Uskršnji otok
Uskršnji otok
| |
|---|---|
| Podaci | |
| Država | Čile |
| Najveće naselje | Hanga Roa |
| Površina | 163,6 km km² |
| Najviši vrh | 507 m |
| Broj stanovnika | 5,761 |
 | |
Karta Uskršnjeg otoka
| |
Uskršnji otok, na jeziku Rapanua znan kao Rapa Nui, odnosno Isla de Pascua na španjolskom, je čileanski otok u južnom Pacifiku.
Otok je udaljen oko 3,600 km zapadno od Čilea[1], i jedan je od najnenaseljenijih otoka na svijetu. Ime je dobio zbog toga što ga je na Uskršnji dan 1722. otkrio nizozemski istraživač Jakob Roggeveen. Nalazi se na 27°09′ južne geografske širine i na 109°27′ zapadne geografske dužine, u ravnini s Čileanskim gradom Kaldere, sjeverno od Santiaga.
Otok je otprilike trokutaste forme, površine 164 km², na kom živi 8,277 stanovnika[2] od tog 7,322 stanovnika[3]živi u administrativnom centru Hanga Roa. Otok je nastao djelovanjem od tri vulkana Poike, Rano Kau i Terevaka. Čuven je po brojnim monumentalnim kamenim skulpturama - Moai, koje se nižu duž njegovih obala.
Čitav otok je jedna administrativna jedinica - Uskršnji otok.
Danas je otok poprilično pust, s biljem koje rijetko formira čak i nisko raslinje ili višu travu. Prije, otok je sadržavao mnogobrojne šume palmi te je osnovna pretpostavka da su urođenici iskoristili sve šume na otoku kako bi izradili kipove. Arheološka istraživanja pokazuju da su za izradu kipova korišteni drveni kalupi te da ih se donosilo na trenutne lokacije pomoću drvenih okvira za vrijeme obreda (Rapanuiska se tradicija metaforički odnosila na duhovnu snagu).
Još jedna činjenica je da su klimatski uvijeti za vrijeme manjeg ledenog doba (od oko 1650. do 1850.) vjerojatno još doprinjeli nestajanju šuma na otoku kao i drugim promjenama.
Prvi kontakt s Europom Uskrsni otok ostvario je 5. aprila 1722. (na Uskrsnu nedjelju) kada je Nizozemski moreplovac Jakob Roggeveen pronašao otok na kom je tad živjelo njegdje između 2,000 do 3,000 domorodaca - Rapanui, iako bi da je došao par vijekova prije vjerojatno pronašao 10,000 do 15,000 stanovnika.
Pretpostavlja se da je civilizacija Uskršnjeg otoka doživjela drastičan slom nekih 100 godina prije dolaska Nizozemaca, kao rezultat prevelike populacije, deforestacije te iskorištavanja ograničenih prirodnih resursa.
Francuski istraživač Jean François de Galaup La Pérouse posjetio je otok u 1786. doplovivši sa Rta Horn, u Čileu. Za vrijeme svog boravka na Uskršnjem otoku izradio je detaljnu kartu otoka. Kasnije, nastavio je putovanje prema Havajskim otocima, Japanu i ostatku Azije.
Do sredine 19. vijeka, populacija Rapanua je povratila oko 4,000 stanovnika. Tad je u samo 20 godina, njihov broj ponovno drastično smanjen, što zbog njihova izlova za roblje, što zbog boleština koje su ima donesli došljaci sa kopna, tako da je do 1877. prostalo samo 110 autentičnih Rapanua.
Čile je 1888. anektirao Uskršnji otok, na temelju Ugovora o aneksiji - Policarpo Toru (Tratado de Anexión de la isla) koji je vlada čileanska vlada sklopila sa Rapanuima.
Jedna od kontroverznih činjenica oko stanovnika otoka jest porijeklo moai skulpture. Brojni evropski istraživači nisu mogli prihvatiti činjenicu da su te skulpture izradili Rapanui (za koje su mislili da su suviše "divlji"). 1960-ih, Erich von Däniken objavio je teoriju da su bića sa drugih planeta, koja su nekako završila na otoku, izgradila kipove sa ultramodernim alatom. Njihovo nepostojanje danas objašnjava drugom teorijom o tome kako su u međuvremenu spašeni.
Rapa Nui zapravo nije izvorno ime otoka; skovali su ga doseljeni radnici iz Rape u Bassovom otočju, kojima je bio nalik na njihov zavičajni otok. Rapanujansko ime za Rapa Nui bilo je Te pito o te henua ("Pupak Svijeta") zbog svoje izolacije, no izgleda da i to vjerojatno proizlazi sa druge lokacije. Drugo domorodačko ime za otok je Mata ki te rangi ("Oči koje gledaju nebo").
Nedavna događanja pokazuju golem porast turizma na otoku; popraćen velikim dotokom ljudi evropskog porijekla iz Čilea koji prijete narušavanju polinezijskog porijekla otoka. Prepirke na kopnu stvorile su političke trzavice od 1980-e, gdje se dio domorodaca Rapanui protivi privatnom vlasništvu u korist tradicionalnom vlasništvu zajednice.
Internacionalni aerodrom Mataveri (IATA: IPC, ICAO: SCIP) je jedini na otoku; s pistom dugom 2903 metara procijenjena je i kao alternativna slijetna pista svemirskog programa Sjedinjenih Američkih Država u slučaju nesreće ili hitnog slučaja.
Zajedno sa svojim najbližim susjedom, sitnim otočićem Sala-y-Gomez 400 km istočnije, Uskršnji otok ekolozi smatraju odvojenom ekoregijom, zvanom Rapa Nui podtropske velikolisne šume. Malo kiše na otoku pridonjelo je uništavanju šuma. Orginalne tropske šume na otoku više ne postoje, ali paleontološka istraživanja fosila i ostataka koji su ostali ispod slojeva gdje je tekla magma ukazuju na činjenicu da je otok nekad bio obrastao drvećem, travama, šikarama i papratima. Velika palma (koja je u rodu sa Čileanskom vinskom palmom) Jubaea chilensis, bila je jedno od dominantnih drveća na otoku, zajedno sa toromiro drvetom (Sophora toromiro). Palma je do danas istrijebljena kao i toromiro (ali samo u prirodi), tako da danas cijeli otok većinom prekrivaju travnata područja (livade). Ipak, grupe naučnika i ekologa iz Kraljevskih botaničkih vrtova u Kewu i geteburških botaničkih vrtova trude se ponovo pošumiti toromiro po otoku.
- ↑ „Ubicación geográfica” (engleski). Gobernación Provincia de Isla de Pascua. Pristupljeno 26. 11. 2020.
- ↑ „Chile: Administrative Division” (engleski). City population. Pristupljeno 26.11.2020.
- ↑ „Chile: Valparaíso” (engleski). City population. Pristupljeno 26. 11. 2020.
 |  | ||
| Nematerijalna svjetska baština Čilea | |||
| 1Čileanska svjetska baština u Oceaniji, 2 Zajednička svjetska baština Čilea, Bolivije i Perua | |||
