika pri-
hvatila zaštitu velikih evropskih sila, i tako se stavila pod nadzor
kršćanskih naroda. Ovim dogad̄ajem se proročanstvo tačno ispunilo.
(Vidi Hist. dodatak.) Kada je to bilo objavljeno, mnogi su se osvje-
dočili da su ispravna načela tumačenja proročanstava, kako su ih
prihvatili Miler i njegovi suradnici, što je doprinijelo da je adventni
pokret dobio veliki podstrek. Obrazovani i utjecajni ljudi sjedinili
su se s Milerom da propovijedaju vijest, i od 1840. do 1844. godine
djelo se brzo proširilo.
Vilijam Miler je imao velike duhovne darove, izgrad̄ene razmiš-
ljanjem 1 proučavanjem. Uz to je dobio i mudrost s neba kad je
stupio u vezu sa Izvorom mudrosti. Bio je čovjek visoke vrijednosti,
i poštovali su ga i cijenili svuda gdje se cijenilo poštenje karaktera i
moralne vrijednosti. Bio je ne,izvještačeno srdačan i ponizan; odli-
kovao se snagom savlad̄ivanja samoga sebe, bio je pažljiv i ljubazan
prema svima, uvijek gotov da sasluša mišljenja drugih i da procijeni
njihove dokaze. Bez strasti i uzbud̄enja provjeravao je sve teorije i
učenja pomoću Božje Riječi; njegovo zdravo rasud̄ivanje, kao i te-
meljno poznavanje Svetog pisma, pomogli su mu da pobije zablude
i razotkrije svaku laž.
Ali, njegov rad nije tekao bez protivljenja. Kao i za vrijeme
ranijih reformatora, učitelji velikih religija nisu rado prihvatili istinu
koju je on objavljivao. Pošto oni svoje stanovište nisu mogli dokazati
Pismom, bili su prinud̄eni da traže oslonac u izjavama i nauci ljudi,
u predanjima otaca. Ali propovjednici adventne vijesti prihvatili
su samo svjedočanstvo Božje riječi. “Biblija, samo Biblija”, bila je
njihova lozinka. Njihovi pak protivnici nedostatak biblijskih dokaza
nadoknad̄ivali su ismijevanjem i ruganjem. Upotrebili su vrijeme,
sredstva i sposobnosti da oklevetaju one čiji je jedini zločin bio
taj što su radosno očekivali svoga Gospoda i čeznuli za svetim ži- [276]
votom, i što su opominjali i druge da se pripreme za njegov dolazak.
Protivnici su ulagali velike napore da odvrate pažnju ljudi cd
Kristovog dolaska. Smatrali su za grijen, nešto čega ljudi treba da
se stide — proučavanje proročanstava o Kristovom drugom dolasku
i svršetku vremena. Na taj način su mnogi propovjednici koji su

bili omiljeni u narodu potkopavali vjeru u Božju riječ. Njihova je
nauka učinila da su ljudi postali nevjerni, i mnogi su se osjećali
slobodni da žive po svojim bezbožnim željama; a na kraju oni koji
su prouzrokovali ovo’ zlo optuživali su adventiste kao krivce za to
zlo.
Dok je Milerovo ime privlačilo mnoštvo razumnih i pažljivih
slušalaca, dotle se ono rijetko spominjalo u religioznoj štampi, osim
u slučaju kada su ga optuživali ili ismijevali. Ravnodušni i bezbožni,
koji su se ohrabrili stavom nekih re-ligioznih učitelja, trudili su se da
oklevetaju njega i njegovo djelo, služeći se besramnim izrazima, ne-
dostojnim i bogohulnim dosjetkama. Sijedi čovjek, koji je napustio
udoban dom da bi putovao o svom trošku iz grada u grad, iz mjesta
u mjesto, trudeći se neprestano da propovijeda svijetu svečanu opo-
menu o predstojećem sudu, sramotno je bio optuživan kao> fanatik,
lažljivac i drski varalica.
Klevete, poruge i prezir koji su upućivali protiv njega, izazvali
su negodovanje čak i u svjetskoj štampi. “Uzimati tako lakomisleno’
i s podsmjehom jedan predmet koji ima tako veliku važnost i strašne
posljedice”, govorili su svjetski ljudi, “znači ne samo rugati se osje-
ćanjima njegovog predstavnika i branitelja, nego ismijavati i dan
suda pa i samo Božanstvo, i prezirati strahote njegovog suda!”265
Začetnik svega zla trudio se ne samo da spriječi širenje adventne
vijesti već da uništi i samog vjesnika. Miler jie praktično’ primje-
njivao istinu na srca svojih slušalaca; žigosao je njihove grijehe i
osud̄ivao njihovo samozadovoljstvo. Njegove otvorene i oštre riječi
izazvale su njihovo neprijateljstvo. Kad su se članovi crkve usproti-
vili njegovoj vijesti, prostiji ljudi su time bili ohrabreni da čine još
gore; neprijatelj je skovao zavjeru da oduzme Mileru život kad bude
izlazio iz crkve. Ali usred mnoštva bili su i sveti and̄eli, i jedan od
njih, u obliku čovjeka, uzeo je tog Božjeg slugu za ruku i izveo ga iz
bijesne gomile nepovrijed̄ena na sigurno mjesto. Njegovo djelo nije
još bilo dovršeno, i sotona i njegovi demoni prevarili su se u svcjim
[277] namjerama.
Usprkos velikom protivljenju, interesovanje za adventnu vijest
je sve više raslo. Broj njenih sljedbenika iznosio je ne stotine, već
hiljade i stotine hiljada. Različite vjerske zajednice su imale veliki
prirast vjernih, ali poslije izvjesnog vremena pokazale su duh nepri-
jateljstva protiv ovih obraćenika, i crˆve su. poduzele disciplinske

mjere protiv onih koji su prihvatili Milerove poglede. To stanje po-
krenulo je Milera da uzme pero u ruke i da sa jednim otvorenim
pismom obrati svim kršćanskim zajednicama, pozivajući ih da mu
iz Pisma dokažu njegovu zabludu.
“Šta mi vjerujemo”, rekao je on, “što nismo uzeli direktno iz
Božje Riječi, koju i vi sami priznajete jedinim pravilom vjere i
života? Šta smo učinili čime smo zaslužili tako žestoku osudu od
strane crkava i štampe, i što vam daje pravo da nas isključite iz vaših
crkava? Ako smo na pogrešnom putu, ja vas molim, recite nam u
čemu griješimo. Pokažite nam iz Božje Riječi u čemu smo u zabludi.
Vi ste nas dosta ismijavali, ali to nas ne može uvjeriti da smo na
pogrešnom putu; samo Božja Riječ može da promijeni naše poglede.
Mi smo razmišljali, i molitvom, na osnovu dokaza iz Svetog pisma,
došli do naših zaključaka.
U toku vjekova ista sumnja i nevjerstvo je dočekivalo vijest
opomene koju je Bog slao svijetu kroz svoje sluge. Kad je Gospod
odlučio da pusti potop na stari svijet, najprije je ljudima to objavio
da bi im dao priliku da se odvrate od svog bezakonja. Sto i dvadeset
godina je opomena odjekivala u ušima grešnika, pozivajući ih na
pokajanje da bi izbjegli Božji gnjev. Ali ta im se vijest učinila
kao bajka, i nitko nije obratio pažnju na nju. Ogrezli u bezakonju,
oni su se rugali Božjem vjesniku, ismijavali njegov poziv i čak su
ga optuživali zbog prijevare. “Kako se jedan čovjek usud̄uje da se
usprotivi svim mudracima na zemlji? Kad bi Nojeva vijest bila istina,
zašto je cio svijet onda ne primi i ne vjeruje? Zašto? Koliko vrijedi
tvrd̄enje jednog čovjeka prema mudrosti hiljadama njih?” Oni su
odbili vijest, i nisu htjeli da potraže utočište u kovčegu spasenja.
Rugači su ukazivali na prirodne pojave: na nepromjenljiv red
godišnjih doba, na plavi nebeski svod sa koga još nikada nije padala
kiša, na plodne doline, koje su bile natapane blagom noćnom rosom;
i pošto su s prezirom izjavili da je propovjednik pravde samo običan
zanesenjak, nastavili su jače nego ikad da uživaju u razvratu i zlu.
Ipak, njihovo nevjerstvo nije moglo da spriječi prorečeno zlo. Bog je
dugo trpio njihovo bezboštvo i dao im dosta vremena da se pokaju, [278]
ali u odred̄eno vrijeme pravedni Božji sud stigao je one koji su
odbacili njegovu milost.
Krist je rekao da će ljudi pokazati isto nevjerstvo u pogledu

njegovog drugog dolaska. Kao što Nojevi suvremenici “ne osjetiše
dok ne dod̄e potop i odnese sve”, tako će biti po Kristovim riječima
i dolazak Sina Božjega. Matej 24, 39. Kada se vjeran narod bude
sjedinio sa svijetom i počeo da živi kao što svijet živi i da uživa
u zabranjenim zabavama, kad raskoš svijeta postane raskoš crkve;
kada budu zvonila svatov-ska zvona i svi se budu nadali još dugim
godinama napretka — tada će iznenada, kao grom iz vedra neba,
doći svršetak njihovim opsjenama i lažnim nadama.
Kao što je Bog poslao svog vjesnika da opomene svijet o potopu
koji je dolazio, tako je poslao i svog izabranog vjesnika da objavi
blizinu posljednjeg suda. I kao što su se Nojevi suvremenici rugali
propovjedniku pravde, tako su se i u Milerovo vrijeme mnogi koji
su se nazivali Božjom djecom rugali riječima opomene.
Zašto su crkve pokazale takav otpor prema nauci i propovije-
danju o Kristovom dolasku? Dok taj dogad̄aj donosi zlima nesreću
i propast, pravednima je on nada i radost. Ova velika istina bila
je u svim vjekovima utjeha Božjem vjernom narodu; zašto je ona
sada, slično svome Autoru, postala “kamenom spoticanja i stijenom
sablazni” za one koji se smatraju Božjim narodom? Sam Gospod je
svojim učenicima dao obećanje: “Kad odem i pripravim vam mjesto,
opet ću doći, i uzet ću vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.” Ivan 14,
3. Spasitelj, pun saučešća, predvidio je brigu i žalost svojih učenika,
te je zato poslao and̄ele da ih tješe uvjeravanjem da će opet lično
doći kao što je otišao na nebo. Kada su učenici na dan uznesenja
stajali i pažljivo gledali u nebo da bi uhvatili još posljednji pogled
onoga koga su ljubili, njihovu pažnju privukle su riječi: “Ljudi Ga-
lilejci, što stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji se uze izmed̄u
vas, doći će na isti način kao što vidjeste da ide na nebo.” Ova je
vijest opet oživjela njihovu nadu. Učenici su se “vratili u Jeruzalem
s velikom radošću i bili su stalno u hramu hvaleći i blagosiljajući
Boga”. Djela 1,11; Luka 24, 52. 53. Nisu se radovali zbog toga što ih
je Isus ostavio i što su se sada morali boriti s teškoćama i kušnjama
[279] svijeta, već su se radovali riječima and̄ela da će Isus opet doći.
Objavljivanje vijesti o Kristovom dolasku trebalo bi i danas da
bude uzrok velike radosti kao što je bila onda kada su je and̄eli
objavili pastirima Betlehema. Oni koji stvarno ljube Spasitelja mogu
samo sa radošću da pozdrave ovu vijest osnovanu na Božjoj Riječi:
da će Onaj koji je središte njihove nade u vječni život opet doći
— ne da bude prezren i odbačen, kao prilikom svoga prvog dolaska,
već u sili i slavi, da svoj na,rod izbavi. Oni koji ne ljube Spasitelja ne
žele da on dod̄e; i ne može biti jasnijeg dokaza da su crkve otpale od
Boga nego što su ogorčenje i neprijateljstvo koje je kod njih izazvala
ova nebeska vijest.
Oni koji su prihvatili vijest o drugom Kristovom dolasku shvatili
su da je neophodno potrebno da se pokaju i ponize pred Bogom.
Mnogi su se dugo kolebali izmed̄u Krista i svijeta, ali sada su osjetili
da je došlo vrijeme da zauzmu čvrsti stav. “Sve što se odnosilo na
vječnost dobilo je za njih neobičnu važnost. Nebo im se približilo,
i oni su se osjećali krivi pred Bogom.” Kršćani su se probudili na
novi duhovni život. Shvatili su da je vrijeme kratko, i da treba da
čine što brže ono što su dužni da čine za svoje bližnje. Zemaljske
planove su napustili, i izgledalo im je kao da se pred njima otvorila
vječnost; ono što se odnosilo na vječno blaženstvo ili vječnu smrt,
potisnulo je sva pitanja prolazne vrijednosti. Božji Duh počivao je
na njima i davao naročitu silu ozbiljnom pozivu koji su upućivali
braći i grešnicima da se priprave za Božji dan. Tiho svjedočanstvo
njihovog svakodnevnog života bilo je stalni ukor na izgled pobožnim
i neposvećenim članovima crkve, koji su željeli da ne budu ometani
u svojim zabavama i zadovoljstvima, u potjeri za sticanjem novca i
težnji za svjetskim častima. Odatle je poteklo neprijateljstvo i otpor
protiv istine o ponovnom Kristovom dolasku i njenim vjesnicima.
Pošto su vidjeli da su dokazi osnovani na proročkim vremenskim
odsjecima neoborivi, protivnici su svojim pristalicama savjetovali da
odustanu cd proučavanja ovog predmeta, tvrdeći da su proročanstva
zapečaćena. Tako su protestanti pošli stopama rimokatolika. Dok je
papska crkva zbranjivala vjernicima čitanje Biblije, protestantska
crkva je tvrdila da se važan dio Svetog pisma, i to onaj koji nam
naročito otkriva istine za naše vrijeme, ne može razumjeti. (Vidi
Hist. dodatak.)
Propovjednici i narod objavljivali su da su Danijelova proro-
čanstva i Otkrivenje neshvatljive tajne. Ali sam Krist je uputio svoje
učenike na riječ proroka Danijela u pogledu dogad̄aja koji su se imali [280]
zbiti u njihove dane, i rekao je: “Tko čita neka se trudi da razumije!”
A tvrd̄enje da je Otkrivenje tajna koja se ne može razumjeti, pobija
već i sam naslov knjige: “Otkrivenje Isusa Krista: koje dade njemu
Bog da pokaže slugama svojim što će skoro biti... Blago onome Koji
čita i onima koji slušaju riječi proroštva, i drže što je napisano u
njemu, jer je vrijeme blizu.” Otkrivenje 1, 1-3.
Prorok je rekao: “Blago onome koji čita.” Ima mnogo onih koji
ne vole da čitaju to proroštvo; njima nije obećan blagoslov. “I onima
koji slušaju”; ima takvih koji ne vole slušati proroštva; blagoslov
nije ni njima obećan. “I koji drže što je napisano u njemu”; većina ne
obraća pažnju na opomene i savjete iz Otkrivenja; nijedan od takvih
nema pravo na obećani blagoslov. Svi oni koji preziru proročanstva
i koji se rugaju svečanim simbolima datim u njima; svi oni koji
odbijaju da se obrate i pripreme za Kristov dolazak, ostat će bez
božanskog blagoslova.
Kako se pred svjedočanstvom božanskog nadahnuća ljudi usu-
d̄uju da tvrde da je Otkrivenje tajna koju ljudski um ne može da
dokuči? To je otkrivena tajna; to je otvorena knjiga! Proučavanje
Otkrivenja upućuje misli na Danijelova proročanstvo. U jednoj i
drugoj od ovih proročkih knjiga Bog daje svojoj djeci važne pouke
u pogledu dogad̄aja koji će se zbiti na kraju historije ovoga svijeta.
Ivanu su otkriveni daleki i uzbudljivi prizori u životu crkve.
U toj ‘knjizi apostol opisuje stanje, opasnosti, berbe i ko-načno
oslobod̄enje Božjeg naroda. Tu je zabilježena vijest koja će ubrzati
sazrijevanje zemaljske žetve. Tu on pasmatra vjerne kao snopove
za nebesku žitnicu, a Kristove neprijatelje kao svežnjeve za oganj
uništenja. Otkrivene su mu vrlo važne stvari, naročito za posljednju
crkvu, da bi oni koji se budu obratili od zablude k istini mogli znati
kakve ih opasnosti i borbe čekaju. Nitko ne treba da ostane u tami u
pogledu budućih dogad̄aja.
Čemu onda to sveopće neznanje o jednom tako važnom dijelu
Svetog pisma? Otkuda to sveopće odvraćanje od proučavanja nje-
gove nauke? To je posljedica dobro proračunatog plana kneza tame
da ljudima sakrije ono što otkriva njegove laži i obmane. Iz toga
razloga je Krist, Autor Otkrivenja, koji je predvidio borbu koja će se
voditi protiv proučavanja Otkrivenja, izgovorio blagoslov za sve one
[281] koji “čitaju, slušaju i drže riječi proročanstva”.
Poglavlje 19.—Svjetlost u tami
U svim vjekovima Božje djelo na zemlji pokazuje u svakoj

velikoj reformaciji i vjerskom pokretu veliku sličnost. Bog uvijek
postupa sa ljudima po istim načelima. Važni pokreti današnjice
imaju sličnosti sa onima koji su bili u prošlosti, a iskustva crkava u
prošlim vremenima pružaju dragocjene pouke našem vremenu.
Biblija nas jasno uči da Bog pomoću Svetog Duha upravlja na
naročiti način svojim slugama na zemlji u velikim pokretima za
nastavljanje djela spasenja. Ljudi su orud̄a u Božjim rukama, kojima
se On služi da izvrši svoje božanske namjere. Svatko ima svoj
zadatak; svakome je data mjera vidjela koja odgovara potrebama
njegovog vremena i koliko je potrebno da ga osposobi da izvrši
djelo koje mu je Bog povjerio. Ali nijedan čovjek, ma koliko ga
nebo cijenilo, nije nikada postigao potpuno poznanje o velikom
planu spasenja, pa ni puno razumijevanje božanskih namjera samo
za njegovo vrijeme. Ljudi ne razumiju sasvim što Bog hoće da
postigne sa djelom koje im je predao da ga izvrše. Oni ne shvaćaju
potpuno značaj vijesti koju propovijedaju u njegovo ime.
“Možeš li ti tajne Božje dokučiti, ili saznati savršenstvo Sve-
mogućega?” (O Jobu 11, 7.) “Jer misli moje nisu vaše misli, niti su
vaši putovi moji putovi, veli Gospod; nego koliko su nebesa viša od
zemlje, toliko su putovi moji viši od vaših putova, i misli moje od
vaših misli.” Izaija 55, 8. 9. “Jer sam ja Bog, i nema drugoga Boga, i
nitko nije kao ja, koji od početka javljam kraj i izdaleka što još nije
bilo; koji kažem: namjera moja stoj’, i učinit ću sve što mi je volja.”
Izaija 46, 9-10.
Čak i proroci, koji su bili osposobljeni naročitim prosvjeće,njem
Svetoga Duha, nisu potpuno shvaćali značenje povjerenih im otkri-
venja. Smisao objavljenih proročanstava postajao je jasan tek tokom
vremena, i to u času kad su. Božjem narodu bile potrebne pouke
sadržane u njima. [282]
Petar, pišući o spasenju otkrivenom kroz evand̄elje, veli: “Koje
spasenje tražiše i ispitivaše za nj proroci, koji za našu bagodat pro-
265
rekoše; ispitujući u kakvo ili u koje vrijeme javljaše Duh Kristov

u njima, naprijed svjedočeći za Kristove muke i za slave po tome;
kojima se otkri da ne samim sebi nego nama služahu... ” 1. Petrova
1, 10-12.
Ali iako prorocima nije dato da potpuno shvate otkrivene im
stvari, to su oni ipak ozbiljno nastojali da razumiju vidjelo koje je
Bog našao za -dobro da im da. Ispitivali su “u kakvo ili koje vrijeme
javljaše Duh Kristov u njima”.! Kakve li pouke za Božji narod u
kršćansko doba, u čiju korist su data ova proročanstva njegovim slu-
gama! “Kojima se otkrilo da nisu sebi nego nama služili.” Pogledajte
ove svete Božje ljude koji su istraživali i ispitivali otkrivenja koja su
im bila data za po-koljenja koja još nisu bila ni rod̄ena. Usporedite
njihovu svetu revnost sa bezbrižnom ravnodušnošću kojom su “uči-
telji kasnijih vjekova postupali sa ovim darom neba. Kakvog li ukora
upućenog bezbrižnima i ravnodušnima koji su se zadovoljavali da
kažu da se proročanstva ne mogu razumjeti!
Lako je ljudski razum nesposoban da dokuči misli Vječnoga i
da potpuno shvati njegove namjere, ipak više zbog raznih za-bluda i
nemarnosti sa svoje strane ljudi ne mogu tako dobro da shvate vijesti
s neba. često je ljudski duh, pa i Božjih slugu, zaslijepljen ljudskim
mišljenjima, predanjima i lažnim naukama, takoda samo djelomično
može shvatiti velike stvari koje On u svojoj Riječi otkriva. Tako je
bilo i sa Kristovim učenicima, čak i u vrijeme kad je sam Spasitelj bio
sa njima. Njihova shvaćanja bila su prožeta jevrejskim pojmovima
o Mesiji kao svjetskom caru, koji će Izraela podignuti na prijesto
svjetskog carstva, i oni nisu mogli da shvate njegove riječi, kojima
je prorekao svoje muke i smrt.
Sam Krist ih je poslao u svijet sa viješću. “Izid̄e vrijeme i približi
se carstvo Božje; pokajte se i vjerujte evand̄elje,” Marko 1, 15. Ova
vijest se temelji na 9 glavi proroka Danijela. Tu and̄eo objašnjava
da se šezdeset i dvije nedjelje protežu do “Pomazanika vojvode”,
i učenici su s velikim nadama i radosnim očekivanjem gledali na
skoro uspostavljanje Mesijinog carstva u Jeruzalemu, koje će vladati
nad cijelim svijetom.
Oni su propovijedali vijest koju im je Krist povjerio, iako su
njen smisao progrešno shvatili. Dok se njihova vijest temeljila na
proročanstvu Danijela 9. 25. nisu vidjeli u slijedećem stihu iste glave
[283] da će Pomazanik biti pogubljen. Već od rane mladosti njihovo je
Svjetlost u tami 267
srce čeznulo za slavom zemaljskog carstva kojem su se nadali, i

to je pomutilo njihovo razumijevanje datog proročanstva i samih
Kristovih riječi.
Oni su vršili svoju dužnost upućujući jevrejskom narodu poziv
milosti, a onda, upravo u času kad su očekivali da će njihov Gospod
zauzeti Davidov prijesto, vidjeli su kako je uhvaćen kao zločinac,
šiban, izrugan, osud̄en i razapet na križ na Golgoti. Kakvo očajanje
i kakve duševne patnje su mučile srca učenika onih dana kada je
njihov Gospod ležao u grobu!
Krist je došao tačno u odred̄eno vrijeme i na način opisan u
proročanstvu. Svjedočanstvo Pisma ispunilo se u svakoj pojedinosti
njegovog propovijedanja. On je objavljivao spasenje “i njegova
besjeda bijaše silna”. Njegovi slušaoci osjetili su u svom srcu da je
njegova besjeda sa neba. Riječ i Duh Sveti potvrdili su božansko
poslanstvo Božjeg Sina.
Učenici su još uvijek bili odani svome voljenom Učitelju, pa
ipak je njihova srca tištila neizvjesnost i sumnja. U duševnom strahu
nisu se sjetili Kristovih riječi koje su upućivale na njegove muke i
smrt. Da je Isus iz Nazareta pravi Mesija, zar bi oni na takav način
bili bačeni u bol i razočaranja? To je bilo pitanje koje je mučilo
njihove duše dok je Spasitelj ležao u grobu, u beznadnim satima one
subote, izmed̄u smrti i uskrsnuća.
Iako je najtamnija noć žalosti obavila ove Kristove sljedbenike,
oni nisu bili ostavljeni. Prorok je rekao: “Ako sjedim u mraku, Gos-
pod će mi biti vidjelo... Izvest će me na vidjelo, vidjet ću pravdu
njegovu.” “Ni mrak neće zamračiti od tebe, i noć je svijetla kao
dan: mrak je kao vidjelo.” Bog je rekao: “U tami sjaje vidjelo pra-
vednicima.” “I vodit ću slijepce putem koji nisu znali, vodit ću ih
stazama koje nisu znali; i obratit ću pred njima mrak u svjetlost i što
je neravno u ravno. To ću im učiniti i neću ih ostaviti.” Mihej 7, 8.
9; Psalam 139, 12; 112, 4; Izaija 42, 16.
Vijest koju su učenici razglasili u ime Gospodnje bila je u sva-
kom pogledu tačna, a dogad̄aji na koje je ona upućivala upravo su
se tada zbivali. “Izid̄e vrijeme i približi se carstvo Božje!”, glasila je
njihova vijest. Kad je proteklo vrijeme — šezdeset i devet nedelja iz
Danijela 9, koje je trajalo sve do Mesije “Pomazanika” — Krist je,
poslije svoga krštenja od strane Ivana u Jordanu, primio pomazanje
Svetoga Duha. A nebesko carstvo, koje su objavljivali da se pribli-
žuje, uspo-stavljeno je prilikom Kristove smrti. Ovo carstvo nije

[284] bilo zemaljsko carstvo, kako su bili naučeni da vjeruju. To nije bilo
ni buduće neprolazno carstvo, koje će biti uspostavljeno kad bude
“carstvo i vlast i veličanstvo carsko pod svim nebom dato narodu
svetaca Višnjega; njegovo će carstvo biti vječno carstvo, i sve će
vlasti njemu služiti i slušati ga.” Danijel 7, 27. U biblijskom jeziku
upotrebljava se izraz “carstvo nebesko” da označi oboje i carstvo
milosti i carstvo slave. Carstvo milosti opisano je u Pavlovoj posla-
nici Jevrejima. Pošto je uka(zao na Krista, na milostivog Posrednika,
koji “može osjećati s našim slabostima”, ovaj pisac nastavlja: “Da
pristupimo dakle slobodno prijestolju blagodati, da primimo milosti
i nad̄emo blagodat za vrijeme kad nam zatreba pomoć.” Jevrejima
4, 16. Prijesto blagodati ili prijesto milosti predstavlja carstvo mi-
losti, jer postojanje prijestola predstavlja postojanje jednoga carstva.
U mnogim svojim pričama Krist je upotrebljavao izraz “carstvo
nebesko” da bi opisao djelo božanske milosti u ljudskim srcima.
Prijesto slave predstavlja carstvo slave, a na ovo carstvo se od-
nose Spasiteljeve riječi: “A kad dod̄e Sin čovječji u slavi svojoj i svi
sveti and̄eli s njime, onda će sjesti na prijesto slave svoje. I sabrat
će se pred njim svi narodi.” Matej 25, 31. 32. Ovo je carstvo još u
budućnosti. Ono će biti uspostavljeno tek prilikom drugog Kristovog
dolaska,
Carstvo milosti zasnovano je odmah poslije čovjekovog pada u
grijeh, kada je načinjen plan za otkup grešnog čovječanstva. Ono je
tada postojalo samo u Božjoj namjeri i Božjem obećanju, a ljudi su
vjerom mogli postati njegovi podanici. Ono je zapravo uspostavljeno
tek prilikom Kristove smrti. Jer, čak i poslije početka svoje zemaljske
misije, Spasitelj je mogao, umoran od tvrdoglavost! i nezahvalnosti
ljudi, da odustane od svoje žrtve na Golgoti. U Getsemanskom vrtu
drhtala je u njegovoj ruci čaša muka. Čak je i tada mogao otrti krvav
znoj sa svog čela i pustiti grešan red da propadne u svome grijehu.
Da je to učinio, za palog čovjeka ne bi bilo otkupa. Ali kada je
Spasiteli umirao i u svome posljednjem uzdahu povikao “Svršeno
je!”, ispunjenje plana spasenja bilo je osigurano.. Obećanje spasenja
koje je bilo dato grešnom paru u Edemu bilo je potvrd̄eno Tada je
uspostavljeno carstvo milosti, koje je prije bilo sadržano u Božjem
obećanju.
Tako je Kristova smrt — upravo ovaj dopadaj koij su učenici

smatrali kao potpunu propast svoie nade, — služila teme da zauvijek
osigura ispunjenje te nade. Dok im je Kri- stova smrt donijela strašno [285]
razočarenje, ona je u stvari bila najveći dokaz da je njihova vjera bila
ispravna. Dogad̄aj koji ih je ispunio žalošću i očajanjem, svakom
Adamovom djetetu otvorio je vrata nade,., i od njega je. zavisio
budući život i vječno blaženstvo svih onih koji se uzdaju u Boga u
svim vremenima.
Čak i u ovom razočaranju učenika zbog neispunjenih iščekivanja
ispunile su se namjere neizmjernog Božjeg milosrd̄a. Iako su njihova
srca bila osvojena božanskom milošću i moćnom naukom Onoga
za koga je rečeno’ da “nikad čovjek nije tako govorio kao ovaj
čovjek”, ipak je čisto zlato njihove ljubavi prema Spasitelju bilo
pomiješano s bezvrijednim talogom svjetska oholosti i sebičnog
častoljubije. Još u gornjoj sobi, koja je bila ured̄ena za jedenje
pashalnog jagnjeta, u onom svečanom času kada je Učitelj već bio u
sjenci Getsemanije, “posta prepiranje med̄u njima, koji bi se držao
med̄u njima da je najveći”. Luka 22, 24. Pred njihovim očima je
stalno lebdjela slika prijestola, kruna i slave, dok su neposredno
pred njima bili ruganje i duševni strah Getsemanije, sudnica i križ
Golgote. Oholost njihovog srca i žed̄ za svjetskom slavom bilo
je ono što ih je navelo da se tvrdoglavo drže lažnih nauka svoga
vremena i da zanemare Spasiteljeve riječi koje su pc,kazivale pravu
prirodu njegovog carstva i upućivale na njegove duševne patnje
i smrt. A ove zablude imale su za posljedicu teško ali potrebno
iskušenje, koje je služilo za njihovo popravljanje. Iako su učenici
pogrešno shvatili smisao svoje vijesti i nisu vidjeli ispunjenje svojih
očekivanja, ipak su objavili od Boga povjerenu im opomenu, i Bog
je nagradio njihovu vjeru i cijenio njihovu poslušnost. Njima je
povjereno djelo širenja slavne vijesti o uskrslom Gospodu med̄u
svim narodima. Da bi bili pripravljeni za ovo djelo, moralo ih je
snaći tako gorko iskustvo.
Poslije svoga uskrsnuća, Isus se pojavio svojim učenicima na
putu za Emaus, “i počevši od Mojsija i od sviju proroka, kazivaše
im što je za njega u svemu Pismu”. Luka 24, 27. Srca učenika bila
su uzbud̄ena. Vjera se rasplamtjela. Oni su bili “preporod̄eni za živu
nadu” još prije nego što im je Isus omogućio da ga prepoznaju. Htio
je da prosvijetli njihov razum i utvrdi njihovu vjeru u “najpouzdaniju
proročku riječ”. Želio je da istina uhvati čvršći korijen u njihovom

srcu, ne samo zato što je poduprta njegovim ličnim svjedočanstvom,
[286] nego i zbog pouzdanog dokaza koji se nalazio u simbolima i sjen-
kama obrednog zakona, kao i u proročanstvima Staroga zavjeta.
Kristovim sljedbenicima bilo je potrebno da imaju razumnu vjeru,
ne samo radi njih samih nego i zato da bi svijetu mogli objaviti
poznanje o Kristu. Kao prvi korak u objavljivanju ovog poznanja,
Isus je učenike uputio na Mojsija i proroke. To je svjedočanstvo’
koje je dao uskrsli Spasitelj o vrijednosti i važnosti knjiga Staroga
zavjeta.
Kakve li promjene u srcima učenika kada su opet ugledali svoga
ljubljenog Učitelja! (Luka 24, 32.) U jednom potpunijem i savrše-
nijem smislu nego ikada prije našli su Onoga O kome je “pisano u
zakonu Mojsijevu i prorocima”. Neizvjesnost, strah i očajanje — sve
je to nestalo pred potpunim pouzdanjem i nezamračenom vjerom.
Nije nikakvo čudo što su poslije njegovog uskrsnuća bili “jednako
u crkvi hvaleći blagosiljajući Boga.” Narod, koji je znao samo o
Spasiteljevoj sramotnoj smrti, očekivao je da u njihovom pogledu
vidi izraz žalosti, zbunjenosti i poraza, ali mjesta toga vidio je samo
radost i osjećanje pobjede. Kakvu su pripremu dobili ovi učenici za
djelo koje je bilo pred njima! Preživljeli su najteže iskušenje, koje ih
je ikada moglo snaći, i vidjeli su kako se Božja riječ slavno ispunila
kad je po ljudskom mišljenju bilo sve izgubljeno. Šta bi sada još
moglo pokolebati njihovu vjeru ili umanjiti njihovu žarku ljubav? U
svojim najtežim časovima imali su “jaku utjehu”, nadu koja je bila
kao “tvrd i pouzdan lenger duše”. (Jevr. 6, 18. 19.) Bili su svjedoci
Božje mudrosti i moći, znajući da ih “ni smrt, ni život, ni and̄eli,
ni poglavarstvo, ni sile, ni sadašnje ni buduće, ni visina, ni dubina,
ni druga kakva stvar” ne može “razdvojiti od ljubavi Božje, koja je
u Kristu Isusu, Gospodu našemu”. “Ali u svemu ovome”, rekli su
oni, “pobjed̄ujemo Onoga radi kojih nas je ljubio”. (Rimljanima 8,
38. 39. 37.) “Ali riječ Gospodnja ostaje do vijeka.” (1. Petrova 1,
25.) “Tko će osuditi? Isus Krist, koji umrije, pa još i uskrse, koji je s
desne strane Bogu, i moli za nas?” Rimljanima 8, 34.
Gospod je rekao: “Narod moj neće se posramiti do vijeka.” Joel
2. 26. “Večerom dolazi plač, a jutrom radost.” Psalam 30, 5. Kada
su učenici sreli Spasitelja, na dan njegovog uskrsnuća, i kada su u
njima gorjela srca slušajući njegove riječi; kada su vidjeli njegovu
glavu, ruke i noge, koje su za njih bile ranjene; kada ih je Isus, prije
svoga uznesenja na nebo, vodio prema Betaniji, i podigavši ruku
na blagoslov, naredio im: “Idite po svemu svijetu i propovijedajte
evand̄elje svakome stvorenju”, i onda dodao: “I evo, ja sam s vama [287]
u sve dane do svršetka vijeka” (Marko 16, 15; Matej 28, 20); kada
je na dan Duhova obećani Utješitelj sišao i s visine im bila podarena
sila, i kad je duše prožela svijest o prisutnosti njihovog Gospoda, koji
se uzeo na nebo, zar bi onda mogli, makar ih njihov put vodio kroz
žrtve i mučeničku smrt, napustiti službu evand̄elja njegove blagodati
i vijenac pravde, koji treba da prime prilikom njegovog dolaska, i
to zbog slave jednog zemaljskog prijestola, čemu su se nadali po
svom ranijem shvatanju? Onaj “koji može još izobilnije sve činiti
nego što ištemo ili mislimo”, dao im je sa zajednicom njegovih
muka i zajednicu njegovih radosti, da mogu “mnoge sinove dovesti
u sla,vu”, kao i neizrecivu radost i “vječnu i od svega pretežniju
slavu”, prema kojoj, po Pavlovim riječima, “naša sadašnja mala
nevolja nije dostojna ni da s,e usporedi.
Iskustvo učenika koji su za vrijeme prvog Kristovog dolaska
objavljivali “evand̄elje o carstvu”, slično je iskustvu onih koji su
propovijedali vijest o drugom dolasku. Kao što su učenici izišli u
svijet i propovijedali: “Izid̄e vrijeme i približi se carstvo Božje”,
tako su Miler i njegovi suradnici objavljivali da je isteklo najduže
i posljednje proročko vrijeme koje se spominje u Bibliji, da sada
neposredno predstoji sud, i da će uskoro otpočeti vječno carstvo.
Propovijedanje učenika u pogledu vremena temeljilo se na sedamde-
set nedjiela u 9. glavi Danijela. Miler i njegovi suradnici objavljivali
su svršetak 2300 dana iz Danijela 8, 14, od kojih sedamdeset nedjelja
sačinjavaju jedan dio. Propovijedanje jednog i drugog proročans-
tva temeljilo se na ispunjenju ova dva različita dijela istog velikog
proročkog perioda.
Kao ni prvi učenici, tako ni Vilijam Miler i njegovi drugovi nisu
potpuno shvatili značaj vijesti koju su objavljivali. Zablude koje su
dugo bile ukorijenjene u crkvi sprečavale su im da dod̄u do ispravnog
tumačenja jedne važne tačke proročanstva. Stoga, iako su propovi-
jedali vijest koju im je Bog povjerio, ipak su doživjeli razočaranje
zbog pogrešnog shvatanja njenoga smisla. U objašnjenju Danijela 8,
14: “Do dyije tisuće i tri stotine dana onda će se svetinja očistiti”,
Miler je, kako smo već spomenuli, prihvatio mišljenje koje je u ono
vrijeme općenito prevladavalo, naime, da je naša zemlja svetinia, i

vjerovao je da očišćenje svetinje znači očišćenje zemlje ognjem na
dan Kristovog dolaska. Zato, kad je pronašao da je svršetak 2300
[288] dana u proročanstvu tačno utvrd̄en, za- kjučio je da je time otkriveno
vrijeme drugog dolaska. Njegova zabluda potekla je otuda što je
prihvatio opće raspro-stranjeno mišljenje o tome šta je svetinja.,
U obrednoj službi, koja je bila predslika Kristove žrtve i njegove
svećeničke službe, očišćenja svetinje bio je posljednji obred koji je
poglavar svećenički obavljao po godišnjem redu svoje službe. Ovaj
posljednji obred bio je završni čin pomirenja, oduzimanje i ukla-
njanje grijeha od Izraela, a to je bio simbol završnog čina u službi
našega Prvosvećenika na nebu, uklanjanje ili brisanje grijeha njego-
vog naroda, koji su zabilježeni u nebeskim knjigama. Ova služba
obuhvata djelo istrage, djelo sud̄enja, koje neposredno prethodi Kris-
tovom dolasku na oblacima neba u velikoj sili i slavi; jer kad se On
bude pojavio, svaki će slučaj već biti riješen. Isus veli: “I plata moja
dolazi sa mnom, da dam svakome po djelima njegovim.” Otkrive-
nje 22, 12. Ovaj sud, koji neposredno prethodi drugom Isusovom
dolasku, objavljen je u prvoj evand̄eoskoj vijesti u Otkrivenju 14, 7:
“Bojte se Boga i podajte mu slavu, jer dod̄e čas suda njegova!”
Oni koji su objavljivali ovu opomenu objavljivali su pravu vijest
u pravo vrijeme. Ali, kao što su prvi učenici na temelju proročanstva
u Danijelu 9 objavili: “Izid̄e vrijeme i približe se carstvo Božje”, pa
ipak nisu saznali da j, na istom mjestu Svetoga pisma prorečena i
Mesijina smrt, tako su i Miler i njegovi suradnici propovijedali na
Danijelu 8, 14 i Otkrivenju 14, 7 zasnovanu vijest, a nisu saznali da
su u Otkrivenju 14 navedene i druge vijesti koje moraju biti objav-
ljene prije dolaska Gospodnjeg. Kao što su se učenici prevarili u
pogledu carstva koje j,e trebalo biti uspostavljeno na kraju sedam-
deset nedjelja, tako su se i adventisti prevarili u pogledu dogad̄aja
koji se imao dogoditi na kraju 2300 go-dina. U oba slučaja bilo je
po srijedi prihvatanje i vjerovanje opće zablude onog vremena, što
je zaslijepilo smisao za istinu. I prvi i drugi put ispunila se Božja
volja, jer se objavljivala vijest koja je trebalo da objavi. Ali i jedni i
drugi su se razočarali zbog svog pogrešnog shvaćanja ove vijesti.
Bog je ipak ostvario svoju dobru namjeru postigavši da na ovaj
način bude data opomena o sudu. Došao je veliki, dan. i narod je
po Božjem provid̄enju bioiskušan u pogledu odred̄enog vremena,
da bi se otkrilo šta je u njegovom srcu. Vijest je bila odred̄ena da

se okuša i očisti crkva. Trebalo je da učenici saznaju da li njihovo
srce te?i za svijetom ili za Kristom na nebu. Priznali su da ljube [289]
Gospoda, a sada je trebalo i da dokažu svoju ljubav. Da li su bili
spremni da se odreknu svojih svjetskih nada i častoljubivih planova,
i da sa radošću pozdrave dolazak svoga Gospoda? Vijest je trebalo
da im omogući da upoznaju svoje pravo duhovno stanje., Ona je
poslana u milosti da ih probudi i da ih potakne da traže Gospoda sa
pokajanjem i poniznošću.
I tako je razočaranje, iako posljedica njihovog pogrešnog shva-
ćanja vijesti koju su objavljivali, ipak bilo okrenuto na dobro. Ono
je trebalo da okuša srca onih koji su tvrdili da su primili opomenu.
Zar će oni zbog svog razočaranja tako brzo napustiti svoje iskus-
tvo i odbaciti svoje povjerenje u Božju riječ? Ili će sa molitvom
i poniznošću nastojati da otkriju u čemu su pogriješili i da shvate
značenje proročanstva? Koliko je njih radilo samo iz straha, nesvjes-
nog nagona i trenutnog uzbud̄enja? Koliko je njih bilo neodlučnih i
nevjernih? Hiljade su izjavile da im je mio Gospodnji dolazak. Da li
bi se oni odrekli vjere kad bi se od njih tražilo da podnesu sramotu i
ruganje svijeta, iskušenja i razočarenja? Da li će odbaciti istine koje
se zasnivaju na najjasnijim izjavama njegove Riječi samo zato što
nisu odmah mogli shvatiti Božji postupak prema njima?
Ovo iskušenje je trebalo da otkrije čvrstinu onih koji su sa is-
krenom vjerom bili poslušni svemu onome što su smatrali naukom
Božje Riječi i Božjeg Duha. Ovo iskustvo, više nego ijedno drugo,
trebalo je da im pokaže koliko je opasno kad se prihvate teorije i tu-
mačenja ljudi, mjesto ‘da se Biblija učini svojim vlastitim tumačem.
Teškoće i žalosti koje su se pojavile kao posljedica njihove zabluda,
trebalo je da utječu na djecu vjere da se poprave. To je trebalo da ih
podstrekne da savjesnije propovijedaju proročke riječi i da ih nauče
da sa više pažnje ispituju temelje svoje vjere i da odbace sve što nije
biblijsko, pa bilo to ma koliko rašireno u kršćaskom svijetu.
Sve što se shvatanju ovih vjernih u času iskušenja činilo ne-
jasnim, kao nekada prvim učenicima, trebalo je kasnije da bude
razjašnjeno. Kada budu vidjeli “posljedak koji će im Gospod dati”,
tada će saznati da su se usprkos teškoća koje su proizašle iz njihovih
zabluda, Božje namjere ljubavi prema njima nepromjenljivo ispu-
njavale. Svojim blagoslovenim iskustvom će saznati da je Gospod
“milostiv i pun saučešća” i da su njegovi putevi “milost i istina

[290] onima koji drže zavjet njegov i otkrivenje njegovo”.
Poglavlje 20.—Jedno veliko vjersko probudjenje
Proročanstvo koje nalazimo u 14. glavi Otkrivenja predskazuje

pojavu jednog vjerskog probud̄enja kao rezultat propovijedanja vi-
jesti o skorom Kristovom dolasku. Ivan vidi and̄ela “gdje leti posred
neba, koji imaše vječno evand̄elje da objavi onima koji žive na zem-
lji, i svakome plemenu i jeziku i koljenu i narodu”. On je “velikim
glasom” objavljivao vijest: “Bojte se Boga, i podajte mu slavu, jer
dod̄e čas suda njegova; i poklonite se onome koji je stvorio nebo i
zemlju i more i izvore vodene.” Otkrivenje 14, 6. 7.
Značajna je činj(enica da je jedan and̄eo orud̄e kome je povjerena
ova vijest opomene. Božanska mudrost je htjela da čistotom, slavom
i silom jednog nebeskog vjesnika prikaže uzvišeni karakter djela
koje treba da se obavi i silu i slavu koja će ga pratiti. A let and̄ela
“posred neba”, “veliki glas”, kojim se vijest propovijeda, i njeno
širenje med̄u svima “koji žive na zemlji” — “svakome plemenu
i jeziku i koljenu i narodu” — pokazuje brzinu širenja pokreta i
njegovu svjetsku rasprostranjenost.
Sama vijest ukazuje na vrijeme kada će ovaj pokret nastati. Kaže
se da je ona dio “vječnog evand̄elja”, i da objavljuje početak suda.
Vijest spasenja propovijedala se u svim vremenima, ali ova vijest je
dio evand̄elja koje treba da se objavljuje samo u posljednjim danima,
jer je samo tada moglo biti istina da je došao čas suda. Proročanstva
iznose niz dogad̄aja koji se odigravaju do početka suda. Ovo je
naročito tačno što se tiče knjige proroka Danijela. Ali onaj dio svoga
proročanstva koji se odnosi na posljednje vrijeme, Danijel je morao
zatvoriti i zapečatiti “do posljednjeg vremena”. Tek kada nastupi
to vrijeme, moći će biti objavljena vijest o sudit, koja se temelji na
ispunjenju ovog proročanstva. Ali u ovo po,sljednje vrijeme, veli
prorok, “mnogi će pretraživati, i znanje će se umnožiti”. Danijel 12,
4. [291]
Apostol Pavao opominjao je crkvu da Kristov dolazak ne očekuje
u njegove dane: “Jer neće doći (Kristov dan) dok ne dod̄e najprije ot-
pad, i ne pokaže se Čovjek bezakonja, sin pogibli.” 2. Solunjanima 2,
275
3. Tek poslije velikog otpada i dugog vladanja “čovjeka bezakonja”,

možemo očekivati dola-zak našega Gospoda. “Čovjek bezakonja”,
nazvan i “tajna bezakonja”, “sin pogibli” i “bezakonik”, predstav-
lja papstvo, koje će, kako je rečeno u proročanstvu, imati prevlast
1260 godina. Ovo vrijeme se završilo 1798. godine. Kristov dolazak
nije mogao biti prije ove godine. Pavlova opomena obuhvata cijeli
kršćanski period do 1798. godine. Tek poslije ove godine trebala se
propovijedati vijest o Kristovom drugom dolasku.
Takva vijest nije nikada objavljivana u prošlosti. Kao što smo
vidjeli, Pavao je nije propovijedao; on je svoju braću upućivao na
dolazak Gospodnji u dalekoj budućnosti. Reformatori je takod̄e
nisu propovijedali. Martin Luter je očekivao sud otprilike trista
godina poslije svoga vremena. Ali od godine 1798. otpečaćena je
Danijelova knjiga, razumijevanje proročanstva se povećalo, i mnogi
su objavljivali svečanu vijest o skorom sudu.
Kao i velika reformacija u šesnaestom vijeku, i adventni pokret
se pojavio istovremeno u raznim kršćanskim zemljama. U Evropi,
kao i u Americi, ljudi vjere i molitve počeli su proučavati proro-
čanstva i, proučavajući nadahnute izvještaje Božje riječi, pronašli
su uvjerljive dokaze da je blizu svršetak svih stvari. U raznim zem-
ljama pojavile su se usamljene grupe kršćana koj,e su proučavanjem
Svetoga pisma stekle uvjerenje da je Spasiteljev dolazak blizu.
Godine 1821, tri godine nakon što je Miler razjasnio proročans-
tva koja upućuju na vrijeme suda, počeo je Dr. Josip Volf, “misionar
cijeloga svijeta”, objavljivati skori dolazak Gospodnji. Volf je bio
rodom iz Njemačke, jevrejskog porijekla. Njegov otac bio je rabin.
Još u ranoj mladosti se Josip Volf osvjedočio u istinitost kršćanske
vjere. Odlučan i veoma jakog istraživačkog duha, on je u svojoj
roditeljskoj kući, gdje su se svakodnevno sastajali pobožni Jevreji,
sa velikim interesovanjem slušao razgovore koje su oni vodili o
nadama i očekivanjima svoga naroda, o slavi Mesijinog dolaska i o
uspostavljanju izraelskog carstva, čuvši jednog dana kako spominju
Isusa iz Nazareta, dječak je upitao tko je on. Odgovorili su mu da
je to bio čovjek vrlo velikog dara, ali pošto je tvrdio da je Mesija,
[292] jevrejski sud ga je osudio na smrt. “Zašto”, upitao je Josip, “zašto je
Jeruzalem, .razoren i zašto smo mi u ropstvu?” — “Ah, ah!” odgo-
vorio je njegov otac, “zato sto su Jevreji ubijali proroke,” Dječaku
najednom sinu misao: “Možda je Isus iz Nazareta bio prorok, a
Jedno veliko vjersko probudjenje 277
Jevreji su ga ubili iako je bio nevin.” Ovo osjećanje je bilo tako jako
da je, i protiv zabrane da ud̄e u kršćansku crkvu, ipak često stajao
pred vratima da bi čuo propovijed.
Kada je imao tek sedam godina, hvalio se svome starome susjedu,
kršćaninu, budućom slavom Izraela prilikom dolaska Mesije, našto
mu je starac ljubazno rekao: “Dragi dečko, reći ću ti tko je pravi
Mesija: to je Isus iz Nazareta... koga su tvoji preci razapeli na
križ, kao što su u davnoj prošlosti poubijali proroke. Pod̄i kući i
pročitaj 53. glavu proroka Izaije, i uvjerit ćeš se da je Isus Krist sin
Božji.” Dječak je odmah bio uvjeren da je to istina. Otišao je kući i
pročitao tu glavu čudeći se kako su se ti stihovi potpuno ispunili na
Isusu iz Nazareta. Da li su riječi ovoga kršćanina istinite? Dječak
je zamolio svoga oca da mu protumači ovo proročanstvo, ali ovaj
mu je odvratio sa tako mračnim šutanjem da se on nije više nikada
usudio da spomene ovaj predmet. Ovo je, med̄utim, samo povećalo
njegovu želju da što više sazna o kršćanskoj vjeri.
Saznanje koje je tražio bilo je od njega u njegovom jevrejskom
domu brižljivo sakrivano; ali kada je imao tek jedanaest godina,
napustio je očinski dom i krenuo u svijet da stekne obrazovanje i
da izabere vjeru i zanimanje. Za neko vrijeme našao je sklonište
kod svojih rod̄aka, ali uskoro su ga oni otjerali kao otpadnika, i tako,
sam i bez sredstava, morao je da sebi probija put med̄u tud̄incima.
Putovao je iz mjesta u mjesto, a u isto vrijeme je marljivo učio i
sam se izdržavao dajući čar sove jevrejskog jezika. Pod utjecajem
jednog katoličkog učitelja primio je rimsku vjeru i odlučio je da
bude misionar u svom vlastitom narodu. U tu svrhu pošao je poslije
nekoliko godina u školu propagande u Rimu da tamo nastavi svoje
studije. Ovdje je zbog svoje navike da nezavisno misli i otvorena
govori navukao na sebe prigovor da je heretik. Otvoreno je napadao
zloupotrebe crkve i zahtijevao reformu. Iako je u po-četku naišao
na naklonost papskih dostojanstvenika, ipak je poslije nekog vre-
mena morao otići iz Rima. Pod nadzorom crkvo išao je od mjesta do
mjesta, dok se nisu uvjerili da ga nikada neće privoljeti da se pod-
vrgne jarmu Rima. Napokon je proglašen za nepopravljivog, i onda
mu je ostavljeno na volju da ide kuda hoće. Krenuo je u Englesku i,
primivši protestantsku vjeru, stupio je u anglikansku crkvu. Poslije [293]
dvogodišnjeg studiranja otpočeo je, 1821. godine, svoju misiju.
Pošto je Volf prihvatio veliku istinu o prvom dolasku Krista, koji

“prezren bješe i odbačen izmed̄u ljudi, bolnik i vičan bolestima”,
vidio je da proročanstva sa istom jasnoćom opisuju i njegov drugi
dolazak u sili i slavi. I dok je svoj narod upućivao na Isusa iz Naza-
reta kao na obećanog Mesiju, i na njegov prvi dolazak u poniženju,
kao na žrtvu za grijeh ljudi, istovremenu im je ukazivao i na njegov
drugi dolazak kao Cara i Osloboditelja.
Govorio je: “Isus iz Nazareta, pravi Mesija, čije su ruke i noge
bile probodene, koji je vod̄en kao jagnje na klanje, koji je bio poznat
kao čovjek bola i patnje, koji j,e došao prvi put kada se skiptar i
palica vladalačka oduzela od Jude, doći će po drugi put na oblacima
nebeskim sa trubom arhand̄ela, ‘i noge ce njegove u taj dan stati na
gori Maslinskoj’. A ona vlast nad stvorenjima, koja je nekada bila
data Adamu, i koju je on izgubio (1. Mojsijeva 1, 26; 3, 17), bit će
data Isusu. On će biti Car nad svom zemljom. Prestat će jadikovanje
i uzdisanje svib stvorenja, a čut će se pjesme slave i hvale.., ‘jer
će doći Sin čovječji u slavi Oca svojega sa and̄elima svojim’,... i
‘mrtvi u Kristu uskrsnut će najprije’. (Matej 16, 27; 1. Solunjanima
4, 16; 1. Korinćanima 15, 23.) To je ono što mi kršćani nazivamo
prvim usksnućem. Tada će i životinjsko carstvo promijeniti svoju
prirodu, (Izaija 11, 6—9) i bit će podložno Isusu (Psalam 8.). Vladat
će sveopći mir. Gospod će opet pogledati na zemlju i reći će: ‘Gle,
sve je veoma dobro!’”
Volf je vjerovao da je dolazak Gospodnji blizu. Njegovo tuma-
čenje proročkih vremena razlikovalo se samo za nekoliko godina
od vremena kada je Miler očekivao veliko ispunjenje. Onima koji
su na osnovu onoga mjesta: “A o danu tome i o času nitko ne zna”,
pokušavali da dokažu da ljudi u pogledu blizine Kristovog dolaska
ne mogu ništa znati, odgovorio je Volf: “Zar je naš Gospod rekao da
dan i čas neće nikada biti poznat? Zar nam nije dao znake vremena
da možemo znati bar približavanje njegovog dolaska, kao što se
može znati po smokvi, na kojoj pupi lišće, da je blizu ljeto? (Matej
24, 32.) Zar da nikada ne doznamo za ovo vrijeme, mada nas On sam
opominje ne samo da čitamo proroka Danijela nego da ga i razumi-
jemo. A upravo u Danijelu stoji da će te riječi biti zapečaćene sve
[294] do posljednjeg vremena (što je bio slučaj u njegovo vrijeme), da će
“mnogi pretraživati” (jevrejski izraz za proučavanje i razmišljanje o
vremenu) i “znanje će se umnožiti”u pogledu tog vremena. (Danijel
12, 4.) Uostalom, sa ovim Spasitelj nije htio reći da približavanje

vremena neće biti poznato, nego da odred̄eni “dan” i “čas” nitko ne
zna. On kaže da ce se dosta znati po znacima vremena, da bi nas
podstrekao da se pripremimo za njegov dolazak, kao što je Noje
pripremio kovčeg.” 266
O uobičajenom tumačenju i izvrtanju Svetoga pisma, Volf je
pisao: “Veći dio kršćanske crkve udaljio se od jasnog smisla Svetoga
pisma i okrenuo se varkama budističke nauke, koja uči da će se bu-
duća sreća ljudskog roda sastojati u neprekidnom kretanju tamo amo
u zraku. Oni misle kad čitaju riječ Jevreji, da pod tim treba razumjeti
neznabošce; a kad čitaju Jeruzalem, to znači crkva; kad piše zemlja,
to znači nebo; a da pod Gospodnjim dolaskom treba razumjeti na-
predak misionarskih društava; a ići na goru Gospodnju, kući Boga
Jakovljeva, da to znači ići na neki veliki sabor metodista.”267
U toku dvadeset i četiri godine, od 1821. do 1845. godine Volf
je putovao po svijetu. U Africi je posjetio Egipat i Etio,piju; u Aziji
je proputovao Palestinu, Siriju, Perziju, Buha.ru i Indiju. Posjetio
je i Sjedinjene Države, pošto je prethodno na putu za Ameriku pro-
povijedao na otoku Sv. Jeleni. U kolovozu 1837. godine stigao je
u Njujork; nakon što je govorio u ovom gradu, propovijedao je u
Filadelfiji i Baltimoru, a onda je oti-šao u Vašington. “Ovdje mi
je”, kaže, “na prijedlog bivšeg predsjednika Džona Kvinsi Adamsa
jednoglasno stavljena na raspoloženje kongresna sala za jedno preda-
vanje koje sam održao jedne subote počašćen posjetom svih članova
kongresa, episkopa iz Virdžinije, kao i svećenstva i grad̄ana Vašin-
gtona. Ista čast ukazana mi je i od članova vlade u Nju Džersiju
i Pensilvaniji, u čijoj sam prisutnosti držao predavanja o svojim
istraživanjima u Aziji i o ličnoj vladavini Isusa Krista.”268
Dr. Volf je putovao po neciviliziranim zemljama, bez zaštite
bilo koje evropske vlasti, i tamo je pretrpio mnoge nevolje i bio
okružen bezbrojnim opasnostima. Dobivao je batine po tabanima,
trpio je glad, prodavan je kao’ rob i tri puta osud̄ivan na smrt. Bio je
napadan od razbojnika, i više puta je skoro umro od žed̄i. Jednom
mu je opljačkano sve što je imao, i morao je pješke da putuje stotine
kilometara kroz planine, dok ga je snijeg šibao po licu, a gole noge
postale su neosjetljive zbog hodanja po smrznutoj zemlji. [295]
Kada su mu savjetovali da ne ide bez oružja med̄u divlja i ne-
prijateljska plemena, odgovorio je da je naoružan dobrim oružjem:
“molitvom, revnovanjem za Krista i pouzdanjem u njegovu pomoć”.

“Ja sam”, reče, “naoružan u srcu ljubavlju prema Bogu i bližnjima,
a u svojoj ruci imam Bibliju.” Sa bobom je uvijek nosio Bibliju na
jevrejskom i engleskom jeziku. O jednom svom kasnijem putu rekao
je: “U svojoj ruci držao sam otvorenu Bibliju... Osjećao sam da se
moja snaga nalazi u toj knjizi, i da će me njena sila sačuvati.” Na taj
način održao se u svom radu sve dok vijest o sudu nije bila objav-
ljena velikom dijelu zemaljske kugle. Med̄u Jevrejima, Turcima,
Perzijancima, Hindusima i mnogim drugim narodima i plemenima
širio je Božju riječ na ovim raznim jezicima, i svuda je objavljivao
Mesijino carstvo koje dolazi.
Na svojim putovanjima u Buhari našao je nauku o dolasku Gos-
podnjem usred jednog udaljenog i usamljenog naroda. On kaže:
“Arapi u Jemenu imaju knjigu zvanu “Seera”, koja sadrži vijest o
Kristovom dolasku i njegovom carstvu u slavi, i oni očekuju da će
se 1840. godine desiti veliki dogad̄aji.” “U Jemenu... sam bio šest
dana sa sinovima Rahabovim. Oni n,e piju vino, ne sade vinograde,
ne siju žito, stanuju u šatorima i opominju se riječi Jonadaba, sina
Rehabova. (Jeremija 35, 6-7) Kod njih se nalaze i djeca Izraelova
iz plemena Danova... koji zajedno sa sinovima Rehabovim očekuju
dolazak Mesije na oblacima nebeskim.”
Sličnu vjeru našao je i jedan drugi misionar u Tatarskoj. Jedan ta-
tarski svećenik upitao je jednog misionara kada će Kris; po drugi put
doći. Kada je misionar odgovorio da o tome ništa ne zna, svećenik se
vrlo začudio takvom neznanju čovjeka koji tvrdi da je učitelj Biblije,
i rekao je da će po njegovom ličnom vjerovanju, zasnovanom na
proročanstvu, Krist doći oko 1844. godine.
U Engleskoj se već 1826. godine počela propovijedati ad,ventna
vijest. Ovdje pokret nije dobio tako odred̄en oblik kao u Americi.
Tačno vrijeme Kristovog dolaska nije bilo tako općenito propovije-
dano, ali je objavljivana velika istina o Kristovom dolasku u sili i
slavi, i to ne samo med̄u desidentima i nonkonformistima. Mourant
Brok, jedan engleski književnik, tvrdi da je oko sedam stotina propo-
vjednika anglikanske crkve objaljivalo ovu vijest evand̄elja o carstvu.
Vijest koja j.s upućivala na godinu 1844. kao na vrijeme Kristovog
[296] dolaska objavljivala se u Velikoj Britaniji. Štampani spisi o adven-
tnom pokretu širili su se iz Sjedinjenih Država na sve strane. U
Engleskoj su preštampavane knjige i časopisi, a godine 1842. Robert
Vinter, dod̄eni Englez, koji je adventnu nadu prihvatio u Americi,

vratio se u svoj zavičaj da objavljuje dolazak Gospodnji. Mnogi su
se sjedinili s njime u ovome djelu, i vijest O sudu se objavljivala u
raznim dijelovima Engleske.
U južnoj Americi našao je Lakunca, španjolski jezuita, usred
neznanja i prijevare svećenstva, put do Svetoga pisma, I tako je
primio istinu o skorom Kristovom dolasku. Podstreknut da saopći is-
tinu, a želeći da izbjegne crkvene kazne, objavljivao je svoje poglede
pod imenom “Rabi Ben — Ezra”, pred-stavljajući se kao obraćeni
Jevrejin. Lakunca je živio u osamnaestom vijeku, ali tek oko 1825.
godine njegova knjiga, pošto je dospjela u London, prevedena je na
engleski jezik. Njeno izdavanje poslužilo je da u Engleskoj poveća
probud̄eno interesiranje za dolazak Gospodnji.
Ovu nauku propovijedao je u Njemačkoj u osamnaestom vijeku
Bengel, biskup luteranske crkve i čuveni biblijski naučenjak i kri-
tičar. Poslije svog školovanja, Bengel se posvetio studiju teologije,
kojoj ga je privlačio njegov po prirodi pobožan duh, produbljen
njegovim obrazovanjem i disciplinom u ranoj mladosti. Kao i drugi
ozbiljni mladi ljudi prije i poslije njega, i on je morao da se bori pro-
tiv sumnji i teškoća religiozne prirode. U svojim spisima spominje,
sa puno osjećanja, “mnoge strijele koje su probadale njegovo’ srce
i činile njegovu mladost teško podnošljivom.” Kad je postao član
crkvenog vijeća u Virtembergu, borio se za stvar vjerske slobode.
“Mada je crkvi priznavao sva prava i preimućstva, tražio je da se
dozvoli da istupe iz državne crkve svi oni koji iz razloga savjesti
to žele. Dobre posljedice ovoga postupka i danas se još osjećaju u
njegovoj domovini.
Kad je jednom spremao propovijed za adventnu nedjelju iz Ot-
krivenja 21. glave, iznenada mu je zasijala svjetlost o drugom Kris-
tovom dolasku. Proročanstva iz Otkrivenja postala su mu jasnija
nego ikada ranije. Saznanje o ogromnoj važnosti i neizmjernoj slavi
prizora koje su proroci opisali, toliko ga je uzbudilo da je bio pri-
nud̄en da za neko vrijeme prekine proučavanje ovoga predmeta. Ali
na propovjedaonici mu se opet pojavila ista slika u svoj svojoj sili i
jasnoći. Od toga vremena posvetio se proučavanju proročanstava,
osobito onih u Otkrivenju, i uskoro se uvjerio da ona upućuju na
Kristov dolazak koji nije daleko. Datum koji je on ustanovio kao
vrijeme drugog Kristovog dolaska razlikovao se samo za nekoliko [297]
godina od onoga koji je kasnije prihvatio Miler.

Bengel ovi spisi su se proširili po cijelom kršćanskom svijetu.
U njegovoj državi, Virtembergu, a donekle i u drugim dijelovima
Njemačke, bili su već prilično prihvaćeni njegovi pogledi o proro-
čanstvima. Pokret se poslije njegove smrti i dalje širio, i adventna
vijest se čula u Njemačkoj u isto vrijeme kad je i u drugim zemljama
skrenula na sebe pažnju. Još ranije su neki vjerni otišli u Rusiju, i
ondje osnovali kolonije, i vjera u skori Kristov dolazak još uvijek se
čuva u njemačkim crkvama ove zemlje.
U Francuskoj i Švicarskoj je takod̄e zasjalo vidjelo. U Zenevi,
gdje su Farel i Kalvin raširili istinu reformacije, propovijedao je
Gosen vijest o drugom Kristovom dolasku. Dok je još studirao na
univerzitetu, na Gosena je utjecao duh raci,onalizma, koji je u drugoj
polovini osamnaestog i u početku devetnaestog vijeka vladao u
cijeloj Evropi, i kad je stupio u propovjedničku službu bio je ne samo
neupućen u pravu vjeru nego je i naginjao sumnji. U svojoj mladosti
rado je studirao proročanstva. Čitajući Rolenovu “Historiju staroga
vijeka”, nj,egova je pažnja bila skrenuta na drugu glavu Danijelovu.
Bio je iznenad̄en čudnovatom tačnošću kojom su se proročanstva
ispunila, kako se to vidjelo iz prikaza ovog historičara. Tu se nalazilo
svjedočanstvo o božanskom nadahnuću Svetoga pisma, koje mu je u
raznim opasnostima kasnijih godina služilo kao lenger. Više se nije
mogao zadovoljiti naukom racionalizma i, proučavajući Bibliju i
tražeći jasnije vidjelo, stekao je poslije nekog vremena čvrstu vjeru.
Kad je nastavio da proučava proročanstva, uvjerio se da je dola-
zak Gospodnji blizu. Pod utiskom svečanosti i važnosti ove velike
istine, želio je da je iznese pred narod. Ali vjerovanje, rašireno u na-
rodu, da su Danijelova proročanstva tajna, i da se ne mogu razumjeti,
bilo je velika smetnja u ostvareni u njegove namjere. Napokon je
odlučio — kao što je prije njega učinio Farel kada je Zenevi donio
evand̄elje — da počne sa djecom preko koje se nadao da će privući i
roditelje.
Govoreći kasnije o svojoj namjeri u ovom pothvatu, rekao je:
“Želio bih da to razumijemo ne zbog toga što su ove pouke od malog
značaja nego, naprotiv, zbog toga što su vrlo važne. Htio sam da ih
pripremim u ovom tako razumljivom obliku i da se pomoću njih
obratim djeci. Htio sam da me čuju, a bojao sam se da me neće
[298] čuti ako se obratim najprije odraslima.” “Zato sam odlučio da se
približim najmanjima. Pokupio sam kao slušaoce samo djecu. Ako

se njihov broj bude povećao, ako se vidi da slušaju, da im se dopada,
da ih privlači, da razumiju predmet i mogu da ga objasne, onda ću
biti siguran da ću uskoro imati i drugi krug slušalaca, jer će odrasli
uvidjeti da se isplati sjesti i proučavati istinu, Ako tako bude, onda
je uspjeh siguran.”
Trud je bio uspješan. Kada se Gosen obraćao djeci, dolazili su
i stariji ljudi da ga slušaju. Galerije njegove crkve bile su pune
pažljivih slušalaca. Med̄u njima bilo je učenih i uglednih, kao i
stranaca koji su posjetili Ženevu; i preko njih je vijest odnesena u
druge krajeve.
Ohrabren ovim uspjehom, Gosen je štampao svoje pouke u nadi
da će u crkvenim općinama, gdje se govori francuski, podstaći pro-
učavanje proročkih knjiga. On kaže: “Objaviti pouke koje se daju
djeci znači kazati odraslima, koji zanemaruju takve knjige, pod laž-
nim izgovorom da su nerazumljive: Kako mogu biti nerazumljive,
kada ih razumiju vaša djeca?” “Veoma želim”, dodaje on, “da pozna-
vanje proročanstava po mogućnosti učinim općim u našim crkvenim
općinama.” “Čini mi se da nema proučavanja koje bi bolje odgo-
varalo potrebama našeg vremena. Njime se moramo pripremati za
predstojeću nevolju i čekati na Isusa Krista.”
Iako je Gosen bio jedan od najistaknutijih i najomiljenijih pro-
povjednika na francuskom jeziku, ipak je poslije nekog vremena
bio razriješen svoje dužnosti, a kao razlog navedeno je to što je
prilikom svoga poučavanja omladine upotrebljavao Bibliju mjesto
crkvenog katekizisa, jedne dosadne i racionalističke knjige, koja
je gotovo bez ikakve pozitivne vjere. Kasnije je postao profesor u
jednoj teološkoj školi, dok je nedjeljom nastavio svoj rad sa djecom
poučavajući ih o Svetome pismu. Njegova djela o proročanstvima
probudila su veliko interesiranje. Sa nastavničke katedre, štampom
i svojim najomiljenijim zanimanjem kao učitelj djece vršio je kroz
dugi niz godina jak utjecaj, i bio je orud̄e kojim je pažnja mnogih
ljudi bila skrenuta na proučavanje proročanstava koja su pokazivala
da je dolazak Gospodnji blizu.
I u Skandinaviji se propovijedala vijest o Kristovom drugom
dolasku i probudila je veliko interesovanje. Mnogi su bili pokrenuti
iz svoje bezbrižne sigurnosti da priznaju svoje grijehe i napuste
ih, i da u Kristovo ime potraže oproštenje. Ali, svećenstvo državne
[299] crkve suprotstavilo se pokretu, i njegovim utjecajem neki koji su

propovijedali vijest bili su bačeni u zatvor. U mnogim mjestima
gdje su propovjednici skorog Kri-stovog dolaska na ovaj način bili
ušutkani, Bog je odlučio da objavi vijest na jedan neobičan način
preko djece. Pošto su bila još maloljetna, državni zakoni ih nisu
mogli ograničavati, i ona su mogla nesmetano da govore.
Pokret se širionaročito med̄u nižim staležima. U skromnim sta-
novima radnika sakupljao se narod da čuje opomene. Djecapropo-
vjednici i sama su bila većinom stanovnici kućeraka. Neka od njih
nisu bila starija od šest do osam godina, i dok je njihov život doka-
zivao da ljube Spasitelja i da žele da budu poslušni svetim Božjim
propisima, njihov je opći izgled dokazivao samo običan razum djece
njihovog uzrasta, i ništa više od običnih dječjih sposobnosti. Ali
kad su stajala pred ljudima bilo je očigledno da su bila pokretana
utjecajem koji je nadvisivao njihove prirodne sposobnosti. Njihov
glas i cijelo njihovo biće se promijenilo, i sa svečanom silom objav-
ljivali su vijest o sudu, služeći se pri tome tačno riječima Svetoga
pisma: “Bojte se Boga i podajte mu slavu, jer dod̄e čas suda nje-
gova.” Korila su grijehe naroda, osud̄ujući ne samo razvrat i poroke
nego i želju, za svjetskim životom i nevjerstvo, i opominjala su svoje
slušaoce da se pokaju da bi izbjegli budući gnjev.
Narod ih je dršćući slušao. Božji Duh govorio je njihovim srcima.
Mnogi su bili pokrenuti da sa novom i dubljom revnošću proučavaju
Sveto pismo-, Neumjereni i nemoralni su otpočeli nov život; drugi
su se odrekli svojih nečasnih navika, i izvršeno je tako neobično
djelo da su i sami propovjednici državne crkve morali priznati da je
sa ovim pokretom Božja ruka.
Božja je volja bila da se glas o Spasiteljevom dolasku proširi u
Skandinavskim zemljama, a kada su njegove sluge bile ušutkane,
Bog je izlio svoga Duha na djecu da bi se djelo dovršilo. Kad se
Isus, praćen od radosnog naroda, koji mu je radosnim uzvicima i
mašući palmovim granama klicao kao sinu Davidovu, približavao
Jeruzalemu, zavidljivi farizeji su tražili da zapovjedi narodu da šuti,
Ali Isus im je odgovorio da je sve to ispunjenje proročanstva, i
ako oni ušute, kamenje će progovoriti. Narod zaplašen prijetnjama
svećenika i starješina, prestao je da iskazuje svoju radost kada je
Isus prolazio kroz vrata Jeruzalema, ali djeca su u predvorju hrama
nastavila da kliču i pjevaju mašući palmovim granama: “Hosana
sinu Davidovu!” Kada su mu farizeji gnjevno rekli: “Čuješ li šta ona [300]
govore?” Isus je odgovorio: “Da, zar niste nikad čitali: Iz usta male
djece i koja sisaju načinio si sebi hvalu?” (Matej 21, 8-16.) Kao što
je Bog u vrijeme prvog Kristovog dolaska radio preko djece, tako se
isto njima poslužio da objavi vijest o drugom Kristovom dolasku.
Božja riječ da će vijest o Spasiteljevom dolasku biti objavljena
narodima, plemenima i jezicima, ispunila se.
Vilijamu Mileru i njegovim suradnicima bio je dat zadatak da
propovijedaju adventnu vijest u Americi. Ova zemlja postala je
središte velikog adventnog pokreta. Ovdje se proročanstvo O prvoj
and̄eoskoj vijesti neposredno ispunilo. Milerov! spisi I spisi njegovih
suradnika bili su odnijeti u najudaljenije zemlje. Gdje god su došli
misionari, bila je objavljena i radosna vijest o skorom Kristovom
dolasku. Na sve strane širila se vijest vječnoga evand̄elja: “Bojte se
Boga i podajte mu slavu, jer dod̄e čas suda njegova.”
Svjedočanstvo proročanstva koje je upućivalo, kako je tada iz-
gledalo, na Kristov dolazak u proljeće 1844. godine učinilo je dubok
utisak na savremenike. Kako se vijest širila iz države u državu, tako
je svuda nastajalo veliko probud̄enje. Mnogi su bili osvjedočeni da
su dokazi, zasnovani na proročkom računanju vremena ispravni i,
napuštajući svoja lična mišljenja, radosno su prihvatali istinu. Neki
propovjednici odbacili su svoje uskogrudne poglede i osjećanja,
odrekli su se svojih plata i svojih crkava i sjedinili su se u objav-
ljivanju Isusovog ponovnog dolaska. Ali bilo je srazmjerno malo
propovjednika koji su prihvatili ovu vijest, zato je ona većim dijelom
bila povjerena poniznim laicima. Zemljoradnici su napuštali svoja
polja, zanatlije svoje radionice, trgovci svoju robu, činovnici svoje
-položaje; ipak je broj radnika bio nedovoljan u odnosu prema djelu
koje je trebalo da se izvrši. Stanje u kome se nalazila bezbožna
crkva, u svijetu utonulom u zlu, tištalo je duše vjernih stražara, i
oni su dragovoljno podnosili nevolje, patnje i oskudicu da bi mogli
pozvati ljude na pokajanje i spasenje., Iako im se sotona protivio,
djelo je ipak stalno napredovalo, a istinu o Kristovom ponovnom
dolasku prihvatile su mnoge hiljade.
Svuda se objavljivala ozbiljna vijest koja je opominjala greš-
nike, svjetske ljude kao i članove raznih crkava da izbjegnu budući
gnjev. Kao Ivan Krstitelj, Kristov preteča, propovjednici su položili
sjekiru na korijen drvetu, tražeći od svih da donesu prave plodove
pokajanja. Njihovi dirljivi pozivi bili su upadljiva suprotnost prema

[301] uvjeravanjima o miru i sigurnosti koja su se čula sa propovjedaonica
zvaničnih crkava. Gdje god se vijest propovijedala, narod se bio
pokrenuo. Jednostavno i neposredno svjedočanstvo Svetoga pisma,
praćeno silom Svetoga Duha, bilo je tako silno da je malo tko mogao
da mu se usprotivi. Kršćani po imenu bili su pokrenuti iz svoje
lažne sigurnosti. Uvidjeli su svoj otpad od vjere, svoju ljubav prema
svijetu i nevjerstvo, svoju ohohlost i sebičnost. Mnogi su tražili
Gospoda sa pokajanjem i poniznošću. Sklonost koju su pokazivali
prema zemaljskim stvarima, sada su upravili ka nebu. Na njima je
počivao Božji Duh, i smjerna i ponizna srca sjedinila su se u pokliku:
“Bojt,e se Boga i podajte mu slavu, jer dod̄e čas suda njegova!”
Grešnici su plačući pitali: “Šta nam valja činiti da se spasimo?”
Oni čiji život nije bio pošten nastojali su da poprave svoju nepravdu.
Svi koji su u Kristu našli mir, čeznuli su za tim da i druge vide kao
dionike svojih blagoslova. Srca roditelja obraćala su se djeci, a srca
djece svojim roditeljima. Ograde oholosti i nepristupačnosti bile su
uklonjene. Čula su se iskrena priznanja, a članovi obitelji trudili su
se oko spasenja onih koji su im bili najbliži i najmiliji. Često su se
čule ozbiljne molitve za druge. Svuda su se duše u velikom strahu
borile sa Bogom, Mnogi su se molili cijelu noć za osvjedočenje da
su im grijesi oprošteni, ili za obraćenje svojih rod̄aka i susjeda.
Ljudi svih slojeva hrlili su na skupove adventista., Bogati i si-
romašni, veliki i mali htjeli su iz raznih uzroka da čuju nauku o
Kristovom dolasku. Gospod je obuzdavao duh otpora kada su nje-
gove sluge iznosile osnove svoje vjere. Često je orud̄e bilo slabo, ali
je Duh Božji davao istini silu. Na ovim skupovima osjećala se prisut-
nost svetih and̄ela, i svakog dana su se mnogi priključivali vjernima.
Kada su bili ponavljani dokazi o skorom Kristovom dolasku, veliko
mnoštvoje slušalo, mirno i bez daha, svečane riječi. Izgledalo je da
su se nebo i zemlja približili. Božju moć osjećali su mladi i stari, i
oni srednjih godina. Ljudi su se vraćali kući sa pjesmom hvale na
usnama, i radostan glas odzvanjao je kroz tihi noćni zrak. Nitko od
onih koji su prisustvovali ovim skupovima ne može zaboraviti one
tako značajne prizore.
Objavljivanje odred̄enog vremena Kristovog dolaska izazvalo
je veliki otpor mnogih iz svih staleža, počevši od propovjednika sa
propovjedaonice, pa sve do najokorjelijeg grešnika. Ispunile su se
riječi proročanstva: “I ovo znajte najprije da će u posljednje dane

doći rugači koji će živjeti po svojim željama, i govoriti: gdje je [302]
obećanje dolaska njegova? Jer otkako oci pomriješe, sve stoji tako
od početka stvorenja .” (2. Petrova 3, 3. 4.) Mnogi koji su tvrdili da
ljube svoga Spasitelja izjavili su da nemaju nikakvog prigovora nauci
o njegovom drugom dolasku, nego da su samo protiv odred̄enog
vremena. Ali Božje oko, koje sve vidi, vidjelo je što je u nijhovim
srcima. Oni nisu željeli ništa čuti o tome da će Krist doći da sudi
svijetu po pravdi. Oni su bili nevjerne sluge. Njihova djela ne bi
mogla podnijeti Božji pogled koji ispituje srca, i zato su se bojali
da se susretnu sa svojim Gospodom. Kao i Jevreji u vrijeme prvog
Kristovog dolaska, ni oni nisu bili spremni da pozdrave Krista. Nisu
samo odbijali da slušaju jasne dokaze iz Pisma nego su se i rugali
onima koji su čekali Gospoda. Sotona i njegovi and̄eli klicali su
od veselja i rugali su se Kristu i svetim and̄elima što narod koji
se smatra njegovim ima prema Njemu tako malo ljubavi i ne želi
njegov dolazak.
“A o danu tome i času nitko ne zna”, glasio je najčešće isticani
dokaz protivnika adventne vijesti. Ovo mjesto glasi: “A o danu tome
i o času nitko ne zna, ni and̄eli nebeski, do Otac moj sam.” Matej 24,
36. Oni koji su čekali svoga Gospoda iznijeli su razumljivo i tačno
tumačenje ovoga mjesta u Bibliji, tako da se očevidno odmah poka-
zalo kakoprotivnici iskrivljuju taj stih. Ove je riječi Krist izgovorio
u onom važnom razgovoru sa svojim učenicima na Maslinskoj gori
kada je posljednji put izašao iz hrama. Učenici su ga pitali: “Kakav
je znak tvojega dolaska i posljetka vijeka?” Isus im je naveo izvjesne
znakove i rekao: “Tako vi kad vidite sve ovo, znajte da je blizu kod
vrata.” Matej 24, 3. 33. Jedna Spasiteljeva izjava ne smije biti tako
prikazana da pobija drugu. Iako nitko ne zna dan ni čas njegovog do-
laska, ipak se od nas traži da znamo kada je dolazak blizu. Isus zatim
kaže da će hotimično zanemarivanje njegovih opomena o vremenu
njegovog skorog dolaska biti isto tako kobno kao što je bilo neznanje
prepotopnog svijeta o dolasku potopa. Kristova priča u istoj glavi,
koja pokazuje razliku izmed̄u vjernog sluge i nevjernog, te iznosi
osudu nad onim koji je u svome srcu rekao: “Neće moj gospodar još
za dugo doći”, ističe kako će Krist, kad bude došao, suditi svima i
platiti onima koji straže i objavljuju njegov dolazak, a kako onima
koji ga poriču. “Blago tome sluzi kojega došavši gospodar njegov
[303] nad̄e da izvršuje tako.” Matej 24, 42—51. “Ako li ne uza- stražiš,
doći ću na tebe kao lupež, i nećeš čuti u koji ću čas doći na tebe.”
Otkrivenje 3, 3.
Pavao govori o onim ljudima kojima će dolazak Gospodnji biti
neočekivan. “Jer sami znate jamačno da će dan Gospodnji doći kao
lupež po noći. Jer kad reku: mir je i nema se šta bojati, onda će
iznenada napasti na nih pogibao... i neće uteći.” A za one koji su
cijenili Gospodnju opomenu, dodaje: “Ali, vi, braćo, niste u tami da
vas dan kao lupež zastane. Jer ste vi svi sinovi vidjela i sinovi dana:
nismo noći niti tame.” 1. Solunjanima 5, 2-5.
Iz ovoga se jasno vidi da Biblija ne opravdava da čovjek ostaje
u neznanju u pogledu blizine Kristovog dolaska. Ali oni koji samo
traže izgovor da bi odbacili istinu zatvorili su uši ovom razjašnjenju,
i drski rugači, kao i tobožnji propovjednici Isusa Krista, nastavljaju
da ponavljaju: “A o danu teme času nitko ne zna.” Kada se narod
probudio i počeo da traži put spasenja, vjerski učitelji stali su izmed̄u
njega i istine, pokušavajući da njegovo strahovanje umire lažnim
tumačenjima Božje riječi. Nevjerni stražari priključili su se djelu
velikog varalice i vikali su: “Mir! Mir!” kad Bog nije govorio: Mir!
Kao i farizeji u danima Krista, mnogi su odbijali da ud̄u u nebesko
carstvo i spriječavali su onima koji su htjeli ući. Iz njihovih ruku
tražit će se krv ovih duša.
Najponizniji i najpobožniji članovi crkava bili su obično prvi
koji su primili vijest. Oni koji su lično proučavali Bibliju morali su
neminovno vidjeti koliko je uobičajeno mišljenje o proročanstvima
bilo protivno Pismu. Gdje god narod nije bio zaveden utjecajem
svećenstva, i gdje je sam za sebe istraživao Božju riječ, bilo je
dovoljno samo usporediti adventnu nauku sa Svetim pismom da bi
se vidjelo njeno božansko porijeklo.
Mnogi su bili prognani od svoje nevjerne braće. Neki su odlučili
da ne priznaju javno svoju nadu da bi zadržali svoj položaj u crkvi;
drugi su, med̄utim, osjećali da im vjernost prema Bogu ne dopušta
da sakrivaju istinu koju im je Bog povjerio. Mnogi su bili isključeni
iz crkve samo zato što su izrazili svoju vjeru u Spasiteljev dolazak.
Onima koji su podnijeli kušanje svoje vjere, bile su dragocjene
prorokove riječi: “Braća vaša, koja mrze na vas i izgone vas imena
mojega radi, govore: Neka se pokaže slava Gospodnja. I pokazat će
se na vašu radost, a oni će se posramiti.” Izaija 66, 5.
Božji and̄eli pratili su sa najvećim interesiranjem uspjeh opo-

mene. Kada su crkve odbacile vijest, and̄eli su se od njih tužno [304]
okrenuli. Ali bilo j,e još mnogo pojedinaca koji nisu bili iskušani
u pogledu vjere u Kristov dolazak. Mnogi, zavedeni od supruge
ili supruga, od roditelja ili djece, vjerovali su da je grijeh i slušati
takvu “heretičku” nauku, koju propovijedaju andventisti. And̄elima
je nared̄eno da brižno paze na te duše; jer je trebalo da nova svjetlost
sa Božjeg prijestola obasja njihovu stazu.
Sa neizrecivom čežnjom čekali su svi koji su primili vijest na
dolazak svoga Spasitelja. To vrijeme, u koje su očekivali da će mu
poći u susret, bilo je pred vratima. Ovom času približavali su se
mirno i svečano. Bili su u slatkoj zajednici sa Bogom — zalogom
mira, koji će im u budućoj slavi biti dat u dio. Nitko od onih tko
je lično iskusio ovu nadu i ovo pouzdanje ne može zaboraviti one
divne časove očekivanja. Već nekoliko nedjelja prije očekivanog
vremena, većina je prekinula sve zemaljske poslove. Iskreni vjerni
su ispitivali brižljivo svaku misao i svaku želju svoga srca, kao da se
nalaze na svojoj samrtnoj postelji, i da kroz nekoliko sati, za sve na
zemlji moraju zaklopiti oči. Nisu se šile “haljine ujnesenja” (Vidi
Hist. dodatak), ali svi su osjećali potrebu unutrašnjeg osvjedočenja
da su spremni da sretnu Spasitelja; njihove bijele haljine bile su
čistota duše, karakter očišćen u Kristovoj krvi pomirenja. O, kada bi
Božji narod imao sada isti duh koji ispituje svoja srca, istu ozbiljnu
i odlučnu vjeru! Kada bi nastavio na ovaj način da hodi ponizno
pred Gospodom i da! šalje svoje molbe ka prijestolu milosti, imao
bi mnogo drago,cjenila iskustvo nego što ih ima. Malo je molitava,
malo je iskrenog osvjedočenja o ličnoj grešnosti, a nedostatak žive
vjere lišava mnoge obilne milosti koju je naš Otkupitelj spreman da
da.
Bog je htio da iskuša svoj narod. Njegova ruka je pokrila jednu
grešku u računanju proročkog vremena. Adventisti nisu otkrili gre-
šku niti su je otkrili njihovi učeni protivnici. Ovi su govorili: “Vaše
računanje proročkog vremena je ispravno. Neki veliki dogad̄aj odi-
grat će se u najskorije vrijeme; ali to nije ono što proriče Miler; to je
obraćenje svijeta, a ne drugi Kristov dolazak”., (Vidi Hist. dodatak.)
Vrijeme očekivanja je prošlo, a Krist nije došao da oslobodi svoj
narod. Oni koji su iskrenom vjerom i srdačnom ljubavlju očekivali
svoga Spasitelja doživjeli su gorko razočarenje. Ali Božja namjera
[305] je bila postignuta. On je iskušao srca onih koji su tvrdili da čekaju

na njegov dolazak. Medu ovima bilo je mnogo njih koji nisu bili
podstreknut nikakvim višim pobudama već samo strahom. Njihova
vjera nije utjecala ni na njihova srca ni na njihov život. Kada se oče-
kivani dogad̄aj nije ispunio, ovi ljudi su govorili da nisu razočarani;
oni zapravo nikada nisu ni vjerovali da će Krist doći. Oni su bili
med̄u prvima koji su se rugali bolu iskrenih vjernih.
Ali Isus i sve nebeske vojske gledali su sa ljubavlju i saučešćem
na iskušane i razočarane vjerne. Kada bi se podigao nevidljivi veo
koji dijeli vidljivi svijet od nevidljivoga, tada bi se mogli vidjeti
and̄eli kako se približavaju ovim nepokolebljivim dušama i kako ih
[306] štite od strijela sotoninih.
Poglavlje 21.—Odbačena opomena
Vilijam Miler i njegovi suradnici propovijedali su nauku o ponov-

nom Kristovom dolasku sa jednim ciljem: da svoje bližnje podsjete
na pripremanje za sud. Oni su nastojali da podsjete pristalice vjere
na pravu nadu crkve i da im ukažu na potrebu dubljeg kršćanskog
iskustva. Isto tako radili su na tome da neobraćene uvjere da je
njihova dužnost da se neodložno pokaju i obrate Bogu. “Nisu po-
kušavali da bilo koga obraćaju kakvoj sekti ili vjerskoj grupi, pa su
zato radili med̄u svim grupama i sektama, ne miješajući se u njihove
organizacije i crkvene propise.”
“U svemu svome radu”, rekao je Miler, “nikada nisam želio ili
namjeravao da stvaram novi pravac izvan postojećih crkava, ili da
jednoj crkvi bilo u čemu dam preimućstvo na račun druge. Namje-
ravao sam da svima budem koristan. Pretpostavljajući da će se svi
kršćani radovati nadi u skori Kristov dolazak, i da oni koji nisu mogli
razumjeti ovu istinu kao što sam je ja razumio neće manje ljubiti one
koji prihvate ovu naliku, nisam ni pomišljao da će ikad biti potrebni
posebni sastanci. Moj jedini cilj bio je da duše obraćam Bogu, da
svijetu objavim sud koji dolazi i da svoje bližnje podstreknem da
izvrše pripremu srca koja će ih osposobiti da u miru dočekaju svoga
Boga. Velika većina onih koji su mojim radom bili obraćeni ujedinili
su se sa raznim postojećim crkvama.”269
Pošto je Milerov rad bio koristan za utvrd̄ivanje crkava, to se
neko vrijeme na nj gledalo sa naklonošću. Ali kada su se propo-
vjednici i vjerske vod̄e okrenuli protiv adventne nauke i odlučili
da uguše svako širenje ove nauke, usprotivili su se njoj ne samo sa
propovjedaonica nego su čak zabranili svojim vjernicima da slušaju
propovijedi o drugom dolasku i da na svojim sastancima govore o
ovoj nadi. Tako su se vjerni našli u teškom položaju i zbunjenosti.
Oni su ljubili svoje crkve i nerado su se cd nijh odvajali.. Ali kada [307]
su vidjeli da se svjedočenje Božje riječi potiskuje i da im se poriče
pravo da istražuju proročanstva, bili su uvjereni da im vjernost prema
Bogu zabranjuje da se potčine. Nisu mogli one koji su odbacivali
291
svjedočenje Božje riječi smatrati Kristovom crkvom, koja je “stup i

tvrd̄a istine”. Oni su zato smatrali da je opravdano da se odvoje cd
svojih dosadašnjih crkava., U ljeto 1844. godine istupilo je iz crkava
oko pedeset tisuća članova.
U to vrijeme u većini crkava u Sjedinjenim Državama primjeći-
vala se značajna promjena. Već mnogo godina zapažalo se postepeno
i sve veće prilagod̄avanje svjetskim običajima i navikama, i zbog
toga sve veće opadanje pravoga duhovnog života. Ali te godine
pokazali su se gotovo u svim crkvama u zemlji znaci naglog i zna-
čajnog opadanja. Izgledalo je kao da nitko ne može pronaći uzrok
tome, ali je ova činjenica bila poznata i o tome se raspravljalo u
štampi i sa propovjedaonice.
Na saboru propovjednika u Filadelfiji, gospodin Berns, pisac
jednog vrlo poznatog biblijskog komentara i propovjednik jedne
od najistaknutijih crkava svoga grada, rekao je da je već dvadeset
godina u propovjedničkoj službi i da nije nikada, do posljednjeg
obreda večere Gospodnje, podijelio pričest, a da nije primio u crkvu
veći ili manji broj novih članova. Ali sada više nema probud̄enja,
nema obraćenja, nema med̄u vjernicima vidljivog rastenja u milosti,
i više nitko ne dolazi da sa njime razgovara o spasenju svoje duše. Sa
povećavanjem poslovanja i sa većim procvatom trgovine i industrije
pojavljuje se i sve veći porast svjetskog duha. Tako je kod svih
vjerskih zajednica.”
Mjeseca veljače iste godine, profesor Fini, iz koledža u Oberlinu,
rekao je: “Ustanovili smo činjenicu da su gotovo sve protestantske
crkve u našoj zemlji ravnodušne ili čak neprijateljski raspoložene
prema skoro svim moralnim reformama našeg vremena. Ima nekih
izuzetaka, ali ne toliko da ovu činjenicu ne bismo mogli smatrati
kao opću. Imamo još jednu drugu činjenicu koja ovo dokazuje: go-
tovo potpuno odsustvo onog utjecaja koji crkve oživljava. Duhovna
ravnodušnos prožela je gotovo sve, i veoma je duboka; to potvrd̄uje
vjerska štampa u cijeloj zemlji... Članovi crkve predali su se u veli-
koj mjeri modi, idu ruku pod ruku sa nevjernima na izlete, na ples i
na druge razne zabave, itd... Ali ne govorimo više o ovim mučnim
[308] stvarima. Dosta je što se dokazi nagomilavaju i teško nas terete. To
dokazuje da. su se crkve žalosno izopačile. One su se mnogo udaljile
od Gospoda, i On se od njih povukao.”
Odbačena opomena 293
Neki pisac u “Religioznom teleskopu”, poznatom vjerskom časo-

pisu, tvrdi: “Nikad do sada nismo bili svjedoci tako općeg vjerskog
opadanja. Zaista crkva treba da se probudi i da ispita razloge svog
bijednog stanja, jer svatko tko ljubi Sion, mora da uvidi da je stanje
crkve zaista bijedno. Kada mislimokako su rijetki slučajevi pravoga
obraćenja, a s druge strane vidimo gotovo neusporedivu bezobzir-
nost i otvrdnulost grešnika, onda skoro nehotice moramo uskliknuti:
“Zar je Bog zaboravio da bude milostiv, ili su možda vrata milosti
zatvorena?”
Razlog ovakvog stanja je uvijek u samoj crkvi. Duhovna tama
koja pada na narode, crkve i pojedince, ne smije se, ni u kom slučaju,
pripisati samovoljnom uskraćivanju pomoći božanske milosti od
strane Gospoda, nego zanemarenju ili odbacivanju božanske svje-
tlosti od strane ljudi. Dobar primjer o toj istini pruža nam historija
Jevreja u Kristovo vrijeme. Predavši se svijetu i zaboravivši na Boga
i njegovu Riječ, njihova su shvaćanja bila pomračena, a njihova
su srca postala tjelesna i čulna. Zato nisu ništa znali o Kristovom
dolasku, i u svojoj oholosti i bezvjerju odbacili su Izbavitelja. Ni
tada još Bog nije uskratio jevrejskom narodu poznanje spasenja i
učestvovanje u blagoslovima spasenja. Ali oni koji su odbacili is-
tinu, izgubili su svaku želju za darom neba. Načinili su “od mraka
svjetlost, a od svjetlosti mrak”, dok vidjelo, koje je bilo u njima, nije
postala tama; a kako je bila velika ova tama!
Sotoninim namjerama odgovara da ljudi zadrže vanjski izgled
vjere, samo da nemaju duha žive pobožnosti. Poslije odbacivanja
evand̄elja, Jevreji su revno nastavili da obavljaju svoje stare obrede.
Strogo su čuvali svoju nacionalnu ograd̄enost, dok nisu i sami morali
priznati da se Bog više ne po,javljuje u njihovoj sredini. Danijelovo
proročanstvo upućivalo je tako jasno na vrijeme Mesijinog dolaska
i takoje tačno proreklo njegovu smrt, da su jevrejski svećenici od-
vraćali ljude od proučavanja ovoga proročanstva. Napokon su rabini
prokleli sve one koji su pokušavali da izračunaju vrijeme Kristovog
dolaska. Hiljadu i devet stotina godina stoji izraelski narod u sljepilu
i nepokajanju, ravnodušan prema milostivim ponudama spasenja i
nemaran za blagoslove evand̄elja. To je svečana i strašna opomena,
koja upozorava na opasnost odbacivanja vidjela sa neba. [309]
Isti uzroci imaju uvijek iste posljedice. Onaj koji namjerno ugu-
šuje osjećanje svoje dužnosti, zato štoono smeta njegovim naklo-
nostima, konačno ce izgubiti moć da razlikuje istinu od zablude.

