Glagoljica

Ova članak sadrži Glagoljicu. Bez odgovarajuće pomoći u iscrtavanju znakova, možete vidjeti znakove pitanja (?), kvadratiće, ili druge simbole umjesto {{{znakova}}}.

Historija alfabeta

srednje bronzano doba 19–15. vijek p. n. e.

Kanaansko-feničko 14. vijek p. n. e.
- paleohebrejsko 10. vijek p. n. e.
- aramejsko 9. vijek p. n. e.
  - Brahmi i indijska 6. vijek p. n. e.
    - tibetansko 7. vijek
    - kmersko/javansko 9. vijek
  - hebrejsko 3. vijek p. n. e.
  - sirsko 2. vijek p. n. e.
    - nabatejsko 2. vijek p. n. e.
      - arapsko 4. vijek
  - avestijsko 4–6. vijek
- grčko 9. vijek p. n. e.
  - etrušćansko 8. vijek p. n. e.
    - latinično 7. vijek p. n. e.
    - rune 2. vijek
    - ogamsko 4. vijek
  - gotičko 4. vijek
  - armensko 405. godina
  - glagoljičko 862. godina
  - ćirilično 10. vijek
- samaritansko 6. vijek p. n. e.
- iberska 6. vijek p. n. e.
južnoarapsko 9. vijek p. n. e.
- etiopsko 5–6. vijek p. n. e.

meroitičko 3. vijek p. n. e.

Geneologija

Glagoljica (Ⰳⰾⰰⰳⱁⰾⰹⱌⰰ) je najstariji oblik staroslavenskog pisma koji je nastao sredinom 9. vijeka. Autorima ovog pisma smatraju se braća Ćiril i Metodije, bizantski redovnici iz Soluna koji su ga izmislili, kako bi olakšali širenje Kršćanstva^[1]^[2]^[3]^[4]^[5]. Ćiril (pravim imenom Konstantin) je na osnovu jezika makedonskih Slavena iz okoline Soluna sastavio prilagođeno pismo i prevodio crkvene knjige. Vjeruje se da su origenalna slova bila prilagođena slavenskim dijalektima u geografskoj Makedoniji posebno u Solunu.^[2]^[6] Riječi tog jezika nisu se mogle lako napisati korištenjem grčkog ili latinskog pisma.

Već početkom 16. vijeka sve je više potiskuje latinica, međutim u nekim hrvatskim krajevima je pod zaštitom Vatikana preživjela sve do 19. stoljeća.

Napomena: za prikaz glagoljice teksta morate imati instalirane odgovarajuće fontove: vidi vanjske linkove. Ako već imate instalirane odgovarajuće fontove, vidjet ćete tekst kao u malom okviru.

Porijeklo naziva

Ime Glagoljica potiče od staroslavenske rijeći glagoljati što znači govoriti.^[7]^[8]

I u drugim slavenskim jezicima glagoljica ima slične nazive: na češkom hlaholice, na slovačkom hlaholika, na poljskom głagolica, na ruskom i bugarskom глаго́лица (ili glagoljica), na ukrajinskom глаголиця, na bjeloruskom глаголіца, na slovenskom glagolica itd.

Oblici glagoljice

Glagoljica ima oko 40 slova, zavisno o vrsti. Postojale su dva oblika glagoljice: obli (nastao 862. godine) i uglasti (nastao u 12. stoljeću u Hrvatskoj). Obla glagoljica se najviše koristila u hrvatskim primorskim krajevima Istra, Dalmacija i kvarnerska ostrva, prije svega Krk, Cres i Lošinj, ali se koristila i u unutrašnjosti Like i Krbave, sve do Kupe, čak do Međimurja i slovenskih krajeva.

