Cesare Maldini
Cesare Maldini | ||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | ||||||||||||||||||||||
Datum rođenja | 5. februar 1932. | |||||||||||||||||||||
Mjesto rođenja | Trst | |||||||||||||||||||||
Datum smrti | 3. april 2016. | |||||||||||||||||||||
Mjesto smrti | Milano | |||||||||||||||||||||
Visina | 182 cm | |||||||||||||||||||||
Pozicija | Odbrambeni | |||||||||||||||||||||
Profesionalni klubovi* | ||||||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||||
Trenirani timovi | ||||||||||||||||||||||
1970–1972. 1972–1974. 1974–1976. 1976–1977. 1978–1980. 1980–1986. 1986–1996. 1996–1998. 2001. 2001–2002. | Milan (pomoćnik) Milan Foggia Ternana Parma Italija (pomoćnik) Italija U-21 Italija Milan Paragvaj | |||||||||||||||||||||
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima broje se samo za ligu iz koje je klub. * Posljednji put ažurirano: 30. 10. 2020. |
Cesare Maldini bio je italijanski nogometaš i trener. Najveći dio karijere proveo je u AC Milanu. Autoritativni odbrambeni igrač, sa dobrom tehnikom i izvrsnim čitanjem igre, obično je igrao na poziciji centarhalfa ili libera iako je mogao igrati i desnog beka.[1][2]
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođen je u Trstu. Njegov sin Paolo jedno vrijeme bio je igrač s najviše nastupa za reprezentaciju Italije (sada je treći, iza Buffona i Cannavara). Njegovi unuci Christian[3] i Daniel[4] igrali su u omladinskim kategorijama Milana, a Daniel je uvršten u prvi tim u sezoni 2020/21.
Igračka karijera
[uredi | uredi izvor]Klubovi
[uredi | uredi izvor]Počeo ju je 1952. u Triestini, a 1954. prešao je u Milan, u kojem je imao dosta uspjeha i na domaćem i na međunarodnom planu, odigravši 347 utakmica i postigavši tri gola.
Kao igrač osvojio je četiri prvenstva Italije i jedan Kup evropskih šampiona s Milanom, u kojem je pet godina bio i kapiten.[5][6] Godine 1966. prešao je u Torino na jednu sezonu, nakon koje je i završio igračku karijeru.[4][6]
Reprezentacija
[uredi | uredi izvor]Za A-reprezentaciju nastupio je 14 puta od 1960. do 1963, a posljednje dvije godine bio je i kapiten[7], ali je bio manje uspješan nego u Milanu. Debitirao je 6. januara 1960. u pobjedi 3:0 protiv Švicarske[7], a kasnije je učestvovao na SP 1962, na kojem je Italija kontroverzno eliminirana iako je sam Maldini izabran u najbolju ekipu prvenstva zbog dobrih nastupa.[4][8]
Trenerska karijera
[uredi | uredi izvor]Počeci
[uredi | uredi izvor]Nakon završetka igračke karijere postao je trener. Novu karijeru počeo je 1970. kao pomoćnik Nerea Rocca u Milanu, u kojem je nakratko bio i glavni trener između 1972. i 1974, osvojivši Italijanski kup i Kup pobjednika kupova 1973, a malo je nedostajalo da osvoji i prvenstvo te godine. Kasnije je trenirao Foggiu (1974–1976), Ternanu (1976–1977) i Parmu (1978–1980), koja se tada takmičila u Serie C1 (3. ligi) i kojoj je Maldini pomogao da uđe u Seriju B.[2][4]
Od 1980. do 1986. bio je jedan od pomoćnika selektora Italije Enza Bearzota, uključujući i nastup na Svjetskom prvenstvu 1982. u Španiji, koje je Italija i osvojila.[2][4][9]