Razum oslabi, savjest otupi, srce odrveni i duša se odvoji od Boga.
Gdje se omalovažava i prezire vijest božanske istine, ondje će crkva
biti zavijena u tamu; ondje vjera i ljubav hladne, nastaje otud̄enost
i razdor. Članovi crkve usredsred̄uju svoje interesiranje i snage na
svjetske stvari, a grešnici otvrdnu u nepokajanju.
Prva and̄eoska vijest iz Otkrivenja 14, koja objavljuje vrijeme
Božjeg suda i poziva ljude da se poklone Bogu, bila je odred̄ena
da odvoji Božji narod od štetnog utjecaja svijeta i da ga probudi da
upozna svoje pravo stanje tjelesnosti i otpadništva. U ovoj vijesti
Bog je crkvi poslao opomenu koja bi, da je bila prihvaćena, uklonila
zlo koje je ljude rastavljalo od Njega. Da su prihvatili vijest sa neba,
da su svoja srca ponizili pred Gospodom i iskreno se pripremali da
bi mogli opstati u njegovoj blizini, Duh i Božja sila bi se manifes-
tirali med̄u njima. Crkva bi opet postigla ono blagosloveno stanje
jedinstva, vjere i ljubavi, koje je postojalo u vrijeme apostola, kada
su svi vjerni bili “jedno srce i jedna duša”, i kad je “Gospod svaki
dan umnožavao društvo onih koji se spašavahu”.
Da su oni koji su se smatrali Božjim narodom prihvatili vidjelo
koje ih je obasjavalo iz Božje riječi, postigli bi ono jedinstvo za koje
se Krist molio, a koje apostol opisuje kao “jedinstvo duha u svezi
mira”. To je, kaže on, “jedno tijelo, jedan Duh, kao što ste i pozvani
u jednom nadu, zvanja svojega. Jedan Gospod, jedna vjera, jedno
krštenje.” Efežanima 4, 3-5.
Takve su blagoslovene rezultate doživjeli oni koji su primili
adventnu vijest. Oni su došli iz raznih vjerskih zajednica, ali su
oborili ograde koje su ih dijelile i srušili protivrječna vjerovanja.
Napustili su nebiblijsku nadu u zemaljsko hiljadugodišnje carstvo,
ispravili pogrešna mišljenja o drugom Kristovom dolasku, uklonili
oholost i prilagod̄avanje svijetu. Nepravde su bile ispravljene, srca
su se sjedinila u najčistijoj bratskoj zajednici, i zavladala je ljubav
i radost. Kad je ova nauka učinila to za ovo1 malo ljudi koji su je
prihvatili, ona bi to isto učinila za sve kršćane da su je svi prihvatili.
Ali crkve u većini nisu prihvatile ovu opomenu. Njhovi propo-
[310] vjednici, kao “čuvari u domu Izrael ovu” trebali su da prvi primijete
znakove o Kristovom dolasku. No oni nisu upoznali istinu ni iz
svjedočanstva proroka niti iz znakova vremena. Pošto su njihova
srca bila ispunjena svjetskim duhom i častoljubljem, ljubav prema
Bogu i vjera u njegovu riječ su ohladnjele, i kad se počela iznositi

adventistička nauka, ona je samo probudila nijhove predrasude i
nevjerstvo. Činjenica da su ovu vijest propovijedali većinom obični
članovi crkve, bila je isticana kao dokaz protiv nje. Kao nekada,
nasuprot jasnom svjedočanstvu Božje riječi, postavljalo se pitanje:
“Vjerova li ga tko od knezova i farizeja?” Videći kako je teško
pobiti dokaze do kojih se došlo proučavanjem proročkih vremena,
odvraćali su druge od proučavanja proročanstava i govorili su da
su proročke knjige zapečaćene i da se ne mogu razumjeti. Mnogi
koji su slijepo vjerovali svojim duhovnim pastirima, odbijali su da
slušaju opomenu; a drugi, iako osvjedočeni o istini, nisu se usudili
da je priznaju “da ne bi bili isključeni iz crkve.” Vijest koju je Bog
poslao da crkvu okuša i očisti, jasno je otkrila koliko je bio velik
broj onih koji su svoju ljubav poklonili svijetu mjesto Kristu. Veze
koje su ih vezivale za zemlju bile su jače od onih koje su ih privlačile
k nebu. Odlučili su da slušaju glas svjetske mudrosti i odvratili su se
od vijesti istine koja ispituje srce.
Odbacivši opomenu prvoga and̄ela, odbacili su i sredstvo koje
je nebo predvidjelo za njihovo preporod̄enje. Prezreli su vjesnika
milosti koji je mogao ukloniti smetnje koje! su ih dijelile od Boga, i
sa još većom željom su se vratili svjetskom uživanju, To je bio uzrok
onog strašnog stanja jlubavi prema svijetu, otpadništva i duhovne
smrti, koje je vladalo u crkvama 1844 godine.
U Otkrivenju 14 poslije prvog and̄ela slijedi drugi koji objavljuje:
“Pade, pade Babilon, grad veliki; jer otrovnim vinom bluda svojega
napoji sve narode.” Otkrivenje 14, 8. Izraz “Babilon” dolazi od riječi
“babel”, što znači zbrka, pometnja. Ovaj izraz se upotrebljava u
Svetom pismu da označi razne oblike lažnih ili otpalih religija. U
Otkrivenju 17 Babilon je prikazan kao žena — slika kojom se Biblija
služi da simbolički označi crkvu. Čista žena predstavlja čistu crkvu,
a pala, otpalu crkvu.
U Bibliji se sveti i trajni karakter odnosa izmed̄u Krista i njegove
crkve prikazuje bračnom vezom. Gospod je svoj narod sjedinio sa
sobom svečanim zavjetom i obećao da će biti njegov Bog, a narod [311]
se obavezao da će pripadati Njemu, samo Njemu. On veli: “Zaručit
ću te sebi do vijeka, zaručit ću te sebi pravdom i sudom i milošću i
milosrd̄em.” Ozej 2, 19. I ponavlja: “Jer sam ja muž vaš.” Jeremija
3, 14.1 Pavao upotrebljava isti izraz u Novome zavjetu kad kaže: “Ja
vas obrekoh mužu jednome da djevojku čistu izvedem pred Krista.”

2. Korinćanima 11, 2. i i
Nevjerstvo crkve prema Kristu, koje se pokazalo u tome što je
svoje povjerenje i ljubav odvratila od Gospoda i dozvolila da ljubav
prema svijetu osvoji njenu dušu, uspored̄uje se sa brakolomstvom.
Izraelov grijeh, njegovo udaljavanje od Gospoda prikazano nam je
tom slikom. A Božja divna ljubav, koju je on prezreo, iznosi se
dirljivo ovim riječima: “I zakleh ti se, i učinih vjeru s tobom, govori
Gospod, i ti posta moja.” “I bješe vrlo lijepa i prispje do carstva. I
razid̄e se glas o tebi po narodima radi ljepote tvoje, jer bješe savršena
krasotom mojom, koju metnuh na te... Ali ti se osloni na ljepotu
svoju, i pokvari se s glasa svojega, te si prosipala bludstvo svoje.”
“Doista, kao što žena iznevjeri druga svojega, tako vi iznevjeriste
mene, dome Izraelov, veli Gospod.” “Nego kao žena preljubočinica,
koja mjesto muža svojega prima druge.” Ezehijel 16, 8. 13-15. 32;
Jeremija 3, 20.
U Novom zavjietu upućene su slične riječi onim kršćanima
stol Jakov veli: “Preljubočinci i preljubočinice! Ne znate li da je
prijateljstvo ovoga svijeta neprijateljstvoBogu? Jer tko hoće svijetu
prijatelj da bude, neprijatelj Božji postaje.” Jakov 4, 4.
Žena (Babilon.) u Otkrivenju 17 prikazuje se kao “obučena u
porfiru i skerlet, nakićena zlatom i kamenjem dragim i biserom, i
imaše čašu zlatnu u ruci svojoj punu mrzosti i poganštine bludstva
svojega, i na čelu svome napisano ime: Tajna, Babilon veliki, mati
bludnicama i mrzostima zemaljskim”. Prorok veli: “I vidjeh ženu
pijanu od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih.” Otkrivenje 17,
4-6. Dalje se kaže o Babilonu: “Grad veliki, koji ima carstvo nad
carevima zemaljskim.” Otkrivenje 17, 18. Sila koja je u toku mno-
gih vjekova despotski gospodarila nad kršćanskim vladarima bila
je Rim. Porfir i skerlet, zlato, drago kamenje i biser živo prikazuje
sjaj i više nego kraljevsku raskoš kojom se ponosi Rim. Ni o jednoj
drugoj vlasti ne može se sa tolikim pravom reći da je “pijana od krvi
svetih” kao o onoj koja je tako okrutno progonila Kristove sljedbe-
[312] nike. Ba- bilon je kriv i zbog grijeha nezakonite veze sa “carevima
zemaljskim”. Udaljavanjem od Gospoda, i vezom sa mnogobošcima,
jevrejska crkva je postala bludnica; a Rim, koji se i sam na isti način
pokvario, prima istu osudu.
Za Babilon se kaže da je “mati bludnicama”. Njenim kćerima

maramo smatrati one crkve koje se drže njene nauke i predanja
i slijede! njen primjer, jer žrtvuju istinu i Božju naklonost da bi
stupile u nezakonitu vezu sa svijetom. Vijest u Otkrivenju 14, koja
objavljuje pad Babilona, mora da. se odnosi na vjerske zajednice
koje su nekada bile čiste, pa su se pokva,rile. Kako poslije ove vijesti
slijedi opomena o sudu, znači da se ona mora objaviti u posljednjim
danima, i zato se ne može odnositi samo na rimsku crkvu, jer se ona
već mnogo vjekova nalazi u palom stanju. Dalje, u osamnaestoj glavi
Otkrivenja poziva se Božji narod da izad̄e iz Babilona. Prema ovom
tekstu Svetog pisma, mnogo Božje djece se još nalazi ti Babilonu.
Ali u kojim se vjerskim zajednicama nalazi danas veći dio Kristovih
sljedbenika? Nesumnjivo, u raznim zajednicama koje ispovijedaju
protestantsku vjeru. U vrijeme svoga postanka, ove su zajednice
imale ispravni stav prema Bogu i njegovoj istini, i s njima je bio
Njegov blagoslov. Čak i nevjerni svijet ie morao priznati blagotvorne
posljedice koje je donosilo prihvaćanje načela evand̄elja, kao što
je prorok rekao Izraelu: “I razid̄e se glas o tebi po narodima radi
ljepote tvoje, jer bješe savršena krasotom mojom, koju metnuh na
te, govori Gospod Gospod.” Ezehijel 16, 14. Ali ove zajednice su
pale zbog istih težnji koje su Izraelu donijele prokletstvo i propast
— zbog težine da prihvate običaje nevjernika i pridobiju njihovo
prijateljstvo. “Ali se ti osloni ha ljepotu svoju, i pokvari se s glasa
svojega, te si prosipala blud svoj.” Ezehijel 16, 15.
Mnoge protestantske crkve slijede primjer Rima u nedozvo-
ljenim vezama sa “carevima zemaljskim”. Državne crkve čina to
svojim odnosima prema svjetskim vlastima, a ostale vjerske zajed-
nice time što traže naklonost svijeta. Izraz Babilon (pometnja) može
se s pravom primijeniti na ove vjerske zajednice, jer sve one tvrde
da svoju nauku uzimaju iz Biblije, pa ipak su podijeljene u bezbroj
sekti, koje se jedna od druge veoma razlikuju u ispovijedanju vjere i
teorijama.
Osim nedozvoljene veze sa svijetom, ove zajednice, koje su se
odvojile od Rima, pokazuju još i druge njegove osobine.
Jedno rimokatoličko djelo tvrdi: “Ako se rimska crkva zbog
poštovanja svetaca smatra krivom za idolopoklonstvo, onda se može [313]
smatrati kriva i njena kćer, anglikanska crkva, koja je deset hramova
posvetila djevici Mariji, a samo jedan Kristu.”270
Dr. Hopkins veli u svojoj “Studiji ohiljadugodišnjem carstvu“:

“Nemamo razloga da antikršćanski duh i njegove običaje pripišemo
jedino onoj crkvi koja se naziva rimskom crkvom. Protestantske
crkve imaju u sebi mnogo antikršćanskog, i daleko su od toga da su
reformirane... oslobod̄ene od pokvarenosti i bezbožnosti.”271
U pogledu odvajanja prezbiterianske crkve od Rima, piše dr.
Gatri: “Prije trista godina naša je crkva napustila vrata Rima sa otvo-
renom Biblijom na svojoj zastavi i sa geslom: “Istražujte Pismo!”
Zatim on postavlja značajno pitanje: “Da li je ona izašla čista iz
Babilona?”272
Sperdžen kaže: “Izgleda da je cijela anglikanska crkva ispunjena
naukom o svetim tajnama; ali oni koji su se odvoijli od ove crkve,
izgleda, da su takod̄er već prihvatili mnogo od filozofskog bezvjerja.
Oni od kojih smo očekivali nešto bolje odvraćaju se jedan za drugim
od temelja vjere. Potpuno sam osvjedočen da je samo srce Engleske
zaraženo pogubnim nevjerstvom, koje se još uvijek usud̄uje penjati
na propovjedaonicu i nazivati se kršćanstvom.”
Šta je bio uzrok velikom otpadu? Kako se crkva u početku uda-
ljila od jednostavnosti evand̄elja? — Ona se prilagodila običajima
mnogobožaca da bi im olakšala prihvaćanje kršćanstva. Apostol Pa-
vao je izjavio da još u ono vrijeme: “Jer se već radi tajna bezakonja...
2. Solunjanima 2, 7. Dok su apostoli živjeli, crkva j;e bila srazmjerno
čista. Ali, “prema svršetku drugog vijeka, većina crkava poprimile
su novi oblik. Nestala je ranija jednostavnost. Neprimjetno, kada su
stari učenici pomrli, došla su njihova djeca i novoobraćeni... i nastalo
je novo stanje.”273 Da bi pridobili više pristalica, snizili su uzvišena
načela kršćanske vjere, a kao posljedica toga došla je neznabožačka
poplava, koja je prodrla u crkvu i sa sobom donijela svoje običaje,
ceremonije i idole.”274 Kada je kršćanska religija sebi osigurala nak-
lonost i potporu svjetskih vladara, masa ju je prihvatila; iako po
vanjštini kršćani, mnogi su, u stvari, ostali mnogobošci, poštu-jući u
tajnosti svoje idole.”
Zar se isti proces nije ponavljao skoro u svakoj crkvi koja se na-
ziva protestantskom? Kad su umrli njeni osnivači, koji su bili prožeti
pravim duhom reforme, došli su njihovi nasljednici, i sve je dobilo
novi izgled. Držeći se slijepo vjerovanja svojih otaca i odbijajući
[314] da prihvate bilo koju novu istinu, djeca reformatora udaljila su se
daleko od njihovog primjera u poniznosti, samoodricanju i odricanju
od svijeta. Tako je “nestalo prve jednostavnosti”. Crkvu je poplavio

svjetski val i donio “sa sobom svoje običaje, ceremonije i idole”.
O kako se sada med̄u Kristovim sljedbenicima gajilo ona pri-
jateljstvo sa svijetom koje je “neprijateljstvo Bogu”. Koliko* su
se velike crkve širom kršćanskog svijeta udaljile od biblijske po-
niznosti, samoodricanja, jednostavnosti i pobožnosti! Džon Veslej,
govoreći o pravoj upotrebi novca, rekao je: “Ne rasipajte ni jedan dio
tako dragocjenog dara da biste zadovoljili želju za suvišnim i sku-
pocjenim odijevanjem ili nepotrebnim ukrašavanjem! Ne rasipajte
ništa od toga na vještačko ukrašavanje vaših domova, na suvišno i
skupocjeno pokućstvo, skupocjene slike i ukrašavanje zlatom... Ne
trošite ništa na sujetni život da biste privukli divljenje i pažnju ljudi...
Dok ti je dobro, ljudi će o tebi dobro govoriti. Dok se odijevaš u pur-
pur i skupocjene haljine, i živiš svaki dan u izobilju, mnogi će, bez
sumnje, veličati tvoj ukus, darežljivost i gostoprimstvo. Ali ne plaćaj
tako skupo njihovo odobravanje; bolje je da se zadovoljiš čašću koja
dolazi od Boga.”275 Ali u mnogim crkvama našeg vremena nema ni
traga takvom učenju.
Pripadati jednoj vjeroispovijesti postalo je u svijetu nešto uobi-
čajeno. Vladari, političari, pravnici, liječnici, trgovci — svi postaju
članovi crkve da bi ih društvo više poštovala i imalo povjerenja u
njih, i da bi bili uspješniji u svojim poslovima. Ovako oni pokušavaju
da svoje nepravedne poslove zaviju u plašt kršćanske vjeroispovi-
jesti. Razne vjerske zajednice, ojačane bogatstvom i utjecajem ovih
pokrštenih svjetskih ljudi, mogle su još više da steknu popularnost i
veći broj pokrovitelja. U najljepšim ulicama podignute su veličans-
tvene crkve, raskošno ukrašene. Vjernici koji dolaze na bogosluženje
oblače se po modi i u skupe haljine. Darovitim propovjednicima daje
se velika plata da zabavljaju i privlače narod. Njihove propovijedi
ne smiju žigosati narodne grijehe, nego moraju biti mile njihovim
ušima i lijepo zvučati. Tako su ugledni grešnici upisivani i crkvene
knjige, a fini grijesi prikrivani plaštom po-božnosti.
Jedne poznate novine, govoreći o sadašnjem odnosu američkih
kršćana prema svijetu, pišu: “Crkva se neosjetno predala duhu vre-
mena i prilagodila svoja bogosluženja suvremenim prohtjevima.”
“Stvarno, crkva sada upotrebljava kao svoje orud̄e sve što vjeru može
učiniti privlačnom.” Jedan pisac piše u njujorškom listu “Indepen- [315]
dent” o današnjem metodizmu slijedeće: “Sve više se gubi granica
kolja odvaja pobožne od bezbožnih, a revni ljudi sa obiju strana trude

se da sasvim uklone razliku izmed̄u načina njihovog postupanja i
njihovih zabava.” Popularnost religije doprinijela je mnogo da se
povećao broj onih koji hoće da uživaju njene blagoslove, ali ne da
časno1 ispunjavaju svoje dužnosti.”
Hauard Krozbi veli: “Veoma nas zabrinjava što kršćanska crkva
tako malo> ispunjava Gospodnje namjere. Kao što su se nekad Je-
vreji odvratili od Boga zbog prijateljskih veza sa idolopoklonicima...
tako i današnja Kristova crkva napušta božanski način pravoga života
zbog nedozvoljenih veza sa nevjernim svijetom.”276
U ovoj poplavi svjetskog utjecaja i želja za uživanjem gotovo
sasvim se izgubilo samoodricanje i samopožrtvovnost Krista radi.
“Neki ljudi koji sada rade u našim crkvama bili su kao djeca po-
učavani da se žrtvuju da bi bili sposobni da nešto daju ili učine za
Krista. Ali sada, u slučaju da nema sredstava, ni od koga se ne traži
da nešto da. O ne! Priredite bazar, lutriju, šaljivo veče, banket ili bilo
šta samo da se narod zabavlja.”
Guverner Vinskonsina Uošbern izjavio je u svom godišnjem
proglasu 9. siječnja 1873.: “Izgleda da su neophodni zakoni da
bi se ukinule škole koje stvaraju kockare. One se svuda nalaze.
Čak i crkva (besumnje nesvijesno) ponekad vrši ovo sotonsko djelo.
Prired̄uju se priredbe uz poklone, sa dobrotvornim lutrijama i raznim
izvlačenjima, često u religiozne i dobro,tvome svrhe, ali vrlo malo
korisne. Lutrije, prodaje paketa itd., postižu svrhu da se dod̄e do
novca, a da se ne da protiv-vrijednost. Ništa nije opasnije za moral
i otrovnije, naročito za omladinu, nego sticanje novca i imovine
bez rada. Kad se ugledne osobe bave lutrijom, a njihova savjest
umiruje time što taj novac ide u dobrotvorne svrhe, onda se nemojmo
čuditi što se omladina odaje navikama koje se tako lako izazivaju
uzbudljivim igranjem lutrije.”
Duh prilagod̄avanja svijetu prožima sve kršćanske crkve. Ro-
bert Ejtkins prikazao je u jednom predavanju, održanom u Londonu,
tamnu sliku duhovnog opadaja koje se primjećuje u Engleskoj. On je
rekao: “Pravih pravednika ima na zemlji sve manje, a na to nitko ne
obraća pažnju. Današnje pristalice religije, u svakoj crkvi, ljube svi-
jet, vladaju se prema njemu, vole ličnu udobnost i teže za ugledom.
Oni su pozvani da trpe sa Kristom, ali se plaše svakog prijekora.
[316] Otpad, otpad, otpad — napisano je na čelu svake crkve. Kada bi one
to znale, i kada bi mogle to osjećati, još bi bilo nade; ali, jao! one
viču: “Bogati smo, i obogatili smo se, i ništa ne potrebujemo.”277
Veliki grijeh koji tereti Babilon jeste što’ “otrovnim vinom bluda
svojega napoji sve narode”. Ovaj otrovni pehar koji on nudi svijetu
predstavlja lažne nauke koje je crkva primila kao posljedicu svoje
nedozvoljene veze sa velikanima na zemlji. Prijateljstvo sa svijetom
pokvarilo je njenu vjeru, i ona vrši štetan utjecaj na svijet, šireći
nauke koje su u suprotnosti sa jasnim učenjem Svetoga pisma.
Rim je narodu oduzeo Bibliju i tražio od svakoga da primi nje-
govu nauku mjesto nauke Svetog pisma. Zadatak reformacije je
bio da čovječanstvu povrati Božju riječ. Ali zar nije istina da se u
crkvama našega vremena propovijeda da čovjek svoju vjeru mora
zasnivati više na vjeroispovijedanju i dogmama svoje crkve nego
na Svetom pismu. Karlo Bičer nam veli o protestantskim crkvama:
“One se plaše svake oštre riječi protiv njihovog vjeroispovijedanja
sa istom osjetljivošću koju su pokazali i sveti oci zbog oštrih riječi
protiv poštovanja svetaca i mučenika koje su oni gajili... Protestant-
ske evangelističke za-jednice tako su za vezale ruke jedna drugoj,
a i same sebi, da kod njih nitko ne može biti propovjednik ako ne
prihvati i po neku drugu knjigu osim Biblije... Nema pretjerivanja
kad se kaže da zastupnici dogmi u protestantskim redovima počinju
zabranjivati Bibliju kao što je to činio Rim, samo na mnogo lukaviji
način.”
Kad vjerni učitelji tumače Božju riječ, tada se podižu učeni ljudi,
propovjednici po zanimanju, koji tvrde da razumiju Sveto pismo,
nazivaju zdravu nauku krivovjerstvom i na taj način odvraćaju od
istine ljude koji je traže. Da svijet nije sasvim otrovan babilonskim
vinom, mnogi bi se osvjedočili i obratili pomoću jasnih i odred̄enih
istina Božje riječi. Ali na području vjere je tolka zbrke i nesloge
da narod više ne zna u šta da vjeruje kao istinu. Odgovornost za
nepokajanost svijeta leži na crkvi.
Druga and̄eoska vijest iz Otkrivenja 14. propovijedala se prvi
put u ljeto 1844. godine, i naročito se odnosila na crkve Sjedinjenih
Država, gdje se opomena o sudu najviše objavljivala i bila uglavnom
odbačena, i gdje je opadanje crkve bilo najbrže. Ali vijest drugoga
and̄ela nije se potpuno ispunila godine 1844. Tada su crkve koje su
se protivile da prihvate vidjelo adventne vijesti, doživjele moralni
pad, ali ipak taj pad nije bio. potpun. Pošto su one nastavile da [317]
odbacuju naročite istine odred̄ene za to vrijeme, padale su sve dublje

i dublje. Ali ipak još se nije moglo reći: “Pade Babilon... jer otrovnim
vinom bluda svojega napoji sve narode.” Tada Babilon još nije opio
sve narede. Duh prilagod̄ivanja svijetu i duh ravnodušnosti prema
istinama za naše vrijeme postoji i proširio se u sve protestantske
crkve: te crkve su obuhvaćene u svečanom i strašnom optuživanju
drugoga and̄ela. Ali otpad još nije postigao svoj vrhunac.
Biblija nam kaže da će prije Gospodnjeg dolaska sotona raditi”
“sa svakom silom i znacima i lažnim čudesima, i sa svakom prijeva-
rom nepravde”; i oni koji “ljubavi istine ne primiše da bi se spasli”,
prihvatit će sve prijevare i vjerovat će laži. 2. Solunjanima 2. 9-11.
Tek kada nastupi ovakvo stanje, i kad se u cijelom kršćanstvu ostvari
ujedinjenje crkve sa svijetom, onda će pad Babilona biti potpun. Pro-
mjena će nastajati malo po malo, a potpuno ispunjenje Otkrivenja
14, 8. još je u budućnosti.
I pored duhovne tame i odstupanja od Boga u crkvama koje
sačinjavaju Babilon, većina pravih Kristovih sljedbenika nalazi se
još u tim vjerskim zajednicama. Med̄u njima ima mnogo njih koji
nikada nisu čuli o naročitim istinama za naše vrijeme. Mnogi su
nezadovoljni sa svojim sadašnjim stanjem i čeznu za jasnijom svje-
tlošću. Oni uzalud traže Kristovo obličje u crkvama sa kojima su
u vezi. Kako se ove vjerske zajednice sve više udaljuju od istine
i sjedinjuju sa svijetom, razlika izmed̄u ovih dviju grupa bivat će
sve veća, napokon će doći do njihovog rastavljanja. Doći će vrijeme
kad oni koji iznad svega ljube Boga neće moći dulje ostati u vezi
sa onima “koji više mare za slasti nego za Boga; koji imaju obličje
pobožnosti, a sile su se njezine odrekli”. 2. Timoteju 3, 4. 5.
Otkrivenje 18 ukazuje na vrijeme kada će crkva, zbog odbaci-
vanja trostruke opomene iz Otkrivenja 14, 6—12 potpuno doseći
stanje koje je iznio drugi and̄eo, a narod Božji, koji je još uvijek u
Babilonu, bit će pozvan da izad̄e iz svojih crkava. Ovo je posljednja
vijest koja će biti objavljena svijetu, i ona će izvršiti svoj zadatak.
Kada oni koji nisu vjerovali istinu, nego su više voljeli nepravdu (2.
Solunjanima 2, 12), budu predati sili prijevare da vjeruju laži, tada
će svjetlost istine obasjati one čija su srca spremna da je prime, a sva
Božja djeca, koja se nalaze u Babilonu, poslušat će poziv: “Izid̄ite iz
[318] nje, narode moj!” Otkrivenje.
Poglavlje 22.—Ispunjena proročanstva
Kada je prošlo vrijeme u koje se prvi put očekivao Kristov dola-

zak — u proljeće 1844. godine, oni koji su u vjeri očekivali Kristov
dolazak bili su za neko vrijeme u sumnji i neizvjesnosti. Dok je
svijet gledao na njih kao na poražene i razočarane i dokazivao im da
je sve to zabluda, izvor njihove utjehe bio je još uvijek Sveto pismo.
Mnogi su nastavili da istražuju Pismo. Ponovo su ispitivali dokaze
svoje vjere i pažljivo proučavali proročanstva da bi došli do više
svjetlosti. Izgledalo je da Biblija jasno i odlučno potvrd̄uje njihovo
stanovište. Znaci koji nisu mogli biti pogrešno shvaćeni upućivali
su na skori Kristov dolazak. Naročiti Gospodnji blagoslovi, kako u
obraćanju grešnika, tako i u bud̄enju duhovnog života med̄u kršća-
nima, posvjedočili su da j,e vijest o Kristovom dolasku sa neba. I
mada vjerni nisu mogli objasniti svoje razočaranje, ipak su osjećali
sigurnost da ih je Bog vodio u njihovom prošlom iskustvu.
U proročanstvima koja su upućivala na Skori Kristov dolazak
nalazile su se i pouke koje su naročito odgovarale njihovom stanju
neizvjesnosti i iščekivanja, i hrabrile ih da strpljivo istraju u vjeri
da će ono što je njihovom razumu izgledalo sada tamno postati u
odred̄eno vrijeme jasno.
Med̄u ovim proročanstvima bilo je ono iz Habakuka 2, 1-4: “Na
straži svojoj stadoh, i štajah na kuli, i motrah da vidim šta će mi reći
i šta bih odgovorio onome koji me koraše. I odgovori mi Gospod i
reče: Piši utvaru, i da bude razgovjetno na pločama da se lako čita.
Jer će još biti utvara do odred̄enog vremena, i govorit će šta će biti
do posljetka i neće slagati; ako oklijeva, čekaj je, jer će zacijelo doći,
i neće zakasniti. Gle, tko se ponosi, njegova duša nije prava u njemu;
a pravednik će od vjere svoje živ biti.”
Uputstvo u proročanstvu da se “piše utvara i da bude razgo-
vjetno na pločama da se lako čita”, pokrenulo je Karla Fiča još [319]
1842. godine da načini proročku kartu i da slikovito iznese vid̄enja
proroka Danijela i Otkrivenja. Objavljivanje ove karee smatralo se
kao ispunjenje zapovijesti date preko proroka Habakuka. Ali nitko,
303
med̄utim, nije tada primijetio da je u ovom proročanstvu pomenuto

neko odlaganje u ispunjenju ovog vid̄enja, neko vrijeme iščekivanja.
Poslije razočaranja ovaj dio proročanstva je izgledao vrlo značajan:
“Jer će još biti vid̄enja do odred̄enog vremena i govorit će šta će biti
do posljetka i neće slagati; ako oklijeva, čekaj je, jer će zacijelo doći,
i neće odocniti” ... “Pravednik će od vjere svoje živ biti.”
Jedan dio Ezekijelovog proročanstva bio je vjernima isto tako
izvor snage i utjehe: “Opet mi dod̄e riječ Gospodnja govoreći: Sine
čovječji, kakva je to priča u vas o zemlji Izraelovoj što govorite:
protežu se dani, i od utvare neće biti ništa? Zato im reci: ovako veli
Gospod Gospod: ... blizu su dani i riječ svake utvare ... Jer ću ja
Gospod govoriti, i što rečem, zbit će se, neće se više odgad̄ati. ..
Gle, dom Izraelov govori: utvara koju taj vidi, do nje ima mnogo
vremena, i za daleko vrijeme taj prorokuje. Zato im reci: ovako veli
Gospod Gospod: neće se više odgad̄ati nijedna moja riječ; riječ koju
rečem zbit će se, go-vori Gospod Gospod.” Ezekijel 12, 21-25. 27.
28.
Oni koji su čekali obradovali su se ovim riječima, vjerujući da
Onaj koji od početka zna kraj gleda kroz vjekove, i On im je pošto je
unaprijed vidio njihovo razočaranje, uputio riječ ohrabrenja i nade.
Da nema u Svetom pismu takvih mjesta koja su ih opominjala da
strpljivo čekaju i da se čvrsto pouzdaju u Božju riječ, njihova bi se
vjera ugasila u onom teškom času iskušenja.
Priča o deset djevojaka u Matejevom evand̄elju, 25. glava, tako-
d̄er prikazuje iskustvo onih koji čekaju Kristov dolazak. U Mateju
24, Gospod je na pitanje svojih učenika u pogledu znakova njego-
vog dolaska i kraja svijeta istakao neke od najvažnijih dogad̄aja u
historiji svijeta i crkve, koji će se dogoditi izmed̄u njegovog prvog i
drugog dolaska, naime* razorenje Jeruzalema, veliku nevolju Božje
crkve pod mnogobožačkim i papskim progonstvima, pomračenje
sunca i mjeseca i padanje zvijezda. Zatim je govorio o svome do-
lasku u svoje carstvo, ispričao im priču o dvije vrste slugu koji su
različito gledali na njegov dolazak. Dvadeset i peta glava počinje
riječima: “Tada će biti carstvo nebesko kao deset djevojaka.” Ovdje
[320] nam se iznosi ista crkva koja živi u posljednjim danima, a na koju
se ukazuje i na kraju 24. poglavlja. U priči o istočnjačkoj svadbi
prikazuje se njeno iskustvo.
Ispunjena proročanstva 305
“Tada će biti carstvo nebesko kao deset djevojaka, koje uzeše
žiške svoje i izid̄oše na susret ženiku. Pet od njih bijahu mudre, a
pet lude. I lude uzevši žiške svoje ne uzeše sa sobom ulja. A mudre
uzeše ulje u sudovima sa žišcima svojim. A budući da ženik odocni,
zadrijemaše sve, i pospaše. A u ponoći stade vika: Eto ženika gdje
ide, izlazite mu na susret.”
Kristov dolazak, kako ga je objavila prva and̄eoska vijest, pri-
kazan je dolaskom ženika. Širenje reformacije, prouzrokovano pro-
povijedanjem vijesti o Kristovom drugom dolasku, predstavljeno je
izlaženjem djevojaka na susret ženiku. U ovoj priči, kao i u onoj u
Mateju 24. glavi, prikazuju nam se dvije vrste ljudi. Sve djevojke
su uzele svoje žiške, Bibliju, i sa njenom svjetlošću su pošle na
susret ženiku. “I lude uzevši žiške svoje ne uzeše sa sobom ulja. A
mudre uzeše ulje u sudovima sa žišcima svojim.” Ova posljednja
grupa primila je Božju milost, preporad̄ajuću i prosvjetljujuću silu
Svetoga Duha, koja njegovu Riječ čini vidjelom nozi i svjetlošću
koja obasjava put. One su u strahu Božjem istraživale Sveto pismo
da bi doznale istinu i ozbiljno su težile za čistotom srca i života.
Ove mudre djevojke su imale lično iskustvo, vjeru u Boga i njegovu
Riječ, što razočaranje i odugovlačenje nije moglo nadvladati. Druge,
“uzevši žiške svoje, ne uzeše sa sobom ulja.” One su radile po osjeća-
jima. Svečana vijest je probudila u njima strah; ali one su se oslanjale
na vjeru svoje braće, zadovoljne sa treperećom svjetlošću dobrih
pobuda, bez temeljnog razumijevanja istine i pravoga roda milosti u
svojim srcima. One su izišle Gospodu u susret, pune nade u skoru
nagradu, ali nisu bile pripravne na odugovlačenje i razočaranje. Kad
su iskušenja došla, njihova je vjera oslabila, i njihovi žišci su počeli
da se gase.
“A budući da ženik odocni, zadrijemaše sve, i pospaše.” Odu-
govlačenje ženika predstavljalo je isticanje vremena kad se Gospod
očekivao, razočaranje i prividno zakašnjenje. U ovo vrijeme neiz-
vjesnosti površni i neutvrd̄eni počeli su se kolebati; njihovi napori
su popuštali. Ali oni čija se vjera zasnivala na ličnom poznavanju
Biblije, imali su pod svojim nogama stijenu koju valovi i razočaranja
nisu mogli odnijeti. One “zadrijemaše sve i pospaše” — jedna grupa
u ravnodušnosti i napuštanju svoje vjere, a druga u strpljivom oče- [321]
kivanju jasnije svjetlosti. Ali, izgleda, da je i ova posljednja grupa u
noći iskušenja izgubila, u izvjesnoj mjeri, svoju revnost i pobožnost.
Površni i neutvrd̄eni nisu se mogli više oslanjati na vjeru svoje braće.

Svako je morao za sebe stajati ili pasti.
Otprilike u isto vrijeme pojavio se fanatizam. Neki koji su tvr-
dili da čvrsto vjeruju u vijest odbacili su Božju Riječ kao jedinog
pouzdanog vod̄u. Tvrdeći da ih Duh vodi, oni su se potpuno predali
svojim vlastitim osjećanjima, utiscima i mašti. Neki su pokazivali
slijepu i licemjernu revnost, osud̄ujući sve koji nisu odobravali nji-
hov postupak. Njihovi fanatički pojmovi i postupci nisu naišli na
odobravanje kod velike većine adventista, ali su mnogo doprinjeli
da se sramoti djelo istine.
Sotona je “opadač braće”; njegov duh inspirira ljude da tradjela
i da ga uništi. Adventni pokret je jako zatalasao narod. Hiljade greš-
nika se obraćalo, a vjerni ljudi predali su se još u vrijeme odocnjenja
djelu objavljivanja istine. Knez zla izgubio je svoje podanike. Ali
da bi Božje djelo osramotio, radio je na tome da prevari one koji su
vjerovali i da ih uvuče u fanatizam. Sotonina orud̄a bila su uvijek
spremna da svaku zabludu, svaku pogrešku i svaki nevješti postupak
prikažu narodu u najcrnjoj boji, da bi tako omrazili adventiste i
njihovu vjeru. Zato, u koliko je bio veći broj onih koje je sotona
naveo da prividno vjeruje u ponovni dolazak, dok je, u stvari, on
vladao u njihovim srcima, u toliko je imao veću korist, skrećući na
njih pažnju kao na predstavnike svih vjernih.
Sotona je “opadač braće”; njegov duh inspirira ljude da traže
pogreške i mane Božjeg naroda da bi ih iznijeli na javnost, dok
njegova dobra djela i ne spominju. On je uvijek veoma revnostan
kad Bog radi za spasenje duša. Kada Božja djeca dolaze da se jave
pred Gospodom, onda i sotona dolazi sa njima. U svakom duhovnom
probud̄en ju on je spreman da dovede takve koji su neposvećenog
srca i neuravnoteženog duha. Kada ovakvi prihvate neke tačke istine
i dobiju mjesto med̄u vjernima, onda sotona radi preko njih da uvede
teorije koje će prevariti neobazrive. Ne znači da je netko dobar
kršćanin ako se može vidjeti u društvu Božje djece ili u Božjoj
kući, ili čak za stolom Go-spodnjim. Sotona je često prisutan i pri
najsvečanijim prilikama u osobama onih koje može da upotrebi kao
[322] svoja orud̄a.
Knez zla bori se za svaku stopu zemlje po kojoj korača Božji
narod na svome putu za nebeski grad. U cijeloj historiji crkve nije
nikada sprovedena neka reformacija koja nije naišla na ozbiljne
smetnje. Tako je bilo u Pavlovim danima. Gdje god je apostol os-

novao crkvu, bili su neki koji su tvrdili da prihvaćaju vjeru, a ipak
su unosili u nju lažnu nauku koja, da je bila prihvaćena, potisla
bi ljubav prema istini. I Luter je imao velikih teškoća i neprilika
zbog postupanja fanatika koji su tvrdili da Bog govori neposredno
preko njih. Oni su svoja lična mišljenja i shvatanja stavili iznad
svjedočanstva Svetoga pisma. Mnogi kojima je nedostajala vjera i
iskustvo, ali koji su o sebi imali visoko mišljenje, voljeli su da čuju
i propovijedaju nešto novo, bili su obmanuti učenjem ovih novih
učitelja i udružili su se sa sotonskim orud̄ima da sruše ono što je
Luter, podstreknut od Boga, sagradio. Oba brata Veslej, i drugi koji
su svojim utjecajem i vjerom bili svijetu od velikog blagoslova,
nailazili su na svakom koraku na sotoninu zlobu, koja je pretjerano
revne, nestalne i neposvećene gurala u svaki mogući fanatizam.
Vilijam Miler nije bio naklonjen ovim utjecajima koji su vodili
fanatizmu. On je, kao i Luter, izjavio da svaki duh treba da bude
okušan Božjom Riječi. “Sotona”, rekao je Miler, “ima u naše vrijeme
nad nekima veliku moć. A kako ćemo znati čijeg su oni duha? Biblija
odgovara: Po rodovima njihovim poznat ćete ih ... Mnogi duhovi su
izišli u svijet, i nama je nared̄eno da kušamo duhove. Duh koji nas ne
upućuje da živimo trijezveno, pravedno i pobožno, nije Kristov Duh.
Sve sam više osvjedočen da je sotona umiješan u ove divlje pokrete.
Mnogi med̄u nama koji tvrde da su potpuno posvećeni povode se
za ljudskim običajima i očevidno ne znaju o istini više od onih koji
se ne hvale poznavanjem istine.”278 “Duh zablude nas odvraća od
istine, a Božji Duh nas vodi u istinu. Ali, vi kažete, čovjek može biti
u zabludi, i misliti da ima istinu. Šta onda? Na to odgovaramo: Duh
i Božja Riječ se slažu. Ako čovjek prosud̄uje sebe po Božjoj Riječi, i
ako je u potpunoj suglasnosti sa cijelom Riječi, onda mora vjerovati
da ima istinu. Ali ako nad̄e da duh koji ga vodi nije u suglasnost
sa duhom čitavoga Božjeg zakona ili Božjom knjigom, onda treba
da je oprezan da ne bi bio uhvaćen u sotoninu zamku.”279 “Cesto
sam bio više uvjeren u nečiju unutrašnju pobožnost kada sam vidio
suzne oči, vlažne obraze i riječi kajanja, nego kad sam čuo bučno
hvalisanje ovih takozvanih kršćana.”280 [323]
U vrijeme reformacije stavljali su njeni neprijatelji sva zla fa-
natizma na teret upravo onih koji su se fanatizmu najenergičnije
protivili. Slično su činili i protivnici adventnog pokreta. Nisu se za-
dovoljili time, da rd̄avo predstavljaju i uveličavaju zablude nastranih

i fanatika, nego su širili vrlo nepovoljne vijesti, koje nisu ni najma-
nje bile nalik na istinu. Ovi ljudi su bili pod utjecajem predrasuda
i mržnje. Njihov mir je bio poremećen objavljivanjem da je Krist
pred vratima. Oni su se bojali da bi to moglo biti istina, ali su se ipak
nadali da to nije caKO, i to je bio razlog njihovog neprijateljstva
prema adventistima i njihovoj vjeri.
Činjenica što su se neki fanatici uvukli u redove adventista ne
može da bude razlog tvrd̄enju da pokret nije od Boga, kao što i
prisutnost fanatika i varalica u crkvi u vrijeme Pavlovo i Luterovo
nije bilo dovoljno opravdanje da se osudi njihov rad. Neka se Božji
narod probudi od sna i ozbiljno otpočne djelo pokajanja i reforma-
cije; neka istražuje Pismo da upozna istinu kakva je u Isusu; neka se
sasvim preda Bogu; ako to bude činio, onda će se brzo pokazati da
je sotona još uvijek budan i aktivan. Sa svim mogućim prijevarama
on će otkrivati svoju moć, pozivajući u pomoć sve pale and̄ele svoga
carstva.
Nije objavljivanje ponovnog Kristovog dolaska stvorilo fanati-
zam i razdor. On je nastao u ljeto 1844. godine kada su adventisti
bili u neizvjesnosti i zabuni u pogledu svoga stvarnog stanovišta.
Propovijedanje prve and̄eoske vijesti i “ponoćnog pokliča” bilo je
upravljeno na to da potisne fanatizam i razdor. Oni koji su sudjelo-
vali u ovom svečanom objavljivanju bili su ispunjeni med̄usobnom
ljubavlju i ljubavlju prema Isusu, koga su se nadali da uskoro vide.
Jedna vjera, jedna blažena nada uzdigla ih je iznad svakog ljudskog
utjecaja, i to im je bio štit protiv svih sotonskih napada.
“A budući da ženik odocni, zadrijemaše sve, i pospaše. A u
ponoći stade vika: Eto ženika gdje ide, izlazite mu na susret. Tada
ustaše sve djevojke one i ukrasiše žiške svoje.” Matej 25, 5-7. U ljeto
1844. godine, u sredini vremena kad se prvi put očekivao Kristov
dolazak, i jeseni iste godine, kad se zaista navršilo 2300 dana kako se
to kasnije dokazalo, propovijedala se doslovno vijest Svetog pisma:
“Gle, ženik dolazi!”
Ono što je dovelo do ovog pokreta bilo je otkriće da je Arta-
[324] skerksova naredba o obnovi Jeruzalema, koja je bila polazna tačka
proročkog vremena od 2300 dana, stupila na snagu u jesen 457. go-
dine prije Krista a ne početkom te godine, kako se to ranije mislilo.
Ako računamo 2300 godina od jeseni 457. godine prije Krista, onda
se ovaj period završava u jesen 1844. godine.
Dokazi iz starozavjetne simboličke službe u svetinji upućivali
su isto tako na jesen kao na vrijeme kada će nastupiti dogad̄aj ozna-
čen kao “čišćenje svetinje”. Ovo je postalo vrlo jasno kada je bila
skrenuta pažnja na način kako su se ispunile predslike Koje su se
odnosile na prvi Kristov dolazak.
Klanje pashalnog jagnjeta bilo je predslika Kristove smrti. Pavle
veli: “Jer i pasha naša zakla se za nas, Krist.” 1. Korin-ćanima 5,
7. Snop prvina od žetve, koji je za vrijeme Pashe bio obrtan pred
Gospodom, bio je predslika Kristovog uskrsnuća. Govoreći o Gos-
podnjem uskrsnuću i uskrsnuću cijelog njegovog naroda, Pavle kaže:
“Prvenac Krist; a potom oni koji vjerovaše Kristu o njegovu dola-
sku.” 1. Korinćanima 15, 23. Kao što je obrtani snop bilo prvo zrelo
žito požnje veno prije žetve, tako je i Krist prvenac one besmrtne
žetve spašenih, koja će pri budućem uskrsnuću biti sabrana u Božje
žitnice.
Ove predslike ispunile su se ne samo što se tiče dogad̄aja nego i
u pogledu vremena. Četrnaestoga dana prvoga jevrejskog mjeseca —
istoga dana i mjeseca u kojem se za vrijeme dugih petnaest vjekova
klalo pashalno jagnje, Krist je, jedući sa svojim učenicima pashalnu
večeru, ustanovio svečanu uredbu, koja je trebalo da bude uspomena
na njegovu vlastitu smrt kao “Božjeg jagnjeta, koje uze na se grijehe
svijeta”. (Ivan 1, 29.) Iste noći on je pao u bezbožne ruke, koje
su Ga razapele i ubile. I kao ispunjenje onoga što je predstavljao
obrtani snop, naš Spasitelj je trećega dana uskrsnuo iz mrtvih i postao
prvenac onima koji umriješe.” On je slika svih usrkslih pravednika
čije će “poniženo tijelo” biti preobraženo, “da bude jednako tijelu
slave njegove”. (1. Korinćanima 15, 20; Filipljanima 3, 21.)
Isto tako se moraju ispuniti predslike koje se odnose na drugi
Kristov dolazak u vrijeme predskazano simboličkom službom u
svetinji. Po starozavjetnoj službi veliki Dan očišćenja, ili čišćenja
svetinje, bio je desetoga dana sedmoga jevrejskog mjeseca. (3. Moj-
sijeva 16, 29—34.) Kada je svećenički poglavar obavio čišćenje za
cio Izrael, i tako iz svetinje uklonio njihove grijehe, izašao je napolje
i blagoslovio narod. Tako se vjerovalo da će Krist, naš Poglavar
svećenički, doći da očisti zemlju unište- njem grijeha i grešnika, i [325]
da će svome narodu dati besmrtnost. Deseti dan sedmoga mjeseca
— vrijeme čišćenja svetinje i veliki Dan očišćenja, koji je 1844.

godine padao 22. listopada, smatrao se danom Kristovog ponovnog
dolaska. To je bilo u skladu sa već iznesenim dokazima da će se
2300 dana navršiti u jesen. Ovaj je zaključak izgledao pouzdan.
U priči iz Evand̄elja po Mateju 25, vremenu čekanja i spavanja
slijedi ženikov dolazak. To se slagalo sa upravo iznesenim dokazima
u proročanstvu i u simboličkoj službi. Ovi dokazi su uvjerljivo
govorili u prilog svoje istinitosti; i hiljade vjernih su objavljivali
“ponoćni poklič”.
Ovaj pokret se širio po zemlji kao plima. Išao je od grada do
grada, od sela do sela, sve dok Božji narod, koji je čekao na Kristov
dolazak, nije bio sasvim probud̄en. Pred ovim objavljivanjem nestao
je fanatizam kao rani mraz kad se pojavljuje sunce. U vjernih je
nestala sumnja i zbunjenost, a nada i hrabrost ispunjavale su njihova
srca. Djelo je bilo bez onih pretjerivanja koja se uvijek pojavljuju kad
dod̄e do izražaja ljudsko uzbud̄enje, koje ne obuzdava Božja riječ i
Božji Duh. Ovo vrijeme je bilo slično onim vremenima poniznosti i
vraćanja Gospodu koja su u starom Izraelu nastajala poslije opomena
Božjih slugu. Ono je imalo ista obilježja koja su u svim vremenima
označavala Gospodnje djelo. Tu je bilo manje oduševljenja, a više
temeljitog ispitivanja srca, priznavanja grijeha i odricanja od svijeta.
Da se pripreme za susret sa Gospodom, to je bio cilj ovih duša koje
su se borile sa Bogom. Vjerni su bili stalno na molitvi i bez rezerve
su se predali Bogu.
Opisujući ovo djelo, Miler je rekao: “Nema velikog izražavanja
radosti; ono je, izgleda, zadržano za buduću priliku, kad će se sve
nebo i zemlja radovati, puni slave, neiskaznom radošću. Ne čuje se
ni klicanje; i ono je sačuvano za čas kad se bude čuo poklič s neba.
Pjevači šute; oni čekaju da se priključe and̄eoskoj vojsci, nebeskim
horovima ... Nema suprotnosti u osjećanjima; svi su jednoga srca i
jedne misli.”281
Drugi učesnik u ovome pokretu svjedoči: “Ovaj pokret je svuda
izazivao temeljito ispitivanje srca i skrušeno kajanje pred uzvišenim
nebeskim Bogom. To je imalo za posljedicu da su ljudi prezreli stvari
ovoga svijeta, sporovi su bili izglad̄eni, greške priznate, a slomljeno i
pokajničko srce vapilo je Bogu za milost i praštanje. To je dovelo do
[326] ličnog poniženja pred Bogom i kajanja kakvo nikada ranije nismo
vidjeli. Kao što je Bog zapovjedio preko proroka Joela za čas kada
će se približiti dan Gospodnji, razderali su svoja srca, a ne haljine,

i približili su se Gospodu postom, plačem i tugovanjem. Kao što
je Bog rekao preko Zaharije, duh milosti i molitava izliven je na
njegovu djecu; pogledali su na Onoga koga su proboli; tada je bila
velika žalost u zemlji... a oni koji su čekali na Gospoda mučili su
pred njim duše svoje.”282
Od svih velikih pokreta od vremena apostola, nijedan nije bio
čistiji od ljudskog nesavršenstva i sotonskih prijevara od onoga u
jesen lb44. godine. Još i sada, poslije toliko godina, svi koji su
sudjelovali u pokretu i koji su ostali čvrsto na temelju istine osjećaju
još sveti utjecaj onog blagoslovenog djela i svjedoče da je to djelo
bilo od Boga.
Na poklič: “Eto ženika gdje ide, izlazite mu na susret!”, ustali su
svi koji su čekali i “ukrasiše žiške svoje.” Oni su proučavali Božju
Riječ sa do tada nepoznatom revnošću. And̄eli su bili poslani sa neba
da probude one koji su bili obeshrabreni i da ih priprave da prihvate
vijest. Ovo djelo se nije temeljilo na znanju i mudrosti ljudi, nego
na Božjoj moći. Ne najdarovitiji, već najjednostavniji i najodaniji su
bili ti koji su prvi čuli poziv i poslušali ga. Zemljoradnici su ostavili
svoje žito u polju, zanatlije svoj alat, i pošli su sa suzama u očima
i sa velikom radošću da objave opomenu. Oni koji su ranije bili
vod̄e bili su med̄u posljednjima koji su se priključili ovome pokretu.
Crkve su svuda zatvarale vrata ovoj vijesti, a veliki broj onih koji
su je prihvatili izašli su iz njih. Božjim provid̄enjem ova se vijest
sjedinila sa drugom and̄eoskom vješću i dala je naročitu silu ovom
djelu.
Vijest: “Eto ženika gdje ide!” nije se širila toliko na osnovu doka-
zivanja, mada su dokazi iz Svetoga pisma bili jasni i uvjerljivi. Nju
je pratila neodoljiva sila, koja je pokretala duše. Tu nije bilo sumnji
ni pitanja. Prilikom Kristovog pobjedonosnog ulaska u Jeruzalem,
narod koji se sa svih strana zemlje okupio na svetkovinu pohrlio je
ka Maslinskoj gori, i kada se pomiješao sa mnoštvom koje je pratilo
Isusa, osvojilo ga je sveopće oduševljenje, i tako se pridružio da
pojača poklič: “Blagosloven koji ide u ime Gospodnje!” Matej 21, 9.
Isto tako i nevjerni koji su pohrlili na adventističke skupove — neki
su iz radoznalosti, a drugi da se narugaju, osjećali neodoljivu moć [327]
koja je pratila vijest: “Eto ženika gdje ide!”
U to vrijeme vjerni su se odlikovali vjerom koju Bog prima,

vjerom koja gleda na platu. Kao pljusak koji osvježava žednu zemlju,
Duh milosti sišao je na one koji su ozbiljno istraživali Božju Riječ.
Oni koji su očekivali da uskoro vide svoga Iskupitelja licem k licu
osjećali su svetu radost, koja se ne može opisati. Sila Svetoga Duha
koja omekšava i potčinjava rastopila je srca kada se Božji blagoslov
obilno izlio na vjerne.
Pažljivo i svečano približavali su se oni koji su primili vijest
vremenu kada su se nadali da će sresti svoga Gospoda. Svakoga jutra
osjećali su da je njihova prva dužnost da se uvjere da ih Bog prima.
Njihova su srca bila prisno sjedinjena, i oni su se mnogo molili
zajedno i jedni za druge. Često su se sastajali na nekom usamljenom
mjestu da se mole Bogu. Glas njihovih molitava dizao se k nebu sa
polja i gajeva. Sigurnost da uživaju Spasiteljevu naklonost smatrali
su važnijom od svoje svakodnevne hrane; a ako je kakav oblak
pomračio njihove duše, nisu mirovali dok ga nisu uklonili. Osjećajući
dokaz opraštajuće milosti, čeznuli su da vide Onoga koga je njihova
duša toliko ljubila.
Ali, trebalo je da opet dožive razočaranje. Vrijeme očekivanja
je prošlo, a njihov Spasitelj nije došao. Sa nepokolebljivim povje-
renjem gledali su na njegov dolazak, a sada su osjetili ono što je
osjetila i Marija kada je došla Spasiteljevom grobu i našla ga praz-
nog. Ona je sa suzama uzviknula: “Uzeše Gospoda moje-ga, i ne
znam gdje ga metnuše.” Ivan 20, 13.
Osjećanje strahopoštovanja i bojazan da bi vijest mogla biti
istinita zadržavali su neko vrijeme nevjerni svijet, a kada je vrijeme
prošlo, to osjećanje nije moglo odmah nestati. Oni nisu odmah mogli
likovati nad žrtvama razočaranja. Ali kada se znaci Božjega gnjeva
nisu pokazali, oporavili su se od straha i počeli su iznova sa svojim
ismjehivanjem i ruganjem. Veliki broj onih koji su tvrdili da vjeruju
u skori Gospodnji dolazak napustili su svoju vjeru. Neki su bili vrlo
samouvjereni, bili su u svome ponosu toliko pobijedjeni da su željeli
da nestanu sa svijeta. Oni su se tužili na Boga kao Jona, i više su
željeli smrt nego život. Oni koji su svoju vjeru zasnivali na mišljenju
drugih, a ne na Božjoj riječi, bili su spremni da promijene svoje
poglede. Rugači su pridobili slabiće i kukavice u svoje redove, a
[328] onda su se svi sjedinili i izjavili da ne treba više strahovati ili nešto
očekivati. Vrijeme je prošlo, Gospod nije došao, i svijet može ostati

isti za hiljade godina.
Ozbiljni i iskreni vjerni odrekli su se svijeta Krista radi i osjećali
su njegovu blizinu kao nikada prije. Oni su bili uvjereni da su
objavili svijetu posljednju opomenu i, očekujući da će uskoro biti
primljeni u društvo svoga božanskog Učitelja i nebeskih and̄ela,
povukli su se gotovo sasvim iz zajednice onih koji nisu prihvatili
vijest. Sa žarkom čežnjom su se molili: “Da, dod̄i, Gospode Isuse!”
Ali on nije došao. A sada opet preuzeti težak teret briga i teškoća
ovoga života, podnositi ismjehivanja i ruganja svijeta bilo je zaista
teško iskušenje za njihovu vjeru i strpljenje.
Ovo razočaranje, med̄utim, nije bilo tako veliko kao ono koje su
doživjeli učenici u vrijeme prvoga Kristovog dolaska. Kada je Isus u
slavi ulazio u Jeruzalem, njegovi učenici su mislili da on namjerava
stupiti na Davidov prijesto i osloboditi Izraela od njegovog ugnje-
tača. S velikim nadama i radosnim očekivanjem utrkivali su se kako
da svome caru ukažu veće poštovanje. Mnogi su svoje gornje haljine
prostirali kao ćilim na njegov put ili stavljali pred njega palmove
grančice. U svom oduševljenju sjedinili su se u radosnom pokliču:
“Hosana Sinu Davidovu!” Kad su farizeji, uznemireni i ljuti zbog
ovoga izra-žavanja radosti, tražili da Isus ukori svoje učenike, on
je odgovorio: “Ako oni ušute, kamjenje će progovoriti.” Luka 19,
40. Proročanstvo se moralo ispuniti. Učenici su ispunjavali Božju
namjeru, pa ipak su morali da iskuse gorko razočaranje. Prošlo je
samo nekoliko dana od toga dogad̄aja, i oni su bili svjedoci Spa-
siteljeve mučeničke smrti, a zatim su ga položili u grob. Njihova
se očekivanja nisu ispunila ni u najmanjoj pojedinosti, a njihove
nade umrle su zajedno sa Isusom. Tek onda kada je njihov Gospod
slavno uskrsnuo iz groba, razumjeli su da je to sve bilo u proročans-
tvima ranije objavljeno, i “da je trebalo Krist da postrada i uskrsne
iz mrtvih”. (Djela 17, 3.)
Pet stotina godina prije toga, Gospod je preko proroka Zaharije
rekao: “Raduj se mnogo, kćeri Sionska, podvikuj, kćeri Jeruzalem-
ska; evo car tvoj ide k tebi, pravedan je i spasava, krotak i jaše na
magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu.” Zaharije 9, 9. Da su
učenici znali da će Krist ići na sud i smrt, ne bi mogli ispuniti ovo
proročanstvo. [329]
Slično su Miler i njegovi drugovi ispunili proročanstvo i objavili

vijest koju je Božja Riječ prorekla da će se objaviti svijetu. Ali oni
je ne bi mogli objaviti da su sasvim razumjeli proročanstva koja
su se odnosila na njihovo razočarenje, a koja su ujedno sadržavala
drugu vijest koja je trebalo da se propovijeda svima narodima prije
Gospodnjeg ponovnog dolaska. Prva i druga and̄eoska vijest bile su
objavljene u pravo vrijeme i izvršile su djelo koje je Bog namjeravao
pomoću njih da izvrši.
Svijet je očekivao da će biti napuštena sva nauka adventizma
ako vrijeme prod̄e i Krist ne bude došao. Ali dok su jedni, pritisnuti
teškim iskušenjima, napustili svoju vjeru, drugi su i dalje ostali čvr-
sti. Plodovi adventnog pokreta: duh poniznosti i ispitivanja svoga
srca, odricanje od svijeta i promjena života, koji su pratili ovo djelo,
svjedočili su da je ono od Boga. Oni se nisu usudili poreći da je sila
Svetoga Dula posvjedočavala propovijedanje vijesti o Kristovom
dolasku, i nisu mogli otkriti nijednu grešku u računanju proročkih
odsjeka. Ni najsposobnijem njihovom protivniku nije uspjelo oboriti
njihov sistem tumačenja proročanstva. Bez biblijskih dokaza nisu
mogli pristati da napuste stanovište do kojeg su došli ozbiljnim i
predanim istraživanjem Svetoga pisma, umom rasvijetljenim Božjim
Duhom i srcem koje je gorjelo njegovom živom silom. Nisu mogli
napustiti zaključke koji su odolijevali najoštrijoj kritici i najogor-
čenijim napadajima vjerskih učitelja i mudrih ljudi ovoga svijeta,
udruženim naporima učenosti i rječitosti, kao i šalama i porugama
ljudi viših i nižih slojeva.
Istina, očekivani dogad̄aj nije došao, ali čak ni to nije moglo
uzdrmati njihovu vjeru u Božju Riječ. Kad je Jona na ulicama Ninive
objavljivao da će grad u roku od četrdeset dana biti uništen, Bog
je primio pokajanje stanovnika Ninive i produžio njihovo vrijeme
milosti; ipak Jonina vijest je bila od Boga poslana, a Niniva iskušana
po njegovoj volji. Adventisti su vjerovali da je isto tako Bog i
njih vodio da objave opomenu o sudu. “Ona je”, govorili su oni,
“okušala srca svih onih koji su je čuli i probudila u njima ljubav
prema Gospodnjem dolasku, ili je s druge strane, izazvala više manje
primjetljivu, ali Bogu dobro poznatu mržnju protiv tog dolaska. Ona
je povukla graničnu liniju, tako da su oni koji su htjeli da ispituju
svoja srca mogli znati na kojoj bi se strani nalazili da je Gospod
[330] tada došao, da li bi uskliknuli: “Gle, ovo je Bog naš, njega čekasmo,
i spasit će nas!” ili bi vikali “gorama i kamenju da padnu na njih

i da ih sakriju od lica Onoga koji sjedi na prijestolu i od gnjeva
Jagnjetova.” Bog je, vjerujemo, na ovaj način ispitivao svoju djecu,
kušao je njihovu vjeru da li će se povući u času iskušenja sa svojih
mjesta na koja je našao za dobro da ih postavi, i da li će se odreći
ovoga svijeta i pokazati bezuslovno pouzdanje u Božju riječ.”283
Osjećanje onih koji su još uvjek vjerovali da ih je Bog vodio u
njihovim prošlim iskustvima Miler izražava riječima: “Kada bih još
jedanput živio sa istim dokazima koje sam imao u prvom životu,
učinio bih i drugom životu, ono što sam učinio u prvom životu,
učinio bih i u drugom životu, ono što sam učinio dam se da sam
svoje haljine očistio od krvi duša. Vjerujem da sam se, koliko mi je
bilo moguće, oslobodio svake krivice u pogledu njihovog osud̄enja.”
“Iako sam bio dva puta razočaran”, pisao je ovaj Božji čovjek, “ipak
još nisam poražen i obeshrabren. Moja nada u Kristov dolazak jača
je nego ikada. Ja sam činio samo ono što sam poslije mnogo godina
ozbiljnog razmišljanja smatrao svojom svetom dužnošću da činim.
Ako sam pogriješio, to je bilo iz krišćanske ljubavi prema mojim
bližnjima i u uvjerenju o mojoj dužnosti prema Bogu.” “Jedno znam:
propovijedao sam samo ono što sam vjerovao. Sa mnom je bila
Božja ruka. Njegova se sila otkrila u djelu, i učinjeno je mnogo
dobra.” “Mnoge hiljade su propovijedanjem proročkog vremena
podstreknute na proučavanje Svetog pisma, i tako su ovim sred-
stvom i kropljenjem krvlju Kristovom pomireni sa Bogom.”284 “Ja
se nikada nisam trudio da steknem milost oholih ljudi, a nisam ni
klonuo kad mi je svijet prijetio. Ni sada neću da kupujem njihovu
naklonost, niti ću izazivati njihovu mržnju prekoračujući svoju duž-
nost. Neću nikada tražiti svoj život iz njihovih ruku, niti ću, nadam
se, odbiti da ga žrtvujem ako to Bog bude odredio u svome dobrom
provid̄enju.”285
Bog se nije odrekao svoga naroda; njegov Duh je još uvijek sa
onima koji se nisu odrekli svjetlosti koju su primili, niti su ustali
protiv adventnog pokreta. U poslanici Jevrejima napisane su riječi
ohrabrenja i opomene onima koji su u ovom času nevolje bili isku-
šani: “Ne odbacujte, dakle, slobode svoje, koja ima veliku platu. Jer
vam je trpljenje od potrebe da Božju volju svršivši, primite obećanje.
Jer još malo, vrlo malo, pa će doći onaj koji treba da dod̄e, i neće [331]
odocniti. A pravednik živjet će od vjere; ako li odstupi, neće biti
po volji moje duše. A mi, braćo, nismo od onih koji odstupaju na

pogibao, nego od onih koji vjeruju da spasu duše.” Jevrejima 10,
35-39.
Da je ova opomena upućena crkvi u posljednjim danima, jasno
se vidi iz riječi koje ukazuju na blizinu Gospodnjeg dolaska: “Jer još
malo, vrlo malo, pa će doći onaj koji treba da dod̄e, i neće odocniti.”
Iz ovoga jasno proističe da je trebalo biti neko prividno zakašnjenje,
i da Gospod naizgled oklijeva sa svojim dolaskom. Ova pouka vrlo
dobro odgovara iskustvu adventista u ono vrijeme. Oni kojima su
upućene ove riječi, bili su u opasnosti da dožive brodolom svoje
vjere. Oni su činili Božju volju, predavši se vodstvu njegovoga
Duha i njegove Riječi, ali nisu mogli shvatiti njegovu namjeru u
svome prošlom iskustvu, niti vidjeti put pred sobom, i zato su bili u
iskušenju da posumnjaju da li ih je zaista Bog vodio. Na to vrijeme
odnosile su se riječi: “A pravednik živjet će od vjere.” Kada je jasna
svjetlost “ponoćnog pokliča” zasvijetlila na njihovom putu, i kad su,
otpečativši proročanstvo, vidjeli da se brzo ispunjavaju znaci koji
su im govorili o skorom Kristovom dolasku, živjeli su zaista kao da
gledaju Kristov dolazak. Ali sada, slomljeni neispunjenim nadama,
mogli su se održati samo vjerom u Boga i njegovu Riječ. Svijet koji
se rugao govorio je: “Prevareni ste! Napustite svoju vjeru, i recite
da je adventni pokret bio od sotone.” Ali Božja Riječ je govorila:
“Ako li odstupi, neće biti po volji moje duše.” Napustiti sada svoju
vjeru i odreći se sile Svetoga Duha koja je pratila ovu vijest, značilo
bi vraćati se u propast. Riječi apostola Pavla podsticale su ih na
istrajnost: “Ne odbacujte dakle, slobode svoje, koja ima veliku platu.
Jer vam je trpljenje od potrebe ... Jer još malo, vrlo malo, pa će
doći onaj koji treba da dod̄e, i neće odocniti.” Njihov jedini sigurni
put bio je da svjetlost koju su od Boga primili i dalje gaje, da se
čvrsto drže njegovih obećanja, da nastave istraživati Sveto pismo i
[332] da strpljivo čekaju i straže dok ne prime više svjetlosti.
Poglavlje 23.—Šta je svetinja?
Biblijski tekst koji je bio temelj i glavni stup adventne vjere je

izjava u Danijelu 8, 14: “Do dvije tisuće i tri stotine dana i noći; onda
će se svetinja očistiti.” (Danijel 8, 14.) To su bile dobro poznate riječi
svima onima koji su vjerovali u skori Gospodnji dolazak. Hiljade
usana ponavljalo je ovo proročanstvo kao lozinku svoje vjere. Svi su
osjećali da od dogad̄aja predskazanih u ovome proročanstvu zavise
njihova najljepša očekivanja i najdraže nade. Pokazano je da se ovi
proročki dani svršavaju u jesen 1844. godine. Adventisti su tada
vjerovali„ kao i ostali krišćanski svijet, da je zemlja, ili jedan njen
dio„ svetinja. Mislili su da čišćenje svetinje znači očišćenje zemlje
vatrom u posljednjem velikom danu, i da će se to dogoditi u vrijeme
drugog Kristovog dolaska. Otuda i zaključak da će se Krist vratiti
na zemlju 1844. godine.
Ali odred̄eno vrijeme je prošlo, a Gospod se nije pojavio. Vjerni
su znali da Božja Riječ ne može pogriješiti, i da mora da je po-
grešno njihovo tumačenje proročanstva. Ali gdje je greška? Mnogi
su odmah presjekli čvor teškoće time što su poricali da se 2300
dana ispunilo 1844. godine. Ali oni za to nisu mogli navesti nikakve
dokaze, osim što Krist nije došao u vrijeme kada su ga očekivali. Iz
toga su zaključili da kada bi se 2300 dana bilo ispunilo 1844. godine,
Krist bi već došao da očisti svetinju očišćenjem zemlje vatrom. Ali
kako nije došao, to se ni ovi proročki dani nisu završili.
Prihvatiti ovaj zaključak značilo bi napustiti dotadašnje raču-
nanje proročkih vremena. Kako je utvrd̄eno, 2300 dana počeli su
teći kada je stupila na snagu Artakserksova zapovijest o obnovljenju
i ponovnom zidanju Jeruzalema, dakle u jesen 457. godine prije
Krista. Ako ovu godinu uzmemo kao polaznu tačku, dolazimo do
potpune suglasnosti u tumačenju svih onih dogad̄aja koji su ozna- [333]
čeni u Danijelu 9, 25-27. Šezdeset i devet nedelja, tj. prvih 483 od
2300 godina, trebalo je da dopru do Mesije, Pomazanika; a Kristovo
krštenje i pomazanje Svetim Duhom 27. godine tačno je ispunilo
ovo proroštvo. U polovini sedamdesete nedjelje trebalo je da Po-
317
mazanik bude pogubljen. Tri i po godine poslije svoga krštenja,

u proljeće 31. godine, Krist je bio razapet. Sedamdeset nedelja ili
490 godina trebalo je da pripadaju naročito Jevrejima. Na kraju
ovog proročkog vremena je ovaj narod zapečatio svoje odbaciva-
nje Krista progonstvom njegovih učenika, i apostoli su 34. godine
poslije Krista počeli propovijedati mnogobošcima. Pošto je isteklo
prvih 490 od 2300 godina, preostalo je još 1810 godina. “Tada će
se”, prema riječima and̄ela, “svetinja očistiti”. Sve što je navedeno u
proročanstvu, ispunilo se tačno u odred̄eno vrijeme.
U ovome izračunavanju bilo je sve jasno i skladno, samo nisu
mogli da uvide da li se ispunio neki dogad̄aj koji bi značio očiš-
ćenje svetinje, što je trebalo da se dogodi 1844. godine. Pobijati
da proročki dani ističu 1844. godine značilo bi unositi zabunu u
cijelo pitanje i napustiti stanovište koje se temeljilo na nesumnjivim
ispunjenjima proročanstava.
Ali Bog je vodio svoj narod u velikom adventnom pokretu; nje-
gova sila i slava pratila je ovo djelo, i On nije htio dopustiti da se ona
završi u tami i razočaranju i da se ozloglasi kao lažno i fanatičko uz-
bud̄enje. On nije mogao dopustiti da se na njegovu Riječ sumnja i da
se ona smatra nesigurnom. Iako su mnogi napustili svoje ranije raču-
nanje proročkih vremena i porekli ispravnost pokreta zasnovanog na
njemu, bilo je i takvih koji nisu bili voljni da napuste one tačke vjere
i iskustva koja su bila potkrepljena Svetim pismom i svjedočanstvom
Božjeg Duha. Vjerovali su da su u svome proučavanju proročanstava
prihvatili zdrava načela tumačenja i da je njihova dužnost da čvrsto
drže do sada usvojene istine i da nastave sa biblijskim istraživanjima.
Sa ozbiljnom molitvom ponovo su ispitivali svoj stav i proučavali
Sveto pismo da bi otkrili svoju pogrešku. Pošto nisu mogli u svome
računanju proročkih vremena da pronad̄u greške, počeli su da dublje
ispituju predmet svetinje.
Ovim istraživanjem su došli do zaključka da nema biblijskih
dokaza koji bi potkrepili opće mišljenje da je zemlja svetinja. Ali u
Bibliji su našli potpuno razjašnjenje pitanja svetinje, njene prirode,
[334] mjesta i službe u njoj; a svjedočanstvo Svetoga pisma bilo je tako
jasno i opširno da je bila isključena svaka daljnja sumnja. Pavao
kaže u poslanici Jevrejima: “Imao je, istina, i prvi zavjet pravila za
službu Božju i svetinju zemaljsku. Jer skini ja bješe načinjena prva
u kojoj bijaše svijećnjak, sto i postavljeni hljebovi, što se zove sveti-
Šta je svetinja? 319
nja. A za drugim zavjesom bješe skinija koja se zove svetinja nad

svetinjama, koja imaše zlatnu kadiaonicu, i kovčeg zavjeta okovan
svuda zlatom, u kome bješe zlatan sud sa manom, i palica Aronova,
koja bješe procvjetala, i ploče zavjeta, a više njega bjehu herubimi,
koji osjenjivahu poklopac očišćenja. Jevrejima 9, 1-5.
Svetinja na koju apostol ovdje upućuje bio je onaj šator od sas-
tanka koji je Mojsije načinio po Božjoj naredbi da bude zemaljsko [335]
prebivalište Svevišnjega. “I neka mi načine svetinju, da medu njima
nastavam” (2. Mojsijeva 25, 8.), glasilo je uputstvo dato Mojsiju
za vrijeme dok je sa Bogom bio na gori. Izraelci su tada putovali
kroz pustinju, i šator od sastanka bio je tako ured̄en da se mogao
prenositi s mjesta na mjesto; ipak to je bila veličanstvena grad̄evina.
Njegovi zidovi su se sastojali od uspravnih dasaka, obloženih zla-
tom, koje su bile uglavljene u srebrne stopice, a krov je bio načinjen
od niza zavjesa ili pokrivača. Vanjski pokrivači su bili izrad̄eni od
koža, a unutrašnji od finoga platna, sa divno izvezenim herubimima.
Osim trijema u kome se nalazio žrtvenik za žrtve paljenice, šator od
sastanka se sastojao iz dva odjeljenja, iz svetinje i svetinje nad sve-
tinjama, med̄usobno odijeljenim skupocjenom i divnom zavjesom;
slična zavjesa zatvarala je i ulaz u prvo odjeljenje.
U svetinji, na južnoj strani, bio je svijećnjak sa sedam žižaka,
koji su danju i noću osvjetljavali svetinju; na sjevernoj strani stajao
je sto za hljebove obličja, a pred zavjesom, koja je rastavljala svetinju
od svetinje nad svetinjama, stajao je zlatan kadioni oltar, sa koga se
svaki dan dizao Bogu oblak mirisnog kada sa molitvama Izraela.
U svetinji nad svetinjama stajao je kovčeg zavjeta, kovčeg od
skupocjenog drveta, okovan zlatom, u kome su bile dvije kamene
ploče, na koje je Bog napisao zakon deset zapovijesti. Nad kovčegom
se nalazio poklopac — prijesto milosti, veličanstven umjetnički rad
od zlata, natkriljen sa dva herubima koji su bili izrad̄eni od zlata,
svaki na jednom kraju poklopca. U ovome odjeljenu otkrivala se
Božja prisutnost u obliku slave izmed̄u dva herubima.
Kada su se Jevreji nastanili u Hananu, šator od sastanka zamije-
njen je Solomunovim hramom koji je, iako trajna i veća grad̄evina,
ipak zadržao isti plan i bio sasvim slično ured̄en. Svetinja je pos-
tojala u istom obliku — osim u Danijelovo vrijeme kada je ležala
u ruševinama — sve do razorenja od strane Rimljana, 70. godine
poslije Krista.
To je jedina svetinja koja je ikada postojala na zemlji, a o kojoj

Biblija daje podatke. Pavao je naziva svetinjom prvoga zavjeta. A
zar novi zavjet nema svetinje?
Kada su istraživači istine ponovo počeli da proučavaju Jevrejima
poslanicu, našli su da je postojanje druge ili novozavjetne svetinje
[336] obuhvaćeno navedenim riječima apostola Pavla: “Tako i prvi zavjet
(stari zavjet) imaše uredbe za službu Bogu i svetinju zemaljsku.”
Upotreba veznika “i” ukazuje na to da je Pavao već ranije spomenuo
ovu svetinju. Vrativši se na po-četak prošloga poglavlja, čitali su:
“Ovo je glava od toga što govorimo: imamo takvoga poglavara sve-
ćeničkoga koji sjede s desne strane prijestola veličine na nebesima;
koji je sluga sve-tinjama i istinitoj skiniji, koju načini Gospod, a ne
čovjek.” Jevrejima 8, 1. 2.
Ovdje je otkrivena svetinja novoga zavjeta. Svetinju prvoga za-
vjeta načinio je čovjek. Nju je Mojsije sagradio; a ovu drugu načinio
je Gospod, a ne čovjek. U onoj svetinji vršili su zemaljski svećenici
službu, a u drugoj služi Krist, naš veliki Poglavar svećenički, s desne
strane bogu. Prva svetinja je bila na zemlji, a druga je na nebu.
Dalje, svetinja koju je Mojsije sagradio načinjena je po izvjes-
nom uzoru. Gospod mu je rekao: “Kao što ću ti pokazati sliku od
šatora i sliku od svih stvari njegovih, tako da načinite.” 2. Mojsijeva
25, 9. I opet mu je nared̄eno: “Gledaj, te načini sve to po slici koja ti
je pokazana na gori.” 2. Mojsijeva 25, 40. I Pavao objašnjava da prva
skinija “ostade prilika za sadašnje vrijeme, u koje se prinose dari i
žrtve”; da su sveta mjesta šatora bila “obličje i sjen nebeskih stvari”;
da su svećenici koji su po zakonu prinosili žrtve služili “obličju i
sjeni nebeskih stvari”, i da “Krist nije došao u rukotvorenu svetinju,
koja je samo slika prave nego u samo nebo, da se pokaže sad pred
licem Božjim za nas”. (Jevrejima 9, 9. 23; 8, 5; 9, 24.)
Svetinja na nebu u kojoj Krist služi za nas jeste veliki origi-
nal, dok je svetinja koju je Mojsije sagradio samo kopija. Bog je
dao svoga Duha graditeljima zemaljske svetinje. Velika umjetnička
vještina koja je došla do izražaja pri grad̄enju svetinje bila je, u
stvari, otkrivenje božanske mudrosti. Zidovi su izgledali kao da su
načinjeni od samoga zlata i odsjajivali su na sve strane svjetlost
koja je dolazila od sedam žižaka svijećnjaka. Sto za hljebove obličja
i kadioni oltar sjajili su kao uglačano zlato. Bogata zavjesa koja
je sačinjavala strop, izvezena slikama and̄ela u plavoj, purpurnoj i
skerletnoj boji, povećavala je lje-potu prizora. A iza druge zavjese

nalazila se sveta Šehina, vidljivo otkrivenje Božje slave, pred koju
je smio stupiti samo poglavar svećenički. [337]
Neopisivi sjaj zemaljskog šatora otkrivao je ljudskom pogledu
slavu nebeskog hrama u kome Krist, naš zastupnik, služi za. nas pred
Božjim prijestolom. Mjesto prebivanja Cara nad carevima, gdje mu
hiljade hiljada služe, a deset hiljada po deset hiljada stoje pred njim
(Danijel 7, 10); nebeski hram, pun slave vječnoga prijestola, gdje
serafinu, njegovi sveti čuvari, pokrivaju svoje lice kada se klanjaju,
mogao je samo u slabome odsjaju svoje veličine i slave da se otkrije
u ovoj prekrasnoj grad̄evini koju su ikada podigle ljudske ruke.
Ali ipak putem zemaljske svetinje i njene službe propovijedane su
velike istine o nebeskoj svetinji i o velikom djelu koje se ondje vrši
za spasenje čovjeka.
Sveta mjesta na nebu prikazana su pomoću dva odjeljenja u
svetinji na zemlji. Kada je apostolu Ivanu u vid̄enju bilo dozvoljeno
da pogleda na Božji hram na nebu, vidio je “sedam žižaka ognjenih
gdje gorahu pred prijestolom”. (Otkrivenje 4, 5.) Vidio je and̄ela
“koji imaše kadionicu zlatnu; i bješe mu dano mnogo tamnjana da da
molitvama sviju svetih na oltar zlatni pred prijestolom”. (Otkrivenje
8, 3.) Tu je proroku bilo dozvoljeno da vidi prvo odjeljenje svetinje
na nebu, i tu je vidio “sedam žižaka ognjenih”, i “zlatni oltar”, koji
su bili predstavljeni zlatnim svijećnjakom i kadionim oltarom u
svetinji na zemlji. Dalje je vidio kako se “otvorila crkva Božja na
nebu” (Otkrivenje 11, 19), i on je pogledao u unutrašnjost iza druge
.zavjese, u svetinju nad svetinjama. Ovdje je vidio “kovčeg zavjeta”,
predstavljen svetim kovčegom, koji je Mojsije načinio da u njemu
čuva Božji zakon
Tako su oni koji su proučavali ovaj predmet našli nepobitne
dokaze o postojanju svetinje na nebu. Mojsije je načinio zemaljsku
svetinju prema uzoru koji mu je Bog pokazao. Pavao nas uči da je
ovaj uzor bila prava svetinja koja je na nebu, a Ivan svjedoči da ju je
vidio na nebu.
U nebeskom hramu, u Božjem mjestu prebivanja, nalazi se Božji
prijesto, u;vrd̄en na pravdi i sudu. U svetinji nad svetinjama nalazi
se njegov zakon, veliko mjerilo pravde, po kome će Bog suditi svima
ljudima. Kovčeg zavjeta u kome se čuvaju ploče zakona, pokriven
je poklopcem milosti, pred kojim Krist iznosi zasluge svoje krvi za
spas grešnika. Ovako je predstavljeno sjedinjenje pravde i milosti

u planu ljudskog izbavljenja. Ovo sjedinjenje mogla je zamisliti
[338] samo neizmjerna mudrost, a izvršiti jedino neizmjerna moć; to je
sjedinjenje koje ispunjava cijelo nebo divljenjem i poštovanjem.
Herubimi koji sa strahopoštovanjem gledaju na poklopac milosti
u zemaljskoj svetinji predstavljaju saučešće kojim nebeska vojska
posmatra djelo spasenja. Ovo je tajna milosti u koju i and̄eli žele da
zavire: da Bog može ostati pravedan kad pravda pokajanog grešnika
i opet uspostavlja vezu sa palim rodom; da se Krist mogao poniziti
da bi bezbrojno mnoštvo izvukao iz bezdana propasti i obukao ih u
čiste haljine svoje pravde da bi se mogli sjediniti sa and̄elima koji
nikada nisu pali, i vječno prebivati u božjoj prisutnosti.
Kristovo djelo kao ljudskog posrednika predstavljeno je divnim
Zaharijinim proročanstvom o Onome “kome je ime Kli-ca”. Prorok
veli: “Jer će on sagraditi crkvu Gospodnju, i nosit će slavu, i sjedjet
će i vladati na svome prijestolu, i bit će svećenik na prijestolu svom,
i savjet mirni bit će med̄u objema.” Zaharije 6, 12. 13.
“Jer će on sagraditi crkvu Gospodnju.” Svojom žrtvom i svojim
posredovanjem Krist je temelj i graditelj Božje crkve. Apostol Pavao
upućuje na njega kao na kamen od ugla, “na kome sva grad̄evina
sastavljena raste za crkvu svetu u Gospodu; na kome ćete se i vi
sazidati za stan Božji u duhu”. (Efežanina 2, 20-22.)
“I nosit će slavu...” Slava za spasenje paloga ljudskog roda
pripada Kristu. Kroz sva vremena vječnosti spaseni će pje-vati:
“Onome koji nas ljubi i umi nas od grijeha naših krvlju svojom. ..
slava i država u vijek vijeka! Amen.” (Otkrivenje 1, 5. 6.)
“I sjedit će i vladati na svome prijestolu, i bit će svećenik na
prijestolu svom.” Sada još nije na prijestolu slave svoje, jer carstvo
slave još nije uspostavljeno. Tek kada bude završio svoje djelo kao
posrednik, Gospod Bog će mu dati prijesto Davida, oca njegova,
carstvo kome “neće biti kraja”. (Luka 1, 32. 33.) Kao svećenik, Krist
sada sjedi sa ocem na njegovom prijestolu. (Otkrivenje 3, 21.) Na
prijestolu sa Vječnim, koji ima u sebi život, sjedi Onaj koji “bolesti
naše nosi i nemoći naše uze na se”, “koji je u svemu iskušan kao i
mi, osim grijeha”, “da može pomoći onima koji se iskušavaju”. “Ako
tko sagriješi, imamo zastupnika kod Oca.” (Izaija 53, 4; Jevrejima 4,
[339] 15; 2, 18; 1. Ivanova 2, 1.) Njegovo posredovanje se temelji na njego-
vom probodenom i slomljenom tijelu, i na njegovom bezgrešnom
životu. Ranjene ruke, probodena rebra, prikovane noge govore u

prilog paloga čovjeka, čije je spasenje otkupljeno tako neizmjernom
cijenom.
“I savjet mira bit će med̄u objema.” Očeva ljubav, ne manje od
Sinovljeve, jeste izvor spasenja za pali ljudski rod. Isus je rekao
svojim učenicima prije svoga odlaska: “I ne velim vam da ću ja
umoliti Oca za vas; jer sam Otac ima ljubav k vama.” Ivan 16, 26. 27.
“Jer Bog bješe u Kristu, i svijet pomiri sa sobom.” 2. Korinćanima
5, 19. A u službi nebeske svetinje je “savjet izmed̄u obojice”. “Jer
Bogu tako omilje svijet da je i Sina svoga jedinorodnoga dao, da
nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni.” Ivan 3,
16.
Na pitanje: šta je svetinja? Sveto pismo daje jasan odgovor. Izraz
“svetinja”, kako se upotrebljava u Bibliji, odnosi se prvo na šator
od sastanka koji je Mojsije podigao po uzoru nebeske svetinje, a
zatim na pravi šator na nebu, na koji je upućivala zemaljska svetinja.
Kristovom smrću prestala je simbolička služba. “Pravi šator” na
nebu je svetinja novoga zavjeta. A pošto se proročanstvo u Danijelu
8, 14 ispunilo u novom zavjetu, mora i svetinja na koju se ovo odnosi
da bude svetinja novoga za-vjeta. Na kraju 2300. dana, to jest 1844.
godine, nije bilo na zemlji nikakve svetinje već mnogo vjekova.
Prema tome, proročanstvo: “Do dvije hiljade i tri stotina dana i noći,
onda će se svetinja očistiti”, nesumnjivo se odnosi na svetinju na
nebu.
Ali još ostaje da odgovorimo na najvažnije pitanje: šta je čišće-
nje svetinje? Da je takva1 služba postojala u vezi sa zemaljskom
svetinjom, potvrd̄uje nam Stari zavjet. Ali zar na nebu ima nešto što
treba da se čisti? U Jevrejima 9. glavi jasno se govori o očišćenju
zmaljske kao i nebeske svetinje. “I gotovo sve se krvlju čsti po
zakonu, i bez prolivanja krvi ne biva oproštenje. Tako je trebalo da
se slike nebeskih stvari ovima čiste, a same nebeske stvari boljim
žrtvama od ovih” (Jevrejima 9, 22. 23), — to jeste dragocjenom
krvlju Kristovom.
Čišćenje u simbolu i u stvarnoj službi mora biti izvršeno krvlju:
u zemaljskoj svetinji krvlju životinja, a u nebeskoj krvlju Kristovom.
Pavao navodi razlog zašto ovo čišćenje mora da se obavi krvlju: zato
jer bez prolivanja krvi nema oproštenja. Oproštenje ili uklanjanje
grijeha je djelo koje treba da se izvrši. Ali kako može grijeh da
[340] bude u vezi sa svetinjom, bilo da je ona na nebu ili na zemlji? Ovo
možemo doznati pomoću zemaljske službe, jer svećenici koji su
svoju službu obavljali na zemlji, služili su “slici nebeskih stvari”,
(Jevrejima 8, 5.)
Služba zemaljske svetinje sastojala se iz dva dijela. Svećenici
su svaki dan služili u svetinji, dok je poglavar svećenički jednom u
godini obavljao u svetinji nad svetinjama naročito djelo pomirenja
za očišćenje svetinje. Pokajani grešnici dovodili su svakodnevno
svoje žrtve pred vrata šatora od sastanka i, položivši svoje ruke na
glavu životinje za žrtvu, priznavali su svoje grijehe. Na ovaj način
su ih slikovito prenijeli sa sebe na nevinu žrtvu. Zatim je životinja
zaklana. “Bez prolivanja krvi”, veli apostol, “nema oproštenja”. “Jer
je duša tijela u krvi.” 3. Mojsijeva 17, 11. Prekršeni Božji zakon
tražio je život prestupnika. Krv koja je predstavljala grešnikov život,
čiju je krivicu nosila životinja za žrtvu, odnio je svećenik u svetinju
i njome poprskao pred zavjesom, iza koje se nalazio kovčeg zavjeta,
u kojem se nalazio zakon koji je grešnik prestupio. Ovim obredom
grijeh je krvlju slikovito prenesen u svetinju. U nekim slučajevima
nije krv unesena u svetinju, ali tada je svećenik jeo meso žrtve,
kao što je Mojsije uputio sinove Aronove, rekavši im: “Dade vam
je Gospod da nosite grijehe svega zbora.” (3. Mojsijeva 10, 17.)
Ova oba obreda podjednako su predstavljala prenošenje grijeha od
pokajnika na svetinju.
To je bilo djelo koje se iz dana u dan obavljalo preko cijele
godine. Na ovaj način su grijesi Izraelaca prenošeni u svetinju, i bilo
je potrebno posebno djelo da se odande uklone. Bog je zapovjedio
da se očisti svako odjeljenje u svetinji. “I tako će očistili svetinju
od nečistote sinova Izraelovih i od prijestupa njihovih u svim grije-
sima njihovim; tako će učiniti i u šatoru od sastanka, koji je med̄u
njima usred nečistota njihovih.” Moralo se izvršiti i očišćenje ol-
tara, i “očistit” će ga i posvetiti od nečistota sinova Izraelovih.” (3.
Mojsijeva 16, 16. 19.)
Jednom u godini, na veliki Dan očišćenja, ulazio je poglavar
svećenički u svetinju nad svetinjama da očisti svetinju. Ovim djelom
završavao se godišnji niz službi. Na Dan očišćenja dovodila su se
dva jarca pred vrata šatora od sastanka. Za njih se bacala kocka:
“jedan ždrijeb Gospodu, a drugi ždrijeb Azazelu”. (3. Mojsijeva
16, 8.) Jarac na koga je pala kocka za Gospoda trebalo je da bude
prinesen za narod kao žrtva za grijeh. Svećenik je njegovu krv odnio

iza zavjese i njome pokropio po poklopcu milosti i pred njim. Krvlju [341]
je trebalo pokropiti i kadioni oltar koji je stajao pred zavjesom.
“I metnuvši Aron obje ruke svoje na glavu jarcu živome, neka
ispo vi jedi nad njim sva bezakonja sinova Izraelovih i sve prijestupe
njihove u svim grijesima njihovim, i metnuvši ih na glavu jarcu
neka ga da čovjeku spremnom da ga istjera u pustinju.” 3. Mojsijeva
16, 21. 22. Azazelov jarac za grijeh nije se više povratio u Izraelov
logor, a čovjek koji ga je odveo morao je oprati sebe i svoje haljine
prije nego što je ušao u logor.
Cio obred je bio odred̄en da Izraelcima usadi u srce svijest o
svetosti Boga i njegovoj odvratnosti prema grijehu, i da im pokaže
da ne mogu doći u dodir sa grijehom a da se ne oskrvne njime. Dok
se vršilo ovo djelo očišćenja, svaka je duša morala da se kaje. Svi
poslovi morali su biti obustavljeni, a cio zbor Izraelaca morao je
ovaj dan provoditi u svečanom pokajanju pred Bogom, u molitvi,
postu i dubokom ispitivanju srca.
Ovom simboličkom službom prikazane su važne istine o pomi-
renju. Na mjesto grešnika primljena je njegova zamjena, ali krvlju
životinje za žrtvu grij eh nije bio uništen. Ovim je predvid̄en način
kako će grijeh biti prenesen u svetinju. Prinošenjem krvi grešnik je
priznao autoritet zakona, ispovjedio svoju krivicu zbog prijestupa
i izrazio svoju želju za oproštenjem i vjeru u budućeg Iskupitelja;
ali, još nije bio sasvim oslobod̄en od prokletstva zakona. Na Dan
očišćenja poglavar svećenički, pošto je od naroda uzeo žrtvu, ušao je
sa krvlju ove žrtve u svetinju nad svetinjama i pokropio po poklopcu
milosti, neposredno iznad zakona u kovčegu, da zadovolji njegove
zahtjeve. Tada je kao posrednik primio grijehe na sebe i iznio ih iz
svetinje. Položivši ruke na glavu živoga jarca, priznao je nad njime
sve grijehe, i tako ih je sa sebe simbolički prenio na jarca. Jarac ih
je onda odnio u pustinju, i tako se smatralo da su za uvijek uzeti od
naroda.
Ovakva služba je bila “slika i sjen nebeskih stvari”. A ono što
je u službi zemaljske svetinje izvršeno “u slici”, u stvari se dogad̄a
u službi nebeske svetinje. Poslije svoga uznesenja počeo je naš
Spasitelj svoju službu kao naš Poglavar svećenički. Apostol veli:
“Jer Krist ne ud̄e u rukotvorenu svetinju, koja je samo slika prave,
nego u samo nebo, da se pokaže sad pred licem Božjim za nas.”