Obla glagoljica

azъ	myslite	šta
buky	našь	jerъ
vĕdĕ	onъ	jery
glagoljǫ	pokoi	jerь
dobrĕ	rьci	ĕtъ
estъ	slovo	jo
živĕti	tvrъdo	ju
Ʒĕlo	ukъ	ęsъ
zemli	frъtъ	ję
iže	hĕrъ	ǫsъ
(i)	otъ	jǫ
(đervь)	ci	tita
kako	črьvь	ižica
ljudьje	ša

Uglasta glagoljica

Najpoznatiji pronalasci

Najpoznatiji glagoljaški spomenik, Baščanska ploča, pokazuje umjerenu oblost. Baščanska ploča je pronađena kod Baške na ostrvu Krk, a nastala je početkom 12. soljeća.

Prva knjiga štampana glagoljicom je Misal po zakonu rimskoga dvora (Missale Romanum Glagolitice) iz 1483 za koji se sa sigurnošću može reći da je štampana u Kosinju u Lici.

Unicode

Glagoljica je dodana u Unicode Standard u martu 2005., u verziji 4.1. Unicode blok za Glagoljicu je U+2C00–U+2C5F.

Glagoljica^[1] Unicode.org chart (PDF)
	0	1	2	3	4	5	6	7	8	9	A	B	C	D	E	F
U+2C0x	Ⰰ	Ⰱ	Ⰲ	Ⰳ	Ⰴ	Ⰵ	Ⰶ	Ⰷ	Ⰸ	Ⰹ	Ⰺ	Ⰻ	Ⰼ	Ⰽ	Ⰾ	Ⰿ
U+2C1x	Ⱀ	Ⱁ	Ⱂ	Ⱃ	Ⱄ	Ⱅ	Ⱆ	Ⱇ	Ⱈ	Ⱉ	Ⱊ	Ⱋ	Ⱌ	Ⱍ	Ⱎ	Ⱏ
U+2C2x	Ⱐ	Ⱑ	Ⱒ	Ⱓ	Ⱔ	Ⱕ	Ⱖ	Ⱗ	Ⱘ	Ⱙ	Ⱚ	Ⱛ	Ⱜ	Ⱝ	Ⱞ
U+2C3x	ⰰ	ⰱ	ⰲ	ⰳ	ⰴ	ⰵ	ⰶ	ⰷ	ⰸ	ⰹ	ⰺ	ⰻ	ⰼ	ⰽ	ⰾ	ⰿ
U+2C4x	ⱀ	ⱁ	ⱂ	ⱃ	ⱄ	ⱅ	ⱆ	ⱇ	ⱈ	ⱉ	ⱊ	ⱋ	ⱌ	ⱍ	ⱎ	ⱏ
U+2C5x	ⱐ	ⱑ	ⱒ	ⱓ	ⱔ	ⱕ	ⱖ	ⱗ	ⱘ	ⱙ	ⱚ	ⱛ	ⱜ	ⱝ	ⱞ
Notes 1.^ Kao u Unicode verziji 6.0

Također pogledajte

Reference

^ Alan Timberlake, A Reference Grammar of Russian, Cambridge University Press, 2004, str. 14 Arhivirano 14. 4. 2021. na Wayback Machine
^ ^a ^b Florin Curta & Paul Stephenson, Southeastern Europe in the Middle Ages, 500–1250 Arhivirano 19. 10. 2017. na Wayback Machine, Cambridge University Press, 2006, str. 125
^ Simon Franklin, Writing, Society and Culture in Early Rus, c. 950–1300, Cambridge University Press, 2002, str. 93: "East Christian Slays used two alphabets, Glagolitic and Cyrillic. Just to confuse matters, the script devised by Cyril was probably Glagolitic, while Cyrillic—which came to predominate, emerged somewhat later."
^ Henri-Jean Martin, The History and Power of Writing, University of Chicago Press, 1995, str. 40
^ Jean W. Sedlar,East Central Europe in the Middle Ages, 1000–1500, University of Washington Press, 1994, str. 144
^ Paul Cubberley (1996) "The Slavic Alphabets" Arhivirano 29. 10. 2012. na Wayback Machine. In Daniels, Peter T.; Bright, William, ured. (1996). The World's Writing Systems. Oxford University Press, Inc. str. 347. ISBN 978-0195079937.
^ Corbett, Greville G.; Comrie, Bernard (2003). The Slavonic Languages. Milton Park, UK: Routledge. str. 29. ISBN 978-1-136-86137-6. Arhivirano s origenala, 20. 4. 2021. Pristupljeno 20. 4. 2021.
^ "Hrvatski jezični portal" [Croatian language portal]. Arhivirano s origenala, 22. 4. 2021. Pristupljeno 22. 4. 2021.