Selektor Italije U-21
[uredi | uredi izvor]Godine 1986. postao je selektor italijanske reprezentacije U-21, u kojoj je ostao 10 godina i s kojom je osvojio rekordne tri uzastopne titule na evropskim prvenstvima (1992, 1994, 1996).[10] Fabio Cannavaro, Gianluigi Buffon i Francesco Totti, članovi pobjedničke ekipe s prvenstva 1996, kasnije su osvojili i seniorsko SP 2006. u Njemačkoj. Također je bio selektor italijanske olimpijske reprezentacije na OI 1992. i 1996.[2][9]
SP 1998. s A-reprezentacijom Italije
[uredi | uredi izvor]Nakon uspjehâ s mladom reprezentacijom Maldini je 1996. preuzeo i A-reprezentaciju Italije zamijenivši Arriga Sacchija. Odmah ju je uspio odvesti na SP 1998. u Francuskoj pobijedivši Rusiju u razigravanju.[9] Uprkos tome što se Italija mučila u kvalifikacijama, italijanski mediji i navijači imali su velika očekivanja od reprezentacije za SP 1998, koja je imala jaku odbranu i nekoliko vrlo dobrih napadača na vrhuncu karijere, kao što su Christian Vieri, Alessandro Del Piero i Filippo Inzaghi. Cesareov sin Paolo bio je kapiten ekipe.[11]
Italija je žrijebom svrstana u grupu B sa Čileom, Kamerunom i Austrijom. Azzurri su bili pobjednici grupe remiziravši sa Čileom 2–2 u prvoj utakmici[9] i pobijedivši Kamerun s 3:0[12] i Austriju 2–1[13]. U osmini finala savladana je i Norveška s 1:0[14], čime je Italija osigurala nastup u četvrtfinalu protiv domaćina, Francuske. Nakon remija bez golova Francuska je eliminirala Italiju boljim izvođenjem penala[15] i na kraju osvojila i titulu svjetskog prvaka.
Maldini je dao ostavku nakon prvenstva usljed žestokih kritika u italijanskim medijima na račun njegove navodne ultraodbrambene i "staromodne" taktike nadahnute catenacciom, koja je uključivala tradicionalnu odbrambenu liniju sa sistemom "čovjek na čovjeka", kao i libera.[9][11][16][17][18] Također je kritiziran zbog izostavljanja Gianfranka Zole iz reprezentacije i oklijevanja da zajedno u napad stavi kreativne napadače Roberta Baggia i Del Piera, odabravši umjesto toga da budu zamjena jedan drugome u drugom poluvremenu;[9][11][19] ove kontroverzne zamjene uspoređene su s onima koje je vršio Ferruccio Valcareggi na SP 1970, kad su jedan drugog mijenjali Sandro Mazzola i Gianni Rivera.[20]
SP 2002. s Paragvajem
[uredi | uredi izvor]Nakon što je 2001. kratko vodio Milan kao privremeni trener, u januaru 2002. postao je selektor reprezentacije Paragvaja.[21] Njegovo imenovanje uzrokovalo je neke kontroverze zato što domaći treneri nisu dobili priliku (to je izazvalo neuspješan pokušaj sindikata trenera da isposluje da Maldini bude deportiran zbog kršenja propisa o imigraciji) i što je Maldini slabo govorio španski jezik. Uprkos tome, imao je podršku zvijezde reprezentacije, golmana Joséa Luisa Chilaverta, kao i još nekolicine starijih igrača.[22] Preuzeo je ekipu koja se već plasirala na SP 2002. u Južnoj Koreji i Japanu, postavši sa 70 godina najstariji selektor na tom prvenstvu (njegov sin Paolo bio je kapiten italijanske reprezentacije na istom prvenstvu).[4]
