Gustavo Gutiérrez
| Gustavo Gutiérrez | |
|---|---|
 Gustavo Gutiérrez | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 8. 6. 1928. Lima |
| Smrt | 22. 10. 2024. (dob: 96) Lima |
| Opus | |
| Znamenita djela | |
| |
Gustavo Gutiérrez-Merino Díaz (Lima, 1928. – 2024.), peruanski katolički teolog, utemeljitelj i glavni teoretičar latinoameričke teologije oslobođenja. Bio je profesor na Papinskom katoličkom univerzitetu Peru i gostujući profesor na glavnim univerzitetima Sjeverne Amerike i Europe.
Rođen je u Limi 1928. godine, sin Gustava Gutiérreza i Raquel Díaz. Pogođen osteomijelitisom tijekom svoje adolescencije, često je morao ležati u krevetu, a zatim je, od svoje dvanaeste do osamnaeste godine, bio vezan za invalidska kolica. Nakon što se oporavio, studirao je medicinu i književnost na Nacionalnom univerzitetu San Marcos (Peru) dok je djelovao u Katoličkoj akciji, gdje je razvio svoje prve skice teološke refleksije. U to je vrijeme osjetio potrebu da produbi svoje teološke studije. Svoje teološke studije izvodio je na nekoliko univerziteta u Europi gdje je stekao kontakt s nekoliko francuskih i belgijskih teologa, što mu je omogućilo da dođe u dodir s postkoncilskim teološkim raspravama o otvaranju Crkve suvremenom svijetu. U sklopu tih rasprava na njega su utjecali i teolozi kao što su Edward Schillebeeckx, Karl Rahner, Hans Küng i Johann Baptist Metz. U kontaktu i dijalogu sa svijetom protestantske teologije upoznao je duboki rad Karla Bartha i zadržao interes za druge teologe poput Jürgena Moltmanna, Dietricha Bonhoeffera i društvene znanstvenike poput Françoisa Perrouxa i njegovu ideju razvoja, te nedvojbeno s idejama Louis-Josepha Lebreta. Nastavio je studije psihologije i filozofije u Louvainu, a također doktorirao na Institutu Pastoral d'Etudes Religieuses (IPER) Katoličkog univerziteta u Lyonu. Godine 1959. zaređen je za svećenika u Europi, a zatim se vratio u Peru, gdje je imenovan župnikom u okrugu Rímac (distrito de Rímac), u Limi.
| “ | Kršćanska zajednica sve se jasnije suočava s dilemom s kojom se sada suočava cijeli kontinent: biti za ili protiv sustava, ili još suptilnije, biti za reformu ili revoluciju. | ” |
Gutiérrezova misao tvrdi da će se latinoamerička stvarnost promatrati kao „znak vremena” i da će postati temelj i pokretačk snaga jedne teologije oslobođenja u borbi protiv nepravde i tlačenja. Odatle predlaže da se teologija usredotoči na ponovno otkrivanje ljubavi prema bližnjemu kao središtu kršćanskog života i na više biblijsko razumijevanje vjere. Jedan prvi nacrt tog teološkog prijedloga je predstavljen na konferenciji „Prema teologiji oslobođenja”,[α 1] tijekom 2. susreta svećenika i laika održanog u Chimboteu između 21. i 25. jula 1968. Gutiérrez nekoliko puta citira koncilski dokument Gaudium et Spes i encikliku Populorum progressio. Prema njegovim riječima, teologija oslobođenja je izvorno nastala kao kršćanski odgovor na situaciju u kojoj živi veliki dio stanovništva LLatinske Amerike. Za njega, centar problema u Latinskoj Americi je grijeh koji se očituje u nepravednoj društvenoj strukturi. Teolog stavlja naglasak na dostojanstvo siromaha dajući prednost slavi (gloria) koju je Bog stavio u njih. U knjizi Teologija oslobođenja – Perspektive (1971.), provodi analizu biblijske percepcije siromaštva. Djelo razlikuje dva stanja siromaštva: kao „skandalozno stanje” i kao „duhovno djetinjstvo”. Gutiérrez primjećuje da dok Bog mrzi prvo, drugo cijeni. S jedne strane: « Siromaštvo je za Bibliju skandalozno stanje koje narušava ljudsko dostojanstvo i stoga je protivno Božjoj volji.» Da bi došao do ovog zaključka, Gutiérrez izvodi izvrsnu analizu osude siromaštva u Starom zavjetu, uglavnom kod proroka, te zatim u Novom zavjetu. S druge strane, siromaštvo autor predstavlja kao duhovno djetinjstvo, pozivajući se, dakako, na Matejeva i Lukina blaženstva.[α 2] Ta dva stanja siromaštva koegzistiraju u vjeri vjernika u Latinskoj Americi. Stoga u Latinskoj Americi postoji nekompatibilni binom: dok ljudi ispovijedaju ogromnu vjeru u Boga života, oni umiru kao plijen od gladi, pothranjenosti ili nepravde neprijateljskog sustava. S jedne strane je glad za Bogom, s druge glad za kruhom. Pritom, Gutiérrez u više navrata kritizira način na koji drugi narodi poimaju situaciju u „trećem svijetu”, posebice u Latinskoj Americi. Dodatno, samo kroz očitovanje predane vjere mogu se očitovati i Božji naumi za čovjeka, bez obzira na boju kože ili društveni sloj u kojem je rođen. Upravo iz tog razloga, teologija oslobođenja ima za cilj biti izraz iskustva inteligencije kršćanske vjere siromaha. Teologija oslobođenja inzistira na davanju prioriteta daru života kao vrhunskom očitovanju Boga.