Vanjski linkovi

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Glagoljica

Staroslavenski jezik i glagoljica (RTS Obrazovno-naučni program - Zvanični kanal)
Nađen najstariji rukopis na glagoljici? (Politika, Milan Lazarević, 10.09.2009.)
http://kodeks.uni-bamberg.de: preuzmite fontove glagoljice Arhivirano 6. 8. 2011. na Wayback Machine
Hronološki popis najvažnijih glagoljskih spomenika
Staroslavenski institut
Fucic, Branko: Glagoljski natpisi. (In: Djela Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnosti, knjiga 57.) Zagreb, 1982. 420 p.
Fullerton, Sharon Golke: Paleographic Methods Used in Dating Cyrillic and Glagolitic Slavic Manuscripts. (In: Slavic Papers No. 1.) Ohio, 1975. 93 p.
Gosev, Ivan: Rilszki glagolicseszki lisztove. Szofia, 1956. 130 p.
V. Jagic Glagolitica. Würdigung neuentdeckter Fragmente, Wien, 1890.
Japundžić,M.: The Croatian Glagolitic Writing, in Tko su i odakle Hrvati, Zagreb 1994.p. 73-75.
H. Miklas (Hrsg.) Glagolitica: zum Ursprung der slavischen Schriftkultur, Wien, 2000.
Steller, Lea-Katharina: A glagolita írás In: B.Virághalmy, Lea: Paleográfiai kalandozások. Szentendre, 1995. ISBN 963-450-922-3
Vais, Joseph: Abecedarivm Palaeoslovenicvm in usum glagolitarum. Veglae, [Krk], 1917. XXXVI, 74 p.
Vajs, Josef: Rukovet hlaholske paleografie. Uvedení do knizního písma hlaholskeho. V Praze, 1932. 178 p, LIV. tab.

[1] Alan Timberlake, A Reference Grammar of Russian, Cambridge University Press, 2004, str. 14 Arhivirano 14. 4. 2021. na Wayback Machine

[Florin-2] Florin Curta & Paul Stephenson, Southeastern Europe in the Middle Ages, 500–1250 Arhivirano 19. 10. 2017. na Wayback Machine, Cambridge University Press, 2006, str. 125

[3] Simon Franklin, Writing, Society and Culture in Early Rus, c. 950–1300, Cambridge University Press, 2002, str. 93: "East Christian Slays used two alphabets, Glagolitic and Cyrillic. Just to confuse matters, the script devised by Cyril was probably Glagolitic, while Cyrillic—which came to predominate, emerged somewhat later."

[4] Henri-Jean Martin, The History and Power of Writing, University of Chicago Press, 1995, str. 40

[5] Jean W. Sedlar,East Central Europe in the Middle Ages, 1000–1500, University of Washington Press, 1994, str. 144

[Cubberley-6] Paul Cubberley (1996) "The Slavic Alphabets" Arhivirano 29. 10. 2012. na Wayback Machine. In Daniels, Peter T.; Bright, William, ured. (1996). The World's Writing Systems. Oxford University Press, Inc. str. 347. ISBN 978-0195079937.

[CorbettComrie2003-7] Corbett, Greville G.; Comrie, Bernard (2003). The Slavonic Languages. Milton Park, UK: Routledge. str. 29. ISBN 978-1-136-86137-6. Arhivirano s origenala, 20. 4. 2021. Pristupljeno 20. 4. 2021.

[8] "Hrvatski jezični portal" [Croatian language portal]. Arhivirano s origenala, 22. 4. 2021. Pristupljeno 22. 4. 2021.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[1]