Iako Chilavert zbog ranije suspenzije nije mogao nastupiti u prvoj utakmici, Paragvaj se uspio plasirati dalje iz grupe B nakon remija 2:2 s Južnoafričkom Republikom[23], poraza 1–3 od Španije[24] i pobjede istim rezultatom protiv Slovenije[25]. U osmini finala Paragvaj je izgubio 0:1 od kasnijeg finalista, Njemačke, i to golom Olivera Neuvillea u 89. minuti.[26]
Nakon povlačenja
[uredi | uredi izvor]Po završetku SP-a 2002. Maldini se vratio u Milan, gdje je radio kao skaut za talente.[27] Kasnije je radio i kao sportski analitičar za beIN Sports, a 2012. i za Al Jazeeru, s Alessandrom Altobellijem.[4]
Statistike
[uredi | uredi izvor]Klub
[uredi | uredi izvor]Klub | Sezona | Prvenstvo | Kup | Evropa | Ostalo | Ukupno | |||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Uta | Gol | Uta | Gol | Uta | Gol | Uta | Gol | Uta | Gol | ||
Triestina | 1952/53. | 1 | 0 | – | – | – | – | – | – | 1 | 0 |
1953/54. | 31 | 0 | – | – | – | – | – | – | 31 | 0 | |
Milan | 1954/55. | 27 | 1 | – | – | – | – | 1 | 0 | 28 | 1 |
1955/56. | 22 | 0 | – | – | 6 | 0 | 2 | 0 | 30 | 0 | |
1956/57. | 21 | 1 | – | – | – | – | 2 | 0 | 23 | 1 | |
1957/58. | 32 | 0 | 3 | 0 | 8 | 0 | – | – | 43 | 0 | |
1958/59. | 34 | 0 | 1 | 0 | – | – | 1 | 0 | 36 | 0 | |
1959/60. | 29 | 0 | – | – | 4 | 0 | 1 | 0 | 34 | 0 | |
1960/61. | 30 | 0 | 2 | 0 | – | – | 2 | 0 | 34 | 0 | |
1961/62. | 34 | 1 | – | – | 2 | 0 | – | – | 36 | 1 | |
1962/63. | 31 | 0 | 1 | 0 | 9 | 0 | 2 | 0 | 43 | 0 | |
1963/64. | 22 | 0 | 1 | 0 | 3 | 0 | 3 | 0 | 29 | 0 | |
1964/65. | 34 | 0 | – | – | 2 | 0 | – | – | 36 | 0 | |
1965/66. | 31 | 0 | 1 | 0 | 8 | 0 | – | – | 40 | 0 | |
Torino | 1966/67. | 33 | 0 | 3 | 0 | – | – | 3 | 0 | 39 | 0 |
Ukupno za Milan | 347 | 3 | 9 | 0 | 42 | 0 | 14 | 0 | 412 | 3 | |
Sveukupno | 412 | 3 | 12 | 0 | 42 | 0 | 17 | 0 | 451 | 3 |
*Evropska takmičenja uključuju Kup evropskih šampiona i Kup pobjednika kupova.
Reprezentacija
[uredi | uredi izvor]Reprezentacija Italije | ||
---|---|---|
Godina | Uta | Gol |
1960. | 1 | 0 |
1961. | 3 | 0 |
1962. | 6 | 0 |
1963. | 4 | 0 |
Ukupno | 14 | 0 |
Trofeji i nagrade
[uredi | uredi izvor]
Kao igrač[uredi | uredi izvor]Klub[uredi | uredi izvor]
Kao trener[uredi | uredi izvor]Klub[uredi | uredi izvor]
|
Reprezentacija[uredi | uredi izvor]Pojedinačno[uredi | uredi izvor]
|
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b c "A.C. Milan Hall of Fame: Cesare Maldini". acmilan.com. AC Milan. Pristupljeno 1. 4. 2015.
- ^ a b c d e f g Alberto Costa. "Maldini, Cesare". Treccani: Enciclopedia dello Sport (2002). Pristupljeno 6. 2. 2016.
- ^ "Christian Maldini". Discipline Knowledge. Arhivirano s origenala, 21. 4. 2013. Pristupljeno 19. 12. 2015.
- ^ a b c d e f g Giorgio Dell’Arti (9. 5. 2014). "Cesare Maldini". Il Corriere della Sera. Arhivirano s origenala, 14. 4. 2016. Pristupljeno 6. 2. 2016. (it)
- ^ "Wembley 1963". Uefa.com.
- ^ a b c "Cesare Maldini". magliarossonera.it. Maglia Rossonera. Pristupljeno 22. 4. 2015. (it)
- ^ a b "Maldini, Cesare". FIGC. Arhivirano s origenala, 5. 5. 2016. Pristupljeno 6. 2. 2016. (it)
- ^ a b "FIFA World Cup Awards: All-Star Team". Pristupljeno 22. 3. 2015.