[342] Jevrejima 9, 24.
Svećenikova služba kroz cijelu godinu, u prvome odjeljenju
svetinje, u unutrašnjosti “iza zavjese”, koja je služila kao vrata i
rastavljala svetinju od trijema, predstavljala je djelo koje je Krist
otpočeo poslije svoga uznesenja. Svećenikov posao za vrijeme sva-
kodnevne službe je bio da prinosi Bogu krv žrtve za grijeh i kad
koji se dizao sa molitvama Izraelaca. Tako je Krist iznosio pred Oca
zasluge svoje krvi za spas grešnika i prinosio mu, sa skupocjenim
kadom svoje vlastite pravde, molitve pokajanih vjernin. To je bila
služba u prvome odjeljenju nebeske svetinje.
Tamo je vjera Kristovih učenika pratila Spasitelja kada se on
uznio na nebo pred njihovim pogledom. Ovdje se nalazio temelj
njihove nade, kao što Pavao kaže: “Koji imamo kao tvrd grad i
pouzdan lenger duše, koji ulazi iza najdalje zavijese, gdje Isus ud̄e
naprijed za nas, postavši Poglavar svećenički do vijeka.” “Ni s krvlju
jarčijom, niti telećom, nego kroz svoju krv ud̄e jednom u svetinju, i
nad̄e vječni otkup.” Jevrejima 6, 19. 20; 9, 12.
Osamnaest vjekova obavljana je ova služba u prvome odjeljenu
svetinje. Kristova krv je zastupala pokajane grešnike, pribavljala
im oproštenje i primanje kod Oca, ali njihovi grijesi ostali su još
uvijek zapisani u nebeskim knjigama. Kao što je u zemaljskoj službi
na kraju godine izvršeno očišćenje, tako treba prije nego što bude
dovršeno Kristovo djelo otkupljenja da se izvrši djelo očišćenja radi
uklanjanja grijeha iz svetinje! To je ona služba koja je otpočela
kada je isteklo 2300 dana. U ono vrijeme, kao što je prorok Danijel
prorekao, ušao je naš Poglavar svećenički u svetinju nad svetinjama
da izvrši posljednji dio svoje svečane službe — očišćenje svetinje.
Kao što su u staro vrijeme grijesi naroda vjerom bili prenošeni
na žrtvu za grijeh i zatim njenom krvlju, simbolički, u zemaljsku
svetinju, tako su u novom zavjetu grijesi onih koji se kaju vjerom
preneseni na Krista i njime, stvarno, u nebesku svetinju. Kao što je
u slici očišćenje zemaljske svetinje izvršeno uklanjanjem grijeha
koji su skvrnili svetinju, tako mora biti izvršeno i stvarno očišćenje
nebeske svetinje odstranjenjem ili brisanjem grijeha koji su tamo
zapisani. Ali prije nego što se to može izvršiti, moraju se ispitati
knjige da bi se utvrdilo tko je pokajanjem i vjerom u Krista stekao
pravo da bude učesnik blagodati očišćenja. Zato očišćenje svetinje
sadrži izvjesno djelo istraživanja, djelo suda. Ovo djelo mora biti [343]
izvršeno prije nego što Krist dod̄e da izbavi svoj narod, jer kad On
bude došao, doći će i njegova plata s njime “da da svakome po
dielima njegovim”. (Otkrivenje 22, 12.)
Na ovaj način doznali su oni koji su išli za svjetlošću proročke
riječi da Krist nije na kraju 2300 dana, to jest 1844. godine, došao
na zemlju, već je ušao u svetinju nad svetinjama nebeske svetinje da
izvrši konačno djelo očišćenja kao pripremu za svoj dolazak.
Razumjeli su i to da je žrtva za grijeh ukazivala na Krista kao
žrtvu; da je poglavar svećenički predstavljao Krista kao posrednika,
dok je azazel predstavljao sotonu, uzročnika zla, na koga će na kraju
biti stavljeni grijesi iskrenih pokajnika. Kad je poglavar svećenički
putem krvi žrtve za grijeh odstranio grijehe iz svetinje, položio ih
je na azazela. Kada Krist, na kraju svoje službe bude svojom krvlju
odstranio grijehe svoga naroda iz nebeske svetinje, položit će ih na
sotonu koji će morati da podnese konačnu kaznu. Jarac za grijeh ili
azazel je bio odveden u pustinju da se više nikada ne vrati u društvo
Izraelaca. Tako će sotona zauvijek biti prognan iz blizine Božje i
njegovog naroda, i bit će uništen u konačnom uništenju grijeha i
grešnika. [344]
Poglavlje 24.—U svetinji nad svetinjama
Predmet svetinje bio je ključ koji je otvorio tajnu razočaranja

1844. godine. On je otvorio pogled na niz istina, povezanih, i sklad-
nih, koje su pokazivale da je Božja ruka vodila veliki adventni pokret
i, objasnivši položaj i zadatak Božjeg naroda, odredila mu njegove
sadašnje dužnosti. Kao što su se Isusovi učenici obradovali poslije
strašne noći duševnog bola i razačaranja kad su vidjeli Gospoda,
tako su se sada radovali i oni koji su u vjeri očekivali njegov drugi
dolazak. Oni su očekivali da će Isus doći u slavi da nagradi svoje
sluge. Pošto su se prevarili u svojim nadama, izgubili su Isusa iz
vida i uzviknuli su kao Marija na grobu: “Uzeše Gospoda iz groba i
ne znamo gdje ga metnuše.” Sada su opet posmatrali u svetinji nad
svetinjama njega, svoga milostivog Poglavara svećeničkog, koji će
se uskoro pojaviti kao njihov Car i Osloboditelj. Svjetlost iz sve-
tinje rasvijetlila je prošlost, sadašnjost i budućnost. Znali su da ih
je vodio Bog svojim nepogrešivim provid̄enjem. Mada oni sami
nisu razumjeli, kao ni prvi učenici, vijest koju su objavljivali, ona
je ipak u svakom pogledu bila ispravna. Svojim objavljivanjem te
vijesti ispunili su Božju namjeru, i njihov rad za Gospoda nije bio
uzaludan. Nanovo rod̄eni po velikoj milosti “za živ nad”, radovali
su se “radošću neiskazanom i proslavljenom.” (1. Petr. 1, 3. 8.)
Ali Danijelovo proročanstvo 8, 14: “Do dvije tisuće i tri stotine
dana i noći, onda će se svetinja očistiti”, i prva and̄eoska vijest:
“Bojte se Boga, i podajte mu slavu, jer dod̄e čas suda njegova”
(Otkrivenje 14, 7), upućivali su na Kristovu službu u svetinji nad
svetinjama nebeske svetinje, na istražni sud, a ne na Kristov dolazak
radi spasenja svoga naroda i uništenja bezbožnika. Greška se nije
nalazila u izračunavanju proročkih vremenskih odsjeka, nego u do-
gad̄aju koji je trebalo da se dogodi na kraju 2300 dana. Zbog ove
[345] greške vjerni su doživjeli razoča- ranje, ali sve to bilo je prorečeno
u proročanstvu. Sve što su po Pismu mogli očekivati ispunilo se
u ono vrijeme. U isto vrijeme kada su oni jadikovali zbog svojih
neispunjenih nada, desio se dogad̄aj koji je prorečen u ovoj vijesti, a
328
U svetinji nad svetinjama 329
koji se morao dogoditi prije nego što Gospod može doći da nagradi
svoje sluge.
Krist je došao, ali ne na zemlju, kako su oni to očekivali, nego
kako je to bilo objavljeno u predslici, u svetinju nad svetinjama
Božjega hrama na nebu. Prorok Danijel ga vidi kako u to vrijeme
dolazi pred Starca. “Vidjeh u utvarama noćnim, i gle, kao Sin čovječji
id̄aše sa oblacima nebeskim, i dod̄e” — ne na zemlju — već “do
Starca i stade pred njim.” Danijel 7, 13. Ovaj dolazak opisuje nam i
prorok Malahija: “I iznenada će doći u crkvu svoju Gospod, kojega
vi tražite, i and̄eo zavjetni, kojega, vi želite, evo doći će, veli Gospod
nad vojskama.” Malahija 3, 1.. Dolazak Gospodnji u njegov hram bio
je njegovom narodu nešto iznenadno, neočekivano. Nisu ga tražili
tamo; očekivali su da će doći na zemlju “u ognju plamenom, koji će
dati osvetu onima koji ne poznaju Boga i ne slušaju evand̄elja ...” (2.
Solunjanima 1, 8.)
Ali narod nije još bio spreman da sretne svoga Gospoda. Za.
njegovu pripremu moralo se izvršiti još jedno djelo. Morao je primiti
svjetlost koja će njegove misli upraviti na Božji hram na nebu, i ako
bude u vjeri slijedio svoga Poglavara svećeničkog u njegovoj službi,
onda će mu biti otkrivene nove dužnosti. Crkvi je trebalo da bude
data još jedna vijest opomene i pouke.
Prorok veli: “Ali tko će podnijeti dan dolaska njegova? I tko će
se održati, kad se on pokaže? Jer je on kao oganj livčev i kao cijed̄
bjeljarski. I sjedit će kao onaj koji lije i čisti srebro, i očistit će sinove
Levijeve, i pretopit će ih kao zlato i srebro, i oni će prinositi Gospodu
prinose u pravdi.” Malahija 3, 2. 3. Oni koji budu živjeli na zemlji u
vrijeme kada se Kristovo posredovanje gore u svetinji bude završilo,
morat će stajati pred svetim Bogom bez posrednika. Njihove haljine
će morati biti čiste, a njihov karakter očišćen od grijeha kropljenjem
krvlju. Božjom milošću i svojim marljivim nastojanjem moraju biti
pobjednici u borbi sa zlom. Dok se na nebu vrši istražni sud i dok
se grijesi pokajanih vjernih uklanjaju iz svetinje, u Božjem narodu
na zemlji mora da se obavi naročito djelo čišćenja, odstra-njivanje
grijeha. Ovo djelo je jasnije opisano u vijestima Otkrivenja 14. glave. [346]
Kad ovo djelo bude dovršeno, Kristovi sljedbenici bit će spremni
za njegov dolazak. Tada “ugodan će biti Gospodu prinos Judin i
jeruzalemski kao u staro vrijeme”. (Malahija 3, 4.) Tada će crkva
koju će Gospod prilikom svoga dolaska uzeti k sebi biti “slavna
crkva, koja nema mane ni mrštine, ili takoga čega”. (Efežanima 5,

27.) Ona će se onda pojaviti “kao zora, lijepa kao mjesec, čista kao
sunce, strašna kao vojska sa zastavama”. (Pjesma nad pjesmama 6,
9.)
Osim Gospodnjeg dolaska u njegov hram, prorok Malahija pro-
riče i njegov drugi dolazak da izvrši sud ovim riječima: “I doći ću k
vama na sud, i bio ću brz svjedok protiv vračara i protiv preljubo-
činaca, i protiv onih koji se kunu krivo, i protiv onih koji zakidaju
najam najamniku, i udovici i siroti i došljaku krivo čine i ne boje
se mene, veli Gospod nad vojskama.” Malahija 3, 5. Juda upućuje
na isti prizor kada kaže: “Gle, ide Gospod sa hiljadama svetih an-
d̄ela svojih da učini sud svima, i da pokara sve bezbožnike za sva
njihova bezbožna djela kojima bezbožnost činiše, i za sve ružne
riječi njihove koje bezbožni grešnici govoraše na nj.” Juda 14, 13.
Ovaj dolazak i dolazak Gospodnji u njegov hram dva su odred̄ena i
sasvim različita dogad̄aja.
Dolazak Krista kao našega Poglavara svećeničkog u svetinju nad
svetinjama da očisti svetinju, predskazan u Danijelu 8, 14; dolazak
Sina čovječjega k Starcu, opisan u Danijelu 7, 13; i dolazak Gos-
podnji u njegov hram, prorečen u Malahiji — sve to su opisi jednog
istog dogad̄aja; taj dogad̄aj predstavljen je i ženikovim dolaskom na
svadbu, kao što je to opisao Krist u priči o deset djevojaka u Matej
25 glavi.
U ljeto i jesen 1844. godine objavljivala se vijest: “Eto ženika
gdje ide!” Tada su se pojavile dvije grupe ljudi, predstavljene mu-
drim i ludim djevojkama — prva grupa, koja je sa radošću očekivala
dolazak Gospodnji i ozbiljno se pripremala da .ga dočeka, i druga
grupa, koja se pod utjecajem straha, gonjena nagonom, zadovoljila
teorijom istine, ali joj je nedostajalo Božje milosti. U priči, kad je
ženik došao, “gotove ud̄oše s njim na svadbu”. Ovdje pomenuti že-
nikov dolazak dogodio se prije svadbe. Svadba predstavlja Kristovo
preuzimanje njegovog carstva. Sveti grad, Novi Jeruzalem, koji je
glavni grad carstva, nazvan je “nevjesta, Jagnjetova žena”. And̄eo
je rekao Ivanu: “Hodi da ti pokažem nevjestu, Jagnjetovu ženu!”
[347] “I odvede me u duhu”, kaže prorok, “i pokaza mi grad veliki, sveti
Jeruzalem, gdje silazi s neba od Boga.” Otkrivenje 21, 9. 10. Prema
tome očigledno je da nevjesta predstavlja sveti grad, a djevojke koje
izlaze ženiku na susret predstavljaju crkvu. Prema Otkrivenju, Božja
djeca će biti gosti na večeri svadbe Jagnjetove. (Otkrivenje 19, 9.)
Ako su gosti, ne mogu biti u isto vrijeme predstavljeni kao nevjesta.
Krist će, kako nam to iznosi prorok Danijel, primiti od Starca “vlast,
slavu i carstvo”. On će primiti Novi Jeruzalem, glavni grad svoga
carstva, koji će biti “kao nevjesta ukrašena mužu svojemu”. (Danijel
7, 14; Otkrivenje 21, 2.) Pošto bude primio carstvo, doći će u svojoj
slavi kao “car nad carevima i gospodar nad gospodarima” na spase-
nje svome narodu, koji će “sjesti za trpezu s Abrahamom i Izakom i
Jakobom u carstvu nebeskom” (Matej 8, 11; Luka 22, 30) da uzme
učešća u večeri svadbe Jagnjetove.
Vijest: “Eto ženika gdje ide!”, koja se objavljivala u ljeto 1844.
godine, dala je povoda hiljadama da očekuju neposredni Kristov
dolazak. U odred̄eno vrijeme ženik je došao, ali ne na zemlju, kako
je to očekivao njegov narod, nego k Starcu na nebu, na svadbu, da
preuzme svoje carstvo. “Gotove ud̄oše s njim na svadbu, i zatvoriše
se vrata.” Nije trebalo da budu lično pri-sutni na svadbi, jer se ona
obavlja na nebu, dok se oni još nalaze na zemlji. Kristovi sljedbenici
treba da “čekaju gospodara svojega kad se vrati sa svadbe ...” (Luka
12, 36.) Ali oni moraju razumjeti njegovo djelo i slijediti ga vjerom
kad stupi pred Boga. U tom smislu može se o njima reći da su ušli
na svadbu.
U priči ušle su na svadbu one djevojke koje su imale ulja u
sudovima sa žišcima. Oni koji su pored poznavanja istine iz Svetoga
pisma imali i Duha i milost Božju; koji su u noći svoga gorkog
iskušenja strpljivo čekali i u Bibliji tražili jasnije vidjelo, razumjeli
su istinu u pogledu svetinje na nebu i promjenu u Spasiteljevoj službi,
i vjerom su ga slijedili u njegovom djelu u nebeskoj svetinji. Svi koji
kroz svjedočanstvo Svetoga pisma prihvate ove istine i slijede Isusa
Krista vjerom kad stupa pred Boga da obavi posljednje posredovanje
i da poslije toga primi svoje carstvo — svi ovi prikazani su kao da
idu na svadbu.
U priči u Mateju 22. glavi pomenuta je ista slika svadbe, i jasno
je prikazano da će se istražni sud održati prije svadbe. Prije svadbe
dolazi car da vidi goste (Matej 22, 11.) — da li su svi obučeni u
svadbeno ruho, u čiste haljine, čist karakter, i da li “su oprali svoje [348]
haljine i ubijelili ih u krvi Jagnjetovoj”. (Otkrivenje 7, 14.) Onaj koji
ne bude obučen u takvu haljinu, bit će izbačen napolje, a oni koji
prilikom ispitivanja budu pronad̄eni da imaju svadbeno ruho, bit će
primljeni od Boga i smatrani dostojni da uzmu učešća u njegovom

carstvu i da dijele s njime prijesto. Ovo djelo ispitivanja karaktera,
odlučivanja tko je spreman za Božje carstvo, jeste istražni sud, kojim
se završava Kristovo djelo u nebeskoj svetinji.
Kada bude dovršeno djelo istraživanja, kada budu ispitani i rije-
šeni slučajevi onih koji su se kroz sve vjekove priznavali Kristovim
sljedbenicima, tada, nikako prije, bit će završeno djelo ispitivanja, i
vrata milosti će se zatvoriti. Tako nas ova kratka rečenica: “I gotove
ud̄oše s njim na svadbu, i zatvoriše se vrata” vodi preko posljednje
Spasiteljeve službe do vremena kada će biti dovršeno veliko djelo
spasenja čovječanstva.
U službi zemaljske svetinje koja je, kako smo vidjeli, simbol
službe u nebeskoj svetinji, završila se služba u prvome odjeljenju
kada je poglavar svećenički na Dan očišćenja ušao u svetinju nad
svetinjama. Bog je zapovjedio: “A nitko da ne bude u šatoru od
sastanka kad on ud̄e da čini očišćenje u svetinji, dokle ne izad̄e.”
3. Mojsijeva 16, 17. Tako je Krist, kada je ušao u svetinju nad
svetinjama da izvrši posljednje djelo pomirenja, prestao sa službom
u prvom odjeljenju. Ali kada se svršila služba u prvome odjeljenju,
otpočela je služba u drugome odjeljenju. Kada je poglavar svećenički
u simboličkoj službi na Dan očišćenja napustio prvo odjeljenje
svetinje, ušao je u drugo odjeljenje pred Boga da prinese krv žrtve
za grijeh za sve Izraelce koji su se zaista pokajali za svoje grijehe.
Tako je Krist završio samo prvi dio svoje službe kao naš posrednik
da bi započeo drugi dio, opravdavajući nas još uvijek pred Ocem
svojom krvlju.
Ovaj predmet adventisti nisu razumjeli 1844. godine. Poštoje
prošlo vrijeme u koje je Spasitelj bio očekivan, oni su i dalje vjerovali
da je njegov dolazak blizu; smatrali su da je za njih nastupio kritičan
momenat i da je pred Bogom završeno Kristovo posredovanje za
čovjeka. Činilo im se da Biblija uči da će se vrijeme milosti završiti
prije stvarnog dolaska Gospodnjeg na nebeskim oblacima. To im
se činilo da proizlazi iz onih stihova u Svetome pismu koji upućuju
na vrijeme kada će ljudi tražiti, kucati i zvati pred vratima milosti,
[349] ali im se neće otvoriti. Sada su se pitali ne označuje li vrijeme
u koje su očekivali Kristov dolazak početak novog vremenskog
odsjeka, koje neposredno ima da prethodi njegovom dolasku. Pošto
su objavili opomenu o sudu, smatrali su da su učinili svoju dužnost
prema svijetu, i tako im je pao sa duše teret u pogledu spasavanja

grešnika, a bogohulno ismjehivanje od strane griješnika izgledalo
im je kao još jedan dokaz da se Božji Duh povukao od onih koji su
odbacili njegovu milost. Sve to učvrstilo ih je u vjeri da je vrijeme
milosti završeno, ili, kako su se oni izražavali, da su “vrata milosti
zatvorena”.
Ali, sa istraživanjem pitanja svetinje pojavilo se i veće vidjelo.
Sada su uvidjeli da su bili u pravu kada su vjerovali da svršetak 2300
dana i noći u 1844. godini označava važan datum. Ali, iako je istina
da su se zatvorila vrata nade i milosti, kroz koja su ljudi 1800 godina
imali pristup Bogu, otvorila su se druga vrata, i ljudima je ponud̄en
oproštaj grijeha Kristovim posredovanjem u svetinji nad svetinjama.
Jedan dio Kristove službe je završen, ali samo zato da učini mjesta
drugome. Još uvijek su postojala jedna “otvorena vrata” u nebesku
svetinju, gdje Krist vrši službu u korist grešnika.
Sada se razumjelo značenje onih Kristovih riječi u Otkrivenju
koje su upućene crkvi upravo u ovo vrijeme: “Tako govori Sveti i
Istiniti, koji ima ključ Davidov, koji otvori i nitko ne zatvori, koji
zatvori i nitko ne otvori. Znam tvoja djela; gle, dadoh pred tobom
vrata otvorena, i nitko ih ne može zatvoriti.” Otkrivenje 3, 7. 8.
Svi koji su vjerom slijedili Krista u velikom djelu pomirenja
primit će blagodati ovog njegovog posredovanja u njihovu korist;
dok oni koji odbacuju vidjelo koje je dato o ovome djelu neće od
njega imati nikakve koristi. Jevreji koji su odbacili dato vidjelo
prilikom prvog Kristovog dolaska i odbili da vjeruju u njega kao u
Spasitelja svijeta, nisu mogli kroz njega dobiti oproštenje. Kad je
Isus poslije svoga uznesenja ušao svojom vlastitom krvlju u svetinju,
da bi na svoje učenike izlio blagoslov svog posredovanja, Jevreji su
bili ostavljeni u potpunoj tami da i dalje nastave sa svojim beskoris-
nim žrtvama i prinosima. Služba u slici i simbolu bila je završena.
Ona vrata kroz koja su ljudi ranije imali pristup Bogu nisu više bila
otvorena. Jevreji su odbili da traže Gospoda na jedini način kako
su ga tada mogli naći, to jest preko službe u nebeskoj svetinji. Zato
nisu ni našli vezu sa Bogom. Za njih su vrata bila zatvorena. Nisu [350]
upoznali Krista kao pravu žrtvu i jedinog posrednika kod Boga; zato
nisu: ni mogli biti učesnici blagodati njegovog posredovanja.
Stanje nevjernih Jevreja prikazuje stanje mnogih bezbrižnih i
nevjernih, koji se nalaze med̄u onima koji tvrde da su kršćani, a
koji hotimice neće da znaju o službi našega milostivoga Poglavara

svećeničkog. Kada je u simboličkoj službi poglavar svećenički ulazio
u svetinju nad svetinjama, tražilo se od svih Izraelaca da se skupe
oko svetinje i da tako na najsvečaniji način ponize svoje duše pred
Gospodom da bi dobili oproštenje grijeha i da ne bi bili isključeni iz
zbora vjernih. Koliko je važnije da mi na ovaj pravi Dan očišćenja
razumijemo službu našeg Poglavara svećeničkog i znamo kakve
dužnosti se od nas traže.
Ljudi ne mogu nekažnjeno odbacivati opomene koje im Bog,
šalje u svojoj milosti. U Nojevo vrijeme nebo je svijetu poslalo
vijest, i njegovo je spasenje zavisilo od toga kako će primiti tu vijest.
Ali pošto su oni odbacili ovu opomenu, Duh Božji se povukao od
onog grešnog pokoljenja, i ono je propalo u potopu.. U Abrahamovo
vrijeme prestala je milost za grešne stanovnike Sodoma. Osim Lota,
njegove žene i dviju kćeri, svi su ostali uništeni ognjem koji je pao sa
neba. Tako je bilo i u Kristovim danima. Božji Sin je rekao nevjernim
Jevrejima onoga pokoljenja: “Eto će vam se ostaviti vaša kuća pusta.”
Matej 23, 38. Gledajući u posljednje dane, ta ista neizmjerna Sila
je izjavila o onima Roji “ljubavi istine ne primiše da bi se spasli“:
“Zato će im. Bog poslati silu prijevare, da vjeruju laži; da prime sud
svi koji ne vjerovaše istini, nego volješe nepravdu.” 2. Solunjanima
2, 10—12. Pošto su odbacili nauku njegove Riječi, Bog im je oduzeo
svoga Duha i prepustio ih prijevarama koje su njima drage..
Ali Krist još uvijek posreduje u korist čovjeka, i svjetlost će
biti data onima koji je budu tražili. Mada adventisti u početku nisu
ovo razumjeli, to im je ipak kasnije postalo jasno kada su počeli da
razumijevaju stihove u Pismu koji su odred̄ivali njihov pravi stav.
Po isteku utvrd̄enog vremena, 1844. godine, nastalo je vrijeme
velike nevolje za one koji su se još uvijek držali adventne vjere.
Njihova jedina pomoć koja ih je učvrstila u njihovom pravom stavu,
[351] bila je svjetlost koja je njihovu pažnju svratila na nebesku sveti-
nju. Neki su se odrekli svoga vjerovanja u svoje ranije računanje
proročkog vremenskog odsjeka i pripisivali su onaj moćni utjecaj
Svetoga Duha, koji je pratio adventni pokret, ljudskoj ili sotonskoj
sili. Drugi su nepokolebljivo vjerovali da ih je Bog vodio u njihovom
prošlom iskustvu; i dok su čekali, stražili i molili se da bi doznali
Božju volju, vidjeli su da je njihov Poglavar svećenički otpočeo
drugi dio službe i, prateći ga u vjeri, mogli su da razumiju konačni
zadatak crkve. Sada su jasno razumjeli prvu i drugu and̄eosku vijest,

i tako su bili spremni da prihvate i objave svijetu svečanu opomenu
trećeand̄eoske vijesti iz Otkrivenja 14. glave. [352]
Poglavlje 25.—Božji zakon je nepromjenljiv
“I otvori se crkva Božja na nebu, i pokaza se kovčeg zavjeta

njegova u crkvi njegovoj.” Otkrivenje 11, 19. Kovčeg zavjeta nalazi
se u svetinji nad svetinjama, u drugome odjeljenju svetinje. U službi
zemaljske svetinje, koja je služila “slici i sjeni nebeskih stvari”
(Jevrejima 8, 5), ovo se odjeljenje otvaralo samo na veliki Dan
očišćenja da bi se očistila svetinja. Nagovještenje da je na nebu
otvoren Božji hram i da se u njemu vidio kovčeg zavjeta ukazuje na
otvaranje svetinje nad svetinjama u nebeskoj svetinji 1844. godine,
kamo je Krist ušao da izvrši konačno djelo očišćenja. Oni koji su u
vjeri slijedili svoga velikog Poglavara svećeničkog kada je otpočeo
svoju službu u svetinji nad svetinjama, mogli su da posmatra ju
kovčeg njegovog zavjeta. Pošto su proučili predmet svetinje, shvatili
su da je Spasitelj promijenio svoju službu. Razumjeli su da On sada
obavlja svoju službu pred Božjim kovčegom i da tamo, pozivajući
se na svoju krv, zastupa grešnike.
U kovčegu, u zemaljskoj svetinji, bile su dvije kamene ploče, na
kojima su bile ispisane zapovijesti Božjeg zakona. Kovčeg je bio
mjesto gdje su bile smještene zapovijesti zakona, i prisutnost ovih
Božjih zapovijesti davala mu je vrijednost i svetost. Kad se na nebu
otvorila Božja crkva, vidio se kovčeg njegovog zavjeta. U svetinji
nad svetinjama nebeskog hrama čuva se zakon Božji — zakon koji
je sam Bog izgovorio usred groma na Sinaju i napisao ga svojim
prstom na kamene ploče
Božji zakon u nebeskoj svetinji je uzvišen original, čiji su vjeran
prijepis bile zapovijesti napisane na kamenim pločama i zabilježene
u pet Mojsijevih knjiga. Oni koji su razumjeli ovu važnu istinu
mogli su takod̄er da shvate svetost i nepromjenljivost božanskog
zakona. Kao nikada ranije, osjetili su silu Spasiteljevih riječi: “Dokle
[353] nebo i zemlja stoji, neće nestati ni najmanjega slova ili jedne
title iz zakona dok se sve ne izvrši.” Matej 5, 18. Božji zakon, kao
otkrivenje njegove volje i izraz njegovog karaktera, mora vječno
postojati kao “vjeran svjedok na nebu”. Nijedna zapovijest nije
336
Božji zakon je nepromjenljiv 337
ukinuta; nije promijenjeno ni najmanje slovo ili titla. Psalmista kaže:

“Dovijeka je, Gospode, riječ tvoja utvrd̄ena na nebesima.” Vjerne su
sve zapovijesti njegove, tvrde su za uvijek vijeka.” Psalam 119, 89;
111, 7. 8.
U samoj sredini dekaloga nalazi se četvrta zapovijest, kao što je
bila objavljena u početku: “Sjećaj se dana od odmora da ga svetkuješ.
Šest dana radi, i svršuje sve poslove svoje. A sedmi je dan odmor
Gospodu Bogu tvojemu. Tada nemoj raditi nijednoga posla, ni ti, ni
sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živinče tvoje,
ni stranac koji je med̄u vratima tvojim. Jer je za šest dana stvorio
Gospod nebo i zemlju, more i što je god u njima; a u sedmi dan
počinu; zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i posvetio ga.” 2.
Mojsijeva 20, 8—11.
Božji Duh je utjecao na one koji su istraživali njegovu Riječ. Oni
su došli do uvjerenja da su u neznanju prestupali ovu zapovijest time
što nisu poštovali Stvoriteljev dan od odmora. Počeli su ispitivati
razloge za svetkovanje prvoga dana sedmice na mjesto dana koji je
Bog posvetio. Oni nisu mogli naći u Svetom pismu nikakav dokaz da
je četvrta zapovijest ukinuta, ili da je subota promijenjena. Blagoslov
kojim je u početku bio posvećen sedmi dan, nikad mu nije oduzet.
Iskreno su tražili da upoznaju Božju volju da bi je izvršavali. Sada
kada su uvidjeli da su prestupnici njegovog zakona, dubok bol je
ispunio njihova srca, i oni su svoju vjernost prema Bogu dokazali
time što su počeli svetkovati subotu.
Mnogi i ozbiljni napori su činjeni da poruše njihovu vjeru. Svaki
je mogao uvidjeti ako je zemaljska svetinja bila slika ili kopija
nebeske, onda je i zakon koji se čuvao u kovčegu zavjeta na zemlji
bio tačan prijepis zakona koji se nalazio u kovčegu na nebu; pa kad
su prihvatili istinu o nebeskoj svetinji, priznali su time i zahtjeve
Božjeg zakona, a i obavezu prema suboti kao četvrtoj zapovijesti. To
je bio uzrok ogorčenog i od-lučnog otpora protiv skladnog tumačneja
Svetog pisma, koje je otkrivalo Kristovu službu u nebeskoj svetinji. [354]
Ljudi su pokušali da zatvore vrata koja je Bog otvorio, i da otvore
ona koja je Bog zatvorio. Ali onaj “koji otvori, i nitko ne zatvori, koji
zatvori, i nitko ne otvori”, rekao je: “Gle, dadoh pred tobom vrata
otvorena, i nitko ih ne može zatvoriti.” Otkrivenje 3, 7. 8. Krist je
otvorio vrata, tj. otpočeo službu u svetinji nad sve-tinjama. Svjetlost
je zasvijetlila kroz otvorena vrata nebeske svetinje, i onda se vidjelo
da se i četvrta zapovijest nalazi u zakonu koji se ondje čuva. Ono

što je Bog postavio, nijedan čovjek nije mogao da ukine.
Oni koji su primili svjetlost o Kristovom posredovanju i o ne-
promjenljivosti Božjeg zakona, pronašli su da su te istine iznesene u
Otkrivenju 14. glave. Vijesti u ovoj glavi sadrže trostruku opomenu
koja treba da pripremi stanovnike zemlje za drugi Gospodnji dola-
zak. (Vidi Hist. dodatak.) Vijest: “Dod̄e čas suda njegova” ukazuje
na završni dio Kristove službe za spasenje ljudi. Ona objavljuje
istinu koja se mora propovijedati sve dok Spasitelj ne završi svoje
posredovanje i ne dod̄e ponovo na zemlju da uzme k sebi svoj na-
rod. Sud koji je započeo 1844. godine, mora se nastaviti dok se ne
odluči slučaj svakoga čovjeka, kako živih tako i mrtvih; zato će on
trajati sve do svršetka vremena milosti. Da bi ljudi bili spremni da
se održe na sudu, vijest im zapovijeda: “Bojte se Boga, i podajte mu
slavu”, “i poklonite se onome koji je stvorio nebo i zemlju, i more i
izvore vodene”. Kakav rezultat će donijeti prihvatanje ove vijesti,
naznačeno je u riječima: “Ovdje su koji drže zapovijesti Božje i
vjeru Isusovu.” Da bi čovjek bio pripravan za sud, potrebno je da
drži Božje zapovijesti. Ovaj zakon bit će mjerilo karaktera na sudu.
Apostol Pavao izjavljuje: “Koji u zakonu sagriješiše, po zakonu će se
osuditi... na dan kad Bog uzasudi tajne ljudske po evand̄elju mojemu
preko Isusa Krista.” Dalje kaže da će se “oni opravdati koji ga tvore”.
Rimljanima 2, 12—16. Vjera je potrebna da bi se držao Božji zakon;
jer “bez vjere nije moguće ugoditi Bogu”. “A što god nije po vjeri,
grijeh je.” Jevrejima 11, 6; Rimljanima 14, 23.
Prvi and̄eo poziva ljude da se “boje Boga i da mu daju slavu”,
i da mu se poklone kao Stvoritelju neba i zemlje. Da bi to činili,
[355] moraju slušati njegov zakon. Propovjednik kaže: “Boga se boj, i
zapovijesti njegove drži, jer to je sve čovjeku.” Propovjednik 12, 13.
Bez poslušnosti njegovim zapovijestima, Bogu nije ugodna nikakva
služba. “Jer je ovo ljubav Božja da zapovijesti njegove držimo.”
“Tko odvraća uho svoje da ne čuje zakona, i molitva je njegova
mrska.” 1. Ivanova 5, 3; Priče 28, 9.
Dužnost da slavimo Boga zasniva se na činjenici što je on Stvo-
ritelj i što mu sva stvorenja duguju život. Gdje god se u Bibliji ističe
da on ima veće pravo na poštovanje i slavljenje od bogova mnogobo-
žaca, navode se dokazi njegove stvaralačke moči. “Jer su svi bogovi
u naroda ništa, a Gospod je nebesa stvorio.” Psalam 96. 5. “S kim
ćete me, dakle, izjednačiti da bih bio kao on? veli Sveti. Podignite
gore oči svoje i vidite, tko je to stvorio?” “Jer ovako veli Gospod,
koji je stvorio nebo, Bog, koji je sazdao zemlju:... ja sam Gospod
i nema drugoga.” Izaija 40, 25; 45, 18. Psalmista veli: “Poznajte
Gospod da je Bog. On nas je stvorio, i mi smo dostojanje njegovo.”
Psalam 100, 3. “Hodite, poklonimo se... kleknimo pred Gospodom
Tvorcem svojim.” Psalam 95, 6. I sveta bića na nebu slave Boga,
te navode kao razlog svoga klanjanja: “Dostojan si, Gospode, da
primiš slavu i čast i silu; jer si ti sazdao sve...” Otkrivenje 4, 11.
U Otkrivenju 14. glavi ljudi se pozivaju da slave Stvoritelja, a
proročanstvo nam skreće pažnju na grupu vjernih koji, kao rezultat
objavljivanja trostruke vijesti, drže Božje zapovijesti. Jedna od ovih
zapovijesti upućuje neposredno na Boga kao Stvoritelja. Četvrta
zapovijest kaže: “A sedmi je dan subota Gospodu Bogu tvojemu
... Jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, more i što je
god u njima; a u sedmi dan počinuj_zato je blagoslovio Gospod dan
subotni i posvetio ga.” 2. Mojsijeva 20, 10. 11. U pogledu subote
Gospod dalje kaže da je ona “znak, da znate da sam ja Gospod Bog
vaš”. Ezehijel 20, 20. A razlog ovome je taj: “Jer je za šest dana
stvorio Gospod nebo i zemlju, a u sedmi dan počinu i odmori se.” 2.
Mojsijeva 31, 17.
“Važnost, subote kao uspomene na stvaranje je u tome što nas
stalno podsjeća na pravi razlog zašto Bogu pripada obo-žavanje —
zato što je On Stvoritelj, a mi njegova stvorenja.” Subota je zbog toga
temelj cijelog bogosluženja jer ona najizrazitije iznosi ovu veliku
istinu, što se ne može reći ni za jednu drugu uredbu. Pravi razlog
zašto obožavamo Boga, ne samo sedmoga dana nego uopće, nalazi [356]
se u razlikovanju izmed̄u Stvoritelja i njegovih stvorenja. Ova velika
činjenica nikad ne može zastarjeti i ne smije se nikada zaboraviti.
Bog je ustanovio subotu u Edemu da bi nas uvijek podsjećala na tu
veliku istinu. Dokle god činjenica da je on naš Stvoritelj postoji kao
razlog da ga slavimo, dotle će i subota biti njegov znak i spomen. Da
su svi ljudi subotu svetkovali, njihove misli i osjećanja bili bi uprav-
ljeni na Stvoritelja kao na predmet strahopoštovanja i obožavanja, i
ne bi nikada postojao nijedan idolopoklonik, ateist ili nevjernik. Dr-
žanje subote je znak vjernosti prema pravom Bogu, koji je “stvorio
nebo i zemlju i more i izvore vodene”. Vidimo dakle da vijest koja
ljudima zapovjeda da slave Boga i drže njegove zapovijesti naročito

ih poziva da drže Četvrtu zapovijest.
Na suprot onima koji drže Božje zapovijesti i vjeru Isusovu, treći
and̄eo ukazuje na druge, protiv čijih prijevara je izrekao svečanu
i strašnu opomenu: “Tko se god pokloni zvijeri i ikoni njezinoj,
i primi žig na čelo svoje ili na ruku svoju, i on će piti od vina
gnjeva Božjega.” Otkrivenje 14, 9. 10. Da bismo ovu vijest razumjeli,
potrebno je da ispravno tumačimo upotrebljene simbole. Šta se
podrazumijeva pod zvijeri, ikonom i žigom?
Proročki lanac u kome se nalaze svi simboli počinje u Otkri-
venju 12. glavi sa aždahom, koja je htjela da ubije Krista poslije
njegovog rod̄enja. Sotona je aždaha (Otkrivenje 12. 9.), jer je on
Heroda nagonio da ubije Spasitelja. Njegovo glavno orud̄e, kojim je
u prvim vjekovima kršćanskog doba ratovao protiv Krista i njegovog
naroda, bilo je Rimsko carstvo sa svojom pretežno mnogobožačkom
religijom. I dok aždaha, u prvom redu, predstavlja sotonu, ona je, u
širem smislu, i simbol mnogobožačkog Rima.
U 13. glavi (stihovi 1—10) opisana je druga zvijer, koja “bješe
kao ris”, kojoj aždaha dade “silu svoju, i prijesto svoj, i vlast veliku”.
Ovaj simbol, kako je to vjerovala većina protestanata, predstavlja
papstvo, koje je naslijedilo silu, prijesto i moć starog Rimskog car-
stva. O zvijeri sličnoj risu kaže se: “I dana joj biše usta koja govore
velike stvari i huljenja I otvori usta svoja za huljenje na Boga, da
[357] huli na ime njegovo, i na kuću njegovu, i na one koji žive na nebu.
I dano joj je da se bije sa svetima, i da ih pobijedi. I dana joj bi
vlast nad svakim koljenom i narodom i jezikom i plemenom.” Ovo
proročanstvo koje je skoro jednako opisu maloga roga u Danijelu 7,
nesumnjivo ukazuje na papstvo.
“I dana joj bi vlast da čini četrdeset i dva mjeseca.” Prorok
dalje kaže: “I vidjeh jednu od glava njezinih kao ranjenu na smrt”;
zatim nastavlja: “Tko u ropstvo vodi, bit će u ropstvo odveden; tko
nožem ubija, valja da on nožem bude ubijen.” Ona četrdeset i dva
mjeseca imaju isto značenje kao i “za vrijeme, za vremena i za po
vremena”, — tri i po godine ili 1260 dana iz Danijela 7. glave — to
jest označavaju vrijeme za koje će papska vlast ugnjetavati Božji
narod. Ovo vremensko razdoblje, kako je izneseno u prethodnim
poglavljima, otpočelo je sa papskom prevlašću 538. godine poslije
Krista, a završilo se 1789. godine. U to vrijeme francuska vojska
zarobila je papu; papska vlast je zadobila smrtnu ranu, i ispunilo se

proročanstvo; “Tko u ropstvo vodi, bit će u ropstvo odveden.”
U tom poglavlju pojavljuje se još jedan simbol. Prorok veli: “I
vidjeh drugu zvijer gdje izlazi iz zemlje, i imaše dva roga kao u
jagnjeta.” Otkrivenje 13, 11. Pojavljivanje ove zvijeri i njen izgled
pokazuju da je narod koji ona predstavlja drukčiji od naroda koji su
predstavljani prethodnim simbolima. Velika svjetska carstva pred-
stavljana su u proroku Danijelu kao zvijeri koje su se pojavile pošto
se “četiri vjetra nebeska udariše na velikom moru”. Danijel 7, 2. U
Otkrivenju 17. glavi and̄eo je objasnio da su vode “ljudi i narodi,
plemena i jezici”, (Otkrivenje 17, 15.) Vjetrovi su simboli sukoba.
Četiri nebeska vjetra koja su duvala na velikom moru predstavljaju
strašne prizore osvajanja i prevrata, pomoću kojih carstva dolaze do
vlasti.
Ali zvijer sa rogovima sličnim jagnjetovim vid̄ena je “gdje izlazi
iz zemlje”. Umjesto da sruši druge vlasti i sama uspostavi svoju,
ovaj ovako predstavljeni narod mora da se pojavi na jednom do sada
nenaseljenom području i da se postepeno i mirno razvija. Zato on
nije mogao izići iz naroda Staroga Svijeta kojih je bilo mnogo i
koji su se borili med̄u sobom, tj. iz onoga nemirnoga mora “naroda [358]
i koljena i plemena i jezika”. Njega moramo tražiti na zapadnom
kontinentu.
Koji se narod 1798. godine počeo javljati kao sila u Novome
Svijetu i postojao sve veći i jači, tako da je privukao na sebe pažnju
svijeta? Primjena ovoga simbola nije nikakvo teško pitanje. Samo je-
dan jedini narod odgovara podacima ovoga proročanstva. Ono jasno
upućuje na Sjedinjene Države Amerike. Često su govornici i histori-
čari nesvjesno upotrebljavali misao, a ponekad i same riječi proroka,
pri opisivanju postanka i razvoja ovoga naroda. Zvijer je vid̄ena
“gdje izlazi iz zemlje”. Riječ “izlazi” može da se prevede sa “nik-
nuti ili izrasti kao biljka”. Ali, kao što smo vidjeli, narod se morao
pojaviti na do tada nenaseljenom području. Jedan ugledni pisac, koji
opisuje postanak Sjedinjenih Država, govori o “tajni njihovog pos-
tanka iz nezauzetog područja.”286 On kaže: “Kao tiha šibljika narasli
smo do države.” Jedan evropski dnevnik pisao je 1850. godinen o
Sjedinjenim Državama kao o nekoj neobičnoj državi, koja je “nikla”
i “u tišini zemlje povećava neprekidno svoju moć i ponos”.287 Edvard
Evert, u svome govoru o pobožnim osnivačima ovoga naroda, rekao
je: “Tražili su usamljeno mjesto, bezazleno zbog svoje nepoznanosti

i sigurno zbog svoje zabačenosti, gdje bi mala crkva iz Lejadena
mogla uživati slobodu savjesti. Posmatrajte ogromna područja preko
kojih su, mirnim osvajanjem ... nosili zastave križa.”288
“I imaše dva roga kao u jagnjeta.” Rogovi slični jagnjetovim
predstavljaju mladost, nevinost i blagost, što tačno odgovara karak-
teru Sjedinjenih Država u vrijeme kada ih je prorok vidio kako se
podižu, 1798. godine. Med̄u kršćanskim izagnanicima koji su prvi
pobjegli u Ameriku i potražili utočište pred ugnjetavanjem kraljeva
i netrpeljivošću svećenika bili su mnogi koji su odlučili da osnuju
državu na širokom temelju grad̄anske i vjerske slobode. Njihovi ide-
ali su bili unijeti u Deklaraciju o nezavisnosti, koja naglašava veliku
istinu da su “svi ljudi rod̄eni jednaki i obdareni neotud̄ivim pravom
na život, slobodu i sticanje sreće.” Ustav osigurava narodu pravo
na samoupravljanje, što znači da od naroda izabrani predstavnici
stvaraju zakone i staraju se o njihovoj pravilnoj primjeni. Zagaran-
[359] tirana je vjerska sloboda, i svakome je bilo dozvoljeno da Bogu
služi po svojoj savjesti. Republički oblik vladavine i protestantizam
bili su osnovna načela nacije. Ova načela su tajna njihove moći
i napretka. Ugnjetavani i gaženi širom cijelog kršćanstva krenuli
su u ovu zemlju sa velikim očekivanjem i puni nade. Milioni su
se iskrcali na njene obale, i Sjedinjene Države su se uzdigle u red
najmoćnijih država na svijetu.
Ali zvijer sa rogovima kao u jagnjeta “govoraše kao aždaha”. “I
svu vlast prve zvijeri činjaše pred njom; i učini da se zemlja i koji
žive na njoj poklone prvoj zvijeri, kojoj se iscijeli rana smrtna ...
govoreći onima što žive na zemlji da načine ikonu zvijeri koja imaše
ranu smrtnu i osta živa.” Otkrivenje 13, 11-14.
Rogovi kao u jagnjeta i glas aždahin u ovom simbolu ukazuju na
upadljivu protivrječnost izmed̄u načela i postupanja ovako predstav-
ljenog naroda. “Govor” jednoga naroda su odluke njegovih zakono-
davnih i sudskih vlasti. Ovim odlukama će poricati slobodoumna i
miroljubiva načela koja je postavio kao osnov svoje državne politike.
Proročanstvo da će govoriti “kao aždaha” i činiti “svu vlast prve
zvijeri” jasno predskazuje razvoj duha netrpeljivosti i progonstva,
koji su pokazali i narodi predstavljeni aždahom i zvijerju sličnom
risu. A izjava da zvijer sa dva roga čini “da se zemlja i koji žive na
njoj pokloni prvoj zvijeri” pokazuje da će ovaj narod svoju vlast
upotrijebiti na to da nametne držanje nečega čime će se ukazivati

čast papstvu.
Ovakav postupak protivio bi se načelima ove države, duhu njenih
slobodnih institucija, direktnim i svečanim garancijama, Deklaracije
o nezavisnosti i samome Ustavu. Osnivači države radili su mnogo
na tome da spriječe upotrebu svjetovne vlasti od strane crkve, sa
njenim neizbježnim posljedicama — netrpe-ljivosti i progonstvom.
Ustav propisuje: “Kongres ne smije izdati zakon kojim se uspos-
tavlja neka religija ili zabranjuje slobodno ispovijedanje bilo koje
religije”; “takod̄er vjera ne smije nikad biti uvjet za dobivanje ma
koje povjerljive javne službe u Sjedinjenim Državama.” Samo oči-
glednim odbacivanjem ovih čuvara nacionalne slobode mogla bi
državna vlast nametnuti po- štovanje nekog vjerskog propisa. Ali [360]
nedosljednost ovakvog postupka neće biti veća nego što je prika-
zana u simbolu. Zvijer sa rogovima kao u jagnjeta — po svojim
uvjeravanjima čista, plemenita i bezopasna — govori kao aždaha.
“Govoreći onima što žive na zemlji da načine ikonu zvijeri.” Ov-
dje se jasno iznosi da je u državnom ured̄enju te zemlje zakonodavna
vlast u rukama naroda. Ovo je jak dokaz da su Sjedinjene Države
narod označen u ovom proročanstvu.
Ali šta znači “ikona zvijerina”, i kako ona treba da bude nači-
njena? Ikonu će zvijer sa dva roga načiniti prvoj zvijeri. Zato se ona
i naziva ikona zvijerina. Da bismo doznali šta je ta ikona i kako treba
da bude načinjena, moramo proučiti obilježje same zvijeri, papstva.
Kad se crkva u početku pokvarila zastranivši od jednostavnosti
evand̄elja i prihvativši neznabožačke običaje i obrede, ona je izgubila
Božjeg Duha i njegovu silu. Da bi mogla vladati nad savješću ljudi,
tražila je potporu državne vlasti. Rezultat toga bilo je papstvo —
pojavila se crkva koja je vladala nad državom i upotrebljavala je
nju za postizavanje svojih ciljeva, naročito za kažnjavanje “jeresi”.
Da bi Sjedinjene Države mogle načiniti ikonu zvijeri, mora crkvena
vlast tako da kontrolira grad̄ansku vlast da crkva može upotrijebiti
državnu vlast za postizavanje svojih vlastitih ciljeva.
Kad god je crkva imala u svojim rukama državnu vlast, ona ju
je upotrebljavala da kažnjava odstupanje od svoga učenja. Protes-
tantske crkve, koje su slijedile stopama Rima, sjedinjujući se sa
svjetovnim vlastima, pokazale su sličnu želju da ograniče slobodu
savjesti. Primjer za to je anglikanska crkva, koja je dugo vremena
progonila one koji se nisu slagali s njenim učenjem. Za vrijeme

šesnaestog i sedamnaestog vijeka hiljade nonkonformističkih pro-
povjednika (koji su drukčije vjerovali) bili su primorani da ostave
svoje crkve, i mnogi pastori i vjerni pretrpjeli su razne kazne, zatvor,
mučenje i mučeničku smrt.
Otpad je crkvu doveo dotle da je tražila pomoć države, a to je
pripravilo put razvitku papstva, zvijeri. Pavao je rekao: “Jer neće
[361] doći dok ne dod̄e najprije otpad, i ne pokaže se čovjek be- zakon
ja.” 2. Solunjanima 2, 3. Prema tome će otpad u crkvi pripraviti put
ikoni zvijerinoj.
Biblija kaže da će prije Gospodnjeg dolaska nastati stanje vjer-
skog opadanja, slično onome u prvim vjekovima. “Ali ovo znaj da će
u posljednje dane nastati vremena teška. Jer će ljudi, postati samo-
živi, srebroljupci, hvališe, ponositi, hulnici, nepokorni roditeljima,
neblagodarni, nepravedni, bez ljubavi, neprimirljivi, opadači, neuz-
držljivi, bijesni, nedobroljubivi, izdajnici, nagli, naduveni, koji više
mare za slasti nego za Boga, koji imaju obličje pobožnosti, a sile su
se njezine odrekli.” 2. Timoteju 3, 1—5. “A Duh razgovjetno govori
da će u posljednja vremena otstupiti neki od vjere slušajući lažne
duhove i nauke d̄avolske.” 1. Timoteju 4, 1.
Sotona će djelovati “sa svakom silom, i znacima i lažnim čude-
sima, i sa svakom prijevarom nepravde”. A svi koji “ljubavi istine ne
primiše da bi se spasili”, bit će prepušteni sami sebi da prihvate “silu
prijevare, da vjeruju laži”. 2. Solunjanima 2, 9-11. Kada nastupi ovo
stanje bezbožnosti, onda će nastupiti iste posljedice kao i u prvim
vjekovima.
Veliku vjersku razliku koja vlada u protestantskim crkvarna
mnogi smatraju jakim dokazom da se nikada neće moći postići
prinudno vjersko jedinstvo. Pa ipak već godinama postoji u protes-
tantskim crkvama sve jača težnja da se ujedine na temelju načela
koja su svima zajednička. Da bi se jedinstvo postiglo, mora se izbjeći
pretresan je svih predmeta u kojima nisu svi složni pa bili oni ma
kako važni sa biblijskog gledišta.
Karlo Bičer, ugledni američki govornik, rekao je u jednom go-
voru 1846. godine da svećenstvo “evangelističkih protestant-skih
zajednica od početka stoji ne samo pod velikim pritiskom isključivo
ljudskog straha, nego da ono živi, diše i kreće se u potpuno pokvare-
nim prilikama i poziva se uvijek na niže elemente svoje prirode da
bi ušutkalo istinu i pokleklo pred silom otpada. Zar ovim putem nije
išao i Rim? Zar nećemo i mi to doživjeti? I šta vidimo upravo pred
sobom? Novi sveopći sabori Jedan svjetski sastanak! Evangelistički
savez i sveopći simbol vjere!”289 Kada se to jednom postigne, onda
će u nastojanju da se [362]
postigne potpuno jedinstvo biti samo jedan korak do

primjenjivanja sile.
Kad se vodeće crkve u Sjedinjenim Državama slože u tačkama

nauke koje su im zajedničke i počnu utjecati na državu da nametne
njihove propise i podupre njihove ustanove, tada će protestantska
Amerika načiniti sliku rimskoj svećeničkoj vlasti, a neizbježna pos-
ljedica toga bit će nametanje grad̄anskih kazni onima koji drukčije
vjeruju.
Zvijer sa dva roga “učini sve, male i velike, bogate i siromašne,
slobodnjake i robove, te im dade žig na desnoj ruci njihovoj ili na
čelima njihovim, da nitko ne može ni kupiti ni prodati osim tko ima
žig, ili ime zvijeri, ili broj imena njezina”. Otkrivenje 13, 16. 17.
Opomena trećega and̄ela glasi: “Tko se god pokloni zvijeri i ikoni
njezinoj, i primi žig na čelo svoje ili na ruku svoju, i on će piti od vina
gnjeva Božjega.” “Zvijer” koja se ovdje spominje, čije obožavanje
će iznuditi “zvijer sa dva roga”, jeste prva zvijer, slična risu, iz
Otkrivenja 13. glave — pap-stvo. “Ikona zvijerina” predstavlja onaj
oblik otpaloga protestantizma koji će se razviti kada protestantske
crkve budu tražile pomoć od države da prinudno nametnu svoju
nauku. Sada još ostaje da opišemo “žig zvijerin”.
Poslije opomene da se ne klanjamo zvijeri i ikoni njezinoj, proro-
čanstvo kaže: “Ovdje je trpljenje svetih, koji drže zapovijesti Božje
i vjeru Isusovu.” Pošto se oni koji drže Božje zapovijesti ovdje is-
tiču nasuprot onima koji se klanjaju zvijeri i njenoj ikoni i primaju
njen žig, to je jasno da poštovanje Božjeg zakona, s jedne strane, i
njegovo prestupanje s druge strane, sačinjavaju razliku izmed̄u onih
koji se klanjaju Bogu i onih koji se klanjaju zvijeri.
Naročito obilježje zvijeri, a time i njene ikone, jeste gaženje
Božjih zapovijesti. Danijel kaže o malome rogu, tj. papstvu: “I po-
mišljat će da promijeni vremena i zakone” (Danijel 7, 25.). Pavao je
istu vlast nazvao “čovjekom bezakonja”, koji se uzdiže iznad Boga.
Jedno proročanstvo dopunjuje drugo. Samo mijenjanjem Božjeg

zakona se papstvo moglo podići iznad Boga. Tko svjesno drži ovako
promijenjen zakon, odaje time najvišu čast vlasti koja ga je promije-
nila. Ovakva poslušnost papskim zakonima je znak vjernosti papi, a
[363] ne Bogu.
Papstvo je pokušalo da promijeni Božji zakon. Druga zapovijest,
koja zabranjuje obožavanje ikona, uklonjena je iz zakona, a četvrta
zapovijest je tako promijenjena da nared̄uje svetkovanje prvoga dana
mjesto sedmoga dana u sedmici. A pristalice papstva tvrde da je
druga zapovijest zato uklonjena što je, po njihovom mišljenju, sa-
držana u prvoj, i prema tome suvišna, i da oni daju zakon tačno u
onom obliku kako je Bog htio da zakon bude shvaćen. Ali to ne
može biti ona promjena koju je prorekao prorok. Ovdje je riječ o na-
mjernoj i dobro promišljenoj promjeni: “I pomišljat će da promijeni
vremena i zakone.” Promjena izvršena u četvrtoj zapovijesti tačno
ispunjava proročanstvo. Crkva tvrdi da samo ona ima vlast da učini
tu promjenu. Time se papska vlast otvoreno uzdigla iznad Boga.
Dok se poštovaoci Boga naročito poznaju po svom držanju čet-
vrte zapovijesti — jer je ona znak Božje stvaralačke moći i svjedok
da samo On kao Stvoritelj ima pravo na poštovanje od strane ljudi
— pristalice zvijeri će se poznavati po svom nastojanju da obore
dan sjećanja na Stvoritelja, da bi uzdigli ustanovu Rima. U korist
nedjelje je papstvo najprije istupilo sa svojim drskim zahtjevima, i
prvi put pozvalo državu u pomoć kad je htjelo da prisili narod na
svetkovanje nedjelje kao “dana Go-spodnjeg”. (Vidi Hist. dodatak).
Ali Biblija upućuje na sedmi dan kao na dan Gospodnji, a ne na prvi.
Krist je rekao: “Dakle je gospodar Sin čovječji i od subote.” Četvrta
zapovijest veli: “A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvojemu.”
Preko proroka Izaije sam Gospod naziva ovaj dan: “Moj sveti dan.”
(Marko, 2, 28; 2. Majsijeva 20, 10; Izaija 58, 13.)
Tako često isticano tvrd̄enje da je Krist promijenio subotu opo-
vrgnuto je njegovim vlastitim riječima. U svojoj propovijedi na gori
On veli: “Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke,
nisam došao da pokvarim, nego da ispunim. Jer vam zaista kažem:
dokle nebo i zemlja stoji, neće nestati ni najmanjega slovca ili jedne
title iz zakona dok se sve ne izvrši. Ako tko pokvari jednu od ovih
najmanjih zapovijesti i nauči tako ljude, najmanji nazvat će se u
carstvu nebeskome; a tko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u

carstvu nebeskome.” Matej 5, 17-19. [364]
Nepobitna je činjenica koju općenito priznaju svi protestanti
da Sveto pismo ne odobrava promjenu subote. To se jasno vidi
iz najpoznatijih spisa protestanata. Jedno od ovih djela priznaje da
“Novi zavjet šuti što se tiče izričite zapovijesti da se svetkuje nedjelja
ili u pogledu propisa za njeno svetkovanje”.290
Jedan drugi veli: “Sve do Kristove smrti nije učinjena nikakva
promjena u pogledu dana”, i, “prema postojećim izvještajima, apos-
toli nisu dali nikakvu zapovijest za napuštanje subote kao sedmoga
dana i za svetkovanje prvoga dana u nedjelji kao sedmoga.”291
Rimokatolici priznaju da je promjenu subote izvršila njihova cr-
kva i izjavljuju da protestanti svetkovanjem nedelje priznaju njihovu
vlast. U knjizi “Katolički katekizam kršćanske vjere”, na pitanje:
Koji dan treba da se svetkuje po četvrtoj zapovijesti? nalazi se od-
govor: “Za vrijeme staroga zakona, subota je bila posvećeni dan;
ali je crkva, poučena od Isusa Krista i pod vodstvom Svetoga Duha,
zamijenila subotu nedjeljom, tako da mi sada svetkujemo prvi, a ne
sedmi dan. To znači da je nedjelja sada dan Gospodnji.”
Kao znak papskog autoriteta katolički pisci navode upravo “ovu
promjenu subote u nedjelju, koju odobravaju i protestan-ti ... jer
svetkovanjem nedjelje oni priznaju vlast crkve da odred̄uje praz-
nike, i da je prestupanje tih praznika grijeh”.292 Prema tome, šta je
drugo promjena subote nego žig ili znak moći rimske crkve — “žig
zvijerin”?
Rimska crkva nije se odrekla svoga zahtjeva za prevlašću, i kada
svijet i protestantske crkve prihvate njenu nedjelju za subotu, a od-
bace biblijsku subotu, onda oni, u stvari, priznaju njenu vlast. Oni
se mogu pozivati na autoritet otaca i predanja za ovu promjenu, ali
čineći to, poriču upravo ono načelo koje ih odvaja od Rima — da je
“Biblija, i samo Biblija, vjera protestanata”. Svaki pristalica Rima
može vidjeti da protestanti varaju sami sebe i da namjerno zatvaraju,
u ovom slučaju, oči pred činjenicama. Kad pokret u korist svetkova-
nja nedjelje nailazi na odobravanje, pristalice Rima se raduju znajući
da će vremenom cio protestantski svijet doći pod zastavu Rima.
Pristalice Rima izjavljuju da je “svetkovanje nedjelje od strane
protestanata poštovanje autoriteta katoličke crkve, ma i protiv nji- [365]
hove vlastite volje.”293 Primoravanje od strane protestantskih crkava
da se svetkuje nedjelja znači prisiljavanje na poštovanje papstva

— zvijeri. Oni koji razumiju zahtjeve četvrte zapovijesti, pa ipak
radije svetkuju lažnu subotu mjesto prave subote, klanjaju se time
onoj vlasti koja je naredila tu promjenu. Ali upravo time što crkve
pomoću svjetovne vlasti hoće da primoraju ljude na vršenje vjerskih
dužnosti, one same čine ikonu zvijeri; prema tome, primoravanje na
svetkovanje nedjelje je primoravanje na poštovanje zvijeri i njene
ikone.
Ali kršćani prošlih vjekova su svetkovali nedjelju misleći da
svetkuju biblijsku subotu. Ima još i danas pravih kršćana u raznim
kršćanskim crkvama, pa i u rimokatoličkoj, koji iskreno vjeruju da
je nedjelja od Boga odred̄ena subota. Bog prima njihovu iskrenu
namjeru i njihovo poštenje. Ali kada svetkovanje nedjelje bude
zakonom nametnuto i svijet bude potpuno upućen i prosvijetljen u
pogledu dužnosti prema pravoj suboti, onda će svi koji budu prekršili
Božju zapovijest, da bi poslušali naredbu koja se ne temelji na većem
autoritetu nego što je Rim, time dati veće poštovanje papstvu nego
Bogu. Oni poštuju Rim i vlast koja nared̄uje da se drži ustanova koju
je uveo Rim. Oni se klanjaju zvijeri i njenoj ikoni. Kada ljudi odbace
ustanovu o kojoj je Bog rekao da je znak njegove moći, a mjesto
nje poštuju onu koju je Rim izabrao da bude znak njegove vrhovne
vlasti, oni će time primiti znak vjernosti Rimu — “žig zvijerin”. Tek
onda kada sve to bude jasno ljudima, i oni se nad̄u u položaju da
biraju izmed̄u Božjih i ljudskih zapovijesti, tada će oni koji budu
ostali u svome prijestupu primiti “žig zvijerin”.
Najstrašnija prijetnja koja je ikada upućena smrtnome čovjeku,
nalazi se u trećoj and̄eoskoj vijesti. Mora da je to strašan grijeh
zbog koga se izliva na glave krivaca Božji gnjev nepomiješan sa
milošću. Ljudi ne smiju ostati u tami u pogledu ovog vrlo važnog
predmeta. Opomena protiv ovog grijeha treba da se objavi svijetu još
prije dolaska Božjih sudova da bi svi mogli znati zašto oni treba da
dod̄u, i da bi im se pružila prilika da ih izbjegnu. Proročanstvo kaže
da prvi and̄eo objavljuje svoju vijest “svakome plemenu i jeziku
i koljenu i narodu”. Opomena trećeg and̄ela, koja sadrži dio iste
trostruke vijesti, mora da se takod̄er objavi cijelome svijetu. Prema
[366] proročanstvu, ova će opomena biti objavljena “glasom velikim” od
strane jednog and̄ela koji leti posred neba, i koji će privući na sebe
pažnju cijeloga svijeta.
Na kraju borbe cijelo kršćanstvo će biti podijeljeno na dva velika

dijela — na one koji drže Božje zapovijesti i vjeru Isusovu, i na
one koji se klanjaju zvijeri i njenoj ikoni i primaju njen žig. Mada
će crkva i država sjediniti svoju moć da primoraju “male i velike,
bogate i siromašne, slobodnjake i robove”, da prime žig zvijerin”
(Otkrivenje 13, 16), ipak, Božji narod ga neće primiti. Prorok je
već na Patmosu vidio “one koji pobijediše zvijer i ikonu njezinu,
i žig njezin, i broj imena njezina, gdje stoje na moru staklenome i
imaju gusle Božje; i pjevahu pjesmu Mojsija sluge Božjega, i pjesmu
Jagnjetovu”. (Otkrivenje 15, 2. 3.) [367]
Poglavlje 26.—Potreba reforme
Prorok Izaija je prorekao reformu subote koja treba da se izvrši

u posljednjim danima: “Ovakvo veli Gospod: pazite na sud, i tvorite
pravdu, jer će skoro doći spasenje moje, i pravda će se moja objaviti.
Blago čovjeku koji tako čini, i sinu čovječjemu koji se drži toga,
čuvajući subotu da je ne oskvrni, i čuvajući ruku svoju da ne učini
zla.” “A tud̄ine koji pristanu uz Gospoda da mu služe i da ljube ime
Gospodnje, da mu budu sluge, koji god drže subotu da je ne oskvrne
i drže zavjet moj, njih ću dovesti na svetu goru svoju i razveselit ću
ih u domu svojem molitvenom; žrtve njihove paljenice i druge žrtve
bit će ugodne na oltaru mom, jer će se dom moj zvati dom molitve
svim narodima.” Izaija 56, 1. 2. 6. 7.
Ove riječi se odnose na kršćansko doba, kao što se to vidi iz
ovih riječi: Gospod Gospod govori, koji sabira prognanike Izraelove:
još ću mu sabrati osim onih koji su sabrani.” Izaija 56, 8. Ovdje se
objavljuje prikupljanje mnogobožaca pomoću evand̄elja. Nad onima
koji će tada poštovati subotu, izriče se blagoslov. Tako se obaveza
četvrte zapovijesti proteže preko vremena Kristovog razapinjanja na
križ, njegovog uskrsnuća i uznesenja; ona obuhvaća vrijeme kada
njegove sluge treba da propovijedaju radosnu vijest svima narodima.
Preko istog proroka Gospod zapovijeda: “Sveži svjedočanstvo,
zapečati zakon mojim učenicima.” Izaija 8, 16. Pečat Božjeg zakona
se nalazi u četvrtoj zapovijesti. Samo ova zapovijest, od svih deset,
iznosi, osim imena, i titulu zakonodavca. Ona ga označava kao
Stvoritelja neba i zemlje, i time pokazuje da samo On ima pravo
na proslavljanje i obožavanje. Osim ove zapovijesti, nema ništa u
Dekalogu što bi pokazivalo čijim autoritetom je dan ovaj zakon.
Kada je papska moć promijenila subotu, skinut je i pečat sa zakona.
Kristovi učenici su pozvani da ga opet uspostave time što će subotu
[368] uzdignuti na njeno pravo mjesto, kao dan uspomeneˆ na Stvoritelja i
znak njegovog autoriteta.
“Zakon i svjedočanstvo tražite.” Ima mnogo nauka i teorija, ali
Božji zakon je jedino nepogrešivo mjerilo po kome treba da se
350
Potreba reforme 351
prosud̄uju sva mišljenja, nauke i teorije. Prorok veli: “Ako li tko ne

govori tako, njemu nema zore.” (Izaija 8,20.)
Zatim je data zapovijest: “Viči iz grla, ne usteži se, podigni
glas svoj kao truba, i objavi narodu mojemu bezakonja njegova i
domu Jakovljevu grijehe njihove.” Izaija 58, 1. To nije bezbožni
svijet, nego su to oni koje Bog naziva “moj narod”, a koji će zbog
svojih prijestupa biti kažnjeni. On kaže dalje: “Premda me svaki
dan traže i radi su znati putove moje, kao narod koji tvori pravdu
i ne ostavlja suda Boga svojega; ištu od mene sudove pravedne,
žele približiti se Bogu.” Izaija 58, 2. Ovdje se govori o ljudima koji
misle da su pravedni i koji pokazuju na izgled veliko interesiranje
za Božju službu; ali ozbiljan i svečan ukor od Onoga koji ispituje
srca dokazuje im da oni gaze Božje propise.
Prorok ovako ukazuje na naredbu koja je bila zanemarena: “I
tvoji će sazidati stare pustoline, i podignut će temelje koji će stajati
od koljena do koljena, i prozvat će se: koji sazida razvaline i opravi
putove za naselje. Ako odvratiš nogu svoju od subote da ne činiš što
je tebi drago na moj sveti dan, i ako prozoveš subotu milinom, sveti
dan Gospodnji slavnim, i budeš ga slavio ne idući svojim putovima
i ne čineći što je tebi drago, ni govoreći prazne riječi, tada ćeš se
veseliti u Gospodu.” Izaija 58, 12—14. Ovo proročanstvo se odnosi
i na današnje vrijeme. Kada je papska vlast promijenila subotu, onda
je u Božjem zakonu nastala pukotina. Ali došlo je vrijeme kada ova
božanska ustanova treba da bude obnovljena. Pukotina treba da se
opravi i stari temelji da se podignu.
Adam je u svojoj nevinosti, u edemskom vrtu, svetkovao subotu,
posvećenu Stvoriteljevim odmorom i blagoslovom; svetkovao ju je i
onda kada je zbog svoga pada, koji je gorko oplakao, bio istjeran iz
svoje sretne domovine. Svipatrijarsi — od Abela pa do pravednoga
Noja, Abrahama i Jakova — svetkovali su subotu. Kada je izabrani
narod bio u egipatskom ropstvu, mnogi su izgubili poznanje Božjeg
zakona zbog idolopoklonstva koje je tamo vladalo. Ali kada je
oslobodio Izraela, Gospod je objavio svoj zakon na veličanstveni
način pred sakupljenim narodom da bi svi saznali njegovu volju, [369]
bojali ga se i bili mu uvijek poslušni.
Otada pa sve do danas sačuvano je na zemlji poznanje o božan-
skom zakonu, i subota kao četvrta zapovijest se svetkovala. Iako
je “čovjeku bezakonja” uspjelo da pogazi Božji sveti dan, ipak su
i za vrijeme papske prevlasti vjerne duše na skrivenim mjestima

svetkovale subotu. Od vremena reformacije, u svakom pokoljenju
bilo je ljudi koji su je svetkovali. I pored čestih poruga i progonstava,
uvijek je bilo ljudi koji su svjedočili o vječnosti Božjeg zakona i o
svečanoj obavezi prema suboti kao uspomeni na stvaranje.
Ove istine, prikazane u Otkrivenju 14. glavi u vezi sa “vječnim
evand̄eljem”, bit će obilježje Kristove crkve u vrijeme njegovog
dolaska. Kao posljedica objavljivanja trostruke vijesti pojavljuje se
narod za koji se kaže: “Ovdje je trpljenje svetih, koji drže zapovijesti
Božje i vjeru Isusovu.” A ova vijest je posljednja koja treba da se
objavi prije Gospodnjeg dolaska. Odmah poslije njenog objavljiva-
nja prorok je vidio kako Sin čovječji dolazi u slavi da prikupi žetvu
svijeta.
Svi koji su prihvatili svjetlost o svetinji i nepromjenljivosti Bož-
jeg zakona, bili su ispunjeni radošću i čud̄enjem kada su vidjeli
ljepotu i suglasnost istina koje su im postale jasne. Željeli su da
svjetlost koja im je izgledala tako dragocjena obasja i druge kršćane.
Pouzdano su vjerovali da će je i oni radosno prihvatiti. Ali istine po
kojima su se razlikovali od svijeta nisu bile drage mnogima koji su se
smatrali Kristovim sljedbeni-cima. Biti poslušan četvrtoj zapovijesti
tražilo je žrtvu od koje se većina ustezala.
Kada su iznijeti zahtjevi o suboti, mnogi su o njima prosud̄ivali
sa svjetskog gledišta i govorili: “Mi smo uvijek svetkovali nedjelju,
svetkovali su je i naši očevi; i mnogi dobri i pobožni ljudi su umrli
blaženom smrću svetkujući nedjelju. Ako su oni bili u pravu, onda
smo i mi. Svetkovanje ovog novog dana odmora dovelo bi nas u
sukob sa svijetom, i mi ne bismo mogli utjecati na njega. Šta može
učiniti mala grupa onih koji svetkuju sedmi dan nasuprot cijelom
svijetu koji svetkuje nedjelju?” Sličnim izgovorima pokušavali su i
Jevreji da opravdaju svoje odbacivanje Krista. Bog je primio njihove
očeve koji su prinosili žrtve; pa zašto se ne bi mogla spasiti djeca
ako idu istim putem? Isto tako u Luterovo vrijeme, pristalice Rima
[370] su tvrdili da su vjerni kršćani umirali u katoličkoj vjeri, i da je stoga
ova vjera dovoljna za spasenje. Ovakvo shvatanje je velika prepreka
svakom napretku u vjeri i životu.
Mnogi su tvrdili da je svetkovanje nedjelje utvrd̄ena dogma i
veoma rasprostranjen običaj crkve mnogih vjekova. Ali na-suprot
tom tvrd̄enju može se dokazati da su subota i njeno svetkovanje
Potreba reforme 353
mnogo stariji, što više, stari kao i sam svijet, i potvrd̄eni od Boga i
and̄ela. Kada su položeni temelji zemlje, i kada su pjevale zajedno
sve zvijezde jutarnje i svi sinovi Božji klicali od radosti, onda su
položeni temelji subote. (O Jobu 38, 6. 7; 1. Mosjijeva 2, 1—3.)
Zato ova ustanova ima prava na naše poštovanje. Nju nije uspostavio
ljudski autoritet, i ona se ne temelji na ljudskim predanjima; nju je
Vječni osnovao i naredio svojom vječnom riječju.
Kada je pažnja ljudi bila skrenuta na reformu subote, popularni
propovjednici izvrtali su Božju Riječ i tumačili je na takav način
kako bi što uspješnije umirili probud̄ene savjesti. Oni koji nisu sami
istraživali Sveto pismo zadovoljavali su se mišljenjem koje se slagalo
sa njihovim željama. Mnogi su pokušavali da pobiju istinu raznim
tvrd̄enjima, lukavošću, predanjima otaca i autoritetom crkve. Ali
njeni branitelji uzeli su u ruke Bibliju da bi dokazali važnost četvrte
zapovijesti. Krotki ljudi, naoružani samo Božjom Riječju, oduprli su
se napadajima učenih ljudi koji su, izenad̄eni i gnjevni, uvidjeli da je
sva njihova dovitljivost nemoćna nasuprot jednostavnom i iskrenom
tumačenju ljudi, koji su bolje poznavali Sveto pismo nego ljudsku
filozofiju.
Nemajući pogodne biblijske dokaze, mnogi koji su zaboravili
da su isti prigovori izneseni protiv Krista i njegovih učenika, sa
neumornom istrajnošću su postavljali pitanje: “Zašto naši veliki
ljudi ne razumiju ovo pitanje subote? Malo njih vjeruju kao vi. Ne
može biti da vi imate pravo, a svi učeni ljudi svijeta da su u zabludi.”
Da bi se pobili takvi dokazi, bilo je samo potrebno navesti učenje
Svetoga pisma i ukazati na to kako je Gospod u svim vremenima
postupao sa svojim narodom. Bog radi preko onih koji čuju njegov
glas i koji su mu poslušni, i po potrebi iznose i neprijatne istine, i ne
boje se da kore opće grijehe. Razlog zašto Bog češće ne uzima učene
i ugledne ljude za vod̄e reformatorskih pokreta je taj što se oni uzdaju
u svoje dogme, teorije i teološke sisteme, i ne osjećaju potrebu da [371]
ih Bog poučava. Samo su oni sposobni da razumiju i objasne Sveto
pismo koji imaju ličnu vezu sa Izvorom mudrosti. Ponekad su ljudi
manjeg školskog obrazovanja pozvani da propovijedaju istinu, ne
zato što nisu učeni, nego zato što se ne oslanjaju odviše na sebe i
dopuštaju da ih Bog poučava. Oni uče u Kristovoj školi, i njihova
poniznost i poslušnost čine ih velikima. Pošto im je Bog povjerio
poznavanje svoje istine, ukazuje im takvu čast prema kojoj zemaljske

časti i veličine nisu ništa.
Većina adventista odbacila je istine o svetinji i Božjem zakonu,
mnogi su izgubili povjerenje u adventni pokret i prihvatili pogrešna
i protivrječna mišljenja o proročanstvima koja se odnose na ovo
djelo. Neki su pali u zabludu te su ponovo utvrd̄ivali vrijeme drugog
Kristovog dolaska. Vidjelo koje je sada obasjavalo pitanje svetinje
moglo im je pokazati da nijedno proročko vrijeme ne dopire do
drugog Kristovog dolaska, i da nije prorečeno tačno vrijeme ovog
dogad̄aja. Ali, odvrativši se od vidjela, nastavili su i dalje da utvrd̄uju
vrijeme Gospodnjeg dolaska, i svaki put su se razočarali.
Kada je crkva u Solunu prihvatila pogrešna mišljenja o Kristo-
vom ponovnom dolasku, apostol Pavao im je savjetovao da svoje
nade i očekivanja pažljivo ispitaju prema Božjoj Riječi. Uputio ih je
na proročanstva o dogad̄ajima koji treba da se dogode prije Kristo-
vog dolaska, i pokazao im je da nemaju razloga da očekuju Spasitelja
u svoje vrijeme. “Da vas nitko ne prevari nikakvim načinom!” (2.
Solunjanima 2, 3), glasila je i njegova opomena. Ako bi gajili očeki-
vanja koja nemaju biblijskog temelja, to bi ih navelo na pogrešan put.
Razočaranje bi ih izložilo ruganju nevjernih; izložili bi se opasnosti
da se obeshrabre i da padnu u iskušenje da posumnjaju u osnovne
istine koje se odnose na njihovo spasenje. Apostolova opomena
Solunjanima sadrži važnu pouku za one koji žive u posljednjim
danima. Mnogi adventisti su vjerovali da ne mogu biti marljivi i
revni u djelu pripremanja ako svoju vjeru ne uprave na odred̄eno
vrijeme ponovnog Kristovog dolaska. Ali ako su se njihove nade
stalno uzbud̄ivale, samo zato da bi ponovo bile uništene, njihova je
vjera time pretrpjela takav udar da je bilo skoro nemoguće da na njih
utječu velike istine proročanstava.
Propovijedanje odred̄enog vremena za sud u vrijeme prve and̄e-
[372] oske vijesti bilo je po Božjoj naredbi. Neosporno ostaje računanje
proročkog vremena, koje je bilo temelj ove vijesti, a koje odred̄uje
svršetak 2300 dana u jesen 1844. godine. Uzastopni pokušaj da
se pronad̄u novi datumi za početak i svršetak proročkog vremena,
kao i neosnovana tvrd̄enja koja su bila potrebna da bi se potvrdio
ovakav stav, ne samo da skreću misli od sadašnje istine nego i izlažu
preziru svaki pokušaj da se objasne proročanstva. Sto se god češće
odred̄uje datum za ponovni dolazak, i što se širem krugu takva nauka
Potreba reforme 355
propovijeda, to toliko bolje odgovara Sotoninim ciljevima. Jer kada

prod̄e vrijeme, on izlaže potsmjehu i preziru pristalice tog dolaska, i
tako nanosi sramotu velikom adventnom pokretu od 1843. i 1844.
godine. Oni koji istra ju u ovim zabludama najposlije će utvralti
datum Kristovog dolaska koji će biti i suviše daleko u buduć-nosti.
Na taj način bit će zavedeni da se oslanjaju na lažnu sigurnost, i
mnogi će tek onda uvidjeti da su u zabludi kad sve bude prekasno.
Historija starog Izraela je najbolja ilustracija iskustava kroz koja
su prošli adventisti. Bog je vodio svoj narod u adventnom pokretu
kao što je vodio i Izraelce iz Egipta. U velikom razočaranju okušana
je njihova vjera, kao što je bila okušana vjera Jevreja kod Crvenog
mora. Da su se i dalje povjerili ruci koja ih je vodila u njihovim
prošlim iskustvima, vidjeli bi Božje spasenje. Da su svi koji su za-
jednički radili u pokretu go-dine 1844. prihvatili treću and̄eosku
vijest i objavljivali je silom Svetoga Duha, Gospod bi moćno djelo-
vao preko njih, i val svjetlosti poplavio bi svijet. Stanovnici zemlje
bi bili opomenuti već prije mnogo godina, djelo bi bilo dovršeno, i
Krist bi već došao da izbavi svoj narod.
Božja volja nije bila da Izrael luta četrdeset godina po pustinji;
On ga je htio pravo dovesti u Hanansku zemlju i tamo ga nastaniti
kao svoj sveti i sretni narod. Ali mi vidimo “da ne mogoše ući
za nevjerstvo”. (Jevrejima 3, 19.) Zbog svog nevjerstva i stalnog
otpadan ja izginuli su u pustinji, a drugi su bili podignuti da ud̄u
u obećanu zemlju. Tako isto nije bila Božja volja da se ponovni
Kristov dolazak toliko odugovlači i da njegov narod toliko godina
ostane na ovome svijetu punom grijeha i nevolja. Ali nevjerstvo ih je
rastavilo od Boga. Kad su odbili da izvrše djelo koje im je povjereno,
drugi su bili pozvani da propovijedaju ovu vijest. Iz milosrd̄a prema
svijetu Krist odlaže svoj dolazak da bi grešnici imali priliku da čuju
opomenu i da u njemu nad̄u utočište prije nego što se bude izlio [373]
Božji gnjev.
Danas kao i nekada, objavljivanje istine koja žigoše grijehe i
zablude svoga vremena izaziva otpor. “Jer svaki koji čini zlo, mrzi na
svjetlost i ne ide k svjetlosti, da ne pokara ju djela njegovih.” Ivan 3,
20. Mnogi kad vide da svoja tvrd̄enja ne mogu da opravdaju Svetim
pismom, odlučuju da ih po svaku cijenu brane i zlobno napadaju
karakter i pobude onih koji ustaju u odbranu nepopularnih istina.
Ovako je bilo u sva vremena. Ilija je bio optužen da zavodi Izraelce;
Jeremija, da ih izdaje; Pavao, da skvrni hram. Od onoga vremena pa

sve do danas oni koji su htjeli da ostanu vjerni istini žigosani su kao
buntovnici, krivovjerci i otpadnici. Mnogi koji imaju suviše slabu
vjeru da bi mogli prihvatiti sigurnu proročku riječ, lako povjeruju
optužbi protiv onih koji se usud̄uju da žigošu narodne grijehe. Taj
duh će stalno rasti. Biblija nas jasno uči da se približava vrijeme kada
će državni zakoni doći u takvu suprotnost sa Božjim zakonima da
će svatko tko bude htio držati sve Božje propise morati biti spreman
da pretrpi sramotu i kaznu kao zločinac.
A šta je s obzirom na sve ovo dužnost glasnika istine? Zar da
zaključi da se istina ne smije propovijedati, samo zato što je često
njeno jedino djelovanje da ljude podstiče da izbjegavaju njene zah-
tjeve ili da im se odupru? Ne, nema prava da zadržava svjedočanstvo
Božje Riječi zato što ona izaziva protivljenje, kao što to nisu smjeli
da čine ni raniji reformatori. Priznanje vjere koju su posvjedočili
mučenici i sveti bilo je od koristi kasnijim pokoljenjima. Živi pri-
mjeri svetosti i nepokolebljive čestitosti sačuvani su da uliju hrabrost
u one koji su sada pozvani da ustanu kao svjedoci za Gospoda. Oni
nisu primili milost i istinu samo za sebe nego da preko njih i zemlja
bude rasvijetljena poznanjem Boga. Da li je Bog u ovome naraštaju
dao vidjelo svojim slugama? — Onda neka oni dozvole da ono
svijetli svijetu.
U staro vrijeme Gospod je rekao jednome koji je govorio u
njegovo ime: “Ali dom Izraelov neće te poslušati, jer neće mene
da poslušaju.” Ali, on je rekao i ovo: “Nego im kaži riječi moje,
poslušali ili ne poslušali.” Ezehijel 3, 7; 2, 7. Na Božje sluge u našem
vremenu odnosi se ova zapovijest: “Viči iz grla, ne usteži se, podigni
glas svoj kao truba, i objavi narodu mojemu bezakonja njegova i
[374] domu Jakovljevu grijehe njihove.” Izaija 58, 1.
Koliko god mu dozvoljavaju prilike, svaki koji je upoznao svje-
tlost istine nalazi se pod istom svečanom i strašnom odgovornošću
kao što je to bio Izraelov prorok kome je bila upućena Gospodnja
riječ: “Tebe, sine čovječji, tebe postavih stražarem domu Izraelovu;
slušaj dakle riječi iz mojih usta i opominji ih od mene. Kad rečem
bezbožniku: bezbožniče, poginut ćeš; a ti ne progovoriš i ne opome-
neš bezbožnika da se prod̄e puta svojega, taj će bezbožnik poginuti
za svoje bezakonje, ali ću krv njegovu iskati iz tvoje ruke. Ako li ti
opomeneš bezbožnika da se vrati sa svoga puta, a on se ne vrati sa
Potreba reforme 357
svoga puta, on će poginuti za svoje bezakonje, a ti ćeš sačuvati dušu

svoju.” Ezehijel 33, 7-9.
Ono što najviše smeta prihvaćanju i širenju istine jeste činjenica
da je ono skopčano sa neugodnostima i ruganjem. To je jedini dokaz
protiv istine koju njeni branioci nisu mogli nikada opovrgnuti. Ali
to ne smeta pravim Kristovim sljedbenicima. Oni ne čekaju da
istina postane popularna. Uvjereni u svoju dužnost, oni svi jesno
primaju na sebe križ i misle sa apostolom Pavlom da “naša laka
sadašnja briga donosi nam vječnu i od svega pretežniju slavu” (2.
Korinćanima 4, 17), i zato drže kao jedan od starih proroka “sramotu
Kristovu za veće bogatstvo od svega blaga misirskoga.” (Jevrejima
11, 26.)
Ma kakvo bilo njihovo vjerovanje, sluge su svijeta oni koji pos-
tupaju u vjerskim stvarima po svjetskoj mudrosti a ne po pravim
načelima. Mi treba da biramo ono što je pravo zato što je pravo, a
posljedice prepustimo Bogu. Za svoje velike reforme svijet ima da
zahvali ljudima od načela, vjere i hrabrosti. I u naše vrijeme će djelo
reforme voditi ovakvi ljudi.
Tako govori Gospod: “Poslušajte me koji znate pravdu, narode,
kojemu je u srcu zakon moj. Ne bojte se ruženja ljudskoga i od
huljenja njihova ne plašite se. Jer će ih moljac izjesti kao haljinu, i
kao vunu izjest će ih crv; a pravda moja ostaje do Vijeka, i spasenje
moje od koljena na koljeno.” Izaija 51, 7. 8. [375]
Poglavlje 27.—Bud̄enja u novije doba
Gdje god se nekada Božja Riječ vjerno propovijedala, pojavljali

su se rezultati koji su posvjedočavali njeno božansko porijeklo.
Božji Duh je pratio vijest svojih slugu, i riječ je snažno utjecala.
Grešnici su osjećali da ih savjest kori za njihove prijestupe. “Vidjelo
koje obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet” rasvijetlilo je
skrivene odaje njihovih duša i otkrilo sakrivena djela tame. Duboka
žalost je; obuzela njihove duše i srca. Osvjedočili su se o grijehu,
pravdi i sudu koji dolazi. Shvatili su Jehovinu pravednost i osjećali
strah zato što će se morati pojaviti pred Istraživačem srca sa svojom
krivicom i nečistotom. U strahu svoje duše uzviknuli su: “Tko će me
izbaviti od tijela smrti ove?” Kada im je bio otkriven križ na Golgoti
sa svojom neizmjernom žrtvom za grijehe čovječanstva, uvidjeli su
da samo Kristove zasluge mogu da uklone njihove prijestupe. Samo
to može pomiriti čovjeka sa Bogom. Sa vjerom i poniznošću primili
su Božje Jagnje koje nosi grijehe svijeta. Kristo-vom krvlju dobili
su “oproštenje prošavših grijeha”.
Ove duše su donijele rodove dostojne pokajanja. Povjerovale
su, zatim se krstile i počele živjeti novim životom — kao nova
stvorenja u Kristu Isusu; ne da se upravljaju po svojim ranijim
željama, nego da vjerom u Božjega Sina idu njegovim stopama, da
odsjaj uju njegov karakter i da se čiste kao što je On čist. Što su
nekada mrzili, sada vole, a što su nekada voljele, sada mrze. Nekad
oholi i puni samopouzdanja, postali su krotki i ponizna srca. Sujetni
i drski, postali su skromni i ozbiljni. Hulnici — postali su puni
strahopoštovanja, pijanice — trijezveno a razvratnici — moralni.
Odbacili su taštu modu ovoga svijeta. Kao pravi krišćani, oni nisu
tražili “vanjsko ukrašavanje u pletenju kose i u udaranju zlata i
oblačenju haljina”, nego je njihov ukras bio u “tajnome čovjeku
srca, s neraspadljivim nakitom krotkoga i tihoga duha, što je pred
[376] Bogom mnogo cijenjeno.” (1. Petrova 3, 3. 4.)
Probud̄enja su dovela do temeljitog ispitivanja samoga sebe i
do poniznosti. Ona su se odlikovala svečanim i ozbiljnim pozivom
358
Bud̄enja u novije doba 359
grešnicima, iskrenom samilošću prema onima koji su otkupljeni

Kristovom krvlju. Ljudi i žene su se molili i borili sa Bogom za
spasenje duša. Plodovi ovakvih probud̄enja mogli su se vidjeti kod
duša koje se nisu plašile samoodricanja i žrtava, nego su se radovale
što su nad̄ene dostojne da radi Krista trpe sramotu iskušenja. U
životu onih koji su priznavali Isusovo ime opažala se promjena.
Njihov utjecaj oživljavao je njihovu okolinu. Oni su sabirala sa
Kristom i sijali u Duhu da bi požnjeli vječni život.
O njima se moglo reći: “Nego se ožalostiste na pokajanje.” “Jer
žalost koja je po Božjoj volji donosi za spasenje pokajanje, za koje
se nikad nitko ne kaje; a žalost ovoga svijeta smrt donosi. Jer, gle,
ovo samo što se po Bogu ožalostite, koliku dobru volju stvori u
vama? Kakvo opravdavanje, kakvu revnost, kakav strah, kakve žarke
želje, kakvo takmičenje, kakvu osudu. XX svemu pokazaste da ste
bili čisti u tom djelu.” 2. Korićanima 7, 10. 11.
To je rezultat rada Božjeg Duha. Samo preobraženje je dokaz
o istinitom pokajanju. Ako grešnik ispuni obećanje, povrati što
je oteo; ako prizna svoje grijehe, ljubi Boga i svoje bližnje, onda
može biti siguran da je našao mir sa Bogom. To su bili rodovi
koji su u ranijim godinama pratili vjerska probud̄enja. Sudeći po
tim rodovima, vidjelo se da je Bog blagoslovio ta probud̄enja radi
spasenja ljudskih duša i uzdizanja čovječanstva.
Ali mnoga probud̄enja novoga vremena vidljivo se razlikuju od
ispoljavanja božanske milosti koja je u prošlim vremenima pratila
rad Božjih slugu. Istina, primjećuje se na sve strane veće interesira-
nje, mnogi priznaju da su se obratili, povećava se broj članova crkve,
ali ipak rezultati nisu takvi da bi mogli opravdati vjerovanje da je
nastao odgovarajući porast pravog duhovnog života. Svjetlost koja
zasvijetli i brzo se ugasi ostavlja za sobom gušću tamu nego što je
bila ranije.
Probud̄enje se često izaziva na taj način što se budi mašta, uzbu-
d̄uju osjećanja i zadovoljava želja za onim što je novo i uzbudljivo.
Oni koji se obraćaju na ovaj način malo žele da slušaju o biblijskim
istinama i ne pokazuju naročito interesiranje za svjedočanstva pro-
roka i apostola. Ako bogosluženje ne sadrži ništa uzbudljivo, onda [377]
ih ne privlači. Vijest koja se obraća na zdrav razum ne nailazi ni na
kakav odziv. Jasne opomene Božje Riječi koje se odnose na njihovo
vječno dobro, ostaju nezapažene.
Za svaku istinski obraćenu dušu je odnos prema Bogu i prema

stvarima vječnosti veliko životno pitanje. Ali gdje se u današnjim
velikim crkvama može naći duh posvećenja Bogu? Obraćeni se
ne odriču ni svoje oholosti ni ljubavi prema svijetu. Oni nisu više
voljni da se odreknu sami sebe, da uzmu na sebe svoj križ i da pod̄u
za blagim i krotkim Isusom nego prije svog obraćenja. Religija je
postala predmetom podsmjeha nevjernih i skeptika, jer toliki od onih
koji nose njeno ime ne poznaju njena načela. Sila pobožnosti je u
mnogim crkvama gotovo izumrla. Izleti, crkvene predstave, crkvene
lutrije, lijepe kuće, lična ukrašavanja — sve je to potislo misli o
Bogu. Imanja, bogatstva i svjetski poslovi zaokupili su misli, a stvari
od vječne vrijednosti samo se uzgred spominju.
Ali usprkos veoma rasprostranjenom opadanju vjere i pobož-
nosti, ipak u ovim crkvama ima pravih Kristovih sljedbenika. Prije
nego što Bog bude pohodio svijet svojim sudovima, pojavit će se
u njegovom narodu takvo probud̄enje prave pobožnosti kakvo se
nije vidjelo od vremena apostola. Na Božju djecu će se izliti njegov
Duh i sila. U to će se vrijeme mnogi odvojiti od crkava u kojima je
ljubav prema svijetu zauzela mjesto ljubavi prema Bogu i njegovoj
Riječi. Mnogi od propovjednika i vjernih radosno će prihvatiti one
velike istine koje će Bog dati da se u to vrijeme objavljuju da bi
pripravile narod za drugi Gospodnji dolazak. Neprijatelj duša će
htjeti da spriječi ovo djelo; i prije nego što dod̄e vrijeme takvog
pokreta, pokušat će da ga osujeti podizanjem svojih lažnih pokreta.
U onim crkvama koje će sotona moći da pokori pod svoju lažnu moć
izazvat će uvjerenje da je na njih izliven naročiti Božji blagoslov; u
njima će se pokazati veliko religiozno probud̄enje. Mnogi će klicati
od radosti što Bog tako divno radi za njih a, u stvari, to djelo potječe
od sasvim drugog duha. Sotona će pokušati da pod plaštom vjere
proširi svoj utjecaj na cio kršćanski svijet.
U mnogim probud̄enjima koja su se pojavila za vrijeme posljed-
njih pedeset godina bili su na djelu, manje više, isti utjecaji koji će
se u budućnosti pokazati u većim pokretima. Uzbud̄ivat će se osje-
[378] ćanja, istina će se pomiješati sa lažju, što će ljude lako zavesti. Ali
nitko ne mora da se prevari. U svjetlosti Božje Riječi neće biti teško
da se utvrdi kakvog su karaktera ovi pokreti. Gdje se zanemaruje
svjedočanstvo Biblije i gdje se god preziru jasne istine koje traže
samoodricanje i odvajanje od svijeta, možemo biti sigurni da tu Bog
neće dati svoj blagoslov. A prema pravilu koje nam je dao sam Krist:
“Po rodovima njihovim poznat ćete ih!” (Matej 7, 16), lako će se
utvrditi da ovi pokreti nisu djelo Božjeg Duha.
U istinama svoje Riječi Bog je otkrio ljudima samoga sebe, i
svima onima koji ih prime, one su štit protiv sotoninih prijevara.
Zanemarivanjem ovih istina otvaraju se vrata zlu koje se danas tako
proširilo u vjerskom svijetu. Priroda i važnost Božjeg zakona gube
se u velikoj mjeri iz vida. Krivo shvatanje o karakteru, trajanju i oba-
veznosti Božjeg zakona dovelo je do zabluda u pogledu obraćenja i
posvećenja, a to je i uzrok niskog stanja pobožnosti u crkvama. Ov-
dje se nalazi tajna zašto u probud̄enjima našega vremena nedostaje
Duha i Božje sile.
U raznim vjerskim zajednicama ima ljudi koji se odlikuju po-
božnošću. Oni priznaju ovu činjenicu i žale je. Profesor Edvards
Park veli slijedeće o općim vjerskim prilikama Amerike: “Jedan
od izvora opasnosti je nemarnost da se sa propovjedaonice ističe
Božji zakon. U ranijim danima bila je propovjedaonica odjek glasa
savjesti... Naši najbolji propovjednici dali su svojim propovjedima
divno dostojanstvo time što su sli-jedili Spasiteljev primjer i isticali
zakon, njegove zapovijesti i prijetnje. Često su ponavljali dva velika
načela: da je zakon odraz božanskog savršenstva i da čovjek koji
ne ljubi zakon ne ljubi ni evand̄elje, jer je zakon, kao i evand̄elje,
ogledalo koje odsjajuje istinski Božji karakter. — Ova opasnost vodi
drugoj, a to je da se potcjenjuje zlo grijeha, njegova rasprostranjenost
i njegova kazna. Kao što je zakon pravedan, tako je neposlušnost
nepravedna . . .
Slična ovim već spomenutim opasnostima jeste i opasnost pot-
cjenjivanja Božje pravednosti. Moderni propovjednik naginje da
božansku pravednost odvoji od božanske dobrote i da njegovu do-
brotu više svede na osjećanje negoli da je uzdigne do načela. Nova
teološka prizma rastavlja ono što je Gospod sastavio. Da li je bo-
žanski zakon nešto dobro ili zlo? — On je nešto dobro. Onda je
i pravednost dobra, jer je ona naklonost volje da izvrši zakon. Iz
navike potcjenjavanja božanske pravde i zakona, rasprostranjenosti i [379]
neminovnosti kažnjavanja ljudske neposlusnosti, lako se pada u na-
viku potcjenjivanja milosti koja je donijela pomirenje za grijen.” l\a
ovaj način evand̄elje u srcima ljudi gubi svoju vrijednost i važnost, i
oni su uskoro spremni da odbace i samu Bibliju.
Mnogi vjerski učitelji tvrde da je Krist svojom smrću ukinuo

zakon i da su od sada ljudi oslobod̄eni od njegovih obaveza. Ima
i takvih koji ga prikazuju kao težak jaram i, nasuprot robovanju
zakonu, ističu neograničenu slobodu koju mogu da uživaju pod
evand̄eljem.
Proroci i apostoli gledali su sasvim drukčije na sveti Božji zakon.
David je rekao: “Hodit ću slobodno jer tražim zapovijesti tvoje.”
Psalam 119, 4b. Apostol Jakov, koji je pisao poslije Kristove smrti,
ukazivao je na deset zapovijesti kao na “carski zakon”, “savršen
zakon slobode”. (Jakob 2, 8; 1, 25.) A pisac Otkrivenja, više od pola
vijeka poslije Kristovog raspeća, izgovorio je blagoslov nad onima
“koji tvore zapovijesti njegove, da im bude vlast na drvo život, i da
ud̄u na vrata u grad”. (Otkrivenje 22, 14.)
Tvrd̄enje da je Krist svojom smrću ukinuo zakon svoga Oca
jeste bez ikakvog temelja. Da se zakon mogao promijeniti ili ukinuti,
onda Krist ne bi morao umrijeti da spasi čovjeka od kazne zbog
grijeha. Kristova smrt, umjesto da je zakon ukinula, dokazala je da
je on nepromjenljiv. Božji Sin je došao da “učini zakon velikim i
slavnim”. (Izaija 42, 21.) On je rekao: “Ne mislite da sam ja došao
da pokvarim zakon ili proroke.” “Dokle nebo i zemlja stoji, neće
nestati ni najmanjeg slovca ili jedne title iz zakona dok se sve ne
izvrši.” Matej 5, 17. 18. A o sebi samome veli: “Hoću činiti volju
tvoju, Bože moj, i zakon je tvoj meni u srcu.” Psalam 40, 8.
Božji zakon je nepromjenljiv već po svojoj prirodi. On je otkri-
venje volje i karaktera svoga Tvorca. Bog je ljubav, i njegov zakon
je ljubav. Njegova dva velika načela su ljubav prema Bogu i ljubav
prema čovjeku. “Dakle je ljubav izvršenje zakona.” Rimljanima 13,
10. Bog je pravda i istina; to je osobina i njegovog zakona. Psalmista
kaže: “Zakon je tvoj istina”, “jer su sve zapovijesti tvoje pravedne.”
Psalam 119, 142. 172. A apostol Pavao izjavljuje: “Tako je dakle
zakon svet, i zapovijest sveta i pravedna i dobra.” Rimljanima 7, 12.
Ovakav zakon, koji je izraz Duha i Božje volje, mora da je isto tako
[380] vječan kao i njegov Tvorac.
Obraćenje i posvećenje znači pomirenje sa Bogom, koje se zbiva
na taj način što čovjek dolazi u suglasnost sa načelima Božjeg za-
kona. U početku čovjek je bio stvoren po Božjem obličju. On je
bio u potpunom skladu sa prirodom i Božjim zakonom, a načela
pravde bila su upisana u njegovom srcu. Ali grijeh ga je otud̄io od
njegovog Stvoritelja. U njemu se nije više ogledalo Božje obličje.

Njegovo je srce bilo u neprijateljstvu sa načelima Božjeg zakona.
“Jer tjelesno mudrovanje neprijateljstvo je Bogu, jer se ne pokorava
zakonu Božjemu niti može.” Rimljanima 8, 7. Ali “Bogu tako omi-
lje svijet da je i Sina svoga jedinorodnoga dao”, da bi se čovjek
mogao pomiriti sa Bogom. Kristovom zaslugom čovjek može da
bude doveden u jedinstvo sa svojim Stvoriteljem. Njegovo srce mora
biti obnovljeno božanskom milošću. On mora da dobije nov život
odozgo. Ta promjena je novorod̄en je, bez kojega, kaže Isus, čovjek
“ne može vidjeti Božje carstvo.”
Prvi korak ka pomirenju sa Bogom jeste osvjedočenje o grijehu.
“Grijeh je bezakonje.” “Kroz zakon dolazi poznanje grijeha.” 1. Iva-
nova 3, 4; Rimljanima 3, 20. Da bi uvidio svoju krivicu, grešnik
mora da ispituje svoj karakter prema božjem velikom mjerilu pravde.
Zakon je ogledalo koje pokazuje savršenstvo jednog ispravnog ka-
raktera i osposobljava čovjeka da otkrije greške u sebi samome.
Zakon otkriva čovjeku njegove grijehe, ali ne daje nikakav lijek.
Dok poslušnima obećava život, u isto vrijeme objavljuje da je smrt
plata prijestupnicima. Samo Kristovo evand̄elje može grešnika da
spasi od grijeha i prokletstva. On se mora pokajati pred Bogom, čiji
je zakon prestupio, i pokazati čvrstu vjeru u Krista kao veliku žrtvu
pomirenja. Time dobiva “oproštenje pred̄ašnih grijeha” i postaje
učesnikom božanske prirode. On je Božje dijete, jer je primio Duha
posinaštva kojim viče: “Aba, Oče!”
Da li mu je sada dozvoljeno da prestupa Božji zakon? Pavao pita:
“Kvarimo li dakle zakon vjerom?” Zatim odgovara: “Bože sačuvaj,
nego ga još utvrd̄ujemo.” “Jer koji umrijesmo grijehu, kako ćemo
još živjeti u njemu?” Rimljanima 3, 31; 6, 2. A Ivan veli: “Jer je ovo
ljubav Božja da zapovijesti njegove držimo; i zapovijesti njegove
nisu teške.” 1 Ivanova 5, 3. Novorod̄enjem srce dolazi u suglasnost sa
Bogom i u sklad sa njegovim zakonom. Kada se u grešniku dogodi
ova velika promjena, onda je on prešao iz smrti u život, iz grijeha u [381]
svetost, od prijestupa i bune u poslušnost i vjernost. Prestao je stari
život otud̄ivanja od Boga; započeo je nov život pomirenja, vjere i
ljubavi. Tada se u nama ispunjava “pravda zakona” jer “ne živimo
po tijelu, nego po duhu”. Rimljanima 8, 4. Tada duša govori: “Kako
ljubim zakon tvoj! Vas dan mislim o njemu.” Psalam 119, 97.
“Zakon Gospodnji je savršen, krijepi dušu.” Psalam 19, 7. Bez

zakona čovjek nema pravoga pojma o Božjoj svetosti i čistoti i o
svojoj ličnoj krivici i nečisto ti. On nema pravo osvjedočenje o
grijehu i ne osjeća potrebu za pokajanjem i obraćenjem. Pošto se ne
osjeća izgubljenim kao prijestupnik Božjeg zakona, nije ni svjestan
da mu je potrebna Kristova krv pomirenja. Takav se nada u spasenje
bez potpune promjene srca i života. Otuda ima mnogo površnih
obraćenja, i mnogi se priključuju crkvi, a da se nikada nisu sjedinili
sa Kristom.
Pogrešne teorije o posvećenju, koje se javljaju zbog zanemari-
vanja ili odbacivanja Božjeg zakona zauzimaju značajno mjesto u
današnjim vjerskim pokretima. Ove teorije su lažne u nauci i opasne
u svojim praktičnim rezultatima; a činjenica da su one naišle na
opći ,odziv, ističe još više potrebu da svi treba da jasno razumiju šta
Sveto pismo uči u pogledu ovog pitanja.
Pravo posvećenje je biblijska nauka. Apostol Pavao veli u svojoj
poslanici crkvi u Solunu: “Jer je ovo volja Božja da budete sveti.”
I on ih moli: “A sam Bog mira da posveti vas cijele u svačemu.” 1.
Solunjanima 4, 3; 5, 22. Biblija jasno uči šta je posvećenje i kako
se ono može postići. Spasitelj je molio za svoje učenike: “Posveti
ih istinom svojom; riječ je tvoja istina.” Ivan 17, 17. 19. I Pavao
uči da će vjerni biti posvećeni Svetim Duhom (Rimljanima 15, 16).
Šta je rad Svetoga Duha? Isus je rekao svojim učenicima: “A kad
dod̄e On, Duh istine, uputit će vas na svaku istinu.” Ivan 16, 13.1
psalmista veli: “Sve su zapovijesti tvoje istina.” Psalam 119, 86.
Božjom Riječju i Božjim Duhom otkrivaju se čovjeku velika načela
pravde koja su utjelovljena u Božjem zakonu. Pošto je Božji zakon
“svet, pravedan i dobar”, a on je odraz božanskog savršenstva, to
znači da će i karakter koji se razvija poslušnošću ovome zakonu
biti svet. Krist je savršen primjer ovakvog karaktera. On je kazao:
“Ja sam održao zapovijesti svoga Oca.” “Jer ja svagda činim što je
[382] njemu ugodno.” Ivan 15, 10; 8, 29. Kristovi sljedbenici treba da su
slični njemu — Božjom milošću treba da izgrade karakter koji će
biti u skladu sa načelima njegovog svetog zakona. To je biblijsko
posvećenje.
Ovo djelo može se izvršiti jedino vjerom u Krista i silom Božjeg
Duha. Pavao savjetuje vjerne: “Gradite spasenje svoje sa stranom i
drhtanjem. Jer je Bog što čini u vama da hoćete i učinite kao što mu
je ugodno.” Filipljanima 2, 12. 13. Kršćanin će osjećati podsticanje

na grijeh, ali će biti stalno u borbi protiv njega. Ovdje je potrebna
Kristova pomoć. Ljudska slabost se udružuje sa božanskom silom,
i vjera kliče: “A Bogu hvala koji nam dade pobjedu kroz Gospoda
našega Isusa Krista.” 1. Korin-ćanima 15, 57.
Sveto pismo jasno pokazuje da je djelo posvećenja postepeno.
Kada grešnik obraćenjem nad̄e mir sa Bogom kroz krv očišćenja,
tada je tek započeo krišćanski život. Sad on mora da se da “na
savršenstvo”, da naraste do savršenog čovjeka, “u mjeru rasta visine
Kristove”. (Efežanima 4, 13.) Apostol Pavao piše: “Jedno velim:
što je ostrag zaboravljam, a za onim što je naprijed sežem se, i
trčim k bilježi, i daru gornjega zvanja Božjega u Kristu Isusu.”
Filipljanima 3, 13. 14. A Petar navodi stepenice po kojima se dolazi
do biblijskog posvećenja: “Baš zato upotrebite svu dobru volju i
pokažite u vjeri svojoj vrlinu, u vrlini znanje, u znanju uzdržanje, u
uzdržanju trpljenje, u trpljenju pobožnost, u pobožnosti bratoljubije,
a u bratoljublju ljubav... jer, ako to činite, nećete nikada pogriješiti.”
2. Petrova 1, 5-10.
Oni koji su na sebi iskusili pravo biblijsko posvećenje pokazat
će u svemu ponizan duh. Kao i Mojsije, i oni su ugledali divno
veličanstvo svetosti i uvidjeli svoju ličnu nedostojnost u pored̄enju
sa čistotom i uzvišenom savršenošću Vječnoga.
Prorok Danijel je bio primjer pravog posvećenja. Njegov dug
život bio je ispunjen plemenitom službom Gospodu. On je bio nebu
“mili čovjek”. (Danijel 10, 11.) Ali, umjesto da tvrdi da je svet i čist,
ovaj poštovani prorok ubraja sebe u stvarno grešni Izrael kada je kod
Boga posredovao za svoj narod: “Jer ne pravde svoje radi, nego radi
velike milosti tvoje padamo pred tobom moleći se ...” “Zgriješismo
i bezbožni bismo.” Dalje nastavlja: “A dok ja još govorah i moljah
se i ispovijedah grijeh svoj i grijeh naroda svojega Izraela.” A kad
mu se drugom prilikom pojavio Božji Sin, rekao je: “Ljepota mi se
nagrdi i ne imah snage.” Danijel 9, 18. 15. 20; 10, 8. [383]
Kada je Job čuo iz oluje glas Gospodnji, uzviknuo je: “Zato
poričem, i kajem se u prahu i pepelu.” O Jobu 42, 6. Kada je Izaija
u svoje vrijeme vidio slavu Gospodnju i herubime koji su klicali:
“Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama”, uzviknuo je: “Jaoh meni,
pogiboh!” Izaija 6, 3. 5. Kada je Pavao bio odnesen do trećega
neba i čuo neizrecive riječi, koje ne može izgovoriti ni jedan čovjek,
govorio je o samome sebi kao o “najmanjem od sviju svetih”. (2.

