Šiljak ugljika-14 774-775.
Šiljak ugljika-14 774-775 je uočeno povećanje koncentracije radioaktivnog izotopa ugljika-14 od oko 1,2% u prstenovima drveća iz 774. ili 775. godine, što je oko 20 puta više od normalne godišnje količine varijacije radiougljika u atmosferi. Otkriven je tokom proučavanja prstenova drveća japanskog kedra, a godina nastanka određena je dendrohronologijom . Nalet izotopa berilija 10Be</br> 10Be, otkriven u antarktičkim ledenim jezgrama, također je povezan s događajem 774-775. Šiljak ugljika-14 iz 774-775. jedan je od nekoliko događaja u Miyakeu i proizveo je najveći i najbrži porast ugljika-14 ikada zabilježen.[1][2]
Čini se da je događaj bio globalan, sa istim signalom ugljika-14 koji se nalazi u prstenovima drveća iz Njemačke, Rusije, Sjedinjenih Država, Finske i Novog Zelanda .
Signal pokazuje nagli porast od oko 1,2% nakon čega slijedi spori pad, što je u skladu sa trenutnom proizvodnjom ugljika-14 u atmosferi, što ukazuje da je događaj bio kratkog trajanja. Globalno prosječna proizvodnja ugljika-14 za ovaj događaj je (1.3 ± 0.2) × 108 atoms/cm2 .
Hipoteze
[uredi | uredi izvor]Razmotreno je nekoliko mogućih uzroka događaja.
Anglosaksonska hronika zabilježila je "crveno raspelo, nakon zalaska sunca", za koje se pretpostavljalo da je supernova ili polarna svjetlost .[3] U Kini postoji samo jedna jasna referenca na auroru sredinom 770-ih, 12. januara 776.[4][5] Međutim, abnormalna "grmljavina" zabilježena je za 775.[6]
Kako su ustanovili Ilya G. Usoskin i kolege,[7] trenutna naučna paradigma [8] je da je događaj uzrokovan događajem solarne čestice (SPE) iz vrlo jake solarne baklje, možda najjače poznate.[9] Drugo predloženo porijeklo, koje uključuje eksploziju gama zraka, se smatra malo vjerojatnim, jer je događaj također uočen u izotopima 10Be</br> 10Be i 36Cl</br> 36Cl .
Učestalost sličnih događaja
[uredi | uredi izvor]
Događaj 774-775. je najjači skok u posljednjih 11.000 godina u zapisu kosmogenih izotopa, ali nekoliko drugih događaja iste vrste ( Miyake događaji ) dogodilo se tokom epohe holocena . Šiljak 993–994 ugljena-14 bio je oko 60% jačine prethodnika; još jedan događaju c. 660 BCE .[10][11] Godine 2023. prijavljen je najjači događaj do sada otkriven, iz 12.350-12.349 pne.[12]
Događaj iz 774-775. godine nije imao nikakve značajne posljedice po život na Zemlji,[13] ali da se dogodio u modernim vremenima, mogao bi izazvati katastrofalnu štetu modernoj tehnologiji, posebno komunikacionim i svemirskim navigacionim sistemima. Osim toga, sunčeva baklja koja bi mogla proizvesti uočeni izotopski efekat predstavljala bi značajan rizik za astronaute.[14]
Varijacije ugljika-14 su slabo shvaćene, jer su mjerenja godišnjeg nivoa dostupna za samo nekoliko perioda (kao što je 774–775).
U studiji iz 2017. godine, povećanje ugljika-14 od (2,0%) povezano je s događajem iz 5480 pne, ali nije povezano sa solarnim događajem zbog njegovog dugog trajanja, već s neobično brzim velikim minimumom sunčeve aktivnosti.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Reimer, Paula (august 2020). "The IntCal20 Northern Hemisphere Radiocarbon Age Calibration Curve (0–55 cal kBP)". Radiocarbon. 62 (4): 725–757. Bibcode:2020Radcb..62..725R. doi:10.1017/RDC.2020.41. Nepoznati parametar
|displayauthors=zanemaren (prijedlog zamjene:|display-authors=) (pomoć) - ^ University of Kansas (30. 11. 2012). "Researcher points to Sun as likely source of eighth-century 'Charlemagne event'".
- ^ Hayakawa, H. (2019). "The Celestial Sign in the Anglo-Saxon Chronicle in the 770s: Insights on Contemporary Solar Activity". Solar Physics. 294 (4): 42. arXiv:1903.03075. Bibcode:2019SoPh..294...42H. doi:10.1007/s11207-019-1424-8.