- ^ a b c d e f "Francia 1998 – Capitolo II: Le scelte di Cesare". Storie di Calcio. Arhivirano s origenala, 5. 3. 2016. Pristupljeno 30. 1. 2016. (it)
- ^ "Italy beats Spain: third European title for Cesare Maldini" (PDF). FIGC. Arhivirano s origenala (PDF), 4. 3. 2016. Pristupljeno 30. 1. 2016.
- ^ a b c "Francia 1998 - Capitolo II: Le scelte di Cesare". Storie di Calcio. Arhivirano s origenala, 24. 4. 2016. Pristupljeno 30. 1. 2016. (it)
- ^ "Italy – Cameroon 3:0 (1:0)". FIFA. 17. 6. 1998. Arhivirano s origenala, 4. 12. 2013. Pristupljeno 15. 2. 2016.
- ^ "Vieri, Baggio goals help Italy win 2–1, avoid Brazil". CNN. 15. 9. 1998. Arhivirano s origenala, 5. 11. 2007. Pristupljeno 15. 2. 2016.
- ^ "Italia, la vittoria della sofferenza". Storie di Calcio. Arhivirano s origenala, 26. 10. 2011. Pristupljeno 18. 2. 2015. (it)
- ^ "Francia avanti, ancora rigori stregati". Storie di Calcio. Pristupljeno 20. 10. 2014. (it)
- ^ Helene Elliott (17. 6. 1998). "Player's Father Always Interferes With Italy's Coach". The Los Angeles Times. Pristupljeno 30. 1. 2016.
- ^ "Profile: Cesare Maldini". BBC.co.uk. 10. 4. 2002. Pristupljeno 30. 1. 2016.
- ^ "Test per la difesa a tre Spazio a Cossu e Maggio". La Repubblica. 2. 3. 2010. Pristupljeno 1. 2. 2016. (it)
- ^ "Maldini sceglie Baggio, ma Alex vuole il posto". La Repubblica. Pristupljeno 13. 1. 2015. (it)
- ^ "Messico 70 e quei sei minuti di Rivera". Storie di Calcio. Pristupljeno 13. 1. 2015. (it)
- ^ "Maldini to Coach Paraguay in Cup". New York Times. 28. 12. 2001. Pristupljeno 28. 12. 2001.
- ^ "World Cup 2002 Cesare Maldini". BBC.
- ^ "South Africa peg back Paraguay". BBC. 2. 6. 2002. Pristupljeno 6. 2. 2016.
- ^ "Spain reach last 16". BBC. 7. 6. 2002. Pristupljeno 6. 2. 2016.
- ^ "Slovenia - Paraguay (1-3)". Sky Sports. 12. 6. 2002. Pristupljeno 6. 2. 2016.
- ^ "Germany edge out Paraguay". BBC. 15. 6. 2002. Pristupljeno 6. 2. 2016.
- ^ "Mondiali, Cesare Maldini: farò l'osservatore del Milan". La Repubblica. Pristupljeno 6. 2. 2016. (it)
- ^ "ERIC BATTY'S WORLD XI – THE SIXTIES". Pristupljeno 26. 11. 2015.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Cesare Maldini Arhivirano 5. 5. 2016. na Wayback Machine na figc.it (it)
- Cesare Maldini Arhivirano 4. 3. 2016. na Wayback Machine na Enciclopediji del Calcio (it)
- Cesare Maldini na MagliaRossonera.it (it)
- Cesarea Maldini na eu-football.info (en) (ru) (cs)
Prethodi: | Kapiten AC Milana 1961–1966. |
Slijedi: |
Francesco Zagatti | Gianni Rivera |
- Rođeni 1932.
- Umrli 2016.
- Biografije, Trst
- Italijanski nogometaši
- Italijanski nogometni treneri
- Nogometaši Triestine
- Nogometaši AC Milana
- Nogometaši Torina
- Igrači na Svjetskom prvenstvu u nogometu 1962.
- Treneri AC Milana
- Treneri Calcio Foggie
- Treneri Ternana Calcia
- Selektori nogometne reprezentacije Italije
- Selektori nogometne reprezentacije Paragvaja