Korićanima 12, 2—4.) (Efežanima 3, 8.) A omiljeni Ivan, koji je
ležao na Isusovim grudima i vidio njegovu slavu, pao je kao mrtav
pred noge and̄ela. (Otkrivenje 1, 17.)
U onih koji žive u sjenci križa Golgote nema samouzvišenja i
hvalisavog tvrd̄enja da su bez grijeha. Oni su svjesni da je njihov
grijeh prouzrokovao duševni strah koji je slomio srce Božjeg Sina;
i ta pomisao vodi ih poniznosti. Oni koji žive u uskoj zajednici sa
Isusom najbolje poznaju slabosti i grijehe čovječanstva, a njihova
jedina nada počiva na zaslugama razapetoga i uskrslog Spasitelja.
Posvećenje koje se sada javlja u kršćanskom svijetu nosi u sebi
duh samouzvišenja i ravnodušnosti prema Božjem zakonu, koji ga
prikazuje nečim stranim u odnosu na biblijsku vjeru. Njegove pris-
talice uče da je posvećenje djelo kojim se, jedino vjerom, odjed-
nom postiže savršena svetost. “Samo vjeruj”, vele oni, “i primit ćeš
blagoslov.” Nisu potrebni nikakvi dalji napori od strane primaoca
blagoslova. Oni u isto vrijeme poriču važnost Božjeg zakona i tvrde
da su oslobod̄eni od obaveza da drže zapovijesti. Ali zar je moguće
da ljudi postanu sveti i da budu u suglasnosti sa voljom i karakterom
Božjim, bez prihvatanja načela koja su izraz Božje prirode i volje, i
koja pokazuju što je njemu ugodno?
Zelja za jednom lakom religijom koja ne traži nikakav napor,
samosavlad̄ivanje ni napuštanje ludosti svijeta, — načinila je nauku
o vjeri, pa i samu vjeru, popularnom. Ali šta kaže Božja Riječ?
Apostol Jakov veli: “Kakva je korist, braćo moja, ‘ako tko reče da
ima vjeru, a djela nema? Zar ga može vjera spasiti?” “Ali hoćeš li
razumjeti, o čovječe sujetni, da je vjera bez djela mrtva? Abraham,
otac naš; ne opravda li se djelima kad prinese Izaka, sina svojega, na
oltaru? Vidiš da vjera pomože djelima njegovim, i kroz djela savrši
[384] se vjera?” “Vidite li, dakle, da se djelima pravda čovjek, a ne samom
vjerom?” Jakov 2, 14-24.
Svjedočanstvo Božanske riječi protivi se ovoj opasnoj nauci o
vjeri bez djela. Zahtijevati naklonost neba, a ne ispunjavati uvjete
pod kojima možemo postići milosrd̄e, to nije vjera nego drskost;
jer prava vjera ima svoj temelj u obećanjima i propisima Svetoga
pisma.
Neka se nitko ne vara vjerujući da može postati svet ako hoti-
mice prestupa neku Božju zapovijest. Grijeh koji svjesno činimo
ušutkuje glas Svetoga Duha i odvaja čovjeka od Boga. Grijeh je

prestupanje zakona, a “koji god griješi (prestupa zakon), ne vidje ga
niti ga pozna” (1. Ivanova 3, 6.) Iako Ivan u tvojim poslanicama tako
opširno govori o ljubavi, on se ipak ne ustručava da otkrije pravi
karakter onih koji tvrde da su sveti, a žive u prijestupu božanskog
zakona. “Koji govori: poznajem ga, a zapovijesti njegovih ne drži,
laža je, i u njemu istine nema; a koji drži riječ njegovu, u njemu je
zaista ljubav Božja savršena; po tom poznajemo da smo u njemu.” 1.
Ivanova 2, 4. 5. Ovdje je kamen probe svake čovjekove vjere. Mi ne
možemo nijednoga čovjeka smatrati svetim dok ga nismo izmjerili
jedinim božanskim mjerilom svetosti na nebu i na zemlji. Ako ljudi
ne priznaju važnost moralnog zakona, ako omalovažavaju Božje
zapovijesti i olako ih uzimaju, ako prestupaju ma i najmanju od ovih
zapovijesti, i tako uče druge, Bog će ih smatrati nedostojnima, i onda
možemo znati da je njihovo tvrd̄enje da su sveti neosnovano.
Onaj koji tvrdi da je bez grijeha, time dokazuje da je daleko
od svetosti. On nema pravoga pojma o Božjoj neizmjernoj čistoti
i svetosti i o onome što treba da postanu oni koji žele da budu u
suglasnosti sa Njegovim karakterom; on nema pravoga pojma o
čistoti i uzvišenoj nježnosti Isusovoj, a ni o zloći grijeha, i zato on
smatra samog sebe svetim. Što je dalje od Krista, što su netačniji
njegovi pojmovi o karakteru i Božjim zahtjevima, to će u svojim
očima izgledati pravedniji.
Posvećenje koje ističe Sveto pismo obuhvata cijelo biće — duh,
dušu i tijelo. Pavao se molio za Solunjane da se cio njihov “duh i
duša i tijelo sačuvaju bez krivice za dolazak Gospoda našega Isusa
Krista”. (1. Solunjanima 5, 23.) Na drugom mjestu on piše vjernima:
“Molim vas, dakle, braćo, milosti Božje radi, da date tjelesa svoja
u žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu.” Ri- mljanima 12, 1. U vrijeme [385]
staroga Izraela svaka žrtva koja se prinosila Gospodu bila je pažljivo
ispitana. Ako se pronašla bilo kakva mana na životinji za žrtvu,
ona je bila odbijena, jer je Bog odredio da žrtva mora biti “bez
mane”. Tako je kršćanima nared̄eno da dadu svoja tijela u “žrtvu
živu, svetu, ugodnu Bogu”. Da bi to mogli činiti, sve njihove snage
moraju da budu sačuvane u najboljem stanju. Svaki postupak koji
slabi čovjekovu tjelesnu ili duševnu snagu onesposobljava ga za
službu njegovom Stvoritelju. Može li Bogu biti ugodno kada mu
žrtvujemo nešto što nije najbolje? Krist je rekao: “Ljubi Gospoda
Boga svojega svim srcem svojim.” Oni koji ljube Gospoda svim
srcem svojim nastojat će da mu posvete najbolju službu svoga života
i stalno će se truditi da svaku sposobnost svoga bića dovedu u sklad
sa odred̄enim zakonima, što će usavršiti njihove sposobnosti, da čine
njegovu volju. Oni neće popuštanjem prohtjevima i strastima slabiti
ili pogani ti žrtvu koju prinose svome nebeskom Ocu.
Petar veli: “Da se čuvate od tjelesnih želja, koje vojuju na dušu.”
1. Petrova 2, 11. Svako grešno zadovoljavanje otupljuje umne snage
i slabi duševne i duhovne sposobnosti, tako da Božja Riječ ili Sveti
Duh mogu slabo da utječu na srce. Pavao je pisao Korinćanima: “Da
očistimo sebe od svake poganštine tijela i duha i da tvorimo svetinju
u strahu Božjemu.” 2. Korinćanima 7, 1. A plodovima Duha koji su:
“ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrota, milost, vjera, krotost”, dodaje
i “uzdržanje”. (Galaćanima 5, 22. 23.)
A koliko njih koji se zovu kršćanima, usprkos ovih nadahnutih
opomena, slabe svoje snage u potjeri za raznim dobicima i kla-
njanjem modi! Koliko njih ponižava ju svoje ljudsko dostojanstvo
žderanjem, pijanstvom i zabranjenim uživanjima! A crkva, umjesto
da žigoše ovo zlo, još ga i ohrabruje podavajući se i sama uživa-
njima, želji za dobitkom i raznim zadovoljstvima, da bi napunila
svoju blagajnu, što ljubav prema Kristu ne može da im osigura. Kada
bi Isus ušao u današnje crkve i tamo vidio ono nesveto ponašanje
i nesvetu trgovinu koja se čini u ime vjere, zar ne bi istjerao ove
oskvrnitelje kao što je nekada istjerao mjenjače novca iz hrama?
Lako se život kršćanina odlikuje poniznošću, ne bi trebalo da se
na njemu vidi tuga i potištenost. Na nama je da tako živimo da se to
[386] Gospodu svidi i da nas može blagosloviti. Naš ne-
Apostol Jakov veli da je mudrost koja dolazi odozgo “najprije
čista”. (Jakov 3, 17.) Kada bi Jakov sreo one koji uzimaju sveto ime
Isusovo u svoja duhanom zaprljana usta, čija su tijela i dah prožeti
ovim odvratnim mirisom i koji njime truju nebeski zrak i sve oko
sebe primoravaju da udišu taj otrov — zar apostol čistoga evand̄elja
ne bi osudio ovako odvratni običaj kao zemaljski, čulni i d̄avolski?
Robovi duhana mogu tvrditi da su sveti, mogu govoriti o svojoj
nadi na nebo, ali Božja Riječ kaže: “Neće u njega ući ništa pogano.”
Otkrivenje 21, 27.
“Ili ne znate da su tjelesa vaša crkva Svetoga Duha koji živi u
vama, kojega imate od Boga, i niste svoji? Jer ste kupljeni skupo.
Proslavite dakle Boga u tjelesima svojim i u dušama svojim, što je

Božje.” 1. Korinćanima 6, 19. 20. Onaj čije je tijelo crkva Svetoga
Duha neće nikada biti rob neke štetne navike. Njegove snage pripa-
daju Kristu koji ga je otkupio svojom krvlju. Sve što ima pripada
Bogu. Kako može da bude bez krivice ako rasipa ovo povjereno mu
dobro? Mnogi kršćani troše svake godine ogromne svote na neko-
risna i štetna uživanja, dok duše propadaju zbog nedostatka hljeba
života. Bog biva zakidan u prinosima i darovima zato što ljudi više
troše na oltar štetnih uživanja nego što daju za pomaganje siromaš-
nih ili za širenje evand̄elja. Kada bi svi koji govore da su Kristovi
sljedbenici zaista bili posvećeni, onda bi njihova sredstva, umjesto
da budu potrošena na nekorisna i štetna zadovoljstva, ušla u Gos-
podnju haznu i kršćani bi bili primjer umjerenosti, samoodricanja i
samopožrtvovanja. Onda bi oni bili vidjelo svijetu.
Svijet se odao zadovoljavanju svojih prohtjeva. “Tjelesna želja, i
želja očiju, i ponos života” vladaju svijetom. Ali Kristovi sljedbenici
imaju svetiji poziv: “Zato izid̄ite izmed̄u njih i odvojite se, govori
Gospod, i ne dohvatajte se do nečistote, i ja ću vas primiti.” 2. Ko-
rinćanima 6, 17. U svjetlosti Božje riječi slobodno možemo izjaviti
da posvećenje ne može biti pravo ako ne donosi potpuno odricanje
od grešnih želja i tjelesnih zadovoljstava.
Onima koji ispunjavaju uvjete: “Zato izid̄ite izmed̄u njih i odvo-
jite se, i ne dohvatajte se do nečistote”, Bog obećava: “I bit “Kad
dakle vi, zli budući, umijete dobre dare davati djeci svojoj, koliko
će više Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ištu od njega?”
Luka 11, 13. “I ako što zatražite u ime moje, ja ću učiniti.” “Do
sada ne iskaste ništa u ime moje; tražite i primit ćete, da radost vaša
bude ispunjena.” Ivan 14, 14; 16, 24. ću vam otac, i vi ćete biti moji [387]
sinovi i kćeri, govori Gospod Svedržitelj.” 2. Korinćanima 6, 17. lb.
Preimućstvo je i dužnost svakoga kršćanina da ima bogato iskustvo
u Božjim stvarima. “Ja sam vidjelo svijetu”, rekao je Spasitelj, “tko
ide za mnom, neće hoditi po tami, nego će imati vidjelo života.” Ivan
8, 12. “A put je pravednički kao svijetlo vidjelo, koje sve većma
svijetli dok ne bude pravi dan.” Priče 4, 18. Svaki korak vjere i
poslušnosti dovodi dušu u užu vezu sa Vidjelom svijeta, u “kome
nema nikakve tame”. Sjajni zraci Sunca pravde sjaje na Božje sluge,
i oni treba da odsjajivaju njegovom svjetlošću. Kao što nam zvi-
jezde govore da na nebu postoji veliko vidjelo čiji ih sjaj obasjava,
tako isto i kršćani moraju da znaju da na prijestolu svemira sjedi

Bog čiji je karakter dostojan hvale i podražavanja. Rodovi njegovog
Duha, čistota i svetost njegovog karaktera otkrit će se u njegovim
svjedocima.
U poslanici Kološanima Pavao opisuje bogate blagoslove koji
su obećani Božjoj djeci: “Toga radi... ne prestajemo za vas moliti
se Bogu i iskati da se ispunite poznavanjem volje njegove u svakoj
premudrosti i razumu duhovnome, da živite pristojno Bogu na svako
ugad̄anje i u svakome dobrom djelu da budete plodni, i da rastete u
poznanju Božjemu, jačajući svakom snagom po sili slave njegove, i
u svakom trpljenju i dugom podnošenju s radošću.” Kološanima 1,
9-11.
Pavao ponovo piše o svojoj želji da braća u Efezu sasvim upoz-
naju uzvišenost kršćanskih preimućstava. Najjasnijim izrazima ot-
kriva im divnu moć i saznanje koje bi mogli imati kao sinovi i kćeri
Svevišnjega. Njihovo je preimućstvo da se mogu utvrditi “Duhom
njegovim za unutrašnjeg čovjeka”, da budu “ukorijenjeni i uteme-
ljeni u ljubavi” da bi mogli “razumjeti sa svima svetima šta je širina
i dužina i dubina i visina, i poznati pretežniju od razuma ljubav Kris-
tovu.” Apostolova molitva dostiže vrhunac preimućstva kad se moli:
“Da se ispunite svakom puninom Božjom”. Efežanima 3, 16-19.
Ovdje nam se pokazuje uzvišeni cilj, koji i mi možemo pos-
tići vjerom u obećanja našeg nebeskog Oca ako ispunimo od njega
postavljene zahtjeve. Kristovom zaslugom imamo pristup prijestolu
neizmjerne Sile. “Koji dakle svoga Sina ne poštedje, nego ga predade
za sve nas, kako dakle da nam s njim sve ne daruje?” Rimljanima
8, 32. Otac je dao svome Sinu svoga Duha bez mjere, i mi možemo
[388] biti učesnici njegove punine. Isus veli: beski Otac ne želi da uvijek
osjećamo da smo pod osud̄enjem i u tami. Nije dokaz prave poniz-
nosti ako hodamo spuštene glave, a srce nam je ispunjeno mislima
o sebi. Možemo doći Isusu da nas On očisti; tada ćemo biti bez
stida i grižnje savjesti pred zakonom. “Nikakva sad nema osud̄enja
onima koji su u Kristu Isusu i ne hode po tijelu nego po Duhu.”
(Rimljanima 8, 1.)
Isusovom zaslugom otpali Adamovi sinovi postaju “djeca
Božja”. “Jer i onaj koji posvećuje, i oni koji se posvećuju, svi su od
jednoga; zaradi toga uzroka ne stidi se nazvati ih braćom.” Jevrejima
2, 11. Život kršćanina treba da je život vjere, pobjede i radosti u
Bogu. “Jer svaki koji je rod̄en od Boga, pobjed̄uje svijet; i vjera

je naša ova pobjeda koja pobijedi svijet.” 1. Ivanova 5, 4. Pravo je
rekao Božji sluga Nehemija: “Jer je radost Gospodnja vaša sila.”
Nehemija 8, 10. A Pavao piše: “Radujte se svagda. Molite se Bogu
bez prestanka. Na svačemu zahvaljujte; jer je ovo volja Božja u
Kristu Isusu za vas.” 1. Solunjanima 5, 17. 18.
To su plodovi biblijskog obraćenja i posvećenja; ali pošto se
kršćanski svijet tako ravnodušno odnosi prema velikim načelima
pravde otkrivenim u Božjem zakonu, zato se ti plodovi tako rijetko
vide. To je razlog zašto se tako malo pokazuje ono duboko i stalno
djelovanje Božjega Duha, koje je karakteriziralo bud̄enja u ranijim
godinama.
Gledajući na Gospoda, mi se preobražavamo. Ali pošto su zane-
mareni oni sveti propisi u kojima je Bog ljudima otkrio savršenstvo
i svetost svoga karaktera, a pažnju ljudi privlače ljudske nauke i
teorije, onda nije ni čudo što se u crkvama pojavilo opadanje prave
pobožnosti. Gospod je rekao: “Jer dva zla učini moj narod: ostaviše
mene, izvor žive vode, i iskopaše sebi studence, studence isprovalji-
vane, koji ne mogu da drže vode.” (Jeremija 2, 13.)
“Blago čovjeku koji ne ide na vijeće bezbožničko ... nego mu je
omilio zakon Gospodnji i o zakonu njegovu misli dan i noć! On je
kao drvo usad̄eno kraj potoka, koje rod svoj donosi u svoje vrijeme, i
kojemu list ne vene: što god radi, u svemu napreduje.” Psalam 1, 1—
3. Samo ako se Božjem zakonu vrati nje-govo pravo mjesto, moći će
doći do probud̄enja prvobitne vjere i prave pobožnosti med̄u onima
koji se smatraju Božjim narodom. “Gospod reče ovako: stanite na
putovima i pogledajte, i pitajte za stare staze, koji je put dobar, pa
idite po njemu, i naći ćete mir duši svojoj.” Jeremija 6, 16. [389]
Poglavlje 28.—Istražni sud
Prorok Danijel piše: “Gledah dokle se postaviše prijestoli, i Sta-

rac sjede, na kome bješe odijelo bijelo kao snijeg, i kosa na glavi
kao čista vuna, prijesto mu bješe kao plamen ognjeni, točkovi mu
kao oganj razgorio. Rijeka ognjena izlažaše i tecijaše ispred njega,
tisuće tisuća služahu mu, i deset tisuća po deset tisu-ća stajahu pred
njim; sud sjede, i knjige se otvoriše.” Danijel 7, 9-10.
Tako je proroku u vid̄enju pokazan veliki i svečani dan, u koji
će Sudac cijelog svijeta pregledati karakter i život svakoga čovjeka
i kada će svakome biti dano po njegovim djelima. Starac je Bog
Otac. Psalmista veli: “Prije nego se gore rodiše i sazda se zemlja i
vasiljena, i od vijeka i do vijeka ti si Bog.” Psalam 90, 2. Onaj koji je
začetnik svega života i izvor svih zakona predsjedavat će na ovome
sudu. Kao sluge i svjedoci prisustvovat će ovom velikom sudu sveti
and̄eli, na broju “tisuće tisuća, i deset tisuća po deset tisuća”.
“I gle, kao Sin čovječji id̄aše s oblacima nebeskim, i dod̄e do
Starca i stade pred njim. I dade mu se vlast i slava i carstvo da mu
služe svi narodi i plemena i jezici; vlast je njegova vlast vječna, koja
neće proći, i carstvo se njegovo neće rasuti.” Danijel 7, 13. 14. Ovdje
opisani Kristov dolazak nije njegov drugi dola-zak na zemlju. On
dolazi pred “Starca” na nebu da primi vlast, slavu i carstvo koje će
mu biti dano na kraju njegove posredničke službe. Ovaj dolazak, a ne
njegov drugi dolazak na zemlju, dogodio se prema proročanstvu na
kraju 2300 godina, to jest 1844. godine. U pratnji nebeskih and̄ela,
naš Poglavar svećenički ušao je u svetinju nad svetinjama i došao
tamo pred Boga da izvrši posljednji dio svoje službe za ljude — da
obavi djelo istražnoga suda i izvrši pomirenje za sve one koji su
[390] nad̄eni dostojni njegove milosti.
U simboličkoj službi na Dan očišćenja imali su pravo da uzmu
učešća samo oni koji su pred Bogom priznali svoje grijehe i pokajali
se, i čiji su grijesi krvlju žrtve za grijeh bili preneseni u svetinju.
Tako su i na veliki dan konačnog očišćenja i istražnog suda uzeti u
obzir samo slučajevi onih koji pripadaju Božjem narodu. Sud nad
372
Istražni sud 373
bezbožnicima je posebno i odvojeno djelo, koje će se kasnije vrsiti.

“Jer je vrijeme da počne sud od kuće Božje; ako li se najprije od
vas počne, kakav će biti posljedak onima što se protive Božjemu
evand̄elju?” 1. Petrova 4, 17.
Nebeske knjige, u kojima su zabilježena imena i djela ljudi, bit će
mjerodavne za donošenje odluke na sudu. Prorok Danijel veli: “Sud
sjede, i knjige se otvoriše.” Danijel 7, 10. Pisac Otkrivenja, opisujući
isti dogad̄aj, dodaje: “I druga se knjiga otvori, koja je knjiga života;
i sud primiše mrtvaci, kao što je napisano u knjigama, po djelima
svojim.” Otkrivenje 20, 12.
Knjiga života sadrži imena svih onih koji su ikada bili u Božjoj
službi. Isus je rekao svojim učenicima: “Nego se radujte što su vaša
imena zapisana na nebesima.” Luka 10, 20. Pavao govori o svojim
vjernim pomagačima, “kojih su imena u knjizi života”. (Filipljanima
4, 3.) Danijel, gledajući na “žalosno vrijeme kakvog nikada nije
bilo”, kaže da će Božji narod biti izbavljen, “svaki koji se nad̄e
zapisan u knjizi”. (Danijel 12, 1.) A Otkrivenje govori da će samo
oni smjeti da ud̄u u Božji grad čija su imena “napisana u životnoj
knjizi Jagnjeta”. (Otkrivenje 21, 27.)
“Knjiga za spomen” je napisana pred Gospodom, i u njoj su
zabilježena dobra djela onih “koji se boje Gospoda i misle o imenu
njegovu”. (Malahija 3, 16.) Njihove riječi vjere, njihova djela ljubavi
— sve je to zapisano na nebu. Nehemija misli na ovu knjigu kad
kaže: “Pomeni me, Bože moj, za to, i nemoj izbrisati dobara mojih
koja učinih domu Boga svojega i službi njegovoj.” Nehemija 13, 14.
U ovoj knjizi za spomen ovjekovječeno je svako pravedno djelo. Tu
je tačno zapisano svako pobijed̄eno iskušenje, svako nadvladano zlo
i svaka riječ nježnog saučešća. Tu se nalazi zapisano svako požrtvo-
vano djelo, svaki bol ili patnja pretrpljeni radi Krista. Psalmista veli:
“U tebe je izbrojeno moje potucaanje, suze se moje čuvaju u sudu
kod tebe; one su u knjizi tvoj oj.” Psalam 56, 8.
Tamo se vodi i izvještaj o ljudskim grijesima. “Jer će svako djelo
Bog iznijeti na sud i svaku tajnu, bila dobra ili zla.” Pro- povjednik [391]
12, 14. Spasitelj je rekao: “A ja vam kažem da će za svaku praznu
[392]
riječ koju reku ljudi dati odgovor u dan strašnoga suda. Jer ćeš se
svojim riječima opravdati, i svojim ćeš se riječima osuditi.” Matej 12,
36. 37. Tajne namjere i pobude nalaze se u nepogrešivom izvještaju,
jer će Bog “iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami, i objavit će
namjere srca.” (1. Korinćanima 4, 5.) “Eto, napisano je preda mnom,

za bezakonja vaša i za bezakonja otaca vaših, veli Gospod.” Izaija
65, 6. 7.
Svako ljudsko djelo će biti podvrgnuto ispitivanju i bit će ubi-
lježeno kao vjernost ili nevjernost. Pored svakog imena u nebeskim
knjigama bit će zapanjujućom tačnošću upisana svaka rd̄ava riječ,
svaki sebičan postupak, svaka neispunjena dužnost, svaki tajni gri-
jeh, kao i svako licemjerstvo. Zanemarene opomene i ukori koje
nam nebo šalje, uzalud potrošeno vrijeme, neiskorišćene prilike, naš
utjecaj na dobro ili zlo, sa svojim dalekosežnim posljedicama — sve
je to vjerno zapisao and̄eo zapisničar.
Božji zakon je mjerilo po kome će se na sudu mjeriti život i ka-
rakter svakog čovjeka. Propovjednik kaže: “Boga se boj i zapovijesti
njegove drži, jer to je sve čovjeku. Jer će svako djelo Bog iznijeti
na sud i svaku tajnu, bila dobra ili zla.” Propovjednik 12, 13. 14.
Apostol Jakov opominje svoju braću: “Tako govorite i tako tvorite
kao oni koji će zakonom slobode biti sud̄eni.” Jakov 2, 12.
Oni koji na sudu budu pronad̄eni dostojnima imat će udjela u
uskrsenju pravednika. Isus je rekao: “A koji se udostoje dobiti onaj
svijet i uskrsenje iz mrtvih.. . jesu kao and̄eli; i sinovi su Božji kad
su sinovi uskrsenja.” Luka 20, 35. 36. I opet veli: “I izići će koji su
činili dobro u uskrsenje života.” Ivan 5, 29. Umrli pravednici neće
uskrsnuti dok se ne završi sud na kome će biti proglašeni dostojnima
“uskrsenja života”. Prema tome, oni neće biti prisutni lično na sudu
kada se bude ispitivao izvještaj o njihovom životu i rješavao njihov
slučaj.
Isus će doći kao njihov zastupnik pred Boga da se zauzme za
njih. “Ako tko sagriješi, imamo zastupnika kod Oca, Isusa Krista
pravednika.” 1. Ivanova 2, 1. “Jer Krist ne ud̄e u rukotvorenu svetinju,
koja je slika prave, nego u samo nebo, da se pokaže sad pred licem
Božjim za nas.” “Zato i može uvijek spasti one koji kroza nj dolaze
Bogu, kad svagda živi da se može moliti za njih.” Jevrejima 9, 24; 7,
[393] 25.
Kad se sudske knjige budu otvorile, pred Bogom će se ispitati
život svakoga koji je vjerovao u Isusu. Naš Zastupnik će početi prvo
sa onima koji su u početku živjeli na zemlji, zatim će ići dalje od
pokoljenja do pokoljenja, i napokon će završiti sa živima. Svako ime
će biti spomenuto, slučaj svakog pojedinca bit će tačno ispitan. Neka
Istražni sud 375
imena će biti primljena, a neka odbačena. Ako se u knjigama nad̄u

nečiji grijesi, koji nisu ni priznati ni oprošteni, njihova će imena biti
izbrisana iz knjige života, a izvještaj njihovih dobrih djela izbrisat
će se iz “knjige za spomen”. Gospod je rekao Mojsiju: “Tko mi je
zgriješio, onoga ću izbrisati iz knjige svoje.” 2. Mojsijeva 32, 33.
A prorok Ezehijel veli: “Ali kad bi se pravednik odvratio od
pravde svoje i činio nepravdu ... hoće li on živjeti? pravedna djela
njegova, što god je činio, neće se spomenuti. Ezehijel 18, 24.
Pored imena onih koji su se istinski pokajali za svoje grijehe i
koji su vjerom priznali Isusovu krv kao svoju žrtvu očišćenja, bit
će zabilježeno oproštenje u nebeskim knjigama. Pošto su postali
učesnici Kristove pravde, i njihov karakter pronad̄en da je u skladu
sa Božjim zakonom, njihovi grijesi će biti izrisani, a oni sami pro-
glašeni dostojnima vječnoga života. Gospod kaže preko proroka
Izaije: “Ja, ja sam brišem tvoje prijestupe sebe radi, i grijeha tvojih
ne pominjem.” Izaija 43, 25. Isus je rekao: “Koji pobijedi, on će
se obući u haljine bijele, i neću izbrisati imena njegova iz knjige
života, i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i pred and̄elima
njegovima.” “A koji god prizna mene pred ljudima, priznat ću i ja
njega pred Ocem svojim koji je na nebesima. A tko se odreče mene
pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem svojim koji je na
nebesima.” Otkrivenje 3, 5; Matej 10, 32. 33.
Živo interesiranje ljudi pri donošenju odluka u zemaljskim sudo-
vima predstavlja samo slabu sliku ogromnog interesiranja koje vlada
na nebeskom sudu kada se pred Sucem cijeloga svijeta iznesu na
ispitivanje imena u knjizi života. Božanski Zastupnik posreduje da
svi koji su pobijedili vjerom u njegovu krv prime oproštenje svojih
prijestupa i da budu opet vraćeni u Edem i da kao sunasljednici
“prve vlasti” budu krunisani sa Njime. (Mihej 4, 8.) Svojim nasto-
janjima da ljude iskuša i prevari, sotona je namjeravao da osujeti
božanski plan pri stvaranju čovjeka, ali sada se Krist moli da ovaj
bude ostvaren kao da čov- jek nije nikada pao. On za svoj narod ne [394]
traži samo potpuno oproštenje i opravdanje nego i učešće u svojoj
slavi i mjesto na svome prijestolu.
Dok Isus zastupa podanike svoje milosti, sotona ih pred Bogom
optužuje kao prijestupnike. Veliki varalica nastoji da ih navede na
sumnju, da ih podstrekne da izgube povjerenje u Boga, da se odvoje
od njegove ljubavi i da prekrše njegov zakon. On sada pokazuje na
izvještaj o njihovom životu, na nesavršenost njihovog karaktera, na

njihovu nesličnost sa Kristom, čime su nanijeli sramotu svome Ot-
kupitelju, i na sve grijehe na koje ih je naveo da ih učine i, pozivajući
se na sve to, traži da oni postanu njegovi podanici.
Isus ne opravdava njihove grijehe, ali pokazuje na njihovo po-
kajanje i vjeru, i traži oproštenje za njih, podižući svoje ranjene
ruke pred Ocem i pred svetim and̄elima govoreći: “Poznajem ih po
imenu, napisao sam ih na dlanovima svojih ruku.” “Žrtva je Bogu
duh skrušen, srca skrušena i poništena ne odbacuješ, Bože.” Psalam
51, 17. A opadaču svoga naroda odgovara: “Gospod da te ukori,
sotono, Gospod da te ukori, koji izabra Jeruzalem. Nije li on glavnja
istrgnuta iz ognja?” Zaharija 3, 2. Krist će svoje vjerne obući u svoju
vlastitu pravdu da ih može pokazati svome Ocu kao “crkvu koja
nema mane ni ljage, ili takoga čega”. (Efežanima 5, 27.) Njihova
imena su upisana u knjizi života, i o njima je napisao: “Hodit će sa
mnom u bijelim haljinama, jer su dostojni.” Otkrivenje 3, 4.
Tako će biti ostvareno potpuno ispunjenje obećanja novoga za-
vjeta: “Jer ću im oprostiti bezakonja njihova, i grijeha njihovih neću
više pominjati.” Jeremija 31, 34. “U one dane i u ono vrijeme, govori
Gospod, tražit će se bezakonje Izraelovo, ali ga neće biti; i grijesi
Judini, ali se neće naći, jer ću oprostiti onima koje ostavim.” Jeremija
50, 20. “U ono vrijeme bit će klica Gospodnja na slavu i čast, i plod
zemaljski na krasotu i diku ostatku Izraelovu. I tko ostane u Sionu i
tko još bude u Jeruzalemu, zvat će se svet, svaki tko bude zapisan za
živo i; u Jeruzalemu.” Izaija 4, 2. 3.
Istražni sud i brisanje grijeha mora biti dovršeno prije drugog
dolaska Gospodnjeg. Pošto će mrtvima biti sud̄eno prema onome što
je zapisano u knjigama, nemoguće je da grijesi ljudi budu izbrisani
prije svršetka suda na kome će se ispitivati njihov život; apostol
[395] Petar jasno izjavljuje da grijesi vjernih treba da budu izbrisani da bi
došla “vremena odmaranja od lica Gospodnjega, i da pošalje naprijed
odred̄enoga vam Krista Isusa”. (Djela 3, 19. 20.) Kad istražni sud
bude završen, Krist će doći i donijet ce sa sobom platu svakome po
njegovim djelima.
Kada je poglavar svećenički u simboličkoj službi izvršio očiš-
ćenje za Izraela izašao je i blagoslovio narod. Tako će se i Krist
pojaviti na svršetku svoje posredničke službe “bez grijeha na spa-
senje onima koji ga čekaju.” (Jevrejima 9, 28.) Kao što je svećenik
Istražni sud 377
uklonio iz svetinje grijehe ispovijedivši ih na glavu jarca za gri-

jeh, tako će i Krist sve priznate grijehe staviti na sotonu, uzročnika
i podstrekača grijena. Jarac koji je nosio grijehe Izraelove bio je
odveden “u pustinju” (3. Mojsijeva 16, 22.) Tako će i sotona, na
koga će pasti krivica za sve grijehe na koje je naveo Božji narod,
biti zatočen hiljadu godina na ovoj zemlji, koja će tada biti pusta i
bez stanovnika, i napokon će pretrpjeti potpunu kaznu za grijeh u
ognju, koji će uništiti sve bezbožnike. Tako će veliki plan spasenja
biti potpuno ostvaren konačnim uklanjanjem grijeha i oslobod̄enjem
svih onih koji su se dobrovoljno odrekli zla.
U vrijeme odred̄eno za sud — na kraju 2300 dana — započelo
je djelo istraživanja i brisanja grijeha. Svi koji su ikada priznali
Kristovo ime bit će predmet istrage. Živi i mrtvi bit će sud̄eni “kao
što je napisano u knjigama, po djelima svojima”. (Otkrivenje 20,
12.)
Grijesi za koje se nismo pokajali i koje nismo napustili, neće
biti oprošteni i izbrisani iz knjige, nego će na dan Božjega suda biti
svjedoci protiv grešnika. Učini li čovjek svoja zla djela u svjetlosti
dana ili u tamnoj noći, ona su otkrivena pred Onim kome svi moramo
položiti račun. Božji and̄eli vidjeli su svaki učinjeni grijeh i zapisali
ga u nepogrešive knjige. Grijeh se može poreći, sakriti pred ocem,
majkom, ženom, djecom i prijateljima. Možda nitko osim grešnika ni
najmanje nema pojma o krivici, ali pred nebeskim bićima bit će sve
otkriveno. Tama najtamnije noći, tajanstvenost najvještije prijevare
ne može da sakrije jednu jedinu misao pred znanjem Vječnoga. Bog
ima tačan izvještaj o svakoj nepravdi i o svakome nepoštenom djelu.
Njega ne možemo prevariti vanjskim izgledom pobožnosti. On se ne
vara u ocjenjivanju karaktera. Ljudi pokvarenog srca mogu prevariti
čovjeka, ali Bog prozire svako licemjerstvo i poznaje cio unutrašnji
čovjekov život. [396]
Svečane li pomisli! Dan za danom gube se u vječnosti i pune
nebeske knjige izvještajima. Jednom izgovorene riječi, jednom uči-
njena djela ne možemo više nikada povratiti. And̄eli su zabilježili i
dobro i zlo. Najmoćniji osvajač na zemlji ne može poništiti izvještaj
o samo jednom jedinom danu. Naša djela, naše riječi, čak i naše naj-
tajnije pobude — sve to utječe na donošenje odluke o našoj sudbini,
za život ili za smrt. Iako ih mi zaboravljamo, to će ipak svjedočiti za
naše opravdanje ili osudu.
Kao što fotografija tačno reproducira crte lica, tako će tačno
biti zabilježen i karakter u nebeskim knjigama. Ali kako se malo
brinemo o izvještaju koji mora da dod̄e pred oči nebeskih bića. Kad
bi se mogao otkloniti veo koji odvaja vidljivi svijet od nevidljivoga;
i kada bi ljudi mogli vidjeti and̄ele koji bilježe svaku riječ i svako
djelo sa kojim će se morati sresti na sudu, kolike riječi koje svaki
dan izgovaramo ne bismo izgovorili, i kolika djela ne bismo učinili!
Na sudu će se tačno ispitati kako smo upotrebili povjerene da-
rove. Kako smo upotrebljavali sredstva koja nam je nebo povjerilo?
Hoće li Gospod kada se bude pojavio uzeti svoje sa dobitkom? Da li
smo usavršili snage koje nam je Bog dao — fizičke, umne i duševne
— na slavu Bogu i svijetu na blagoslov? Kako smo upotrebili svoje
vrijeme, svoje pero, svoj glas, novac i utjecaj? Šta smo učinili za
Krista u osobi siromaha, nevoljnih, udovica i siročadi? Bog nas je
postavio čuvarima svoje svete riječi. Šta smo učinili sa vidjelom
istine koje nam je povjereno da ljude poučimo o spasenju? Nije
dovoljno da kažemo da vjerujemo u Krista; samo ljubav praćena
djelima je prava ljubav. Ljubav je ono što u očima neba daje vrijed-
nost našim djelima. Sto god je učinjeno iz ljubavi, pa izgledalo to u
očima ljudi ma kako neznatno, bit će od Boga priznato i nagrad̄eno.
Sakrivena sebičnost ljudi otkrivena je u nebeskim knjigama.
Ondje se nalazi izvještaj o neispunjenim dužnostima prema na-šim
bližnjima i o zanemarivanju naših obaveza prema Spasitelju. Tu će
se vidjeti koliko puta su ljudi dali sotoni svoje vrijeme, svoje misli
i snage koje su pripadale Kristu. Žalostan je izvještaj koji and̄eli
nose na nebo. Razumna stvorenja, tobožnji Kristovi sljedbenici,
potpuno su obuzeti željom za sticanjem bogatstva ili uživanjem
zemaljskih zadovoljstava. Novac, vrijeme i snage upotrebljavaju se
[397] za ukrašavanje i uživanje; malo vremena se posvećuje molitvi,
istraživanju Svetoga pisma, ispitivanju samog sebe i ispovijedanju
grijeha.
Sotona izmišlja bezbroj planova da zaokupi naše misli da se
ne bismo bavili onim što bi trebalo najbolje da poznajemo. Stari
varalica mrzi velike istine koje nam ukazuju na žrtvu pomirenja i na
moćnog Posrednika. On zna da je njegov uspjeh u tome da odvrati
misli od Isusa i njegove istine.
Oni koji žele da budu učesnici blagodati Kristovog posredova-
nja ne smiju se ničim dati odvratiti od svoje dužnosti da u strahu
Istražni sud 379
Božjem grade svoje posvećenje. Mjesto da dragocjene trenutke vre-

mena posvete uživanjima, ukrašavanju ili težnji za dobitkom treba
da se posvete ozbiljnom i revnom proučavanju riječi istine. Pred-
met svetinje i istražnog suda Božji narod treba da razumije jasno i
pravilno. Svi bi trebalo da steknu lično poznanje o položaju i djelu
našeg velikog Poglavara svećeničkog; inače će im biti nemoguće
da u ovom vremenu imaju pravu vjeru ili da zauzimaju položaj koji
Bog želi da imaju. Sva-ko ima da spasi ili izgubi svoju dušu. Svako
predstavlja na Božjem sudu poseban predmet. Svako mora stupiti
pred lice velikog Suca. Zato je veoma važno da svaki pojedinac
često razmišlja o svečanom prizoru kada sud bude sjeo i knjige se
otvorile; kada će svako morati, kao Danijel, ustati za nasljed̄e svoje
na kraju dana” (Danijel 12, 13.)
Svaki koji je o ovim predmetima primio svjetlost, mora svjedo-
čiti o velikim istinama koje mu je Bog povjerio. Svetinja na nebu je
središte Kristovog djela za ljude. Ona ima značaja za svako ljudsko
biće na zemlji. Ona nam otvara pogled na plan spasenja, vodi nas
sve do svršetka vremena i ujedno nam otkriva slavan svršetak borbe
izmed̄u pravde i grijeha. Od najveće je važnosti da ove stvari teme-
ljito istražujemo i da smo spremni da svakome tko nas pita damo
odgovor za naše nadanje.
Kristovo posredovanje za čovjeka u nebeskoj svetinji isto je
tako važno u planu spasenja kao i njegova smrt na križu. Svojom
smrću Krist je otpočeo djelo koje je poslije svoga uskrsnuća otišao
da dovrši na nebu. Mi moramo vjerom ući iza zavjese gdje “Isus ud̄e
naprijed za nas”, (Jevrejima 6, 20.) Tamo blistavo odsjaj iva svjetlost
križa sa Golgote. Tamo možemo dobiti jasnije razumijevanje o tajni
spasenja. Spasenje ljudi je izvojevano neizmjernom žrtvom neba;
prinesena žrtva zadovoljava sve zahtjeve Božjeg prekršenog zakona.
Isus je otvorio put ka prijestolu svoga Oca. Preko njega mogu iznijeti [398]
pred Boga iskrene želje svi oni koji njemu dolaze sa vjerom.
“Tko krije prijestupe svoje, neće biti sretan; a tko ih priznaje i
ostavlja, dobit će milost.” Priče 28, 13. Kad bi oni koji svoje pogreške
skrivaju i opravdavaju mogli vidjeti kako se sotona tome raduje, kako
se ruga Kristu i svetima navodeći njihove postupke, požurili bi da
priznaju svoje grijehe i da ih odbace. Sotona pokušava da pomoću
mana njihovog karaktera zavlada cijelim bićem i zna da će mu to
uspjeti ako oni gaje te mane. Zato se neprestano trudi da prevari
Kristove sljedbenike svojim kobnim lukavstvom, tvrdeći im da ne

mogu nadvladati zlo. Ali za njih Isus posreduje svojim ranjenim
rukama i slomljenim tijelom, i on kaže svakome koji hoće da ga
slijedi: “Dosta ti je moja blagodat.” 2. Korinćanima 12, 9. “Uzmite
jaram moj na sebe, i naučite se od mene; jer sam ja krotak i smjeran
u srcu, i naći ćete pokoj dušama svojim. Jer je jaram moj blag, i
breme je moje lako.” Matej 11, 29. 30. Zato neka nitko ne misli da
su njegove mane neizliječive. Bog će nam dati vjeru i milost da ih
nadvladamo.
Mi sada živimo u vrijeme velikog dana očišćenja. U simboličkoj
službi staroga zavjeta, dok je poglavar svećenički vršio očišćenje za
Izraelce, svi su morali da “muče” svoje duše ispovijedanjem grijeha
i poniženjem pred Gospodom, da ne bi bili istrijebljeni iz naroda.
Na isti način oni koji žele da njihova imena ostanu u knjizi života
treba sada u još ovo nekoliko preostalih dana vremena milosti„ koje
im je dano da se ponize pred Bogom žalošću zbog grijeha i iskrenim
pokajanjem. Oni moraju da duboko i savjesno ispitaju svoja srca.
Moraju da odbace lakomisleni i tašti duh kome su se mnogi kršćani
predali. Sve one koji žele da pobijede zle sklonosti koje hoće da
zavladaju njima čeka još teška borba. Djelo pripremanja je lični
posao. Mi nećemo biti spaseni grupno. Pobožnost i čistota jednih
ne može nadoknaditi nedostatke ovih osobina kod drugih. Iako svi
narodi moraju doći na sud pred Boga, on će ipak ispitati slučaj
svakoga pojedinca sa takvom tačnošću kao da ne postoji nijedno
drugo biće na zemlji. Svako će biti ispitan i mora da bude pronad̄en
bez mane i mrštine ili takoga čega.
Dogad̄aji koji su u vezi sa završenim djelom očišćenja su veoma
svečani. Činjenice u vezi sa njima su od presudnog značaja. Sada
[399] zasjeda sud u nebeskoj svetinji. Već mnogo godina obavlja se ovo
djelo. Uskoro — nitko ne zna kada — preći će se na slučajeve živih.
Naš će se život ispitivati u svetoj prisutnosti Boga. U ovo vrijeme,
viš nego ikada, svaka duša treba da prihvati Spasiteljevu opomenu:
“Pazite, Stražite i molite se Bogu; jer ne znate kad će vrijeme nastati.”
Marko 13, 33. “Ako li ne uzastražiš, doći ću na tebe kao lupež, i
nećeš čuti u koji ću čas doći na tebe.” Otkrivenje 3, 3.
A kad se bude završio istražni sud, tada će sudbina svih biti
zapečaćena za život ili smrt. Vrijeme milosti će isteći kratko vrijeme
prije Spasiteljevog dolaska na nebeskim oblacima. U Otkrivenju
Istražni sud 381
nam Krist govori misleći na ovo vrijeme: “Tko čini nepravdu, neka
čini još nepravdu; tko je pogan, neka se još pogani; i tko je pravedan,
neka još čini pravdu; i tko je svet, neka se još sveti. I evo ću doći
skoro, i plata moja sa mnom, da dam svakome po djelima njegovim.”
Otkrivenje 22, 11. 12.
Pravednici i grešnici će tada još živjeti na zemlji u svome smrt-
nom stanju — sijat će i graditi, jesti i piti, nesvjesni da je gore
u svetinji izgovorena posljednja i neopoziva odluka. Prije potopa,
pošto je Noje ušao u kovčeg, Bog je za njim zatvorio vrata i one-
mogućio bezbožnima da ud̄u. Još sedam dana su ljudi nastavili da
vode bezbrižan i razvratan život, rugajući se opomenama prijetećeg
suda, a nisu ni znali da je njihova sudbina već odlučena. “Tako će”,
veli Spasitelj, “biti i dolazak Sina čovječjeg.” Matej 24, 39. Tiho i
neprimjetno, kao lupež u ponoći, doći će sudbonosni čas, koji će od-
lučiti sudbinu svakoga čovjeka i oduzeti za uvijek grešnim ljudima
ponud̄enu milost.
“Stražite dakle . . . da ne dod̄e iznenada, i da vas ne nad̄e, a vi
spavate.” Marko 13, 35. 36. Opasno je stanje onih koji su se umorili
od straženja i predali privlačnostima svijeta. Dok se trgovac sasvim
predao svojoj trci za dobitkom, dok ljubitelj zabava traži uživanja i
dok kćerka mode stavlja na sebe svoj nakit — Sudac cijeloga svijeta
će izreći presudu: “Izmjeren si na mjerila, i našao si se lak. Danijel
5, 27. [400]
Poglavlje 29.—Porijeklo zla
Mnogim ljudima je porijeklo zla i uzrok njegovog postojanja

razlog velike zbunjenosti. Oni vide grijeh sa njegovim strašnim pos-
ljedicama bola i pustošenja i pitaju se kako sve ovo može da postoji
pod vladavinom Onoga koji je neizmjeran u svojoj mudrosti, sili
i ljubavi. To je tajna koju oni ne mogu da shvate. U svojoj neiz-
vjesnosti i sumnji oni su slijepi za tako jasne i za spasenje važne
istine koje su nam otkrivene u Božjoj Riječi. Ima ljudi koji se trude
da doznaju u pogledu postojanja grijeha ono što Bog nije nikada
otkrio, i zato ne mogu da nad̄u rješenje za svoje teškoće. A oni koji
su skloni sumnji i kritikovanju uzimaju to kao opravdanje za odba-
civanje Svetoga pisma. Drugi, opet, ne mogu da nad̄u rješenje ovog
velikog problema jer su predanja i pogrešna tumačenja potamnjela
biblijsku nauku o Božjem karakteru, o prirodi njegove vladavine i o
načelima njegovog postupanja sa grijehom.
Nemoguće je dati takvo objašnjenje o porijeklu grijeha kojim bi
se moglo opravdati njegovo postojanje. Ali o porijeklu i konačnoj
sudbini grijeha možemo ipak toliko razumjeti da nam bude jasna
pravda i Božja dobrota u svem njegovom postupanju sa zlom. Sveto
pismo jasno uči da Bog ni u kom pogledu nije odgovoran za pojavu
grijeha, i nikakvo samovoljno uskraćivanje božanske milosti niti
ikakva nesavršenost u božanskom vladanju nisu dali povoda stva-
ranju pobune. Grijeh je uljez za čije se postojanje ne može navesti
razlog. On je tajanstven, neobjašnjiv i opravdavati ga značilo bi bra-
niti ga. Kada bi se za nj moglo naći opravdanje ili razlog njegovog
postojanja, onda bi on prestao biti grijeh. Naše jedino tumačenje gri-
jeha je ono koje je dato u Božjoj Riječi: grijeh je “prijestup zakona”;
on je utjelovljenje načela koje je u suprotnosti sa velikim zakonom
[401] ljubavi na kome se zasniva božanska vladavina.
Prije nego što se pojavilo zlo, u cijelom svemiru je vladao mir i
radost. Sve je bilo u potpunoj suglasnosti sa Stvoriteljevom voljom.
Ljubav prema Bogu bila je iznad svega, a ljubav jednog prema
drugome nepristrana. Krist, Riječ i jedinorodni Božji Sin, bio je
382
Porijeklo zla 383
jedno sa vječnim Ocem — jedno po prirodi, karakteru i namjerama

— jedino biće u cijelom svemiru koje je moglo da zna sve Božje
planove i odluke. Otac je preko Krista stvorio sva nebeska bića. “Jer
kroz njega bi sazdano sve što je na nebu i što je na zemlji, što se
vidi i što se ne vidi, bili prijestoli ili poglavarstva ili gospodstva, ili
vlasti.” Kološanima 1, 16. I Kristu, kao i Ocu, ukazivalo je cijelo
nebo odanost.
Pošto je zakon ljubavi temelj Božje vladavine, blaženstvo svih
stvorenih bića zavisilo je od njihove potpune suglasnosti sa njego-
vim načelima pravde. Bog očekuje od svih svojih stvorenja službu
ljubavi, poštovanje koje se temelji na pravom razumijevanju Bož-
jeg karaktera. On ne voli iznud̄enu vjernost, zato daje svim bićima
slobodnu volju da bi mu dragovoljno služili.
Ali bio je jedan koji je odlučio da zloupotrebi slobodu. Grijeh
se pojavio u onome koji je, pored Krista, bio najviše poštovan od
Boga i koji je med̄u nebeskim stanovnicima bio najviši po moći i
časti. Prije svoga pada Lucifer je bio herubim zaklanjač, svet i čist.
“Ovako veli Gospod Gospod: ti si pečat savršenstva, pun si mudrosti,
i sasvim si lijep... Ti si bio herubim, pomazan da zaklanjaš; i ja
te postavih; ti bješe na svetoj gori Božjoj, hodaše posred kamenja
ognjenoga. Savršen bješe na putovima svojim od dana kad se rodi
dokle se ne nad̄e bezakonje na tebi.” Ezehijel 28, 12. 15.
Lucifer je mogao sačuvati Božju naklonost, mogao je biti voljen
i poštovan od sve nebeske vojske, a sve svoje plemenite sposobnosti
mogao je upotrebiti na blagoslov i na proslavljanje svoga Stvoritelja.
Ali, prorok veli: “Srce se tvoje ponese ljepotom tvojom, ti pokvari
mudrost svoju svjetlošću svojom.” Ezehijel 28, 17. Lucifer je dozvo-
lio da se postepeno razvija njegova sklonost za uzvišenjem samoga
sebe. Bog ga je ukorio: “Što izjednačuješ srce svoje sa srcem Bož-
jim.” Ezehijel 28, 6. “A govorio si u srcu svom: izaći ću na nebo, više
zvijezda Božjih podignut ću prijesto svoj, i sjest ću na gori zbornoj,
na strani sjevernoj; izaći ću u visine nad oblake, izjednačit ću se s
Višnjim.” Izaija 14„ 13. 14. Umjesto da se trudio da iznad svega [402]
uzdigne Boga u mislima i srcima Božjih stvorenja, Lucifer je težio
da njihovu službu i poštovanje pridobije za sebe. I pošto je poželio
čast koju je neizmjerni Otac dao svome Sinu, ovaj knez and̄ela težio
je za vlašću na koju je imao pravo samo Krist.
Cijelo se nebo radovalo što odsjajuje Stvoriteljevu slavu i objav-

ljuju njegovu pravdu. I dok je Bog na ovaj način bio poštovan, svuda
su vladali mir i radost. Ali jedan ton nesklada poremetio je nebesku
harmoniju. Uzdizanje samoga sebe i služba sebi, što je u suprotnosti
sa Stvoriteljevim planom, probudio je mračna predosjećanja kod
and̄ela kojima je proslavljanje Boga bila najviša dužnost. Nebeski
savjet je raspravljao sa Luciferom. Božji Sin mu je ukazao na veli-
činu, dobrotu i pravednost Stvoriteljevu i na svetu i nepromjenljivu
prirodu njegovog zakona. Sam Bog je utvrdio red na nebu, a Lucifer
bi odstu-panjem od njega prezreo svoga Stvoritelja i sam sebe sur-
vao u propast. Ali opomena, učinjena jedino iz neizmjerne ljubavi i
milosrd̄a, izazvala je još više duh protivljenja. Lucifer je dopustio
da njime zavlada zavist prema Kristu, i postajao je sve uporniji.
Ponosan na svoju slavu, on je težio za prevlašću. Visoke časti
koje su Luciferu bile ukazivane nije on cijenio kao Božji dar, i one
nisu u njemu probudile zahvalnost prema Stvoritelju. On se hvalio
svojom slavom i uzvišenim položajem, i težio je da se izjednači sa
Bogom. Nebeske čete su ga voljele i poštovale. And̄eli su se radovali
što su mogli izvršavati njegove naredbe, a on je više od svih bio
obdaren mudrošću i slavom. Ipak, Božji Sin bio je priznat kao vladar
neba, silom i vlašću jednak sa Ocem. Krist je učestvovao u svim
savjetovanjima sa Ocem, dok Luciferu nije bilo dozvoljeno da bude
upućen u sve Božje namjere. Ovaj moćni and̄eo se pitao: zašto da
Krist ima vrhovnu vlast? Zašto da ga poštuje i Lucifer?
Napustivši svoje mjesto u neposrednoj Božjoj blizini, Lucifer je
otišao med̄u and̄ele da sije duh nezadovoljstva. Vršeći svoj posao
potajno, i krijući svoje prave namjere pod izgledom strahopoštovanja
prema Bogu, trudio se da izazove nezadovoljstvo prema zakonima
po kojima se upravljaju sva nebeska bića. Tvrdio je da su oni ne-
potrebno ograničenje. Sotona je dokazivao da and̄eli, pošto su po
prirodi sveti, treba da slušaju glas svoje vlastite volje. Težio je da u
[403] njima izazove saučešće prema sebi, prikazujući sve tako da je Bog
nepravedno postupao sa njime time što je Kristu ukazao najvišu čast.
Tvrdio je da tražeći veću vlast i čast ne ide za uzvišenjem samoga
sebe, nego hoće da osigura slobodu svim stanovnicima neba, da bi
time mogli postići viši stupanj života.
Bog je u svom velikom milosrd̄u Lucifera dugo trpio. Nije ga
odmah uklonio sa njegovog visokog položaja kada je počeo da
Porijeklo zla 385
izaziva duh nezadovoljstva, pa čak ni onda kada je počeo da širi svoje

buntovničke zahtjeve med̄u and̄elima. Dugo mu je bilo dopušteno
da ostane na nebu. Cesto mu je bilo nud̄eno oproštenje pod uvjetom
pokajanja i pokornosti. Učinjeni su takvi napori kakve je mogla da
zamisli samo neizmjerna ljubav i mudrost da ga odvrati od njegovih
zabluda. Nikada do tad na nebu nije se znalo za nezadovoljstvo.
Lucifer nije ni sam u početku znao kuda ga vode njegove misli; nije
razumio pravu prirodu svojih osjećanja. Ali kada je bilo dokazano
da je njegovo nezadovoljstvo neopravdano, uvjerio se da nije bio u
pravu, da su božanski zahtjevi pravedni, i da treba da ih kao takve
prizna pred cijelim nebom. Da je to učinio, spasao bi ne samo sebe
nego i mnoge and̄ele. U to vrijeme nije još sasvim pokazao svoju
nevjernosti prema Bogu. Iako se odrekao svog položaja kao and̄eo
zakla-njač, on bi ipak opet mogao biti postavljen u svoju službu da
se vratio Bogu, priznavši Stvoriteljevu mudrost i zadovoljivši se da
zauzima mjesto koje mu je po velikom Božjem planu bilo odred̄eno.
Ali oholost ga je spriječavala da se pokori. Tvrdoglavo je branio
svoje postupke tvrdeći da mu nije potrebno pokajanje, i otvoreno je
stupio u veliku borbu protiv svoga Stvoritelja.
Upotrebio je sve sile svoga jakog duha da obmanom zadobije
simpatije and̄ela koji su bili pod njegovim zapovjedništvom. Čak
je i činjenicu da ga je Krist opomenuo i savjetovao tako izopačio
da bi mogla da posluži njegovim izdajničkim namjerama. Onima
sa kojima ga je vezivalo najsrdačnije povjerenje govorio je da je
nepravedno osud̄en, da se njegov položaj ne cijeni i da se radi na
tome da mu se ograniči sloboda. Pošto nije bio zadovoljan samo
iskrivljavanjem Kristovih riječi, počeo je da izvrće istine i da otvo-
reno širi laži, optužujući Božjeg Sina da hoće da ga ponizi pred
stanovnicima neba. Pokušavao je takod̄er da lažno optuži and̄ele
koji su ostali vjerni Bogu. Sve one koje nije mogao zavesti i prido-
biti na svoju stranu optužio je da su ravnodušni prema interesima
neba. Upravo za ona djela koja je sam činio optuživao je one koji su [404]
Bogu ostali vjerni. Da bi podupro svoje optužbe da je Bog neprave-
dan prema njemu, lažno je predstavljao Stvoriteljeve riječi i djela.
Njegov cilj bio je da zbuni and̄ele vještim iskrivljavanjem Božjih
namjera. Sve što je bilo jednostavno, uvio je u tajanstvenost, a vje-
štim iskrivljavanjem činjenica izazvao je sumnju prema najjasnijim
Gospodnjim izjavama. Njegov visoki položaj, u tako tijesnoj vezi
sa božanskom vladavinom, dao je njegovom predstavljanju još veću

snagu, i mnogi su bili zavedeni da mu se priključe u pobuni protiv
nebeskog autoriteta.
Bog u svojoj mudrosti dopustio je sotoni da nastavi svoje djelo
dok se duh nezadovoljstva nije pretvorio u otvorenu bunu. Sotonine
namjere trebalo je da se sasvim otkriju da bi svi mogli upoznati
njihovu pravu prirodu i svrhu. Lucifer, kao pomazani herubim, bio
je veoma uzvišen; nebeska bića su ga vrlo voljela, i on je imao veliki
utjecaj na njih. Božja vladavina obuhvatala je ne samo stanovnike
neba nego i sve druge svjetove koje je On stvorio. Sotona je mislio
ako bude mogao da uvuče nebeske and̄ele u bunu, onda će to moći
učiniti i sa stanovnicima drugih svjetova. Sa velikom vještinom
objasnio im je svoj stav, i upotrebio je lukavstvo i laž da bi postigao
svoj cilj. Njegova sila obmanjivanja bila je vrlo jaka, a ogrnuvši se
plaštom laži imao je veći uspjeh. Ni vjerni and̄eli nisu sasvim mogli
prozreti njegov karakter i vidjeti kuda ih vodi njegovo djelo.
Sotona je bio tako visoko cijenjen, a svi njegovi postupci su bili
uvijeni u takvu tajanstvenost da je and̄elima bilo teško da otkriju
pravu prirodu njegovog rada. Sve dok se nije potpuno razvio, grijeh
nije mogao izgledati tako opasan kao što je u stvari bio. Sve do tada
grijeh nije imao mjesta u Božjem svemiru, a sveta bića nisu ništa
znala o njegovoj prirodi i strahoti. Ona ne bi mogla razumjeti strašne
posljedice koje bi nastupile uklanjanjem božanskog zakona. Sotona
je u početku prikrivao svoje djelo priznajući prividno svoju vjernost
Bogu. Tvrdio je da želi uz visi ti Božju čast, utvrditi postojanost
njegovog carstva i unaprediti blagostanje svih stanovnika neba. Iza-
zivajući nezadovoljstvo kod and̄ela koji su mu bili potčinjeni, znao
je vrlo vješto da se pretvara kao da hoće da ukloni to nezadovoljstvo.
Kada je zahtijevao da se učine promjene u zakonu i sistemu Božje
vladavine, to je činio pod izgovorom da su ove potrebne da bi se
[405] sačuvalo jedinstvo neba.
U svom postupanju sa grijehom, Bog se mogao poslužiti samo
pravdom i istinom. Sotona je upotrebljavao ono što Bog nije mogao
upotrebiti — laskanje i prijevaru. Pokušavao je da iskrivi Božju riječ,
a plan Božje vladavine pogrešno je predstavljao and̄elima, tvrdeći da
Bog nije pravedan, jer stanovnicima neba postavlja zakone i propise,
i hoće da uz visi samoga sebe tražeći od njih pokornost i poslušnost.
Zato se pred stanovnicima neba, kao i pred svim svjetovima, moralo
Porijeklo zla 387
dokazati da je Božja vladavina pravedna i njegov zakon savršen.

Sotona je nastojao da pokaže kao da on sam želi da unapredi blagos-
tanje svemira. Pošto je trebalo da svi razumiju pravi karakter ovoga
buntovnika i njegov pravi cilj, sotoni je moralo biti dato vrijeme da
se potpuno otkrije kroz svoja bezbožna djela.
Sotona je neslogu koju je izazvao svojim ličnim ponašanjem na
nebu pripisivao Božjem zakonu i njegovoj vladavini. Objavio je da je
sve zlo samo posljedica božanske vladavine. Tvrdio je da je njegov
cilj da usavrši Božje uredbe. Zato je bilo potrebno da ima priliku da
pokaže prirodu svojih zahtjeva i praktični plod svojih predloženih
promjena u božanskom zakonu. Sama njegova djela trebalo je da ga
osude. Sotona je od početka tvrdio da on nije buntovnik. Zato je cio
svemir trebalo da vidi da je varalica raskrinkan.
Čak kada je odlučeno da sotona ne može više ostati na nebu,
neizmjerna Božja mudrost nije sotonu uništila. Pošto Bogu može
biti ugodna samo služba iz ljubavi, vjernost njegovih stvorenja mora
se temeljiti na osvjedočenju o njegovoj pravičnosti i dobroti. Stanov-
nici neba i drugih svjetova, pošto nisu bili pripremljeni da razumiju
prirodu i posljedice grijeha, ne bi mogli razumjeti pravdu i Božje
milosrd̄e ako bi sotona odmah bio uništen. Da je odmah bio uništen,
oni bi služili Bogu više iz straha nego iz ljubavi. Utjecaj varalice ne
bi bio sasvim uništen, niti bi duh pobune bio sasvim iskorijenjen.
Moralo se dopustiti da zlo sazri. Za dobro cijelog svemira kroz sva
vremena bilo je potrebno da sotona potpunije razvije svoja načela,
da bi sva stvorenja mogla vidjeti u pravoj svjetlosti njegove optužbe
protiv božanske vladavine, i da pravda, Božja milost i nepromjenlji-
vost Božjeg zakona ne bi više nikada bili dovedeni u sumnju.
Sotonina pobuna trebalo je da bude pouka cijelom svemiru kroz
sva buduća vremena i vječno svjedočanstvo o prirodi i strašnim
posljedicama grijeha. Sotonina načela i njihov utjecaj na ljude i [406]
and̄ele trebalo je da pokaže kakvi su plodovi uklanjanja božanskog
autoriteta i da posvjedoči da je sa postojanjem božanske vladavine i
njegovog zakona povezano blagostanje svih bića koja je On stvorio.
Tako je historija ove strašne pobune trebalo da bude stalna zaštita
svim svetim bićima; da ih sačuva od pogrešnog shvatanja o tome šta
znači prijestup i da ih zaštiti od grijena i njegove kazne.
Sve do samog svršetka pobune na nebu, veliki nasilnik se stalno
opravdavao. Kada je objavljeno da sa svim svojim pristalicama mora
da bude izagnan iz stanova blaženstva, vod̄a zavjere je drsko poka-

zao svoj prezir prema Stvoriteljevom zakonu. Stalno je ponavljao da
and̄elima nije potreban nikakav nadzor, nego treba da budu slobodni,
da čine svoju vlastitu volju koja će ih uvijek ispravno voditi. Kriti-
kovao je božanske zakone kao neko ograničenje njihove slobode,
i izjavio je da je njegova namjera da ukine zakon da bi nebeska
vojska, oslobod̄ena ovog jarma, mogla da dospije do uzvišenog i
slavnijeg života.
Jednodušno su sotona i njegove čete svalile svu odgovornost za
svoju pobunu na Krista tvrdeći da se nikad ne bi pobunili da nisu bili
ukoreni. Pošto su bili uporni i prkosni u svome nevjerstvu i uzaludno
pokušavali da obore Božju vladavinu, predstavljajući se bogohulno
kao nevine žrtve nasilničke vlasti, buntovnik i sve njegove pristalice
bili su napokon prognani sa neba.
Isti duh koji je otpočeo bunu na nebu još uvijek podstrekava bunu
na zemlji. Sotona je nastavio da se kod ljudi služi istim sredstvima
kao i kod and̄ela. Njegov duh vlada sada i u djeci nepokornosti.
Kao on, tako i oni pokušavaju da obore ograde Božjeg zakona i
obećavaju ljudima slobodu prestupanjem njegovih propisa. Karanje
grijeha izaziva još uvijek duh mržnje i otpora. Kada Božje opomene
utječu na svijest ljudi, sotona ih nagoni da se opravdavaju i da za
svoj grešni život traže odobravanje drugih. Mjesto da svoje zablude
napuste, izazivaju neraspoloženje prema onome koji ih kara, kao
da je on jedini uzrok njihovih teškoća. Od dana pravednog Abela
pa sve do našega vremena, ovaj se duh dizao protiv onih koji su se
usudili da kore grijeh.
Kao što se sotona na nebu poslužio lažnim predstavljanjem
[407] Božjeg karaktera, prikazujući Boga strogim i nasilnikom, tako je i
na zemlji zaveo ljude na grijeh. A kada je u tome uspio, tvrdio je da
su Božja nepravedna ograničenja dovela do čovjekovog pada, kao
što su bila razlog i njegovoj pobuni.
Ali Vječni je sam objavio svoj karakter: “Gospod, Bog milostiv i
žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrd̄em i istinom; koji čuva milost
tisućama; prašta bezakonja i nepravde i grijehe; koji ne pravda
krivoga.” (2. Mojsijeva 34, 6. 7.)
Istjeravši sotonu sa neba, Bog je pokazao svoju pravdu i pot-
vrdio čast svoga prijestola. Ali kada je čovjek sagriješio, naveden
prijevarama svog otpalog duha, Bog je svoju ljubav pokazao time
Porijeklo zla 389
što je dao da njegov jedinorodni Sin umre za pali ljudski rod. U

pomirenju se otkrio Božji karakter. Križ je moćan dokaz cijelom
svemiru da Luciferov put prijestupa ni na koji način ne može da se
pripiše Božjoj vladavini.
U borbi izmed̄u Krista i sotone otkriven je za vrijeme Spasitelje-
vog rada na zemlji karakter velikog varalice. Ništa nije moglo tako
potpuno da odvoji sotonu od ljubavi nebeskih and̄ela i cijelog vjer-
nog svemira kao njegova okrutna borba protiv Otkupitelja svijeta.
Drsko huljenje kojim se sotona usudio tražiti da mu se Krist pokloni;
njegova drska smjelost kojom ga je odnio na visoku goru i na vrh
hrama; podmukla namjera koja se vidjela u podsticanju da skoči sa
ogromne visine; njegova neumorna zloba koja ga je progonila od
mjesta do mjesta i podstrekavaˆ srca naroda i svećenika da odbace
Kristovu ljubav i napokon da viču: “Raspni ga! Raspni!” — Sve je
to izazivalo čud̄enje i gnušanje svemira.
Sotona je nagnao svijet da odbaci Krista. Knez zla je upotrebio
svu svoju moć i lukavstvo da uništi Isusa, jer je vidio da Spasiteljeva
ljubav i milosrd̄e, njegovo sažaljenje i nježnost otkrivaju svijetu
Božji karakter. Sotona je pobijao sve što je Božji Sin tvrdio, i za
svoja orud̄a upotrebio je ljude da bi Spasiteljev život ispunio nevo-
ljama i brigama. Lukavstva i laži kojima je pokušavao da spriječi
Isusovo djelo, mržnja koju su pokazivali sinovi neposlušnosti; nje-
gove strašne optužbe protiv Onoga čiji je život bio besprimjerna
služba dobrote — sve je to poticalo iz duboke želje za osvetom. Raz-
buktana vatra zavisti i zloće, mržnje i osvete plamsala je na Golgoti
protiv Božjeg Sina dok je cijelo nebo u nijemom užasu gledalo na
ovaj prizor.
Pošto je prinio veliku žrtvu, Krist se uznio na nebo, ali nije htio
da primi obožavanje and̄ela dok nije zamolio Oca: Oče, hoću da i oni [408]
koje si mi dao budu sa mnom gdje sam i ja.” Ivan 17, 24. Tada je sa
Božjeg prijestola došao odgovor sa neizmjernom ljubavlju i silom:
“I da mu se poklone svi and̄eli Božji.” Jevrejima 1, 6. Nikakva mrlja
nije bila na Isusu. Pošto je podnio poniženja i žrtvu, dato mu je ime
koje je iznad svakog imena.
Sada je sotonina krivica bila bez opravdanja. On se pokazao
onakav kakav je: varalica i ubica. Jasno je bilo da bi isti duh kojim
je vladao nad sinovima čovječjim, koji su bili pod njegovom vlašću,
otkrio i na nebu da mu je bilo dopušteno da vlada nad njegovim
stanovnicima. On je tvrdio da će prijestup Božjeg zakona donijeti

slobodu i napredak, a mjesto toga donio je ropstvo i poniženje.
Sotonina lažna optuživanja protiv božanskog karaktera i njegove
vladavine pokazala su se u svojoj pravoj svjetlosti. Optuživao je
Boga da traženjem pokornosti i poslušnosti od svojih stvorenja hoće
da se uz visi, i izjavio je da Stvoritelj primoravajući sve druge na
samoodricanje ne pokazuje sam samoodricanja niti prinosi ikakvu
žrtvu. Sada se vidjelo da je za spasenje palog i grešnog čovjeka
Vladar svemira dao najveću žrtvu, koju može samo ljubav da učini,
“jer Bog bješe u Kristu, i svijet pomiri sa sobom”. (2. Korinćanima
5, 19.) Dalje se vidjelo da je Lucifer, težeći za čašću i prevlašću,
otvorio vrata grijehu, a Krist se, da bi uništio grijeh, ponizio i bio
poslušan do same smrti.
Bog je jasno pokazao svoje zgražanje prema načelima bune.
Cijelo nebo je vidjelo u sotoninoj osudi i u spasenju čovjeka ot-
krivenje Božje pravednosti. Lucifer je tvrdio: ako je Božji zakon
nepromjenljiv i njegova kazna neizbježna, onda svaki prijestupnik
mora za uvijek da izgubi Božju naklonost. Tvrdio je da grešno čo-
vječanstvo ne može biti spaseno i da je ono njegov zakoniti plijen.
Ali Kristova smrt je bila neoboriv dokaz u prilog čovjeka. Kazna
zakona pala je na Onoga koji je bio jednak Bogu, a čovjek je mogao
da prihvati Kristovu pravdu, i da pokajanjem i poniznim životom
pobijedi sotonu, kao što ga je pobijedio i Božji Sin. Tako je Bog
pravedan i opravdava sve one koji vjeruju u Isusa.
Ali Krist nije došao na ovu zemlju da strada i umre samo zato
da bi spasao čovjeka. On je došao da “učini zakon velikim i slav-
[409] nim”. Došao je ne samo da stanovnici ovoga svijeta poštuju zakon
kao što treba nego da i svim svjetovima dokaže da je Božji zakon
nepromjenljiv. Da se zakon mogao ukinuti, Božji Sin ne bi morao
da žrtvuje svoj život da bi okajao prijestup zakona. Kristova smrt je
dokaz o nepromjenljivosti zakona; žrtva koju je prinijela neizmjerna
ljubav Oca i Sina da bi grešnici mogli biti spaseni — što je jedino
ovaj plan spasenja mogao učiniti — pokazuje cijelom svemiru da su
pravda i milosrd̄e temelj božanskog zakona i Božje vladavine.
Na završetku suda vidjet će se da za grijeh nije postojao razlog.
Kada Sudac cijele zemlje bude zapitao sotonu: “Zašto si se digao
protiv mene i otimao podanike moga carstva?” Začetnik grijeha
Porijeklo zla 391
neće moći dati nikakvo opravdanje. — Sva će usta biti zatvorena,
— buntovničke čete stajat će nijeme.
Križ Golgote je dokaz da je zakon nepromjenljiv. On takod̄e
svijetu objavljuje da je plata za grijeh smrt. U Spasiteljevom pos-
ljednjem uzviku: “Svršeno je!” odzvonilo je sotoni posmrtno zvono.
Velika borba koja je tako dugo trajala bila je tada odlučena, i ko-
načno je osigurano istrebljenje grijeha. Božji Sin je prošao kroz vrata
groba” da smrću šatre onoga koji ima državu smrti, to jest d̄avola”.
Jevrejima 2, 14. Luciferova težnja za samouzvišenjem navela ga je
da kaže: “Podignut ću prijesto svoj više zvijezda Božjih ... izjednačit
ću se s Višnjim.” A Bog kaže: “Zato .. . obratit ću te u pepeo na
zemlji... i neće te biti do vijeka.” Izaija 14, 13. 14; Ezehijel 28, 18.
19. “Jer, gle, ide dan, koji gori kao peć, i svi će ponositi i svi koji
rade bezbožno biti strnjika, i upalit će ih dan koji ide, veli Gospod
nad vojskama, i neće im ostaviti ni korijena ni grane.” Malahija 4, 1.
Cijela vasiona će biti svjedok o prirodi i posljedicama grijeha.
A njegovo potpuno uništenje koje bi, da je bilo odmah u početku
izvršeno, uplašilo and̄ele i Bogu nanijelo sramotu, sada će opravdati
njegovu ljubav i uzdignuti njegovu čast pred svim bićima svemira,
kojima je najveća radost da vrše njegovu volju i u čijim je srcima
upisan njegov zakon. Zlo se neće više nikada pojaviti. Božja riječ
veli: “Neće se dva puta podignuti pogibao.” Nahum 1, 9. Božji
zakon, koji je sotona prezirao kao jaram ropstva, bit će poštovan
kao zakon slobode. Oprobana i okušana stvorenja neće više nikada
otpasti od svoje podaničke vjernosti prema Onome čiji se karakter
otkrio pred njima kao nedokučiva ljubav i beskrajna mudrost. [410]
Poglavlje 30.—Neprijateljstvo izmed̄u čovjeka i
sotone
“I još mećem neprijateljstvo izmed̄u tebe i žene, i izmed̄u sje-

mena tvojega i sjemena njezina; ono će ti na glavi stajati, a ti ćeš
ga u petu ujedati.” (1. Mojsijeva 3, 15.) Božanska presuda izrečena
nad sotonom poslije čovjekovog pada bila je takod̄e proročanstvo
koje obuhvata sve vjekove do svršetka ovoga svijeta. Ono ukazuje
na veliku borbu u kojoj će sudjelovati sva ljudska pokoljenja koja
budu živjela na zemlji.
Bog veli: “Mećem neprijateljstvo.” Ovo neprijateljstvo nije nešto
prirodno. Kad je čovjek prestupio Božji zakon, njegova je priroda
postala zla, i on je došao u suglasnost sa sotonom a ne u neprijatelj-
stvo sa njime. Po prirodi ne postoji neprijateljstvo izmed̄u grešnog
čovjeka i začetnika grijeha. Obojica su postali zli zbog otpada. Ot-
padnik nema mira dok ne nad̄e razumijevanje i podršku onih koje je
uspio zavesti da pod̄u njegovim primjerom. Iz ovoga razloga udru-
žuju se pali and̄eli i bezbožni ljudi u jednu očajnu zajednicu. Da
se Bog nije umiješao, sotona i ljudi bi sklopili savez protiv neba; i
mjesto da gaji neprijateljstvo prema sotoni, cijela ljudska obitelj bi
se sjedinila u pobuni protiv Boga.
Sotona je naveo čovjeka na grijeh, kao što je and̄ele naveo na
pobunu, da bi time sebi osigurao pomagače u ratu protiv neba. Što
se tiče njihove mržnje prema Kristu, postojalo je potpuno jedinstvo
izmed̄u sotone i palih and̄ela. Mada je u svim drugim tačkama
vladala nesloga, svi su bili čvrsto sjedinjeni u svome otporu protiv
vrhovne vlasti Gospodara svemira. Ali kada je sotona čuo izjavu da
će postojati neprijateljstvo izmed̄u njega i žene, i izmed̄u njegovog
potomstva i njenog potomstva, znao je da će biti osujećeni njegovi
napori da pokvari ljudsku prirodu i da će nekim sredstvom čovjek
[411] biti osposobljen da se odupire njegovoj sili.
Sotonino neprijateljstvo prema ljudskom rodu nastalo je zato
što su ljudi kroz jurista postali predmet .božje ljubavi i milosti. On
nastoji da osujeti božanski plan o spasenju čovjeka i da nanese
392
Neprijateljstvo izmed̄u čovjeka i sotone 393
Bogu sramotu time što će izopačiti i opoganiti djelo Božjih ruku.
On bi rado prouzrokovao patnje na nebu, a zemlju ispunio bolom i
pustošenjem, i onda bi pokazivao na sve to kao na posljedicu što je
Bog stvorio čovjeka.
Milost koju Krist usad̄uje u čovjekovu dušu budi u njemu nepri-
jateljstvo prema sotoni. Bez ove milosti koja čovjeka preporad̄a i
obnavlja, čovjek bi ostao Sotonin rob — sluga koji je uvijek spreman
da izvršava njegove zapovijesti. Ali novi princip u duši stvara borbu
ondje gdje je do sada vladao mir. Snaga koju Krist daje osposobljava
čovjeka da se odupre nasilniku i uzurpatoru. Tko pokazuje da prezire
grijeh mjesto da .ga voli; tko se odupire i pobjed̄uje strasti koje hoće
da zavladaju njime, pokazuje da u njemu djeluje princip koji dolazi
odozgo.
Neprijateljstvo koje postoji izmed̄u Kristovog Duha i duha soto-
ninog najjasnije se pokazalo u načinu kako je svijet primio Krista.
Jevreji ga nisu odbacili zbog toga što je došao bez svjetskog bo-
gatstva, raskoši i veličine. Oni su vidjeli da On ima silu koja može
da nadoknadi nedostatak ovog vanjskog preimućstva. Ali Kristova
čistota i svetost izazvali su protiv njega mržnju bezbožnika. Nje-
gov život samoodricanja i savršenog posvećenja bio je stalni ukor
oholom i pohotljivom narodu. To je izazvalo neprijateljstvo protiv
Božjeg Sina. Sotona i zli and̄eli sjedinili su se sa zlim ljudima. Sve
snage otpada urotile su se protiv Borca istine.
Protiv Kristovih sljedbenika pokazao se isti duh neprijateljstva
kao i protiv njihovog Učitelja. Onaj koji vidi odvratan karakter gri-
jeha i koji se snagom odozgo odupire iskušenju, sigurno će izazvati
gnjev sotone i njegovih pristalica. Mržnja protiv čistih načela is-
tine, izrugavanje i gonjenje njenih branilaca postojat će sve dotle
dok bude grijeha i grešnika. Kristovi sljedbenici i sluge sotonine ne
mogu se složiti. Još nije prestala sablazan križa. “A svi koji pobožno
hoće da žive u Kristu Isusu, bit će gonjeni.” 2. Timoteju 3, 12.
Sotonina orud̄a neprestano rade pod njegovom upravom da uč-
vrste njegov autoritet i podignu njegovo carstvo nasuprot Božjem
carstvu. U tu svrhu pokušavaju da prevare Kristove sljedbenike i da
ih odvrate od njihove vjernosti Bogu. Kao njihov vod̄a, i oni izvrću [412]
Sveto pismo da bi postigli svoj cilj. Kao šta je sotona pokušavao da
na Boga baci sramotu, tako i njegova orud̄a pokušavaju da oklevetaju
Božji narod. Duh koji je Krista prikovao na križ goni bezbožnike da
unište njegove sljedbenike. Sve je to unaprijed istaknuto u prvom

proročanstvu: “I još mećem neprijateljstvo izmed̄u tebe i žene, i
izmed̄u potomstva tvojega i potomstva njezina.” To neprijateljstvo
trajat će sve do posljednjeg vremena.
Sotona upotrebljava sva svoja orud̄a i bori se svom svojom sna-
gom. Zašto on ne nailazi na veće protivljenje? Zašto su Kristovi
vojnici tako uspavani i ravnodušni? — Zato što gaje tako slabu vezu
sa Kristom; zato što im nedostaje njegovog Duha. Njima nije grijeh
užasan i dostojan preziranja kao što je bio njihovom Učitelju. Oni
mu se ne odupiru čvrsto i odlučno, kao što mu se Krist odupirao. Ne
uvid̄aju veliko zlo i pokvarenost grijeha, te su zaslijepljeni kako u
pogledu karaktera tako i u pogledu sile kneza tame. Postoji samo
malo neprijateljstvo protiv sotone i njegovih djela zato što vlada
veliko neznanje u pogledu njegove moći i zlobe, kao i u pogledu uni-
verzalnosti njegove borbe protiv Krista i njegove crkve. U ovome su
mnogi zavedeni. Oni ne znaju da je njihov neprijatelj moćni vojsko-
vod̄a, koji gospodari nad umom zlih and̄ela, i sa dobro promišljenim
planovima i vještim spljetkama vodi rat protiv Krista da bi spriječio
spasavanje duša. Med̄u tobožnjim kršćanima, pa čak i med̄u samim
slugama evand̄elja, malo se spominje sotona, osim možda uzgredno
sa propovjedaonice. Oni ne vide znake njegove stalne aktivnosti i
njegovog uspjeha; zanemaruju mnoge opomene o njegovom lukavs-
tvu, i izgleda da se i ne osvrću na njegovo postojanje.
Dok ljudi i ne poznaju njegove lukave napade, ovaj budni nepri-
jatelj uvijek ih prati u stopu. Ulazi u svaki dom, u svaku ulicu naših
gradova, u crkvu, u skupštine i sudove; on zbunjuje, obmanjuje i
zavodi, upropašćuje svugdje duše i tijela ljudi, žena i djece, razara
obitelj, sije mržnju, neslogu, svad̄e, bune i ubistva, a kršćanski svijet
izgleda da na sve to gleda kao na nešto što je Bog odredio i mora
tako da bude.
Sotona se neprestano trudi da nadvlada Božji narod uklanjanjem
ograda koje ga dijele od svijeta. Stari Izrael je bio naveden na grijeh
kada se usudio da stupi u nedozvoljene veze sa mnogobošcima.
Na sličan način sotona zavodi i Izraela novoga doba. “U kojima
[413] je Bog ovoga svijeta oslijepio misli da ne vide svjetlost evand̄elja
o slavi Kristovoj, koji je slika Božja.” 2. Korinćanima 4, 4. Svi
oni koji nisu odlučni Kristovi sljedbenici, sluge su sotonine. U
preporod̄enom srcu ne vlada ljubav prema grijehu i sklonost da se
Neprijateljstvo izmed̄u čovjeka i sotone 395
grijeh gaji i opravdava. U obnovljenom srcu se nalazi mržnja prema

grijehu i odlučan otpor protiv njega. Kada se kršćani kreću u društvu
bezbožnika i nevjernika, sami se izlažu iskušenju. Sotona se prikriva
i tajno im navlači pokrivalo preko očiju. Oni ne mogu da vide da je
svrha takvog društva jedino da im naškodi; i postajući sve sličniji
svijetu u karakteru, riječima i djelima sve više i više bivaju slijepi.
Time što se crkva prilagod̄ava svjetskim običajima, sve više
postaje slična svijetu; na taj način se svijet nikada neće obratiti
Kristu. Prijateljstvo sa grijehom neminovno će učiniti da grijeh
izgleda manje odvratan. Tko voli da bude u vezi sa Sotoninim
slugama, uskoro će prestati da se boji njihovog gospodara. Kad na
putu dužnosti dod̄emo u iskušenje, kao Danijel na carevom dvoru,
možemo biti sigurni da će nas Bog štititi. Ali ako se sami stavimo
pod silu iskušenja, tada ćemo sigurno pasti, prije ili kasnije.
Kušač vrlo često radi uspješno preko onih na koje se najmanje
sumnja da se nalaze pod njegovom vlašću. Oni koji su daroviti i
odgojeni poštuju se i cijene kao da ove osobine mogu da zamijene
strah Božji ili da daju čovjeku pravo na Božju milost. Darovi i odgoj
sami su po sebi Božji darovi, ali kad se oni stavljaju na mjesto
pobožnosti, kada oni umjesto da dušu dovedu bliže Bogu još više je
od njega udaljuju, tada oni postaju zlo i zamka. Mnogi misle da sve
što izgleda kao učtivost i otmjenost mora, u izvjesnom smislu, da je
od Krista. Nikada nije bilo veće zablude. Ove bi osobine trebalo da
krase karakter svakog kršćanina, jer one imaju veliki utjecaj u korist
prave religije; ali one moraju da budu posvećene Bogu, inače će biti
sila na zlo. Mnogi obrazovani ljudi i uglad̄enog ponašanja, koji se ne
bi ponizili da učine ono što se u javnosti smatra nemoralnim, samo su
uglad̄ena orud̄a u rukama sotone. Lukavi i varljivi karakter njihovog
utjecaja’ i primjera čini ih opasnijim neprijateljem Kristovog djela
od onih koji su bez znanja i obrazovanja.
Ozbiljnom molitvom i povjerenjem u Boga postigao je Salamun
mudrost koja je začudila i zadivila cio svijet. Ali kada se odvojio
od Izvora svoje sile i oslonio se na samoga sebe, postao je plijen
iskušenja. Divne sposobnosti dane ovome caru, najmu- odvojio od [414]
Izvora svoje sile i oslonio na samoga sebe, postao duša.
Sotona neprestano nastoji da vjerne zaslijepi u pogledu ove činje-
nice, i zato kršćani ne bi nikada smjeli da zaborave da se oni ne bore
sa tijelom i krvlju, “nego s poglavarima i vlastima, i s upraviteljima
tame ovoga svijeta, s duhovima pakosti ispod neba”. Efežanima 6,

12. Već vjekovima Božji Duh opominje: “Budite trijezni i pazite,
jer suparnik vaš, d̄avo, kao lov ričući hodi i traži koga da proždere.”
1. Petrova 5, 8. “Obucite se u sve oružje Božje, da biste se mogli
održati protiv lukavstva d̄avolskoga.” Efežanima 6, 11.
Od Adamovih dana pa sve do našega vremena pokazivao je naš
veliki neprijatelj svoju moć ugnjetavanja i rušenja. Sada se on pri-
prema za posljednju veliku borbu protiv prave crkve. Svi oni koji
hoće da se ugledaju na Isusa doći će u sukob sa ovim upornim nepri-
jateljem. U koliko kršćani više nastoje da se ugledaju na božanski
Primjer, u toliko će sigurnije biti cilj sotonskih napadaja. Svi koji su
zaposleni u Božjem djelu i trude se da otkriju sotonske prijevare i da
ljude upoznaju sa Kristom, moći će sa apostolom Pavlom reći da su
služili Gospodu “sa svakom poniznošću, sa suzama i usred napasti”.
(Djela 20, 19.)
Sotona je napadao Krista najoštrijim i najlukavijim iskušenjima,
ali je u svakom sukobu bio odbijen. Ove bitke su vod̄ene radi nas;
ove pobjede omogućavaju nam da i mi pobijedimo. Krist hoće da
dade istinu svima koji je traže. Sotona ne može nadvladati ni jednog
čovjeka bez njegovog pristanka. Kušač nema vlast nad ljudskom
voljom niti može da dušu primora na grijeh. On može mučiti, ali ne
uprljati. On može prouzrokovati duševni strah, ali ne može opoga-
niti. Činjenica; da ga je Krist pobijedio treba da ohrabri Kristove
[415] sljedbenike da se muški bore u borbi protiv grijeha i sotone.
Poglavlje 31.—Djelovanje zlih duhova
Veza vidljivog svijeta sa nevidljivim, služba Božjih and̄ela i

djelovanje zlih duhova jasno su otkriveni u Bibliji i nerazdvojivo
povezani sa historijom ljudskog roda. Postoji sve veća sklonost da se
sumnja u postojanje sotone, a s druge strane, na svete and̄ele koji su
“poslani na službu onima koji će naslijediti spa-senje” (Jevrejima 1,
14) gleda se kao na duhove preminulih. Ali Sveto pismo nas ne uči
samo o postojanju dobrih i zlih and̄ela nego nam donosi neosporne
dokaze da to nisu bestjelesni duhovi umrlih ljudi.
And̄eli su postojali i prije stvaranja čovjeka, jer kada su polagani
temelji zemlje, “pjevale su zajedno zvijezde jutarnje i svi sinovi
Božji klikovahu”. (O Jobu 38, 7.) Poslije čovjekovog pada U grijeh,
and̄eli su bili poslani da čuvaju drvo života, a tada još nije umrlo ni
jedno ljudsko biće. And̄eli su po svojoj prirodi viša bića od čovjeka,
jer psalmista kaže da je Bog načinio čovjeka “malo manjim od
and̄ela”. (Psalam 8, 5.)
Sveto pismo nas izvještava o broju, sili i slavi nebeskih bića, o
njihovom odnosu prema Božjoj vladavini i o njihovoj vezi sa pla-
nom spasenja. “Gospod nad vojskama postavi prijesto svoj, carstvo
njegovo svim vlada.” A prorok veli: “Čuh glas and̄ela mnogih oko
prijestola.” Oni stoje u prisutnosti Cara nad carevima — “silni kri-
jepošću, koji izvršuju riječ njegovu, slušajući glas riječi njegove”.
(Psalam 103, 19—21; Otkrivenje 5, 11.) Deset hiljada po deset hi-
ljada i hiljade hiljada bilo je nebeskih glasnika koje je vidio prorok
Danijel. (Danijel 7, 10.) Apostol Pavao veli da ima “mnogo hiljada
and̄ela”. (Jevrejima 12, 22.) Kao Božji glasnici, oni lete “kao mu-
nja”, sjajni u svojoj slavi i brzi u svome letu. (Ezehijel 1, 14.) And̄eo
koji se pojavio kod Kristovog groba bio je po izgledu “kao munja, a
odijelo njegovo kao snijeg”, tako da su stražari od straha drhtali, “i [416]
postali kao mrtvi”. (Matej 28, 3. 4.) Kad je Senaherib, oholi Asirac,
hulio na Boga i rugao mu se, i prijetio Izraelu propašću, “iste noći
and̄eo Gospodnji izad̄e i pobi u okolu asirskom sto i osamdeset i
pet hiljada”. “I posla Gospod and̄ela, koji pobi sve junake i vojvode
397
i knezove u vojsci cara asirskog, te se vrati sa sramotom u svoju

zemlju.” 2. Carevima 19, 35; 2. Dnevnika 32, 21.
Bog šalje svojoj djeci and̄ele sa porukom milosti; Abrahamu,
sa obećanjima blagoslova; na vrata Sodoma da spasu pravednoga
Lota od uništenja vatrom; Iliji u pustinji kada je od umora i gladi
skoro iznemogao; Elizej u sa ognjenim kolima u malome gradu, u
koji su ga zatvorili njegovi neprijatelji; Danijelu kada je na dvoru
mnogobožačkog cara molio za božansku mudrost i kada je bio
predan da postane plijen lavovima; Petru kada ga je Herod osudio na
smrt; sužnjima u Filipi; Pavlu i njegovim pratiocima u burnoj noći
na moru; Korneliju da bi ga osposobili da primi evand̄elje; Petru da
bi ga poslali neznabošcu sa viješću spasenja. Na taj način su sveti
and̄eli služili Božjem narodu u svim vremenima.
Svaki Kristov sljedbenik ima svog and̄ela čuvara. Ovi nebeski
čuvari štite pravednike od sile zloga. To je uvidio sam sotona kad
je rekao: “Eda li se uzalud Job boji Boga? Nisi li ga ogradio i sve
što ima svuda unaokolo.” O Jobu 1, 9. 10. Psalmista opisuje kako
Gospod štiti svoj narod: “And̄eli Gospodnji stanom stoje oko onih
koji se njega boje, i izbavljaju ih.” Psalam 34, 7. Spasitelj, govoreći
o onima koji u njega vjeruju, rekao je: “Gledajte da ne prezrete
jednoga od malih ovih; jer vam kažem da and̄eli njihovi na nebesima
jednako gledaju lice Oca mojega nebeskoga.” Matej 18, 10.
Tako je Božji narod, iako je izložen sili prijevare i vječno budnoj
zlobi kneza tame, i nalazi se u borbi sa svim vlastima zla, osiguran
stalnom zaštitom nebeskih and̄ela. Ova zaštita mu nije data bez
potrebe. Bog je dao svojoj djeci milost i zaštitu zato što se ona
moraju susretati sa moćnim orud̄ima zla — mnogo-brojnim orud̄ima,
odlučnim i neumornim, čiju je zloću i silu svako imao priliku da
upozna i osjeti.
Zli duhovi, u početku stvoreni bezgrešni, bili su po prirodi, moći
i slavi jednaki nebeskim bićima koja su sada Božji vjesnici. Ali kad
[417] su pali zbog grijeha, udružili su se da ruže Boga i upropašćuju ljude.
Sjedinjeni sa sotonom u njegovoj pobuni i sa njime prognani sa neba,
oni su kroz sva vremena surad̄ivali sa njime u njegovoj borbi protiv
božanskog autoriteta. Sveto pismo nam govori o njihovom savezu,
vlasti i raznim redovima, o njihovim sposobnostima, o njihovoj
podmuklosti kao i njihovoj zavjeri protiv mira i sreće ljudi.
Djelovanje zlih duhova 399
Starozavjetna historija povremeno spominje postojanje i djelo-

vanje zlih duhova; ali kada je Krist živio na zemlji, oni su svoju
moć pokazali veoma upadljivo. Krist je došao da izvrši plan o spa-
senju čovjeka, a sotona je odlučio da osigura svoje tobožnje pravo
da vlada svijetom. Njemu je uspjelo da uvede idolopoklonstvo u
svim krajevima zemlje, osim u Palestini. Isus je došao u ovu jedinu
zemlju koja se nije sasvim predala sotoninoj vlasti da izlije na narod
svjetlost neba. Tu su se borile dvije sile koje su polagale pravo na
vrhovnu vlast. Isus je širio svoje ruke ljubavi i pozivao sve koji su
htjeli da u njemu nad̄u oproštenje i mir. Cete tame su uvidjele da
nemaju neograničenu vlast i shvatile su da će njihova vlast uskoro
prestati ako Kristova misija uspije. Sotona je bijesnio kao vezani lav
i prkosno pokazivao svoju moć nad tjelesima i dušama ljudi.
Činjenica da su ljudi bili opsjednuti od zlih duhova jasno se
iznosi u Novom zavjetu. Ljudi mučeni na ovaj način nisu patili samo
od bolesti koje dolaze od prirodnih uzroka. Krist je potpuno razumio
sa kime ima posla: prepoznao je neposrednu prisutnost i djelovanje
zlih duhova.
Biblijski izvještaj o isceljenju opsjednutih u zemlji Gadarin-
skoj daje nam jasan dokaz o njihovom broju, moći i zlobi, kao i o
Kristovoj sili i milosrd̄u. Ovi nesretni bjesomučni, koje ništa nije
obuzdavalo, škrgutali su zubima, bacali pjenu iz usta, bijesnili i is-
punjavali zrak svojom vikom, sami su sebe sakatili i predstavljali
opasnost za one koji su htjeli da im se približe. Njihova krvava i
iznakažena tijela, i njihov pomućeni razum pružali su knezu tame
ugodan prizor. Jedan zao duh koji je vladao nad ovim patnicima re-
kao je: “Legion mi je ime; jer nas je mnogo.” Marko 5, 9. U rimskoj
vojsci legija se sastojala od tri do pet hiljada ljudi. I sotonina vojska
je podijeljena u manje odrede, i jedna četa kojoj su pripadali ovi
demoni nije brojala manje od jedne legije.
Na Isusovu zapovijest zli duhovi su napustili svoje žrtve, osta-
vivši ih da mirno sjede kraj Kristovih nogu, pokorni, ra- zumni i [418]
blagi. Demonima je bilo dopušteno da ud̄u u krdo svinja i da se stro-
[419]
poštaju u more; za stanovnike one okoline bio je ovo veći gubitak
od blagoslova koji im je donio Isus, i oni su zamolili božanskog
Liječnika da ode odande. To je upravo bio uspjeh koji je sotona želio
da postigne. Bacivši krivicu zbog njihovog gubitka na Isusa, pobu-
dio je kod ljudi sebični strah i spriječio ih da slušaju Spasiteljeve
riječi. Sotona neprestano optužuje kršćane da su uzrok gubitaka,

nesreća i nevolja, umjesto da dopusti da prijekor padne na onoga
kome pripada: na samog njega i njegova orud̄a.
Ali Isusove namjere nisu bile osujećene. On je dopustio zlim
duhovima da unište krdo svinja kao prijekor Jevrejima koji su ove
nečiste životinje gajili radi dobitka. Da Krist nije zadržao demone,
oni bi bacili u more ne samo svinje nego i njihove čuvare i gos-
podare. Što se to nije desilo, trebalo je da zahvale samo Kristovoj
milostivoj sili, koju je pokazao radi njihovog oslobod̄enja. Pored
toga, ovo se dogodilo i zato da bi učenici bili svjedoci strašne soto-
nine moći ne samo nad ljudima nego i nad životinjama. Spasitelj je
želio da njegovi sljedbenici upoznaju neprijatelja sa kime se moraju
susresti, da ih ne bi prevario i nadvladao svojim lukavstvima. Želio
je da i narod onoga kraja upozna njegovu moć koja može slomiti
sotonine okove i osloboditi njegove zatočenike. Iako je sam Isus
otišao odande, ostali su ljudi, oslobod̄eni na tako divan način, da
objavljuju milosrd̄e svoga Dobrotvora.
Sveto pismo navodi i druge slične primjere. Kćerku jedne Siro-
feničanke teško je mučio d̄avo koga je Isus istjerao svojom riječju.
(Marko 7, 26—30.) Jedan “bijesni, koji je bio nijem i slijep” (Matej
12, 22); mladić koga je mučio nijemi duh, koji ga je “mnogo puta
bacao u vatru i u vodu da ga pogubi” (Marko 9, 17—27); lud̄ak koga
je mučio “nečisti duh d̄avolski”, tako da je remetio subotni mir u
sinagogi u Kapernaumu — sve je njih izliječio milostivi Spasitelj.
Skoro u svakom slučaju Isus je govorio zlom duhu kao razumnom
biću zapovjedivši mu da izad̄e iz njegove žrtve i da je više ne muči.
Kada su ljudi u Kapernaumu vidjeli Njegovu silnu moć, “u sve
ud̄e strah, i govorahu jedan drugome govoreći: kakva je to riječ, da
[420] vlašću i silom zapovjeda nečistim duhovima, i izlaze?” (Luka 4, 36.)
Ljudi opsjednuti od d̄avola obično izgledaju kao oni koji mnogo
pate; ali ima i izuzetaka. Da bi postigli natprirodnu moć, neki su se
dragovoljno predali sotoninom utjecaju. Oni se, naravno, nisu borili
protiv zlih duhova. Med̄u ove su spadali i oni koji su imali vračarski
duh — Simon vračar, Elima vračar i djevojka koja je u Filipi išla za
Pavlom i Silom.
Nitko nije u većoj opasnosti od utjecaja zlih duhova nego oni koji
ne obraćaju pažnju na jasna i mnogobrojna svjedočanstva Svetoga
pisma i koji poriču postojanje i rad d̄avola i zlih and̄ela. Dokle god ne
Djelovanje zlih duhova 401
upoznamo njihovo lukavstvo, zli duhovi imaju veliko preimućstvo.

