Vladimir Arko

Grobnica obitelji Arko na Mirogoju, rad Roberta Frangeša Mihanovića

Vladimir Arko (Zagreb, 16. rujna 1888. – Zagreb, 6. lipnja 1945.) bio je zagrebački poduzetnik.

Životopis

Hrvatski veleindustrijalac. Trgovačku akademiju završio u Zagrebu, studirao pomologiju i enologiju u Beču. Utemeljitelj tvornica špirita, alkoholne destilacije, kvasca, likera, kemikalija i emajliranog posuđa u Zagrebu. Bio je među osnivačima Zagrebačke burze (1918), predsjednik reorganizirane Trgovačko-obrtničke komore (1923–28), Zemaljskog saveza industrijalaca (1931), centrale industrijskih korporacija u Beogradu (1933), i prvi predsjednik Industrijske komore u Zagrebu (1939). Bio je i utemeljitelj narodnih novčanih zavoda.

Najprije je pripadao Demokratskoj stranci Svetozara Pribićevića, a nakon uvođenja šestosiječanjskog režima 1929., prišao je Jugoslavenskoj nacionalnoj stranci. Od 1941.-45. navodno je opskrbljivao njemačku, talijansku i hrvatsku vojsku svojim proizvodima. Gospodarsko redarstvo optužilo ga za nelegalne radnje, 1944. uhićen ali i pušten nakon intervencija. Poslije rata optužen je za suradnju s okupatorom.

Kada su ga partizanske vlasti uhitile, u svojoj je tvornici počionio samoubojstvo ispijanjem cijankalija.

Izvori

Arko, Vladimir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 3.1.2025. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/arko-vladimir>.

Vanjske poveznice

• Vladimir Arko Hrvatska tehnička enciklopedija, portal hrvatske tehničke baštine. LZMK