- ^ Stephenson, F.R. (2015). "Astronomical evidence relating to the observed 14C increases in A.D. 774–5 and 993–4 as determined from tree rings". Advances in Space Research. 55 (6): 1537–45. Bibcode:2015AdSpR..55.1537S. doi:10.1016/j.asr.2014.12.014.
- ^ Stephenson, F.R. (2019). "Do the Chinese Astronomical Records Dated AD 776 January 12/13 Describe an Auroral Display or a Lunar Halo? A Critical Re-examination" (PDF). Solar Physics. 294 (4): 36. arXiv:1903.06806. Bibcode:2019SoPh..294...36S. doi:10.1007/s11207-019-1425-7.
- ^ Ya-Ting Chai & Yuan-Chuan Zou (2015). "Searching for events in Chinese ancient records to explain the increase in 14C from 774–775 CE and 993–994 AD". Research in Astronomy and Astrophysics. 15 (9): 1504. arXiv:1406.7306. doi:10.1088/1674-4527/15/9/007.
- ^ Usoskin, I.G.; Kromer, B.; Ludlow, F.; Beer, J.; Friedrich, M.; Kovaltsov, G.A.; Solanki, S.K.; Wacker, L. (2013). "The AD775 cosmic event revisited: the Sun is to blame". Astronomy and Astrophysics Letters. 552: L3. arXiv:1302.6897. doi:10.1051/0004-6361/201321080.
- ^ Usoskin, I.G.; Miyake, F.; Baroni, M. (2023). "Extreme Solar Events: Setting up a Paradigm". Space Science Reviews. 219: 73. doi:10.1007/s11214-023-01018-1. Nepoznati parametar
|displayauthors=zanemaren (prijedlog zamjene:|display-authors=) (pomoć) - ^ Mekhaldi (2015). "Multiradionuclide evidence for the solar origen of the cosmic-ray events of ᴀᴅ 774/5 and 993/4". Nature Communications. 6: 8611. Bibcode:2015NatCo...6.8611M. doi:10.1038/ncomms9611. PMC 4639793. PMID 26497389. Nepoznati parametar
|displayauthors=zanemaren (prijedlog zamjene:|display-authors=) (pomoć) - ^ O'Hare, Paschal (2019). "Multiradionuclide evidence for an extreme solar proton event around 2,610 B.P. (~660 BC)". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 116 (13): 5961–6. Bibcode:2019PNAS..116.5961O. doi:10.1073/pnas.1815725116. PMC 6442557. PMID 30858311. Nepoznati parametar
|displayauthors=zanemaren (prijedlog zamjene:|display-authors=) (pomoć) - ^ Hayakawa, Hisashi; Mitsuma, Yasuyuki; Ebihara, Yusuke; Miyake, Fusa (2019). "The Earliest Candidates of Auroral Observations in Assyrian Astrological Reports: Insights on Solar Activity around 660 BCE". The Astrophysical Journal. 884 (1): L18. arXiv:1909.05498. Bibcode:2019ApJ...884L..18H. doi:10.3847/2041-8213/ab42e4.
- ^ Edouard Bard (Oct 9, 2023). "A radiocarbon spike at 14 300 cal yr BP in subfossil trees provides the impulse response function of the global carbon cycle during the Late Glacial". Philosophical Transactions of the Royal Society A. 381 (2261). Bibcode:2023RSPTA.38120206B. doi:10.1098/rsta.2022.0206. PMC 10586540 Provjerite vrijednost parametra
|pmc=(pomoć). PMID 37807686 Provjerite vrijednost parametra|pmid=(pomoć). Nepoznati parametar|displayauthors=zanemaren (prijedlog zamjene:|display-authors=) (pomoć) - ^ Sukhodolov, Timofei; Usoskin, Ilya; Rozanov, Eugene; Asvestari, Eleanna; Ball, William T.; Curran, Mark A. J.; Fischer, Hubertus; Kovaltsov, Gennady; Miyake, Fusa (28. 3. 2017). "Atmospheric impacts of the strongest known solar particle storm of 775 AD". Scientific Reports. 7 (1): 45257. Bibcode:2017NatSR...745257S. doi:10.1038/srep45257. ISSN 2045-2322. PMC 5368659. PMID 28349934. Nepoznati parametar
|displayauthors=zanemaren (prijedlog zamjene:|display-authors=) (pomoć) - ^ Townsend, L. W.; Porter, J. A.; deWet, W. C; Smith, W. J.; McGirl, N. A.; Heilbronn, L. H.; Moussa, H. M. (1. 6. 2016). "Extreme solar event of AD775: Potential radiation exposure to crews in deep space". Acta Astronautica. Special Section: Selected Papers from the International Workshop on Satellite Constellations and Formation Flying 2015. 123: 116–120. Bibcode:2016AcAau.123..116T. doi:10.1016/j.actaastro.2016.03.002.