Mnogi prihvataju njihova došaptavanja misleći da čine ono što ih
uči njihova vlastita mudrost. Pošto se približavamo posljednjem
vremenu, kada će sotona raditi većom silom da prevari i uništi, on
svuda širi vjerovanje da i ne postoji. Njegova je namjera da sakrije
sebe i način svoga rada.
Veliki varalica ničega se toliko ne boji koliko toga da mi upoz-
namo njegove planove. Da bi bolje sakrio svoj pravi karakter i svoje
namjere, on voli da ga tako prikazuju da njegovo ime ne izaziva
neko uzbud̄enje, nego samo smijeh i prezir. Milo mu je kada sebe
vidi naslikanog kao smiješno ili odvratno biće, unakaženog — pola
životinja a pola čovjek. Milo mu je kad čuje da njegovo ime spomi-
nju u šali i podrugivanju oni koji sebe smatraju pametnim i dobro
upućenim.
Sotona se tako vješto pretvara da se često postavlja pitanje: “Zar
zbilja postoji takovo biće?” Dokaz njegovog uspjeha je to što su
teorije koje poriču najjasnija svjedočanstva Svetoga pisma tako opće
prihvaćene u religioznom svijetu. I zato što sotona najlakše vlada
nad onima koji nisu svjesni njegovog utjecaja, Božja Riječ nam daje
tako mnogo primjera njegovog zlog rada, otkrivajući nam njegove
tajne sile, i tako nas opominje da se čuvamo njegovih napada.
Sila i zloba sotonina i njegovih četa mogla bi nas s pravom
uznemiravati kad ne bismo imali zaštitu i oslobod̄enje u nadmoćnoj
sili našega Izbavitelja. Mi osiguravamo svoje kuće rezama i bravama
da bismo sačuvali svoje vlasništvo i svoj život od zlih ljudi, ali rijetko
mislimo na zle and̄ele koji neprestano pokušavaju da nam se približe, [421]
a protiv čijih napada smo nemoćni da se branimo svojom snagom.
Kad bi im bilo dopušteno, oni bi poremetili naše misli, pokvarili naše
zdravlje, uništili naš imetak i naš život. Njihova jedina radost jeste
da donesu nevolju i propast. Strašno je stanje onih koji se odupiru
Božjem utjecaju i popuštaju Sotoninim iskušenjima dok ih Bog ne
prepusti vlasti zlih duhova. Oni, pak, koji idu za Kristom, uvijek su
sigurni pod njegovom zaštitom. Moćni and̄eli poslati su sa neba da
ih štite. Sotona ne može da probije stražu koju je Bog postavio oko
svoga naroda. [422]
Poglavlje 32.—Sotonine zamke
Velika borba izmed̄u Krista i sotone, koja traje već skoro šest
hiljada godina, uskoro će biti završena; i zato sotona udvostručuje
svoje napore da osujeti Kristovo djelo u korist ljudi i da zaplete duše
u svoje zamke. Njegov je cilj da ljude drži u tami i nepokajanju
dok se ne završi Kristova posrednička služba i ne bude više žrtve za
grijeh.
Ako se ne učine naročiti napori da se ovoj sili suprotstavimo,
ako u crkvi i svijetu vlada ravnodušnost, onda je sotona bezbrižan,
jer nema opasnosti da će izgubiti one koje je zarobio i koje vodi
po svojoj volji. Ali ako ljudi počnu da obraćaju pažnju na vječne
stvari i pitaju: “Šta mi valja činiti da se spasim?”, onda se on javlja i
pokušava da svoju silu suprotstavi Kristovoj moći i da suzbije utjecaj
Svetoga Duha.
Sveto pismo govori da jednom prilikom kad su and̄eli Božji došli
da stanu pred Gospodom, med̄u njima je došao i Sotona (O Jobu
1, 6.), ne zato da se pokloni vječnom Caru, nego da ostvari svoje
zle planove protiv pravednika. Sa istim ciljem on prisustvuje uvijek
tamo gdje se ljudi sastaju na bogosluženje. Iako sakriven od ljudskog
pogleda, on ipak radi svom silom da bi zavladao mislima onih koji
se mole Bogu. Kao svaki vješt vojskovod̄a, on unaprijed stvara svoje
planove. Vidi li da Božji vjesnik istražuje Sveto pismo, on se upoz-
naje sa predmetom o kome će se propovijedati; zatim upotrebljava
svu svoju vještinu i podmuklost da tako podesi okolnosti da vijest ne
dopre do onih koje želi da zadrži u zabludi baš u toj tačci. Onaj kome
je najviše potrebna ta opomena biva zauzet nekim hitnim poslom
koji traži njegovu prisutnost, ili je na neki drugi način spriječen da
čuje riječi koje bi za njega mogle biti “miomiris životni za život”.
Sotona, takod̄e, vidi Božje sluge kada su žalosni zbog duhovne
tame koja pokriva narod. On čuje njihove ozbiljne molitve za božan-
sku milost i snagu da pobijede ravnodušnost, bezbrižnost i nemar-
[423] nost. Tada sa novom revnošću izvodi svoje planove. Navodi ljude
da zadovoljavaju svoje prohtjeve za jelom ili da se predaju kakvom
402
Sotonine zamke 403
drugom grešnom uživanju, i tako otupljuje njihovu moć shvatanja

da ne čuju upravo ono što im je najpotrebnije da saznaju.
Sotona dobro zna da će svi oni koje bude uspio da navede da
zanemaruju molitvu i istraživanje Svetoga pisma podleći njegovim
napadima. Zato stvara sve moguće planove da bi zaposlio čovjekov
um. Uvijek je bilo ljudi koji su se gradili pobožnima, ali umjesto
da napreduju u poznavanju istine smatraju da je njihova dužnost
da traže bilo kakvu grešku u karakteru ili zabludu u vjeri onih
sa kojima se ne slažu. Ovakvi ljudi su glavni sotonini pomagači.
Opadača braće ima mnogo, i oni su uvijek revni kad Bog radi i kad
mu njegove sluge ukazuju pravo poštovanje. Oni uvijek predstavljaju
u lažnoj svjetlosti riječi i djela onih koji ljube istinu i koji su joj
poslušni. Oni će i najozbiljnije i najrevnije Kristove sluge, koji su
puni samoodricanja, prikazivati kao prevarene ili varalice. Njihov je
posao da krivo predstave pobude svakog istinitog i plemenitog djela,
da šire svoje laži i da izazivaju podozrenje u dušama neiskusnih. Na
sve moguće načine nastoje da se ono što je čisto i pravedno smatra
kao iskvareno i lažno.
Ali nitko ne treba da se vara u pogledu njih. Lako se može vidjeti
čija su oni djeca, čiji primjer slijede i čija djela čine. “Po rodovima
njihovim poznat ćete ih.” Matej 7, 16. Njihovo ponašanje je slično
sotoninom, otrovnom klevetniku, “opadaču braće naše”. (Otkrivenje
12, 10.)
Veliki varalica ima mnogo orud̄a, spremnih da iznesu razne vrste
zabluda, da bi uhvatio duše u svoju mrežu — kao što su razne jeresi,
koje su prilagod̄ene raznovrsnim sklonostima i ukusu onih koje
želi da upropasti. Njegov je plan da u crkvu dovede neiskrene i
nepreporod̄ene, koji šire sumnju i nevjerstvo i smetaju onima koji
žele da unaprede Božje djelo i da sami s njime napreduju. Mnogi
koji u stvari ne vjeruju u Boga i njegovu Riječ pristaju uz izvjesna
načela istine i važe kao kršćani, te su na taj način u mogućnosti da
uvode svoje zablude, kao da je to prava biblijska nauka.
Tvrd̄enja da nije važno šta ljudi vjeruju je jedna od najuspješnijih
sotoninih zabluda. On zna da istina, ako je prihvaćena s ljubavlju,
posvećuje dušu onoga koji je prihvata; zato uvijek pokušava da
istinu zamijeni lažnim teorijama, pričama — drugim evand̄eljem. [424]
Božje sluge su se od početka borile protiv lažnih učitelja, ne samo
kao sa poročnim ljudima nego i kao sa onima koji šire zablude koje
upropašćuju dušu. Ilija, Jeremija i Pavao protivili su se odlučno

i neustrašivo onima koji su ljude odvraćali od Božje Riječi. Ono
slobodno mišljenje koje pravu biblijsku vjeru smatra nevažnom nije
naišlo na odobravanje ovih svetih branilaca istine.
Prazna i nastrana tumačenja Svetoga pisma, kao i mnoge protiv-
rječne teorije o biblijskoj nauci, koje postoje u kršćanskom svijetu,
djelo su našeg velikog neprijatelja, koji hoće da duše tako zbuni da
ne mogu razlikovati pravu istinu. Nesloga i razdor koji postoje u
kršćanskim zajednicama treba da se u velikoj mjeri pripišu običaju
izvrtanja Svetoga pisma da bi se poduprla neka omiljena teorija.
Umjesto da Božju Riječ proučavaju brižljivo i poniznim srcem da bi
stekli poznavanje Božje volje, mnogi je istražuju samo zato da bi u
njoj otkrili nešto neobično ili originalno.
Da bi poduprli lažne nauke ili nekršćanske običaje, neki uzimaju
izvjesne tekstove Pisma iz njihove sredine i navode samo polo-
vinu jednog tako izdvojenog stiha da bi dokazali svoje tvrd̄enje,
mada ostali dio stiha ima sasvim suprotni smisao. Sotoninim lukav-
stvom ušančili su se iza nepovezanih izraza, iskonstruisanih tako
da odgovaraju njihovim tjelesnim željama. Tako namjerno izvrću
Božju Riječ. Drugi, koji imaju bujnu maštu, uzimaju slike i simbole
Svetoga pisma i tumače ih kako to odgovara njihovoj fantaziji, ne
obazirući se na Božju Riječ, koja sama sebe tumači, i poslije iznose
svoje zaključke kao učenja Biblije.
Ako se Sveto pismo proučava bez molitve i krotkog i poniznog
duha, izvrnut će se pravi smisao kako onih najjednostavnijih i najjas-
nijih mjesta tako i onih najtežih. Papski velikodostojnici biraju takve
dijelove Svetoga pisma koji najbolje odgovaraju njihovom cilju,
tumače ih kako im to odgovara, i onda ih iznose narodu oduzimajući
mu pravo da sam proučava Bibliju i da sam razumije njene svete
istine. Cijela Biblija treba da se da narodu onako kako je napisana.
Bolje bi bilo da mu se uopće i ne daje nikakvo biblijsko poučavanje
negoli da se učenje Svetog pisma falsificira na ovako grub način.
Biblija je odred̄ena da bude vod̄a svima koji žele da upoznaju
volju svoga Stvoritelja. Bog je dao ljudima pouzdanu proročku
[425] riječ. And̄eli, pa i sam Krist, došli su da Danijela i Ivana upoznaju
sa stvarima koje treba uskoro da se ispune. Ono što je važno za
naše spasenje nije ostalo nikakva tajna, niti je otkriveno na takav
način da bi moglo zbuniti iskrenog istraživača istine ili ga dovesti
Sotonine zamke 405
u zabludu. Gospod je rekao preko proroka Habakuka: “Piši utvaru,

i da bude razgovjetno na pločama, da se lako čita.” Habakuk 2, 2.
Božja Riječ je jasna svima koji je proučavaju s iskrenom molitvom.
Svaka iskrena duša primit će svjetlost istine. “Svjetlost se prosipa
na pravednika.” Psalam 97, 11.I nijedna crkva ne može napredovati
u svetosti ako njeni članovi ne traže istinu kao sakriveno blago.
Pozivom na slobodoumlje zasljepljuju se ljudi da prihvate pla-
nove svoga neprijatelja, koji stalno radi da postigne svoj cilj. Uspije
li mu da pomoću ljudskih mišljenja izvrne Bibliju, tada će Božji
zakon biti uklonjen, a crkve će ostati u ropstvu grijeha dok će u isto
vrijeme smatrati da su slobodne.
Mnogima je naučno istraživanje postalo prokletstvo. Bog je
dozvolio da se velika svjetlost izlije na svijet kroz otkrića nauke i
umjetnosti; ali i najveći umovi, ako ih u njihovom istraživanju ne
vodi Božji Duh, padaju u zablude kad pokušavaju da ispitaju odnos
izmed̄u nauke i Božjeg otkrivenja.
Ljudsko saznanje, kako u materijalnim tako i u duhovnim stva-
rima, djelimično je i nepotpuno, i zato mnogi nisu u stanju da svoje
naučne poglede dovedu u suglasnost sa biblijskim objašnjenjima.
Neki prihvataju obične teorije i spekulacije kao naučne činjenice i
misle da Božja Riječ mora da je u suglasnosti sa “lažno nazvanim
razumom”. (1. Tim. 6, 20.) Stvoritelj i njegova djela nadmašuju
njihovo svaćanje; i pošto ne mogu da ih razjasne prirodnim zako-
nima, smatraju biblijsku historiju nepouzdanom. Oni koji sumnjaju
u izvještaje Staroga i Novoga zavjeta često idu jedan korak dalje i
sumnjaju u postojanje Boga, a prirodi pripisuju beskonačnu moć.
Pošto su odbacili svoj lenger, prepušteni su da se razbijaju o stijene
nevjerstva.
Tako se mnogi udalje od vjere, i sotona ih lako prevari. Ljudi
su nastojali da postanu mudriji od svoga Stvoritelja. Ljudska je
mudrost pokušavala da ispita i objasni tajne koje neće biti otkrivene
ni u vječnosti. Kad bi ljudi htjeli da istražuju i razumiju ono što im
je Bog objavio o sebi i svojim namjerama, dobili bi takvo otkrivenje
o Gospodnjoj slavi, veličanstvu i moći da bi uvidjeli svoju ličnu
neznatnost i bili bi zadovoljni sa onim što je njima i njihovoj djeci
otkriveno. [426]
Najveća sotonska prijevara sastoji se u tome da podržava ljudske
umove u istraživanju i nagad̄anju onoga što Bog nije otkrio i ne želi
da mi razumijemo. Na taj način je Lucifer izgubio svoje mjesto na

nebu. On je bio nezadovoljan što mu nisu bile povjerene sve tajne
Božjih planova, a nimalo nije mario za ono što mu je bilo otkriveno
o njegovom ličnom djelu u njegovom visokom položaju. Izazvavši
isto nezadovoljstvo u srcima and̄ela koji su mu bili podred̄eni, on
je prouzrokovao njihov pad. Sada pokušava da ljude nadahne istim
duhom i da ih isto tako navede da prezru jasne Božje zapovijesti.
Oni koji nisu voljni da prihvate jasne i očigledne istine Svetoga
pisma traže uvijek ugodne priče koje umiruju njihovu savjest. Što su
nauke koje se propovijedaju manje duhovne, što traže manje samo-
odricanja i smjernosti, to se prihvataju sa većom naklonošću. Takvi
ljudi ponižavaju umne sposobnosti da bi ugodili svojim željama. I
suviše mudri u svojim očima da bi Sveto pismo istraživali smjer-
nim srcem i ozbiljnom molitvom za božansko vodstvo, oni nemaju
nikakvu zaštitu koja bi ih štitila od zablude. Sotona je spreman da
zadovolji težnje njihovog srca i svoje prijevare stavlja na mjesto
istine. Na ovaj način je papstvo zadobilo moć nad ljudima; a pro-
testanti, odbacivši istinu jer ona u sebi sadrži križ, idu istim putem.
Svi oni koji zanemaruju Božju Riječ i teže za svjetskom udobnošću
da se ne bi razlikovali od svijeta, prihvatit će krivovjerstvo dostojno
osude mjesto istine. Oni koji hotimice odbacuju istinu prihvatit će
svaki oblik zablude koji se uopće može zamisliti. Makar da netko
sa užasom gleda na jednu prijevaru, prihvatit će drugu drage volje.
Apostol Pavao “govori o onim ljudima koji “ljubavi istine ne primiše
da bi se spasli”, i kaže o njima: “I zato će im Bog poslati silu pri-
jevare, da vjeruju laži; da budu osud̄eni svi koji ne vjerovaše istini,
nego volješe nepravdu.” 2. Solunjanima 2, 11. 12. Pošto su nam date
takve opomene, treba da budemo na oprezu kakve nauke primamo.
Najuspješnija orud̄a velikog varalice su lažne nauke i lažna ču-
desa spiritizma. Prerušen u and̄ela svjetlosti, sotona razastire svoje
mreže tamo gdje se najmanje očekuje. Kada bi ljudi proučavali
Božju Knjigu sa ozbiljnom molitvom da shvate njenu nauku, ne bi
ostali u tami i ne bi primili lažne nauke. Ali pošto odbacuju istinu,
postaju plijen prijevara.
Druga opasna zabluda je nauka koja poriče Kristovo božanstvo i
[427] tvrdi da Krist nije postojao prije svoga dolaska na ovaj svijet. Ovu
nauku blagonaklono primaju mnogi koji tvrde da vjeruju u Bibliju.
No ova nauka je u suprotnosti sa jasnim Spasiteljevim izjavama
Sotonine zamke 407
u pogeldu njegovog odnosa prema Ocu, njegovog božanskog ka-

raktera i njegovog postojanja prije nego što je došao u tijelu. Oni
koji ovu nauku podupiru izvrću Sveto pi-smo na najneopravdaniji
način. Ona ne samo da snižava čovjekovo shvatanje o planu spasenja
nego potkopava i vjeru u Bibliju kao Božje otkrivenje. Ona je u
toliko opasnija u koliko ju je teže opovrgnuti. Ako ljudi odbacuju
svjedočanstvo Svetoga pisma o Kristovom božanstvu, uzaludno će
biti da se s njima raspravlja o ovoj tačci jer nijedan dokaz, ma kako
bio uvjerljiv, neće ih moći uvjeriti. “A tjelesni čovjek ne razumije
što je od Duha Božjega, jer mu se čini ludost, i ne može da to ra-
zumije, jer treba duhovno da se razgleda.” 1. Korinćanima 2, 14.
Nitko tko vjeruje u ovu zabludu ne može imati pravo razumijevanje
o Kristovom karakteru i o njegovom djelu, niti o velikom Božjem
planu spasenja.
Jedna još lukavija i štetni ja zabluda je vjerovanje koje se brzo
širi da sotona uopće ne postoji kao ličnost i da se to ime u Bibliji
upotrebljava samo zato da predstavi čovječje zle misli i želje.
Nauka koja odjekuje sa propovjedaonica: da je ponovni Kristov
dolazak njegov dolazak svakome lično u trenutku smrti, jeste izmiš-
ljotina koja ima cilj da odvrati misli ljudi od Kristove lične pojave na
oblacima. Već godinama sotona govori: “Evo ga u sobama”! Matej
24, 23—26. Mnoge su duše propale jer su prihvatile ovu prijevaru.
Dalje svjetska mudrost uči da molitva nije od bitne važnosti.
Ljudi nauke tvrde da nema stvarnog odgovara na molitvu; da bi on
značio povredu prirodnih zakona, čudo, a čudesa ne postoje. Svemi-
rom, kažu oni, upravljaju nepromjenljivi zakoni a sam Bog ne čini
ništa što bi bilo u suprotnosti sa tim zakonima. Na taj način pred-
stavljaju Boga kao biće koje je vezano svojim vlastitim zakonima,
kao da djelovanje božanskih zakona isključuje božansku slobodu.
Ovakvo učenje se protivi svjedočanstvu Svetoga pisma. Zar nisu
Krist i njegovi apostoli činili čudesa? Isti milostivi Spasitelj živi
još i danas. On je i sada isto tako voljan da usliši molitve vjere kao
nekad kada je hodao vidljivo med̄u ljudima. Prirodno sarad̄uje sa
nadprirodnim. Dio je Božjeg plana da nam da, kao odgovor na našu [428]
molitvu vjere, ono što nam ne bi dao da ga za to nismo molili.
Nebrojene su lažne nauke i fanatična shvaćanja koja postoje u
kršćanskim crkvama. Nemoguće je ocijeniti zle posljedice uklanja-
nja makar samo jednog graničnog kamena postavljenog Božjom
riječju. Malo njih koji su se usudili da to učine se zaustavljaju pri

odbacivanju samo jedne istine. Većina nastavljaju da odbacuju jedno
načelo istine za drugim dok ne postanu sasvim nevjerni.
Zablude opće priznate teologije bacile su mnoge ljude u na-
ručje sumnje, koji bi inače mogli vjerovati u Sveto pismo. Njima
je nemoguće da prihvate nauke koje vrijed̄aju njihovo shvatanje o
pravednosti, milosti i dobroti, a pošto su one dio biblijskog učenja,
oni se protive da ih priznaju kao Božju riječ.
To je upravo cilj koji sotona hoće da postigne. On ništa toliko ne
želi koliko želi da uništi pouzdanje u Boga i njegovu riječ. Sotona
stoji na čelu velike vojske onih koji sumnjaju, i radi svim silama da
duše privuče u svoje redove. Sumnjati počinje da biva moda. Jedna
velika grupa ljudi gleda sa nepovjerenjem na Božju Riječ iz istog
razloga kao i na njenog Autora: zato što ona osud̄uje i kažnjava
grijeh. Oni koji nisu voljni da ispunjavaju njene zahtjeve nastoje
da odbace njen autoritet. Oni čitaju Bibliju ili slušaju njene nauke
kad se iznose sa propovjedaonice, samo da bi pronašli neku grešku
u Svetom pismu ili u propovijedi. Mnogi postaju nevjerni da bi se
opravdali ili izgovorili zbog zanemarivanja svojih dužnosti. Drugi
opet sumnjaju iz oholosti i lijenosti. I suviše skloni udobnom životu
da bi izvršili nešto dostojno časti, ili pak nešto što bi tražilo napor i
samoodricanje, oni teže da se istaknu kao mudriji time što kritikuju
Bibliju. A pošto u njoj ima mnogo stvari koje razum, neprosvijetljen
božanskom mudrošću, ne može da razumije, oni nalaze povod da
kritikuju. Mnogi, izgleda, misle da je vrlina stajati na strani nevjer-
stva i sumnje. Ali pokazat će se da su takvi ljudi, tobože iskreni,
u stvari prožeti samopouzdanjem i ohološću. Mnogi uživaju kada
u Svetom pismu pronad̄u nešto što druge dovodi u zabunu. Neki
kritikuju i pristaju uz nepravdu iz same želje za prepiranjem. Oni ne
primjećuju da se na taj način sami zapliću u ptičarevu zamku. Ali
pošto su otvoreno izrazili svoje nevjerstvo, oni misle da sada moraju
da brane svoje stanovište. Tako se sjedinjuju sa bezbožnicima i sami
[429] sebi zatvaraju vrata raja.
Bog je u svojoj Riječi dao dovoljno dokaza o njenom božanskom
karakteru. Velike istine koje se odnose na naše spasenje jasno su iz-
nesene. Pomoću Svetoga Duha, koji je obećan svima koji ga iskreno
traže, svako može sam da razumije te istine. Bog je dao ljudima
čvrst temelj na kome mogu da grade svoju vjeru.
Sotonine zamke 409
Ali ograničen ljudski razum ne može da potpuno shvati planove

i ciljeve beskonačnoga Boga. Boga ne možemo dokučiti istraživa-
njem. Ne smijemo se osmjeliti da drskom rukom podignemo zavjesu
kojom je On obavio svoje veličanstvo. Apostol uzvikuje: “Kako su
neispitljivi njegovi sudovi i neistražljivi njegovi putovi!” Rimlja-
nima Ii, 33. Mi možemo da shvatimo njegovo postupanje sa nama
i pobude koje ga rukovode toliko da bismo mogli vidjeti njegovu
neograničenu ljubav i milost, sjedinjene sa njegovom neizmjernom
silom. Naš nebeski Otac nared̄uje sve mudro i pravedno, i mi ne
smijemo da budemo nezadovoljni i nepovjerljivi, već treba da mu se
klanjamo i potčinjavamo sa strahopoštovanjem. On će nam otkriti
toliko od svojih namjera koliko je potrebno za naše dobro, a za ostalo
treba da se povjerimo Ruci koja je svemoguća i Srcu koje je puno
ljubavi.
Bog daje dovoljno dokaza u prilog vjere, ali on nikada ne otklanja
sve što bi moglo da posluži kao izgovor za nevjerovanje. Oni koji
traže podršku za sumnju, naci će je. A oni koji odbijaju da prihvate
riječ Božju i da je ispunjavaju dok ne bude uklonjena i najmanja
primjedba, tako da nema više razloga za sumnju, nikada neće primiti
svijetlost.
Nepovjerenje prema Bogu je prirodna pojava nepreporod̄enog
srca koje je u neprijateljstvu sa Bogom. Ali vjeru daje Sveti Duh, i
ona će se razvijati samo onda kad se gaji. Nitko ne može biti jak u
vjeri ako ne ulaže odlučne napore za to. Nevjerovanje se povećava
kad ga podupiremo. Ako ljudi, umjesto da se bave dokazima koje
im je Bog dao za utvrd̄ivanje njihove vjere, dopuste da sumnjaju i
kritikuju, nalazit će sve više dokaza za svoju sumnju.
Ali oni koji sumnjaju u Božja obećanja i ne vjeruju u njegovu
milost oduzimaju mu čast; i njihov utjecaj, umjesto da druge privlači
Kristu, još više ih udaljuje od njega. Oni su nerodna drveta, koja
pružaju svoje suhe grane nadaleko i široko, i time oduzimaju sunčevu
svjetlost drugim biljkama, te one venu i ginu u hladnoj sjenci. Život
i rad ovakvih je stalno svjedočanstvo protiv njih. Oni siju sjeme [430]
sumnje i nevjerstva, koje će neminovno donijeti svoju žetvu.
Postoji samo jedan put za one koji žele da se oslobode sumnje:
umjesto da sumnjaju i kritikuju ono što ne razumiju, treba da paze
na svjetlost koja ih već obasjava, i tada će primiti veću svjetlost.
Neka ispunjavaju svaku dužnost koju su dobro razumjeli, i bit će
osposobljeni da razumiju i ispune i one dužnosti u koje sada još

sumnjaju.
Sotona može da podmetne nešto što je slično istini da bi prevario
one koji dozvoljavaju da budu prevareni i koji žele da izbjegnu
samoodricanje i žrtvu koje traži istina, ali njemu je nemoguće da
drži pod svojom vlašću dušu koja iskreno želi da na svaki način
upozna istinu. Krist je istina i “vidjelo istinito, koje obasjava svakoga
čovjeka koji dolazi na svijet”. (Ivan 1, 9.) Duh istine je poslan da
ljude uputi u svaku istinu. A po nalogu Božjeg Sina napisano je:
“Tražite, i naći ćete.” “Tko hoće da njegovu volju tvori, razumjet će
je li ova nauka od Boga.” Matej 7, 7; Ivan 7, 17.
Kristovi sljedbenici malo znaju o zavjerama koje sotona i nje-
gova vojska kuju protiv njih. Ali Onaj koji živi na nebesima preokre-
nut će sve te planove za ispunjenje svojih dubokih namjera. Gospod
dopušta da njegov narod prod̄e kroz peć nevolja, ne zato što nalazi
zadovoljstvo u njegovim mukama i nevoljama, već zato što je to
iskustvo neophodno potrebno za njegovu konačnu pobjedu. Nje-
gova vlastita slava ne dopušta da ih zaštiti od svih iskušenja, jer je
svrha iskušenja upravo da ih pripravi, da se odupru svim sotonskim
zavod̄enjima.
Ni bezbožni ljudi ni d̄avo ne mogu spriječiti Božje djelo niti
ukloniti Božju prisutnost od njegovog naroda ako on poniznim i
skrušenim srcem prizna svoje grijehe i ostavi ih, i ako se u vjeri
drži njegovih obećanja. Oni se mogu uspješno oduprijeti svakome
iskušenju i svakom neprijateljskom utjecaju, bio javni ili tajni, “ne si-
lom ni krijepošću, nego Duhom mojim, veli Gospod nad vojskama”.
(Zaharija 4, 6.)
“Jer oči Gospodnje gledaju na pravednike, i uši njegove na moli-
tvu njihovu ... I tko može vama nauditi ako uzidete za onim što je
dobro?” 1. Petrova 3, 12. 13. Kada se Balam, primamljen obećanjem
bogate nagrade, poslužio vraćanjem protiv Izraela, i kad je prinio
žrtvu Gospodu pokušavši da navuče prokletstvo na Božji narod,
[431] Božji Duh je otklonio zlo koje je on trebalo da izgovori, a Balam
je bio prinud̄en da uzvikne: “Kako bih kleo onoga koga ne kune
Bog? ili kako bih ružio onoga koga Gospod ne ruži?” “Da bih ja
umro smrću pravedničkom, i kraj moj da bi bio kao njihov!” Kada
je ponovo prinosio žrtvu, bezbožni prorok je rekao: “Gle, primih da
blagoslovim; jer je on blagoslovio, a ja neću poreći. Ne gleda na
Sotonine zamke 411
bezakonje u Jakovu ni na nevaljalstvo u Izraelu; Gospod je njegov

s njim, i graja u njemu kao car kad nadvlada.” “Jer nema čini na
Jakova ni vraćanja na Izraela; u ovo doba govorit će se o Jakovu i
Izraelu, šta je učinio Bog.” 4. Mojsijeva 23, 8. 10. 20. 21. 23. Ipak,
po treći put podignut je oltar, i Balam je opet pokušao da izgovori
prokletstvo. Ali preko prorokovih usana, i protiv njegove volje, Božji
Duh je objavio napredak svojih izabranika i kaznio ludost i zlobu
njihovih neprijatelja: “Tko tebe blagosilja, bit će blagosloven; a tko
tebe kune, bit će proklet.” 4. Mojsijeva 24, 9.
U to vrijeme Izrael je bio vjeran Bogu. Dok je bio poslušan
njegovom zakonu, nije ga mogla nadvladati nijedna zemaljska ni
paklena sila. Ali Balam je napokon ipak uspio da na Izraela navuče
prokletstvo, koje nije smio izreći protiv njih, time što ih je naveo na
grijeh. Kada su Izraelci prestupili Božje zapovijesti, odvojili su se
od Boga i bili ostavljeni da osjete rušilačku vlast neprijatelja.
Sotona je dobro znao da se i najslabija duša koja je u Kristu može
suprotstaviti svim silama tame, i da on, ako javno radi protiv nje, ne
može izvojevati pobjedu, već će biti pobijed̄en. Zato on pokušava
da borce križa izmami iz njihove sigurne tvrd̄ave, dok sa svojim
borbenim snagama sjedi u zasjedi, spreman da uništi sve one koji
bi se usudili da stupe na njegovo područje. Mi možemo biti sigurni
samo ako se ponizno uzdamo u Boga, i ako smo poslušni svim
njegovim zapovijestima.
Nitko nije siguran ni za jedan dan, pa ni za jedan čas bez molitve.
Naročito treba da molimo Gospoda za mudrost da bismo razumjeli
njegovu Riječ. U riječi Božjoj se otkrivaju sotonine zamke kao
i sredstva kojima ih možemo uspješno izbjeći. Sotona je vješt u
navod̄enju tekstova iz Biblije, kojima daje svoje tu-mačenje da bi
nas doveo do pada. Mi treba da proučavamo Bibliju sa poniznim
srcem i nikada ne smijemo izgubiti iz vida svoju Zavisnost od Boga.
Uvijek treba da smo na oprezu pred zamkama sotone i neprekidno
treba da se molimo sa vjerom: “Ne navedi nas u napast.” [432]
Poglavlje 33.—Prva velika prijevara
Još u samom početku ljudske historije sotona je počeo da ulaže

svoje napore da bi prevario naš rod. Onaj koji je na nebu izazvao
bunu želio je da navede i stanovnike zemlje da se udruže sa njime u
borbi protiv Božje vladavine. Adam i Eva su bili potpuno sretni u
poslušnosti prema Božjem zakonu, i ova činjenica bila je nepobitan
dokaz protiv sotoninog tvrd̄enja na nebu da je Božji zakon nasilan
i da se protivi sreći Božjih stvorenja. Osim toga sotonina zavist je
bila izazvana kada je vidio lijepu domovinu koja je bila pripravljana
za bezgrešan par. On je odlučio da prouzrokuje njihov pad da bi
mogao, kad ih bude rastavio od Boga i podvrgnuo pod svoju vlast, da
uzme zemlju u svoje vlasništvo i tu uspostavi svoie carstvo nasuprot
Svevišnjemu.
Da se sotona otkrio u svome pravom karakteru, on bi bio odmah
odbijen, jer su Adam i Eva bili upozoreni na ovog opasnog nepri-
jatelja. Ali on je potajno radio, prikrivajući svoju namjeru da bi što
uspješnije postigao svoj cilj. Upotrebivši kao svoje orud̄e zmiju, koja
je tada bila jedno od najdivnijih stvorenja, obratio se Evi sa pitanjem:
“Je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu?”
1. Mojsijeva 3, 1. Da se Eva uzdržala da stupi u razgovor sa kušačem,
sigurno bi se sačuvala od sotonine zamke. Ali ona se usudila da stupi
u vezu sa njim, i pala je kao žrtva njegovog lukavstva. Tako bivaju
još i danas mnogi savladani. Oni sumnjaju i kritikuju Božje zahtjeve
i, mjesto da slušaju božanske propise, prihvaćaju ljudska shvaćanja,
iza kojih se kriju samo sotonini planovi.
“A žena reče zmiji: mi jedemo roda sa svakog drveta u vrtu;
samo roda sa onoga drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne
dirajte u nj, da ne umrete. A zmija reče ženi: nećete vi umrijeti;
[433] nego zna Bog da će vam se u onaj dan kada okusite s njega otvoriti
oči, pa čete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo.” 1.
Mojsijeva 3, 2—5. On je tvrdio da će oni postati kao Bog, da će biti
obdareni većim znanjem nego ranije i osposobljeni za viši život. Eva
je popustila iskušenju, a pod njenim utjecajem i Adam je bio naveden
412
Prva velika prijevara 413
na grijeh. Oni su povjerovali riječima zmije da Bog nije mislio onako

kako je rekao. Posumnjali su u svoga Stvoritelja i uobrazili da On
ograničava njihovu slobodu i da prijestupom njegovog zakona mogu
postići veću mudrost i viši položaj.
Ali, da li je Adam poslije pada u grijeh doznao šta je smisao
riječi: “Jer u koji dan okusiš s njega, umrijet ćeš”? 1. Mojsijeva
2, 17. Da li je njihovo značenje odgovaralo onome što je sotona
naveo Adama da vjeruje: da će postići uzvišeni je stanje života? U
tom slučaju, prijestup bi bio veliko dobro, a sotona bi se po-kazao
kao dobrotvor našeg roda. Med̄utim, Adam je saznao da to nije bio
smisao božanske osude. Bog je rekao da će zbog grijeha čovjek
morati opet da se vrati u zemlju iz koje je uzet: “Jer si prah, i u prah
ćeš se vratiti.” 1. Mojsijeva 3, 19. Sotonine riječi: “Nego zna Bog
da će vam se ... otvoriti oči”, pokazale su se istinite jedino u onome:
pošto Adam i Eva nisu ostali poslušni, otvorile su im se oči da uvide
svoju ludost. Upoznali su zlo i okusili gorak plod svoga prijestupa.
Usred vrta raslo je drvo života, čiji je rod imao silu da stalno
obnavlja život. Da je Adam ostao poslušan Bogu, on bi i dalje uživao
slobodan pristup tome drvetu i vječno bi živio. Ali kada je zgriješio,
nije više smio da jede sa drveta života, i tako je postao podložan
smrti. Božanska presuda: “Jer si prah, i u prah ćeš se vratiti”, ukazuje
na potpuno gašenje života.
Svojim prijestupom Adam je izgubio besmrtnost, koja mu je bila
obećana pod uvjetom poslušnosti. On nije mogao prenijeti svome
potomstvu ono što nije imao; a za pali rod ne bi bilo nade da nije
Bog žrtvovanjem svoga Sina omogućio čovjeku besmrtnost. Dok
“smrt ud̄e u sve ljude, jer svi sagriješiše,” dotle Krist “obasja život i
neraspadljivost evand̄eljem”. Rimljanima 5, 12.; 2. Timoteju 1, 10.
Samo u Kristu se može postići besmrtnost. Isus je rekao: “Tko vje-
ruje Sina, ima život vječni; a tko ne vjeruje Sina, neće vidjeti života.”
Ivan 3, 36. Svaki čovjek može dobiti ovaj neprocjenjiv blagoslov
ako ispuni uvjete. Svi “koji ustrajući u dobrim djelima traže slavu,
čast i neraspadljivost”, primit će “život vječni”. Rimljanima 2, 7. [434]
Jedino biće koje je obećalo Adamu život u neposlušnosti bio
je veliki varalica. A zmijine riječi, upućene Evi u raju: “Nećete
vi umrijeti”, bila je prva održana propovijed o besmrtnosti duše.
Pa ipak ova izjava, koja se temelji jedino na sotoninom autoritetu,
ponavlja se sa kršćanskih propovjedaonica i prihvaća od većine
ljudskog roda isto tako brzo kao što je bila prihvaćena od naših
praroditelja. Božanska presuda: “Koja duša zgriješi, ona će umrijeti”
(Ezehijel 18, 20), tumači se kao da znači: Duša koja zgriješi, neće
umrijeti, nego će vječno živjeti. Mi možemo samo da se čudimo
neobičnoj zasljepljenosti, koja čini ljude tako lakovjernim prema
riječima sotone, a tako nepovjerljivim prema Božjim riječima.
Da je čovjeku poslije njegovog pada bio dozvoljen slobodan
pristup drvetu života, on bi živio vječno, i tako bi grijeh postao
besmrtan. Ali herubim sa plamenim mačem čuvao je “put ka drvetu
života” (1. Mojsijeva 3, 24), i nitko od Adamove obitelji nije smio
ni da prekorači tu granicu i uzme od roda koji daje život. Zato nema
besmrtnog grešnika ...
Ali poslije čovjekovog pada sotona je zapovjedio svojim an-
d̄elima da učine naročite napore da se rasprostrani vjerovanje u
urod̄enu čovjekovu besmrtnost; i posto su naveli ljude da prihvate
ovu zabludu, nastojali su da ih dovedu do zaključka da će grešnici
živjeti u vječnom stradanju. Sada knez tame, preko svojih orud̄a,
predstavlja Boga kao tiranina punog osvete i tvrdi da On sve one
koji mu nisu po volji baca u pakao, gdje oni moraju da podnose
vječno Njegov gnjev; i dok oni trpe neizrecive muke i previjaju se
od bola u vječnom ognju, njihov Stvoritelj gleda odozgo na njih sa
zadovoljstvom.
Na ovaj način zakleti neprijatelj pripisuje Stvoritelju i Dobro-
tvoru ljudskog roda one osobine koje on sam ima. Okrutnost je
osobina sotone. Bog je ljubav; i sve što je stvorio bilo je čisto, sveto
i savršeno, dok prvi veliki buntovnik nije donio grijeh. Sam sotona
je neprijatelj koji čovjeka navodi na grijeh, i onda nastoji da ga uništi
ako može. A kada je siguran u svoju žrtvu, raduje se propasti koju
je prouzrokovao. Kad bi mu bilo dopušteno, on bi cio ljudski rod
uhvatio u svoju mrežu. Da se nije umiješala božanska moć, nijedan
sin ni kćer Adamova ne bi mu mogli uteći.
I danas se sotona trudi da pobijedi ii ude kao što je pobijedio
[435] naše prve roditelje na taj način što je pokolebao njihovo povjerenje
u Stvoritelja i podstakao ih da sumnjaju u mudrost njegove vladavine
i pravednost njegovog zakona. Sotona i njegovi izaslanici prikazuju
Boga gorim nego što su oni sami, samo da bi opravdali svoju vlastitu
zloću i pobunu. Veliki varalica nastoji da svoj grozni i okrutni ka-
rakter podmetne našem nebeskom Ocu, a sam da se pokaže kao biće
kome je zbacivanjem s neba učinjena velika nepravda jer nije htio

da se pokori jednom tako nepravednom gospodaru. On ističe pred
svijetom slobodu koju oni mogu da uživaju pod njegovom blagom
vladavinom u suprotnosti sa ropstvom koje donose stroge naredbe
Jehove. Na ovaj način uspijeva da odvrati duše od njihove vjernosti
Bogu.
Kako se svakom osjećaju ljubavi i milosrd̄a, kao i našem smislu
za pravednost, suproti nauka da se mrtvi zli muče ognjem i sumpo-
rom u vječnom paklu, i da se zbog grijeha počinjenih u toku kratkog
zemaljskog života moraju mučiti sve dotle dok Bog postoji! Pa ipak
ova se nauka tako mnogo propovijedala i još danas je uče mnoge
kršćanske vjeroispovijesti. Jedan ugledni doktor teologije je rekao:
“Pogled na paklene muke uvijek će povećavati blaženstvo svetih.
Gledajući druge, koji su iste prirode i rod̄eni pod istim okolnostima,
gdje su bačeni u takvu strahotu, dok su oni tako visoko počašćeni,
shvatit će koliko su sretni.” Jedan drugi je rekao: “Dok se odluka
prokletstva bude vječno izvršavala nad sudovima gnjeva, dim njiho-
vog mučenja će se vječno dizati u prisutnosti sudova milosti koji,
umjesto da i sami suosjećaju sa ovim nesretnima, reći će: “Amen,
Aleluja! Hvalite Gospoda!”
Gdje se u Božjoj Riječi može naći takvo učenje? Zar će spa-
seni na nebu biti lišeni svih osjećanja saučešća i sažaljenja, pa čak
i osjećanja obične čovječnosti? Zar će ona biti zamijenjena ravno-
dušnošću stojika ili okrutnošću divljaka? — Ne, ne! Ovo nije učenje
Božje knjige! Oni koji su napisali citirane riječi mogu biti učeni, pa
čak i iskreni ljudi, ali oni su prevareni sotonskom lažnom naukom.
On ih podstrekava da izvrnu teške izraze Svetoga pisma i da riječima
daju obilježje gorčine i zloće, što je svojstveno sotoni, a ne našem
Stvoritelju. “Tako bio ja živ, govori Gospod, Gospod, nije mi milo
da umre bezbožnik, nego da se vrati bezbožnik sa svoga puta i bude
živ; vratite se, vratite se sa zlih puteva svojih, jer zašto da mrete?”
Ezehijel 33, 11. [436]
Kakve bi koristi imao Bog ako prihvatimo da se on naslad̄uje
gledajući vječne muke i da uživa u jecanju, vici i preklinjanju mu-
čenih stvorenja, koja drži u vatri pakla? Zar bi ovi strašni jecaji
mogli da budu muzika u ušima neizmjerne Ljubavi? Tvrdi se da
se kažnjavanjem grešnika vječnom mukom pokazuje Božja mržnja
prema grijehu koji je poremetio mir i red svemira. O, strašnog li
bogohuljenja! Kao da Božja mržnja prema grijehu opravdava da se

on ovjekovječi! Prema učenju ovih teologa, neprekidno mučenje,
bez ikakve nade na milost, raspaljuje gnjev jadnih žrtava, a kako
se taj gnjev izražava u kletvama i bogohuljenju, to one neprestano
povećavaju teret svoje krivice. Božja slava ne postaje veća ovim ne-
prekidnim, stalnim povećavanjem grijeha kroz beskonačne vjekove.
Nemoguće je da opišemo zlo koje je prouzrokovano lažnom
naukom o vječnim mukama. Vjera Biblije, puna ljubavi i dobrote, i
bogata milosrd̄em, pomračena je sujevjerjem i zastrta užasom. Kad
pomislimo kakvim je lažnim bojama sotona naslikao Božji karakter,
zar da nas čudi što se ljudi boje i straše našega Stvoritelja koji je
pun milosrd̄a, pa čak ga i mrze? Užasni pojmovi o Bogu, rašireni po
svijetu učenjem sa propovjedaonica, stvorili su hiljade i čak milione
sumnjalica i nevjernika.
Učenje o vječnim mukama je jedna od lažnih nauka koje sači-
njavaju vino mrzosti duhovnog Babilona, kojim on opija narode.
(Otkrivenje 14, 8; 17, 2.) Kako su Kristovi propovjednici mogli da
prihvate i propovijedaju ovu lažnu nauku sa posvećenog mjesta,
zaista je tajna! Oni su je dobili iz Rima, kao i nedjelju. Istina, propo-
vijedali su je istaknuti i dobri ljudi; ali svjetlost o ovom predmetu nije
doprla do njih kao što je doprla do nas. Oni su bili odgovorni samo
za svjetost koja je svijetlila u njihovo vrijeme; a mi smo odgovorni
za svjetlost koja svijetli u našem vremenu. Ako se odvratimo od
svjedočanstva Božje riječi i prihvatimo lažne nauke, zato što su tako
učili i naši oci, onda padamo pod osudu izrečenu nad Babilonom;
pijemo od vina njegove mrzosti.
Veliki broj ljudi koji se bune protiv nauke o vječnim mukama
padaju u drugu zabludu. Oni vide da Sveto pismo predstavlja Boga
kao biće puno ljubavi i samilosti, i ne mogu da vjeruju da će On
dopustiti da njegova stvorenja budu bačena u vječni oganj pakla. Ali
vjerujući da je duša sama po sebi besmrtna, dolaze do zaključka da
[437] će na kraju svi ljudi biti spaseni. Mnogi smatraju da su prijetnje
Biblije odred̄ene samo zato da strahom privole ljude na poslušnost,
a ne da doslovno budu izvršene. Na ovaj način grešnik može da živi
u sebičnim zadovoljstvima, da prezire Božje zahtjeve, pa ipak da
očekuje da će na kraju biti milostivo primljen. Takva nauka koja
uzdiže Božju milost a potcenjuje njegovu pravednost dopada se
tjelesnom srcu i ohrabruje grešnike u njihovoj nepravdi.
Da bi se pokazalo kako oni koji vjeruju u opće spasenje izvrću

Bibliju da bi poduprli svoju kobnu nauku, dovoljno će biti da nave-
demo njihove vlastite izjave. Pri pogrebu jednog mladog čovjeka
koji nije vjerovao, a koji je nesretnim slučajem poginuo, jedan uni-
verzalistički svećenik izabrao je kao tekst iz Biblije izvještaj koji
se odnosi na Davida: “Jer se utješi za Amnonom što pogibe.” 2.
Samuelova 13, 39.
“Cesto me pitaju”, rekao je govornik, “kakva će biti sudbina onih
koji napuštaju ovaj život u grijesima, umiru možda u stanju pijanstva,
odlaze u smrt sa crvenim mrljama zločina, koje nisu oprane sa
njihovih haljina, ili poginu kao ovaj mladi čovjek, a koji nisu nikada
prihvatili neku vjeru ili iskusili njen blagoslov. Mi smo zadovoljni
sa Svetim pismom. Njegov odgovor rješava teški problem. Amnon
je bio prekomjerno grešan; on se nije pokajao; on se opio, i kao
pijan bio je ubijen. David je bio Božji prorok; on mora da je znao
da li će na drugom svijetu Amnonu biti dobro ili zlo. Kakva su bila
osjećanja njegovog srca? ,Potom zaželje car David otići k Apsalomu,
jer se utješi za Amnonom što pogibe’. St. 39.
Kakav zaključak možemo da izvedemo iz ovih riječi? Zar nije taj
da vječne muke nisu činile dio njihovog vjerovanja? Tako vjerujemo
i mi, i ovdje otkrivamo pobjedonosan dokaz u korist ugodnijih,
prosvjećenijih i plemenitijih shvatanja o konačnoj općoj čistoti i
miru. On se utješio što je njegov sin bio mrtav. A zašto? Jer je
proročkim okom mogao da gleda u divnu budućnost i da vidi da
će njegov sin, odvojen od svih iskušenja, oslobod̄en od ropstva i
očišćen od pokvarenosti grijehe, a pošto se bude dovoljno očistio i
prosvijetlio, biti primljen u skup uznesenih i sretnih duhova. Njegova
je jedina utjeha bila što je njegov mili sin bio uzet iz sadašnjeg stanja
grijeha i nevolja i otišao onamo gdje će se izlivati najuzvišeniji
utjecaj Svetoga Duha u njegovu pomračenu dušu; gdje će se njegov
duh razvijati pod utjecajem nebeske mudrosti i divnog zanosa be- [438]
smrtne ljubavi, i na ovaj način, postavši svetim, moći će uživati mir
i društvo nebeskih nasljednika.
Želimo da nas razumijete da mi vjerujemo da blaženstvo neba
ne zavisi ni od čega što možemo učiniti u ovome životu, niti od neke
sadašnje promjene srca, niti od naše sadašnje vjere ili vjeroispovi-
jesti.”
Tako ovaj tobožnji Kristov propovjednik ponavlja laž koju je

izrekla zmija u raju: “Nećete vi umrijeti... nego će vam se u onaj
dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi.” On
tvrdi da će najveći grešnici — ubice i brakolomnici — biti spremni
da poslije smrti ud̄u u besmrtno bla-ženstvo.
A odakle ovaj izopačitelj Svetoga pisma izvodi svoj zaključak?
Iz jedne jedine rečenice koja izražava Davidovu pokornost volji
Provid̄enja. Njegova duša “zaželje otići k Apsalomu, jer se utješi za
Amnonom što pogibe”. Pošto je oštrina njegovog bola vremenom
bila ublažena, njegove misli su se obratile od mrtvog sina ka živome,
koji je pobjegao u tud̄u zemlju iz straha pred pravednom kaznom
zbog svoga zločina. I ovo je za njega dokaz da je bludni i pijani
Amnon prenijet u mjesto blaženstva odmah poslije smrti, da bi se
tamo očistio i pripremio za zajednicu sa bezgrešnim and̄elima! Ovo
je zaista ugodna priča, pogodna da zadovolji tjelesno srce! Ovo je
sotonina nauka, i ona ima mnogo uspjeha. Zar da nas onda čudi što
sa ovakvim učenjem raste i pokvarenost?
Učenje ovog lažnog učitelja ilustruje učenje mnogih drugih.
Iz danog teksta se odvoji nekoliko riječi Svetoga pisma, koje bi
u mnogo slučajeva pokazale da je njihov smisao sasvim suprotan
tumačenju koje im se daje; i ti odvojeni stihovi se izvrću i upotreb-
ljavaju kao dokaz za nauku koja nije zasnovana na Božjoj riječi.
Svjedočanstvo navedeno kao dokaz da je pijani Amnon na nebu je
zaključak koji je u očiglednoj protivrječnosti sa jasnim i odred̄enim
izjavama Svetoga pisma da nijedan pijanica neće naslijediti Božje
carstvo. (1. Korinćanima 6, 10.) Na ovaj način nevjernici i skeptici
pretvaraju Božju istinu u laž, a mnogi, prevareni njihovim lažnim
učenjem, uspavani su u kolijevci tjelesne sigurnosti.
Kad bi bilo istina da duše svih ljudi u času smrti odlaze odmah
na nebo, onda bismo radije željeli smrt nego život. Mnogi, zavedeni
[439] ovim vjerovanjem, učinili su kraj svome životu. Kad ih savladaju
brige, teškoće i razočarenja, izgleda im lakše da prekinu slabu nit
života i da se vinu u milinu vječnog svijeta.
Bog je u svojoj Riječi dao jasne dokaze da će kazniti prijes-
tupnike svoga zakona. Oni koji se tješe mišlju da je Bog i suviše
milostiv da bi nad grešnikom izvršio svoju pravdu, treba samo da
pogledaju na križ na Golgoti. Smrt bezgrešnoga Božjeg Sina svje-
doči da je “plata za grijeh smrt”, i da svaki prijestup Božjeg zakona
mora stići pravedna kazna. Krist koji nije imao grijeha uzeo je naše
grijehe na sebe. On je podnio krivicu prijestupa, lišen je bio prisut-
nosti Očevog lica dok se njegovo srce nije slomilo i život njegov
ugasio. Cijela ova žrtva je prinijeta da bi grešnik mogao biti otkup-
ljen. Ni na jedan drugi način čovjek nije mogao biti oslobod̄en od
kazne grijeha. Svaka duša koja odbija da ima udjela u tako skupo
kupljenom pomirenju mora sama lično da snosi krivicu i kaznu za
svoj prijestup.
Da vidimo šta nas dalje uči Biblija o grešnicima i nepokajanima,
koje ovaj univerzalista premješta na’ nebo kao svete i sretne and̄ele.
“Ja ću žednome dati iz izvora žive vode za badava.” Otkrivenje
21, 6. Ovo obećanje važi samo za one koji su žedni. Samo oni koji
osjećaju potrebu za vodom života, i traže je po svaku cijenu, dobit će
je. “Koji pobijedi, dobit će sve, i bit ću mu Bog, i on će biti moj sin.”
Otkrivenje 21, 7. I ovdje su takod̄er postavljeni uvjeti. Da bismo
naslijedili sve, moramo se protiviti grijehu i pobijediti ga.
Gospod kaže preko proroka Izaije: “Recite pravedniku da će mu
dobro biti.. . Teško bezbožniku! zlo će mu biti, jer će mu se naplatiti
ruke njegove.” Izaija 3, 10. 11. “Neka grešnik sto puta čini zlo i
odgad̄a mu se”, kaže propovjednik, “ja ipak znam da će biti dobro
onima koji se boje Boga, koji se boje lica njegova; a bezbožniku neće
biti dobro.” Propovjednik 8, 12. 13. A Pavao svjedoči da grešnik
sam sebi sabira “gnjev za dan gnjeva, u koji će se pokazati pravedni
sud Boga, koji će dati svakome po djelima njegovim”; “a onima koji
se usprkos suprote istini, a pokoravaju se nepravdi, nemilost i gnjev.”
Rimljanima 2, 5. 6. 8.
“Nijedan bludnik, ili nečist, ili tvrdica, koji je idolopoklonik,
neće imati udjela u carstvu Krista i Boga.” Efežanima 5, 5. “Mir [440]
imajte sa svima i težite za svetošću, jer bez ovoga nitko neće vidjeti
Gospoda.” Jevrejima 12, 14. “Blago onima koji tvore zapovijesti
njegove da im bude vlast na drvo života i da ud̄u na vrata u grad. A
napolju su psi, i vračari, i bludnici, i krvnici, i idolopoklonici, svaki
koji ljubi i čini laž.” Otkrivenje 22, 14. 15.
Bog je objavio ljudima svoj karakter i postupak sa grijehom;
“Gospod, Gospod, Bog milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan
milosrd̄em i istinom. Koji čuva milost tisućama, prašta bezakonja
i nepravde i grijehe, koji ne pravda krivoga.” 2. Mojsijeva 24, 6.
7. “Gospod će bezbožnike sve istrijebiti.” “A bezakonika će nestati
sasvim; natražje će se bezbožničko zatrti.” Psalam 145, 20; 37, 38.
Vlast i autoritet božanske vladavine bit će upotrebljeni da uguše
pobunu* ali ipak će svi sudovi pravde biti u potpunoj suglasnosti sa
karakterom Boga, koji je milostiv, pun strpljenja i dobrote.
Bog ne prinud̄ava ničiju volju ili shvatanje. On ne voli ropsku
poslušnost. On želi da ga stvorenja njegovih ruku ljube, jer je dosto-
jan ljubavi. On hoće da ga slušaju, zato što cijene njegovu mudrost,
pravednost i velikodušnost. I svi koji pravilno shvaćaju njegove oso-
bine, ljubit će ga jer su ljepotom njegovog karaktera bili privučeni k
njemu.
Načela ljubaznosti, milosrd̄a i ljubavi, kako ih je naš Spasitelj
učio i pokazao u svome životu, slika su Božje volje i Njegovog
karaktera. Krist je rekao da on ne propovijeda ništa drugo nego što
je primio od svoga Oca. Načela božanske vladavine u potpunom su
skladu sa Spasiteljevim nalogom: “Ljubite neprijatelje svoje.” Bog
vrši svoju pravdu nad zlima za dobro svemira, pa čak i za dobro
onih nad kojima se vrše njegovi sudovi. On bi ih rado usrećio kad bi
to mogao učiniti u skladu sa zakonima svoje vladavine i pravdom
svoga karaktera. On ih okružava znacima svoje ljubavi. Pruža im
poznanje svoga zakona i prati ih ponudama svoje milosti. Ali oni
preziru njegovu ljubav, gaze njegov zakon i odbacuju njegovu milost.
Neprestano primaju njegove darove, ali sramote svoga Darodavca.
Mrze Boga jer znaju da se on gnuša na njihove grijehe. Gospod
dugo trpi njihovu izopačenost, ali jednom će sigurno doći čas kada
se mora riješiti njihova sudbina. Hoće li on tada ove buntovnike
[441] privezati za sebe? Hoće li ih primorati da čine njegovu volju?
Oni koji su izabrali sotonu za svoga vod̄u i dozvolili da ih on
nadvlada nisu spremni da stupe u Božju prisutnost. Oholost, pri-
jevara, razvrat i okrutnost ukorijenili su se u njihovom karakteru.
Zar oni mogu ići u nebo da vječno žive sa onima koje su na zemlji
mrzili i prezirali? Istina neće nikada biti ugodna varalici; krotost
neće nikada zadovoljiti ohole i ponosite; čistota ne godi bludniku, a
nesebična ljubav nije privlačna sebičnome. Kakvu bi radost moglo
pružiti nebo onima koji su potpuno obuzeti zemaljskim i sebičnim
pobudama.
Kad bi oni koji su svoj život proveli u buni protiv Boga bili
iznenada preseljeni na nebo da posmatra ju visoko i sveto stanje
savršenosti koje tamo uvijek vlada; kad bi vidjeli da je svaka duša
ispunjena ljubavlju i svako lice odsjajuje radošću; da se divna muzika

u melodičnim zvucima diže u čast Bogu i Jagnjetu, a sa lica Onoga
koji sjedi na prijestolu neprestano izlazi i izliva se rijeka svjetlosti
na otkupljene — zar bi se oni čija su srca ispunjena mržnjom prema
Bogu, prema istini i svetosti mogli pomiješati sa nebeskim četama
i pridružiti se njihovom slavopoju? Zar bi mogli podnijeti slavu
Božju i Jagnjetovu? — Ne, ne! Godine milosti bile su im poklonjene
da razviju svoj karakter za nebo, ali oni se nikada nisu trudili da
ljube čistotu. Nikada nisu učili nebeski jezik — a sada je prekasno.
Bun-tovnički život prema Bogu načinio ih je nesposobnim za nebo.
Njegova čistota, svetost i mir bili bi za njih samo muka, a Bažja
slava oganj koji proždire. Oni bi željeli da pobjegnu sa svog svetog
mjesta. Rado bi primili uništenje samo da bi se mogli sakriti pred
licem Onoga koji je umro da ih spase. Sudbina grešnika zapečaćena
je njihovim ličnim izborom. Njihovo isključenje sa neba je njihova
hotimična odluka, a od strane Boga pravedna i milosrdna.
Kao nekada vode potopa, tako oganj velikog dana objavljuje
Božju presudu da su, grešnici nepopravljivi. Oni ne žele da se potčine
božanskom autoritetu. Njihova se volja navikla na protivljenje, i kad
je njihov život pri kraju, suviše je kasno da se tok njihovih misli
upravi u suprotnom pravcu, suviše je kasno da se od prijestupa
okrenu poslušnosti i od mržnje ka ljubavi.
Time što je ostavio u životu Kaina kao ubicu, Bog je dao svijetu
primjer šta bi se dogodilo kad bi grešniku bilo dopušteno da živi
neprekidno u neobuzdanoj pokvarenosti. Utjecajem Kainove nauke [442]
i njegovog primjera, hiljade njegovih potomaka bilo je navedeno na
grijeh, dok “nevaljalstvo ljudsko nije postalo veliko na zemlji, i sve
misli srca njihova bile su svagda samo zle”. “A zemlja se pokvari
pred Bogom, i napuni se zemlja bezakonja”. 1. Mojsijeva 6, 5. 11.
Iz milosti prema svijetu, Bog je u Nojevo vrijeme uništio njegove
pokvarene stanovnike. Iz milosti je uništio bezbožne stanovnike
Sodome. Prevarljivom sotoninom moći prijestupnici zadobivaju
saučešće i divljenje, i tako stalno navode druge na bunu. Tako je bilo
u danima Kaina i Noja, kao i u vrijeme Abrahama i Lota. Tako je
i u našim danima. Samo iz milosti prema svemiru će Bog na kraju
uništiti one koji odbacuju njegovu milost.
“Jer je plata za grijeh smrt, a dar Božji je život vječni u Kristu
Isusu Gospodu našemu.” Rimljanima 6, 23. Dok je život nasljedstvo
pravednika, smrt je plata grešnicima. Mojsije je rekao Izraelu: “Gle,

iznesoh danas preda te život i dobro, smrt i zlo”. 5, Mojsijeva 30,
15. Smrt spomenuta u ovome stihu nije ona koja je izrečena nad
Adamom, koju svi ljudi podnose kao kaznu zbog njegovog prijes-
tupa, nego je to “druga smrt”, koja se ističe kao suprotnost vječnom
životu.
Kao posljedica Adamovog grijeha, smrt je prešla na cio ljudski
rod. Svi bez razlike odlaze u grob. A zahvaljući planu spasenja,
svi će izaći iz svojih grobova. Jer “će biti uskrsnuće mrtvima, i
pravednicima i grešnicima”. Djela 24, 15. “Jer kako po Adamu svi
umiru, tako će i po Kristu svi oživjeti.” 1. Korinćanima 15, 22. Ali
izmed̄u dvije klase uskrslih bit će vidljiva razlika. “Jer ide čas u koji
će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božjega, i izići će koji
su činili dobro u uskrsenje života, a koji su činili zlo u uskrsenje
suda.” Ivan 5, 28. 29. Oni koji se budu našli dostojni uskrsenja
života bit će “blaženi i sveti”. “Nad njima druga smrt nema oblasti.”
(Otkrivenje 20, 6.) Ali oni koji nisu pokajanjem i vjerom primili
oproštenje morat će da prime kaznu za prijestup, “platu za grijeh”.
Oni će trpjeti kaznu, različitu po trajanju i jačini, “prema djelima
svojim”, koja će se konačno završiti u drugoj smrti. Pošto je Bogu
nemoguće, u suglasnosti sa njegovom pravdom i milošću, da spase
grešnika sa njegovim grijesima, On ga lišava života koji je ovaj
izgubio zbog svoga prijestupa i za koji se pokazao nedostojan. Jedan
[443] nadahnuti pisac kaže: “Još malo, pa neće biti bezbožnika; pogledat
ćeš na mjesto njegovo, a njega nema.” Psalam 37, 10. A drugi opet
kaže: “I bit će kao da ih nije bilo.” Abdija 16. Pokriveni sramotom,
oni će potonuti, bez nade, u vječni zaborav.
Tako će grijeh konačno biti uništen sa svim patnjama i straho-
tama koje je prouzrokovao. Psalmista kaže: “Rasrdio si se i ubio
bezbožnika, ime si im šatro do vijeka, za svagda ... pogibe spo-
men njihov.” Psalam 9, 5. 6. Ivan, u Otkrivenju, gledajući blaženu
vječnost čuje sveopći slavopoj, koji nije poremećen nikakvim nes-
kladom. Sva stvorenja na nebu i na zemlji slave Boga. (Otkrivenje
5, 13.) Neće biti izgubljenih duša koje bi hulile na Boga savijajući
se u vječnim mukama, niti bijednih stvorenja u paklu, koja bi svoje
bolne uzvike pomiješala sa pjesmama spašenih.
Na velikoj zabludi o urod̄enoj besmrtnosti zasniva se nauka o
svjesnom stanju mrtvih poslije smrti, — nauka koja se, kao i ona
o vječnim mukama, protivi učenju Svetoga pisma, logici, razumu i

našim osjećanjima čovječnosti. Prema vjerovanju koje je rašireno
u narodu, spašeni na nebu su upoznati sa svime što se dogad̄a na
zemlji, a osobito sa životom prijatelja koje su ostavili za sobom. Ali
kako bi mrtvima moglo biti izvor radosti saznanje da njihovi mili na
zemlji pate, da griješe, da podnose boli, razočaranja i životne brige?
Koliko bi nebeske sreće mogli da uživaju oni koji bi stalno lebdjeli
nad svojim prijateljima na zemlji? A kako je užasno vjerovanje da se
duša nepokajanog, čim dah napusti tijelo, predaje paklenom ognju!
Kakav užasan strah mora da trpe oni koji vide svoje prijatelje kako
nepripremljeni odlaze u grob da bi ušli u vječnost bola i grijeha!
Ove mučne misli otjerale su mnoge u ludilo.
Šta kaže Sveto pismo o ovim stvarima? David kaže da čovjek
nije u svjesnom stanju za vrijeme smrti: “Izid̄e iz njega duh, i vrati se
u zemlju svoju: taj dan propadnu sve pomisli njegove.” Psalam 146,
4. Salamun svjedoči isto: “Jer živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne
znaju ništa, niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio. I ljubavi
njihove, i mržnje njihove, i zavisti njihove nestalo je; i više nemaju
dijela ni u čemu što biva pod suncem.” “Jer nema rada, ni mišljenja,
ni znanja, ni mudrosti u grobu u koji ideš.” Propovjednik 9, 5. 6. 10.
Kad je caru Ezekiji na njegovu molbu bio produžen život za
petnaest godina, zahvalni car je hvalio Boga za njegovu milost. U
svojoj zahvalnoj pjesmi on nam kaže razlog zašto se tako raduje: [444]
“Jer neće grob tebe slaviti, neće te smrt hvaliti, i koji sid̄u u grob
ne nadaju se tvojoj istini. Živi, živi, oni će te slaviti kao ja danas:
otac će sinovima javljati istinu tvoju.” Izaija 38, 18. 19. U narodu
rasprostranjeno vjerovanje uči da se mrtvi pravednici nalaze na nebu
gdje u blaženstvu slave Boga besmrtnim jezikom. Ali Ezekija nije
vidio u smrti takvu divnu mogućnost. Sa njegovim riječima se slaže
svjedočanstvo Psalmiste: “Jer mrtvi ne spominju tebe; u grobu tko će
te sla-viti? Neće te mrtvi hvaliti, Gospode, niti oni koji sid̄u onamo
gdje se muči.” Psalam 6, 5; 115, 17.
Petar je na dan Duhova rekao o patrijarhu Davidu “da umrije, i
ukopan bi, i grob je njegov med̄u nama do ovoga dana”. “Jer David
ne izid̄e na nebesa.” Djela 2, 29. 34. Činjenica da David ostaje u
grobu sve do uskrsenja dokazuje da pravednici ne idu na nebo u času
smrti. Samo uskrsenjem, i zahvaljujući Kristovom uskrsenju, moći
će David konačno sjesti s desne strane Bogu.
Pavao je rekao: “Jer ako mrtvi ne ustaju, ni Krist ne usta. A ako

Krist ne usta, uzalud vjera vaša: još ste u grijesima svojim. Dakle i
oni koji pomriješe u Kristu, izgiboše.” 1. Korinćanima 15, 16—18.
Da su za vrijeme četiri hiljade godina pravednici išli u nebo odmah
u času smrti, kako bi Pavao mogao reći da ako nema uskrsenja, onda
i “oni koji pomriješe u Kristu, izgiboše”? Tada uskrsenje uopće ne
bi bilo potrebno.
Mučenik Tindal je rekao o stanju mrtvih: “Ja otvoreno priznajem
da nisam uvjeren da oni već žive u slavi u kojoj živi Krist ili u kojoj
su izabrani and̄eli Božji. To nije moja vjera. Jer ako bi pravedni već
bili na nebu, onda ja smatram da bi propovijedanje o uskrsenju tijela
bilo bez svrhe.” (Predgovor Novom zavjetu, 1534.)
Nepobitna je činjenica da je nada u vječno blaženstvo u trenutku
smrti dovela do općeg zanemarivanja biblijske nauke o uskrsnuću.
Ovo je primijetio i Dr. Adam Klarke, koji je rekao: “Izgleda da su
prvi kršćani smatrali nauku o uskrsenju mnogo važnijom nego što
je mi smatramo danas! Zašto je to tako? Apostoli su je neprestano
naglašavali i njime pod̄sticali Božju djecu na marljivost, poslušnost i
radosnu revnost. A njihovi sljedbenici u današnjem vremenu rijetko
je spominju! Tako su propovijedali apostoli, i tako su vjerovali prvi
kršćani; tako propovijedamo i mi, i tako vjeruju i naši slušaoci. U
[445] Evan- d̄elju nema ni jedne nauke koja je jače istaknuta; a nema
nijedne nauke u sadašnjem sistemu propovijedanja koja je toliko
zanemarena!” Tumačenje Novoga zavjeta; 1. Korinćanima 15.
Ovo stanje se produžilo dok slavna istina o uskrsenu nije sasvim
potamnjela i gotovo sasvim se izgubila iz vida u kršćanskom svijetu.
Tako jedan istaknuti vjerski pisac, u svojim primjedbama o Pavlo-
vim riječima u 1. Solunjanima 4, 13—18, kaže: “Zbog praktičnog
cilja utjehe, nauka o blaženoj besmrt-nosti pravednika zamjenjuje
sumnjivu nauku o drugom Kristovom dolasku. U trenutku naše smrti
dolazi Gospod po nas. To je ono što mi treba da čekamo i za čim
treba da težimo. Mrtvi su već ušli u slavu. Oni ne čekaju na trubu da
prime svoj sud i blaženstvo.”
Med̄utim, kada je Isus trebao da ostavi svoje učenike, On im
nije kazao da će oni skoro doći k njemu: “Idem da vam pripravim
mjesto”, — rekao je On. “I kad otidem i pripravim vam mjesto, opet
ću doći, i uzet ću vas k sebi da i vi budete gdje sam i ja.” Ivan 14, 2—
3. A Pavao dalje govori da će “sam Gospod sa zapoviješću, s glasom
arhand̄elovim i s trubom Božjom sići s neba; i mrtvi u Kristu uskrs-

nut će najprije; a potom mi živi, koji smo ostali, zajedno s njima bit
ćemo uzeti u oblake na susret Gospodu na nebo, i tako ćemo svagda
s Gospodom biti.” I onda dodaje: “Tako utješavajte jedan drugoga
ovim riječima.” 1. Solunjanima 4, 16—18. Kako je velika razlika
izmed̄u ovih riječi utjehe i onih navedenih od strane propovjednika
univerzaliste. Onaj je tješio žalosne prijatelje uvjeravanjima da je
umrli, ma koliko bio grešan, čim je izdahnuo bio primljen med̄u
and̄ele. Pavao upućuje svoju braću na budući Kristov dolazak, kada
će okovi groba biti razbijeni, i kada će “mrtvi u Kristu” ustati na
vječni život.
Prije nego itko može da stupi u stanove blaženih, njegov slučaj
mora biti ispitan, a njegov karakter i njegova djela moraju doći na
ispit pred Boga. Svima će se suditi prema izvještaju napisanom u
knjigama, i svako će primiti platu prema djelima svojim. Ovaj se
sud ne vrši u času smrti. Obratimo pažnju na Pavlove riječi: “Jer
je postavio dan u koji će suditi vasionome svijetu po pravdi preko
Čovjeka koga odredi, i dade svima vjeru uskrsnuvši ga iz mrtvih.”
Djela 17, 31. Ovdje apostol jasno kaže da je za sud svijetu odred̄en
jedan dan, koji je tada bio dogad̄aj budućnosti. [446]
Juda upućuje na isto vrijeme: “I and̄ele koji ne držaše svojega
starješinstva nego ostaviše svoj stan čuva u vječnim oko-vima pod
mrakom za sud velikog dana”, a zatim navodi riječi Enoha: “Gle,
ide Gospod s hiljadama svetih and̄ela svojih da učini sud svima.”
Juda 6. 14. 15. Ivan kaže da je vidio “mrtvace male i velike gdje
stoje pred Bogom, i knjige se otvoriše. I sud primiše mrtvaci, kao
što je napisano u knjigama, po djelima svojim”. Otkrivenje 20, 12.
Ali, ako mrtvi već uživaju blaženstva neba ili se previjaju u ognju
pakla, zašto je potreban budući sud? Nauka Božje riječi o ovim važ-
nim pitanjima nije ni nejasna niti protivrječna. Nju mogu razumjeti
i neuki ljudi. Ali koja iskrena duša može da vidi iole mudrosti i
pravednosti u raširenom vjerovanju o nagrad̄ivanju odmah poslije
smrti? Hoće li pravednici poslije ispitivanja njihovog slučaja na sudu
primiti pohvalu: “Dobro, slugo dobri i vjerni!... ud̄i u radost gospo-
dara svojega”, (Matej 25, 21), ako se nalaze u njegovoj prisutnosti
možda već mnogo vjekova? Hoće li grešnici biti pozvani sa mjesta
gdje se muče da prime presudu Sudije cijele zemlje: “Idite od mene
prokleti u oganj vječni?” (Matej 25, 41.) Kakvog li strašnog ruganja!

Sramne li optužbe protiv mudrosti i pravednosti Božje!
Teorija o besmrtnosti duše je jedna od onih lažnih nauka koju
je Rim uzeo od neznaboštva i unio u kršćansku vjeru. Martin Luter
je stavlja u grupu “čudovišnih izmišljotina, koje sačinjavaju blato
dekretalija”. (Petavel, Pitanje besmrtnosti, str. 255). U svojim pri-
mjedbama o Salamunovim riječima u Pro-povjedniku, da mrtvi ništa
ne znaju, reformator kaže: “Ovo je još jedan dokaz da su mrtvi
besvjesni. Tamo, kaže Salamun, nema rada, ni mišljenja, ni znanja
,ni mudrosti. Salamun vjeruje da mrtvi spavaju i da uopće ništa
ne znaju. Oni tamo leže ne računajući ni dane ni godine. Ali kada
se probude, izgledat će im kao da su spavali jedva jedan trenutak.”
(Luter, “Izlaganje Salamunove knjige Propovjednik”, str. 152.)
Nigdje u Svetom pismu ne piše da pravednici primaju svoju
nagradu ili grešnici kaznu u trenutku smrti. Patrijarsi i proroci nisu
ostavili ovakvo tvrd̄enje. Krist i njegovi apostoli nisu o tome dali
nikakav nagovještaj. Biblija jasno uči da mrtvi ne idu neposredno
u nebo, nego da oni spavaju do uskrsnuća (1. Solunjanima 4, 14;
O Jobu 14, 10-12.) Istoga dana kada se prekine srebrno uže i čaša
[447] se zlatna razbije (Propovjednik 12, 6), prestaju sve misli čovjekove.
Oni koji silaze u grob su u miru. Oni ne znaju više ni o čemu
što se dogad̄a pod suncem. (O Jobu 14, 21.) Blaženog li mira za
umrle pravednike! Za njih je vrijeme, bilo kratko ili dugo, samo
jedan trenutak. Oni spavaju, i Božja truba će ih probuditi u slavnu
besmrtnost. “Jer će zatru-biti, i mrtvi će ustati neraspadljivi... A kad
se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost, i ovo1 se smrtno obuče
u besmrtnost, onda će se zbiti ona riječ što je napisana: pobjeda
proždrije smrt. Gdje ti je, smrti žalac?” “Gdje ti je grobe, pobjeda?”
(1. Korinćanima 15, 52—55.) Kada umrli pravednici budu pozvani
iz svog dubokog sna. nastavit će da misle upravo tamo gdje su
njihove misli bile prekinute. Posljednje osjećanje bio je smrtni strah,
posljednja misao da podliježu sili groba. Kad budu uskrsli iz groba,
njihova prva radosna misao bit će izražena u pobjedonosnom uskliku:
“Gdje ti je, smrti, žalac? Gdje ti je, grobe, pobjeda?-” 1. Korinćanima
[448] 15, 55.
Poglavlje 34.—Spiritizam
Služba svetih and̄ela, kako je prikazana u Svetom pismu, veoma

je utješna i dragocjena istina za svakog Kristovog sljedbenika. Ali
biblijska nauka o ovom predmetu izopačena je i pomračena zablu-
dama opće raširenog vjerovanja. Nauka o prirodnoj besmrtnosti,
uzajmijena od mnogobožačke filozofije i uvedena u kršćansku vjeru
za vrijeme mraka velikog otpada, zamijenila je istinu koju Sveto
pismo tako jasno uči, a to je da “mrtvi ne znaju ništa”. Hiljade njih
vjeruju da su duhovi umrlih oni “službeni duhovi koji su poslani na
službu onima koji će naslijediti spasenje”. A ovo se protivi nauci
Svetoga pisma koje uči da su nebeski and̄eli postojali i bili povezani
sa historijom čovječanstva prije smrti ijednog ljudskog bića.
Nauka o čovjekovoj svjesnosti za vrijeme smrti, naročito vjero-
vanje da se duhovi umrlih vraćaju da bi služili živima, pripravila je
put modernom spiritizmu. Ako se mrtvi nalaze u prisutnosti Boga i
svetih and̄ela, i imaju daleko više znanja nego što su imali ranije, za-
što se ne bi vratili na zemlju da prosvjetljuju i poučavaju žive? Ako
duhovi umrlih, kao što uče ugledni teolozi, lebde nad svojim prijate-
ljima na zemlji, zašto im ne bi bilo dozvoljeno da se sa njima druže,
da ih opominju da ne griješe i da ih tješe u nevoljama? Kako mogu
oni koji vjeruju da je čovjek za vrijeme smrti svjestan da odbijaju
ono što im dolazi kao božansko vidjelo od strane ovih proslavljenih
bića? Evo jednog sredstva koje se smatra svetim, a kojim se sotona
služi da bi postigao svoje ciljeve. Pali and̄eli, koji izvršavaju njegove
zapovijesti, javljaju se kao vjesnici iz svijeta duhova. Tvrdeći da
žive dovodi u vezu sa mrtvima, knez zla vrši na njih koban utjecaj.
On ima moć da pred ljudima imitira lik njihovih preminulih
prijatelja. Imitacija je savršena: isti izgled, riječi, glas — sve se [449]
oponaša sa izvanrednom tačnošću. Mnogi su utješeni uvjeravanjem
da njihovi mili uživaju blaženstvo neba i, ne shvatajući opasnost,
slušaju “lažne duhove i nauke d̄avolske” (1. Timoteju 4, 1).
Kada su navedeni da vjeruju da se mrtvi stvarno vraćaju i razgo-
varaju sa njima, sotona čini da im se pojave oni koji su nespremni
427
otišli u grob. Oni tvrde da su sretni na nebu, i da tamo čak zauzimaju

visoke položaje. Na ovaj način širi se zabluda da nema razlike iz-
med̄u pravednih i grešnika. Tobožnji posjetioci iz duhovnog svijeta
daju katkada opomene i upozorenja koja se pokažu tačna. Ali, kada
zadobiju povjerenje, oni iznose takve nauke koje direktno potkopa-
vaju vjeru u Sveto pismo. Pod izgovorom da se mnogo interesiraju
za blagostanje svojih prijatelja na zemlji, zavode ih na najopasnije
zablude. Činjenica da oni kažu neke istine, i da nekada proreknu i
buduće dogad̄aje, daje njihovim tvrd̄enjima izgled vjerodostojnosti,
i veliki broj ljudi prihvata njihovo lažno učenje tako brzo, i vjeruje
tako slijepo, kao da su to najsvetije biblijske istine. Božji zakon se
odbacuje, Duh milosti se prezire, a krv zavjeta se smatra kao nešto
nesveto. Duhovi poriču Kristovo božanstvo, pa čak i samog Stvo-
ritelja izjednačuju sa sobom. Na ovaj način veliki buntovnik, pod
novom maskom, nastavlja protiv Boga svoju bunu, koja je otpočela
na nebu i koja traje skoro šest hiljada godina na zemlji.
Mnogi pokušavaju da spiritističke pojave objasne kao prijevare
i vješte čarolije samog medijuma. Ali, iako je istina da se trikovi
mad̄ioničarske vještine često podmeću kao istinite pojave, bilo je
i pravih manifestacija jedne natprirodne sile. Tajanstveno kucanje,
kojim je otpočeo moderni spiritizam, nije bilo proizvod ljudske
obmane i vještine, nego neposredno djelo zlih and̄ela, koji su na
ovaj način uveli jedno od najuspješnijih obmana koje upropašćuju
dušu. Mnogi će se uhvatiti u zamku vjerujući da je spiritizam samo
jedna ljudska obmana. Kada se budu suočavali sa pojavama koje će
morati da smatraju natprirodnima, bit će prevareni i prinud̄eni da ih
prihvate kao veliku Božju silu.
Ovi ljudi ne mare za svjedočanstvo Svetoga pisma o čudesima
koja čine sotona i njegovi and̄eli. Sotoninom moći su faraonovi
čarobnjaci imitirali Božje djelo. Pavao svjedoči da će pred drugi
Kristov dolazak biti sličnih otkrivenja sotonine sile. Gospodnjem do-
[450] lasku će prethoditi “djelovanje sotonino sa svakom silom i znacima
i lažnim čudesima, i sa svakom prijevarom nepravde”. (2. Solunja-
nima 2, 9.) A apostol Ivan, opisujući čudotvornu silu koja će se
pojaviti u posljednjim danima, kaže: “I učini čudesa velika, i učini
da i oganj silazi s neba na zemlju pred ljudima. I vara one koji žive
na zemlji znacima koji joj biše dani da čini.” Otkrivenje 13, 13.
14. Ovdje nije riječ o običnim prijevarama. Ljudi će biti prevareni
Spiritizam 429
stvarnim čudesima, koja će sotonska orud̄a moći da čine, a ne koja

izgleda da čine.
Knez tame, koji toliko vremena posvećuje sve snage svoje ve-
like inteligencije djelu prijevare, spretno prilagod̄ava svoja iskušenja
ljudima svih staleža i položaja. Obrazovanima predstavlja spiritizam
u njegovim finijim i intelektualnim vidovima, i tako mu uspijeva
da mnoge uvuče u svoju zamku. Mudrost koju daje spiritizam, po
riječima apostola Jakova, ne “dolazi odozgo”, nego je “zemaljska,
ljudska, d̄avolska”. (Jakov 3, 15.) Ovo, med̄utim, veliki varalica vje-
što krije uvijek kada to može uspješno da posluži njegovom cilju.
Onaj koji je imao silu da se pojavi u pustinji kušanja pred Kristom,
ogrnut sjajem nebeskog serafima, pojavljuje se i ljudima u najpriv-
lačnijem vidu kao and̄eo svjetlosti. On laska razumu otkrivajući
mu uzvišene predmete, oduševljava ljudsku maši,u veličanstvenim
prizorima i osvaja osjećanja svojim rječitim opisima ljubavi i do-
brote. On daje mašti uzvišen polet, i podstiče ljude da imaju tako
visoko mišljenje svojoj vlastitoj mudrosti da u svojim srcima preziru
Vječnoga. Ovo moćno biće, koje je imalo silu da odvede Otkupitelja
svijeta na najvišu goru i da mu pokaže sva zemaljska carstva i nji-
hovu slavu, iznijet će i ljudima svoja iskušenja, kojima će izopačiti
razum svima onima koji nisu pod zaštitom božanske sile.
Sotona sada obmanjuje ljude laskanjem kao što je obmanuo Evu
u Edemu; budi u njima želju da traže zabranjeno znanje podstrekava
u njima častoljubivu težnju za samouzvišenjem. Popuštanje ovim
zlim željama prouzrokovalo je njegov pad, a sada nastoji da time
prouzrokuje i propast ljudi. “Pa ćete postati kao bogovi”, izjavljuje
on, “i znati šta je dobro što li zlo”. (1. Mojs. 3, 5.) Spiritizam uči
“da je čovjek biće napretka i da mu je odred̄eno da se neprestano, od
rod̄enja pa sve do vječnosti, približava Božanstvu.” I dalje: “Svako
razumno biće sudit će samo sebi, a ne drugo.” “Sud će biti pravedan,
jer je to vlastiti sud. .. Prijesto je u tebi samome.” Jedan spiritistički
učitelj je rekao kada se ova “duhovna svijest” probudila u njemu:
“Svi moji bližnji su polubogovi koji nisu pali.” A jedan drugi je [451]
izjavio: “Svako pravedno i savršeno biće je Krist.”
Tako je sotona na mjesto pravde i savršenstva vječnoga Boga,
pravog predmeta poštovanja; i na mjesto savršene pravednosti Bož-
jeg zakona, pravog mjerila ljudskih ideala, postavio grešnu i nestalnu
ljudsku prirodu, kao jedini predmet poštovanja, jedino pravilo suda

i mjerilo karaktera. To je napredak, ali ne unaprijed, nego unazad.
Zakon je naše intelektualne i duhovne prirode da se mi mije-
njamo onim što posmatramo. Naš um je prožet onim čime se bavi.
Mi postajemo slični onome što smo navikli da volimo i poštujemo.
Čovjek se nikada neće uzdići više nego što je njegovo shvatanje o
čistoti, dobroti i istini. Ako je njegovo “ja” njegov najviši ideal, on
neće nikada postići nešto uzvišeni je. Naprotiv, on će padati sve niže
i niže. Samo Božja milost ima silu da čovjeka uzdigne. Prepušten
sam sebi, on će neminovno padati sve dublje.
Ljudima koji popuštaju svojim strastima, koji su željni uživa-
nja, tjelesnima, spiritizam se javlja u manje prefinjenom vidu nego
onima koji su obrazovani i kulturni; u njegovim grubljim oblicima
oni nalaze upravo ono što odgovara njihovim sklonostima. Sotona
proučava svaki znak slabosti ljudske prirode, vodi računa o grijesima
koje je svaki pojedinac sklon da čini, i onda se trudi da ne propusti
nijedne prilike da zadovolji njihove sklonosti ka zlu. On navodi
ljude da pretjeruju u onome što je samo po sebi dozvoljeno, i da
neumjerenošću oslabe svoju fizičku, duševnu i moralnu snagu. On
je uništio i još uništava hiljade njih putem zadovoljavanja niskih
strasti, kojima čini ljudsku prirodu grubom. I kao vrhunac svog djela,
on tvrdi preko duhova da “pravo znanje uzdiže čovjeka iznad svih
zakona”; da je “sve što postoji dobro”; da “Bog nikoga ne osud̄uje”;
i da su “svi grijesi koje činimo nevini”. Kada su ljudi ovako zavedeni
da vjeruju da je želja najviši zakon, da sloboda znači razuzdanost,
i da čovjek ima samo sebi da polaže račun, treba li se onda čuditi
što svuda vlada tolika pokvarenost i moralna izopačenost? Mnogi
požudno prihvataju nauku koja im daje slobodu da ugad̄aju sklo-
nostima svoga telesnoga srca. Uzde samosavlad̄ivanja prepuštaju se
požudama, duhovne i duševne snage se potčinjavaju životinjskim
nagonima, a sotona likujući uvlači u svoju mrežu hiljade onih koji
[452] kažu da su Kristovi sljedbenici.
Ali nitko ne bi trebalo da bude zaveden lažnim tvrd̄enjima spi-
ritizma. Bog je dao svijetu dovoljno svjetlosti da može da otkrije
zamke. Kao što smo već vidjeli, teorija koja čini stvarni temelj spi-
ritizma je u protivrječnosti sa jasnim tvrd̄enjima Svetoga pisma.
Biblija uči da mrtvi ništa ne znaju; da su njihove misli prestale; da
Spiritizam 431
oni nemaju udjela ni u čemu što se dogad̄a pod suncem niti išta
znaju o radostima i nevoljama onih koji su im najmiliji na svijetu.
Štaviše, Bog je izričito zabranio svaku tobožnju vezu sa duho-
vima preminulih. Med̄u Jevrejima su postojali ljudi koji su tvrdili,
kao i spiritisti danas, da održavaju vezu sa mrtvima. Ali “duhovi po-
gad̄ački” (Djela 16, 16.), kako su nazvani ovi posjetioci sa drugoga
svijeta, nazivaju se u Bibliji “duhovi d̄avolski”. (Uporedi 4. Mojsi-
jeva 25, 1—3; Psalam 106, 28; 1. Korinćanima 10, 20; Otkrivenje
16, 14.) Gospod je kazao da je gad i zabranio pod smrtnom kaznom
održavanje veze sa ovakvim duhovima. (3. Mojsijeva 19, 31; 20, 27.)
Već samo ime “vraćanje” izaziva danas preziranje. Tvrd̄enje da ljudi
mogu da stupe u vezu sa zlim duhovima smatra se kao priča mračnog
srednjeg vijeka. Ali spiritizam, koji broji stotine hiljada, pa čak i
milione pristalica; koji je prodro u naučne krugove; koji se uvukao
u crkve i naišao na naklonost u zakonodavnim tijelima, pa čak i u
kraljevskim dvorovima, — ova silna obmana samo je oživljavanje, u
novom ruhu, onog u staro doba osud̄enog i zabranjenog vračarstva.
Kad ne bismo imali drugih dokaza o pravom karakteru spiri-
tizma, za kršćane trebalo bi da je dosta što ovi duhovi ne prave
razliku izmed̄u pravde i grijeha, izmed̄u najčistijih i najplemenitijih
Kristovih apostola i veoma pokvarenih sotoninih slugu. Time što so-
tona najniže ljude uzdiže kao da su na nebu, i daje im tamo počasna
mjesta, on kaže svijetu: “Nije važno koliko ste zli, nije važno da li
vjerujete u Boga i Bibliju ili ne. Živite kako hoćete. Nebo je vaša
domovina.” Učitelji spiritizma, u stvari, tvrde: “Tko god čini zlo,
po volji je Gospodu, i takvi su mu mili; ili gdje je Bog koji sudi?”
Malahija 2, 17. Božja Riječ kaže: “Teško onima koji zlo zovu dobro,
a dobro zlo, koji prave od mraka svjetlost, a od svjetlosti mrak.”
Izaija 5, 20.
Ovi lažni duhovi javljaju se u obliku “apostola” koji protivrječe
onome što su pisali apostoli nadahnuti Svetim Duhom dok su bili
na zemlji. Oni poriču božansko porijeklo Biblije, i tako ruše temelj [453]
nade kršćanina i gase svjetlost koja pokazuje put u nebo. Sotona
čini da svijet vjeruje da je Biblija samo jedna bajka ili knjiga koja
odgovara dobu djetinjstva ljudskog roda, ali na koju sada treba druk-
čije gledati, ili je potpuno odbaciti kao zastarjelu. A kao zamjenu
za Božju Riječ, on ističe spiritističke pojave. To je sredstvo koje je
potpuno pod njegovom kontrolom. Ovim sredstvom on može postići
da svijet vjeruje u ono što on hoće. Knjigu koja treba da osudi njega
i njegove sljedbenike, odbacuje; a Spasitelja svijeta prikazuje kao
običnog čovjeka. Kao što je rimska straža, koja je čuvala Isusov
grob, proširila lažne glasove, kako su je naučili svećenici i starješine
da bi pobili njegovo uskrsenje, tako i pristalice spiritističkih pojava
pokušavaju da dokažu da u životu našeg Spasitelja nema ničega
čudesnog. Pošto su tako Isusa stavili u pozadinu, oni skreću pažnju
na svoja vlastita čudesa tvrdeći da ona daleko nadmašuju Kristova
djela.
Istina je da spiritizam danas mijenja svoj oblik i, prikrivajući
neke svoje najgrublje crte, poprima kršćansko ruho. Ali njegove
izjave sa govornice i preko štampe su se objavljivale mnogo godina,
i u njima je otkriven njegov pravi karakter. Ovo učenje ne može se
poreći ni sakriti.
Cak i u svome današnjem obliku, daleko od toga da bi bio manje
opasan nego ranije, on je, u stvari, još opasniji jer je prepredeniji.
Dok se ranije odricao Krista i Biblije, sada izjavljuje da oboje pri-
hvaća. Ali Biblija se tumači na takav način koji se svid̄a nepreporo-
d̄enom srcu, a njene svečane i važne istine se smatraju bezvrijednim.
Ljubav se ističe kao glavna Božja osobina, ali ona se prikazuje kao
raznježena sentimentalnost, koja ne pravi razliku izmed̄u dobra i
zla. Božja pravednost, njegovo gnušanje na grijeh, zahtjevi njego-
vog svetog zakona — sve se to smatra nevažnim. Narod se uči da
Deset zapovijesti smatra mrt-vim slovom. Privlačne i očaravajuće
priče djeluju na čula i navode ljude da odbace Bibliju kao temelj
svoje vjere. Krista se i sada odriču kao i nekada. Ali sotona je toliko
ljudima zaslijepio oči da ne primjećuju prijevare.
Malo je njih koji imaju pravi pojam o zavodničkoj moći spiri-
tizma i o opasnosti koja prijeti onima koji dolaze pod njegov utjecaj.
Mnogi se bave njime samo da bi zadovoljili svoju radoznalost. Oni, u
stvari, ne vjeruju u njega, i sa užasom bi odstupili natrag pri pomisli
[454] da bi mogli pasti pod vlast duhova. Ali oni se usud̄uju stupiti na za-
branjeni teren, a moćni neprijatelj vrši nad njima svoju moć i protiv
njihove volje. Ako se samo jedanput potčine njegovom utjecaju, on
ih zarobljava. Nemoguće je da se svojom vlastitom snagom otrgnu
od njegovog zavodljivog i primamljivog čaranja. Ništa osim Božje
sile, darovane kao odgovor na ozbiljnu molitvu vjere, ne može da
oslobodi ove duše uhvaćene u zamku.
Spiritizam 433
Svi oni koji popuštaju grešnim sklonostima ili svjesno gaje neki
poznati grijeh, navlače na sebe sotonina iskušenja. Oni se odvajaju
od Boga i od zaštite njegovih and̄ela; i kada im sotona iznosi svoje
obmane, oni su bez odbrane i postaju lako njegov plijen. Oni koji
se na ovaj način predaju njegovoj sili ni ne slute gdje će završiti.
Pošto ih savlada, kušač će ih upotrebiti kao svoja orud̄a da bi i druge
namamio u propast.
Prorok Izaija kaže: “I ako vam reku: pitajte vračare i gatare, koji
šapću i mrmljaju, recite: ne treba li narod da pita Boga svojega?
ili će pitati mrtve mjesto živih? Zakon i svjedočanstvo tražite. Ako
li tko ne govori tako, njemu nema zore.” Izaija 8, 19. 20. Da su
ljudi htjeli da prihvate u Svetom pismu tako jasno iznesenu istinu o
čovječjoj prirodi i o stanju mrtvih, oni bi u tvrd̄enjima i pojavama
spiritizma vidjeli djelovanje sotone sa njegovom silom, znacima i
lažnim čudesima. Ali umjesto da odbace lažnu slobodu, tako dragu
tjelesnom srcu, i da se odreknu grijeha koji im je omilio, mnogi
zatvaraju oči pred svjetlošću i, ne mareći za opomene, i dalje tako
čine, dok sotona plete svoje mreže oko njih, te oni postaju njegov
plijen. “Jer ljubavi istine ne primiše da bi se spasli”, zato “će im Bog
poslati silu prijevare da vjeruju laži”. 2. Solunjanima 2, 10. 11.
Oni koji su ustali protiv učenja spiritizma napadaju ne samo
ljude nego i sotonu i njegove and̄ele. Oni su se upustili u borbu sa
vlastima i silama tame ispod neba. Sotona neće ustupiti ni stope
svoga terena, osim ako bude potisnut silom nebeskih vjesnika. Božji
narod treba da bude sposoban da mu se odupre kao naš Spasitelj
riječima: “Pisano je.” Sotona može i danas, kao i u Isusovo vrijeme,
da citira mjesta iz Svetog pisma, i on izopačava njegovo učenje da
bi podupro svoje obmane. Oni koji žele u ovo vrijeme opasnosti
čvrsto da stoje, moraju lično dobro razumjeti svjedočanstvo Svetoga
pisma.
Mnogi će se suočiti sa d̄avolskim duhovima koji će im se poja-
viti u obliku njihovih dragih rod̄aka i prijatelja, objavi ju- jući im [455]
najopasnije zablude. Ovi posjetioci će utjecati na naša najnježnija
osjećanja i činit će čudesa da bi poduprli svoja tvrd̄enja. Moramo
biti spremni da im se suprotstavimo biblijskom istinom — da mrtvi
ništa ne znaju i da su oni koji se tako javljaju d̄avolski duhovi.
Upravo pred nama je “čas iskušenja koji će doći na sav vasioni
svijet da iskuša one koji žive na zemlji”. Otkrivenje 3, 10. Svi oni
čija vjera nije čvrsto utemeljena na Božjoj Riječi, bit će prevareni
i nadvladani. Sotona radi “sa svakom prijevarom nepravde” da bi
sinove čovječje potčinio svojoj vlasti, i nje-gove će se prijevare sve
više povećavati. Ali on može svoj cilj da postigne samo onda ako
čovjek dobrovoljno pristane na njegova iskušenja. Oni koji ozbiljno
traže poznanje istine i bore se da poslušnošću očiste svoje duše, i
čine sve što je u njihovoj moći da se pripreme za borbu, naći će u
Bogu istine sigurnu zaštitu. “Jer si održao riječ trpljenja mojega, i ja
ću tebe sačuvati” (Otkrivenje 3, 10.) jeste Spasitelj evo obećanje. On
će prije poslati sve and̄ele sa neba da zaštiti njegov narod nego što
će dopustiti sotoni da nadvlada i jednu dušu koja se u Njega uzda.
Prorok Izaija iznosi strašnu obmanu koja će doći na grešnike
i koja će učiniti da se osjećaju sigurnim od osude Božjeg suda:
“Uhvatismo vjeru sa smrću i ugovorismo s grobom; kad zad̄e bič
kao povodanj, neće nas dohvatiti, jer od laži načinismo sebi utočište
i za prijevaru zaklonismo se.” Izaija 28, 15.
U ovu grupu ljudi ubrajaju se oni koji se u svojoj tvrdoglavoj
nepokajanosti tješe uvjeravanjem da za grešnika neće biti kazne, da
će svi ljudi, ma kako bili pokvareni, otići na nebo gdje će biti kao
Božji and̄eli. Ali još sigurnijima se smatraju oni koji čine zavjet
sa smrću i ugovor sa grobom, koji odbacuju istine koje je nebo
predvidjelo kao zaštitu za pravednike u danima nevolje, a traže
utočište u lažima koje im sotona pruža u vidu primamljive obmane
spiritizma.
Više nego zapanjujuća je zasljepljenost ljudi našeg naraštaja. Hi-
ljade odbacuju Božju Riječ kao nedostojnu vjerovanja, a sa velikim
povjerenjem prihvaćaju sotonine prijevare. Skeptici i rugači napa-
daju kao vjerske fanatike one koji se bore za vjeru proroka i apostola,
i nalaze zadovoljstvo u ismjehivanju svečanih izjava Svetoga pisma
o Kristu, planu spasenja i sudu koji će pohoditi sve one koji odba-
cuju istinu. Oni pokazuju duboko sažaljenje prema onima koji su po
[456] njihovom mišljenju tako ogra- ničeni, slabi i praznovjerni da mogu
priznati Božja prava i biti poslušni zahtjevima njegovog zakona. Oni
pokazuju takvu sigurnost kao da su zaista sklopili zavjet sa smrću i
sa grobom, kao da su podigli neprelaznu, neprobojnu ogradu izmed̄u
sebe i Božje osvete. Ništa ne može da probudi njihov strah. Oni su
se tako potpuno predali kušaču, tako su se tijesno sjedinili sa njime
Spiritizam 435
i toliko ispunili njegovim duhom da nemaju snage ni želje da se