Godine 1984. Sveta Stolica, pod papom Ivanom Pavlom II., kritizirala je aspekte teologije oslobođenja, posebno se osvrćući na njezino korištenje marksističke ekonomske teorije. Tadašnji Kardinal Joseph Ratzinger zatražio je od peruanskih biskupa da ispitaju Gutiérrezove spise, izražavajući zabrinutost da Gutiérrezovi argumenti utjelovljuju zabrinjavajuću „idealizaciju vjere”.[1] Kao rezultat toga, Gutiérrez i teologija oslobođenja bili su predmet vatikanskog izvješća na 36 stranica, koje je proglasilo marksizam nekompatibilnim s katoličkim učenjima.[2]
Gutiérrez je bio član Peruanske akademije za jezik, a 1993. godine dobio je Legiju časti od francuske vlade za svoj neumoran rad. Kao vrlo plodan pisac, objavio je mnoge članke u međunarodnom teološkom časopisu Concilium, čiji je bio član uredničkog odbora. U znanstvenom odboru časopisa djelovao je do posljednjih godina života, zajedno s drugim predstavnicima teologije oslobođenja.
Umro je 22. oktobra 2024. od pneumonije u Limi u 96. godini života. 24. oktobra listopada, Gutiérrezu je odobren javni sprovod u bazilici Presvete Krunice. Nekoliko trenutaka prije početka sprovoda emitiran je video prijenos pape Franje gdje je odao počast Gutiérrezu, opisujući ga kao « čovjeka Crkve koji je znao šutjeti kad je morao šutjeti, koji je znao trpjeti kad na njemu je bio red da pati, koji je znao iznijeti toliko apostolskih plodova i toliko bogate teologije. » Papin video prijenos, koji se odvijao iz Rima, pripremila je nadbiskupija Lime.[3][4][5]
- Teología de la liberación: Perspectivas (Lima, 1971.)
- Revelación y anuncio de Dios en la historia (Lima, 1971.)
- Teología desde el reverso de la historia (Lima, 1977.)
- Beber un su propio pozo. En el itinerario espiritual de un pueblo (Lima, 1983.)
- Hablar de Dios desde el sufrimiento del inocente. Una reflexión sobre el libro de Job (Lima, 1986.)
- La verdad los hará libres (Lima, 1986.)
- El Dios de la vida (Lima, 1989.)
- En busca de los pobres de Jesucristo, el pensamiento de Bartolomé de Las Casas (Lima, 1992.)
- ↑ „Gustavo Gutiérrez, father of liberation theology, dead at 96”. Angelus News. Pristupljeno 23. oktobra 2024.
- ↑ Klabier, Jeffery (July 1989). „Prophets and Populists: Liberation Theology, 1968–1988”. The Americas 46 (1): 1–5. DOI:10.2307/1007391. JSTOR 1007391.
- ↑ Tinner-Williams, Nate (24. oktobra 2024). „Fr Gustavo Gutiérrez, father of liberation theology, dead at 96”. Black Catholic Messenger. Pristupljeno 24. oktobra 2024.
- ↑ Bastante, Jesús (24. oktobra 2024). „Francisco recuerda a Gustavo Gutiérrez: "Un grande, un hombre de Iglesia, que supo sufrir cuando le tocó sufrir"” (es). Religion Digital. Pristupljeno 24. oktobra 2024.
- ↑ N., Anibal Pastor (24. oktobra 2024). „Gustavo Gutiérrez: "Un grande, un hombre de Iglesia". Así lo despidió el Papa Francisco desde Roma”. Religion Digital. Pristupljeno 24. oktobra 2024.
- „Las Casas as Theological Counteroffensive: An Interpretation of Gustavo Gutiérrez's Las Casas: In Search of the Poor of Jesus Christ”. Journal for the Scientific Study of Religion 41: 69–73. 2002. DOI:10.1111/1468-5906.00100.
- Alexander Nava (2001). The Mystical and Prophetic Thought of Simone Weil and Gustavo Gutiérrez: Reflections on the Mystery and Hiddenness of God. SUNY Press. ISBN 0-7914-5177-1.
- Robert McAfee Brown (1980). Gustavo Gutierrez: Makers of Contemporary Theology. Atlanta: John Knox Press. ISBN 0-8042-0651-1.
