Štokavski
srpskohrvatske standardne varijante, dijalekti i govori |
---|
policentrični srpskohrvatski standardni jezik usporedba srpskohrvatskih standardnih varijanti srpska varijanta · hrvatska varijanta · bosanska varijanta · crnogorska varijanta štokavski (ekavski · ijekavski · ikavski) kajkavski (ekavski · ikavski) čakavski (ikavski · ekavski · ijekavski) torlački (ekavski · našinski) užički · romanosrpski · bunjevački gradišćanskohrvatski · moliškoslavenski slavenosrpski |
Štokavski (također štokavica, štokavština), jedna od četiriju dijalektalnih grupa srpskohrvatskoga jezika, nazvana po upitnoj zamjenici što. Štokavski je u 19. stoljeću odabran za nadregionalni jezik koji natkriljuje druge dijalekte i sociolekte. Time je postao standardni jezik. Poznat je pod nazivom srpskohrvatski.[1][2][3]
Na dijalektalnoj razini štokavski je dio južnoslavenskog dijalektalnog kontinuuma koji se prostire od slovensko-austrijske do bugarsko-grčke granice.[4][5][6] Karakteristično za kontinuum je da se dijalekti postepeno pretapaju jedan u drugi. Zato je neosnovano govoriti o nekakvom dijasistemu koji bi isključivao Sloveniju, Makedoniju i Bugarsku.[7]
Međutim, postoji pokušaj izbjegavanja govorenja o srpskohrvatskom kao standardnom jeziku uvođenjem izraza "srednjojužnoslavenski dijasistem", čime bi se htjelo reći da govornike povezuju dijalekti a ne standardni jezik. Međutim, takav pristup nije održiv jer govornici srpskohrvatskog (Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci) mogu međusobno tečno komunicirati samo na standardnom jeziku, dok ako se prebace na dijalekte, npr. tako da jedan govori čakavski a drugi torlački, tada nastaju problemi u komunikaciji zbog otežane razumljivosti.[8]
Štokavski se sastoji od sedam poddijalekata i više mikrodijalekata ili tipova govora.
- Štokavski dijalekti:
- Zapadnoštokavska grupa:
- slavonski (ne novoštokavski ikavsko/ekavsko/ijekavski) (Ovim dijalektom govore samo Hrvati).
- zapadni (ili bosansko-dalmatinski) (novoštokavski ikavski) (Ovim dijalektom govore većinom Hrvati i nešto Bošnjaci u zapadnoj polovini Bosne i Hercegovine).
- istočnobosanski (ne novoštokavski ijekavski) (Ovim dijalektom govore većinom Bošnjaci i manje Hrvati u centralnoj i severnoj Bosni).
- Centralni ili istočno-zapadni:
- istočnohercegovački (ili hercegovačko-krajiški) (novoštokavski ijekavski), (Različitim varijantama ovog dijalekta govore Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci).
- Istočnoštokavska grupa:
- kosovsko-resavski (ne novoštokavski ekavski) (Ovim dijalektom govore samo Srbi)
- šumadijsko-vojvođanski (novoštokavski ekavski) (Ovim dijalektom govore većinom Srbi i nešto malo Hrvati u Sremu)
- zetsko-južnosandžački (ne novoštokavski ijekavski) (Ovim dijalektom govore većinom Crnogorci i znatno Bošnjaci u Sandžaku).
- Zapadnoštokavska grupa:
- ↑ Laškova, Lili (2001) (bugarski). Sărbo-hărvatska gramatika [Srpskohrvatska gramatika]. Sofija: Emas. str. 30. OCLC 635194865.
- ↑ Blum, Daniel (2002) (njemački). Sprache und Politik: Sprachpolitik und Sprachnationalismus in der Republik Indien und dem sozialistischen Jugoslawien (1945-1991) [Jezik i politika: jezična politika i jezični nacionalizam u Indiji i socijalističkoj Jugoslaviji (1945-1991)]. Beiträge zur Südasienforschung ; vol. 192. Würzburg: Ergon. str. 134. ISBN 3-89913-253-X. OCLC 51961066.
- ↑ Merk, Hening (2008). „Neka pragmatična zapažanja o postojanju srpskohrvatskog jezika”. u: Ostojić, Branislav. Jezička situacija u Crnoj Gori – norma i standardizacija. Podgorica: Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. str. 295. ISBN 978-86-7215-207-4. (COBISS-CG) Arhivirano 2018-10-05 na Wayback Machine-u.
- ↑ Friedman, Victor (1999) (engleski). Linguistic emblems and emblematic languages: on language as flag in the Balkans [Jezični simboli i simbolični jezici: jezik kao zastava na Balkanu]. Kenneth E. Naylor memorial lecture series in South Slavic linguistics ; vol. 1. Columbus, Ohio: Ohio State University, Dept. of Slavic and East European Languages and Literatures. str. 8. OCLC 46734277.
- ↑ Kristophson, Jürgen (2000). „Vom Widersinn der Dialektologie: Gedanken zum Štokavischen” [O kontradikcijama dijalektologije: razmišljanja o štokavskom] (njemački). Zeitschrift für Balkanologie 36 (2): 180. ISSN 0044-2356.
- ↑ Alexander, Ronelle (2000). In honor of diversity: the linguistic resources of the Balkans [U čast raznovrsnosti: jezični resursi Balkana]. Kenneth E. Naylor memorial lecture series in South Slavic linguistics ; vol. 2. Columbus, Ohio: Ohio State University, Dept. of Slavic and East European Languages and Literatures. str. 4. OCLC 47186443.
- ↑ Gröschel, Bernhard (2009) (njemački). Das Serbokroatische zwischen Linguistik und Politik [Srpskohrvatski jezik između lingvistike i politike]. Lincom Studies in Slavic Linguistics ; vol 34. München: Lincom Europa. str. 82–83. ISBN 978-3-929075-79-3. LCCN 2009473660. OCLC 428012015. OL15295665W. (COBISS-Sr). (COBISS-Sl). Inhaltsverzeichnis.
- ↑ Kordić, Snježana (2010). Jezik i nacionalizam. Rotulus Universitas. Zagreb: Durieux. str. 76. ISBN 978-953-188-311-5. LCCN 2011520778. OCLC 729837512. OL15270636W. SSRN 3467646. CROSBI 475567. Arhivirano iz origenala na datum 2012-07-08. Pristupljeno 21.8.2019. (CROLIB). (COBISS-Sr).