otrgnu iz njegove zamke.
Sotona se dugo pripremao za svoj posljednji napor da obmane
svijet. On je postavio temelj svome radu obećanjem koje je dao
Evi u Edemu: “Nećete vi umrijeti, nego će vam se u onaj dan kad
okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati šta je
dobro što li zlo.” 1. Mojsijeva 3, 4. 5. Malo po malo je pripravio
put za svoje najveće djelo prijevare u razvoju spiritizma. Još nije
postigao potpuno ostvarenje svojih namjera; ali će ih ostvariti u
posljednjem ostatku vremena. Prorok kaže: “I vidjeh... tri nečista
duha kao žabe. Jer su ovo duhovi d̄avolski koji čine čudesa i izlaze
carevima svega vasionoga svijeta da ih skupe na boj za onaj veliki
dan Boga svedržitelja.” (Otkrivenje 16, 13. 14.) Izuzev onih koje će
Božja sila vjerom u njegovu Riječ sačuvati, cio svijet će biti uvučen
u ovu prijevaru. Narod uljuljan u kobnu sigurnost probudit će se tek
onda kada se na nj bude počeo izlivati Božji gnjev.
Gospod kaže: “I izvršit ću sud po pravilu i pravdu po mjerilima;
i grad će potrti lažno utočište, i voda će potopiti zaklon. I vjera vaša
sa smrću uništit će se, i ugovor vaš sa grobom neće ostati; a kad zad̄e
bič kao povodanj, potlačit će vas.” Izaija 28, 17. 18. [457]
Poglavlje 35.—Namjere papstva
Protestanti danas gledaju na katolicizam mnogo povoljnije nego

u prošlosti. U zemljama gdje je katolicizam u manjini, i gdje katolici
zauzimaju pomirljiv stav da bi zadobili utjecaj, primjećuje se sve
veća ravnodušnost u pogledu nauka koje rastavljaju protestantske
crkve od papske hijerarhije. Sve više preovlad̄uje mišljenje da raz-
like o važnim pitanjima nisu tako velike kao što se smatralo, i da
samo malo popuštanja od strane protestanata može dovesti do boljih
odnosa sa Kimom. Bilo je vrijeme kada su protestanti visoko cijenili
slobodu savjesti, koja je bila skupo plaćena. Učili su svoju djecu da
se gnušaju papstva I smatrali su svaku težnju za prijateljstvom sa
Rimom nevjerstvom prema Bogu. Ali, koliko su drukčija osjećanja
koja se sada ispoljavaju!
Branioci papstva tvrde da je katolička crkva oklevetana, i protes-
tantski svijet je sklon da prihvati ovo tvrd̄enje. Mnogi smatraju da je
nepravedno što se današnja rimska crkva procjenjuje po strahotama i
bezumnosti, koje su obilježavale njenu vlast za vrijeme vjekova nez-
nanja i tame. Oni opravdavaju njenu strašnu okrutnost prikazujući je
kao rezultat divljaštva onog vremena i tvrde da je utjecaj moderne
prosvjećenosti promijenio njena osjećanja.
Zar su ovi ljudi zaboravili zahtjev Rima na nepogrešivost, koji
je ova ponosita vlast isticala u toku osam stotina godina? Daleko
od toga da napusti svoj zahtjev, ona ga — u devetnaestom vijeku
— ističe sa još većom odlučnošću nego ikada ranije. Rim tvrdi
da katolička crkva “nije nikada pogriješila niti će, pre-ma Svetom
pismu, ikada pogriješiti”!294 Kako se onda ona može odreći načela
koja su u toku prošlih vjekova njome upravljala?
Papska crkva neće nikada odstupiti od svoga zahtjeva na ne-
[458] pogrešivost. Ona smatra da je imala pravo u svemu što je učinila
kad je progonila one koji su odbacili njene dogme. Zar ona ne bi
ponovila ista djela kada bi joj se pružila prilika za to? Neka samo
budu uklonjena ograničenja koja sada postavljaju svjetovne vlasti, i
436
Namjere papstva 437
neka Rim ponovo zadobije svoju nekadašnju vlast, ubrzo će oživjeti
njegovo nasilje i progonstvo.
Jedan poznati pisac ovako govori o stavu papske vlasti prema
slobodi savjesti i opasnostima koje naročito prijete Sjedinjenim
Državama, ako bi ona uspjela da sprovede svoje ciljeve.
“Mnogi u Sjedinjenim Državama smatraju strah od katolicizma
za ograničenost ili djetinjariju. Oni ne vide u karakteru i stavu
katolicizma ništa što bi bilo u protivrječnosti sa našim slobodarskim
ustanovama, niti u njegovom jačanju nalaze išta što bi bilo opasno.
Zato uporedimo najprije neka od glavnih načela američke državne
uprave sa načelima katoličke crkve.
Ustav Sjedinjenih Država garantira slobodu savjesti. To je nešto
najdragocjenije i najvažnije. Papa Pije IX je rekao u svojoj poslanici
od 15. kolovoza 1854. godine: ‘Besmislena i pogrešna učenja i
prazno naklapanje o odbrani slobode savjesti je krajnje pogubna
zabluda, — kuga koja najviše prijeti jednoj dr-žavi’. Isti papa u
svojoj poslanici od 8. prosinca 1864. godine izriče prokletstvo nad
‘onima koji brane slobodu savjesti i vjere’, kao i nad svima onima
koji podupiru mišljenje da crkva ne smije upotrebljavati silu’.
Miroljubivi ton Rima u Sjedinjenim Državama nikako ne znači
promjenu duha. Rim je tolerantan kada je nemoćan. Biskup O’
Konor kaže: ‘Sloboda vjeroispovijesti samo se trpi dok se ne može
drukčije postupati bez opasnosti po katolički svijet..., Nadbiskup
Sv. Luja rekao je jednom prilikom: ‘Krivovjerstvo i nevjerovanje su
zločini, i u kršćanskim zemljama, kao na primjer u Italiji i Španiji,
gdje je čitavo stanovništvo katoličko i gdje je katolička religija bitni
dio državnih zakona, oni se kažnjavaju kao svaki drugi prijestup ...
Svaki kardinal, nadbiskup i biskup u katoličkoj crkvi polaže papi
zakletvu vjernosti, koja sadrži ove riječi: ‘Obećavam da ću progo-
niti svim svojim silama krivovjerce, otpadnike i buntovnike protiv
našeg gore imenovanog gospodara (pape) ili njegovih pomenutih
nasljednika i da ću im se najenergičnije suprotstav-ljati.”295
Istina je da i u rimokatoličkoj crkvi ima pravih kršćana. Hiljade
njih služe Bogu prema svjetlosti koju imaju. Njima nije dopušteno [459]
da čitaju Božju Riječ, i zato ne mogu upoznati istinu. Oni nisu
nikada uočili razliku izmed̄u žive službe srca i niza uobičajenih
formi i obreda. Bog gleda sa nježnim saosjećanjem na ove duše koje
su odgajane u vjeri koja je puna obmana i koja ne može zadovoljiti
dušu. On će učiniti da zraci svjetlosti prodru kroz gustu tamu koja
ih okružava. Otkrit će im istinu kakva je u Isusu, i mnogi će se još
priključiti njegovom narodu.
Katolicizam kao vjerski sistem nije ni danas bliži Kristovom
evand̄elju nego što je bio ma u kome ranijem odsjeku svoje .historije.
Protestantske su crkve u velikoj tami, jer bi inače primijetile znake
vremena. Rimska crkva ima dalekosežne planove. Ona se služi
svim sredstvima da proširi svoj utjecaj i poveća svoju silu; ona se
priprema, za žestoku i odlučnu borbu da ponovo zadobije prevlast u
svijetu, da opet uvede progonstvo i da sruši sve što je protestantizam
sagradio. Katolicizam zadobija teren na sve strane. Pogledajte na sve
veći broj njegovih crkava i kapela u protestantskim zemljama. Vidite
kolika je u Americi popularnost njegovih visokih škola i seminara
koje protestanti posjećuju u velikom broju. Vidite kako u Engleskoj
napreduje ritualizam i kako su česta prelaženja u redove katolicizma.
(Ritualizam je jedna vjerska stranka osnovana u Oksfordu 1833.
.godine koja se trudi da englesku crkvu približi katoličkoj.) Ovo
treba da uznemiri sve one koji cijene čista načela evand̄elja.
Protestanti su stupili u vezu sa papstvom i štite ga. Učinili su
sporazume i ustupke koji iznenad̄uju i same katolike, koji to ne mogu
da shvate. Zatvaraju oči pred pravim karakterom rimske crkve i
opasnostima koje im prijete od njene prevlasti. Narod treba da ustane
i da se odupre jačanju ovog najopasnijeg neprijatelja grad̄anskih i
vjerskih sloboda.
Mnogi protestanti misle da je katolička religija bez privlačnosti
i da je njeno bogosluženje dosadna i besmislena ceremonija. Oni
se varaju. Iako je katolicizam osnovan na obmanama, prijevara nije
sasvim gruba i nevješta. Bogosluženje rimske crkve, svojim cere-
monijama, ostavlja najdublji utisak. Njen blistav raskoš i svečani
obredi očaravaju čula i ušutkavaju glas razuma i svijesti. Oko je
očarano. Raskošni hramovi, veličanstvene procesije, zlatni oltari,
dragim kamenjem ukrašeni kovčezi sa relikvijama svetaca, odabrane
slike i umjetnički kipovi, — sve to probud̄uje estetsko čuvstvo. I
[460] uho je očarano. Muzika je nenadmašiva. Kada zazvuče bogati tonovi
orgulja, pomiješani sa melodijama mnogih glasova, i odjeknu kroz
visoke kupole i kolonade veličanstvenih katedrala, duša se ispunjava
strahom i poštovanjem.
Namjere papstva 439
Ovaj vanjski sjaj, raskoš i ceremonije, koje samo obmanjuju

težnju duša opterećenih grijehom, dokaz su unutrašnje po-kvarenosti.
Kristovoj vjeri nije potrebna ovakva raskoš da bi joj služila kao
preporuka. U svjetlosti koja sija sa križa, pravo kršćanstvo izgleda
tako čisto i privlačno da nikakva vanjska ukrašavanja ne mogu
povećati njegovu pravu vrijednost. Krotki i mirni duh, koji je pred
Bogom mnogo cijenjen, jeste ona sveta ljepota.
Sjajni stil nije neophodan znak čistih i uzvišenih misli. Smisao
za umjetnost i prefinjen ukus često mogu biti i u jednoj zemaljskoj i
čulnoj duši. Sotona se često time služi da navede ljude da zaborave
na potrebe svoje duše, da izgube iz vida budući, vječni život, da se
odvrate od svoga moćnog Pomagača i da žive isključivo za ovaj
svijet.
Religija puna ceremonija i vanjskog sjaja privlačna je za nepre-
porod̄ene srce. Raskoš i ceremonije katoličkog bogosluženja imaju
zavodnu, očaravajuću silu, koja je mnoge prevarila, tako da gledaju
na katoličku crkvu kao na prava nebeska vrata. Samo oni koji čvrsto
stoje na temeljima istine, čija su srca obnovljena Božjim Duhom,
zaštićeni su od njenoga utjecaja. Hiljade onih koji nemaju živog
iskustva sa Kristom bit će zavedeni da prihvate obličje pobožnosti
koje je bez ikakve sile. Takva religija je upravo ono što mnogi žele.
Pošto crkva tvrdi da ima pravo da oprašta grijehe, mnogi katolici
smatraju da mogu slobodno da griješe. Ispovijest, bez koje crkva
ne daje oproštenje, takod̄e mnogo pomaže zlu. Onaj koji priklanja
svoja koljena pred grešnim čovjekom, i u ispovijesti mu otkriva
svoje tajne misli i pobude srca, ponižava svoje ljudsko dostojanstvo
i izopačava svako plemenito osjećanje svoje duše. Otkrivajući svoje
grijehe svećeniku, — grešnom i smrtnom čovjeku, koji se često
odaje piću i porocima, — čovjek slabi i kvari svoj karakter. Njegovo
shvaćanje o Bogu svedeno je na lik palog čovjeka, jer se tu svećenik
javlja kao Božji namjesnik. Ovo ponižavajuće ispovijedanje čovjeka
čovjeku je tajni izvor iz koga izlaze mnoga zla koja pogane svijet
i pripremaju ga za konačno uništenje. Ali onome koji je popustljiv
prema samome sebi ugodnije je da se ispovijedi smrtnom čovjeku
nego da svoje srce otvori Bogu. Ljudskoj prirodi više odgovara da [461]
čini pokoru nego da se odrekne grijeha. Lakše je mučiti svoje tijelo
koprivama i oštrim lancima negoli razapeti tjelesne želje. Tjelesno
srce više voli da nosi teške okove nego da primi Kristov jaram.
Postoji upadljiva sličnost izmed̄u rimske crkve i jevrejske crkve

u vrijeme Kristovog prvog dolaska. Dok su Jevreji tajno gazili svako
načelo Božjeg zakona, izvana su bili vrlo strogi u pogledu držanja
njegovih propisa. Narod su opterećivali raznim propisima i preda-
njima koja su činila poslušnost mučnom i dosadnom. Kao što su
Jevreji tvrdili da obožavaju zakon, tako i katolici tvrde da obožavaju
križ. Oni uzdižu simbol Kristovih muka, a u svome životu se odriču
Onoga koga taj križ predstavlja.
Katolici stavljaju križ na svoje crkve, na oltare i svećenička
odijela. Svuda se vide križevi koji se javno poštuju i uzdižu, ali
Kristova nauka je sahranjena pod mnoštvom besmislenih predanja,
lažnih tumačenja i strogih propisa. Kristove riječi upućene fanatič-
kim Jevrejima mogu se još više primijeniti na vod̄e rimokatoličke
crkve: “Oni vežu bremena teška za nošenje.” Matej 23, 4. Savjesne
duše u krilu katoličke crkve stalno strahuju bojeći se gnjeva jednog
osvetničkog Boga, dok mnogi do-stojanstvenici ove crkve žive u
raskoši i čulnim zadovoljstvima.
Klanjanje slikama i relikvijama, prizivanje svetaca i uzvisivanje
pape su sotonine zamke koje imaju za cilj da odvrate pažnju naroda
od Boga i njegovog Sina. Da bi upropastio duše, sotona se trudi da
skrene njihovu pažnju sa Onoga u kome jedino mogu naći spasenje.
Zeli da njihovu pažnju skrene na nešto što bi zamijenilo Onoga koji
je rekao: “Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja ću vas
odmoriti.” Matej 11, 28.
Sotona se stalno trudi da pogrešno predstavi Božji karakter, pri-
rodu grijeha i pravi ishod velike borbe. Njegove izmišljotine slabe
osjećanje obaveze prema božanskom zakonu i dopuštaju ljudima da
griješe. U isto vrijeme sotona im pomaže da gaje pogrešna shva-
tanja o Bogu, tako da gledaju na Boga više sa strahom i mržnjom
nego sa ljubavlju. Okrutnost, koja je svojstvena njegovom karakteru,
pripisuje sotona Stvoritelju. Ona je utjelovljena u vjerskim siste-
mima i ogleda se u načinu bogosluženja. Tako ljudske duše postaju
pomračene, i sotona ih upotrebljavaj a kao svoja orud̄a da ratuje
[462] protiv Boga. Zbog izopačenih pojmova o božanskim osobinama
mnogobožački su narodi bili navedeni da vjeruju da su ljudske žrtve
potrebne za sticanje naklonosti božanstva. Tako su počinjene strašne
surovosti od. strane idolopoklonstva u raznim njegovim oblicima.
Namjere papstva 441
Rimokatolička crkva, koja je sjedinila mnogoboštvo sa kršćans-

tvom i, slično mnogoboštvu, pogrešno predstavila Božji karakter,
pribjegavala je takod̄e okrutnim i strašnim postupcima. U vrijeme
prevlasti papskog Rima postojala su razna sredstva za mučenje,
pomoću kojih su ljudi bili prinud̄ivani da se slože sa njegovim na-
ukama. Oni koji se nisu saglasili sa njegovim zahtjevima osud̄eni
su bili na lomaču. Bilo je mnogo pokolja a kojima se neće nikada
doznati, dok ne budu otkriveni na dan suda. Dostojanstvenici cr-
kve naučili su od sotone, svog učitelja„ da izmisle takva sredstva
koja će prouzrokovati najveće muke„ a da pri tome njihove žrtve
ipak ostanu u životu. U mnogim slučajevima pakleni postupak se
ponavljao do krajne granice čovjekove izdržljivosti, sve dok ljud-
ska priroda nije popustila u borbi, a mučenik pozdravljao smrt kao
dragog osloboditelja.
Takav je bio udes onih koji su se opirali Rimu. Na svoje pris-
talice Rim je primjenjivao po potrebi strogost biča, gladovanje i
sve moguće tjelesne kazne. Da bi stekli naklonost neba„ pokajnici
su, prekršavajući prirodne zakone, kršili Božje zakone. Bili su po-
učavani da raskinu veze koje je Bog dao čovjeku da bi uljepšao i
blagoslovio njegov život na zemlji. Po grobljima se nalaze milioni
žrtava koje su provele svoje živote u uzaludnom nastojanju da uguše
svoje prirodne težnje, da potisnu„ kao nešto grešno pred Bogom, sve
misli i osjećanja naklonosti prema svojim bližnjima.
Ako želimo da razumijemo strašnu sotoninu surovost, koja se
jasno otkrivala vjekovima, i to ne med̄u onima koji nisu nikada
čuli o Bogu, nego u samoj sredini kršćanstva, treba samo da čitamo
historiju katoličke crkve. Pomoću svog velikog sistema obmane,
knez zla je ostvario svoju namjeru da osramoti Boga i da zada bol
čovjeku. I kad vidimo kako on uspijeva da se preruši i ostvari svoj
cilj preko vod̄a ove crkve, onda možemo bolje da razumijemo zašto
on ima tako veliku odvratnost prema Bibliji. Onome koji čita Bibliju
Bog će otkriti svoju milost i ljubav. On će vidjeti da Bog ne stavlja
na ljude nijedan od ovih teških tereta, Sve što On traži jeste smjerno
i ponizno srce, skrušen i poslušan duh. [463]
Krist nam u svome životu nije dao primjer da ljudi treba da se
zatvore u samostane da bi se tako osposobili za nebo. Nikada nije
učio da ljubav i saosjećanje treba da se ugušuju. Spasitelj evo srce je
bilo puno ljubavi. Što se čovjek više približi moralnome savršenstvu,
to su njegova osjećanja jača, njegovo zapažanje grijeha oštrije, a

njegovo saučešće prema nevoljnima dublje. Papa tvrdi da je Kristov
zamjenik, ali kako se njegov karakter može uporediti sa karakterom
našeg Spasitelja? Da li je Krist ikada osud̄ivao ljude na zatvor ili
mučenje zato što ga nisu htjeli poštovati kao nebeskog cara? Da li
je on ikada zahtijevao da se osude na smrt oni koji ga nisu primili?
Kad su stanovnici jednog samarićanskog sela odbili da prime Isusa,
apostol Ivan, pun gnjeva, upitao ga je: “Gospode! Hoćeš li da rečemo
da oganj sid̄e s neba i da ih istrijebi, kao i Ilija što učini?” Isus je
sažaljivo pogledao na svoga učenika i ukrotio je njegov nemilostiv
duh, rekavši: “Sin čovječji nije došao da pogubi duše čovječje, nego
da ih sačuva.” Luka 9, 54. 56. Kakve li razlike izmed̄u duha koji je
pokazao Krist i duha njegovog samozvanog zamjenika?
Rimska se crkva sada prikazuje svijetu kao miroljubivaˆ ona
pokušava da opravda izvještaj o svojim surovostima. Obukla se u
obličje pobožnosti, ali se nije promijenila. Svako načelo kojim se
papstvo rukovodilo u prošlim vjekovima postoji i danas. Ono se
još uvijek drži nauke koja je uvedena u mračnom srednjem vijeku.
Neka se nitko ne vara! Papstvo koje su protestanti sada spremni da
poštuju je ono isto koje je vladalo svijetom u danima reformacije,
kada su Božji ljudi ustali, po cijenu svoga života, da objave njegovo
bezakonje. Ono se odlikuje ohološću i drskim zahtjevom da vlada
nad carevima i knezovima, i prisvaja prava koja ima samo Bog.
Njegov duh je isto tako surov i despotski sada kao kad je gazio
ljudsku slobodu i predavao na smrt svece Višnjega.
Papstvo je upravo ono što je proroštvo objavilo da će bitu otpad
posljednjeg vremena. (2. Solunjanima 2, 3. 4.) Njegov je plan i
taktika da pokaže prirodu koja će najbolje odgovarati njegovom
cilju. Ali, pod raznim izgledom kameleona, ono uvijek zadržava
nepromjenljiv otrov zmije. “Ne treba da se drži riječ data jeretiku
i osumnjičenima za jeres”, kaže ono.296 Da li će se ova sila, čija se
historija u toku hiljadu godina pisala krvlju svetaca, sada priznati
[464] kao dio Kristove crkve?
Ne ističe se bez razloga u protestantskim zemljama da se sada
katolicizam ne razlikuje toliko od protestantizma kao u ranijim
vremenima. Dogodila se promjena, ali ne u papstvu. Katolicizam
je, u stvari, vrlo sličan današnjem protestantizmu, zato što se ovaj
veoma izopačio od vremena reformatora.
Namjere papstva 443
Pošto protestantske crkve traže naklonost svijeta, njihove oči

zasljepljuje lažno čovjekoljublje. Zašto ne bi bilo dobro, govorile
su one, da se vjeruje da iz svakoga zla može izaći dobro? I, kao
neizostavna posljedica toga, one napokon počinju da zaključuju da
iz svakog dobrog izlazi zlo. Umjesto da brane vjeru “koja je jednom
data svetima”, oni se sada gotovo izvinjavaju pred Rimom zbog
svog nepovoljnog mišljenja o njemu i mole za oproštenje zbog svoje
slijepe revnosti.
Veliki broj ljudi, čak i onih koji nemaju povoljno mišljenje o
papstvu, ne boje se njegove sile i utjecaja. Mnogi ističu da je du-
hovna i moralna tama, koja je vladala za vrijeme srednjeg vijeka,
povoljno utjecala na širenje njegovih dogmi, njegovih sujevjerja i
ugnjetavanja, i da veća prosvjećenost novoga doba, sveopća rašire-
nost znanja i sve veća sloboda u vjerskim stvarima čine nemogućim
da ponovo zavlada netrpeljivost i ti-ranija. Sama pomisao da bi se
ovakvo stanje moglo opet vratiti izlaže se podsmjehu. Istina je da
ovom pokoljenju svijetli velika duhovna, moralna i vjerska svjetlost.
Sa otvorenih stranica svete Božje riječi izliva se na zemlju nebeska
svjetlost. Ali ne treba zaboraviti da što je veća svjetlost, to je veća i
tama onih koji je izopačuju ili odbacuju.
Proučavanje Biblije uz molitvu pokazalo bi protestantima pravi
karakter papstva, i to bi učinilo da se zgražaju nad njim i da ga
izbjegavaju. Ali mnogi se smatraju tako mudrima da ne osjećaju
potrebu da ponizno traže od Boga da ih vodi u istinu. Iako se hvale
svojom prosvjećenošću, ipak ne poznaju ni Svetog pisma ni sile
Božje. Želeći da nečim umire svoju savjest, oni traže ono što je
najmanje duhovno i što iziskuje najmanje poniženja. Ono što oni
žele jeste da zaborave na Boga, ali da izgleda kao da ga se još
sjećaju. Papstvo je vrlo pogodno da zadovolji želje takvih ljudi.
Ono odgovara težnjama dviju grupa ljudi koje obuhvaćaju skoro cio
svijet: onima koji žele da budu spaseni svojim ličnim zaslugama [465]
i onima koji hoće da budu spaseni u svojim grijesima! Tu je tajna
njegove moći.
Historija dokazuje da je vrijeme velike duhovne tame bilo po-
voljno za uspjeh papstva. Ali budućnost će pokazati da je vrijeme
velike duhovne svjetlosti isto tako povoljno za njegov uspjeh. U
prošlim vjekovima, kada su ljudi bili bez Božje Riječi i bez pozna-
vanja njegove istine, njihove oči su bile zaslijepljene, i hiljade njih
su pali u mreže, jer nisu vidjeli zamke koje su im bile postavljene.

U ovome pokoljenju ima mnogo njih čije su oči zaslijepljene blje-
skom ljudskih teorija, takozvanim “lažnim znanjem”. Oni ne opažaju
zamku, i padaju u nju kao da su zaslijepljeni. Bog hoće da umne
sposobnosti smatramo Stvoriteljevim darom i da ih upotrebljavamo
u službi pravde i istine. Ali kada se gaje oholost i častoljubije, i kad
ljudi uzdižu svoje lične teorije iznad Božje riječi, onda razum moze
da učini veću štetu nego neznanje. Tako će se lažna nauka našeg
doba, koja potkopava vjeru u Bibliju, pokazati vrlo uspješna u pri-
premanju puta za prihvaćanje papstva, sa svim njegovim privlačnim
ceremo-nijama, kao sto je ograničavanje znanja u srednjem vijeku
doprimijelo njegovom uzdizanju.
U pokretima koji se razvijaju u naše vrijeme u Sjedinjenim Dr-
žavama, a koji nastoje da ustanove i crkveni običaji cio bij u potporu
države, protestanti idu stopama katolika. Šta više, oni otvaraju vrata
papstvu da bi ono u protestantskoj Americi ponovo zadobilo vrhovnu
vlast, koju je izgubilo u Starom Svijetu. A to što ovome pokretu
daje još veći značaj jeste činjenica da je njegov glavni cilj da na-
metne svetkovanje nedjelje, — običaj koji potječe od Rima i koji je,
prema njegovom vlastitom tvrd̄enju, znak njegove moći. Duh paps-
tva — duh prilagod̄avanja svjetskim običajima i poštovanja ljudskih
predanja umjesto Božjih zapovijesti — prodire u protestantske crkve
i goni ih da uzdižu nedjelju kao što je i papstvo radilo prije njih.
Ako čitalac želi da razumije sile koje će djelovati u borbi koja
će uskoro izbiti, on treba samo da prouči izvještaj o sredstvima koja
je Rim upotrebljavao u istu svrhu u prošlosti. Ako želi da zna kako
će katolici i protestanti zajednički postupati sa onima koji odbacuju
njihove dogme, neka obrati pažnju na duh koji je Rim pokazao protiv
subote i njenih branitelja.
Carski edikti, opći sabori i crkvene naredbe poduprte od strane
[466] svjetovnih vlasti, bile su stepenice pomoću kojih ie ovaj mnogo-
božački praznik podignut na svoj počasni položaj u kršćanskom
svijetu. Prva javna naredba koja je nalagala svetkovanje nedjelje bio
je Konstantinov zakon, od godine 321. poslije Krista. Ovaj edikt je
tražio od stanovnika gradova da se odmaraju u “časni dan sunca”,
ali seljacima je dopuštao da obavljaju svoje poljske radove. Iako je
ovo bio prvenstveno mnogobožački zakon, car ga je sproveo poslije
svoga formalnog prihvaćanja kršćanstva.
Namjere papstva 445
Pošto se carska naredba nije pokazala dovoljno jakom da za-

mijeni božanski autoritet, biskup Euzebije, koji je tražio naklonost
knezova i bio veliki Konstantinov prijatelj i laskavac, tvrdio je da je
Krist subotu prenio na nedjelju. Kao dokaz za ovu novu nauku nije
navedeno ni jedno jedino mjesto iz Biblije. Sam Euzebije nehotice
priznaje da je njegovo tvrd̄enje lažno i ukazuje na stvarne autore
ove promjene: “Sve što je trebalo činiti u subotu”, kaže on, “mi smo
prenijeli na dan Gospodnji.”297 Ali ovaj dokaz u prilog nedjelje,
ma koliko da je bio bez osnova, poslužio je ljudima da ih ohrabri
da pogaze subotu Gospodnju. Svi koji su htjeli da ih svijet poštuje
prihvatili su ovaj opće priznati praznik.
Sa učvršćenjem papstva učvrstio se i autoritet nedjelje. Neko
vrijeme narod je obavljao zemljoradničke poslove u vrijeme kad
nije prisustvovao bogosluženju, dok se subota još uvijek smatrala
kao dan odmora. Ali postepeno se dešavala promjena. Svima koji
su imali crkvene dužnosti bilo je zabranjeno da se nedjeljom bave
grad̄anskim sporovima. Uskoro je izdata zapovijest za ljude svih
staleža pod prijetnjom novčane kazne za slobodne, a kaznom šiban
ja za robove, da se nedjeljom uzdržavaju od svakodnevnog posla.
Kasnije je nared̄eno da se bogati kažnjavaju konfiskacijom polovine
svoga imanja, a ako ostaju uporni u prestupanju nedjelje, da se pro-
glase robovima. Niži staleži trebalo je da se kažnjavaju doživotnim
ropstvom.
Govorilo se o čudesima koja su se dogad̄ala u korist te zapovi-
jesti. Izmed̄u ostalog govorilo se i to da se jednom seljaku, koji je u
nedjelju htio da ore njivu, komad gvožd̄a čvrsto zabio u ruku kada
je njime čistio plug, i morao ga je nositi svugdje sa sobom dvije
godine, “na svoju veliku bol i sramotu”.298
Kasnije je papa naredio da svećenik u svojoj župi opominje one
koji prestupaju nedjelju i da traži od njih da idu u crkvu da se mole, [467]
da ne bi navukli veliku nesreću na sebe i svoje susjede. Jedan crkveni
sabor iznio je dokaz, koji se od toga vremena tako često navodio, čak
i od strane protestanata, da nedjelja mora da bude taj dan odmora, jer
ljudi koji su radili tog dana bili su pogod̄eni gromom. “Očigledno
je”, govorili su biskupi, “da se Bog veoma gnjevi na one koji preziru
taj dan.” Tada je upućen poziv da svećenici, propovjednici, kraljevi,
knezovi i svi vjernici “ulože najveće napore i svu brigu da se ovome
danu ponovo vrati čast i da u buduće bude revnije svetkovan za

dobro kršćanstva”.299
Pošto su se odluke crkvenih sabora pokazale nedovoljnim, za-
traženo je od svjetovnih vlasti da izdaju naredbu koja će u narod
utjerati strah i primorati ga da se nedjeljom uzdrži od rada. Prilikom
jednog sinoda održanog u Rimu ponovo su potvrd̄ene sa još većom
silom i svečanošću sve ranije odluke, zatim su priključene crkvenim
zakonima i pomoću grad̄anske vlasti nametnute cijelom kršćanskom
svijetu.300
Pored svega toga, nedostatak biblijskih dokaza u prilog svetko-
vanja nedjelje bio je uzrok velike zabune. Narod je osporavao pravo
svojim učiteljima da odbace jasnu Gospodnju izjavu: “A sedmi dan
je subota Gospoda Boga tvojega”, da bi svetkovah dan sunca. Da
bi se popunila praznina zbog nedostatka biblijskih dokaza, bila su
potrebna druga sredstva. Jedan revni branilac nedjelje, koji je krajem
dvanaestog vijeka posjetio crkve u Engleskoj naišao je na otpor
kod vjernih svjedoka istine. Njegov je trud bio bezuspješan, te je
za neko vrijeme napustio Englesku da bi pronašao neki bolji dokaz
kojim bi potkrijepio svoje učenje. Kad se vratio, imao je ono što
mu je bilo potrebno. Sada je u svome radu imao veći uspjeh, jer
je donio sa sobom svitak papira za koji je tvrdio da je pao s neba,
a koji je sadržavao željene propise u pogledu svetkovanja nedjelje
kao i strašne prijetnje upućene nepokornima. Ovaj “dragocjeni” spis
— isto tako bijedni falsifikat kao i sama ustanova koju je podupirao,
— tvrdilo se da je pao s neba i da je bio nad̄en u Jeruzalemu, na oltaru
svetoga Simeuna, na Golgoti. U stvari, papska palata u Rimu bila
je mjesto odakle je on proizašao. Da bi se povećala snaga i uspjeh
crkve, papska hijerarhija je u sva vremena smatrala dozvoljenim da
[468] se služi lažima i prijevarama.
Ovaj spis zabranjuje svaki rad od devetoga sata, tj. od tri sata u
subotu poslije podne, pa sve do izlaska sunca u ponedjeljak. Tvrdilo
se da je istinitost ovog spisa potvrd̄ena mnogim čudesima. Pričalo
se da su ljudi koji su radili poslije zabranjenog vremena bili odu-
zeti. Jedan mlinar koji je pokušao da melje svoje žito vidio je da
mjesto brašna teče krv, a mlinarski točak nije se okretao usprkos
jake vodene struje. Jedna žena koja je stavila tijesto u peć, našla ga
je nepečenog kada ga je izvadila, iako je peć bila jako užarena. Jedna
druga žena koja je spremila tijesto da ga peče u subotu u tri sata pos-
Namjere papstva 447
lije podne, ali je ipak odlučila da ga ostavi do ponedjeljka, našla je,

slijedećeg dana, da je Božja sila učinila od tijesta hljebove i ispekla
ih. Jedan čovjek koji je u subotu po podne poslije tri sata pekao
kruh primijetio je, kada ga je idućeg jutra presjekao, da iz njega teče
krv. Ovakvim apsurdnim i sličnim praznovjernim izmišljotinama
nastojali su branioci nedjelje da dokažu njenu svetost.301
U Škotskoj i Engleskoj osigurano je veće poštovanje nedjelje
time što se s njom sjedinio dio stare subote. Ali vrijeme koje je tre-
balo da se svetkuje uzimalo se različito. Jednom naredbom škotskog
kralja nared̄eno je “da se subota ima smatrati svetom od dvanaest
sati u podne”, i da nitko ne smije od toga časa pa sve do ponedjeljka
ujutro obavljati svjetovne poslove.302
Ali i pored svih ovih napora da se utvrdi svetost nedjelje, same
papske pristalice su javno potvrd̄ivale božanski autoritet subote i
ljudsko porijeklo ustanove koja ju je zamijenila. U šesnaestom vijeku
je jedan papski sabor jasno izjavio: “Svi kršćani treba da se sjete da
je sedmi dan Bog posvetio, i da su ga prihvatili i svetkovali ne samo
Jevreji nego i svi koji su tvrdili da poštuju Boga. Što se tiče nas,
kršćana, mi smo njihovu subotu promijenili u dan Gospodnji.”303
Oni koji su se usudili da promijene božanski zakon bili su zaista
svjesni ozbiljnosti svoga djela. Oni su se svjesno uzdigli iznad Boga.
U krvavim i dugim progonstvima valdenžana, od kojih su neki
svetkovali subotu, došla je jasno do izražaja politika Rima protiv
onih koji nisu bili u suglasnosti sa njime. Drugi su podnosili slična
stradanja zbog svoje vjernosti prema četvrtoj zapovijesti. U tom
pogledu karakteristična je historija kršćanske crkve u Etiopiji. (Vidi
dodatak). Usred mraka srednjeg vijeka svijet je izgubio iz vida [469]
ove kršćane centralne Afrike. Svijet je na njih zaboravio, i oni su
više vjekova uživali slobodu vjere. Ali, napokon, Rim je doznao za
njihovo postojanje, i etiopski car je uskoro bio primoran da prizna
papu kao Kristovog namjesnika. Došlo je i do drugih ustupaka.
Izašla je naredba koja je pod prijetnjom najstrožih kazni zabranjivala
svetkovanje subote.304 Papska tiranija uskoro je postala tako težak
jaram da su Etiopljani odlučili da ga stresu sa svog vrata. Poslije
strašne borbe pristalice Rima su bile prognane sa svojih posjeda,
i stara vjera je ponovo uspostavljena. Crkve su opet uživale svoju
slobodu, i nikada više nisu zaboravili iskustvo koje su stekle u
pogledu prijevare, fanatizma i nasilja Rima. Bile su zadovoljne
svojom usamljenošću, i željele su da ostanu nepoznate ostalom

kršćanskom svijetu.
Afričke crkve su svetkovale subotu kao što ju je svetkovala
rimska crkva prije svog potpunog otpada. Iako su afričke crkve
svetkovale sedmi dan u skladu sa Božjim zakonom, uzdržavale su se
od rada i u nedjelju u suglasnosti sa običajima crkve. Kad je zadobio
vrhovnu vlast, Rim je pogazio Božju subotu da bi uzvisio svoj dan
odmora. Ali ove crkve u Africi, skrivene skoro hiljadu godina, nisu
učestvovale u ovom otpadu. Kada su došle pod vlast Rima, bile su
primorane da napuste pravu subotu i da svetkuju lažni dan odmora.
Ali čim su postigle svoju nezavisnost, opet su se vratile poslušnosti
četvrtoj zapovijesti.
Ovi dogad̄aji iz prošlosti jasno pokazuju neprijateljstvo Rima
prema suboti i njenim braniocima, kao i sredstva koja je on upotreb-
ljavao da bi nametnuo poštovanje ustanove koju je sam uspostavio.
Božja riječ nas uči da će se ovi prizori ponoviti kada se budu katolici
i protestanti udružili da uzdignu nedjelju.
Proročanstvo 13. glave Otkrivenja objavljuje da će sila koja je
prikazana u simbolu zvijeri sa dva roga kao u jagnjeta učiniti da se
“zemlja i koji žive na njoj” poklone papstvu — koje je prikazano kao
“ris”. Zvijer sa dva roga reći će onima “što žive na zemlji, “da načine
ikonu zvijeri”. Dalje, ona će učiniti da “svi, mali i veliki, bogati i
siromašni, slobodnjaci i robovi” prime “žig zvijerin”. (Otkrivenje 13,
11-16.) Već je bilo spomenuto da zvijer “sa dva roga kao u jagnjeta”
[470] predstavlja Sjedinjene Države, i da će se ovo proročanstvo ispuniti
kada Sjedinjene Države budu silom nametale svetkovanje nedjelje,
što Rim smatra osobitim priznanjem svoje prevlasti. Ali u ovom
poštovanju papstva Sjedinjene Države neće biti same. Utjecaj Rima
u zemljama koje su nekada priznavale njegovu vlast još nije uništen.
I proročanstvo proriče obnavljanje njegove vlasti: “I vidjeh jednu
od glava njezinih kao ranjenu na smrt, i rana smrti njezine izliječi
se. I čudi se sva zemlja iza zvijeri.” Otkrivenje 13, 3. Zadobivanje
smrtne rane ukazuje na pad papstva 1798. godine. Ukazujući na ovo
vrijeme, prorok kaže: “I rana smrti njezine izliječi se, i čudi se sva
zemlja zvijeri.” Pavle jasno tvrdi da će “čovjek bezakonja” postojati
sve do drugog Kristovog dolaska. (2. Solunjanima 2, 3. 8.) On će
nastaviti svoje varanje sve do samog posljednjeg vremena. Pisac
Otkrivenja kaže: “I pokloniše joj se svi koji žive na zemlji, kojima
Namjere papstva 449
imena nisu zapisana u životnoj knjizi Jagnjeta.” Otkrivenje 13, 8.

Papstvu će biti ukazano poštovanje u Novom kao i u Starome Svijetu
uspostavljanjem svetkovanja nedjelje, jer se ona zasniva jedino na
autoritetu rimske crkve.
Od sredine devetnaestog vijeka istraživači proročanstava u Sje-
dinjenim Državama objavljuju svijetu ovo svjedočanstvo. U dogad̄a-
jima koji se sada odigravaju jasno se vidi brzi napredak u ispunjava-
nju proročanstava. I protestantski učitelji ističu božanski autoritet
nedjelje iako nemaju nikakav biblijski dokaz za to, kao ni papske
vod̄e koje izmišljaju čudesa da bi zamijenile Božju zapovijest. Tvr-
d̄enje da će Božji sud pohoditi ljude zbog prestupanja nedjelje koja
je postavljena na mjesto subote, ponovit će se. Već se pojavljuje
pokret koji radi na tome da prisili ljude da svetkuju nedjelju. Taj
pokret sve više raste.
Rimska crkva se naročito ističe svojim lukavstvom i preprede-
nošću. Ona može da predskaže šta će biti. Videći da je protestantske
crkve poštuju time što prihvataju lažnu subotu i da se spremaju da
je nametnu istim onim sredstvima koja je ona upotrebila u prošlosti,
ona može mirno da čeka svoj čas. Oni koji odbijaju svjetlost istine,
tražit će pomoć od ove samozvane nepogrešive sile da bi uzvisili
ustanovu koju je ona sama osnovala. Nije teško naslutiti kako će
spremno katolička crkva pružiti pomoć protestantima u ovom poslu.
Tko zna bolje od papskih vod̄a kako da se postupa sa onima koji
nisu poslušni crkvi? [471]
Rimska crkva, sa svojim ograncima po cijelome svijetu, sači-
njava ogromnu organizaciju, koja se nalazi pod nadzorom papske
stolice i treba da služi njenom interesu. Milioni njenih članova u
svim zemljama svijeta poučavaju se da su dužni da pokažu poda-
ničku pokornost papi. Ma kojoj narodnosti pripadali i ma kakav bio
oblik njihove vlade, oni treba da smatraju autoritet crkve većim od
svakog drugog. Iako se zaklinju državi na vjernost, ipak iznad svega
stoji zavjet poslušnosti Rimu, koji ih oslobad̄a svake obaveze koja
nije u suglasnosti sa interesima Rima.
Historija nam svjedoči o vještim i upornim naporima papstva da
se uvuče u poslove država i, zadobivši oslonac, da radi na ostvarenju
svojih ciljeva, čak po cijeni propasti prinčeva i naroda. Godine 1204.
iznudio je papa Inocentije III od Petra II, kralja Aroganskog, da
položi ovu neobičnu zaklet-, “Ja, Petar, kralj Aragonski, priznajem i
obećavam mome gospodaru, papi Inocentiju, njegovim katoličkim

nasljednicima i rim-skoj crkvi stalnu vjernost i poslušnost. Vjerno
ću čuvati svoje kraljevstvo u poslušnosti prema njemu, skupocjenu
vjeru ću braniti, a krivo vjersku pokvarenost goniti.”305 Ovo se slaže
sa tvrd̄enjima u pogledu moći rimskog prvosvećenika da on ima
“zakonsko pravo da obara careve” i da “može da oslobodi podanike
od njihove zakletve vjernosti prema nepravednim vla-darima”.306
Neka se ne zaboravi da se Rim hvali upravo time što se nikada
ne mijenja. Principi Grgura VII i Inocentija III su još uvijek prin-
cipi rimokatoličke crkve. Kada bi imala silu, crkva bi te principe
sprovodila istom energijom kojom je to činila u prošlim vjekovima.
Protestanti malo znaju šta rade kada prihvaćaju pomoć Rima da bi
uzvisili nedjelju. Dok oni gledaju da postignu svoj cilj, Rim teži
da učvrsti svoju silu da bi povratio svoju izgubljenu vlast. Neka
Sjedinjene Države usvoje princip po kome crkva može da kontrolira
državu; neka se vjerski propisi nameću od strane grad̄anskih za-
kona; ukratko, neka autoritet crkve i države ima vlast nad savješću, i
pobjeda Rima u ovoj zemlji bit će osigurana.
Božja riječ je upozorila na neposrednu opasnost koja se pribli-
žava; ako se ova opomena odbaci, protestantski svijet će iskusiti
[472] kakve su stvarne namjere Rima, ali onda će biti prekasno da se
izbjegne njegova zamka. Moć Rima neprimjetno raste. Njegova uče-
nja imaju veliki utjecaj na zakonodavne skupštine, na crkve i na
ljudska srca. On podiže svoje visoke i ogromne grad̄evine, u čijim
će se tajnim podzemnim prostorijama ponoviti njegova pred̄ašnja
progonstva. Tajno i neprimjetno učvršćuje on svoje snage da bi os-
tvario svoje ciljeve i izvršio napad kad dod̄e odlučni čas. Sve što
on želi jeste da ima pogodniji položaj, a taj mu se već pruža. Mi
ćemo uskoro vidjeti i osjetiti šta je namjera Rima. Tko bude htio da
vjeruje i da bude poslušan Božjim riječima, navući će time na sebe
[473] ruganje i progonstvo.
Poglavlje 36.—Sukob koji je pred nama
Još od samog početka velike borbe na nebu, sotonina stalna na-

mjera je bila da sruši Božji zakon. Da bi ovo postigao, pobunio se
protiv Stvoritelja i, premda je bio zbačen sa neba, nastavio je istu
borbu na zemlji. Da ljude obmane i da ih tako navede na prijestup
Božjeg zakona, jeste cilj za kojim je stalno išao. Bilo da ovo postigne
odbacivanjem cijelog zakona, ili uklanjanjem pojedinih njegovih
propisa, posljedice će na kraju biti iste. Onaj koji “sagriješi u jed-
nome”, pokazuje preziranje prema cijelome zakonu; njegov utjecaj i
primjer je na strani prijestupa; on “je kriv za sve”. (Jakov 2, 10.)
Nastojeći da izazove preziranje prema božanskim uredbama,
sotona je izopačio nauku Biblije, i tako su se zablude uvukle u vjeru
hiljade njih koji kažu da vjeruju u Sveto pismo. Posljednji veliki
sukob izmed̄u istine i zablude je samo završna bitka vjekovne borbe
protiv Božjeg zakona. Mi ulazimo u ovaj sukob — sukob izmed̄u
ljudskih zakona i propisa Jehove, izmed̄u vjere Biblije i vjerovanja
u ljudske izmišljotine i predanja.
Orud̄a koja će se udružiti u ovoj borbi protiv istine i pravde već
su na poslu. Sveta Božja Riječ, koja nam je sačuvana po cijenu
tolikog stradanja i krvi, malo se cijeni. Biblija je svima na dohvatu,
ali je malo njih koji je stvarno prihvataju kao vod̄u svoga života.
Nevjerstvo preovladava ne samo u svijetu nego i u crkvi. Mnogi
poriču nauke koje su glavni stubovi kršćanske vjere. Djelo stvaranja,
kako nam ga iznose nadahnuti pisci, pad čovjeka, pomirenje i vječna
vrijednost Božjeg zakona, u suštini se odbacuju, bilo u cijelosti ili
djelomično, od strane velikog dijela onih koji se smatraju kršćanima.
Hiljade njih koji se diče svojom mudrošću i nezavisnošću smatraju
znakom slabosti ako se netko potpuno oslanja na Bibliju. Oni sma-
traju dokazom veće darovitosti i učenosti ako kritikuju Sveto pismo,
simbo- lički ga tumače i osporavaju njegove najvažnije istine. Mnogi [474]
propovjednici uče svoje crkve, a mnogi profesori i učitelji svoje uče-
nike, da je Božji zakon promijenjen ili ukinut, i da oni koji vjeruju da
451
njegovi zahtjevi još uvijek važe, i da se moraju doslovno ispunjavati,

zaslužuje samo preziranje i porugu.
Odbacivanjem istine ljudi odbacuju njenog Autora. Kada gaze
Božji zakon, time poriču autoritet Zakonodavca. Isto je tako lako
načiniti idola od lažnih nauka i lažnih teorija kao i od drveta ili
od kamena. Lažnim predstavljanjem Božjih osobina, sotona stvara
kod ljudi pogrešan pojam o karakteru njihovog Stvoritelja. Mnogi
mjesto Boga postavljaju na prijesto nekog filozofskog idola, dok
živi Bog, koji nam je otkriven u njegovoj Riječi, u Kristu i u djelima
stvaranja, ima mali broj obožavalaca. Hiljade njih obožavaju prirodu,
dok se Boga prirode odriču. U današnjem kršćanskom svijetu vlada
idolopoklonstvo isto tako kao i u starom Izraelu za vrijeme proroka
Ilije, samo u drugom obliku. Bog mnogih koji se smatraju mudrima,
bog filozofa, pjesnika, državnika, novinara, bog otmjenih krugova,
mnogih visokih škola i univerziteta, pa čak i nekih teoloških ustanova
malo je bolji od Bala, feničanskog boga sunca.
Nijedna zabluda prihvaćena od kršćanskog svijeta ne podiže se
smjelije protiv autoriteta neba, nijedna se neposredni je ne suproti
zdravome razumu, i nijedna nije opasnija po svojim posljedicama
nego nauka novoga doba, koja se tako brzo širi, a to je da Božji
zakon nije više obavezan za ljude. Svaka zemlja ima svoje zakone,
koji zahtijevaju poštovanje i poslušnost. Nijedna država ne bi mogla
postojati bez njih. Zar se onda mo-že zamisliti da Stvoritelj neba i
zemlje nema nikakvog zakona za svoja stvorenja? Pretpostavimo da
ugledni propovjednici javno propovijedaju da zakoni koji vladaju
u njihovoj zemlji i štite prava grad̄ana nisu obavezni — da oni
ograničavaju slobodu naroda i da ih zato ne treba poštovati; dokle
bi se ovakvi ljudi trpjeli na propovjedaonici? A zar je veća uvreda
prezirati zakone država i zemalja nego gaziti božanske propise koji
su temelj svih država?
Bilo bi mnogo razumljivije da države ukinu svoje propise i do-
puste ljudima da rade što hoće negoli da Gospodar svemira poništi
svoj zakon i ostavi svijet bez mjerila za sud̄enje krivaca ili oprav-
danje poslušnih. Da li želimo da saznamo kakve bi bile posljedice
[475] ukidanja Božjeg zakona? Ovaj eksperiment je već učinjen. Strašni
su bili prizori koji su se odigrali u Francuskoj kada je zavladalo
nevjerstvo. Tada je svijetu bilo pokazano da otkloniti ograničenja
koja je Bog postavio znači prihvatiti vladavinu najokrutnijih tirana.
Sukob koji je pred nama 453
Kada se odbaci mjerilo pravednosti, tada je knezu zla otvoren put da

uspostavi svoju vlast na zemlji.
Gdje god se odbace božanski propisi, grijeh prestaje da izgleda
grešan a pravda poželjna. Oni koji odbijaju da se pokore Božjoj
vladavini potpuno su nesposobni da vladaju sami sobom. Njihovim
opasnim naukama usad̄uju se duh nepokornosti u srca djece i omla-
dine, koja po svojoj prirodi ne podnose ograničenja, a posljedica
toga je da se u društvu širi bezakonje i razuzdanost. Iako se mnogi
rugaju lakovjernosti onih koji se pokoravaju Božjim zahtjevima,
oni sami rado prihvataju sotonine obmane. Oni popuštaju tjelesnim
željama i čine grijehe koji su navukli Božje sudove na neznabošce.
Oni koji uče narod da omalovažavaju Božje zapovijesti siju ne-
poslušnost da kasnije požnju ono što su posijali. Neka se uklone
ograde postavljene božanskim zakonom, i ubrzo će se pojaviti nepo-
štovanje prema ljudskim zakonima. Pošto Bog zabranjuje nepoštena
djela, lakomost, laži i prijevare, ljudi su spremni da gaze njegove
propise kao smetnju svome svjetskom napretku; ali posljedice odba-
civanja ovih propisa bit će strašnije nego što mogu da zamisle. Ako
zakon ne bi bio na snazi, zašto da se čovjek boji da ga prestupa?
Lična svojina ne bi više bila sigurna, ljudi bi nasiljem otimali imanja
svojih bližnjih, i najjači bi postali najbogatiji. Ni sam život ne bi
se cijenio. Bračni zavjet ne bi više bio sveti zakon, koji štiti obitelj.
Onaj koji bi imao vlast, mogao bi, ako bi htio, da na silu otme ženu
svome bližnjemu. Peta zapovijest bi se uklonila zajedno sa četvrtom.
Djeca se ne bi ustručavala da oduzmu život svojim roditeljima ako
bi time mogla da ostvare želje svoga pokvarenog srca. Civilizovani
svijet bi postao horda razbojnika i ubica, a sigurnost, mir i sreća bi
iščezli sa svijeta.
Već sama nauka da su ljudi oslobod̄eni poslušnosti Božjim zah-
tjevima je oslabila silu moralne obaveze i svijetu otvorila brane
nepravde. Bezakonje, rasipnost i pokvarenost navaljuju na nas kao
opasna poplava. U obitelji sotona uveliko radi. Njegova zastava
se vije i na domovima onih koji tvrde da su kršćani. Tu je zavist,
sumnjičenje, licemjerstvo, otud̄ivanje, raspre, svad̄e, izdavanje po-
vjerenih tajni i zadovoljavanje tjelesnih želja. Cijeli sistem vjerskih [476]
načela i nauka, koji bi trebalo da sačinjava temelj i okvir društvenog
života, izgleda da se ljulja, gotov da se raspadne. Najdrskiji zločinci,
kada padnu u zatvor zbog učinjenih zločina, često su obasipani da-
rovima i poklanja im se pažnja kao da su učinili neko plemenito

djelo. Njihovoj ličnosti i njihovim zločinima daje se velik publicitet.
Štampa objavljuje uzbud̄ujuće pojedinosti o zločinu i time navodi i
druge na prijevare, razbojništva i ubistva, a sotona se raduje uspjehu
svojih paklenih planova. Uživanje u porocima, bezobzirno oduzima-
nje života, strašno umnožavanje neumjerenosti i bezakonja u svim
oblicima i stepenima trebalo bi da podstreknu sve one koji se boje
Boga da se pitaju šta mogu da učine da se zaustavi poplava zla.
Sudovi su izopačeni. Ljudi na vodećim mjestima rukovode se
željom za dobitkom i ljubavlju za čulnim uživanjima. Neumjerenost
je oslabila sposobnost mnogih, tako da sotona ima nad njima gotovo
potpunu vlast. Pravnici su iskvareni, podmitljivi, neistiniti. Pijanstvo,
orgije, strast, zavist i nepoštenje svake vrste nalaze se med̄u onima
koji primjenjuju zakone. “Zato sud odstupi natrag, i pravda stoji
daleko; jer istina pade na ulicu, i pravda ne može da prod̄e.” Izaija
59, 14.
Bezakonje i duhovna tama, koje su vladale pod prevlašću Rima,
bile su neizbježna posljedica njegovog odbacivanja Svetoga pisma;
ali gdje da se nad̄e uzrok za to tako široko rasprostranjivanje bez-
boštva, za odbacivanje Božjeg zakona i za pokvarenost koja iz toga
proizilazi, pri punoj svjetlosti evand̄elja i u doba vjerske slobode?
Sada kada sotona više ne može da drži svijet pod svojom vlašću
oduzimanjem Svetoga pisma, on pribjegava drugim sredstvima da bi
postigao isti cilj. Uništiti vjerovanje u Bibliju služi njegovoj namjeri
isto tako kao i uništiti samu Bibliju. Pošto je raširio vjerovanje da
Božji zakon nije obavezan, sotona isto tako uspješno navodi ljude
da ga prestupaju kao i kada uopće ne bi poznavali njegove propise.
Sada, kao i nekada, on radi preko crkve da bi ostvario svoje planove.
Današnje vjerske zajednice su odbile da slušaju nepopularne istine
jasno iznesene u Svetom pismu i, boreći se protiv njih, prihvatile
su tumačenje i zauzele takve stavove koji su svuda posijali sjeme
bezvjerja. Time što su prihvatile papsku laž o urod̄enoj besmrtnosti i
svi jesnom stanju ljudi za vrijeme smrti, odbacile su jedinu odbranu
[477] od obmana spiritizma. Nauka o vječnim mukama navela je mnoge
da ne vjeruju u Bibliju.
I kada se zahtjevi četvrte zapovijesti jasno iznesu, mnogi uvid̄aju
da Bog zahtijeva da svetkujemo sedmi dan, subotu. A kao jedini izlaz
da se oslobode dužnosti koju nisu voljni da ispune, mnogi učitelji
izjavljuju da Božji zakon više ne važi. Na ovaj način odbacuju zakon

a sa njime i subotu. Što se rad na reformi subote bude više širio, to će
ovo odbacivanje božanskog zakona, da bi se izbjegli zahtjevi četvrte
zapovijesti, postati gotovo sveopće. Nauke ovakvih vjerskih vod̄a
otvorile su vrata nevjerstvu, spiritizmu i preziranju Božjeg svetog
zakona. Na ovim vod̄ama leži strašna odgovornost za bezakonje koje
vlada u kršćanskom svijetu.
Pa ipak, baš ove vod̄e tvrde da se pokvarenost koja se naglo širi
ima uglavnom pripisati oskvrnjivanju takozvane “kršćanske subote”,
i da bi obavezno svetkovanje nedjelje u velikoj mjeri popravilo
društveni moral. Ovo tvrd̄enje se naročito ističe u Americi, gdje
se najviše propovijeda nauka o pravoj suboti. Tamo se reforma u
pogledu umjerenosti, jedna od najistaknutijih i najvažnijih moralnih
reformi, vrlo često sjedinjuje sa pokretom o svetkovanju nedjelje,
čiji se zastupnici predstavljaju kao oni koji rade za najveće dobro
društva, a oni koji se protive da se sjedine sa njima proglašavaju
se neprijateljima umjerenosti i reforme. Ali, činjenica da se jedan
pokret koji širi zabludu povezuje sa djelom koje je samo po sebi
dobro nije dokaz u prilog same zablude. Mi možemo da sakrijemo
otrov ako ga pomiješamo sa zdravom hranom, ali time ne mijenjamo
njegovu prirodu. Naprotiv, on postaje još opasniji jer ga time gotovo
nesvjesno uzimamo. Jedno od sotoninih lukavstava jeste da sa lažju
sjedinjuje upravo toliko istine koliko je potre ono da bi ona izgledala
vjerojatna. Vod̄e nedjeljnog pokreta mogu zastupati reforme koje su
potrebne narodu, načela koja su u skladu sa Biblijom; ali sve dotle
dok su sa ovim vezani zahtjevi koji se protive Božjem zakonu, Božje
sluge se ne mogu sjediniti sa njima. Ništa ih ne može opravdati što
uklanjaju Božje zapovijesti radi ljudskih propisa.
Dvjema velikim zabludama, zabludom o besmtrnosti duše i za-
bludom o dužnosti svetkovanja nedjelje, sotona će uspjeti da obmane
ljude. Dok prva zabluda postavlja temelj spiritizmu, druga stvara
vezu prijateljstva sa Rimom. Protestanti Sjedinjenih Država će biti
prvi koji će preko ponora pružiti ruku da bi prihvatili ruku spiritizma. [478]
Oni će prihvatiti ruku rimske vlasti, i pod utjecajem ovog trostrukog
saveza ova će zemlja poći stopama Rima time što će gaziti prava
savjesti.
Pošto spiritizam neobično vjerno podražava današnje kršćanstvo
po imenu, on ima veću moć prijevare i zavod̄enja. Sam sotona se
obratio na moderan način. On će se pojaviti kao and̄eo svjetlosti.

Posredstvom spiritizma činit će se mnoga čudesa; bolesni će biti
izliječeni i dešavat će se mnoga nepobitna čuda. I pošto će se zli
duhovi graditi da vjeruju u Bibliju i pokazivat će poštovanje prema
propisima crkve, njihovo djelo će biti primljeno kao otkrivenje Božje
sile.
Razlika izmed̄u onih koji kažu da su kršćani i nevjernika jedva
se može sada primijetiti. Pripadnici crkava vole ono što svijet voli i
spremni su da se s njime sjedine; a sotona je odlučio da ih poveže
u jedno tijelo, i tako ojača svoju stvar okupljajući ih sve u redove
spiritista. Katolici koji se hvale čudesima kao sigurnim znakom
crkve koja je od Boga, bit će lako prevareni od ove sile koja čini
čudesa, a protestanti, odbacivši štit istine, bit će isto tako obmanuti.
Katolici, protestanti i svjetovni ljudi prihvatit će oblik pobožnosti bez
njene sile, i u ovom sjedinjenju će vidjeti veliki pokret za obraćenje
svijeta i uspostavljanje dugoočekivanog hiljadugodišnjeg carstva.
Pomoću spiritizma sotona se pojavljuje kao dobrotvor ljudskog
roda; on liječi bolesti ljudi i predstavlja se kao onaj koji donosi
novu i uzvišeni ju religiju, a u isto vrijeme radi kao rušilac. Njegova
iskušenja vode mnoge u propast. Neumjerenost otupljuje razum;
ovome slijede čulna zadovoljenja, svad̄e i krvoprolića. Sotona uživa
u ratu, jer rat probud̄uje najgore strasti duše, i onda baca u vječnu
propast svoje žrtve utonule u porok i krv. Njegov je cilj da narode
razdraži da ratuju jedan protiv drugoga, jer ovako može da odvrati
misli ljudi od pripreme da opstanu u dan Božjeg pohod̄enja.
Sotona takod̄er radi preko prirodnih sila da prikupi nespremne
duše za svoju žetvu. On je proučio tajne laboratorija prirode i upo-
trebljava svu svoju moć da njima zavlada koliko mu to Bog dopušta.
Kad mu je bilo dozvoljeno da pohodi Joba, kako su brzo bila uni-
štena stada, sluge, kuće i djeca; nesreća za nesrećom se nizala kao u
jednom trenutku. Bog je taj koji čuva svoja stvorenja i štiti ih od sile
uništenja. Ali kršćanski svijet je pokazao preziranje prema Božjem
[479] zakonu, i Gospod će učiniti ono što je rekao da će učiniti. On će
zemlji uskratiti svojeblagoslove i povući svoju zaštitu od onih koji
ustaju protiv njegovog zakona, uče tako druge i primoravaju ih da to
isto čine. Sotona ima vlast nad svima koje Bog naročito ne štiti. On
će nekima pomoći i usrećiti ih da bi uspješnije izveo svoje namjere,
dok će na druge navući nevolje i navesti ih da vjeruju da je Bog onaj

koji ih muči.
Dok se sotona predstavlja ljudima kao veliki liječnik, koji može
da izliječi sve njihove bolesti, u isto vrijeme on će svaliti na njih
bolesti i nesreće, i čitave gradove pretvoriti u ruševine i pustoš. Cak
i sada je on na djelu. U nesrećama i katastrofama na vodi i kopnu,
u velikim požarima, u strašnim olujama i padanju grada, u burama,
poplavama, ciklonima, visokim plimama i zemljotresima, na svakom
mjestu i u hiljadu oblika vrši sotona svoju moć. On uništava dozrelu
žetvu, i tada dolaze glad i nevolja. Ispunjava zrak smrtnim zarazama,
i hiljadu njih umiru od epidemije. Ove nesreće će biti sve češće
i sve kobnije. Propast će naići kako na ljude tako i na životinje.
“Tužit će zemlja i opasti, iznemoći će glavari... Jer se zemlja oskvrni
pod stanovnicima svojim, jer prestupiše zakone, izmijeniše uredbe,
raskidoše zavjet vječni.” Izaija 24, 4. 5 . . .
I tada će veliki varalica uvjeriti ljude da su oni koji služe Bogu
uzrok ovih zala. Oni koji su izazvali negodovanje neba svalit će
sav teret na one čija je poslušnost prema Božjim zapovijestima
stalni prijekor prijestupnicima. Tvrdit će se da ljudi nepoštovanjem
nedjelje vrijed̄aju Boga; da ovaj grijeh navlači nevolju koja neće
prestati sve dotle dok svi ne budu primorani da svetkuju nedjelju, i da
oni koji propovijedaju držanje četvrte zapovijesti, i time potkopavaju
poštovanje nedjelje, bune narod sprečavajući ga da ne može ponovo
dobiti božansku milost i postići zemaljsko blagostanje. Tako će se
ponoviti nekadašnje optužbe protiv Božjih slugu, i to za isti uzrok:
“A kad vidje Ahab Iliju, reče mu Ahab: Je si li ti onaj što nesreću
donosiš na Izraela? A on reče: Ne donosim ja nesreću na Izraela,
nego ti, i dom oca tvojega, ostavivši zapovijesti Gospodnje i pristavši
za Balima.” 1. Carevina 18, 17. 18. Kada lažne optužbe budu izazvale
gnjev ljudi, oni će protiv Božjih izaslanika primijeniti postupak vrlo
sličan onome koji je otpali Izrael primijenio protiv Ilije. [480]
Sila koja čini čuda, a koja se otkriva preko spiritizma, upotrebit će
svoj utjecaj protiv onih koji izaberu da slušaju Boga radije nego ljude.
U svojim porukama duhovi će izjavljivati da ih je Bog poslao da
uvjere protivnike nedjelje da su u zabludi i da potvrde da se zemaljski
zakoni treba da poštuju kao Božji zakon. Oni će izražavati žaljenje
zbog velike pokvarenosti koja vlada u svijetu i tvrdit će, zajedno
sa vjerskim uči-teljima, da je nisko stanje morala prouzrokovano
oskvrnjivanjem nedjelje. Veliko će biti negodovanje svijeta protiv

onih koji budu odbili da vjeruju njihovim riječima.
Sotonin postupak sa Božjim narodom u ovom posljednjem su-
kobu je isti kao što je bio na početku velike borbe na nebu. On
se pretvarao kao da hoće da učvrsti božansku vladavinu, dok je, u
stvari, potajno poduzimamo sve da bi je oborio. I baš djelo koje
je on na ovaj način nastojao da izvrši pripisivao je and̄elima koji
su ostali vjerni. Isto ovakvo lukavstvo obilježava historiju rimske
crkve. Ona tvrdi da djeluje kao namjesnik neba, dok u stvari nastoji
da se uzdigne iznad Boga i da promijeni njegov zakon. Oni koji
su zbog svoje vjernosti evand̄elju pod vladavinom Rima pretrpjeli
smrt, bili su žigosani kao zločinci. Oni su bili proglašeni da su u
savezu sa sotonom. Sva moguća sredstva bila su upotrebljena da
bi bili optuženi i da u očima naroda, pa čak i u svojim vlastitim,
izgledaju kao najgori zločinci. Tako će biti i sada. U nastojanju da
unište one koji poštuju Božji zakon, sotona će prouzrokovati da oni
budu op-tuženi kao prijestupnici zakona, kao ljudi koji ne poštuju
Boga i time navlače na svijet njegove sudove.
Bog nikada ne primorava volju ili savjest ljudi, dok se sotona,
naprotiv, uvijek služi najgrubljim nasiljem da pod svoju vlast dovede
one koje ne može na drugi način da zavede. On pokušava da strahom
i nasiljem zavlada nad savješću ljudi i da iznudi njihovu poslušnost.
Da bi postigao ovaj cilj, on radi kako preko duhovnih tako i preko
svjetovnih vlasti, podstrekavajući ih da nametnu ljudske zakone, koji
su u suprotnosti sa Božjim zakonom.
Oni koji poštuju biblijsku subotu bit će optuženi kao neprija-
telji zakona i reda, kao oni koji ruše moralne ograde društva, kao
uzročnici anarhije i pokvarenosti, i kao oni koji navlače na zemlju
Božje sudove. Njihovo savjesno držanje Božjeg zakona proglasit
[481] će se kao upornost, tvrdoglavost i preziranje vlasti. Oni će biti op-
tuženi da ne poštuju vlasti. Propovjednici koji poriču obaveznost
božanskog zakona propovijedat će sa propovjedaonice o dužnosti
da se grad̄anske vlasti kao od Boga odred̄ene moraju slušati. Oni
koji drže Božje zapovijesti bit će u zakonodavnim tijelima i sudskim
dvoranama lažno predstavljeni i osud̄eni. Njihovim riječima će se
dati lažni smisao, a njihovim postupcima bit će pripisane najgore
pobude.
Pošto protestantske crkve odbacuju jasne biblijske dokaze u

prilog Božjeg zakona, one će težiti da ušutkaju sve one čiju vjeru ne
mogu Biblijom da obore. Iako zatvaraju oči pred činjenicom, one
ipak prihvataju postupak koji će dovesti do progonstva onih koji se
svjesno protive da čine ono što čini ostali kršćanski svijet i koji ne
pristaju da poštuju papski dan odmora.
Crkveni i svjetovni dostojanstvenici udružit će se da podmite,
nagovore ili primoraju sve ljude da svetkuju nedjelju. Nedostatak
božanskih dokaza bit će zamijenjen prisilnim mjerama. Politička
pokvarenost uništit će ljubav prema pravdi i poštovanje prema istini.
Cak i u slobodnoj Americi, vodeće ličnosti i zakonodavci, da bi sebi
osigurali naklonost javnosti, popustit će opštoj želji da se izda jedan
zakon o obaveznom svetkovanju nedjelje. Sloboda savjesti, koja je
stajala toliko mnogo žrtava, neće se više poštovati. U sukobu koji će
uskoro nastati vidjet ćemo ispunjenje riječi proroka: “I razgnjevi se
zmija na ženu, i otide da se pobije s ostalim sjemenom njezinim, koje
drži zapovijesti Božje i ima svjedočansto Isusa Krista.” Otkrivenje
12, 17. [482]
Poglavlje 37.—Biblija naša zaštita
“Zakon i svjedočanstvo tražite. Ako li tko ne govori tako, njemu

nema zore.” Izaija 8, 20. Božji narod je upućen na Sveto pismo
kao zaštitu protiv utjecaja lažnih učitelja i zavodljivih sila duhova
tame. Sotona primjenjuje svako lukavstvo da ljude spriječi da steknu
znanje iz Biblije, jer njeno jasno učenje otkriva njegove obmane.
Svako oživljavanje Božjeg djela podstiče kneza zla na veću aktiv-
nost. On sada ulaže posljednje napore za završnu borbu protiv Krista
i njegovih sljedbenika. Uskoro će se pred nama pokazati posljednja
velika prijevara. Antikrist će pred našim očima činiti čudesa. Ono
što će on imitirati bit će toliko slično istinskome da će biti nemoguće
razlikovati jedno od drugoga, osim pomoću Svetoga pisma. Svjedo-
čanstvima Pisma mora da se ispita svako tvrd̄enje i svako učinjeno
čudo.
Oni koji se trude da drže Božje zapovijesti bit će omrznuti i
ismijavani. Oni mogu samo u Bogu da opstanu. Da bi mogli da
izdrže iskušenja koja će doći, moraju da razumiju Božju volju onako
kako je otkrivena u njegovoj Riječi. Oni mogu Boga da poštuju
samo onda ako imaju pravilno shvaćanje o njegovom karakteru, o
njegovoj vladavini i o njegovim namjerama, i ako žive u suglasnosti
sa njima. Samo oni koji su svoje duše ojačali istinama Biblije moći
će da podnesu posljednju veliku borbu. Svaki pojedinac će stajati
pred pitanjem: hoću li većma slušati Boga ili čovjeka? Odlučan
čas je sada pred vratima. Da li su naše noge utemeljene na stijeni
nepromjenljive Božje riječi? Jesmo li spremni da čvrsto stanemo u
odbranu Božjih zapovijesti i vjere Isusove?
Prije svoga raspeća Spasitelj je rekao svojim učenicima da će biti
ubijen i da će uskrsnuti iz groba; and̄eli su bili prisutni da bi njegove
riječi utisnuli u srca i duše učenika. Ali učenici su očekivali oslobo-
d̄enje od rimskog jarma i nisu mogli podnijeti pomisao da će Onaj u
[483] koga su polagali sve svoje nade morati da pretrpi tako sramnu smrt.
Riječi na koje je trebalo da se podsjete izgubile su se iz njihovog
sjećanja, i vrijeme iskušenja našlo ih je nespremne. Isusova smrt je
460
Biblija naša zaštita 461
tako potpuno razorila njihove nade kao da im On nije nikada na nju

ukazao. Tako je i nama u proročanstvima otkrivena budućnost isto
tako jasno kao što je bila otkrivena učenicima Kristovim riječima.
Dogad̄aji koji su u vezi sa svršetkom vremena milosti i sa djelom
pripremanja za vrijeme nevolje jasno su nam izneseni. Ali hiljade
njih nemaju razumijevanja za ove važne istine kao da im nisu nikada
bile otkrivene. Sotona budno pazi da bi otklonio od njih svaki utjecaj
koji bi mogao da ih urazumi na spasenje; tako će ih vrijeme nevolje
naći nespremne.
Kada Bog šalje svijetu tako važne opomene da su predstavljene
and̄elima koji lete posred neba i objavljuju ih, onda on zahtijeva
od svakog razumnog bića da budno pazi na vijest. Strašni sudovi
koji će biti izrečeni protiv onih koji se klanjaju zvijeri i njenoj
slici (Otkrivenje 14, 9—11.), treba sve da podstreknu na marljivo
proučavanje proročanstava da bi doznali šta je žig zvijerin i kako
mogu izbjeći da ga prime. Ali većina ljudi odvraćaju uši da ne
čuju istinu i obraćaju se ka pričama. Apostol Pavao je rekao za
posljednje dane: “Jer će doći vrijeme kad zdrave nauke neće slušati.”
2. Timoteju 4, 3. To je vrijeme već došlo. Ljudi ne žele biblijsku
istinu jer se ona suprotstavlja željama grešnog srca, koje ljubi svijet,
a sotona im pruža obmane koje oni vole.
Ali Bog će imati na zemlji svoj narod, koji će paziti na Bibliju, i
samo na Bibliju, kao mjerilo svih nauka i temelj svake reforme. Ni
mišljenja učenih ljudi, ni tvrd̄enja nauke, ni vjerske dogme ili odluke
crkvenih sabora, tako mnogobrojne i suprotne kao i crkve koje ih
zastupaju, niti glas većine — ni jedno od ovoga, niti sve zajedno, ne
može se smatrati dokazom za ili protiv ma koje tačke vjere. Prije
nego što primimo ma koju nauku ili propis, treba da se uvjerimo da
ih podupire ono jasno: “Tako govori Gospod.”
Sotona stalno nastoji da obrati pažnju na čovjeka mjesto na
Boga. On zavodi ljude da gledaju na biskupe, svećenike i profesore
teologije kao na svoje vod̄e, umjesto da istražuju Sveto pismo da
bi sami za sebe doznali svoju dužnost. Tada, upravljajući razumom
ovih vod̄a, on može po svojoj volji da utječe na narod. [484]
Kada je Krist došao da propovijeda Riječ života, običan narod ga
je rado slušao, pa čak i mnogi svećenici i starješine su ga vjerovali.
Ali poglavar svećenički i vod̄e naroda odlučili su da prezru i odbace
njegovu nauku. Iako im je propao sav trud da nad̄u protiv njega
razloge za optužbu, iako su osjećali utjecaj božanske sile i mudrosti

kojom su bile nadahnute njegove riječi, ipak su podlegli svojim
predrasudama; odbacili su najjasnije dokaze njegove mesijanske
službe, jer bi inače bili primorani da postanu njegovi učenici. Ovi
Isusovi protivnici su bili ljudi koje je narod od djetinjstva bio naučen
da poštuje i bezuslovno da se klanja njihovom autoritetu. “Kako
to”, pitali su oni, “da naše starješine i mudri književnici ne vjeruju
Isusa? Zar ga ovi pobožni ljudi ne bi primili kad bi on stvarno bio
Krist?” Samo utjecaj ovakvih učitelja zaveo je jevrejski narod da
odbaci svoga Otkupitelja.
Duh koji je pokretao ove svećenike i starješine prožima još
uvijek mnoge koji se hvale svojom pobožnošću. Oni odbijaju da
ispituju svjedočanstvo Svetoga pisma o naročitim istinama za ovo
vrijeme. Oni ukazuju na svoju mnogobrojnost, bogatstvo i ugled,
a sa omalovažavanjem gledaju na mali broj branilaca istine kao
na neznatne, siromašne i neugledne ljude, koji imaju vjeru koja ih
rastavlja od svijeta.
Krist je unaprijed vidio da oholo prisvajanje vlasti koje su po-
kazivali književnici i farizeji neće prestati sa rasijavanjem Jevreja.
Svojim proročkim pogledom gledao je uzdizanje ljudske vlasti, koja
će htjeti da vlada nad savješću, što je za crkvu u svim vremenima
bilo strašno prokletstvo. Njegova teška optužba protiv književnika i
farizeja, kao i njegove opomene narodu da ne ide za ovim slijepim
vod̄ama, zabilježene su kao sav-jet budućim pokoljenjima.
Rimska crkva ograničava pravo tumačenja Svetoga pisma samo
na svećenstvo. Oslanjajući se na to da je samo crkva sposobna da
tumači Božju riječ, ona oduzima Bibliju običnom narodu. Iako je
reformacija dala svima Sveto pismo, ipak ovo samovoljno načelo,
koje potječe od Rima, zadržava mnoge od protestanata da proučavaju
Sveto pismo za sebe. Od njih se traži da njegovo učenje prihvate
onako kako ga crkva tumači. Hilja-de je onih koji se ne usud̄uju da
prihvate bilo šta što je protivno njihovom vjerovanju ili utvrd̄enom
[485] učenju njihove crkve, ma kako bilo jasno izneseno u Svetome pismu.
Lako je Biblija puna opomena protiv lažnih učitelja, ipak su
mnogi spremni da povjere spasenje svojih duša svećenstvu. Da-
nas ima hiljade kršćana po imenu koji ne mogu da navedu nikakav
drugi razlog za svoje vjerovanje, osim da su tako naučeni od svojih
vjerskih vod̄a. Oni prolaze kraj Spasiteljeve nauke ne obraćajući
nikakvu pažnju na nju, a imaju bezuslovno povjerenje u riječi svojih

svećenika. A da li su oni nepogrešivi? Kako možemo svoje duše da
povjerimo njihovome vodstvu, osim ako iz Božje riječi doznamo
da su oni stvarno nosioci vidjela? Nedostatak moralne hrabrosti da
skrenu sa ugažene staze svijeta zavodi mnoge da idu stopama učenih
ljudi. Pošto ne vole da sami istražuju, bit će konačno uhvaćeni u
mreže zabluda. Oni vide da je istina za ovo vrijeme jasno iznijeta u
Bibliji i osjećaju moć Svetoga Duha koji prati njeno propovijedanje,
pa ipak dopuštaju, zbog protivljenja svećenstva, da budu odvojeni
od svjetlosti. Iako su razum i savjest osvjedočeni, ipak se ove zasli-
jepljene duše ne usud̄uju da misle drukčije nego što misle njihove
duhovne vod̄e, i svoje lično mišljenje, svoje vječno dobro žrtvuju
nevjerstvu, oholosti i predrasudama drugih.
Mnogo je načina kojima se sotona služi da pomoću ljudskog
utjecaja veže svoje robove. On zadržava hiljade njih vezujući ih finim
vezama ljubavi prema neprijateljima Kristovog križa. Ma kakva da
je ova veza, bilo da je roditeljska, sinovska, bračna ili prijateljska,
posljedice su iste. Protivnici istine upotrebljavaju svoju silu da bi
vladali nad savješću, a duše držane pod njihovom vlašću nemaju
dovoljno hrabrosti ili samostalnosti da slušaju svoje lično osjećanje
dužnosti.
Istina i pravo proslavljanje Boga su nerazdvojni. Nemoguće je da
čovjek, koji se drži Svetog pisma, poštuje Boga na pogrešan način.
Mnogi tvrde da nije važno šta netko vjeruje, samo ako je njegov
život ispravan. Ali život se formira onim što vjerujemo. Ako su
istina i vidjelo nama na dohvatu, a mi zanemarujemo da ih slušamo
i razumijemo, onda ih stvarno odbacujemo. Mi biramo radije tamu
nego svjetlost.
“Neki se put čini čovjeku prav, a kraj mu je put ka smrti.” Priče
16, 25. Neznanje ne opravdava zabludu ili grijeh kad nam je data
svaka prilika da upoznamo Božju volju. Čovjek putuje i dolazi
do mjesta gdje se razilaze putevi, ali putokaz mu pokazuje kuda
vodi svaki od njih. Ako on ne mari za putokaz i pod̄e putem koji [486]
mu se čini pravim, ipak će se ma kako bio iskren, zacijelo naći na
pogrešnom putu.
Bog nam je dao svoju Riječ da bismo se upoznali sa njenim
učenjem i sami doznali šta On traži od nas. Kada je jedan knji-
ževnik pristupio Isusu sa pitanjem: “Šta ću činiti da dobijem život
vječni?” Spasitelj ga je uputio na Pismo riječima: “Šta je napisano

u zakonu? Kako čitaš?” Luka 10, 25. 26. Neznanje neće opravdati
ni staro ni mlado, niti će ih osloboditi od kazne koju prijestup Bož-
jeg zakona povlači sa sobom, jer imaju vjernu sliku ovog zakona,
njegovih načela i zahtjeva. Nije dovoljno da imamo dobre namjere;
nije dovoljno da činimo ono što se smatra ispravnim ili što onaj koji
propovijeda kaže da je pravo. U pitanju je spasenje naše duše, i zato
svako mora za sebe da istražuje Sveto pismo. Ma koliko bilo jako
naše uvjerenje, ma koliko bili sigurni da onaj koji propovijeda zna
šta je istina, to sve ne smije da bude naš temelj. Mi imamo kartu na
kojoj su označeni svi putokazi na putu ka nebu, i ne treba ništa da
nagad̄amo ili pretpostavljamo.
Prva i najveća dužnost svakog razumnog bića je da sazna iz
Svetog pisma šta je istina, i onda da živi po toj svjetlosti i druge da
hrabri da i oni pod̄u njegovim primjerom. Mi treba iz dana u dan
da Bibliju marljivo proučavamo, da se udubljujemo u svaku njenu
misao i upored̄ujemo stih sa stihom. Božjom pomoću mi moramo
sami da formiramo svoje mišljenje, jer ćemo pred Bogom odgovarati
sami za sebe.
Najjasnije otkrivene istine u Bibliji zavili su učeni ljudi u sum-
nju i tamu. Gradeći se da imaju veliku mudrost, oni uče da Sveto
pismo ima mistično, tajanstveno i duhovno značenje koje nije jasno
izraženo našim jezikom. Ovi ljudi su lažni učitelji. Ovakvim ljudima
je Isus rekao: “Ne znate Pisma ni sile Božje.” Marko 12, 24. Jezik
Biblije treba da se tumači prema njegovom očevidnom značenju,
osim ako su upotrebljeni neki simboli ili slike. Krist je dao obeća-
nje: “Tko hoće njegovu volju tvoriti, razumjet će je li ova nauka
od Boga.” Ivan 7, 17. Kada bi ljudi htjeli da prime Bibliju onako
kako ona glasi, kada ne bi bilo lažnih učitelja da zavode i zbunjuju
njihove misli, izvršilo bi se djelo koje bi and̄ele obradovalo, a hiljade
i hiljade onih koji lutaju u zabludama došli bi u Kristovo stado.
Mi treba pri proučavanju Biblije da upotrebimo sve svoje du-
[487] hovne snage i napregnemo razum da bismo shvatili duboke nebeske
stvari, koliko je to moguće smrtnim ljudima. Ali ne smijemo zabora-
[488]
viti da su djetinja poslušnost i pokornost istinska obilježja učenika.
Biblijske teškoće ne mogu se nikada savladati na isti način kojim
se služimo pri ispitivanju filozofskih problema. Mi se ne smijemo
upustiti u proučavanje Biblije sa onim samopouzdanjem sa kojim
mnogi prilaze proučavanju u oblasti nauke, nego sa molitvom i po-

vjerenjem u Boga, i sa iskrenom željom da upoznamo njegovu volju.
Moramo doći sa poniznim i poslušnim duhom da bismo postigli
poznanje velikog “JA SAM”. U protivnom slučaju, zli duhovi će
tako zaslijepiti naš razum i otvrdnuti naše srce da istina neće moći
da učini na nas nikakav utisak.
Mnogi dijelovi Svetoga pisma koje učeni ljudi smatraju tajnom
ili prelaze preko njih kao preko nečeg beznačajnog, puni su utjehe i
pouka za onoga koji ih poučava u Kristovoj školi. Jedan od razloga
zašto mnogi teolozi nemaju jasnije shvaćanje o Božjoj riječi jeste što
zatvaraju oči pred istinama koje ne žele da sprovode u svome životu.
Razumijevanje biblijskih istina ne zavisi toliko od intelektualne moći
onoga koji proučava koliko od iskrenosti namjera i ozbiljne želje za
pravednošću.
Biblija se nikada ne smije proučavati bez molitve. Samo Sveti
Duh nam može pomoći da shvatimo važnost onih stvari koje se
lako mogu razumjeti i da nas sačuva od izvrtanja onih tačaka istine
koje se teško shvaćaju. Služba je nebeskih and̄ela da pripreme naša
srca da bismo razumjeli Božju riječ, tako da budemo oduševljeni
njenom ljepotom, opomenuti njenim savjetima, ohrabreni i ojačani
obećanjima koja se u njoj nalaze. Molba psalmiste: “Otvori oči moje
da bih vidio čudesa zakona tvojega” (Psalam 119, 18.), treba da
bude i naša molba. Iskušenja često izgledaju neodoljiva zato što
se zanemaruje molitva i proučavanje Biblije, i što se onaj koji je
podvrgnut kušanju ne može odmah sjetiti Božjih obećanja, da bi
dočekao sotonu biblijskim oružjem. Ali, and̄eli su stalno oko onih
koji su voljni da budu poučeni u božanskim stvarima i, u času velike
potrebe, oni će ih podsjetiti upravo na one istine koje su im potrebne.
Tako “kada neprijatelj navali kao rijeka, Duh će Gospodnji podignuti
zastavu suprot njemu”. Izaija 59, 19.
Isus je obećao svojim učenicima: “A utješitelj, Duh Sveti, kojega
će Otac poslati u ime moje, on će vas naučiti svemu i napomenut
će vam sve što vam rekoh.” Ivan 14, 26. Ali Kri- stova nauka mora [489]
ranije da se utisne u naše sjećanje da bi nas Božji Duh mogao u času
opasnosti podsjetiti na nju. “U srce svoje zatvorio sam riječ tvoju”,
rekao je David, “da ti ne griješim.” Psalam 119, 11.
Svi koji cijene svoje vječno dobro treba da se čuvaju da ne
padnu u sumnju. Napadi će biti upravljeni na osnovne stubove is-
tine. Nemoguće je da ostanemo pošted̄eni od ruganja, mudrolija, i

lažnih primamljivih nauka modernog nevjerstva. Sotona podešava
svoja iskušenja svim staležima. Na neobrazovane napada ruganjem
i ismjehavanjem, dok protiv obrazovanih istupa sa naučnim primjed-
bama i filozofskim umovanjem, jednako proračunatim da izazove
nepovjerenje ili preziranje Svetoga pisma. Cak se i omladina koja
ima malo iskustva, usud̄uje da sumnja u osnovna načela kršćanstva.
I ovo nevjerovanje mladih, ma koliko bilo površno, ima svoj utjecaj.
Mnogi su na ovaj način tako zavedeni da se rugaju vjerovanju svojih
roditelja i preziru Duh milosti. (Jevrejima 10, 29.) Mnogi životi
onih koji su obećavali da će biti Bogu na čast i svijetu na blagoslov
uništeni su zatrovanim dahom bezbožnosti. Svi koji se uzdaju u hva-
lisave zaključke ljudskog razuma i uobražavaju da mogu protumačiti
božanske tajne, i bez pomoći Božje mudrosti saznati istinu, zapleli
su se u mrežu sotonskih zamki.
Mi živimo u najsvečanijem odsjeku historije ovoga svijeta. Sud-
bina ljudi koji su prepunili zemlju treba uskoro da se odluči. Naše
vlastito buduće dobro, a takod̄er i spasenje drugih duša, zavisi od
puta kojim ćemo sada poći. Potrebno je da nas vodi Duh istine. Svaki
Kristov sljedbenik treba ozbiljno da se pita: “Gospode, šta hoćeš da
činim?” Mi treba da se ponizimo pred Bogom u postu i molitvi, i da
mnogo razmišljamo o njegovoj Riječi, a naročito o dogad̄ajima na
sudu. Sada treba da tražimo duboka i živa iskustva sa Bogom. Ne
smijemo da izgubimo nijedan trenutak. Oko nas se zbivaju dogad̄aji
od najveće važnosti; mi se nalazimo na sotoninom začaranom tlu.
Ne spavajte, Božji stražari! Neprijatelj je blizu i vreba, spreman
svakoga trenutka da skoči na vas i učini vas svojim plijenom, samo
ako klonete i zadrijemate.
Mnogi su obmanuti u pogledu svoga stvarnog položaja pred
Bogom. Oni su zadovoljni sobom što nisu učinili zla djela, a za-
boravljaju na dobra i plemenita djela koja Bog traži od njih, a koja
[490] su zanemarili da učine. Nije dovoljno da su oni drveta u Božjem
vrtu. Bog očekuje od njih da donesu rod. On ih čini odgovornima za
sva dobra koja su njegovom milošću mogli da učine a nisu učinili.
Oni su upisani u nebeskim knjigama kao oni koji zemlji smetaju.
Ali čak i slučaj ovih ljudi nije sasvim bez nade. Za one koji ne cijene
Božju ljubav i zloupotrebljavaju njegovu milost, srce Ljubavi koje
dugo trpi još uvijek se moli. “Zato govori: ustani ti koji spavaš, i
uskrsni iz mrtvih, i obasjat će te Krist. Gledajte, dakle, da uredno

živite, ne kao nemudri, nego kao mudri, pazite na vrijeme, jer su
dani zli.” Efežanima 5, 14-16.
Kad dod̄e vrijeme probe, pokazat će se oni koji su prihvatili
Božju riječ kao svoje pravilo života. U ljeto se ne vidi razlika izmed̄u
zimzelenog i drugog drveća; ali kad dod̄u zimske oluje, zimzeleno
drveće ostaje nepromijenjeno, dok drugo drveće gubi svoje lišće.
Tako se i sada tobožnji kršćani ne mogu da razlikuju od pravih
kršćana, ali vrijeme je upravo pred nama kada će se razlika pokazati.
Neka se podignu protivnici, neka se vjerski fanatizam i netrpeljivost
opet raspale, neka nastanu progonstva, — polukršćani i licemjeri će
se pokolebati i odreći svoje vjere, ali pravi kršćani će stajati čvrsto
kao stijena, sa jačom vjerom i svjetlijom nadom nego u danima
blagostanja.
Psalmista kaže: “Razmišljam o tvojim otkrivenjima.” “Od zapo-
vijesti tvojih postadoh razuman; toga radi mrzim na svaki put lažni.”
Psalam 119, 99. 104.
“Blago čovjeku koji nad̄e mudrost.” “Jer će biti kao drvo usad̄eno
kraj vode, i koje niz potok pušta žile svoje, koje ne osjeća kad dod̄e
pripeka, nego mu se list zeleni, i sušne godine ne brine se i ne prestaje
rad̄ati rod.” Priče 3, 13; Jeremija 17, 8. [491]
Poglavlje 38.—Posljednja opomena
“I poslije ovoga vidjeh drugoga and̄ela gdje silazi s neba, koji

imaše oblast veliku; i zemlja se zasvijetli od slave njegove. I povika
jakim glasom govoreći: pade, pade Babilon, grad veliki, i posta
stan d̄avolima, i tamnica svakome duhu nečistome, i tamnica sviju
ptica nečistih i mrskih; jer otrovnim vinom bluda svojega napoji sve
narode. I Čuh glas drugi s neba koji govori: izid̄ite iz nje, narode
moj, da se ne pomiješate u grijehe njezine i da vam ne naude zla
njezina.” (Otkrivenje 18, 1. 2. 4.)
Ovo mjesto u Pismu ukazuje na vrijeme kada treba da se ponovi
vijest o padu Babilona, koju je objavljivao drugi and̄eo (Otkrivenje
14, 8.), sa napomenama pokvarenosti koje su prodrle u razne vjer-
ske zajednice koje sačinjavaju Babilon otkad je ova vijest prvi put
objavljena u ljeto 1844. godine. Ovdje se opisuje strašno stanje na
vjerskom polju. Sa svakim odbacivanjem istine postaje duh ljudi
mračniji, a njihovo srce tvrd̄e, dok ne postanu otvoreni nevjernici.
Usprkos opomenama koje je Bog dao, oni će nastaviti da preziru
jednu od deset zapovijesti, dok ne budu dotle zavedeni da će pro-
goniti one koji smatraju sve Božje zapovijesti svetima. Preziranje
Božje riječi i njegovog naroda znači preziranje Krista. Kada crkve
budu prihvatile spiritističko učenje, onda će biti otklonjene ograde
koje su bile nametnute tjelesnom srcu, a vjeroispovijedanje će postati
ogrtač koji će pokrivati najpodlije bezakonje. Vjera u spiritistička
otkrivenja otvara vrata lažnim duhovima i d̄avolskim naukama, i
tako će se u crkvama osjetiti utjecaj zlih and̄ela.
O Babilonu, za vrijeme kad se o njemu govori u ovom proro-
čanstvu, kaže se slijedeće: “Jer grijesi njezini dopriješe tja do neba,
i Bog se opomenu nepravde njezine.” (Otkrivenje 18, 5.) Babilon je
napunio mjeru svoje krivice, i propast će ga brzo snaći. Ali Gospod
[492] ima još svoj narod u Babilonu, i prije nego što Ba- bilon bude po-
hod̄en Božjim sudovima, vjerni treba da budu pozvani da izad̄u iz
njega, da se ne pomiješaju u grijehe njegove, i da im “ne naude zla
njezina”. Zato je ovdje riječ o pokretu koji je predstavljen and̄elom
468
Posljednja opomena 469
koji silazi s neba, rasvjetljava zemlju svojom slavom i objavljuje

velikim glasom grijehe Babilona. U vezi sa njegovom viješću čuje
se poziv: “Izid̄ite iz nje, narode moj!” Ovaj poziv, u vezi sa trećom
and̄eoskom viješću, sačinjava posljednju opomenu, koja će biti data
stanovnicima zemlje.
Strašan je svršetak kome svijet ide u susret. Sile zemaljske,
koje se udružuju u borbi protiv Božjih zapovijesti, izdat će naredbu
da se “svi mali i veliki, bogati i siromašni, slobodnjaci i robovi”
(Otkrivenje 13, 16.) moraju prilagoditi običaju crkve svetkujući
nedjelju. Svi koji se budu tome usprotivili bit će kažnjeni, a napokon
će biti odred̄eno da zaslužuju smrt. Sa druge strane, Božji zakon koji
nalaže počivanje u Stvoriteljev dan odmora zahtijeva poslušnost i
prijeti gnjevom protiv svih prijestupnika tog zakona.
Kada se ovo pitanje Božjeg zakona jasno iznese ljudima, onda
će svako tko bude gazio Božji zakon da bi poslušao ljudske naredbe
primiti žig zvijerin. On prima znak vjernosti prema vlasti koju želi
da sluša mjesto Boga. Opomena neba glasi: “Tko se god pokloni
zvijeri i ikoni njezinoj, i primi žig na čelo svoje ili na ruku svoju, i
on će piti od vina gnjeva Božjega, koje je nepomiješano utočeno u
čašu gnjeva njegova.” (Otkrivenje 14, 9. 10.)
Ali nikoga neće stići gnjev Božji prije nego što istina bude iz-
nesena njegovom srcu i savjesti, i on je odbaci. Ima mnogo ljudi
koji nikada nisu imali prilike da čuju naročite istine za ovo vrijeme.
Obaveznost četvrte zapovijesti nije im nikada bila iznesena u pravoj
svjetlosti. Bog koji čita svako srce i ispituje svaku pobudu neće osta-
viti ni jednoga od onih koji traže poznanje istine da bude prevaren u
pogledu ishoda borbe. Naredba neće biti narodu slijepo nametnuta.
Svako će imati dovoljno svjetlosti da na osnovu zdravog razuma
donese svoju odluku.
Subota će biti probni kamen vjernosti, jer ona je tačka istine koja
je naročito izložena napadima. Kada na ljude bude došla posljednja
velika nevolja, onda će biti povučena granična linija izmed̄u onih
koji služe Bogu i onih koji mu ne služe. Dok će svetkovanje ne-
djelje, u suglasnosti sa zemaljskim zakonima, ali nasuprot četvrtoj
zapovijesti, biti znak vjernosti onoj sili koja se protivi Bogu, dotle [493]
će svetkovanje prave subote, u suglasnosti sa Božjim zakonom, biti
dokaz vjernosti Stvoritelju. Dok će jedna grupa ljudi, primanjem
znaka pokornosti zemaljskim vlastima, primiti žig zvijerin, dotle će
druga, izabravši znak vjernosti božanskom autoritetu, primiti Božji

pečat.
Ranije su oni koji su propovijedali istine treće and̄eoske vijesti
često smatrani samo izazivačima uzbune. Njihova predskazivanja da
će u Sjedinjenim Državama zavladati vjerska netrpeljivost, da će se
crkva i država sjediniti da progone one koji drže Božje zapovijesti,
smatrana su kao neosnovana i smiješna. Tvrdi se da ta zemlja ne
može da bude drugo nego što je bila: branilac vjerske slobode. Ali
kada se o pitanju prinudnog svetkovanja nedjelje bude naveliko
raspravljalo, vidjet će se da se približava dogad̄aj u koji se tako
dugo sumnjalo i u koji se nije vjerovalo, a treća and̄eoska vijest će
proizvesti takav utisak kakav nije mogla ranije da ima.
Bog je u sva vremena slao svoje sluge da žigošu grijeh, kako u
svijetu tako i u crkvi. Ali narod želi da mu se govore mile stvari, jer
mu čista i neizvještačena istina nije ugodna. Mnogi reformatori su u
početku svoga rada odlučili da budu vrlo oprezni u žigosanju grijeha
crkve i naroda. Oni su se nadali da će primjerom kršćanskog života
vratiti narod biblijskoj nauci. Ali na njih je došao Božji Duh kao
što je došao na Iliju, goneći ga da žigoše grijehe bezbožnog cara i
otpalog naroda. Nisu se mogli uzdržati a da ne objavljuju jasne riječi
Biblije — nauke koje su se u početku ustezali da propovijedaju ...
Božji Duh ih je pokrenuo da revno objavljuju istinu i opasnost koja
je prijetila dušama. Govorili su riječi koje im je Bog dao bez straha
od posljedica, i narod je bio primoran da sluša opomene.
Tako će se objavljivati i treća and̄eoska vijest. Kada bude došlo
vrijeme da se ona propovijeda sa najvećom silom, Bog će se pos-
lužiti poniznim orud̄ima, i vodit će um onih koji se budu posvetili
njegovoj službi. Propovjednici će biti više osposobljeni pomazanjem
Svetoga Duha negoli obrazovanjem u školama. Ljudi vjere i molitve
bit će podstreknuta da pod̄u sa svetom revnošću da propovijedaju
riječi koje im Bog bude dao. Grijesi Babilona bit će razotkriveni.
Strašne posljedice toga što su crkvene svetkovine nametane od strane
grad̄anskih vlasti, prodiranje spiritizma, tajni, ali brzi razvoj papske
vlasti — sve će to biti raskrinkano. Ove svečane opomene će pro-
[494] tresti narod. Hiljade i hiljade slušat će takve riječi kakve još nisu
čuli. Sa čud̄enjem će slušati svjedočanstvo da je Babilon crkva koja
je pala zbog svojih zabluda i grijeha, i zbog odbacivanja istine koja
joj je poslata sa neba. Kad se narod ‘bude obratio svojim ranijim
učiteljima radoznalim pitanjem: Zar je to tako? tada će njihovi pro-

povjednici pričati priče, govorit će im mile stvari da bi tako umirili
njihovu zabrinutost i utišali njihovu probud̄enu savjest. Ali, pošto će
mnogi odbiti da se zadovolje samo autoritetom čovjeka i tražit će
biblijsko načelo — “Ovako veli Gospod”, većina će propovjednika,
kao i farizeji u staro doba kad je došao u pitanje njihov autoritet,
gnjevno reći da je ova vijest od sotone, i pobunit će grešno mnoštvo
da ruži i progoni one koji je objavljuju.
Sotona se ljuti kad se borba proširuje na nova područja i paž-
nja naroda obraća na pogaženi Božji zakon. Sila koja prati vijest
razgnjevit će one koji joj se protive. Svećenici će upotrebiti gotovo
natprirodne napore da zaklone svjetlost da ne bi svijetlila njihovom
stadu. Trudit će se svim sredstvima koja im stoje na raspolaganju da
spriječe raspravljanje o svim važnim pitanjima. Crkva će se osloniti
na jaku ruku grad̄anske vlasti, i u tome će se katolici i protestanti
sjediniti. Kada pokret za opće svetkovanje nedjelje bude smjeliji
i odlučniji, onda će i zakon biti pozvan u pomoć protiv onih koji
svetkuju subotu. Prijetit će im novčanim kaznama i zatvorom, a
nekima će ponuditi utjecajna mjesta i položaje, kao i druge nagrade
i preimućstva, da bi ih privoljeli da se odreknu svoje vjere. Ali nji-
hov odlučni odgovor će glasiti: “Dokažite nam Božjom riječju našu
zabludu.” Ovaj isti zahtjev je izrekao Luter kad se nalazio u sličnim
prilikama. Oni koji budu dovedeni pred sudove odbranit će istinu
jasnim izlaganjem, i neki od onih koji ih budu čuli bit će potaknuti
da se odluče da drže sve Božje zapovijesti. Ovako će svjetlost doći
do mnogo hiljada onih koji inače nikada ne bi doznali nešto o ovim
istinama.
Savjesna poslušnost prema Božjoj riječi smatrat će se bunom.
Zaslijepljeni od sotone, roditelji će postupati strogo i surovo sa
svojom djecom koja su vjerna Božjim zapovijestima; gospodari će
mučiti svoje sluge koji drže Božje zapovijesti. Ljubav će ohladnjeti.
Djeca će biti lišena nasljedstva i tjerana od kuće. Pavlove riječi:
“A svi koji pobožno hoće da žive u Kristu Isusu, bit će gonjeni”
(2. Timoteju 3, 12.), doslovno će se ispuniti. Pošto će se branioci
istine protiviti da poštuju nedjelju umjesto subote, neki od njih bit će [495]
bačeni u zatvor, neki će biti prognani, a sa nekima će se postupati kao
sa robovima. Ljudskom razumu se sve ovo sada čini nemogućim,
ali kad se Božji Duh bude povukao od ljudi, i oni dod̄u pod vlast
sotone koji mrzi božanske propise, dogodit će se čudnovate stvari.

