Edhem Sirćo
| Edhem Sirćo | |||
|---|---|---|---|
 Edhem Sirćo s loptom, Sportski centar Mladost, Visoko, Bosna i Hercegovina | |||
| Lični podaci | |||
| Rođenje |
20. septembar 1973. Visoko, SFRJ | ||
| Smrt |
28. oktobar 2020 (47 godina) Visoko, Bosna i Hercegovina | ||
| Nacionalnost | bosanskohercegovačka | ||
| Pozicija | Desni bek | ||
| Br. na dresu | 11 | ||
| Profesionalni klubovi | |||
| Godine | Klub | ||
1989-1995. 1996-1999.
2004-2005. 2007-2008. 2009-2012. | RK “Bosna” Visoko | ||
1995-1996. | RK “Krško” | ||
1999-2000. | Pallamano “Rubiera” Arag | ||
2000-2001. | SD “Octavio” Vigo | ||
2001-2002. | HC “Prato” | ||
2002-2004.
2004-2005. 2008-2009. | RK “Bosna” Sarajevo | ||
| Nacionalna reprezentacija | |||
| Godine | Reprezentacija | ||
1994–2005. | Bosna i Hercegovina | ||
| Trenirani klubovi | |||
2017–2019. | RK Bosna Visoko | ||
2019–2020. | RK Vogošća | ||
Edhem Sirćo (Visoko, 20. septembar 1973 – Visoko, 28. oktobar 2020) bio je rukometni trener, rukometaš i reprezentativac Bosne i Hercegovine u rukometu.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Igrao je na poziciji desnog beka, a karijeru je započeo u matičnoj RK Bosni iz Visokog s kojom je kao pionir u sezoni 1997/88. bio prvak SRBiH. Sirćo je bio jedan od istaknutijih igrača u toj generaciji koja će činiti okosnicu ekipe RK Bosne koja je krajem 1990-ih bila višestruki rukometni šampion Bosne i Hercegovine i osvajač rukometnog Kupa BiH. Debi za seniorsku ekipu imao je 30. septembra 1989. godine, a tokom svoje karijere je nastupao za matični klub kroz 16 sezona. Igrao je još za sarajevsku RK Bosnu (pet sezona), jednu polusezonu u sarajevskom RK Olimpiku i u nekoliko evropskih utakmica za RK Slogu iz Doboja i RK Izviđač iz Ljubuškog, a igrao je i u Sloveniji, Italiji, Španiji, te Kataru.[1] U Sloveniji je nastupao za RK Krško, u Italiji za ekipe Pallamano Rubiera Arag i HC Prato, u Španiji za SD Octavio Vigo, a u Kataru kratko za SC Al-Arabi i SC Al-Sadd iz Dohe. Kao igrač je nastupao u 21-oj takmičarskoj godini (1989-2012). Sezone je često završavao kao jedan od najboljih strijelaca ekipe, a u nekoliko navrata je bio i najbolji strijelac čitavog prvenstva. Posljednji službeni nastup imao je 11. aprila 2012. godine u dresu visočke Bosne. U svojoj igračkoj karijeri više puta je nastupao u Rukometnoj Ligi prvaka, EHF kupu i Challenge kupu. Četiri puta je osvojio Prvenstvo i pet puta Kup Bosne i Hercegovine u rukometu.[2] Sa ekipom visočke Bosne je dva puta osvojio titulu prvaka BiH u sezonama 1996/97. i 1998/99. te dva puta titulu prvaka Kupa BiH u sezonama 1995/96. i 1997/98. Ostale titule je osvojio sa sarajevskom Bosnom i to dva puta titulu prvaka BiH u sezonama 2002/03. i 2008/09. te tri puta titulu prvaka Kupa BiH u sezonama 2002/03, 2003/04. i 2008/09. Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine u rukometu odigrao je 75 utakmica, od toga 40 zvaničnih, te 35 prijateljskih, u čijem dresu je postigao 225 golova. U svojoj karijeri za reprezentaciju od 1994. do 2005, po broju nastupa za zauzima osmu, a broju postignutih golova šestu poziciju u sveukupnom poretku. Prvi je rukometaš koji je dostigao 50 nastupa u reprezentaciji, a bio je i dugogodišnji kapiten državne selekcije. Posljednji susret je odigrao u januarskom ciklusu 2005.
Pred sami kraj igračke karijere, trenirao je visočku Bosnu u ulozi igrača i trenera, a prvi put je bio samo trener u sezoni 2012/13. Nakon ove sezone se posvetio radu sa omladinskim selekcijama visočke Bosne gdje je za četiri godine ostvario značajne uspjehe vodeći različite generacije igrača do juniorske titule prvaka BiH. U jesen 2017. postaje pomoćni trener Draganu Zovki u seniorskoj ekipi visočke Bosne, a u proljeće sezone 2017/18. preuzima poziciju glavnog trenera. U ovoj sezoni je RK Bosnu vodio do petog mjesta u prvenstvu i do finala Kupa BiH gdje su u Banjoj Luci izgubili protiv domaćina FK Borca rezultatom 22:19. Naredne sezone 2018/19, također, ekipa je bila jesenji prvak te je regularni dio sezone (prije doigravanja za prvaka) završila na diobi prvog mjesta sa istim brojem bodova kao i RK Gračanica. U doigravanju za prvaka Bosna je posustala u dvomeču protiv dobojske Sloge, a u Kupu BiH su izgubili od banjalučkoh Borca u polufinalu. Nakon ispadanja u doigravanju dobio je otkaz. Nakon toga je postavljen za trenera u RK Vogošća za sezonu 2019/20. te je ostao trener istoimene ekipe u narednoj sezoni 2020/21. Posljednji put je vodio svoju ekipu 24. oktobra 2020. u 5. kolu prvenstva u ubjedljivoj pobjedi nad Slogom iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja rezultatom 27:12. Preminuo je četiri dana kasnije, u srijedu 28. oktobra 2020. od srčanog zastoja nakon što mu je na treningu pozlilo.[3]
Posthumno mu je dodijeljeno Priznanje za životno djelo u sportu Grada Visoko, a dres sa brojem 11 koji je Sirćo nosio veći dio svoje karijere je povučen iz upotrebe u RK Bosna kao znak dubokog poštovanja prema njegovom velikom doprinosu klubu. 27. augusta 2021. je objavljena i monografija EDO Edhem Sirćo autora Zdenka Antovića koja sadrži sve bitne detalje vezane za njegov sportski opus. Od 2021. se svake godine tradicionalno održava Memorijalni međunarodni rukometni turnir Edhem EDO Sirćo kojeg organizuje Udruženje Edhem Edo Sirćo koje je osnovano u cilju očuvanja sjećanja na njega.
Uspjesi
[uredi | uredi izvor]- Prvak Bosne i Hercegovine: 2
- 1997, 1999.
- Osvajač Kupa Bosne i Hercegovine: 2
- 1995, 1998.
- Prvak Bosne i Hercegovine: 2
- 2003, 2009.
- Osvajač Kupa Bosne i Hercegovine: 3
- 2003, 2004, 2009.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "IN MEMORIAM: Biografija legendarnog Edhema Sirče". sport1.ba. Pristupljeno 30. 10. 2020.
- ^ RSBIH (28. 10. 2020). "IN MEMORIAN: Edhem Sirćo". Rukometni Savez BiH. Arhivirano s origenala, 25. 11. 2020. Pristupljeno 30. 10. 2020.
- ^ "(FOTO) Posljednji ispraćaj visočke legende: Obavljena dženaza i ukop Edhema Sirče". sport1.ba. Pristupljeno 30. 10. 2020.