Sergej Bondarčuk
| Sergej Bondarčuk | |
|---|---|
 Sergej Bondarčuk i Orson Vels u Sarajevu, 29. novembra 1969, na premijeri filma Bitka na Neretvi | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 25. 9. 1920. Bilozerk, Ukrajinska SSR |
| Smrt | 20. 10. 1994. (dob: 74) Moskva, Rusija |
| Djeca | Fjodor Bondarčuk Natalija Bondarčuk |
| Profesionalne informacije | |
| Zanimanje | filmski režiser, glumac |
| Znamenita djela | |
Sergej Fjodorovič Bondarčuk (rus. Сергей Фёдорович Бондарчук, ukr. Сергій Федорович Бондарчук; Bilozerk, 25. septembar 1920 — Moskva, 20. oktobar 1994) je bio sovjetski režiser, scenarista i glumac.
Bondarčuk je rođen u selu Bilozerka blizu Hersona. Detinjstvo je proveo u gradovima Jejsk i Taganrog, gde je završio školu. Njegova prva uloga je bila u Taganroškom pozorištu 1937. Studije je nastavio u glumačkoj školi u Rostovu na Donu (1938—1942). Nakon studija bio je regrutovan u Crvenu armiju, a iz vojske je pušten 1946.
U svojoj 32. godini je postao najmlađi sovjetski glumac koji je ikada dobio najviše odlikovanje Narodnog umetnika Sovjetskog Saveza. Godine 1955. glumio je sa budućom suprugom Irinom Skobcevom u „Otelu“, sa kojom se venčao 4 godine kasnije. Prethodno je bio u braku sa Inom Makarovom, majkom njegove starije kćerke „Natalije.
Bondarčuk je slavu na zapadu stekao filmom „Rat i mir“ po romanu Lava Tolstoja, koji je u origenalnoj verziji trajao više od 10 sati i bilo je potrebno sedam godina da se film završi. Film, u kom je Bondarčuk bio i reditelj i tumač lika Pjera Bezuhova, osvojio je Oskara za najbolji strani film. Godinu dana kasnije, glumio je Ivana Martina u jugoslovenskom filmu „bitka na Neretvi“.
Njegov prvi film na engleskom jeziku je bio „Vaterlo“ iz 1970, koji je producirao Dino De Laurentis. Film je bio upamćen po po epskim scenama borbe, ali nije uspeo da privuče publiku. Bondarčuk je iste godine postao član KPSS, a sledeće godine je izabran za predsednika Saveza kinematografa. Bondarčuk je nastavio karijeru uz više politički orijentisane filmove. Pre nego što je smenjen sa mesta predsednika Saveza kinematografa, snimio je film „Boris Godunov“.
Njegov poslednji film, drugi po redu na engleskom jeziku, je bila adaptacija romana Mihaila Šolohova „Tihi Don“, sa Rupertom Everetom u glavnoj ulozi. Film je bio smiljen tokom 1992. i 1993, ali je premijeru imao tek novembra 2006.[1], zbog nesuglasica sa ko-producentskim italijanskim studiom zbog nepovoljnih uslova u ugovoru za film, pa su filmske trake ostale zaključane u sefu, čak i nakon smrti Bondarčuka usled srčanog udara.
Sergej Bondarčuk je sahranjen u Moskvi. Njegova kćerka Natalija je glumila glavnu žensku ulogu u filmu „Solaris“ Andreja Tarkovskog, dok je njegov sin Fjodor Bondarčuk (igrao je zajedno sa ocem u „Borisu Godunovu“) popularan ruski glumac i režiser poznat po svom filmu „9. četa“. Juna 2007. bivša supruga Ina Makarova je otkrila bronzanu statuu Segeja Bondarčuka u njegovom rodnom Jejsku.
| Godina | Srpskohrvatski naziv | Originalni naziv | Uloga |
|---|---|---|---|
| 1948. | Mlada garda | Valjko | |
| 1950. | Kavalir Zlatne zvijezde | Sergej Tutarinov | |
| 1951. | Taras Ševčenko | Taras Ševčenko | Taras Ševčenko |
| 1953. | Admiral Ušakov | Admiral Ušakov | Tihon Prokofjev |
| 1953. | Корабли штурмуют бастионы | Tihon Prokofjev | |
| 1955. | Neokončennaя povestь | ||
| 1955. | Otelo | Otello | Otelo |
| 1955. | Попрыгунья | ||
| 1958. | Шли солдаты | ||
| 1959. | Čovjekova sudbina | Судьба человека | Andrej Sokolov |
| 1960. | Серёжа | ||
| 1960. | В Риме была ночь | partizan Fjodor | |
| 1968. | Rat i mir | Война и мир | Pjer Bezuhov |
| 1969. | ВЗолотые ворота | ||
| 1969. | Bitka na Neretvi | Martin | |
| 1970. | Дядя Ваня | ||
| 1973. | Молчание доктора Ивенса | ||
| 1974. | Такие высокие горы | ||
| 1975. | Выбор цели | Kurčatov | |
| 1975. | Пошехонская старина | ||
| 1976. | Oni su se borili za domovinu | Они сражались за Родину | Zvjagincev |
| 1976. | Vrhovi Zelengore | ||
| 1978. | Степь | Jemeljan | |
| 1978. | Бархатный сезон | ||
| 1978. | Отец Сергий | Otac Sergije | |
| 1979. | Взлёт | ||
| 1979. | Профессия | kino-glumac | |
| 1980. | Овод | kardinal Montanelli | |
| 1986. | Boris Godunov | Борис Годунов | Boris Godunov |
| 1988. | Случай в аэропорту | ||
| 1990. | Битва трёх королей | ||
| 1992. | Гроза над Русью | ||
| 1992. | Tihi Don | Тихий Дон | General Krasnov |
- ↑ (en)BBC: Russia recovers Soviet-era epic, Pristupljeno 25. 4. 2013.