Srce može biti vrlo okrutno ako se od njega oduzme ljubav i strah
Božji.
Čim se bude približavala oluja, mnogi koji su vjerovali u treću
and̄eosku vijest, ali nisu bili posvećeni poslušnošću prema istini,
napustit će svoje položaje i preći će u redove protivnika. Sjedinjujući
se sa svijetom i učestvujući u njegovom duhu, počeli su da stvari
posmatraju gotovo u istoj svjetlosti, a kad bude došlo iskušenje, bit
će spremni da izaberu lakšu, popularniju stranu. Daroviti i riječiti
ljudi, koji su se nekada radovali istini, upotrijebit će svoje sile da
duše prevare i zavedu. Postat će najveći neprijatelji svoje nekadašnje
braće. Kad oni koji drže subotu budu dovedeni pred sudove da
odgovaraju zbog svoje vjere, ovi će otpadnici biti najbolje sotonino
oružje da ih kleveta ju i optužuju, i da tako lažnim izvještajima i
sumnjičenjima izazivaju gnjev vladara protiv njih.
U ovo vrijeme progonstva bit će ispitana vjera Božjih slugu.
Oni će vjerno objavljivati opomene, gledajući jedino na Boga i
njegovu Riječ. Božji Duh koji djeluje na njihova srca, nagnat će ih
da govore. Podstreknuta svetom revnošću i gonjeni silom Božjega
Duha, poći će da izvrše odred̄ene dužnosti, ne gledajući na posljedice
objavljivanja narodu Riječi koju im je Bog povjerio. Neće misliti na
svoje zemaljske interese, niti će pokušavati da sačuvaju svoj ugled ili
život. Ali kada na njih bude došla oluja protivljenja i poruge, neki će
nadvladani strahom biti spremni da uz viknu: “Da smo znali kakve
će biti posljedice naših riječi, mi bismo šutjeli.” Oni će biti okruženi
teškoćama. Sotona će jurišati na njih groznim iskušenjima. Djelo
koje su preduzeli izgledat će da nadmašuje njihove sposobnosti da
ga izvrše. Prijetit će im opasnost da budu uništeni. Oduševljenje
koje ih je krijepilo nestat će. Vratiti se neće moći. Tada, svjesni
svoje nemoći, pribjeći će Svemogućemu tražeći snage. Sjećat će se
da riječi koje su govorili nisu bile njihove, nego Onoga koji im je
zapovjedio da objave opomenu. Bog je u njihova srca usadio istinu,
i oni nisu mogli a da je ne objave.
Ista iskušenja su preživjeli i Božji ljudi u prošlim vremenima.
[496] Viklif, Luter, Tindal, Bakster i Veslej zahtijevali su da se sve nauke
moraju ispitati pomoću Biblije, i izjavili su da će se odreći svega što
ona osud̄uje. Protiv ovih ljudi bijesnilo je progonstvo neumoljivim
gnjevom, pa ipak nisu prestali da propovijedaju istinu. Svaki odsjek
crkvene historije odlikuje se razvojem neke naročite istine, koja je

odgovarala potrebama Božjeg naroda u ono vrijeme. Svaka nova
istina morala je sebi da krči put usprkos mržnji i protivljenju. Oni
koji su primili blagoslov njenom svjetlošću, morali su proći kroz
iskušenja i nevolje. Uvijek kada je to potrebno, Bog daje narodu
naročitu istinu. Tko se usud̄uje da spriječi njeno objavljivanje? On
zapovijeda svojim slugama da objave svijetu posljednji poziv milosti.
Oni mogu šutati samo po cijenu opasnosti za svoju vlastitu dušu.
Božji vjesnici ne smiju nikada da misle na posljedice. Oni moraju
da ispune svoju dužnost, a posljedice da prepuste Bogu.
Kad bude nastalo žešće protivljenje, Božje sluge će biti ponovo
zbunjene, jer će im se činiti da su oni izazvali ovu nevolju. Ali
savjest i Božja riječ uvjerit će ih da je njihov postupak bio ispravan;
a ako se iskušenja i dalje produže, bit će ipak ojačani da ih podnesu.
Borba će biti odlučnija i oštrija, ali sa nevoljom će rasti i njihova
vjera i hrabrost. Njihovo svjedočanstvo će biti: Mi se ne usud̄ujemo
protiviti Božjoj riječi niti dijeliti Božji zakon na jedan bitni dio, i na
drugi, beznačajni, da bismo tako zadobili naklonost svijeta. Gospod
kome služimo može da nas oslobodi. Krist je nadvladao zemaljske
sile; pa zar da se plašimo jednoga već pobijed̄enog svijeta?
Progonstvo u svojim raznim oblicima je odražaj jednog principa
koji će postojati sve dok sotona bude postojao i dok kršćanstvo
bude imalo životnu snagu. Nijedan čovjek ne može služiti Bogu a
da ne izazove protiv sebe otpor četa tame. Zli and̄eli jurišat će na
njega uznemireni da on svojim utjecajem ne otme plijen iz njihovih
ruku. Zli ljudi, pokarani njegovim primjerom, udružit će se sa zlim
and̄elima samo zato da bi ga primamljivim iskušenjima odvojili od
Boga. Ako ovim sredstvima ne uspiju, tada će upotrijebiti silu da
primoraju njegovu savjest.
Ali dok se Isus nalazi u svetinji kao čovjekov posrednik, osjećat
će se kod vladara i naroda utjecaj Svetoga Duha, koji zadržava gnjev.
Sveti Duh još uvijek utječe u izvjesnoj mjeri na zemaljske zakone.
Da nema ovih zakona, stanje svijeta bi bilo mnogo gore nego što je
sada. Dok su mnogi vladari sotonina aktivna orud̄a, Bog ima i svoja
orud̄a med̄u vod̄ama naroda. Ne- prijatelj inspirira svoje sluge da [497]
predlažu mjere koje će mnogo smetati Božjem djelu; ali državnici
koji se boje Gospoda stoje pod utjecajem svetih and̄ela, da se takvim
prijedlozima usprotive nepobitnim dokazima. Na ovaj način će ne-
koliko ljudi zadržati moćnu struju zla. Protivljenje neprijatelja istine

bit će obuzdano da bi treća and̄eoska vijest mogla izvršiti svoje djelo.
Kada bude objavljena posljednja opomena, ona će na sebe privući
pažnju ovih vodećih ljudi, kroz koje Gospod sada radi, i neki od njih
će primiti ovu opomenu, te će stati uz Božji narod u vrijeme nevolje.
And̄eo koji se pridružuje objavljivanju treće and̄eoske vijesti
rasvijetlit će cijelu zemlju svojom slavom. Ovdje je prorečeno djelo
ogromnog obima i neobične sile. Adventni pokret od 1840—1844.
godine bio je divno otkrivenje Božje moći; prva and̄eoska vijest
bila je odnesena do svake misionarske stanice na svijetu, i u nekim
zemljama nastalo je takvo vjersko probud̄enje kakvo se nije vidjelo
ni u jednoj zemlji od vremena reformacije u šesnaestom vijeku, ali
sve će to nadmašiti silan pokret u toku posljednje opomene trećeg
and̄ela.
Ovo djelo će biti slično onome za vrijeme Duhova. Kao što
je “rani dažd” bio dat prilikom izlivanja Svetoga Duha u po-četku
širenja evand̄eoske vijesti, da izazove klijanje dragocjenog sjemena,
tako će se “pozni dažd” izliti pri njenom svršetku, da žetva dozri.
“Tada ćemo poznati Gospoda, i sve ćemo ga više poznavati; jer mu
je izlazak ured̄en kao zora, i doći će nam kao dažd, kao pozni dažd
koji natapa zemlju.” (Ozej 6, 3.) “I vi sinovi sionski, radujte se i
veselite se Gospodu Bogu svojemu, jer će vam dati dažd na vrijeme,
i spustit će vam dažd rani i pozni na vrijeme.” (Joel 2, 23.) “I bit će
u posljednje dane, govori Gospod, izlit ću od duha svojega na svako
tijelo.” “I bit će da će se svaki spasti koji prizove ime Gospodnje.”
(Djela 2, 17. 21.)
Veliko djelo evand̄elja neće se završiti manjim otkrivenjem Božje
sile od one koja je pratila njegov početak. Proročanstva koja su se
ispunila u izlivanju ranog dažda u početku evand̄elja opet će se
ispuniti u poznom daždu pri njegovom završetku. To je vrijeme
“odmaranja” kome se nadao apostol Petar kada je rekao: “Pokajte se,
dakle, i obratite se, da se očistite od grijeha svojih, da dod̄u vremena
odmaranja od lica Gospodnjega; i da pošalje naprijed obećanog vam
[498] Krista Isusa.” (Djela 3, 19. 20.)
Božje sluge, ozarena lica svetim posvećenjem, žurit će iz mjesta
u mjesto da objave vijest sa neba. Hiljade glasova, širom cijele
zemlje, nosit će opomenu. Činit će se čuda, bolesni će ozdravljati, a
znaci i čudesa pratit će vjerne. I sotona će činiti lažna čudesa; učinit
će da i oganj padne s neba pred ljudima. (Otkrivenje 13, 13.) Na

ovaj način će stanovnici zemlje biti prinud̄eni da se odluče uz koga
će se opredijeliti.
Vijest se neće širiti toliko dokazivanjem koliko dubokim svje-
dočenjem Božjeg Duha. Dokazi su izneseni. Sjeme je posijano, a
sada će niknuti i donijeti rod. Spisi koje su rasprostranili evand̄eoski
suradnici izvršili su svoj utjecaj, ali mnogi na koje je evand̄eoska
istina imala dubok utisak bili su spriječeni da istinu potpuno razu-
miju ili da je poslušaju. Zraci svjetlosti sada svuda prodiru, istina se
pokazuje u svoj svojoj ja-snoći, a iskrena Božja djeca kidaju veze
koje su ih do sada zadržavale. Porodične i crkvene veze ne mogu
više da ih zadrže. Istina im je dragocjenija od svega drugog. Usprkos
Sotoninim udruženim silama, koje će ustati protiv istine, velik je
broj onih koji će stati na stranu Gospodnju. [499]
Poglavlje 39.—Vrijeme velike nevolje
“A u to će se vrijeme podignuti Mihailo, veliki knez, koji brani

tvoj narod; i bit će žalosno vrijeme, kakvoga nije bilo od kako je
naroda do tada; i u to će se vrijeme izbaviti tvoj narod, svaki koji se
nad̄e zapisan u knjizi.” (Danijel 12, 1.)
Kad se treća and̄eoska vijest bude svima objavila, milost neće
više posredovati za grešne zemaljske stanovnike. Božji narod je
završio svoje djelo. On je primio “pozni dažd”, “osvježenje od lica
Gospodnjega”, i spreman je za čas iskušenja koji dolazi. And̄eli na
nebu žure amo tamo. Jedan and̄eo, vrativši se sa zemlje, odbjavljuje
da je njegovo djelo izvršeno. Posljednje kušanje je došlo na svijet,
i svi koji su se pokazali vjerni Božjim propisima primili su “pečat
Boga živoga”. Tada Isus prestaje sa svojom posredničkom službom
u svetinji. On podiže svoje ruke i glasno izgovara: “Svršeno je!”, a
sve and̄eoske čete skidaju svoje krune dok Isus svečano objavljuje:
“Tko čini nepravdu, neka još čini nepravdu, i tko je pogan, neka se
još pogani; i tko je pravedan, neka još čini pravdu; i tko je svet, neka
se još sveti.” Otkrivenje 22, 11. Svaki slučaj je odlučen, bilo za život
ili za smrt. Krist je izvršio pomirenje za svoj narod i izbrisao sve
njegove grijehe. Broj njegovih podanika ispunjen je; “carstvo i vlast
i veličanstvo pod svim nebom” bit će dato nasljednicima spasenja, a
Isus će vladati kao Car nad carevima i Gospodar nad gospodarima.
Kad Isus napusti svetinju, zemaljske stanovnike pokrit će tama.
U to strašno vrijeme pravednici moraju da žive bez Po-srednika pred
svetim Bogom. Sila koja je do sada zadržavala zle je uklonjena, i
sotona ima potpunu vlast nad grešnicima koji se nisu pokajali. Božje
strpljenje je pri kraju. Svijet je odbacio njegovu milost, prezreo
njegovu ljubav i pogazio njegov zakon. Zli su prekoračili granice
[500] vremena milosti koje im je bilo dato. Bo- žji Duh kome su se tako
uporno protivili napokon se povukao od njih. Nezaštićeni Božjom
milošću, oni su bez zaštite pred nečastivim. Tada će sotona baciti
zemaljske stanovnike u posljednju veliku nevolju. Kad Božji and̄eli
prestanu zadržavati strašne oluje ljudskih strasti, svi elementi sukoba
476
Vrijeme velike nevolje 477
bit će odriješeni. Cio svijet će biti uvučen u propast koja će biti
strasnija od one koja je nekada zadesila Jeruzalem.
Jedan jedini and̄eo pobio je sve prvence Misiraca i napunio
zemlju jaukom. Kada je David zgriješio Bogu prebrojavši narod,
jedan and̄eo je prouzrokovao ono strašno opustošen je kojim je
kažnjen njegov grijeh. Istu razornu moć koju su pokazali sveti and̄eli
kad je Bog to zapovjedio, pokazat će i zli and̄eli kad On to dopusti.
Te sile su sada spremne, i samo čekaju na božansko dopuštenje da
svuda siju pustošenje.
Oni koji poštuju Božji zakon bit će okrivljeni da su prouzroko-
vali kazne koje su se izlile na svijet, i bit će smatrani uzročnicima
strašnih poremećaja u prirodi, svad̄a i krvoprolića med̄u ljudima, što
ispunjava zemlju jaukom. Sila koja je pratila posljednju opomenu
razgnjevila je zle. Njihov gnjev se raspalio protiv svih koji su prihva-
tili vijest; i sotona će sa još većom žestinom raspirivati duh mržnje i
progonstva.
Kada se Božje prisustvo konačno povuklo od jevrejskog naroda,
ni svećenici ni narod to nisu znali. Iako pod sotoninom vlašću i pro-
žeti najstrašnijim i najgorim strastima, oni su još uvijek sebe smatrali
Božjim izabranicima. Služba u hramu se i dalje vršila. Na oskvr-
njenim oltarima prinošene su žrtve, i božanski blagoslov je prizivan
na narod koji je bio kriv za krv Božjeg dragog Sina i pokušavao da
ubije njegove sluge i apostole. Tako kada bude izrečena neopoziva
odluka u nebeskoj svetinji i sudbina svijeta zauvijek zapečaćena,
zemaljski stanovnici neće o tome ništa znati. Narod koga je Duh
Božji konačno napustio, nastavit će da održava vjerske formalnosti,
a sotonska revnost kojom će ih knez zla oduševiti da izvrše njegove
paklene namjere, bit će nalik na revnost za Božju stvar.
Pošto je subota u cijelom kršćanstvu postala naročiti predmet
borbe, a svjetovne i crkvene vlasti su se udružile da prinude ljude
na svetkovanje nedjelje, uporno protivljenje malog broja vjernih da
popuste tom zahtjevu učinit će ih predmetom opće mržnje. Isticat
će da ovaj malobrojni narod, koji se opire jednoj ustanovi crkve i
državnom zakonu, ne smije da se trpi; da je bolje da on strada [501]
negoli da čitavi narodi budu bačeni u zbrku i nezakonitost. Istim
dokazivanjem su se poslužile jevrejske starješine protiv Krista prije
devetnaest vjekova. Lukavi Kaifa je rekao: “Nama je bolje da jedan
čovjek umre za narod nego da sav narod propadne.” Ivan 11, 50.
Ovakvo dokazivanje bit će odlučujuće; i napokon će protiv onih

koji po četvrtoj zapovijesti svetkuju subotu biti izdat dekret, kojim
će biti objavljeno da zaslužuju najtežu kaznu i dopušteno narodu
da ih poslije odred̄enog vremena pobije. Katolicizam u Evropi i
otpali protestantizam u Americi poduzet će podjednake mjere prema
onima koji poštuju sve Božje propise.
Tada će na Božji narod doći žalost i nevolja koje prorok opisuje
kao vrijeme muke Jakovljeve: “Jer ovako veli Gospod: čusmo viku
od prepadanja, straha, a mira nema ... U svih se promijenila lica i
poblijedila. Jaoh! jer je veliki ovaj dan, nije bilo takvoga, i vrijeme
je muke Jakovljeve, ipak će se izbaviti iz nje.” Jeremija 30, 5-7.
Jakovljeva noć straha, kada se u molitvi borio za izbavljenje od
Ezavove ruke (1. Mojsijeva 32, 24-30.), predstavlja iskustvo Božjeg
naroda u vrijeme velike nevolje. Zbog prijevare koju je izvršio da
bi dobio blagoslov svoga oca, koji je bio odred̄en za Ezava, Jakov,
uplašen smrtnim prijetnjama svoga brata, pobjegao je da bi spasio
svoj život. Pošto je mnogo godina živio kao iznanik, krenuo je po
Božjoj zapovijesti na put da bi se sa svojim ženama, djecom i stadima
vratio u svoj rodni kraj. Došavši na granicu zemlje, strašno se uplašio
kad je čuo da se Ezav približava sa četom ratnika, bez sumnje u
namjeri da mu se osveti. Izgledalo je da će Jakovljeva nenaoružana
i nezaštićena pratnja pasti kao bespomoćna žrtva nasilja i pokolja.
Ovim brigama i strahovanju dodato je i teško breme saznanja o
vlastitoj krivici, jer je njegov lični grijeh navukao ovu opasnost.
Njegova jedina nada bila je u Božjoj milosti. Njegova jedina odbrana
bila je molitva. Ipak, on sa svoje strane nije ništa propustio da
popravi učinjenu nepravdu svome bratu i da odvrati opasnost koja
mu je prijetila. Tako treba i Kristovi sljedbenici, dok se približavaju
vremenu nevolje, sve da učine da bi se pred narodom pokazali u
pravoj svjetlosti, da razoružaju predrasude i odvrate opasnost koja
prijeti slobodi savjesti.
Pošto je poslao svoju obitelj na drugu stranu potoka da ne vidi
[502] njegovu muku, Jakov ostaje sam da se moli Bogu. On ispo- vijeda
svoje grijehe i priznaje sa zahvalnošću Božju milost prema sebi,
pozivajući se u dubokoj poniznosti na zavjet učinjen sa njegovim
očevima i na obećanje koje mu je dato one noći u utvari u Betelu i u
zemlji progonstva. Došao je čas odluke u njegovom životu; sve je
stajalo na kocki. U mraku i samoći on nastavlja da se moli i da se
ponizuje pred Bogom. Iznenada netko spusti ruku na njegovo rame.

On pomisli da neki neprijatelj hoće da mu oduzme život i svom
očajničkom snagom poče da se bori sa napadačem. Kada je počelo
da sviće, stranac je upotrebio svoju nadčovječansku snagu. Pri nje-
govom dodiru jaki čovjek izgledao je kao paraliziran i, plačući kao
nemoćni molilac, pao je oko vrata svome tajanstvenom protivniku.
Jakov je sada saznao da je onaj s kime se borio And̄eo zavjeta. Iako
je bio nesposoban za borbu i trpio jake bolove, on nije napuštao
svoju namjeru. Dugo vremena je podnosio nemir, grižnju savjesti
i bol zbog svog grijeha. Sada je morao da dobije uvjerenje da mu
je oprošteno. Izgledalo je kao da nebeski posjetilac hoće da ode, ali
Jakov ga je čvrsto držao moleći ga za blagoslov. And̄eo je navaljivao:
“Pusti me, zora je.” Ali patrijarh je uzviknuo: “Neću te pustiti dok
me ne blagosloviš.” Kakvo pouzdanje, kakva odlučnost i istrajnost
se ovdje otkrivaju! Da je to bio hvalisav i drski zahtjev, Jakov bi
odmah bio uništen. Ali on je govorio sa takvom sigurnošću kakvu
može da ima samo onaj koji priznaje svoju slabost i nedostojnost, a
ipak se uzda u milost Boga koji drži svoj zavjet.
“Bori se sa and̄elom, i nadjača.” Ozej 12, 5. Poniznošću, po-
kajanjem i predanjem samoga sebe, ovaj grešni zabludjeli smrtnik
pobijedio je Veličanstvo neba. On se dršćući oslonio na Božja obeća-
nja, a srce neizmjerne Ljubavi nije moglo odbiti grešnikovu molbu.
Kao dokaz njegove pobjede i za ohrabren je drugih da se ugledaju
na njegov primjer, njegovo ime, koje je podsjećalo na njegov grijeh,
promijenjeno je u drugo, koje podsjeća na njegovu pobjedu. A či-
njenica da se Jakov borio sa Bogom i pobijedio bila je jamstvo da
će i ljude pobijediti. On se više nije bojao gnjeva svoga brata, jer je
Gospod bio njegova zaštita.
Sotona je optužio Jakova pred Božjim and̄elima, ističući da ima
pravo da ga uništi zbog njegovog grijeha. On je utjecao na Ezava
da pod̄e protiv njega; i dok se patrijarh borio cijelu noć, sotona je
nastojao da pojača u njemu osjećanje krivice, da bi ga obeshrabrio i
slomio njegovo pouzdanje u Boga. Jakov je bio doveden skoro do [503]
očajanja; znao je da bez pomoći s neba mora propasti. Iskreno se
pokajao zbog svog velikog grijeha i pouzdao se u Božju milost. Nije
dopustio da ga sotona odvrati od cilja, nego je čvrsto držao and̄ela i
nastavio je da iznosi svoju molbu ozbiljno, sa bolnim vapajem, dok
nije pobijedio.
Kao što je sotona utjecao na Ezava da pod̄e protiv Jakova, tako će
on u vrijeme velike nevolje podstrekavati zle da unište Božji narod. I
kao što je optužio Jakova, tako će optuživati i Božji narod. On smatra
svijet svojim podanicima, ali mala grupa, koja drži Božje zapovijesti,
protivi se njegovoj prevlasti. Kada bi je mogao zbrisati sa zemlje,
njegova bi pobjeda bila potpuna. On vidi da ih sveti and̄eli čuvaju,
i razumije da su njihovi grijesi oprošteni, ali ne zna da su njihovi
slučajevi odlučeni u nebeskoj svetinji. On tačno poznaje grijehe
na koje ih je naveo i iznosi ih pred Boga u preuveličanoj svjetlosti
tvrdeći da taj narod zaslužuje da bude lišen Božje naklonosti kao
i on sam. On tvrdi da Gospod ne može u svojoj pravednosti da im
oprosti grijehe, a njega i njegove and̄ele da uništi. On polaže pravo
na njih kao na svoj plijen i zahtijeva da budu predani u njegove ruke
da ih uništi.
Dok sotona optužuje Božji narod zbog njegovih grijeha, Gospod
mu dopušta da ih kuša do krajnosti. Njihovo pouzdanje u Boga, nji-
hova vjera i odlučnost bit će teško okušani. Kada gledaju u prošlost,
njihova nada klone, jer u cijelom svom životu mogu da vide malo
dobra. Potpuno su svjesni svoje slabosti i nedostojnosti. Sotona se
trudi da ih uplaši mišlju da je njihov slučaj beznadan, i da se mrlja
njihove nečistote ne može nikada oprati. Nada se da će toliko uništiti
njihovu vjeru da će oni popustiti njegovim iskušenjima i da će se
odreći svoje odanosti Bogu.
Lako će Božji narod biti okružen neprijateljima, koji će raditi o
njegovoj propasti, ipak strah koji on podnosi nije strah od progonstva
zbog istine; on se boji da se nije pokajao za svaki grijeh i da zbog
neke svoje greške neće doživjeti ispunjenje Spasiteljevog obećanja
da će ga “sačuvati od časa iskušenja, koji će doći na sav vasioni
svijet”. Kada bi pouzdano znali da su im grijesi oprošteni, ne bi se
plašili od mučenja i smrti; ali ako budu nedostojni i izgube svoj život
zbog neke greške u svom karakteru, onda će Gospodnje sveto ime
[504] biti osramoćeno.
Svuda čuju urotnička dogovaranja i vide djelovanje pobune;
i u njima se javlja jaka želja, ozbiljna težnja duše da se svrši taj
veliki otpad i da se učini kraj zloći zlih. Ali dok se mole Bogu da
spriječi djelo pobune, oni sami sebi prebacuju što nemaju sile da se
usprotive moćnoj struji zla i da je zaustave. Osjećaju da su sve svoje
sposobnosti bili upotrebili u Kristovoj službi i da su napredovali iz

sile u silu, sotonine sile ne bi imale toliko moći da ih napadaju.
Oni muče svoje duše pred Bogom ukazujući na ranije pokajanje
za mnoge svoje grijehe i pozivajući se na Spasitelj evo obe-ćanje:
“Neka se uhvati za silu moju da učini mir sa mnom; učinit će mir sa
mnom.” Izaija 27, 5. Njihova se vjera ne koleba što njihove molitve
nisu odmah uslišene. Iako podnose najveći strah, užas i nevolju, ipak
ne prestaju da se mole. Oni se hvataju za Božju silu kao što se Jakov
čvrsto držao And̄ela, a riječi njihove duše su: “Neću te pustiti, dokle
me ne blagosloviš.”
Da se Jakov nije pokajao za svoj grijeh što je prijevarom zadobio
prvenstvo, Bog ne bi uslišio njegovu molitvu i ne bi milostivo saču-
vao njegov život. Tako bi i Božji narod u vrijeme velike nevolje bio
pobijed̄en kada bi imao nepokajanih grijehova iz prošlosti, koji bi
izlazili pred njega za vrijeme dok ga muče strah i zebnja. Očajanje bi
ugušilo njihovu vjeru, i oni ne bi imali pouzdanja da se sa Gospodom
bore za izbavljenje. Ali, iako su duboko svjesni svoje nedostojnosti,
ipak ne nalaze da otkriju nijedan sakriveni grijeh. Njihovi grijesi su
već ranije bili iznijeti pred sud i izbrisani, zato ih se oni više i ne
sjećaju.
Sotona navodi mnoge da vjeruju da Bog ne obraća pažnju na
njihovo nevjerstvo u malim stvarima; ali Gospod pokazuje u svome
postupanju sa Jakovom da On ni na koji način ne odobrava niti trpi
zlo. Svi koji se trude da svoje grijehe opravdavaju ili prikrivaju, i
dopuštaju da oni stoje u nebeskim knjigama nepriznati i neoprošteni
bit će nadvladani od sotone. Što se smatraju pobožnijima i što je
viši položaj koji zauzimaju, to je teži njihov slučaj u Božjim očima,
i sigurnija pobjeda njihovog velikog neprijatelja. Onaj koji odgad̄a
svoje pripremanje za Gospodnji dan, ne može to postići u vrijeme
velike nevolje i ni u koje kasnije vrijeme. Njegov je slučaj beznadan.
Kršćani po imenu, koji će ući nespremni u onu strašnu posljednju
borbu, priznat će u svom očajanju svoje grijehe riječima velikog
straha, dok će se zli radovati njihovoj muci. Ova priznanja su [505]
slična Ezavovim i Judinim. Oni koji ih čine plaču zbog posljedica
prijestupa, a ne zbog svoje krivice. Oni ne osjećaju nikakvo pravo
pokajanje niti odvratnost prema grijehu. Oni priznaju svoj grijeh iz
straha od kazne, ali, kao faraon nekada, oni bi se opet protivili Bogu
kada bi kazne bile povučene.
Jakovljev slučaj je takod̄er dokaz da Bog neće odbaciti one koji

su bili prevareni, iskušani i navedeni na grijeh, ali su se obratili
Bogu sa iskrenim kajanjem. Dok sotona pokušava da uništi ove
ljude, Bog šalje svoje and̄ele da ih tješe i zaštite u vrijeme opasnosti.
Sotonini napadi su oštri i odlučni, i njegove obmane strašne, ali oko
Gospodnje bdi nad njegovim narodom, i njegove uši slušaju njihovu
viku. Njihova nevolja je velika; plamen ognjenih peći izgleda da će
ih progutati; ali Bog će ih provesti kroz oganj, kao što se skupocjeno
zlato čisti u vatri. Božja ljubav prema njegovoj djeci za vrijeme
njihovog najtežeg kušanja je isto tako snažna i nježna kao i u dane
njihovog najvećeg blagostanja, ali je njih radi potrebno da prod̄u
kroz ognjenu peć. Sve što je zemaljsko u njima mora izgorjeti, da bi
mogli potpuno odsjajivati Kristov lik.
Vrijeme nevolje i straha koje je pred nama iziskivat će vjeru
koja može da podnosi muke, odricanja i glad — vjeru koja se neće
pokolebati iako će biti teško iskušana. Vrijeme milosti daje se svima
da bi se prepremili za ono vrijeme. Jakov je pobijedio jer je bio
istrajan i odlučan. Njegova pobjeda je dokaz sile istrajne molitve.
Svi koji se oslanjaju na Božja obećanja kao što se on oslanjao, i
koji su ozbiljni i istrajni kao što je on bio, imat će uspjeha kao
što je on imao. Onaj koji nije voljan da se odrekne samoga sebe,
da se ponizi pred Bogom i da se dugo i ozbiljno moli za njegov
blagoslov, neće ga primiti. Boriti se sa Bogom — kako malo njih
znaju što je to! Kako je malo njih stajalo pred Bogom sa silnom
čežnjom ulažući do krajnosti sve snage svoga bića. Kako se malo
njih sa nepokolebljivom vjerom držalo Božjih obećanja kad su valovi
očajanja, koje nijedan jezik ne može da opiše, navaljivali na onoga
koji se molio!
Oni koji sada imaju samo malo vjere nalaze se u najvećoj opas-
nosti da podlegnu sili sotonskih obmana i nasilja nad savješću. Pa
čak ako izdrže iskušenja, ipak će u vrijeme velike nevolje trpjeti
duboku žalost i strah, jer nisu navikli da se pouzdaju u Boga. Lek-
cije vjere koje su zanemarili morat će učiti pod strašnim pritiskom
[506] obeshrabrenja.
Sada treba da se upoznamo sa Bogom i da okušamo njegova
obećanja. And̄eli zapisuju svaku ozbiljnu i iskrenu molitvu. Radije
treba da se odreknemo sebičnih zadovoljstava, nego da zanemarimo
zajednicu sa Bogom. Najveće siromaštvo i samoodrica nje sa Njime
bolji su nego sva bogatstva, časti, udobnost i prijateljstva bez Njega.

Moramo naći vremena za molitvu. Ako dopustimo da svjetski inte-
resi zaokupe naš duh, Bog će nam možda dati vremena time što će
nam oduzeti naše idole koji se sastoje od zlata, kuća i plodne zemlje.
Omladina ne bi bila zavedena na grijeh ako bi odbila da pod̄e
bilo kojim putem osim onim na kome može tražiti Božji blagoslov.
Kad bi vjesnici koji svijetu objavljuju posljednju svečanu opomenu
tražili Božji blagoslov — ne hladno, ravnodušno i nemarno, nego
srdačno i sa vjerom kao Jakov — onda bi često imali priliku da kažu:
“Boga vidjeh licem k licu, i duša se moja izbavi.” 1. Mojsijeva 32,
30. Nebo bi ih smatralo knezovima, jer bi imali sile da pobijede u
svojoj borbi sa Bogom i sa ljudima.
“Žalosno vrijeme, kakvo nikada nije bilo”, skoro će nastupiti,
i nama će tada biti potrebno iskustvo koje sada nemamo, a koje
mnogi zanemaruju da steknu. Često je slučaj da očekivanu nevolju
smatramo većom nego je u stvari, ali to nije slučaj sa nevoljom koja
je pred nama. Najživlja mašta ne može da zamisli koliko će teško
biti iskušenje. U ono vrijeme iskušenja morat će svaka duša stajati
za sebe pred Bogom. “Ako bi Noje, Danijel i Job bili u njoj (zemlji),
tako ja bio živ, govori Gospod Go-spod, neće izbaviti ni sina ni kćeri,
nego će svoje duše izbaviti pravdom svojom.” Ezehijel 14, 20.
Sada, dok naš Poglavar svećenički vrši pomirenje za nas, mi
treba da nastojimo da budemo savršeni u Kristu. Čak ni jednom
jedinom mišlju nije naš Spasitelj mogao da bude naveden da popusti
iskušenju. Sotona nalazi u ljudskim srcima neko mjesto koje može
da iskoristi kao svoje uporište. Poneka grešna naklonost se gaji,
u kojoj njegova iskušenja pokazuju svoju silu. Ali Krist je rekao
o sebi: “Jer ide knez ovoga svijeta, i u meni nema ništa njegovo.”
Ivan 14, 30. Sotona nije mogao naći u Božjem Sinu ništa što bi mu
omogućilo da izvojuje pobjedu nad njim. Isus je držao zapovijesti
svoga oca, i u njemu nije bilo grijeha kojim bi se sotona mogao
poslužiti u svoju korist. To je stanje u kojem se moraju naći svi oni
koji žele da se održe u vrijeme velike nevolje. [507]
Već u sadašnjem životu moramo vjerom u Kristovu krv pomi-
renja odstraniti od nas grijeh. Naš dragocjeni Spasitelj nas poziva
da se s njime sjedinimo, da udružimo svoje slabosti s njegovom
snagom, svoje neznanje sa njegovom mudrošću, svoju nedostojnost
sa njegovim zaslugama. Božje provid̄enje je škola u kojoj moramo
naučiti Kristovu krotost i poniznost. Gospod uvijek stavlja pred nas

pravi životni cilj, a ne put koji bismo mi htjeli da izaberemo, koji
nam izgleda lakši i ugodniji. Naša je dužnost da surad̄ujemo sa oru-
d̄ima koja nam nebo stavlja na raspoloženje da bismo naš karakter
izgradili prema Kristovom. Tko god ovo djelo zanemari ili odlaže,
dovodi svoju dušu u strašnu opasnost.
Apostol Ivan je čuo u utvari jedan glas na nebu koji je uzviknuo:
“Teško vama koji živite na zemlji i moru, jer d̄avo sid̄e k vama i
vrlo se rasrdio, znajući da vremena malo ima.” Otkrivenje 12, 12.
Strašni su prizori koji su izazvali ovaj uzvik. Sotonin gnjev sve više
raste u koliko se njegovo vrijeme skraćuje, a njegovo djelo obmane i
razaranja će doseći svoj vrhunac u vrijeme velike nevolje. Uskoro će
se na nebu vidjeti strašne pojave natprirodnog karaktera, kao znak
moći demona koji čine čuda. Duhovi d̄avolski će ići zemaljskim
carevima i cijelome svijetu da ih obmanu i podstreknu da se udruže
sa sotonom u njegovoj posljednjoj borbi protiv nebeske vladavine.
Tako će pomoću ovih orud̄a vladari i podanici biti prevareni. Podići
će se ljudi koji će tvrditi da su Krist i tražiti čast i obožavanje koje
pripada Spasitelju svijeta. Oni će izvršiti čudotvorna liječenja i tvrdit
će da su sa neba dobili otkrivenja koja protivrječe svjedočanstvima
Svetoga pisma.
U završnom činu velike obmane sam sotona će se prikazivati
kao Krist. Crkva je dugo tvrdila da čeka na Spasiteljev dolazak kao
na ispunjenje svojih nada. Sada će veliki varalica stvoriti utisak
kao da je Krist već došao. U raznim krajevima svijeta sotona će se
pojaviti med̄u ljudima kao veličanstveno biće blistavog sjaja, koje
će biti slično opisu Božjeg Sina u Ivanovom Otkrivenju. (Otkrivenje
1, 13—15.) Slava koja će ga okružavati nadmašivat će sve što je
ikada vidjelo smrtno oko. Poklič pobjede će se prolamati zrakom:
“Krist je došao! Krist je došao!” Narod će padati ničice pred njim,
obožavajući ga, a on će podići ruke i blagoslovit će ih kao što je
Krist blagosiljao svoje učenike kada je živio na zemlji. Njegov glas
[508] će biti mek i prigušen, ali melodičan. Blagim i saosjećajnim glasom
iznosit će neke divne nebeske istine o kojima je Spasitelj govorio.
Liječit će bolesti naroda i tvrdit će, gradeći se Kristom, da je subotu
promijenio u nedjelju i svima zapovjedio da svetkuju dan koji je on
blagoslovio. Reći će da oni koji su uporni u svetkovanju sedmoga
dana obešćašćuju njegovo ime, jer odbijaju da slušaju njegove and̄ele
koje je poslao k njima sa svjetlošću i istinom. Ovo će biti silna, skoro
neodoljiva obmana. Kao Samarjani koje je prevario Simon vračar,
narod će, od maloga do velikog, povjerovati ovoj prijevari i govoriti:
“Ovo je velika sila Božja.” Djela 8, 10.
Ali Božji narod neće biti zaveden. Nauke ovog lažnog Krista nisu
u suglasnosti sa Svetim pismom. Njegov blagoslov će biti izrečen
nad poštovaocima zvijeri i njene ikone — upravo nad onim ljudima
o kojima Biblija kaže da će na njih biti izliven nepomiješani gnjev
Božji.
Med̄utim, sotoni neće biti dopušteno da podražava način Kristo-
vog dolaska. Spasitelj je svoj narod opomenuo u ovom pogledu, i
tačno opisao svoj dolazak: “Jer će izići lažni kristi i lažni proroci, i
pokazat će znake velike i čudesa da bi prevarili ako bude moguće
i izabrane ... Ako vam dakle reku: evo ga u pustinji, ne izlazite;
evo ga u sobama, ne vjerujte. Jer kao što munja izlazi od istoka
i pokazuje se do zapada, takav će biti i dolazak sina čovječjega.”
(Matej 24, 24—27. 31; 25, 31; Otkrivenje 1, 7; 1. Solunjanima 4, 16.
17.) Nemoguće je imitirati ovaj dolazak. On će biti sveopće poznat
— svi će ga vidjeti.
Samo oni koji revno istražuju Sveto pismo i koji imaju ljubav
prema istini, bit će zaštićeni od velike prijevare, koja će zarobiti sav
svijet. Pomoću svjedočanstva Svetoga pisma otkrit će oni prerušenog
varalicu. Vrijeme probe će doći na sve. Pravi kršćani će se otkriti
rešetanjem koje će izazvati ovo iskušenje. Da li je Božji narod danas
tako čvrsto utemeljen na njegovoj Riječi da se neće osloniti na svoja
čula? Da li će se u ovakvom času odluke oslanjati na Bibliju, samo
na Bibliju? Sotona će pokušavati da ih spriječi da se pripreme da
bi se mogli održati u onaj dan. On će sve tako udesiti da Božjoj
djeci zatvori put, da ih zarobi zemaljskim blagom, natovari teškim u
mučnim teretom, da bi srce pretovarili brigama ovoga života i da bi
ih dan iskušenja zatekao kao lupež.
Pošto će zakon, izdat od raznih kršćanskih vladara protiv onih
koji drže Božje zapovijesti, uskratiti im zaštitu vlasti i pre- pustiti ih [509]
onima koji žele njihovu propast, Božji narod će napustiti gradove i
sela, skupljat će se po grupama i stanovat će u usamljenim mjestima.
Mnogi će naći utočište u brdima. Kao kršćani pijemontskih dolina,
učinit će visoke gore svojim svetištima i zahvaljivat će Bogu za
utočišta “na stijenama”. (Izaija 33, 16.) Ali mnogi iz svih naroda
i svih staleža, veliki i mali, bogati i siromašni, crni i bijeli bit će
bačeni u najnepravednije i najokrutnije ropstvo. Božji ljubimci će
provoditi teške dane, vezani u lance, u zatvoru, osud̄eni na smrt,
a neki u mračnim i odvratnim ćelijama, prividno prepušteni smrti
od gladi. Nijedno uho neće htjeti da čuje njihove vapaje, nijedna
ljudska ruka neće biti spremna da im pomogne.
Hoće li Bog zaboraviti svoj narod u ovome času iskušenja?
Da li je zaboravio vjernoga Noja kada je pretpotopni svijet bio
pohod̄en kaznama? Da li je zaboravio Lota kada je oganj pao s neba
da spali gradove u ravnici? Da li je zaboravio Josipa, okruženog
neznabošcima u Egiptu? Da li je zaboravio Iliju kada mu je Jezabela
zaprijetila sudbinom Balovih proroka? Je li zaboravio na Jeremiju
u mračnoj i strašnoj jami? Je li zaboravio na tri hrabra mladića u
ognjenoj peći? Ili na Danijela u lavovskoj jami?
“Ali Sion reče: Ostavi me Gospod, i zaboravi me Gospod. Može
li žena zaboraviti porod svoj da se ne smiluje na čedo utrobe svoje?
A da bi ga i zaboravila, ja neću zaboraviti tebe. Gle, na dlanovima
sam te izrezao.” Izaija 49, 14—16. Gospod nad vojskama je rekao:
“Jer tko tiče u vas, tiče u zjenicu oka njegova.” Zaharija 2, 8.
Iako ih neprijatelji mogu baciti u tamnice, zidovi tamnice, ipak,
ne mogu prekinuti vezu izmed̄u njihovih duša i Krista. Jedan koji
poznaje svaku njihovu slabost, koji je upoznat sa svim njihovim
iskušenjima, viši je od svih zemaljskih sila; i and̄eli će ih posjetiti
u njihovim usamljenim ćelijama i donijet će im nebesku svjetlost
i mir. Zatvor će biti kao palata jer tu će boraviti oni koji su bogati
vjerom, i mračni zidovi će biti osvijetljeni nebeskom svjetlošću kao
tada kad su se Pavao i Sila molili i pjevali pjesme hvale usred noći u
tamnici u Filibi.
Božji sudovi će pohoditi one koji budu pokušavali da tlače i
unište njegov narod. Božje veliko trpljenje prema zlima osmjelilo
je ljude da čine zlo, ali njihova kazna, iako tako dugo odgad̄ana,
[510] neće zato biti manje sigurna i strašna. “Jer će Gospod ustati kao
na gori Ferazimu, razgnjevit će se kao u dolu Gabaonskom, da učini
djelo svoje, neobično djelo svoje, da svrši posao svoj, neobičan
posao svoj.” Izaija 28, 21. Našem milostivom Bogu je kažnjavanje
nešto tud̄e. “Tako bio ja živ, govori Gospod Gospod, nije mi milo
da umre bezbožnik.” Ezehijel 33, 11. Gospod je “milostiv, žalostiv,
spor na gnjev i obilan milosrd̄em i istinom. On prašta “bezakonje i
nepravde i grijehe”. Ipak on ne ostavlja krivca bez kazne. “Gospod

je spor na gnjev i velike je moći; ali nikako ne pravda krivca.”
2. Mojsijeva 34, 6. 7; Nahum 1, 3. Sa strašnom pravednošću će
odbraniti autoritet svog pogaženog zakona. Stroga kazna koja čeka
prijestupnike vidi se iz Gospodnjeg oklijevanja da izvrši sud. Narod
sa kojim je imao toliko strpljenja, i kojega neće udariti dok on ne
bude navršio mjeru nepravde pred Bogom, napokon će morati ispiti
čašu gnjeva, nepomiješanog sa milošću.
Kada Krist bude završio svoju posredničku službu u svetinji,
izlit će se nepomiješani gnjev na one koji se klanjaju zvijeri i slici
njenoj i koji su primili njen žig. (Otkrivenje 14, 9. 10.) Zla koja
su se izlila na Misir, kada je Bog namjeravao da oslobodi Izrael,
slična su po karakteru onim strašnijim i većim kaznama koje će
snaći svijet upravo pred konačno oslobod̄enje Božjeg naroda. Pisac
Otkrivenja veli, opisujući ove strašne kazne: “I postaše rane zle
i ljute na ljudima koji imaju žig zvijerin i koji se klanjaju slici
njezinoj.” More je postalo kao “krv od mrtvaca, i svaka duša živa
umrije u moru ...” Rijeke i izvori vodeni “postadoše krv”. Ma kako
da su strašni ovi sudovi, ipak je Božja pravda potpuno opravdana.
Božji and̄eo kaže: “Pravedan si, Gospode, .. . što si ovo sudio; jer
proliše krv svetih i proroka, i krv si im dao da piju, jer su zaslužili.”
Otkrivenje 16, 2—6. Osud̄ujući Božji narod na smrt, navukli su na
sebe krivicu za njihovu krv, kao da su je prolili svojim rukama. Na
isti način Krist je proglasio Jevreje svoga vremena krivima za svu
krv svetih, koja je prolivena od Abelovih dana, jer oni su imali isti
duh kao i te ubice proroka i htjeli su da izvrše isto djelo.
U kazni koja slijedi, suncu će biti data sila “da žeže ljude og-
njem. I opališe se ljudi od velike vrućine”. Otkrivenje 16, 8. 9. Evo
kako proroci opisuju stanje zemlje u to strašno vrijeme: “Opustje
polje, tuži zemlja, jer je potrveno žito.” “Sva drveta poljska posah-
nuše, jer nesta radosti izmed̄u sinova ljudskih.” “Sjeme istruhnu pod
grudama svojim, puste su žitnice.” “Kako uzdiše stoka, kako su se [511]
smela goveda, jer nemaju paše ... Usahnuše potoci vodeni, i oganj
sažeže paše u pustinji.” “I pjesme će crkvene biti ridanje u onaj dan,
govori Gospod, bit će mnoštvo mrtvih tjelesa, koja će se svuda šuteći
pobacati.” Joel 1, 10-12. 17-20; Amos 8, 3.
Ova zla neće biti sveopća, jer bi inače svi zemaljski stanovnici
bili istrijebljeni. Ipak, ona će biti najstrašniji bič koji je ikada bio
poznat smrtnim ljudima. Sve kazne koje su snalazile ljude prije

svršetka vremena milosti bile su pomiješane milošću. Kristova krv
štitila je grešnike da ne prime punu mjeru kazne za svoje krivice. Ali
na posljednjem sudu Božji gnjev će se izliti nepomiješan s milošću.
U onaj dan mnogi će poželjeti zaštitu božanske milosti, koju su
tako dugo prezirali. “Gle, idu dani, govori Gospod Gospod, kada
ću pustiti glad na zemlju, ne glad kruha ni žed̄ vode, nego slušanja
riječi Gospodnje. I potucat će se od mora do mora, i od sjevera i
istoka trčat će tražeći riječ Gospodnju, i neće je naći.” Amos 8, 11.
12.
Božji narod neće biti pošted̄en od stradanja. Ali iako će biti
progonjen i zlostavljen, iako će oskudijevati i stradati zbog nestašice
hrane, ipak neće izginuti. Bog koji se postarao za Iliju neće mimoići
ni jedno od svoje požrtvovne djece. Onaj koji je izbrojio kosu na
njihovoj glavi brinut će se za njih, i za vrijeme gladi neće oskudi-
jevati. Dok će zli umirati od gladi i kuge, and̄eli će štititi pravedne
i zadovoljavati sve njihove potrebe. Onome “tko hodi u pravdi”,
dato je obećanje: “Hljeb će mu se davati; voda njegova neće nikada
presušiti.” “Siromahe i uboge, koji traže vode a nje nema, kojima se
jezik osušio od žed̄i, njih ću uslišiti ja Gospod, ja Bog Izraelov neću
ih ostaviti.” Izaija 33, 15. 16; 41, 17.
“Jer smokva neće cvasti, niti će biti roda na lozi vinovoj; rod će
maslinov prevariti, i njive neće dati hrane, ovaca će nestati iz tora, i
goveda neće biti u oboru. Ali ću se ja radovati u Gospodu, veselit ću
se u Bogu spasenja svojega.” Habakuk 3, 17. 18.
“Gospod je čuvar tvoj, Gospod je sjen tvoj, on ti je s desne strane.
Danju te neće sunce ubiti ni mjesec noću. Gospod će te sačuvati
od svakoga zla, sačuvat će dušu tvoju Gospod.” “On će te izbaviti
iz zamke ptičareve i od ljutoga pomora; perjem svojim osjenit će
[512] te, i pod krilima njegovim zaklonit ćeš se; istina je njegova štit
i ograda. Nećeš se bojati strahote noćne, strijele koja leti danju,
pomora, koji ide po mraku, bolesti, koja u podne mori. Past će pored
tebe tisuća i deset tisuća s desne strane tebi, a tebe se neće dotaći.
Samo ćeš gledati očima svojim i vidjet ćeš platu bezbožnicima. Jer
si ti, Gospode, pouzdanje moje. Višnjega si izabrao sebi za utočište.
Neće te zlo zadesiti, i udarac neće dosegnuti do kolibe tvoje.” Psalam
121, 5-7; 91, 3-10.
Ipak će po ljudskom shvaćanju izgledati da Božji narod mora

uskoro zapečatiti svoje svjedočanstvo krvlju, kao što su to nekada
učinili mučenici. Sam Božji narod počet će da se plaši da ga je Bog
ostavio da padne u ruke svojih neprijatelja. To je vrijeme užasnog
duševnog straha. Danju i noću vikat će Bogu za izbavljenje. Zli će
likovati i prezrivo im dovikivati: “Gdje je sada vaša vjera? Zašto
vas sada Bog ne oslobodi iz naših ruku ako ste stvarno njegov
narod?” Ali oni koji čekaju sjetit će se kako su poglavari svećenički
i starješine podrugljivo dovikivali Isusu kada je umirao na križu
na Golgoti: “Drugima pomaže, a sebi ne može pomoći. Ako je car
Izraelov, neka sid̄e sad s križa pa ćemo ga vjerovati.” Matej 27, 42.
Kao Jakov, svi će se oni boriti sa Bogom. Njihova lica će izražavati
unutrašnju borbu. Sva lica će poblijediti. Ali oni neće prestajati sa
svojim ozbiljnim molitvama.
Kad bi ljudi mogli gledati nebeskim pogledom vidjeli bi čete
silnih and̄ela koji okružuju one koji su održali riječ Kristova trpljenja.
Sa nježnošću punom saosjećanja gledaju and̄eli njihove nevolje i
slušaju njihove molitve. Oni čekaju na riječ svoga zapovjednika da
ih istrgnu iz opasnosti. Ali treba da čekaju još malo. Božji narod
mora da ispije čašu i da bude kršten krštenjem stradanja. Upravo ovo
mučno odugovlačenje je najbolji odgovor na njihove molitve. Dok
se trude da sa pouzdanjem čekaju na Gospoda da On radi, oni time
jačaju svoju vjeru, nadu i trpljenje, što su u svom religioznom životu
premalo činili. Ali izabranih radi, skratit će se vrijeme nevolje. “A
kamoli Bog neće odbraniti izabranih svojih koji ga mole dan i noć?
Kažem vam, da će ih odbraniti brzo.” Luka 18, 7. 8. Kraj će doći brže
nego što ga ljudi očekuju. Pšenica će se sabrati i vezati u snopove za
Božje žitnice, a kukolj će biti prikupljen za oganj uništenja.
Vjerni svojoj dužnosti, nebeski stražari i dalje straže. Iako je
sveopćom naredbom utvrd̄eno vrijeme kada treba da se pobiju [513]
svi koji drže Božje zapovijesti, ipak će njihovi neprijatelji u nekim
slučajevima i prije vremena pokušati da im oduzmu život. Ali nitko
neće moći da prod̄e pored moćnih čuvara koji čuvaju svaku vjernu
dušu. Neki će u svom bježanju iz gradova i sela biti napadnuti, ali
mačevi koji se budu podignuli protiv njih slomit će se i past će na
zemlju kao slamke. Druge će and̄eli štititi u obliku ratnika.
Bog je u sva vremena pomagao svome narodu i oslobad̄ao ga
preko svojih svetih and̄ela. Nebeska bića su uvijek imala živo učešće
u životu i radu ljudi. And̄eli su se pojavljivali u odijelima koja su

blistala kao munja ili su dolazili obučeni kao putnici. And̄eli su se
javljali u ljudskom obliku Božjim ljudima. U podne su se odma-
rali pod hrastovima kao da su umorni, prihvatali su gostoljubivost
ljudskih domova. Noću su kao vodiči služili zakašljelim putnicima.
Svojim rukama su palili vatru na oltaru. Otvarali su tamnička vrata i
izvodili na slobodu Božje sluge. Ogrnuti nebeskim sjajem, došli su
da odvale kamen sa Spasiteljevog groba.
And̄eli se često nalaze na skupovima pravednika u obliku ljudi,
i posjećuju skupove zlih, kao što su otišli u Sodom da bi načinili
izvještaj o njihovim djelima i utvrdili da li su prekoračili granicu
Božjeg strpljenja. Gospod voli milost; i radi nekoliko njih koji mu
zaista služe uklanja nesreću i produžuje mir mnoštvu. Koliko malo
onih koji griješe protiv Boga znaju da za svoj život imaju da zahvale
malom broju vjernih koje oni vole da ismijevaju i ugnjetavaju!
Iako vladari ovoga svijeta to ne znaju, ipak na njihovim savjeto-
vanjima and̄eli su često vodili riječ. Ljudske su ih oči vidjele; ljudske
uši su slušale njihove molbe; ljudska su se usta usprotivila njihovim
prijedlozima i ismjehavala njihove savjete; ljudske su ih ruke vrije-
d̄ale i zlostavljale. U vjećnicama i sudnicama ovi nebeski vjesnici
pokazivali su tačno poznanje ljudske historije; oni su bolje zastupali
potlačene negoli njihovi najsposobniji i najrječitiji zastupnici. Oni
su osujetili mnoge namjere i zadržavali zla koja bi mnogo ometala
Božje djelo i prouzrokovala mnoga stradanja njegovom narodu. U
trenutku opasnosti i nevolje, “and̄eli Gospodnji stanuju oko onih
koji se njega boje i izbavljuju ih”. (Psalam 34, 7.)
Sa velikom čežnjom Božji narod očekuje znak dolaska svoga
[514] Cara. Kad straže budu upitane: “Stražaru, koje je vrijeme noći?”
dat će jasan odgovor: “Dolazi jutro, ali i noć!” Izaija 21, 11. 12. Na
oblacima iznad vrhova gora bliješti svjetlost. Uskoro će se otkriti
Njegova slava. Sunce pravde uskoro će sinuti. Jutro i noć su već tu
— svitanje beskrajnog dana za pravedne i početak vječne noći za zle.
Dok oni koji se bore šalju Bogu svoje molitve, zavjesa koja ih
dijeli od nevidljivog svijeta izgleda da je skoro uklonjena. Nebesa
plamte od svitanja vječnog dana i, slično melodiji and̄eoskog zbora,
do ušiju dopiru ove riječi: “Stojte čvrsto u svojoj vjernosti! Pomoć
dolazi!” Krist, svemoćni Pobjednik, daje svojim umornim borcima
krune neprolazne slave, a njegov glas odzvanja sa poluotvorenih
vrata: “Gle, ja sam s vama! Ne bojte se! Ja poznajem sve vaše

nevolje; nosio sam vaše brige. Vi se ne borite protiv nepobjedivih
neprijatelja. Ja sam izvojevao pobjedu vas radi, i u moje ime vi ste
više nego pobjednici!”
Spasitelj će nam poslati pomoć upravo onda kad nam ona bude
potrebna. Put u nebo posvećen je njegovim stopama. Svaki trn
koji ranjava našu nogu, ranio je i njegovu. Svaki križ koji smo
pozvani da nosimo, nosio je On prije nas. Gospod dopušta borbe da
bi dušu pripremio za mir. Vrijeme velike nevolje je strašno ognjeno
kušanje za Božji narod; ali to je vrijeme za svakog pravog vjernika
da podigne pogled, i vjerom će vidjeti dugu obećanja koja je nad
njim.
“Tako oni koje iskupi Gospod neka se vrate i dod̄u u Sion pje-
vajući, i veselje vječno neka bude nad glavom njihovom; radost i
veselje neka zadobiju, a žalost i uzdisanje neka bježi. Ja, ja sam
utješitelj vaš; tko si ti da se bojiš čovjeka smrtnoga i sina čovječjega,
koji je kao trava? I zaboravio si Boga, Tvorca svojega ... i jednako
se bojiš svaki dan gnjeva onoga koji te pritešnjuje kad se sprema da
zatire? a gdje je gnjev onoga koji pritješnjuje? Brzo će se oprostiti
sužanj, neće umrijeti u jami, niti će biti bez hljeba. Jer sam ja Gospod
Bog tvoj, koji raskidam more, da valovi njegovi buče: Gospod nad
vojskama ime mi je. Ja ti metnuh u usta riječi svoje i sjenom ruke
svoje zaklonih te ...”
“Zato, čuj ovo, nevoljni, i pijani, ne od vina. Ovako veli Gospod
tvoj, Gospod i Bog tvoj, koji brani svoj narod: evo, uzimam iz tvoje
ruke čašu strašnu, talog u čaši gnjeva svojega; nećeš više piti. Nego
ću je dati u ruke onima koji te muče, koji govoriše duši tvojoj: sagni [515]
se da prijed̄emo, i ti si im podmetao led̄a svoja da budu kao zemlja i
kao ulica onima koji prelaze.” Izaija 51, 11-16. 21-23.
Božje oko, koje gleda kroz vjekove, bilo je upravljeno na čas
odluke koji Božji narod mora da preživi, kad će se zemaljske sile
ustremiti protiv njih. Slično prognanim zarobljenicima oni će se bo-
jati smrti od gladi i nasilja. Ali Bog, koji je pred Izraelcima rastavio
Crveno more, pokazat će i sada svoju moćnu silu i ukinuti njihovo
ropstvo. “Ti će mi biti blago, veli Gospod nad vojskama, u onaj dan
kad ja učinim, i bit ću im milostiv, kao što je otac milostiv svome
sinu koji mu služi.” Malahija 3, 17. Kad bi krv vjernih Kristovih
svjedoka bila prolivena u ovo vrijeme, ona ne bi mogla, kao krv
mučenika nekada, biti sjeme koje je posijano da donosi rod za žetvu

na Božju slavu. Njihova vjernost ne bi bila svjedočanstvo koje bi
druge uvjerilo o istini, jer su se valovi milosti odbili od okorjelih
srca da se više nikad ne povrate. Kad bi pravedni sada pali kao plijen
svojih neprijatelja, to bi značilo pobjedu za kneza tame. Psalmista
veli: “Jer bi me sakrio u kolibi u zlo doba; sklonio bi me pod krovom
šatora svojega.” Psalam 27, 5. Krist je rekao: “Hajde, narode moj,
ud̄i u klijeti svoje, i zaključaj vrata svoja za sobom, prikrij se za
čas, dokle prod̄e gnjev. Jer, gle, Gospod izlazi iz mjesta svojega da
pohodi stanovnike zemaljske za bezakonja njihova.” Izaija 26, 20.
21. Slavno će biti oslobod̄enje onih koji su strpljivo čekali njegov
[516] dolazak i čija su imena zapisana u knjizi života!
Poglavlje 40.—Božji narod oslobod̄en
Kada zaštita ljudskih zakona bude uskraćena onima koji poštuju

Božje zapovijesti, pojavit će se istovremeno u raznim zemljama
pokret za njihovo uništenje. Kada se vrijeme označeno u naredbi
bude približilo, ljudi će se zavjeriti da istrijebe omraženu sektu.
Odlučit će da preko noći izvrše odlučni napad, koji će zauvijek
ušutkati glas neslaganja i prijekora.
Božji narod — neki u tamničkim ćelijama, a drugi sakriveni u
usamljenim skloništima po šumama i gorama — još uvijek vapi za
Božjom zaštitom, dok se svuda grupe oružanih ljudi, podstrekavane
od četa zlih and̄ela, pripremaju za smrtonosno djelo. I upravo sada,
u času krajnje opasnosti, umiješat će se Bog Izraelov da izbavi svoje
izabrane. Gospod je rekao: “Pjevat ćete kao noću uoči praznika,
i veselit ćete se od srca kao onaj koji ide... na goru Gospodnju, k
stijeni Izraelovoj. I Gospod će pustiti da se čuje slava glasa njegova,
i pokazat će kako maše rukom svojom s ljutim gnjevom i plamenom
ognjenim koji proždire, s raspom i sa silnijem daždom i s gradom.”
Izaija 30, 29. 30.
Sa usklicima pobjede, sa ruganjem i proklinjanjem polaze čete
zlikovaca da se bace na svoj plijen; ali, gle, na zemlju pada gusti
mrak, tamniji od najtamnije noći. Tada se preko cijelog neba pojav-
ljuje duga, odsjajujući slavom sa Božjeg prijestola, i kao da okružuje
svaku grupu onih koji se mole. Razbješnjele gomile odjednom se
zaustavljaju. Njihovi podrugljivi uzvici umukoše. Oni zaboravljaju
na svoje žrtve. Sa strašnim predosjećajem gledaju u simbol Božjega
zavjeta i žele da se što prije uklone od njegovog silnog sjaja.
Božji narod čuje jasan, zvučan glas, koji kaže: “Pogledajte!”
Podigavši oči prema nebu, oni vide dugu obećanja. Crni, prijeteći
oblaci, koji su prekrivali nebeski svod rastavljaju se i kao nekada [517]
Stjepan, oni gledaju netremice u nebo i vide Božju slavu i Sina
čovječjega gdje sjedi na svome prijestolu. Na njegovoj Božanskoj
pojavi primjećuju tragove njegovog poniženja, a sa njegovih usana
čuju molbu koju upućuje svome Ocu pred svetim and̄elima: “Hoću
493
da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja.” Ivan 17, 24. I
opet se čuje zvučan, pobjedonosan glas, koji govori: “Evo ih! dolaze!
sveti, nevini i čisti. Oni su održali riječ moga trpljenja; oni će živjeti
med̄u and̄elima”, a blijede drhtave usne onih koji su se čvrsto držali
svoje vjere izgovaraju uzvik pobjede.
Upravo je ponoć kada Bog otkriva svoju moć da oslobodi svoj
narod. Sunce se pojavljuje u svom punom sjaju. Znaci i čudesa
redaju se brzo jedno za drugim. Grešnici gledaju sa strahom i za-
prepaštenjem na ove prizore, dok pravednici sa svečanom radošću
posmatraju znake svoga oslobod̄enja. U prirodi izgleda kao da je
sve izvan svoga reda. Rijeke prestaju da teku. Mračni, teški oblaci
penju se i sudaraju. Usred gnjevnog neba vidi se jedno mjesto neopi-
sive slave, odakle dolazi Božji glas kao glas mnogih voda, govoreći:
“Svrši se!” Otkrivenje 16, 17.
Ovaj glas potresa nebesa i zemlju. Dogad̄a se strašan zemljotres,
kakav “nikad ne bi otkako su ljudi na zemlji, toliko tresenje, tako
veliko”. (Otkrivenje 16, 17. 18.) Izgleda kao da se nebo otvorilo i
zatvorilo. Slava sa Božjeg prijestola čini se da odsijeva kao munja.
Gore se tresu kao trska na vjetru, a odva-ljene stijene padaju na sve
strane. Čuje se tutnjava bure koja dolazi. More udara pomamno. Čuje
se urlanje oluje kao glas demona kada kreću na uništavanje. Cijela
zemlja se diže i nadima kao morski valovi. Njena površina puca.
Izgleda da njeni temelji popuštaju. Planinski lanci tonu. Nastanjeni
otoci iščezavaju. Morske luke koje su po zlu postale kao Sodoma
nestaju u razbješnjelim valovima. Babilon veliki spomenu se pred
Bogom “da mu da čašu vina ljutoga gnjeva svojega”. (Otkrivenje
16, 19. 20.) Strašan grad, “veliki kao glava”, dovršava ovo razaranje.
(Stih 20). Najponosniji gradovi na zemlji postaju gomila ruševina.
Raskošne palate, na koje su velikani ovoga svijeta rasipali svoja
bogatstva da se proslave, raspadaju se pred njihovim očima. Zidovi
tamnica se ruše, a Božji narod, koji [je zbog svoje vjere bio tamo
[518] zatvoren, oslobod̄en je.
Grobovi se otvaraju, i “mnogi od onih koji spavaju u prahu
zemaljskom ustaju, jedni za život vječni, a drugi na sramotu i prijekor
vječni”. (Danijel 12, 2.) Svi koji su umrli sa vjerom u treću and̄eosku
vijest izlaze proslavljeni iz svojih grobova, da čuju zavjet Božjeg
mira, zajedno sa onima koji drže njegov zakon. A i oni “koji ga
probodoše” (Otkrivenje 1, 7), kao i oni koji su se rugali Kristovim
Božji narod oslobod̄en 495
samrtnim mukama i ismijavali ga, i najogorčeniji protivnici njegove

istine i njegovog naroda ustaju da ga vide u njegovoj slavi i da vide
počasti koje će se dati vjernima i poslušnima.
Gusti oblaci još pokrivaju nebo, ali tu i tamo probija sunce
kao Jehovino oko osvete. Razjarene munje paraju nebo uvijajući
zemlju u plameni ogrtač. Iznad strašne tutnjave gromova, tajanstveni
i strašni glasovi objavljuju sudbinu grešnika. Svi neće razumjeti
izgovorene riječi, ali lažni učitelji će ih dobro razumjeti. Oni koji su
do maločas bili još tako bezbrižni, tako hvalisavi i prkosni, koji su
likovali u svojoj okrutnosti prema narodu koji drži Božje zapovijesti,
sada su preneraženi, savladani i drhte od straha. Njihova kuknjava se
čuje iznad huke elemenata. Demoni priznaju Kristovo božanstvo i
drhću pred njegovom moći, dok ljudi preklinju za milost i od straha
puze po prahu.
Proroci su u staro doba uskliknuli kada su u svetom vid̄enju
posmatrali dan Gospodnji: “Ridajte, jer je blizu dan Gospodnji; doći
će kao pustoš od Svemogućega.” Izaija 13, 6. “Ud̄i u stijenu i sakrij
se u prah od straha Gospodnjega i od slave veličanstva njegova.
Ponosite oči čovječje ponizit će se, i visina ljudska ugnut će se, a
Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan. Jer će doći dan Gospoda
nad vojskama na sve ohole i ponosite i na svakoga koji se podiže, te
će biti poniženi.” “Tada će baciti čovjek idole svoje srebrne i idole
svoje zlatne, koje načini sebi da im se klanja, krticama i slijepim
miševima, i ulazit će u rasjeline kamene i u pećine kamene od straha
Gospodnjega i od slave veličanstva njegova, kad ustane da potre
zemlju.” Izaija 2, 10-12. 20. 21.
Kroz pukotinu u oblacima blista zvijezda čiji je sjaj četvoros-
truko jači zbog tame koja je okružuje. Ona vjernima obećava nadu i
radost, a prijestupnicima Božjeg zakona strogost i gnjev. Oni koji
su za Krista sve žrtvovali sada su sigurni, skriveni kao u sjenci
Gospodnjoj. Oni su okušani, i pred svijetom i protivni- cima istine [519]
dokazali su svoju vjernost prema Onome koji je umro za njih. Divno
preobraženje se dogodilo na onima koji su do same smrti sačuvali
svoju čistotu. Oni su iznenada oslobod̄eni od mračnog i strašnog
gnjeva ljudi pretvorenih u demone. Njihova lica, nedavno još blijeda,
zabrinuta i iscrpljena, sada su ozarena divljenjem, vjerom i ljubavlju.
Njihovi glasovi se podižu u radosnoj i pobjedonosnoj pjesmi: “Bog
nam je utočište i sila, pomoćnik koji se u nevoljama brzo nalazi. Zato
se nećemo bojati ako bi se i zemlja uskolebala, i gore se prevalile u

srce morima. Neka buči i kipi voda njihova; nek se planine tresu od
vala njihovih.” Psalam 46, 1-3.
Dok se ove riječi svetog povjerenja dižu ka Bogu, oblaci se
povlače i ukazuje se zvjezdano nebo u neizrecivoj ljepoti na-suprot
mračnom i gnjevnom svodu na objema stranama. Slava nebeskoga
grada blista kroz otvorena vrata. Tada se na nebu pojavljuje ruka koja
drži dvije sastavljene ploče. Prorok kaže: “I nebesa oglasiše pravdu
njegovu, jer je taj sudija Bog.” Psalam 50, 6. Ovaj sveti zakon, Božja
pravda, koji je usred grmljavine i plamena objavljen sa Sinaja da
bude vodič života, sada se otkriva ljudima kao mjerilo suda. Ruka
otvara ploče, i vide se propisi Deset zapovijesti, kao da su pisani
plamenim perom. Riječi su tako jasne da ih svi mogu čitati. Sjećanje
se budi, tama nevjerovanja i krivovjerstva iščezava iz svakog srca, a
deset kratkih, razumljivih, značajnih Božjih riječi stoji pred očima
svih stanovnika zemlje.
Nemoguće je opisati strah i očajanje onih koji su gazili svete
Božje propise. Gospod im je dao svoj zakon; oni su mogli sa njime da
usporede svoj karakter i upoznaju svoje grijehe dok je još bilo prilike
za pokajanje i popravljanje. Ali oni su, da bi stekli naklonost svijeta,
uklonili njegove propise i učili druge da ih prestupaju. Nastojali
su da prisile Božji narod da oskvrni njegovu subotu. Sada su oni
osud̄eni onim zakonom koji su prezirali. Sa strašnom sigurnošću
uvid̄aju da nemaju nikakvog opravdanja. Sami su izabrali kome
će služiti i kome će se klanjati. “Tada ćete se obratiti, i vidjet ćete
razliku izmed̄u pra-vednika i bezbožnika, izmed̄u onoga koji služi
Bogu i onoga koji mu ne služi.” Malahija 3, 18.
Neprijatelji Božjeg zakona, od svećenika pa sve do najmanjeg
med̄u njima, imaju sada novi pojam o istini i dužnosti. Suviše kasno
[520] uvid̄aju da je subota četvrte zapovijesti pečat živoga Boga. Suviše
kasno postaju svjesni prave prirode svog lažnog dana odmora i
pjeskovitog tla na kome su zidali. Sada im je jasno da su se borili
protiv Boga. Vjerski učitelji su vodili duše u propast tvrdeći da ih
vode vratima raja. Ne ranije, nego tek na dan konačnog obračuna
moći će shvatiti kako je velika odgovornost ljudi u svetoj službi i
kako su strašne posljedice njihove nevjernosti. Samo u vječnosti
moći ćemo pravilno da procijenimo gubitak ma i jedne jedine duše.
Strašna će biti sudbina onoga kome će Bog reći: “Idi od mene, zli
slugo!”
Božji glas čuje se sa neba, objavljujući dan i čas Kristovog
dolaska i proglašava vječni zavjet sa svojim narodom. Kao udarci
najjačeg groma prolamaju se njegove riječi nad zemljom. Božji
Izrael stoji i sluša sa očima uprtim gore. Njihova lica su rasvijetljena
njegovom slavom i sijaju kao lice Mojsijevo kada je silazio sa Sinaja.
Grešnici ne mogu u njih gledati. I kada bude izrečen blagoslov nad
onima koji su poštovali Gospoda svetkovanjem njegove subote, čuje
se snažan uzvik pobjede.
Ubrzo se na istoku pojavljuje mali crni oblak, veličine kao pola
čovječjeg dlana. To je oblak koji okružava Spasitelja i koji iz daleka
izgleda kao da je uvijen u mrak. Božji narod zna da je to znak Sina
čovječjega. U svečanoj tišini oni netremice gledaju u njega kako se
približava zemlji i postaje sve jasniji i ljepši, dok ne postane kao
veliki bijeli oblak, čija je osnovica nalik na oganj koji proždire, a
nad kojim lebdi duga zavjeta. Isus ide naprijed kao moćni pobjednik.
On sada ne dolazi kao čovjek patnje, da ispije gorku čašu sramote
i muka, nego kao pobjednik na nebu i na zemlji, da sudi živima i
mrtvima. “Vjeran i istinit, i sudi po pravdi svojoj.” “I vojske nebeske
prate ga.” Otkrivenje 19, 11. 14. Sa himnama nebeskih melodija,
sveti and̄eli, ogromno i nebrojeno mnoštvo, prate ga na njegovom
putu. Nebeski svod izgleda kao da je prepun bića koja svijetle, “deset
hiljada po deset hiljada, i hiljade hiljada”. Nijedno ljudsko pero ne
može da opiše ovaj prizor; nijedan um smrtnoga čovjeka nije sposo-
ban da shvati njegovu slavu. “Slava njegova pokri nebesa, i zemlja
se napuni hvale njegove. Svjetlost mu bijaše kao sunce.” Habakuk 3,
3. 4. Kad živi oblak dod̄e bliže, svako oko vidi Kneza života. Trnov
vijenac ne ruži više njegovu uzvišenu glavu; na njegovom svetom
čelu počiva dijadem slave. Njegovo lice svijetli jače od blistavog
podnevnog sunca. “I ima na haljini, na bedru svome, ime napisano: [521]
Car nad carevima L Gospodar nad gospodarima.” Otkrivenje 19, 16.
Pred njegovom prisutnošću “sva su lica poblijedjela”. One koji
su odbacili Božju milost obuzima strah vječnog očajanja. Srce se
rastopi, koljena udaraju jedno o drugo ... i lica su svima, pocrnjela.”
Jeremija 30, 6; Nahum 2, 10. Pravednici uzvikuju drhćući: “I tko
može opstati?” Pjesma and̄ela prestaje, i nastaje vrijeme svečane
tišine. Tada se čuje Isusov glas koji govori: “Dosta ti je moja bla-
godat.” Lica pravednika se ozaruju, i radost ispunjava svako srce, a

and̄eli približavajući se sve više zemlji opet počinju da pjevaju sve
glasnije i glasnije.
Car nad carevima se spušta na oblaku, okružen ognjenim pla-
menom. Nebesa se uvijaju kao svitak, zemlja drhti pred Njim, a sve
gore i otoci se pokreću sa svoga mjesta. “Ide Bog naš, i ne šuti; pred
njim je oganj koji proždire, oko njega je bura velika. Doziva nebo
ozgo i zemlju, da sudi narodu svome.” Psalam 50, 3. 4.
“I carevi zemaljski i bol jari, i bogati i vojvode, i silni, i i svaki
rob, i svaki slobodnjak sakriše se po pećinama i kamenjarima gor-
skim; i govorahu gorama i kamenju; padnite na nas i sakrijte, nas od
lica Onoga što sjedi na prijestolu i od gnjeva Jagnjetova. Jer dod̄e
veliki dan gnjeva njegova, i tko može ostati?” Otkrivenje 6, 15-17.
Podrugljivo ismije van je je prestalo. Ušutjele su usne koje su
lagale. Umukla je zveka oružja i ratna vika” u graji, i odi-jelo u krv
uvaljano”. (Izaija 9, 5.) Ništa se sada ne čuje osim glas molitve i jauk
plača i naricanja. Sa usana onih koji su se malo prije rugali otima
se uzvik: “Jer dod̄e veliki dan gnjeva njegova, i tko može ostati?”
Grešnici više vole da na njih padnu gorske stijene nego da sretnu
lice Onoga koga su prezirali i odbacili.
Oni poznaju taj glas koji prodire do ušiju mrtvih. Kolikoˆ puta ih
je njegov blagi i nježni glas pozivao na pokajanje! Koliko puta su ga
čuli u dirljivim molbama prijatelja, brata, Otkupitelja! Onima koji
su odbacili njegovu milost neće biti nijedan drugi glas tako težak i
pun osude kao onaj koji je tako dugo preklinjao: “Vratite se, vratite
se sa zlih puteva svojih, jer zašto da mrete?” Ezehijel 33, 11. 9. O,
kad bi to njima bio glas. tud̄inca! Isus kaže: “Što zvah, ali ne htjeste,
pružah ruku svoju, ali nitko ne mari, nego odbaciste svaki savjet moj
i karanja mojega ne htjeste primiti.” Priče 1, 24. 25. Ovaj glas budi
[522] sje- ćanja koja bi oni htjeli rado da izbrišu — prezrene opomene,
odbijene pozive i necijenjena preimućstva.
Tu su oni koji su se rugali Kristu u njegovom poniženju. Sa
neodoljivom snagom dolaze im na pamet riječi Mučenika kada
je na zaklinjanje poglavara svećeničkog svečano izjavio: “Odsele
ćete vidjeti Sina čovječjega gdje sjedi s desne strane Sile, i ide na
oblacima nebeskim.” Matej 26, 64. Sada ga oni .gledaju u njegovoj
slavi, i još će ga vidjeti kada sjedi sa desne strane Veličine.
Oni koji su se rugali njegovim riječima da je Božji Sin, sada su

nijemi. Tu je oholi Herod koji se podsmijevao njegovom carskom
imenu i zapovjedio vojnicima koji su se rugali da ga krunišu za cara.
Tu su oni isti ljudi koji su bezbožničkim rukama navukli na njega cr-
venu haljinu, na njegovo sveto čelo stavili trnjev vijenac, a u njegove
ruke podrugljivu palicu, i koji su se pred njim klanjali izgovarajući
bogohulne riječi. Ljudi koji su udarali i pljuvali Cara života sada se
kriju od njegovog prodirućeg pogleda i žele da pobjegnu od velike
slave njegove prisutnosti. Oni koji su njegove ruke i noge prikovali
klinovima, i vojnik koji je probo njegova rebra; gledaju ove znake
sa strahom i grižnjom savjesti.
Sa užasnom jasnoćom sjećaju se svećenici i starješine dogad̄aja
na Golgoti. Sa jezom i užasom sjećaju se kako su sotonskom radošću
vrtjeli glavama i dobacivali mu: “Drugima pomože, a sebi ne može
pomoći. Ako je car Izraelov, neka sid̄e sad s križa, pa ćemo ga
vjerovati. On se uzdao u Boga: neka mu pomogne sad, ako mu je po
volji.” Matej 27, 42. 43.
Živo se sjećaju Spasiteljeve priče o vinogradarima koji su odbili
da predaju svome gospodaru rod vinograda, koji su zlostavljali nje-
gove sluge i njegovog Sina ubili. Sjećaju se takod̄er i riječi koje su
sami izgovorili: Gospodar vinograda “zločince će zlom smrti pomo-
riti”. (Matej 21, 41.) U grijehu i kazni tih nevjernih ljudi svećenici i
starješine vide svoj vlastiti postupak i svoju ličnu pravednu osudu. I
sada se čuje uzvik samrtnog straha. Glasnije od uzvika: “Raspni ga!
Raspni ga!” koji je od-zvanjao ulicama Jeruzalema, odjekuje strašan
i očajnički jauk: “On je Sin Božji! On je pravi Mesija!” Oni gledaju
da pobjegnu od prisutnosti Cara nad carevima. Uzalud pokušavaju
da se sakriju u dubokim pećinama zemlje, koje su se stvorile uslijed
poremećaja elemenata u prirodi. [523]
U životu svih onih koji odbacuju istinu ima trenutaka kada se
savjest probudi, kada sjećanje iznosi mučne uspomene života punog
licemjerstva, a dušu muči uzaludno kajanje. Ali šta je to sve prema
grižnji savjesti onoga dana, kada “dod̄e čega se bojite”, kada “pogi-
bao vaša kao oluja dod̄e”. (Priče 1, 27.) Oni koji su odlučili da ubiju
Krista i njegov vjeran narod, sada vide slavu koja je na njima. Usred
svoje strahote oni čuju glasove svetih u radosnom slavopoju: “Gle,
ovo je Bog naš, njega čekasmo, i spasit će nas.” Izaija 25, 9.
Usred ljuljanja zemlje, sijevanja munja i tutnjave gromova glas

Božjega Sina poziva svete koji spavaju. On baca pogled na gro-
bove pravednika i tada, podižući svoje ruke prema nebu, uzvikuje:
“Probudite se, probudite se, probudite se, vi koji spavate u prahu, i
ustanite!” Po cijeloj zemlji mrtvi će čuti ovaj glas, i oni koji ga čuju
oživjet će. I cijela zemlja odzvanja od koraka ogromnog mnoštva
iz svakog plemena, koljena, jezika i naroda. Oni dolaze iz tamnice
smrti, obučeni besmrtnom slavom, kličući: “Gdje ti je, smrti, žalac?
Gdje ti je, pakle, pobjeda?” 1. Kor. 15, 55. A živi pravednici i uskrsli
sveti sjedinjuju svoje glasove u dug, radostan poklič pobjede.
Svi izlaze iz svojih grobova isti po rastu kao kad su bili sahra-
njeni. Adam, koji stoji u sredini uskrslog mnoštva, naročito je visok
i veličanstvenog izgleda, po rastu samo malo niži od Božjega Sina.
Njegov stas pokazuje upadljivu suprotnost prema ljudima kasnijih
pokoljenja; tu se vidi koliko se ljudski rod degenerirao. Ali svi ustaju
u svježini i snazi vječne mladosti. U početku čovjek je bio stvoren
po Božjem obličju, ne samo po karakteru nego i po obliku i izgledu.
Grijeh je izopačio božansku sliku u čovjeku i skoro je izbrisao. Ali
Krist je došao da opet uspostavi ono što je izgubljeno. On će preobra-
ziti naše poniženo tijelo i učinit će ga sličnim svome proslavljenom
tijelu. Smrtno, propadljivo tijelo, lišeno ljepote, nekada opoganjeno
grijehom postaje savršeno, lijepo i besmrtno. Sve mane i nedostaci
su ostali u grobu. Pošto će imati pristup ka drvetu života u za dugo
izgubljenome Edemu, otkupljeni će rasti do pune visine ljudskoga
roda u njegovoj prvobitnoj slavi. Posljednji preostali tragovi proklet-
stva grijeha bit će uklonjeni, a Kristovi vjerni će se pojaviti u slavi
Gospoda, našega Boga, po duhu, duši i tijelu odsjajujući savršenu
[524] sliku svoga Gospoda. O divnoga li otkupljenja o kome se mnogo
govorilo, koje se dugo očekivalo, mnogo željelo, ali nikada potpuno
razumjelo!
Živi pravednici su “ujedanput, u trenuću oka” preobraženi. Na
Božji glas oni su proslavljeni; sada su postali besmrtni i sa uskrslim
svetima su uzeti u susret Gospodu na nebo. And̄eli sakupljaju “iza-
brane svoje od četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba”. (Marko
13, 27.) Malu djecu sveti and̄eli odnose u naručje njihovim majkama.
Prijatelji koje je smrt dugo rastavljala, opet su sjedinjeni da se više
ne rastanu, i sa pjesmama radosti penju se zajedno u Božji grad.
Sa svake strane kola od oblaka nalaze se krila, a pod njima

su živi točkovi, i čim se kola krenu, točkovi viču: “Svet”, i krila,
dok se okreću, viču: “Svet”, i pratnja and̄ela viče: “Svet”, svet,
svet je Gospod Bog Svedržitelj!” I dok se kola kreću ka Novome
Jeruzalemu, izbavljeni kliču: “Aleluja!”
Prije ulaska u sveti grad Spasitelj daje svojim sljedbenicima po-
bjednička odlikovanja i odijeva ih znacima njihovog carskog dosto-
janstva. Sjajni redovi su postavljeni u obliku otvorenog četverokuta
oko Njihovog cara, čiji je veličanstveni stas mnogo viši od stasa sve-
tih i and̄ela, a lice mu zrači neiskazanom ljubavlju. Svaki je pogled
ovog nebrojenog mnoštva spasenih uprt u Njega; svako oko gleda
slavu Onoga “koji bješe nagrd̄en u licu mimo svakoga čovjeka i u
stasu mimo sinove čovječje.” (Izaija 52, 14.) Na glave pobjednika
Isus stavlja svojom vlastitom desnicom krunu slave. Za svakog ima
jedna kruna, koja nosi njegovo lično “novo ime” (Otkrivenje 2, 17),
i natpis: “Svet Gospodu!” Svakoj ruci se daje pobjednička palma
i blistava harfa. A onda, na znak and̄ela koji daje ton, svaka ruka
vješto udara u žice harfe izmamljujući iz njih slatku muziku, bogate
melodične akorde. Svako srce podrhtava od neizrecive miline, svaki
glas se podiže u pjesmi zahvalnost: “Onome koji nas ljubi i umi nas
od grijeha naših krvlju svojom; i učini nas careve i svećenike Bogu i
Ocu svome, tome slava i država u vijek vijeka, Amen!” Otkrivenje
1, 5. 6.
Pred spasenima stoji sveti grad. Isus širom otvara biserna vrata,
i narod koji je održao istinu ulazi u njega. Tamo oni vide Božji
raj, Adamovu domovinu dok još nije zgriješio. Tada se čuje glas
divniji od svake glazbe koju je ikada čulo smrtno uho: “Vaša borba
je završena!” “Hodite, blagosloveni Oca mojega, primite carstvo [525]
koje vam je pripravljeno od postanja svijeta.”
Sada se ispunjava Spasiteljeva molitva za svoje učenike: “Hoću
da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja.” Krist predstavlja
Ocu otkupljene svojom krvlju, “bez grijeha i bez mane... pred slavom
svojom u radosti” i govori “Evo mene i djece koju si mi dao.” “One
koje si mi dao sačuvah!” O, divne li spasonosne ljubavi! O kakve
li radosti kada vječni Otac, gleda-jući otkupljene, bude opet vidio
svoje obličje, kada bude vidio da je uklonjena neskladnost koju je
grijeh prouzrokovao, njegovo prokletstvo izbrisano, i čovjek opet
doveden u potpuni sklad sa Bogom!
Sa neizrecivom ljubavlju Isus pozdravlja svoje vjerne u “radosti

njihovog Gospodara”. Spasiteljeva radost je u tome što u carstvu
slave1 vidi duše koje su spasene njegovim stradanjem i poniženjem.
A otkupljeni će učestvovati u njegovoj radosti kada med̄u spasenima
ugledaju one koje su svojim molitvama, svojim radom i požrtvo-
vanom ljubavlju zadobili za Krista. Sakupljeni oko velikog bijelog
prijestola, njihova će srca biti ispunjena neiskazanom radošću kada
budu ugledali one koje su zadobili za Krista i kada budu vidjeli da
su oni zadobili druge, a ovi opet druge, tako da su svi dovedeni u
luku mira da tu polože svoje krune pred Isusove noge i da ga slave u
beskrajna vremena vječnosti.
Kad spaseni budu pozdravljeni dobrodošlicom u Božjem gradu,
zrakom se prolama radostan uzvik ushićenja i slavljenja Boga. Sada
se susreću prvi i drugi Adam. Božji Sin stoji sa raširenim rukama da
dočeka oca našeg roda — biće koje je On stvorio, koje je sagriješilo
protiv svoga Stvoritelja, i zbog čijeg grijeha Spasitelj nosi znake
raspeća. Kada Adam ugleda tragove strašnih klinova, on ne pada
na grudi svoga Gospoda, nego se ponizno baca pred njegove noge
kličući: “Dostojno, dostojno je Jagnje što je zaklano!” Spasitelj ga
nježno podiže i poziva ga da opet baci svoj pogled na Edem iz kojega
je tako dugo bio izagnan.
Poslije njegovog izgnanstva iz Edema, Adamov život na zemlji
bio je ispunjen tugom. Svaki uveli list, svaka prinešena žrtva, svako
nesavršenstvo u prirodi koja je nekad bila tako lijepa, svaka mrlja
u čovjekovom karakteru podsjećala ga je stalno na njegov grijeh.
[526] Strašan je bio bol kajanja kada je vidio kako se bezakonje umnožava,
i kada je na svoje opomene dobijao kao odgovor samo prebacivanje
da je on prouzrokovao grijeh. Sa strpljivom poniznošću podnosio
je, skoro hiljadu godina, kaznu svoga prijestupa. Iskreno se kajao za
svoj grijeh i uzdao se u zasluge obećanog Spasitelja, i tako je umro
u nadi ha uskrsenje. Božji Sin je otkupio čovjekov neuspjeh i pad, i
sada Adam, kroz djelo očišćenja, opet dobiva svoju prvu vlast.
Izvan sebe od radosti, on posmatra drveće koje mu je nekada
pružalo radost — isto drveće sa kojega je brao rod u da-nima svoje
nevinosti i sreće. Vidi loze koje su njegovale njegove vlastite ruke,
isto cvijeće koje je nekada sa ljubavlju gajio. Njegov duh shvaća
svu stvarnost prizora. Razumije da je ovo zbilja obnovljeni Edem,
samo sada još mnogo ljepši nego kada je bio iz njega izagnan.
Spasitelj ga vodi drvetu života, uzabira divan plod i nudi mu da

jede. On gleda oko sebe i vidi mnoštvo iz svoje spasene porodice u
Božjem raju. Tada polaže svoju sjajnu krunu pred Isusove noge i,
bacivši se na njegove grudi, zagrli Otkupitelja. Uzima u ruke zlatnu
harfu i nebeskim svodom odjekuje pobjedonosna pjesma: “Dostojno,
dostojno, dostojno je Jagnje što je zaklano, i opet živi!” Adamova
porodica prihvaća melodiju i, polažući svoje krune pred Spasiteljeve
noge, svi se klanjaju pred Njim dajući mu slavu.
Ovo ponovno sjedinjenje posmatraju and̄eli koji su plakali kada
je Adam pao i radovali se kada se Isus, poslije svoga uskrsnuća,
uznio na nebo, otvorivši izlaz iz groba svima koji će vjerovati u
Njega. Sada oni vide djelo spasenja dovršeno i sjedinjuju svoje
glasove u pjesmi zahvalnosti.
Na kristalnome moru pred prijestolom — na tom staklenom
moru, koje tako odsjajuje slavom Božjom da izgleda kao da je po-
miješano ognjem — stoji sakupljeno mnoštvo onih “što pobijediše
zvijer i ikonu njezinu, i žig njezin, i broj imena njezina”. Sto četr-
deset i četiri hiljade, koji su otkupljeni od ljudi, stoje na gori Sionu
sa Jagnjetom, “imajući harfe Božje”, i kao glas mnogih voda, kao
glas velike grmljavine čuje se “glas svirača harfi kad udaraju u harfe
svoje”. “I pjevahu novu pjesmu” pred prijestolom, pjesmu koju nitko
ne može naučiti, osim onih sto i četrdeset i četiri hiljade. To je pje-
sma Mojsijeva i Jagnjetova, pjesma oslobod̄enja. Nitko osim onih
sto i četrdeset i četiri hiljade ne može naučiti tu pjesmu, jer je to
pjesma njihovog iskustva — takvoga iskustva kakvog nijedna druga
grupa nije nikada imala. “Oni idu za Jagnjetom kud god ono pod̄e.” [527]
Uzeti sa zemlje izmed̄u živih, oni se računaju kao “prvenci Bogu i
Jagnjetu”. (Otkrivenje 15, 2. 3; 14, 1-5.) “Ovo su koji dod̄oše od ne-
volje velike”; oni su pretrpjeli vrijeme nevolje kakvo nikada nije bilo
na zemlji otkako je ljudi; pretrpjeli su strah Jakovljevih muka. Za
vrijeme posljednjeg izlijevanja Božjih sudova bili su bez Posrednika.
Ali oni su oslobod̄eni, jer “opraše haljine svoje i ubijeliše haljine
svoje u krvi Jagnjetovoj”. “I u njihovim ustima ne nad̄e se prijevara,
jer su bez mane pred Bogom.” (Otkrivenje 14, 5.) “Zato su pred
prijestolom Božjim i služe mu dan i noć u crkvi njegovoj; i Onaj što
sjedi na prijestolu uselit će se u njih.” Oni su vidjeli zemlju opus-
tošenu glad̄u, kugom i suncem koje je silnom žegom peklo ljude, a
i sami su pretrpjeli patnje, glad i žed̄. Ali “više neće ogladnjeti ni
ožednjeti, i neće na njih pasti sunce, niti kakva vrućina. Jer Jagnje,
koje je nasred prijestola, past će ih, i uputit će ih na izvore žive vode;
i Bog će otrti svaku suzu od očiju njihovih.” Otkrivenje 7, 14-17.
U sva vremena su Spasiteljevi izabranici bili odgajani i pouča-
vani u školi nevolja. Oni su na zemlji hodili uskom stazom. Očistili
su se u peći nevolje. Radi Isusa su podnosili napade, mržnju i kle-
vete. Išli su za njim kroz žestoke borbe; podnosili su samoodricanje
i preživljavali gorka razočaranja. Iz svog vlastitog mučnog iskustva
upoznali su zlo grijeha, njegovu moć i njegove kobne posljedice i
sa odvratnošću su gledali na nj. Svijest o neizmjernoj žrtvi koja je
prinesena za njihovo ozdravljenje čini ih malim u njihovim vlastitim
očima i ispunjava njihova srca zahvalnošću i hvalom koju oni koji
nisu nikada zgriješili ne mogu razumjeti. Oni mnogo ljube jer im je
mnogo oprošteno. Pošto su bili učesnici Kristovih muka, sada mogu
da učestvuju u njegovoj slavi.
Božji nasljednici su došli iz zatvora, sa lomača, iz šupa, podzem-
nih pećina, sa gubilišta, sa planina, iz pustinja, i morskih dubina.
Na zemlji su hodili “u sirotinji, u nevolji, u sramoti”. Milioni su
sišli u grob žigosani sramotom, zato što su se odlučno protivili da
popuste obmanjivim zahtjevima sotone. Ljudski sudovi su ih ubrajali
u najgore zločince. Ali sada je “sudija Bog”. (Psalam 50, 6.) Sada
su zemaljske presude oborene. “Sramotu naroda svojega ukinut će.”
Izaija 25, 8. “I oni će se prozvati narod sveti, iskupljenici Gospod-
[528] nji.” Izaija 62, 12. On je odredio da im da “nakit mjesto pepela,
ulje radosti mjesto žalosti, odijelo za pohvalu mjesto duha tužnoga”.
(Izaija 61, 3.) Oni nisu više bijedni, mučeni, rasuti i ugnjetavani.
Od sada će uvijek biti sa Gospodom. Sada stoje pred prijestolom,
odjeveni u skupocjene haljine, kakve nikada nisu nosili ni najugled-
niji ljudi na zemlji. Ukrašeni su divnim krunama, kakve nisu nikada
stavljene na čela zemaljskih vladara. Dani bola i plača za uvijek
su prošli. Car slave je obrisao suze sa svih lica; uklonjen je svaki
uzrok bola. Pod lelujavim palminim granama odjekuju sada jasne,
milozvučne i skladne pjesme zahvalnosti. Svi glasovi prihvaćaju
melodiju, i uskoro pod nebeskim svodom zaori himna: “Spasenje
Bogu našemu, koji sjedi na prijestolu, i Jagnjetu!” A svi nebeski sta-
novnici odgovaraju u zboru: “Amen, blagoslov i slava i premudrost i
hvala i čast i sila i jačina Bogu našemu u vijek vijeka!” Otkrivenje
7, 10. 12.
U ovome životu samo počinjemo razumijevati divno djelo .spase-

