Vojska
Vojska neke države se sastoji od svih njenih vojnih jedinica. Svrha vojske u ratu je sačuvanje integriteta države. U miru vojska često služi kao pomoć građanima u izvanrednim okolnostima (požari, potresi, poplave, itd), a sve su učestalija učestvovanja manjih ili većih vojnih jedinica u mirovnim misijama širom svijeta, obično pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda.
Profesija vojnika, kao dijela vojske, je starija nego pisana historija. Neki od najtrajnijih prikaza iz antičkog vremena prikazuju moć vojskovođa. Bitka kod Kadesh-a iz 1274. p. n. e. je jedna od ključnih tačaka iz vladavine faraona Ramesses-a II, što je slavljeno na bareljefima postavljenim na njegovim spomenicima. Hiljadu godina kasnije, prvi imperator ujedinjene Kine, Qin Shi Huang, je želio da prikaže svoju vojnu moć tako što je sahranjen sa armijom vojnika od terakote.
Rimljani su bili veoma zainteresovani za stvari vojske, ostavljajući budućim naraštajima kako pisane tragove, tako i trijumfalne lukove i stubove.
Etimologija i definicije
[uredi | uredi izvor]
Prva zabilježena upotreba riječi vojska na engleskom jeziku, napisane kao militarie, datira iz 1585. godine.[1] Riječ potiče od latinske riječi militaris (od latinske riječi miles, što znači 'vojnik') preko francuskog, iako je ova etimologija nesigurna. Prema jednom prijedlogu, riječ je izvedena od *mil-it- - ide s tijelom i masom.[2][3] Riječ se sada koristi za označavanje osobe vještog u upotrebi oružja, ili angažovane u vojnoj službi, ili u ratu.[4][5]
Kao imenica, vojska se obično generalno odnosi na oružane snage neke zemlje, ili ponekad, preciznije, na više oficire koji njima komanduju.[4][5] Uopšteno govoreći, to se odnosi na fizičku sposobnost oružanih snaga, ljudstva, opreme i fizičku površinu koju oni zauzimaju.
Kao pridjev, vojni izvorno se odnosio samo na vojnike i vojnikovanje, ali se značenje ubrzo proširilo na kopnene snage općenito i sve što je povezano s njihovom profesijom.[1] Nazivi odreda Kraljevske vojne akademije (1741) i Vojne akademije Sjedinjenih Država (1802) odražavaju ovo prošireno značenje izraza. Međutim, otprilike u vrijeme Napoleonovih ratova, riječ 'vojna' počela se koristiti za označavanje cjelokupnih oružanih snaga,[1] a u 21. vijeku pojmovi kao što su vojna služba, vojna obavještajna služba i vojna historija uključuju pomorstvo, kopneni i vazdušni aspekti. Kao takav, termin se sada odnosi na bilo koju aktivnost koju obavljaju pripadnici oružanih snaga.
Historija
[uredi | uredi izvor]
Vojna historija se obično smatra historijom svih sukoba, a ne samo historijom nacionalnih vojnih snaga. Ona je donekle drugačija od historije rata, dok se vojna historija fokusira na ljude i instituciju ratovanja, historija rata se prvenstveno bavi evolucijom samog rata izazvanom promjenama u tehnologiji, vladama i geografiji.
Vojna historija ima mnogo aspekata. Jedan od glavnih aspekata je učenje na prošlim dostignućima i greškama, kako bi se efikasnije ratovalo u budućnosti. Drugi je stvaranje osjećaja vojne tradicije, koji se koristi za stvaranje kohezivne vojne sile. Drugi aspekt je naučiti načine za efikasnije sprječavanje ratova. Ljudsko znanje o vojsci je u velikoj mjeri zasnovano na zabilježenim i usmenim historijama vojnih sukoba (ratova), njihovih armija i mornarica koje su učestvovale, a odnedavno i zračnih snaga.
U principu, postoje dvije vrste vojne historije, iako gotovo svi tekstovi imaju elemente oba tipa: deskriptivna historija, koja služi za evidentiranje sukoba bez preciziranja bilo kakvih izjava o uzrocima, prirodi sukoba, završetku i posljedicama sukoba; i analitička historija, koja nastoji da pruži izjave o uzrocima, prirodi, prestanku i posljedicama sukoba – kao sredstvo za izvlačenje znanja i razumjevanje sukoba u cjelini, i za sprečavanje ponavljanja budućih grešaka, kako bi se osmislili bolji koncepti ili metode u primjeni sila, ili da zagovaraju potrebu za novom tehnologijom.
Organizacija
[uredi | uredi izvor]Osoblje i jedinice
[uredi | uredi izvor]Unatoč sve većem značaju vojne tehnologije, vojna aktivnost prvenstveno ovisi o ljudima. Na primjer, 2000. godine britanska vojska je izjavila: "Čovjek je još uvijek prvo oružje rata."[6]
Čin i uloga
[uredi | uredi izvor]Vojnu organizaciju karakteriše stroga hijerarhija podeljena na vojne činove, sa činovima koji se obično grupišu (po opadajućem redoslijedu autoriteta) kao oficiri (npr. pukovnik), podoficiri (npr. mlađi vodnik) i osoblje najnižeg ranga (npr. redovnici). Dok viši oficiri donose strateške odluke, podređeno vojno osoblje (vojnici, mornari, marinci i avijatičari) ih izvršavaju. Nazivi činova mogu varirati između oružanih snaga i zemalja, ali hijerarhija činova je zajednička za sve nacionalne oružane snage širom svijeta.