nja. Našim ograničenim razumom možemo najpažljivije posmatrati
sramotu i slavu, život i smrt, pravednost i milost koje su se susrele
na križu, pa ipak ni najvećim naporom naših duševnih snaga ne
možemo shvatiti njegovo potpuno značenje. Dužinu i širinu, visinu
i dubinu spasonosne ljubavi čovjek može samo donekle razumjeti.
Plan spasenja neće otkupljeni potpuno shvatiti ni onda kada budu
gledali kao što su vid̄eni, i kada budu poznali kao što su poznati; kroz
vječna vremena njihovom zadivljenom i ushićenom duhu neprestano
će se otkrivati nove istine. Iako je došao kraj zemaljskim brigama,
patnjama i iskušenjima, i iako su svi uzroci za njih uklonjeni, Božji
narod će uvijek imati jasno i pravo razumijevanje o visokoj cijeni
koja je plaćena za njihovo otkupljenje.
Kristov križ će biti glavni predmet proučavanja i pjesma otkup-
ljenih kroz svu vječnost. U proslavljenom Kristu gledat će raspetog
Krista. Nikada neće zaboraviti da je Onaj čija je moć stvorila i odr-
žava nebrojene svjetove u svemiru; Božji dragi Sin, Veličanstvo
neba, onaj kome su se klanjali herubimi i svijetli serafimi, — po-
nizio sebe da bi podigao palog čovjeka; da je uzeo na sebe krivicu
i sramotu grijeha, i podnio da se Očevo lice sakrilo od njega, dok
bol za jednim izgubljenim svijetom nije slomila njegovo srce na
križu na Golgoti. Saznanje da je Onaj koji je stvorio sve svjetove i
koji je Sudac svih ljudi, napustio svoju slavu i ponizio se iz ljubavi
prema čovjeku, uvijek će pobud̄ivati čud̄enje i divljenje svemira. [529]
Kada spaseni budu vidjeli svoga Izbavitelja i kad na njegovom licu
ugledaju vječnu slavu Očevu; kada budu gledali njegov prijesto, koji
je osnovan od vječnosti, i kad pomisle na to da njegovom carstvu
nema kraja, oduševljeno će zapjevati pjesmu: “Dostojno, dostojno
je Jagnje koje je zaklano, te nas je pomirilo sa Bogom svojom dra-
gocjenom krvlju!”
Tajna križa objašnjava sve druge tajne. U svjetlosti koja sija sa
Golgote, Božje osobine koje su nas ispunjavale strahom i poštova-
njem izgledat će tako lijepe i privlačne. Milost, nježnost i očinska
ljubav sjedinjene su sa svetošću, pravednošću i istinom. Posmatra-
jući veličanstvo njegovog visokog i uzvišenog prijestola, vidimo
njegov karakter u njegovoj najnježnijoj ljubavi i shvaćamo, kao
nikada ranije, značaj ovog dragog oslovljavanja: “Oče naš!”
Vidjet će se da Onaj koji je neizmjeran u mudrosti nije mogao

da načini nijedan drugi plan za naše spasenje osim da žrtvuje svoga
Sina.ˆNagrada za ovu žrtvu jest radost što će zemlju naslijediti
otkupljena, sveta, sretna i besmrtna bića. Posljedica borbe našega
Spasitelja sa silama tame je radost otkupljenih, koja odjekuje u Božju
slavu kroz svu vječnost. Vrijednost samo jedne ljudske duše je tako
velika da je Otac dobio zadovoljenje za plaćenu cijenu a i sam Krist
[530] je zadovoljan gledajući plodove svoje velike žrtve.
Poglavlje 41.—Zemlja opustošena
“Jer grijesi njezini dopriješe do zemlje, i Bog se opomenu ne-

pravde njezine... Kojom čašom zahvati vama, zahvatite joj po dvaput
onoliko. Koliko se proslavi i nasladi, toliko joj podajte muka i ža-
losti; jer govori u srcu svojemu: sjedim kao carica, i nisam udovica,
i žalosti neću vidjeti. Zato će u jedan dan doći zla njezina: smrt i
plač, i glad, i sažet će se ognjem; jer je jak Gospod Bog koji joj sudi.
I zaplakat će i zajaukati za njom carevi zemaljski koji sa njom blud
provodiše i bjesniše,... govoreći: jaoh! jaoh! grade veliki Babilone,
grade tvrdi, jer u jedan čas dod̄e sud tvoj!”
“Trgovci zemaljski”, koji se “obogatiše od bogatstva slasti nje-
zine”, “trgovci koji se ovim tovarima obogatiše od nje stat će izda-
leka od straha mučenja njezina, plačući i jaučući i govoreći: jaoh!
jaoh! grade veliki, obučeni u svilu i porfiru i skerlet, i nakićeni zla-
tom i kamenjem dragim i biserom; jer u jedan čas pogibe toliko
bogatstvo!” Otkrivenje 18, 5-10. 3. 15-17.
Ovo su sudovi koji padaju na Babilon na dan Božjeg gnjeva. On
je napunio mjeru svoje nepravde; njegovo vrijeme je došlo; on je
sazreo za uništenje.
Kada Božji glas oslobodi njegov narod od ropstva, tada nastaje
veliko probud̄enje kod onih koji su izgubili sve u velikoj borbi
života. Dok je trajalo vrijeme milosti bili su zaslijepljeni Sotoninim
obmanama i opravdavali su svoj život grijeha. Bogati su se ponosili
svojim bogatstvom pred onima koji su bili siromašni i bijedni; ali
oni su stekli svoje bogatstvo prestupanjem Božjeg zakona. Propustili
su da nahrane gladne, da obuku gole, da postupaj u pravedno i da
ljube milosrd̄e. Stalno su nastojali da se uzvise i da postignu naročito
poštovanje kod svojih bližnjih. Sada su lišeni svega što ih je činilo
velikim i stoje bijedni i nemoćni. Sa strahom gledaju na uništenje
svojih idola, koje su više cijenili nego svog Stvoritelja. Oni su svoje
duše prodali za zemaljska bogatstva i radosti, i nisu se trudili da [531]
se obogate u Bogu. Posljedica toga je da je njihov život promašen;
njihova uživanja pretvorena su u gorčinu, a njihovo blago u trulost.
507
Dobici njihovog cijelog života iščezli su u jednom trenutku. Bogati

jadikuju što su razorene njihove raskošne kuće i rastureno njihovo
srebro i zlato. Ali njihovo jadikovanje je ušutkano zbog straha da će
i sami propasti sa svojim idolima.
Grešnici osjećaju žalost, ali ne zbog zanemarivanja svojih duž-
nosti prema Bogu i bližnjima, već zato što je Bog pobijedio. Jadikuju
zbog posljedica koje su nastale, a ne kaju se zbog svojih grijeha.
Upotrebili bi svako sredstvo da pobijede, samo kada bi mogli.
Svijet vidi upravo one kojima se rugao i ismjehivao, i koje je
htio da uništi, kako nepovrijed̄eni prolaze kroz epidemije, orkane i
zemljotrese. Onaj koji je prijestupnicima svoga zakona oganj koji
proždire, svome je narodu sigurni zaklon.
Propovjednik koji je napustio istinu da bi stekao naklonost ljudi,
sada uočava karakter i utjecaj svoga učenja. Sad mu je jasno da
ga je pratilo oko Svemogućega kada je stajao na propovjedaonici,
hodao ulicama i kada je u raznim okolnostima dolazio u vezu sa
ljudima. Svaki pokret duše, svaki napisani redak, svaka izgovorena
riječ, svaki postupak koji je ljude uspavljivao u zaklonu laži — sve
je to bilo posijano sjeme; a sada u jadnim izgubljenim dušama oko
sebe gleda žetvu.
Gospod kaže: “Jer liječe rane kćeri naroda mojega ovlaš govo-
reći: mir, mir, a mira nema.” “Jer žalostiste lažju srce pravedniku
kojega ja ne ožalostih, i krijepiste ruke bezbožniku da se ne vrati sa
svoga zloga puta da se sačuva u životu.” Jeremija 8, 11; Ezehijel 13,
22.
“Teško pastirima koji potiru i razmeću stado paše moje ... Evo, ja
ću vas obići za zloću djela vaših.” “Ridajte, pastiri, i vičite i valjajte
se po prahu, glavari stadu, jer se navršiše vaši dani da budete poklani,
i da se razaspete ... I neće biti utočišta pastirima, ni izbavljenja
glavarima od stada.” Jeremija 23, 1. 2; 25, 34. 35.
Propovjednici i narod vide da nisu imali pravilan odnos prema
Bogu. Uvid̄aju da su se bunili protiv Tvorca svih dobrih i pravičnih
zakona. Uklanjanje božanskih propisa dalo je povoda hiljadama
zala: svad̄i, mržnji, nepravednosti, tako da je zemlja postala jedno
[532] ogromno poprište sukoba, baruština pokvarenosti. To je slika koja se
sada pruža pred onima koji su odbacili istinu i izabrali laž. Nijedan
jezik ne može izraziti čežnju koju neposlušni i nevjerni osjećaju za
onim što su zauvijek izgubili — za vječnim životom. Ljudi koje
Zemlja opustošena 509
je svijet obožavao zbog njihovih sposobnosti i rječitosti sada vide

sve ovo u pravoj svjetlosti. Uvid̄aju šta su prestupanjem izgubili
i, padajući pred noge onih čiju su vrijednost prezirali i ismijavali,
priznaju da ih je Bog ljubio.
Narod uvid̄a da je bio obmanut. Jedni druge optužuju da su ih
vodili u propast; ali svi se sjedinjuju u najogorčenijem proklinjanju
propovjednika. Nevjerni pastiri su proricali samo mile stvari. Oni
su svoje slušaoce pod̄sticali da odbace Božji zakon i da progone
one koji su ga htjeli držati. Sada, u svome očajanju, ovi učitelji
priznaju pred svijetom svoju prijevaru. Narod pun gnjeva viče: “Mi
smo izgubljeni, a vi ste uzrok našoj propasti!” Oni ustaju protiv
svojih lažnih pastira. Upravo oni koji su im se nekada najviše divili,
izgovorit će protiv njih najstrašnije kletve. Iste ruke koje su ih nekada
krunisale lovori-kama, podignut će se da ih unište. Mačevi koji su
trebali da pobiju Božji narod, sada su upotrebljeni protiv njegovih
neprijatelja. Na sve strane nastaje sukob i krvoproliće.
“Proći će graja do kraja zemlje, jer raspru ima Gospod s na-
rodima, sudi se sa svakim tijelom, bezbožnike će dati pod mač.”
Jeremija 25, 31. Šest hiljada godina traje velika borba. Božji Sin
i njegovi nebeski vjesnici bili su u sukobu sa silom zla da bi opo-
menuli, prosvijetlili i spasili sinove čovječje. Sada je pala konačna
odluka za sve; grešnici su se sasvim sjedinili sa sotonom u njegovoj
borbi protiv Boga. Došlo je vrijeme da Bog opravda autoritet svoga
pogaženog zakona. Sada se ne vodi borba samo sa sotonom nego i
sa ljudima. “Raspru ima Gospod s narodima”, “bezbožnike će dati
pod mač”.
Znak oslobod̄enja je stavljen na one “koji uzdišu i ridaju radi svih
gadova što se čine”. Sada izlazi and̄eo smrti koji je u Ezehijelovoj
utvari predstavljen kao ljudi sa smrtnim oružjem u ruci, kojima je
zapovijed̄eno: “Starce i mladiće, i djevojke i djecu i žene pobijte da
se istrijebe; ali na kome god bude znak, k njemu ne pristupajte; i
počnite od moje svetinje.” Prorok kaže: “I počeše od starješina što
bjehu pred domom.” Ezehijel 9, 1-6. Uništenje počinje od onih koji
su se izdavali za duhovne čuvare naroda. Lažni čuvari su prvi koji
će pasti. Nikoga neće sažaljevati ili poštedjeti. Ljudi, žene, djevojke [533]
i djeca — svi će izginuti.
“Jer, gle, Gospod izlazi iz mjesta svojega da pohodi stanovnike
zemaljske za bezakonje njihovo; i zemlja će otkriti krvi svoje, niti
će više pokrivati pobijenih svojih.” Izaija 26, 21. “A ovo će biti zlo
kojim će Gospod udariti sve narode koji bi vojevali na Jeruzalem:
tijelo će svakom posahnuti dok još stoji na nogu, i oči će svakom
posahnuti u rupama svojim, i jezik će svakom posahnuti u ustima. I
u to će vrijeme biti velika smetnja med̄u njima od Gospoda, i hvatat
će jedan drugoga ;za ruku, i ruka će se jednoga podignuti na ruku
drugoga.” Zaharija 14, 12. 13. U užasnoj borbi, raspaljeni svojim
strastima i uslijed strašnog izlivanja Božjeg nepomiješanog gnjeva,
padat će zli stanovnici zemlje — svećenici, starješine i narod, bogati
i siromašni, veliki i mali. “I u onaj će dan biti od kraja do kraja
zemlje pobijeni od Gospoda, neće biti oplakani, niti će se pokupiti i
pogrepsti.” Jeremija 25, 33.
O Kristovom dolasku grešnici će biti istrijebljeni sa lica zemlje
— ubijeni duhom usta njegovih i uništeni slavom njegovog dolaska.
Krist će povesti svoj narod u Božji grad, i zemlja će ostati bez svojih
stanovnika. “Gle, Gospod će isprazniti zemlju i opustiti je, prev-
mut će je i rasi jat će stanovnike njezine.” “Sasvim će se isprazniti
zemlja, i sasvim će se oplijeniti. Jer Gospod reče ovu riječ.” “Jer se
zemlja oskvrni pod stanovnicima svojim, jer prestupiše zakone, izmi-
jeniše uredbe, raskidoše zavjet vječni. Zato će prokletstvo proždrijeti
zemlju, i zatrt će se stanovnici njezini; zato će izgorjeti stanovnici
zemaljski.” Izaija 24, 1. 3. 5. 6.
Cijela zemlja poprima izgled ogoljele pustinje. Ruševine gradova
i sela razorenih od zemljotresa, iščupano drveće, stijene izbačene iz
mora ili odvaljene od brda leže razbacane po površini zemlje, dok
ogromni bezdani obilježavaju mjesta gdje su stajale gore.
I sada počinje dogad̄aj koji je simbolički bio predstavljen po-
sljednjom svečanom službom na Dan očišćenja. Pošto je služba u
svetinji nad svetinjama bila dovršena, a grijesi Izraela uklonjeni iz
svetinje krvlju žrtve za grijeh, doveden je bio živi jarac pred Gos-
poda i, u prisustvu naroda, poglavar svećenički je ispovjedio nad
njime “sva bezakonja sinova Izraelovih i sve prijestupe njihove u
[534] svim grijesima njihovim” (3. Mojsijeva 16, 21), i prenio ih na glavu
živoga jarca. Isto tako kada bude dovršeno djelo pomirenja u nebe-
skoj svetinji, u prisutnosti Boga, svetih and̄ela i mnoštva otkupljenih,
grijesi Božjeg naroda bit će prenijeti na sotonu. On će biti proglašen
odgovornim za sva zla na koja ih je naveo. I kao što je živi jarac
bio odveden u pustinju, tako će i sotona biti prognan na opustošenu

zemlju, nenastanjenu i golu pustinju.
Pisac Otkrivenja proriče sotonino progonstvo kao i stanje kaosa
i pustoši u kome će biti zemlja, i kaže da će ovo stanje trajati hiljadu
godina. Poslije opisivanja Gospodnjeg drugog dolaska i propasti
grešnika, proročanstvo nastavlja: “I vidjeh and̄ela gdje silazi s neba,
koji imaše ključ od bezdana i verige velike u ruci svojoj. I uhvati
aždahu, staru zmiju, koja je d̄avo i sotona, i sveza je na hiljadu
godina, i u bezdan baci je, i zatvori je, i zapečati nad njom, da više
ne prelašćuje naroda, dok se ne navrši hiljadu godina; i potom valja
da bude odriješena na malo vremena.” Otkrivenje 20, 1-3.
Da izraz “bezdan” označava zemlju u stanju zbrke i tame, pot-
vrd̄uju druga mjesta u Svetom pismu. U pogledu stanja zemlje “u
početku”, biblijski izvještaj kaže da ona “bješe bez obličja i pusta,
i bješe tama nad bezdanom”. (1. Mojsijeva 1, 2.) Proročanstvo nas
uči da će se zemlja, bar djelimično, vratiti u takvo stanje. Gledajući
unaprijed na veliki Božji dan, prorok Jeremija kaže: “Pogledah na
zemlju, a gle, bez obličja je i pusta; i na nebo, a svjetlosti njegove
nema. Pogledah na gore, a gle, tresu se i svi humovi drmaju se. Po-
gledah, a gle, nema čovjeka, i sve ptice nebeske odletjele. Pogledah,
a gle, Karmel je pustinja, i svi gradovi njegovi oboreni.” Jeremija 4,
23-26.
Tu će biti stan sotone i njegovih zlih and̄ela za vrijeme hiljadu
godina. Ograničen samo na zemlju, on neće imati pristupa na druge
svjetove da kuša i uznemirava one koji nikada nisu zgriješili. U
ovom smislu je on svezan; nema više nikoga nad kime bi mogao
vladati. Njemu je potpuno nemoguće da vara i upropašćuje, što je
vjekovima bila njegova jedina radost.
Prorok Izaija, gledajući dan sotoninog pada, uzvikuje: “Kako
pade s neba, zvijezdo Danice, kćeri zorina! Kako se obori na zemlju,
koji si gazio narode! A govorio si u srcu svom: izaći ću na nebo,
više zvijezda Božjih podignut ću prijesto svoj ... Izjednačit ću se
s Višnjim. A ti se u pakao svrže, u dubinu grobnu. Koji te vide
pogledat će na te, i gledat će te govoreći: to li je onaj koji je tresao [535]
zemlju, koji je drmao carstva, koji je vasiljenu obraćao u pustinju
i gradove njezine raskopao, koji roblje svoje nije otpuštao kući?”
Izaija 14, 12-17.
Šest hiljada godina tresla se zemlja od sotoninih pobuna. On

je onaj “koji je vasiljenu obraćao u pustinju i gradove njezi-ne
raskopavao”. I on “roblje svoje nije otpuštao kući”. Šest hiljada
godina je njegova tamnica primala Božji narod, i on bi ga zauvijek
držao u zarobljeništvu da Krist nije razbio njihove okove i oslobodio
sužnje.
Cak i grešnici su sada izvan sotonine moći. Sam sa svojim zlim
and̄elima, sotona može da konstatira posljedice prokletstva koje je
grijeh donio “Svi carevi naroda, da, svi, leže slavno, svaki u svom
grobu. A ti se izbaci iz groba svojega, kao gadna grana ... Nećeš se
združiti s njima pogrebom, jer si zemlju svoju zatro, narod si svoj
ubio.” Izaija 14, 18-20.
Hiljadu godina će sotona lutati tamo amo po pustoj zemlji da
posmatra posljedice svoje pobune protiv Božjeg zakona. On će za
ovo vrijeme mnogo patiti. Od svoga pada, njegov život neprestane
aktivnosti nije mu pružao vremena za razmišljanje. Ali sada, on
je lišen svoje sile, i ostavljen je da razmišlja o ulozi koju je imao
otkako se prvi put pobunio protiv vladavine neba, i da sa strahom
i drhtanjem gleda u strašnu budućnost kad bude morao da ispašta
zbog sveg zla što je počinio i da bude kažnjen za sve grijehe koje je
prouzrokovao.
Božjem narodu će sotonino ropstvo donijeti radost i veselje.
Prorok kaže: “I kad te smiri Gospod od truda tvojega i od muke
i od ljutoga ropstva u kom si robovao, tada ćeš izvoditi ovu priču
o caru babilonskome (ovo se odnosi na sotonu), i reći ćeš: kako
nesta nastojnika? ... Slomi Gospod štap bezbožnicima, palicu vlada-
ocima, koja je ljuto bila narode bez prestanka, i gnjevno vladala nad
narodima, i gonila nemilice.” Izaija 14, 3-6.
Za vrijeme ovih hiljadu godina izmed̄u prvog i drugog uskrsnuća
održava se sud nad grešnicima. Apostol Pavao upozorava na ovaj sud
kao na dogad̄aj koji se odigrava poslije Kristovog ponovnog dolaska.
“Ne sudite ništa prije vremena, dokle Gospod ne dod̄e, koji će iznijeti
na vidjelo što je sakriveno u tami i objavit će savjete srdačne.” 1.
Korinćanima 4, 5. Danijel kaže da kad starješina dana dod̄e, dat će
sud svecima Višnjega”. (Danijel 7, 22.) U ovo vrijeme pravednici će
vladati kao carevi i svećenici Bogu. Ivan kaže u Otkrivenju: “I vidjeh
[536] prijestole, i sjed̄ahu na njima, i dade im se sud ... I bit će svećenici
Bogu i Kristu, i carovat će s njim hiljadu godina.” Otkrivenje 20, 4.
6. U ovo će vrijeme, kako je prorekao Pavao, “sveti suditi svijetu”.

(1. Korinćanima 6, 2.) Zajedno sa Kristom oni će suditi grešnicima
Upored̄ujući njihova djela sa knjigom zakona, Biblijom, i odlučit će
svaki slučaj prema djelima koja su učinili u tijelu. Tada će kazna koju
grešnici moraju da iskuse biti odmjerena prema njihovim djelima i
upisana pored njihovog imena u knjigu smrti.
Krist i njegov narod sudit će takod̄er sotoni i njegovim zlim
and̄elima. Pavao kaže: “Ne znate li da ćemo and̄elima suditi?” 1.
Korinćanima 6, 3. A apostol Juda izjavljuje: “I and̄ele koji ne držaše
svoga starješinstva, nego ostaviše svoj stan čuva, u vječnim okovima
pod mrakom za sud velikoga dana.” Juda 6.
Na kraju hiljadu godina bit će drugo uskrsnuće. Tada će grešnici
uskrsnuti iz mrtvih i pojavit će se pred Bogom da prime izrečenu
presudu. Tako pisac Otkrivenja, pošto je opisao uskrsnuće praved-
nika, kaže: “A ostali mrtvaci ne oživješe, dokle se ne svrši hiljadu
godina.” Otkrivenje 20, 5. A Izaija kaže u po-gledu grešnika: “I
skupit će se kao što se skupljaju sužnji u jamu, i bit će zatvoreni u
tamnicu, i poslije mnogo vremena bit će pohod̄eni.” Izaija 24, 22. [537]
Poglavlje 42.—Borba je završena
Na završetku hiljadu godina Krist se ponovo vraća na zemlju u

pratnji mnoštva otkupljenih i hiljade and̄ela. Dok silazi sa ozbiljnom
veličanstvenošću, zapovijeda mrtvim grešnicima da ustanu i prime
svoju osudu. Oni izlaze iz zemlje u velikim masama, bezbrojni kao
morski pijesak. Kakva razlika prema onima koji su ustali u prvom
uskrsenju! Pravednici su obučeni u besmrtnu mladost i ljepotu.
Grešnici nose na sebi tragove bole-sti i smrti.
Svako oko ove ogromne množine obazire se da vidi slavu Sina
Božjega. Jednoglasno ogromne mase grešnika uzvikuju: “Blagos-
loven koji dolazi u ime Gospodnje!” Oni to ne uzvikuju iz ljubavi
prema Isusu. Sila istine ih nagoni da izgovore ove riječi preko svoje
volje. Kakvi su zli otišli u svoje grobove, takvi i izlaze iz njih: sa
istim neprijateljstvom prema Isusu i sa istim duhom protivljenja.
Njima se više neće dati novo vrijeme u kojem bi mogli da isprave
pogreške svoga prošlog života. Time se ništa ne bi postiglo. Cio
njihov život, pun prijestupa, nije omekšao njihova srca, i kada bi se
dalo jedno drugo vrijeme milosti, oni bi ga, isto kao i prvo, proveli
u preziranju Božjih zapovijesti i u izazivanju bune protiv Boga.
Isus silazi na Maslinsku goru odakle se poslije svoga uskrse-
nja uznio na nebo i gdje su and̄eli ponovili obećanje o njegovom
povratku. Prorok kaže: “I doći će Gospod Bog moj, i svi će sveti
biti s tobom.” “I noge će njegove stati u taj dan na gori Maslinskoj,
koja je prema Jeruzalemu sa istoka, i gora će se Maslinska raspasti
posrijedi... da će biti prodol vrlo velika.” “I Gospod će biti car nad
svom zemljom; u taj dan će Gospod jedini Gospod biti i njegovo će
ime jedno ime biti.” Zaharija 14, 5. 4. 9. Kada se Novi Jeruzalem
u svome blistavome sjaju bude spustio sa neba, postavit će se na
[538] očišćenom i za to pri- pravljenom mjestu, a Krist sa svojim narodom
i and̄elima ući će u sveti grad.
Sada se sotona sprema za posljednju veliku bitku za prevlast.
Dok mu je bila oduzeta moć i bio lišen mogućnosti da vara, knez
zla je bio jadan i potišten. Ali čim su se probudili mrtvi grešnici, i
514
Borba je završena 515
on na svojoj strani vidi ovoliko mnoštvo, njegove nade opet oživ-

ljuju, i on odlučuje da ne napusti veliku borbu. On će sakupiti pod
svoju zastavu svu vojsku izgubljenih da sa njima pokuša da ostvari
svoje namjere. Grešnici su robovi sotone. Odbacivanjem Krista oni
su prihvatili vlast buntovničkog vod̄e. Oni su spremni da prihvate
njegove prijedloge i izvrše njegove naredbe. Ali, vjeran svome ra-
nijem lukavstvu, on ne priznaje da je sotona. On tvrdi da je knez
koji je pravi vlasnik svijeta, kome je oduzeto nasljedstvo na neza-
koniti način. On se svojim zavedenim podanicima predstavlja kao
izbavitelj uvjeravajući ih da ih je njegova moć podigla iz grobova, i
da on sada hoće da ih oslobodi od okrutnog nasilja. Pošto je Krist
odsutan, sotona čini čudesa da bi podupro svoje tvrd̄enje. On slabe
čini jakima i sve ih ispunjava svojim vlastitim duhom i energijom.
Predlaže da ih povede da napadnu svete i da zauzmu Božji grad.
Sa neprijateljskim likovanjem ukazuje na bezbrojne milione koji su
se probudili iz mrtvih i tvrdi da je on kao njihov vod̄a sposoban da
osvoji grad i opet zadobije svoj prijesto i državu.
U ovoj ogromnoj množini nalazi se veliki broj iz naraštaja ljudi
prije potopa koji su dugo živjeli; ljudi visokoga rasta i silnog razuma,
koji su predavši se vlasti palih and̄ela posvetili svu svoju sposobnost i
znanje proslavljanju sebe samih; ljudi čija su divna umjetnička djela
navela svijet da obožava njihovu genijalnost, ali čija su okrutnost
i pronalasci na zlo dali Gospodu povoda da ih ukloni sa područja
svoga stvaranja, jer su pokvarili zemlju i izopačili Božju sliku. Tu
su carevi i vojskovod̄e koji su pobjed̄ivali narode; hrabri ljudi, koji
nisu nikada izgubili bitku; ponositi i častoljubivi ratnici, od čijeg su
približavanja drhtala carstva. Oni se ni u smrti nisu promijenili. Kad
su izašli iz groba, nastavili su tok svojih misli upravo tamo gdje je
prestao. Ista strast za osvajanjem koja je vladala nad njima kada su
pali, pokrenula ih je i sada.
Sotona se dogovara sa svojim and̄elima, a zatim i sa ovim care-
vima, osvajačima i moćnim ljudima. Oni gledaju na snagu i broj na [539]
svojoj strani i izjavljuju da je vojska u gradu malena u pored̄enju
sa njihovom i da može biti savladana. Stvaraju planove kako da se
dočepaju bogatstva i slave Novog Jeruzalema. Svi se odmah počinju
pripremati za borbu. Čuveni majstori izrad̄uju ratna orud̄a. Vojsko-
vod̄e, slavne zbog svojih uspjeha, organiziraju ovu ogromnu masu
ratnika u bataljone i čete.
Napokon se izdaje zapovijest za pokret i bezbrojno mnoštvo

polazi, — vojska kakvu zemaljski osvajači nisu nikada sakupili,
kakvoj ne bi bile ravne sjedinjene sile svih vremena otkako je na
zemlji počeo rat. Sotona, najmoćniji ratnik, predvodi, a njegovi
and̄eli udružuju svoje snage za ovu posljednju bitku. Carevi i ratnici
okružuju sotonu, a množina ide za njima u ogromnim formacijama,
svaka pod svojim odred̄enim vod̄om. Sa vojničkom tačnošću kreću
se zbijeni redovi preko ispucane i neravne zemljine površine prema
Božjem gradu. Na Isusovu zapovijest zatvaraju se sva vrata Novog
Jeruzalema, a sotonina vojska opkoljava grad i sprema se za napad.
Sada se Krist ponovo pokazuje svojim neprijateljima. Visoko
iznad grada, na temelju od blistavoga zlata stoji prijesto, veličanstven
i uzvišen. Na ovom prijestolu sjedi Božji Sin, a oko njega su podanici
njegovog carstva. Silu i veličanstvenost Kristovu ne može da opiše
nijedan jezik, nijedno pero. Slava vječnoga Oca okružuje njegovog
Sina. Sjaj njegova prisustva ispunjava Božji grad i razliva se izvan
vrata preplavljujući cijelu zemlju svojim blistavim zracima.
Najbliže prijestolu su oni koji su nekada bili revni za sotoninu
stvar, ali koji su, kao glavnje istrgnute iz ognja, išli za Spasiteljem
u svojoj dubokoj, iskrenoj odanosti. Pored njih nalaze se oni koji
su, usred prijevara i nevjerstva, izgradili savršeni kršćanski karakter,
koji su poštovali Božji zakon kada ga je kršćanski svijet proglasio
bezvrijednim i beznačajnim, i milioni, iz svih vremena, koji su zbog
svoje vjere pretrpjeli mučeničku smrt. A iza njih je “narod mnogi,
kojega ne može nitko izbrojati, od svakog jezika i koljena i naroda
i plemena, ... pred prijestolom i pred Jagnjetom, obučen u haljine
bijele, i palme u rukama njihovim”. Otkrivenje 7, 9. Njihova borba je
završena i pobjeda izvojevana. Oni su završili trku i primili nagradu.
Palmova grančica u njihovim rukama označava simbol njihove po-
bjede, a bijela haljina je znak savršene Kristove pravde, koja je sada
[540] i njihova.
Otkupljeni podižu svoje glasove u pjesmi hvale koja odjekuje i
odzvanja nebeskim svodom: “Spasenje Bogu našemu, koji sjedi na
prijestolu, i Jagnjetu.” Otkrivenje 7, 10. And̄eli i serafimi sjedinjuju
svoje glasove u proslavljanju. Pošto su se otkupljeni osvjedočili u
sotoninu moć i zlobu, svjesni su, kao nikada ranije, da ih nijedna sila
osim Kristove ne bi mogla učiniti pobjednicima. U ovom cijelom
svijetlom mnoštvu spasenih nema nijednoga koji spasenje pripisuje
sebi, kao da je pobijedio svojom snagom i dobrotom. Ništa se ne

govori o tome šta su oni učinili ili prepatili, već glavna misao svake
pjesme i sadržina svake himne jeste: “Spasenje Bogu našemu i
Jagnjetu!”
U prisustvu sakupljenih stanovnika neba i zemlje obavlja se
konačno krunisan je Božjeg Sina. I sada, odjeven uzvišenim veli-
čanstvom i silom, Car nad carevima izriče presudu nad buntovnicima
i izvršuje pravdu nad onima koji su prestupali njegov zakon i tlačili
njegov narod. Božji prorok kaže: “I vidjeh veliki bijeli prijesto i
Onoga što sjedaše na njemu, od čijega lica bježaše nebo i zemlja, i
mjesta im se ne nad̄e. I vidjeh mrtvace male i velike gdje stoje pred
Bogom, i knjige se otvoriše: i druga se knjiga otvori, koja je knjiga
života; i sud primiše mrtvaci, kao što je napisano u knjigama, po
djelima svojim.” Otkrivenje 20, 11. 12.
Čim se otvore knjige izvještaja, i Isusovo oko pogleda grešnike,
oni će biti svjesni svih svojih grijeha koje su u svom životu učinili.
Oni sada jasno vide kuda ih je odvelo skretanje sa staze čistote i
svetosti, i kako ih je daleko odvela oholost i pobuna u prestupanju
Božjeg zakona. Zavodnička iskušenja kojima su popustili i pali u
grijeh, zloupotrebljeni blagoslovi, preziranje Božjih vjesnika, od-
bačene opomene, valovi milosrd̄a odbijeni od strane tvrdoglavih i
nepokajanih srca — sve je to sada pred njima kao da je napisano
plamenim slovima.
Iznad prijestola se pojavljuje križ; i kao u panorami se prikazuju
dogad̄aji Adamovog iskušenja i pada, i redom sve što se dogad̄alo u
velikom planu spasenja. Spasitelj evo rod̄enje u poniznosti; njegova
jednostavnost i poslušnost u mladosti; krštenje na Jordanu; post i
kušanje u pustinji; njegova javna služba, koja otkriva ljudima sku-
pocjene blagoslove neba; dani ispunjeni djelima ljubavi i milosrd̄a,
noći molitve i bdenja u samoći brda; zavjere iz zavisti, mržnje i
pakosti kao nagrada za njegova dobročinstva; strašna i tajanstvena
duševna borba u Getsemaniji pod pritiskom tereta grijeha cijeloga [541]
svijeta; izdajstvo i predaja u ruke zlikovačkoj rulji; strašni dogad̄aji
one noći užasa kada je mirni Zatočenik, napušten od svojih voljenih
učenika, bio nasilno vučen po jeruzalemskim ulicama; izvod̄enje
Božjeg Sina pred Anu i na sud u palači poglavara svećeničkog, zatim
u sudnicu Pilatovu i pred kuka vičnog i okrutnog Heroda; kako ga
ismijavaju, ruže, zlostavljaju i napokon na smrt osud̄uju, — sve je to

živo prikazano kao na platnu.
I sada se pred mnoštvom koje drhti prikazuje posljednji dogad̄aj:
Mučenik klecajući, pun strpljenja, korača stazom na Golgotu; Knez
neba visi na križu; oholi svećenici i zlurada rulja rugaju se njego-
voj samrtnoj borbi; natprirodna tama; zemljotres, odvaljene stijene
i otvoreni grobovi označavaju trenutak kada je Iskupitelj svijeta
izdahnuo.
Strašni prizori pojavljuju se upravo onako kako su se odigrali.
Sotona, njegovi and̄eli i njegovi podanici nemaju sile da se okrenu
da ne bi posmatrali sliku vlastitog djela. Svako od prisutnih sjeća
se onoga šta je učinio. Herod, koji je naredio da se pobiju nevina
betlehemska djeca da bi tako ubio izraelskog cara; podla Herodijada,
na čijoj grešnoj duši je mrlja zbog krvi Ivana Krstitelja; malodušni
Pilat, bijedni rob okolnosti, vojnici koji se rugaju; svećenici, sta-
rješine i podivljala masa koja viče: “Krv njegova na nas i na našu
djecu!” — svi sada vide strahotu svoje krivice. Uzalud nastoje da
se sakriju pred božanskim veličanstvom njegovog lica koje sija kao
sunce, dok otkupljeni stavljaju svoje krune pred Spasiteljeve noge i
kliču: “On je umro za mene!”
Med̄u iskupljenima se nalaze i Kristovi apostoli: hrabri Pavao,
revni Petar, omiljeni i ljubazni Ivan i njihova vjerna braća, i s njima
veliki broj mučenika, dok se izvan zidova nalaze oni koji su ih pro-
gonili, stavljali u tamnice i ubijali. Tu je Neron, čudovište okrutnosti
i zločina, koji sada posmatra radost i uzvišen je onih koje je nekada
mučio i u čijim je najtežim mukama nalazio sotonsko zadovoljstvo.
Tu je njegova majka, da se osvje-doči u posljedice svoga vlastitog
grijeha; da vidi zao otisak karaktera koji je prenijela na svoga sina
i plod strasti koje je svojim utjecajem i primjerom podstrekavala i
razvijala u njemu — zločinstva od kojih se svijet grozio.
Tu su papski svećenici i crkveni velikodostojnici, koji su tvr-
[542] dili da su Kristovi poslanici, a upotrebljavali su sprave za mučenje,
tamnice i lomače da bi vladali savješću Božjeg naroda. Tu su ohole
pape, koji su se uzdizali iznad Boga i usudili se da izmijene za-
kon Svevišnjega. Ovi takozvani crkveni oci mora da polože račun
Bogu što bi oni rado htjeli da izbjegnu. Suviše kasno uvid̄aju da
Svemogući revnuje za svoj zakon i da neće nikoga da oslobodi kri-
vice. Sada uvid̄aju da Krist izjednačuje svoje interese sa interesima
svoga izmučenog naroda; osjećaju silu njegovih riječi: “Kad učiniste

jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste.” Matej 25, 40.
Svi grešnici svijeta stoje na sudu Božjem okrivljeni za najvišu
izdaju protiv vladavine neba. Nemaju nikoga da ih brani; oni su bez
opravdanja, i nad njima se izriče osuda vječne smrti.
Sada je svima jasno da plata za grijeh nije željena nezavisnost
i vječni život, nego robovanje, propast i smrt. Grešnici uvid̄aju šta
su izgubili svojim životom pobune. Oni su prezreli nenadmašivu
i vječnu vrijednost slave kada im je bila ponud̄ena; a kako bi je
sada željeli! “Sve ovo”, uzvikuje grešnik, “mogao sam da imam;
ali sam sve odbacio. O, strašne li zalud̄elosti! Dao sam mir, sreću i
slavu u zamjenu za nesreću, sramotu i očajanje.” Svi uvid̄aju da je
njihovo isključenje sa neba pravedno. Svojim životom oni su izjavili:
“Nećemo da nad nama vlada ovaj Isus!”
Kao izvan sebe, grešnici posmatraju krunisanje Božjeg Sina.
Vide u njegovim rukama ploče božanskog zakona, zapovijesti koje
su prezirali i prestupali. Gledaju izlive radosnog čud̄enja, ushićenja
i hvalospjeve spasenih; i dok zvuci melodije dopiru do ogromnog
mnoštva koje je izvan grada, svi jednoglasno uzvikuju: “Velika
su i divna tvoja djela, Gospode Bože Svedržitelj u; pravedni su i
istiniti putevi tvoji, Care svetih!” (Otkrivenje 15, 3) i, padajući ničice,
klanjaju se Knezu života.
Sotona izgleda kao da je zanijemio dok posmatra slavu i ve-
ličanstvo Krista. On koji je nekada bio and̄eo zaklanjač sjeća se
odakle je pao. Sjajni serafim, “sin zore”, kako se promijenio, kako
se pokvario! On je zauvijek isključen iz nebeskog savjeta gdje je
nekada bio poštovan. Sada vidi drugoga gdje stoji blizu Oca zak-
lanjajući njegovu slavu. Gleda kako ruka jednoga and̄ela uzvišene
pojave i veličanstvenog izgleda polaže krunu na Kristovu glavu, i
zna da je on mogao da vrši visoku službu ovog and̄ela. [543]
On se podsjeća na domovinu svoje nezavisnosti i čistote, mira i
zadovoljstva, što je sve imao dok nije počeo da mrmlja, protiv Boga
i zavidi Kristu. Njegove optužbe, njegova pobuna L prijevare da bi
zadobio saosjećanje i podršku and̄ela, njegova uporna tvrdoglavost
da išta učini da popravi svoju grešku kada je Bog htio da mu oprosti,
— sve to živo izlazi pred njega. On gleda unatrag svoj rad med̄u
ljudima i njegove posljedice: neprijateljstvo čovjeka prema svome
bližnjemu, strašno uništavanje života, uzdizanje i propadanje car-
stava, obaran je prijestola, niz ustanaka, borbi i revolucija. Sjeća se

svojih stalnih napora da se suprotstavi Kristovom djelu i da svijet
uvali u grijeh sve dublje i dublje. Uvid̄a da su njegovi pakleni napadi
bili uzaludni da unište one koji su se predali Kristu. Dok posmatra
područje svoga carstva i plodove svoga rada, vidi samo neuspjeh i
propast. On je zaveo ovo mnoštvo da vjeruje da će Božji grad lako
osvojiti, ali zna da to nije istina. Stalno je i uvijek u toku velike
borbe bio pobjed̄ivan i prisiljavan na povlačenje. On i suviše dobro
poznaje moć i veličanstvo Vječnoga.
Veliki buntovnik se uvijek trudio da se sam opravda i da bo-
žansku vladavinu predstavi kao odgovornu za pobunu. U tu svrhu
je upotrebio sve sile svog moćnog razuma. Radio je promišljeno,
sistematski i sa velikim uspjehom, zavodeći velike mase da prihvate
njegovo objašnjenje velike borbe koja je tako dugo trajala. Hilja-
dama godina je ovaj vod̄a zavjere podmetao zabludu na mjesto istine.
Ali je sada došlo vrijeme da se pobuna konačno uguši, a historija i
karakter Sotonin otkriju. U svome posljednjem velikom naporu da
Krista svrgne sa prijestola, uništi njegov narod i zauzme Božji grad,
veliki varalica je pot-puno raskrinkan. Oni koji su se s njim udružili
uvid̄aju potpuni neuspjeh njegovog pothvata. Kristovi sljedbenici i
vjerni and̄eli razumiju pravi smisao njegovih lukavih podmetanja
protiv Božje vladavine, i on je sada predmet općeg prezira.
Sotona uvid̄a da ga je njegova svojevoljna pobuna onesposobila
za nebo. On je vježbao svoje snage da ratuje protiv Boga. Čistota,
mir i jedinstvo neba sada bi mu bili najveća muka. Njegove optužbe
protiv Božje milosti i pravednosti sada su umukle. Prijekor koji je
htio da baci na Jehovu pao je u cijelosti na njega. I sada sotona pada
[544] pred Bogom i priznaje pravednost svoje osude.
“Tko se neće pobojati tebe, Gospode, i proslaviti ime tvoje? Jer
si ti jedini svet; jer će svi neznabošci doći i pokloniti se pred tobom;
jer se tvoji sudovi javiše.” Otkrivenje 15, 4. Sada je razjašnjeno
svako pitanje o istini i zabludi koje je bilo predmet tako duge borbe.
Posljedice pobune, plodovi prestupanja božanskih propisa sada su
izloženi pogledima svih stvorenih bića. Utjecaj vlasti sotone koji se
suprotio Božjoj vladavini, prikazan je cijelom svemiru. Sotonu su
osudila njegova vlastita djela. Božja mudrost, njegova pravednost
i dobrota sada su potpuno opravdani. Sada se jasno vidi da su svi
njegovi postupci u velikom broju bili učinjeni u interesu vječnog
dobra njegovog naroda i svih svjetova koje je stvorio. “Neka te slave,

Gospode, sva djela tvoja, i sveti tvoji neka te blagosilja ju.” Psalam
145, 10. Historija grijeha će kroz svu vječnost stajati kao svjedok
da je sreća svih stvorenja koja je Bog stvorio vezana za postojanje
Božjeg zakona. Imajući pred očima sve činjenice velike borbe, cio
svemir — kako oni koji su ostali vjerni, tako i oni koji su pali —
jednoglasno kliče: “Pravedni su i istiniti putovi tvoji, Care svetih!”
Otkrivenje 15, 3.
Cijelom svemiru će biti jasno pokazana velika žrtva, koju su’
Otac i Sin prinijeli radi čovjeka. Došao je čas kada Krist zauzima
svoje pravo mjesto i biva proslavljen nad svim carstvima, silama i
svakim imenom. Samo zbog radosti koja mu je bila obećana — da
će mnogu djecu dovesti u slavu — pretrpio je On križ i podnio
sramotu. Iako su bol i sramota bili neshvatljivo veliki, ipak su radost
i slava još veći. On posmatra otkupljene koji su obnovljeni prema
njegovom obličju, čija srca nose savršeni otisak božanskog, i svako
lice odsjajuje obličjem svoga Cara. Vidi u njima uspjeh rada svoje
duše i zadovoljan je. Tada glasom koji čuju sakupljeni pravednici
i mase bezbožnika progovara: “Evo otkup moje krvi! Za njih sam
patio, za njih sam umro da bi oni mogli vječno da prebivaju u mojoj
blizini.” I pjesma hvale diže se od obučenih u bijele haljine oko
prijestola: “Dostojno je Jagnje zaklano da primi silu i bogatstvo i
premudrost i jačinu i čast i slavu i blagoslov.” Otkrivenje 5, 12.
Lako je sotona bio prisiljen da prizna Božju pravednost i da se
pokloni Kristovoj sili, njegov karakter ostaje nepromijenjen. Duh
pobune ponovo probija kao silna poplava. Ispunjen gnjevom on
odlučuje da ne odustane od velike borbe. Došlo je vrijeme za pos- [545]
ljednju očajnu bitku sa Carem neba. On žuri med̄u svoje podanike
i pokušava da ih zapali svojim gnjevom i da ih oduševi da odmah
krenu u bitku. Ali od svih bezbrojnih miliona koje je navodio na
pobunu nema više nijednoga koji sada priznaje njegovu vlast. Nje-
gova moć je na kraju. Grešnici su ispunjeni istom mržnjom protiv
Boga kao i sotona. Ali, oni uvid̄aju da je njihov slučaj bez nade i
da se ne mogu boriti protiv Boga. Njihov gnjev se sada raspaljuje
protiv sotone i onih koji su bili njegovo orud̄e u prijevarama, i sa
demonskom razjarenošću okreću se sada protiv njih.
Gospod kaže: “Što izjednačuješ srce svoje sa srcem Božjim, zato,
evo, ja ću dovesti na tebe inostrance najljuće izmed̄u naroda, oni će
istrgnuti mačeve svoje na ljepotu mudrosti tvoje, i ubit će svjetlost

tvoju, svalit ćete u jamu.” “Zatre ću te izmed̄u kamenja ognjenoga,
herubime zaklanjaču! ... Bacit ću te na zemlju, pred narode ću te
položiti da te gledaju. I obratit ću te u pepeo na zemlji pred svima
koji te gledaju. Bit ćeš strahota, i neće te biti do vijeka.” Ezehijel 28,
6-8. 16-19.
“Jer će obuća svakoga ratnika koji se bije u graji i odijelo u krv
uvaljeno izgorjeti i biti hrana ognju.” “Jer se Gospod razgnjevio na
sve narode, i razljutio se na svu vojsku njihovu, zatrt će ih, predat
će ih na pokolj.” “Pustit će na bezbožnike dažd od živoga ugljevlja,
ognja i sumpora; i ognjeni vjetar bit će im dio iz čaše.” Izaija 9, 5;
34, 2; Psalam 11, 6. Oganj silazi od Boga sa neba. Zemlja se otvara.
Oružje sakriveno u njenoj dubini izbacuje se napolje. Plamen koji
proždire izbija iz svake otvorene provalije. Same stijene se zapaljuju.
Došao je “dan koji gori kao peć”. Elementi se tope od žestoke
vrućine, a tako isto i zemlja, i sve što je na njoj gori. Malahija 4,
1; 2. Petrova 3, 10. Površina zemlje izgleda kao rastopljena masa,
— ogromno ognjeno more koje vri. Došlo je vrijeme suda i propasti
za grešnike — “dan osvete Gospodnje, godina plaćanja, da bi se
osvetio Sion”. Izaija 34, 8.
Grešnici primaju svoju platu na zemlji. (Priče 11, 31.) Oni će
biti “Strnjika, i upalit će ih dan koji ide, veli Gospod nad vojskama”.
Malahija 4, 1. Neki će biti uništeni u jednom trenutku, dok će se
drugi mučiti više dana. Svi će biti kažnjeni “po djelima svojim”.
Pošto su grijesi pravednika pali na sotonu, on mora da ispašta ne
samo za svoje lične grijehe nego i za sve grijehe na koje je naveo
[546] Božji narod. Njegova kazna će biti daleko veća od kazne onih koje
je prevario. Kada budu uništeni svi oni koji su podlegli njegovim
prijevarama, on ima i dalje da živi i da se muči. Svi će grešnici biti
napokon istrijebljeni vatrom koja čisti, i korijen i grane — sotona
kao korijen, i njegovi sljedbenici kao grane. Primijenjena je puna
zakonska kazna, zahtjevi zakona su zadovoljeni, a nebo i zemlja
posmatrajući sve to priznaju Gospodnju pravednost.
Sotonino razorno djelo zauvijek je završeno. Šest hiljada godina
je sprovodio svoju volju ispunjavajući zemlju mukom i nanoseći
bol cijelom svemiru. Sva stvorenja su stenjala i uzdisala u muci
— Sada su Božja stvorenja zauvijek oslobod̄ena njegove prisutnosti i
kušanja. “Sva zemlja počiva i mirna je; pjevaju iza glasa.” Izaija 14,
7. Pjesme hvale i radosti dižu se iz cijelog vjernog svemira. “Glas

mnogoga naroda, kao glas mnogih voda, i kao glas silnih gromova”
čuje se gdje govori: “Aleluja, jer caruje Gospod Bog Svedržitelj!”
Otkrivenje 19, 6.
Dok je zemlja bila oba vijena vatrom uništenja, pravednici su
bili sigurni u svetom gradu. Nad onima koji su imali dio u prvom
uskrsenju, druga smrt nema vlasti. Dok je Bog grešnicima oganj
koji proždire, svome narodu je On “sunce i štit”. (Otkrivenje 20, 6;
Psalam 84, 11.)
“I vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja
prod̄oše.” (Otkrivenje 21, 1.) Vatra koja uništava grešnike očišćava
zemlju. Uklonjen je svaki trag prokletstva. Nikakav vječni pakao
neće podsjećati otkupljene na strašne posljedice grijeha.
Ostaje samo jedan spomenik: naš Otkupitelj će uvijek nositi
ožiljke svoga raspeća; na njegovoj nekad ranjenoj glavi, na njego-
vim rebrima, rukama i nogama nalaze se jedini tragovi okrutnog
djela koje je prouzrokovao grijeh. Prorok kaže gledajući Krista u
njegovoj slavi: “Zraci izlažahu mu iz ruku, i ondje bješe sakrivena
sila njegova.” Habakuk 3, 4. Na onoj strani koja je bila probodena,
iz koje je tekao crveni mlaz koji je čovjeka pomirio sa Bogom, leži
slava Spasitelja, tamo je “sakrivena sila njegova”. Bio je “moćan
da spasi” žrtvom otkupljenja, i zato je bio isto tako silan i da sudi
onima koji su prezreli Božju milost. Znaci njegovog poniženja su
njegova najveća čast; kroz svu vječnost rane sa Golgote isticat će
njegovu veličinu i objavljivat će njegovu moć. [547]
“I ti, kulo stadu, stijeno kćeri Sionskoj, tebi će doći, doći će prva
vlast.” Mihej, 4, 8. Došlo je vrijeme na koje su sveti ljudi gledali
sa čežnjom otkako je plameni mač izagnao prve ljude iz raja —
vrijeme “za izbavljenje otkupljenih”. (Efežanima 1, 14.) Zemlja,
koja je u početku bila data čovjeku kao njegovo carstvo, i njegovim
izdajstvom prešla u ruke sotone i tako dugo ostala pod vlašću ovog
moćnog neprijatelja, vraćena je čovjeku velikim planom otkupljenja.
Sve što je grijehom izgubljeno, ponovo je otkupljeno. “Jer ovako
veli Gospod. . . koji je sazdao zemlju i načinio je i utvrdio, i nije
je stvorio na prazno, nego je načinio da se na njoj nastava . ..”
Izaija 45, 18. Božja prvobi-tna namjera pri stvaranju je ispunjena
pošto je zemlja učinjena vječnim stanom otkupljenih. “Pravednici
će naslijediti zemlju i živjet će na njoj do vijeka.” Psalam 37, 29.
Iz straha da ne bi buduće nasljedstvo izgledalo odviše materi-

jalno, mnogi simbolički predstavljaju baš one istine koje nam omo-
gućavaju da ovo nasljedstvo smatramo našom pravom domovinom.
Krist je uvjeravao svoje učenike da On ide da im pripremi stanove u
kući Oca. Oni koji prihvate učenje Božje riječi neće biti u pogledu
nebeske domovine sasvim u neznanju. Pa ipak, “što oko ne vidje,
i uho ne ču, i u srcu čovjeku ne dod̄e, ono ugotovi Bog onima koji
ga ljube”. 1. Korićanima 2, 9. Ljudskom jeziku je nemoguće da
opiše nagradu pravednika. To će biti moguće samo onima koji je
budu vidjeli. Nijedan ograničeni razum nije u stanju da shvati slavu
Božjega raja.
U Bibliji se nasljedstvo spasenih naziva domovinom. (Jevrejima
11, 14—16.) Tamo nebeski pastir vodi svoje stado na izvore žive
vode. Drvo života daje svoj rod svakoga mjeseca, a lišće drveća
služi za zdravlje naroda. Tamo su potoci koji vječno žubore, bistri
kao kristal, na čijim obalama lelujavo drveće baca svoje sjenke na
staze koje je Gospod pripravio otkupljenjima. Tamo se prostrane
ravnice nastavljaju u divne brežuljke, a Božje gore uzdižu svoje
uzvišene vrhove. Na ovim tihim proplancima, pokraj onih živih
potoka, Božji narod, koji je bio tako dugo putnik i hodočasnik, naći
će svoju domovinu.
“I moj će narod sjedjeti u mirnom stanu i šatorima pouzdanim,
na počivalištima tihim.” “Neće se više čuti nasilje u tvojoj zemlji,
ni pustošenje i potiranje na med̄ama tvojim; nego ćeš zvati zidove
svoje spasenjem i vrata svoja hvalom.” “I oni će graditi kuće i sjedjet
[548] će u njima; i sadit će vinograde i jest će rod njihov. Neće oni graditi
a drugi se naseliti, neće saditi a drugi jesti... i izabranici moji uživat
[549]
će djelo ruku svojih.” Izaija 32, 18; 60, 18; 65, 21. 22.
“Radovat će se tome pustinja i zemlja sasušena, veselit će se
pustoš i procvjetat će kao ruža”, “mjesto trnja niknut će jela, mjesto
koprive niknut će mirta.” Izaija 35, 1; 55, 13. “I vuk će boraviti s
jagnjetom, i ris će ležati s jaretom ... i malo dijete vodit će ih.” “Neće
uditi ni potirati na svoj svetoj gori mojoj”, veli Gospod. Izaija 11, 6.
9.
U nebeskoj atmosferi nema patnji. Tamo više neće biti suza,
ni pogreba niti ikakvoga znaka žalosti. “I smrti neće biti više, ni
plača, ni vike . .. jer prvo prod̄e.” Otkrivenje 21, 4. 11. “I nitko
od stanovnika neće reći: bolestan sam. Narodu koji živi u njemu

oprostit će se bezakonje.” Izaija 33, 24.
Tu je Novi Jeruzalem, prijestonica divne nove zemlje, “krasan
vijenac u ruci Gospodnjoj i carska kruna u ruci Boga svojega”. Izaija
62, 3. “I svjetlost njegova bješe kao dragi kamen, kao kamen jaspis
svijetli.” “I narodi koji su spaseni hodit će u vidjelu njegovu, i carevi
zemaljski donijet će slavu i čast svoju u njega.” Otkrivenje 21, 11.
24.
Gospod kaže: “I ja ću se veseliti radi Jeruzalema, i radovat ću
se radi naroda svojega.” Izaija 65, 19. “Evo šatora Božjeg med̄u
ljudima, i živjet će s njima, i oni će biti narod njegov, i sam Bog bit
će s njima Bog njihov.” Otkrivenje 21, 3.
U Božjem gradu “noći neće biti”. Nitko neće trebati ili zaželjeti
odmor. Nitko se neće umarati u izvršavanju Božje volje i proslavlja-
nju njegovog imena. Mi ćemo stalno osjećati svježinu jutra, i ona
neće nikada prestati. “I neće trebati vidjela od žiška, ni vidjela sun-
čanoga, jer će ih obasjavati Gospod Bog.” Otkrivenje 22, 5. Svjetlost
sunca će biti zamijenjena sjajem čija blještavost neće smetati očima,
a ipak daleko nadmašuje svjetlost sunčevog podneva. Slava božja i
Jagnjetova ispunjava sveti grad svjetlošću koja nikada neće utrnuti.
Otkupljeni će živjeti u slavi vječnoga dana i bez sunčane svjetlosti.
“I crkve ne vidjeh u njemu: jer je njemu crkva Gospod Bog
Svedržitelj, i Jagnje. Otkrivenje 21, 22. Božji narod uživa preimuć-
stvo neposredne zajednice sa Ocem i Sinom. “Tako sad vidimo, kao
kroz staklo u zagonetki.” 1. Korinćanima 13, 12. Mi sada vidimo
Božju sliku kao u nekom ogledalu: u djelima prirode i njegovom
postupanju sa ljudima; ali onda ćemo Ga vidjeti licem k licu, bez [550]
tamne koprene med̄u nama. Stajat ćemo pred Njim i gledati slavu
njegovog lica.
Tamo će iskupljeni “upoznati kao što su sami poznati”. Osjećanja
ljubavi i saučešća, koja je sam Bog usadio u dušu, naći će tamo
najbolju i najljepšu primjenu. Čista veza sa svetim bićima, skladan
društveni život sa uzvišenim and̄elima i sa vjernima iz svih vremena,
koji su oprali svoje haljine i ubijelili ih u krvi Jagnjetovoj; sveta veza,
koja med̄usobno sjedinjuje svu “čeljad i na nebesima i na zemlji”
— sve ovo doprinosi sreći otkupljenih. (Efežanima 3, 15.)
Tamo će besmrtni umovi sa neumornim oduševljenjem prouča-
vati čudesa stvaralačke moći i tajne ljubavi koja spasava. Tamo neće
biti okrutnog i lukavog neprijatelja da nekog zavede da zaboravi na

Boga. Svaka sposobnost će se razvijati, svaki dar povećavati. Sti-
canje znanja neće umarati um niti iscrpljivati životnu snagu. Tamo
se najveći pothvati mogu da izvrše, najuzvišenije težnje da ostvare,
najviše želje da ispune, i još uvijek će postojati novi ciljevi da se
postignu, nova čuda koja će biti predmet divljenja, nove istine da
se shvate, novi predmeti da pokrenu snage razuma, duše i tijela na
razvijanje.
Sva blaga svemira će otkupljenima stajati na raspoloženju za
istraživanje. Oslobod̄eni smrtnosti vinut će se neumornim letom
u daleke svjetove, — svjetove koji su, gledajući ljudske jade, bili
obuzeti bolom, a odzvanjali pjesmama radosti na radosnu vijest o
nekoj spasenoj duši. Sa neizrecivom milinom upoz-nat će se ze-
maljska djeca sa radostima i znanjem onih bića koja nikada nisu
pala. Oni će uzeti učešća u bogatstvu nauke i znanja koja su ova
bića stekla tokom vjekova proučavanjem Božjih djela. Posmatrat će
slobodno slavu stvaranja — sunca, zvijezda i njihovih sistema, kako
svi po odred̄enom redu kruže oko Božjeg prijestola. Na svemu, od
najmanjeg do najvećeg, napisano je ime Stvoritelja, i na svima se
vidi bogatstvo njegove moći.
Kako godine vječnosti promiču donosit će sve bogatija i divnija
otkrivenja Boga i Krista. Sa uveličavanjem znanja rast će njihova
ljubav, strahopoštovanje i sreća. U koliko će ljudi više znati o Bogu,
u toliko će biti veće njihovo divljenje njegovom karakteru. A kada
Isus bude otkrivao pred njima bogatstvo otkupljenja i zapanjujuće
rezultate u velikoj borbi sa sotonom, srca otkupljenih će plamtjeti sve
većom ljubavlju. Sa ushićenom radošću uzimat će svoje zlatne harfe,
[551] i deset hiljada puta deset hiljada i hiljade hiljada glasova udružit će
se i zaoriti u silan zbor hvale.
“I svako stvorenje, što je na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i
što je na moru, i što je u njima, sve Čuh gdje govore: Onome što
sjedi na prijestolu, i Jagnjetu blagoslov i čast i slava i država za vijek
vijeka.” Otkrivenje 5, 13.
Velika borba je završena. Grijeha i grešnika više nema. Cio sve-
mir je čist. Potpuni sklad i radost vladaju u cijelom neizmjernom
svemiru. Od Onoga koji je sve stvorio teče život, svjetlost i radost
kroz sve svjetove beskrajnog prostranstva. Od najmanjeg atoma do
najvećeg svijeta, sve stvari, i živa i neživa priroda u svojoj nepomu-

ćenoj ljepoti i savršenoj radosti govore da je Bog ljubav. [552]
Historijski dodatak
Strana 42. Papske titule. — Papa Inocentije III je tvrdio da je

Petru povjerena ne samo cijela crkva već i cijeli svijet, te je prema
tome papa, kao Petrov nasljednik, ne samo Kristov namjesnik već i
Božji namjesnik. (L. E. Froom, The Prophetic Faaith of aur Fathers,
v. I, p. 671).
Ova teorija težila je da uzdigne papu iznad svjetovnih vladara.
Papa Bonifacije VIII, prilikom jubilarne 1300. godine, sjedeći na
Konstantinovom prijestolu, opasan carskim mačem i sa krunom na
glavi, mahao je žezlom i klicao pred mnoštvom hodočasnika: “Ja
sam Cezar — Ja sam car!” Flick, The Rise of Medival Church, p.
413.
Strana 43. Obožavanje slika. — Prvi kršćani nisu u svojim moli-
tvenim domovima imali nikakvih slika. Tek u trećem vijeku pojav-
ljuju se u katakombama simboličke slike. Kasnije se pojavljuju slike
koje predstavljaju sveta lica i biblijske dogad̄aje.
U toku IV vijeka u kršćanskoj crkvi dešavaju se duboke pro-
mjene. Pod utjecajem neznaboštva, a u težnji da neznabošcima
olakšaju prelaz u kršćansku crkvu, crkvene vod̄e pretvaraju nez-
nabožačke hramove u kršćanske crkve, a neznabožačke bogove u
kršćanske svece. Najprije se u kršćanskim crkvama ovog razdoblja
javljaju slike, i to u istočnim crkvama samo slike, a u zapadnim
pored slika i kipovi.
“Narod je u slici (ikoni) gledao neposrednu blizinu Božju; vje-
rovao je da slike imaju čudotvornu moć. Bilo je čak svećenika koji
su strugali boju sa ikona, pomiješali je sa svetom pričesti i tako
pričešćivali one koji su to tražili; bilo je majki koje su uzimale ikone
za kumove.” S. Srkulj, Povijest srednjeg vijeka, str. 36.
Protiv obožavanja slika, relikvija i drugih zabluda koje su se
počele uvlačiti u crkvu ustaju u 4. i 5. vijeku pojedini kršćani kao,
na primjer, Vigilantije iz Liona, Jovinijan iz Rima, Helvedije, takod̄e
iz Rima. Ovom protestu priključuje se u 9. vijeku biskup Kladije iz
Torina.
528
Historijski dodatak 529
Protiv obožavanja ikona podigli su svoj glas naročito pavlikijani,

radikalni kršćani, koji su zahtijevali povratak evand̄eoskoj jednostav-
nosti. Oni su takod̄e odbacili obožavanje križa, kult Djevice Marije i
svetaca.
U borbu za reformu crkve umiješali su se i bizantijski carevi.
Borba protiv ikona, nazvana ikonoklazam, trajala je preko 100 go-
dina.
Borbu protiv ikona otpočeo je car Lav III Isaurijski (717-741).
On je 726. prvi put otvoreno istupio protiv kulta ikona, a 17. januara
730. izdao je edikt protiv kulta ikona. (Vidi: G. Ostrogorski, Istorija
Vizantije, str. 17-172). [553]
Lavov sin i nasljednik Konstantin V (741-755) bio je još vatre-
niji ikonoborac no njegov otac. Ovaj car je sazvao crkveni sabor u
Hijereji, na Maloazijskoj obali. Sabor je počeo sa radom 10. febru-
ara 754. U saboru je učestvovalo 338 episkopa. Obožavanje slika,
izjavili su episkopi, protivi se nauci Svetoga pisma, što se jasno vidi
iz stihova: Ivan 4, 24; 1, 15; 20, 29; 5. Mojs. 5, 8-9; Rimlj. 1, 23; 10,
17; 2. Kor. 5, 7., itd.
Protiv odluka sabora ustalo je monaštvo na čelu sa igumanom
Stefanom Novim. Car je pribjegao represalijama: naredio je da se
zatvore manastiri i čak je dao pogubiti pomenutog igumana.
Za vrijeme nasljednika Konstantinovog Lava IV (775-780) vo-
d̄ena je umjerena politika, no pod utjecajem Lavove žene carice
Irene, koja je bila vatrena pristalica kulta ikona, počinje da jača
ikonofilska stranka. Za vrijeme Lavovog nasljednika, maloljetnog
Konstantina VI, mjesto koga vlada njegova majka carica Irena, došlo
je do promjene u stavu prema ikonama. Carica Irena u dogovoru
sa patrijarhom Terasijem sazvala je VII opći sabor u Nikeji. Pod
predsjedništvom patrijarha Terasija, u prisutnosti oko 350 episkopa
i velikog broja kalud̄era, održano je ovdje, izmed̄u 24. septembra i
13. oktobra 787 godine, jedna za drugom, sedam sjednica. Ukinuti
su zaključci sabora od god. 754. i uspostavljen kult ikona — (Vidi:
G. Ostrogorski, Id., str. 182-188).
Na zapadu Karlo Veliki i njegova francuska crkva nisu htjeli
prihvatiti zaključke drugog Nikejskog sabora iz god. 787. Karlo
Veliki je sazvao sabor u Frankfurtu 794., na kome se izjasnio protiv
obožavanja ikona i nazvao je obožavanje ikona idolopoklonstvom.
Sa istočnobizantijskim carem Lavom V Jermeninom (813—820)

opet je obnovljena ikonoklastička borba. Duhovni vod̄a ove borbe
bio je učeni Jovan Gramatičar. Sazvan je sabor u Svetoj Sofiji i
taj sabor je ukinuo zaključke VII općeg sabora a potvrdio odluke
ikonoklastičkog sabora iz 754.
Za vrijeme vladanja Mihajla II (820-829) nastupilo je u vjer-
skom sporu izvjesno zatišje. Mihajlov sin Teofilo (829-842) bio je
protiv obožavanja ikona, a kad je 842 car Teofilo umro, ikonoborski
pokret je doživio kraj. Pošto je Jovan Gramatičar umro i za patrijarha
postavljen Metodije, marta 843. je zalaganjem carice Teodore pro-
glašena restauracija ikona. Opet je jednim sinodom uspostavljeno
obožavanje slika, i 11. mart 843. se slavio kao pobjeda pravoslavlja.
Taj praznik je istočna crkva sačuvala do danas kao “nedelju pra-
voslavlja”. (Vidi: G. Ostrogorski, Istorija Vizantije, str. 204-219.).
—
Strana 44. Konstantinov zakon o svetkovanju nedjelje. — Car
Konstantin je 7. ožujka 321. izdao zakon kojim propisuje svetkova-
nje nedjelje. Evo sadržaja tog zakona:
“U časni dan sunca neka se svi gradski službenici, stanovnici
gradova i zanatlije odmaraju. Samo oni koji se bave zemljoradnjom
mogu slobodno obavljati svoje poslove, jer se dešava da drugi koji
dan nije tako pogodan za sijanje ili obrad̄ivanje vinograda. Ne smije
se dopustiti da zbog neiskorišćavanja pogodnog vremena propadnu
dragocjeni plodovi koje nam nebo šalje.” (Codex Just. knjiga II, titr.
12, loi 3. — Vidi Mosheim, Histoire ecclesiastique, IV siecle, par.
II, srct. 5.)
Strana 46. Lažne decretalije. — Med̄u glavne falsifikate, namije-
njene da učvrste papsku vlast, treba ubrojiti Konstantinovu darovnicu
[554] i takozvane Pseudo — Izidorove dekretalije. U lažnoj Konstanti-
novoj darovnici se kaže da je već Konstantin I god. 331. kad je
osnovao Carigrad, poklonio papi grad Rim i Ravenski egzarhat, te
da ga je postavio za duhovnu glavu nad četiri patrijarške stolice
— nad Antiohijom, Jeruzalemom, Aleksandrijom i Carigradom (iako
ova posljednja još nije bila osnovana) i “nad svim Božjim crkvama
u svijetu”. Ovaj lažni spis se pojavio sredinom 8. vijeka.
Sredinom 9. vijeka pojavile su se Pseudo — Izidorove dekreta-
lije. Tvrdilo se da ih je prikupio Izidor Merkator i da sadrže zbirku
odluka svih ranijih sabora. Tim spisom se nastojalo dokazati da je

rimski biskup (papa) od početka vršio vrhovnu vlast u cijeloj crkvi.
Stoljećima je papstvo temeljilo svoju vrhovnu duhovnu i svje-
tovnu vlast na ovim dvama magičnim stupovima.
Učeni humanist Lorenzo Valla je sredinom 15. vijeka dokazao
da su pomenuti spisi obični falsifikati. (Vidi: E. Gibbon, Decline
and Fali of the Roman Empire, chap. 49, vol. 5, pp. 573-574.)
Strana 48. “Grgurovo shvatanje o papskoj moći i ulozi papstva
u svijetu izraženo je najbolje u spisu “Dictatus papae”. To shvata-
nje proizlazi iz pretpostavke: Ako je Država odviše slaba da dijeli
pravdu, onda treba Crkva da uzme svjetovnu vlast u svoje ruke. Papa
ima vlast da svrgne vladare i da dade krunu kome hoće. To shvatanje
izraženo je u spisu “Dictatus pape”, koji istina, nije pisan papinom
rukom, ali najbolje odražava poglede Grgura VII. Ovaj spis potječe
iz 1087. godine a sadrži 27 kratkih rečenica (Vidi A. E. Froom: The
Prophetic Faith of ours Fathers, vol. I, str. 669. 670.)
Strana 49. Čistilište. — Nije rijetko danas vidjeti u katoličkoj
crkvi ili u katoličkim domovima sliku koja predstavlja mučenje duša
u čistilištu. U crkvi se poziva vjernike na molitvu za duše u čistilištu.
(Vidi: Catholic Encyclopedia, art. Purgatory.)
Strana 49. Oprosti. — “Ovaj način izvlačenja novca počeo se
praktikovati oko god. 1100 za vrijeme pape Urbanu II, veli Sarpi
u svojoj “Histoire du Concile de Trente”, vol. I, liv. I, pp. 13—
18, Oxford, 171. (Vidi o tome: Leopold de Ranke, Histoire de
l’Allemagne au temps de la Reforme, 1839.).
Tekst odrješenja, koji je davao Tetzel kupcima oprosta objeloda-
njen je u članku “Oprosti”, u “Dictionnaire universel du XIX. siecle
de P. Larousse”, vol. IX.
Strana 49. Misa. — O nauci o misi vidi djelo kardinala Wise-
mana: “The Real Presence of the Body and Blood of our Lord Jesus
Christ in the Blessed Eucharrist”.
U doba reformacije bio je u Ženevu pozvan prof. Sorbonskog
sveučilišta Guy Furbity da se bori protiv reformatora. On ,ie izjavio:
“Svećenik koji posvećuje elemente pričesti je veći od Marije,
jer ona je Kristu dala život jedanput, dok svećenik stvara Krista kad
hoće... Oh, svećenik! Svećenik! Njega treba ne samo pozdraviti već
bi trebalo pred njime pasti na koljena.” Merle d’Aubigne, Histoire
de la Reformation”.
Strana 54. Valdenžanski prijevod Biblije. — Vidi: E. Petavel, la

Bible en France; D. Lortsch, Histoire de la Bible en France”, Pariš
[555] 1910.
Strana 63. Edikt protiv Valdenžana. — Prvi edikt protiv valden-
žana izdao je papa Inocent VIII, 1487. (Vidi: Jean Leger, Histoire
generale des Eglises vaudoises”; Chastel, Histoire du Christiani-
sme”, vol. III. pp. 476-479.) Veliki progon valdenžana bio je 1655, i
naročito 1686/7.
Strina 70. Viklif. — Originalni tekst papine bule protiv Viklifa,
s prijevodom na engleski, nalazi se u “Acts and Monuments”, vol.
III, pp. 4—13, J. Foxe.
Strana 86. Sabor u Constanci. — Vidi o tome Mosheim, “Ec-
clesiastical History”, book 3, part. 2, ch. 3; J. Dowling, “History of
Romanism, bk. 6, ch. 2, par. 3; Neander, “History of the Cristian
Religion and Church”.
Sabor u Constanci sazvan je 1414 godine. Iduće godine je taj
sabor osudio na smrt na lomači Jana Husa; a godinu dana kasnije
Je-ronima Praškog. (Vidi: Mosheim, Ecclesiastical History, book 3,
part. 2, ch. 3.).
Strana 195. Jezuiti. — Od svih orud̄a kojima se papstvo služilo u
borbi protiv reformacije najmoćniji su bili jezuiti. Osnivač jezuitskog
reda je Ignacije Loyola (1491-1556.). Glavni cilj jezuita je bio da se
bore protiv protestantizma, da pronalaze slaba mjesta u pozicijama
protestanata, da povrate izgubljene teritorije i da prošire papsku
svjetovnu dominaciju. Nastojali su da uzmu škole u svoje ruke kako
bi mogli odgajati mlad̄a pokoljenja u katoličkom duhu. (Vidi L. E.
Froom, op. cit., vol. III, str. 446-470.).
Strana 195 Inkvizacija. — (Vidi: Catholic Encyclopaedia, čl.
“Inkvizicija”, Vacandard, H’ Inquisition, Pariš 1912; H. C. Lea,
Histoire de l’Inquisition au Moyen — Age, Pariš, 1900-1902.).
Strana 219. Uzroci francuske revolucije. — Većina povjesničara
s pravom drži da se uzroci francuske revolucije kriju u užasnom
postupanju dvora i katoličkog klera prema protestantima i prema
Božjoj riječi u toku 16. i 17. stoljeća. (Vidi Lorimer, The Protestant
Church in France; H. von Sybel, History of the French Revolution.).
U francuskoj literaturi valja istaći značajno djelo, pravu filozofiju
povijesti, koje je napisao Edgar Quinet. Naslov je tom djelu: De
dragonnades a la Terreur. U tom djelu pisac opisuje grozote koje
su protestanti Francuske morali podnositi od strane dragonera —

vojnika Luja XIV, koji su mačem i ognjem “obraćali” protestante na
katoličku vjeru. God. 1685. je Luj XIV ukinuo Nantski edikt od god.
1598, kojim je Henri IV zajamčio slobodu protestantima. Protestanti,
kojih je broj iznosio u Francuskoj 1.250.000, završili su svoj život
u tamnicama, na lomačama, na galijama, a jedan dio njih uspio je
da se iseli u Englesku, Švicarsku i Holandiju. Francuska je na taj
način izgubila najbolji dio svog naroda, ljude marljive i poštene.
Od tog vremena zemlja je počela siromašiti, a nezadovoljstvo u
samim katoličkim redovima povećavalo se iz dana u dan kako prema
svećenstvu tako i prema razvratnom i rasipnom dvoru. Narod koji je
posmatrao zvjerstva koja su vršili jezuiti nad protestantima počeo
je polako gubiti vjeru u Boga. To je dovelo do ateizma koji se
ispoljio za vrijeme francuske revolucije. (Vidi: Chastel, Histoire du
Christianisme, tome IV. strana 203.).
Strana 220. Rat protiv Biblije. — Edikt izdan u Tuluzu god.
1229. uspostavio je inkviziciju za one koji bi tajno čitali Bibliju. Sve
one koji su čitali Bibliju tajno i na narodnom jeziku progonilo se [556]
kao divlje zvijeri. Ovaj edikt bio je praćen drugim sličnim ediktima
u toku daljih. 500 godina. Krv mučenika je tekla kao voda. (Vidi:
Gaussen, Le Canon des Saintes Ecritures, vol. II, ch. VII; Petavel,
La Bible en France, ch. 2; D. Lortch, Histoire de la Bible en France,
ch. II.).
Strana 228. Vlada terora. — O odgovornosti crkvenih i državnih
vod̄a za prizore francuske revolucije vidi W. M. Sloane “The French
revolution and Religions Reform”. S. Smiles, The Huguenots after
the Revocation, ch. 18.
Strana 231. Masa i privilegovani staleži. — O socijalnim prili-
kama prije revolucije vidi H. von Holst, “Lowell Lectures on the
French Revolution”; Taine, “Ancient Regime”.
Strana 233. Odmazda. — O pojedinostima u pogledu osvetnog
karaktera francuske revolucije vidi: T. H. Gill, The Papal Drama. bk.
10; E. de Prossense, The Church and the French Revolution.
Strana 234. Zvjerstva vlade terora. — Vidi o tome M. A. Thiers,.
Histoire de la Revolution Francaise”. F. A. Mignet, “Histoire de la
Revolution Francaise”.
Strana 236. Širenje Svetog pisma. — Britansko i inozemno bi-
blijsko društvo, osnovano 1804. godine, uspjelo je do danas proširiti
u svijetu više od 500,000.000 primjeraka Biblije. Ono je dalo pre-

vesti Bibliju u cjelosti ili Novi zavjet na više od 1000 jezika.
Strana 233. Strana misija. — Vidi Dr. G. P. Fisher, Christian Mi-
ssions, 1792. osnovano je Baptističko misionsko društvo sa Careyom
kao prvim misionarem. Godine 1812. osnovano je Londonsko misi-
onarsko društvo. Godine 1812. osnovano je i Američko misionarsko
društvo.
Strana 267. Proročki datumi. — Historijske i kronološke činje-
nice koje se odnose na 8. i 9. glavu Danijelova proroštva, uključivši
pouzdane dokaze da je god. 457. prije Krista polazna tačka ovog
odsjeka, jasno su iznijete u raznim tumačenjima. (Vidi: Sir Isaac
Newton, “Observations upon the prophecies of Daniel and the Apo-
calypse of St. John, ch. X. London 1733. — Uriah Smith, Thoughts
on Danijel and the Revelation, par. 1. ch. 8. 9.).
Strana 275. Pad turskog carstva. — Za dalje pojedinosti o padu
turskog carstva u toku kolovoza 1840. vidi J. Litch, The Probability
of the second Coming of Crist about A. D. 1843 (izašlo 1838.); J.
N. Loughborough, “The Great Advent Movement, pp. 129—132,
izdano 1905.
Strana 304. Haljine za uzašašće. — Protivnici adventista izmislili
su da su adventisti god. 1844. načinili sebi specijalne haljine za
uzašašće na nebo. Adventisti su obećali nagradu onome koji bi
mogao pružiti stvarne dokaze o takvim haljinama. Ali takvih nije
mogao nitko dati. Nijedan adventista nije takva neznalica u pogledu
Kristove nauke da bi mislio da su haljine koje bi ljudi načinili
potrebne za Kristov dolazak. Jedina haljina koja je svetima potrebna
da bi mogli susresti svog Spasitelja i uznesti se s njime na nebo jeste
Kristova pravda. Otkr. 19, 8.
Strana 304. Proročka hronologija. — Vidi o tome članak Dr.
Georges-a Bush-a u “Advent Herald and Signs of the Times Repor-
ter”, Boston, 6. i 13. ožujak 1844. U tome članku pomenuti profesor
hebrejskog i drugih orijentalnih jezika na njujorškom sveučilištu
[557] odaje priznanje adventističkim tumačima koji su ustanovili načelo
da se jedan proročki dan ima smatrati jednom grad̄anskom godi-
nom. U tom računanju sa adventističkim tumačima slažu se i drugi
komentatori: Mede, Sir Newton, Kibry, Scoth, Keith i mnogi drugi
Strana 354. Trostruka and̄eoska vijest. — Sadržaj vijesti prvog
and̄ela dat je u Otkrivenju 14, 6. 7. Prorok dodaje: “I drugi and̄eo
za njim ide govoreći... I treći and̄eo za njim ide govoreći... Izraz

“za njim ići” znači “slijediti”, “ići sa”, “pratiti”. To je isti izraz koji
nalazimo u Marko 5, 24: “I pod̄e s njim; i za njim id̄aše naroda
mnogo i turkahu ga”. Iz ovoga zaključujemo da misao izražena u
Otkrivenju 14, 8. 9. ne znači samo da druga i treća evand̄eoska vijest
slijede jedna za drugom, kronološkim redom, već su jedna drugoj
dodate i djeluju zajedno. Tri vijesti su u stvari jedna trostruka vijest.
Tri su u pogledu svog postanja, ali čim su se pojavile, onda idu
zajedno i nerazdvojive su.
Strana 465. Abesinska crkva. — O svetkovanju biblijske subote
u abesinskoj crkvi vidi: A. P. Stanley, Lectures on the History of
the Eastern Church; Michael Geddes, Church History of Ethiopia;
Gibbon, Decline and Fal of the Roman Empire, tome II, ch. 47,
par. 37-39; A. H. Lewis: A Critical History of the Sabbath and the
Sunday in the Christian Church, pp. 208-215.
Bilješke
Poglavlje 1.—Razoren je Jeruzalema

1 Milman, The History of the Jews, knj. XIII.
2 Ibid., knj. XIII.
3 Ibid., knj. XVI.
Poglavlje 2.—Progonstva u prvim vjekovima

4 Tertullian, Apology, paragraf 50.
Poglavlje 3.—Otpad od vjere

5 J. A: Wylie, The History of Protestantism, knj. I, gl. 4.
Poglavlje 4.—Valdenžani
6 J.
H. Merle D’Aubigne, History of the Reformation of the sixteenth Centuri, knj.
XVIII, gl. 2.
7 Wylie, History of the Waldenses, knj. I, gl. 7.
8 Ibid., knj. XVI, gl. 1.
9 Ibid., knj. XVI, gl. 1.
Poglavlje 5.—Džon Viklif

10 Barnas Sears, The Life of Luther, strana 70. 69.
11 Merle Aubigne, op. cit., knj. XVII, gl. 7.
12 John Lewis, History of the Life and Sufferings of J. Wiclif, str. 37.
13 Neander, General History of bigne, book XVII, gl. 7; Neander, vol. V, sect. 2, str.
149
14 John Foxe, Acts and monuments, vol. III, str. 45. 50.
15 Merle D’Aubigne, op. cit., knj. XVII, gl. 8.
16 Fuller, Curch History of Britain, knj. LV, sect. 2, par. 54.
Poglavlje 6.—Hus i Jeronim

17 Wylie, op. cit., knj. III, gl. 1.
18 E. De Bonnechose, The Reformers before the Reformation, vol, I. str. 87.
20 Bonnechose, op. cit., vol. I, str. 147. 148.
21 Ibid., vol. I, str. 148. 149.
22 Jacques Lenfant, History of the Conncil of Constance, vol, I, str. 516.
23 Bonnechose, op. cit., vol. II, str. 67.
24 D’Aubigne, op. cit., knj. I, gl. 6.
536
Bilješke 537

26 Bonnechose, vol. II, str. 86.
28 Ibid., knj. III, gl. 7.
29 Bonnechose, op. cit., knj. I, str. 234.
30 Ibid., knj. II, str. 146. 147.
31 Ibid., knj. II, str. 151.
32 Ibid., knj. II, str. 151-153.
35 Wylie, op. cit., knj. II, gl. 17.
39 Ezra Hali Gillett, Life and Times of John Huss, vol. II, str. 570.
Poglavlje 7.—Luter se odvaja od Rima

41 D’Aubigne. op. cit., knj. II, gl. 2.
Ibid., knj. V, gl. 2.
43 Ibid., knj. II, gl. 4.
44 Ibid., knj. II, gl. 6.
45 Ibid., knj. V, gl. 2.
46 John C. L. Gieseler, A. Compendium of Ecclesiastical History, par. 4, sec. I, par. 5.
47 D’Aubigne, op. cit., knj. II, gl. 1.
48 K. R. Hagenbach, History of the Reformation, vol. I, str. 96.
53 Ibid., knj. III. gl. 9.
54 Ibid., knj. IV, gl. 2.
56 Martyn, The Life and Times of Luther, str. 271. 272.
57 D’Aubigne, op. cit., knj. IV, gl. 8. — Ibid., knj. Iv, str. 10.
58 Ibid., knj. V, gl. 1.
59 Ibid., knj. VI, knj. 1.
60 Wylie, op cit., knj. VI, gl. 1.
61 D’Aubigne, op. cit., knj. VI, gl. 3.
63 Ibid., op. cit., knj. VI, gl. 9.
64 Ibid., op. cit., knj. VI, gl. 10.
65 Martyn, op. cit., str. 372. 373.
Poglavlje 8.—Luter pred državnim saborom

67 Ibid., knj. VII, gl. 1.

68 Ibid., knj. VII, gl. 1
69 Wylie, op. cit., knj. VI, gl. 4.
70 D’Aubigne, op. cit., knj. VII, gl. 3.
89 Lenfant, op. cit., knj. I, str. 422.
90 D’Aubigne op. cit., knj. III, gl. 9.
91 Martyn, op. cit., knj. I, str. 404.
92 D’Aubigne, op. cit., knj. VII, gl. 10.
93 Ibid., op. cit., knj. Vii, gl. 10.
94 Ibid., op. cit., knj. Vii, gl. 11.
95 Ibid., op. cit., knj. VII, gl. 11.
96 Martyn, op. cit., knj. I, str. 420.
97 D’Aubigne, op. cit., knj. I, gl. 11.
98 Ibid., op. cit., knj. IX, gl. 2.
Poglavlje 9.—Švicarski reformator

99 Wylie, op. cit., knj. VIII, gl. 5.
100 D’Aubigne, op. cit., knj. VIII, gl. 9.
101 Ibid., knj. VIII, gl. 5.
Bilješke 539

114 Ibid., knj. VIII, gl.
115 D’Aubigne, op. cit., knj. XI, gl. 13.
116 Ibid., knj. XI, gl. 13.
Poglavlje 10.—Napredak reformacije u Njemačkoj

117 D’Aubigne, op. cit., knj. IX, gl. 1.
118 Ibid., knj. IX, gl. 7.
122 Ibid., knj. IX, knj. 8.
128 Ibid., knj. X, gl. 10.
129 Ibid., knj. X, gl. 10.
130 Ibid., knj. X, gl. 10.
Poglavlje 11.—Protest knezova

133 D’Aubigne, op. cit., knj. XIII, gl. 6.
134 Ibid., knj. XIII, gl. 5.
138 Wylie, op. cit., knj. IX, gl. 15.
139 D’Aubigne, op. cit., knj. XIII, gl. 5.
148 Ibid., knj. XIV, gl. 7.

152 Ibid., knj. X, gl. 14. London ed.
153 Ibid., knj. X, gl. 14.
155 Ibid., knj. XIV, gl.
Poglavlje 12.—Reformacija u Francuskoj

157 Wylie, op. cit., knj. XIII, gl. 1.
158 Ibid., knj. XII, gl. 2. — London de.
164 D’Aubigne, History of the Reformation in Europe in the Time of Calvin, knj. II, gl.
16.
166 Op. cit., knj. XIII, gl. 9.
167 D’Aubigne History of the Reformation in Europe in the Time of Calvin, knj. II, gl.
16.
168 D’Aubigne, History of Reformation of the Sixteenth Century, knj. XII, gl. 9.
170 Martyn, op. cit., vol. III, gl. 13.
171 Wylie, op. cit, knj. XIII, gl. 9.
172 D’Aubigne, History of the Reformation in Europe the Time of Calvin, knj. Iv, gl.
10.
174 Wylie, op. cit., knj. 13, gl. 20.
176 D’Aubigne, op. cit., knj. IV, gl. 12.
178 D’Aubigne, op. cit., knj. IV, gl. 12.
181 D’Aubigne, op. cit., knj. IX, gl. 17.
Poglavlje 13.—Nizozemska i Skandinavske zemlje

182 Gerard Brandt, History of the Reformation in and About the Low Conntries. knj. I,
str. 6.
183 Martyn, op. cit, knj. II, str. 87.
184 Wylie, op. cit, knj. XVIII, gl. 6.
185 Ibid, knj. XVIII, gl. 6.
186 Tertullian, Apology, par. 50.
187 Wylie, op. cit, knj. X, gl. 4.
Bilješke 541
188 Ibid, knj. X, gl. 4.
Poglavlje 14.—Kasniji engleski reformatori

189 D’Aubigne, History of the Reformation of the Sixteenth Century, knj. XVIII, gl. 4.
190 Ibid, knj. XVIII, gl. 4.
191 Ibid, knj. VIII, gl. 4.
192 Anderson, Annals of English Bible, str. 19.
193 Hugh Latimer, First Sermon Preached Before King Edward VI.
194 Ibid, Sermon of the Plough.
195 Works of Hugh Latimer, vol. I, p. 13.
196 David Laing, The Collected. Works of John Knot, vol. II, str. 281. 283. — Life of
the Rev. Charles Wesley, str. 102.

197 J. Whitehead, Life of Rev. John Wesley, str. 10.
198 Ibid, str. 11. 12.
199 Ibid, str. 52.
200 Ibid, str. 47.
201 John Wesley, Works, vol. III, str. 297. 298.
202 Ibid, vol. III, str. 152. 153.
203 Me Clintock and Strong, Cyclopedia, art. “Antinomians”.
204 Ibid, sermon 35.
205 Ibid, sermon 35.
Poglavlje 15.—Biblija i francuska revolucija

206 SirWalter Scott, Life of Napoleon, vol. I, gl. 17.
207 Blackwod’s Magazine, November 1870.
208 Henry White, The Messacre of St. Barholomew, ch. 14. par. 34.
209 Scott, op. cit, vol. I, gl. 17.
210 Lacretelle, History, vol. II, str. 309.
211 Scott, op. cit, vol. I, gl. 17.
212 M. A. Thiers, History of the French Revolution, vol. II, str. 370. 371.
213 Journal of Paris, 1793, No 318.
214 G. de Felice, History of the Protestants of France, knj. I, gl. 2. par. 8.
215 D’AubigneHistory of the Reformation in the Time of Calvin, knj. II, gl. 36.
216 Wylie, op. cit, knj. XIII, gl. 4.
217 Wylie, knj. XIII, gl. 20.
Poglavlje 16.—Pobožni putnici

218 George Bancroft, History of the United States of America, pt. I, gl. 12. par 6.
219 J. G. Palfrey, History of New England, gl. 3. par 43.
220 Bancroft, op. cit, pt. I, gl. 12, par. 15.
221 J. Brown, The Pilgrim Fathers, str. 74.
222 Martyn, op. cit, vol. V, str. 70.
223 D. Neal, History of the Puritans, vol. I, str. 269.
224 Martyn, op. cit, vol. V, str. 70. 71.
225 Ibid, vol. V, str. 297.

227 Bancroft, op. cit, gl. 15, par. 16.
230 Ibid, gl. 15. par. 10.
231 Martyn, op. cit, vol. V, str. 349. 350.
233 Congressional documents (U.S.A.), serial No. 200, documents No. 271.
Poglavlje 17.—Preteče jutra

236 Daniel Taylor, The Reign of Christ on Earth, str. 33.
237 Ibid, str. 132-134.
238 Ibid, str. 158. 134.
239 Ibid, str. 158. 134.
240 Ibid, str. 151. 145.
241 Richard Baxter, Works, vol. 17, str. 555.
242 Ibid, vol. XVII, str. 500.
243 Ibid, vol. XVII, str. 182. 183.
244 Sir Charles Lyell, Principles of Geology, str. 495.
245 Ibid, str. 495.
246 Encyclopedia Americana, art. “Lisbon”.
247 R. M. Devens, Our Firstcentury, str. 89.
248 The Essex Antiquarian, April, 1899. vol. III, No. 4. str. 53. 54.
249 William Gordon, History of the Rise, Progress, and Esteblishement of the Indepen-
dence of U.S.A., vol. III, str. 57.

250 Isaiah Thomas, American Oracle of Liberty, vol. 10, No. 472.
251 Letter by Dr. Sannel Tenney, of Exter, New Hampshire, December 1785.
Poglavlje 18.—Jedan američki reformator

252 S. Bliss, Memoirs of W. Miller, str. 65-67.
253 Ibid, str. 70.
254 Ibid, str. 74. 75.
255 Ibid, str. 76.
256 Ibid, str. 76. 77.
257 Ibid, str. 81.
258 Ibid, str. 92.
259 Ibid, str. 138.
260 R. M. Devens, op. cit, gl. 28. par. 1-5.
261 F. Read, Christian Advocate and Journal, dec. 13. g. 1833.
262 Evening Advertiser (Portland), No. 26, g. 1833.
263 Ibid, No. 26. g. 1833.
264 Josia Litch, Signs of the Times, August 1, g. 1840.
Bilješke 543
265 Bliss, op. cit. 183.
Poglavlje 20.—Jedno veliko vjersko probudjenje

266 Wolff, Researches and Missionary Labors, str. 404. 405.
267 Journal of the Rev. J. Wolff, str. 96.
268 Ibid, str. 398. 399.
Poglavlje 21.—Odbačena opomena

269 Bliss,op. cit, 328.
270 Richard Challoner, The Catholic Christian Instructed, Preface, str. 21. 22.
271 S. Nopkins, Works, vol. II, str. 328.
272 T. Guthrie, The Gospol in Ezekiel, str. 237.
273 R. Robinson, Ecclesiastical Researches, gl. VI, parth. 17.
274 Gavazzi, Lectures, str. 278.
275 Wesley, Works, sermon 50.
276 Crosby, An Appeal to the Church, str. 141. 142.
277 Second Advent Library, tract. No. 39.
Poglavlje 22.—Ispunjena proročanstva

278 Bliss, op. cit, str. 236.
279 The Advent Herald, vol. VIII, No. 23, (Jan. 15, 1845.)
280 Bliss, op. cit, str. 282.
281 Bliss, op. cit, str. 270. 271.
282 Bliss, Advent Shield and Herald, vol. I, str. 271. (Jan. 1845).
283 The Advent Herald, vol. VIII, No. 14, (Nov. 13, 1844.)
284 Bliss, op. cit, str. 256. 255. 257.
285 J. White, Life of Wm. Miller, str. 315.
Poglavlje 25.—Božji zakon je nepromjenljiv

286 G. A. Townsend, The New World compared With the Old, str. 462.
287 The Dublin Nation.
288 Everett, Speech delivered at Plymouth, Dec. 22, 1824, str. 11.
289 Sermon on “The Bible a Sufficient Creed, Febr. 22. g. 1846.
290 George Elliott, The Abiding Sabbath, str. 184.
291 A. E. Waffle, The Lord´s Day, str. 186-187.
292 Henry Fuberville, An Abridgment of the Christian Doctrine, str. 85.
293 Mgr. Segur, Plain Talk About the Protestantism of Today, str. 213.
Poglavlje 35.—Namjere papstva

294 J. L. Mosheim, Institutes of Ecclesiastical Hisory, knj. III, Centura 11, part. 2. gl. 2,
sect. 9.
295 Josiah Strong, Our Conntry, gl. V, pars. 2-4.
296 Lenfant, op. cit, vol. I, str. 516.
297 Robert Cox, Sabbath Laws and Sabbath Duties, str. 538.
298 Francis West, Historical and Practical Discourse on the Lord´s Day. str. 174.
299 Thomas Morez, Discourse in Six Dialogues on the Name, Nation, and Observations
of the Lord´s Day, str. 271
300 Heylyn, History of the Sabbath, pt. 2, gl. 5, sec. 7.
301 Roger de Hoveden, Annals, vol. 2, str. 528-530.
302 Morez, op. cit, str. 290. 291.
303 Ibid, str. 281. 282.
304 Michael Geddes, Church History of Ettiopia, str. 311. 312.
305 J. Dowling, The Histoy of Romanism, knj. V, gl. 6. sec. 55.
306 Mosheim, op. cit, knj. III, ent. 11, pt. 2, gl. 2, sec. 9.

Velika Borba HR (GC) PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Velika Borba HR (GC) PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Velika Borba HR (GC) PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

What information is provided about the author Ellen G. White?

What information is provided about the author Ellen G. White?

What license terms are mentioned for viewing or using the book?

What license terms are mentioned for viewing or using the book?

Velika borba izmed̄u

About the Author

End User License Agreement

Poglavlje 32.—Sotonine zamke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 402

Knjiga Velika borba je jedno od najvažnijih djela istaknutog

Prije nego što se na svijetu pojavio grijeh, Adam je mogao lično

tima — i zato njene knjige pokazuju veliku raznovrsnost stila kao i

Bibliju, to ne može biti protivrječnost! izmed̄u učenja Duha i pisane

za djelo službe, na sazidan je tijela Kristova; dokle dostignemo svi

Prosvjetljenjem Svetim Duhom otkriveni su piscu ove knjige

“O kad bi i ti znao u ovaj tvoj dan što je za mir tvoj! Ali je

bliskog stradanja. Vidjela su se i Ovčja vrata, kroz koja su se vjeko-

ih je mogao izbaviti od predstojeće nesreće, oni su prezirali, naružili,

Isus je u Jeruzalemu gledao simbol svijeta, okorjelog u nevjer-

poglavara svećeničkog koji je tvrdio da je bolje da jedan čovjek

upravljači nisu imali snagu da vladaju sobom. Njihove strasti su ih

protiv Jeruzalema i protiv hrama! Glas ženika i nevjeste! Glas protiv

bi stanovnicima služile godinama da su ih brižljivo čuvali, bile su

mrtvih tjelesa u dolinama. Oduševljen pogledom na hram koji je

se neprocjenjivo blago nalazi u svetinji. Jedan od vojnika je nepri-

Izraelu, ti si sam sebe uništio”, “jer si pao zbog svoga bezakonja...”

eksploziju ljudskih strasti ni Sotonin gnjev. Tada će svijet vidjeti,

Kada je Isus otkrio svojim učenicima sudbinu Jeruzalema i pri-

neprijatelji religije, kao kuga za narod. Mnogi su bacani pred divlje

Tada je crkvi zaprijetila strašna opasnost. Zatvor, muke, vatra i

jući grijehu, dopustio je da ga sotona kuša. Rd̄ave crte njegovog

vilo vjere. Nauka o vjerskoj slobodi žigosana je kao jeres, a njeni

proročkih izjava i Kristovih riječi: “Ja nisam došao da donesem mir

vednost i milost u svom potpunom uništenju. Dan njegove osvete

U svojoj drugoj poslanici Solunjanima apostol Pavao je prorekao

Sotona je jednom pokušao da načini kompromis s Kristom. Pris-

bilo je širenje Biblije zabranjeno. Narodu nije bilo dozvoljeno da

U početku četvrtog vijeka car Konstantin je izdao dekret kojim je

takvu čast. .Svetkovanje nedjelje kao kršćanske uredbe ima svoje

pojavila se Pokvarenost koja je uvijek posljedica odbacivanja Božjeg

Isti duh mrzne i protivljenja istini inspirisao je u svako doba

Kolike li upadljive razlike izmed̄u drske oholosti ovog naduve-

i krv Kristovu”. Bogohulnom naduvenošću su tvrdili da mogu “stvo-

zaboraviti sinove tvoje.” “Nema istine, ni milosti, ni znanja za Boga

Usred tame koja je pokrivala zemlju kroz dugi period papske

rimskim otpadom. Progonstva od strane neznabožačkih careva, koja

Jedan od glavnih uzroka koji je doveo do odvajanja prave crkve

osim beskrajne sile, ne može ih pomaći sa njihovih mjesta;.. Na isti

plijen, tako su neprijatelji istine progonili one koji su se usudili da

bili sposobni da tumače Sveto pismo. Na ovaj način je iznošeno na

U školama gdje su odlazili nisu smjeli ni sa kime biti povjerljivi.

dolazili kao trgovci ili pokućari. “Prodavali su svilu, nakit i druge

ćelijama samostana. Stalnim postovima, bičevanjima, dugim noćnim

čuo. Naročito željno su tražili da se ponove ove riječi: “Krv Isusa

veličanstvena sila krila se u riječima Svetoga pisma, koje su direktno

i tjerani u doline, gdje su nalazili utočište, ograd̄eni velikim šumama

vremena, radio je i sada na tome da iskorijeni sa zemlje djecu koju

U vrijeme prije reformacije bilo je vrlo malo primjeraka Svetoga

da otkrije njene pogreške, a poznavanje državnih i crkvenih zakona

svojom pred̄ašnjom vjerom kada su vidjeli bezakonje koje vlada u