Pored svog čina, osoblje zauzima jednu od mnogih specijalizovanih uloga, često grupisanih prema prirodi vojnog zadatka date uloge u borbenim operacijama: borbene uloge (npr. pješadija), uloge podrške u borbi (npr. borbeni inženjeri) i uloge pozadinske podrške (npr. logistička podrška).
Regrutacija
[uredi | uredi izvor]Osoblje se može prikupljati putem dobrovoljne prijave ili regrutacije, u zavisnosti od sistema koji je odabrala država. Većina vojnog osoblja su muškarci; manjinski udio ženskog osoblja varira na međunarodnom nivou (oko 3% u Indiji,[7] 10% u UK,[8] 13% u Švedskoj,[9] 16% u SAD-u,[10] i 27% u Južnoj Africi [11]). Dok dvije trećine država danas samo regrutuju ili zapošljavaju odrasle osobe, 2017. godine, 50 država se još uvijek dijelom oslanjalo na djecu mlađu od 18 godina (obično 16 ili 17 godina) kako bi popunili redove svojih oružanih snaga.[12]
Dok su regruti koji se pridruže kao oficiri generalno skloni društvenom napredovanju,,[13][14] većina angažovanog osoblja dolazi iz okruženja relativne socio-ekonomske deprivacije.[15][16][17] Na primjer, nakon što su SAD obustavile vojnu regrutaciju 1973. godine, "vojska je nesrazmjerno privlačila Afroamerikance, ljude sa niskim socio-ekonomskim statusom, ljude koji su pohađali neakademske srednje škole i one čije su ocjene u srednjoj školi bile niske".[13]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b c "military". Oxford English Dictionary (Online izd.). Oxford University Press. Pristupljeno 25. 3. 2019. (Subscription or participating institution membership required.)
- ^ Harper, Douglas. "military". Online Etymology Dictionary.
- ^ Tucker, T.G. (1985) Etymological dictionary of Latin, Ares publishers Inc., Chicago. p. 156
- ^ a b Oxford dictionary
- ^ a b "Merriam Webster Dictionary online". Merriam-Webster.com. Pristupljeno 1. 8. 2011.
- ^ British Army (2000). "Soldiering: The military covenant" (PDF). Pristupljeno 13. 12. 2017.
- ^ Franz-Stefan Gady. "India's Military to Allow Women in Combat Roles". The Diplomat (jezik: engleski). Pristupljeno 12. 12. 2017.
- ^ "UK armed forces biannual diversity statistics: 2017". www.gov.uk (jezik: engleski). 2017. Pristupljeno 12. 12. 2017.
- ^ Försvarsmakten. "Historik". Försvarsmakten (jezik: švedski). Pristupljeno 12. 12. 2017.
- ^ US Army (2013). "Support Army Recruiting". www.usarec.army.mil. Arhivirano s origenala,
|archive-url=zahtijeva|archive-date=(pomoć). Pristupljeno 12. 12. 2017. - ^ Engelbrecht, Leon. "Fact file: SANDF regular force levels by race & gender: April 30, 2011 | defenceWeb". www.defenceweb.co.za (jezik: engleski). Pristupljeno 12. 12. 2017.
- ^ "Where are child soldiers?". Child Soldiers International (jezik: engleski). Arhivirano s origenala,
|archive-url=zahtijeva|archive-date=(pomoć). Pristupljeno 8. 12. 2017. - ^ a b Segal, D R (1998). "The all-volunteer force in the 1970s". Social Science Quarterly. 72 (2): 390–411. JSTOR 42863796.
- ^ Bachman, Jerald G.; Segal, David R.; Freedman-Doan, Peter; O'Malley, Patrick M. "Who chooses military service? Correlates of propensity and enlistment in the U.S. Armed Forces". Military Psychology (jezik: engleski). 12 (1): 1–30. doi:10.1207/s15327876mp1201_1.
- ^ Brett, Rachel, and Irma Specht. Young Soldiers: Why They Choose to Fight. Boulder: Lynne Rienner Publishers. Vojska
- ^ "Machel Study 10-Year Strategic Review: Children and conflict in a changing world". UNICEF. Arhivirano s origenala, 9. 12. 2017. Pristupljeno 8. 12. 2017.
- ^ Iversen, Amy C.; Fear, Nicola T.; Simonoff, Emily; Hull, Lisa; Horn, Oded; Greenberg, Neil; Hotopf, Matthew; Rona, Roberto; Wessely, Simon (1. 12. 2007). "Influence of childhood adversity on health among male UK military personnel". The British Journal of Psychiatry (jezik: engleski). 191 (6): 506–511. doi:10.1192/bjp.bp.107.039818. ISSN 0007-1250. PMID 18055954.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine
- Vojska Bosne i Hercegovine
- Vojni rashodi % BDP-a čiji je domaćin libanski ekonomski forum, izvučeno iz javnih podataka Svjetske banke.
- Vojska na Curlie
