Goran Bregović

Goran Bregović
Osnovne informacije
Pseudonimi	Brega
Rođenje	(1950-03-22) 22. mart 1950 Sarajevo, NR Bosna i Hercegovina, FNRJ
Žanrovi	Rock, pop-rock, folk
Zanimanje	Muzičar, kompozitor
Instrumenti	Gitara, pjevanje, bas gitara
Karijera	1969–sada
Povezani umjetnici	Bijelo dugme, Kodeksi, Jutro, Kayah, Cesária Évora, Iggy Pop
Veb-sajt	goranbregovic.rs

Goran Bregović (rođen 22. marta 1950) jest bosanskohercegovački i jugoslavenski muzičar. Najpoznatiji je kao osnivač, producent, gitarista i vođa sarajevske rock grupe Bijelo dugme. Kao vođa Bijelog dugmeta, zajedno sa Indexima i Zdravkom Čolićem ubraja se među najistaknutije predstavnike Sarajevske škole pop rocka i Jugoslavenske pop i rock scene. Kao i njegovi muzički prethodnici iz YU grupe, Bregović je koristio elemente narodne muzike sa balkanskih prostora pomiješanu sa zapadnom rock muzikom. Na taj način je napravio muzički stil koji će muzički kritičari tokom 1970-ih nazivati "pastirski rock", a koji će muzički proslaviti Sarajevo i sarajevsku muzičku scenu na cijelom prostoru bivše Jugoslavije. Nakon prestanka sa radom u Bijelom Dugmetu, počeo je komponovati muziku za filmove. Među njegovim najpoznatijim ostvarenjima je muzika za tri filma redatelja Emira Kusturice (Dom za vješanje, Arizona Dream i Podzemlje). Za muziku u filmu Dom za vješanje, Bregović je osvojio nagradu Zlatna palma na Festivalu igranog filma u Puli 1990. godine, kao i druge nagrade.

Goran Bregović je tokom svoje pet decenija duge karijere komponovao muziku za poznate svjetske pjevače, među kojima su: Sezen Aksu, Kayah, Iggy Pop, Šaban Bajramović, George Dalaras i Cesária Évora.

Biografija

Goran Bregović je rođen u Sarajevu kod oca Franje Bregovića i majke Borke Perišić. Otac mu je bio oficir JNA, a nakon razvoda roditelja Goran ostaje da živi sa majkom i dobrim dijelom je odrastao u Sarajevu.

Svirao je violinu u nižoj muzičkoj školi, ali je u drugom razredu izbačen sa obrazloženjem da je netalentovan. Njegovo muzičko obrazovanje se svelo na ono što su mu pokazivali drugovi sve dok mu majka nije kupila prvu gitaru. Potom Bregović upisuje umjetničku školu, ali ga majka ubrzo ispisuje iz te škole, te ga upisuje u saobraćajnu školu. Kao kompromis, dopušta mu da nosi dugu kosu. Po prelasku u novu školu Bregović se pridružuje školskoj grupi Izohipse kao bas-gitarista. Međutim, izbačen je i iz ove škole (ovog puta zbog lošeg ponašanja - slupao je školski Mercedes). Bregović tada upisuje gimnaziju i pristupa gimnazijskoj muzičkoj grupi Beštije u kojoj je opet svirao bas-gitaru. Sa ovim prvim muzičkim grupama stiče svoja prva iskustva kao instrumentalista. U njegovoj šesnaestoj godina napušta ga majka i Goran se mora brinuti sam za sebe svirajući narodnjake u kafani u Konjicu, radeći na gradilištu i prodavajući novine.

Na nastupu Beštija primijetio ga je Željko Bebek i pozvao da svira bas-gitaru u njegovoj grupi Kodeksi, što je Goran prihvatio. U ljeto 1969. svirali su za turiste u dubrovačkom hotelu Splendid. Potom su pozvani u Napulj da sviraju u noćnom klubu. Prihvataju poziv, ali se sa gazdom kluba razilaze u pogledu repertoara. Ipak ostaju u Napulju da sviraju po noćnim klubovima. U to vrijeme Bregović sa basa prelazi na solo gitaru, a te, 1970. godine, grupa svira u sastavu: Goran Bregović, Željko Bebek, Zoran Redžić i Milić Vukašinović. U to vrijeme su bili pod snažnim uticajem muzike grupa Led Zeppelin i Black Sabbath, za što je najzaslužniji bio Milić Vukašinović "zarazivši" ih tom vrstom muzike. Izgleda da je ovo bio razlog odlaska Željka Bebeka iz grupe u jesen 1980. godine. Krajem godine Bregovićeva majka i Redžićev brat Fadil dolaze u Napulj i odvode momke nazad u Sarajevo.

U jesen 1971. Goran upisuje studije filozofije i sociologije ali vrlo brzo odustaje. U isto vrijeme Milić Vukašinović odlazi u London tako da Bregović i Redžić počinju svirati u grupi Jutro. Tokom nekoliko slijedećih godina grupa često mijenja postave a 1. januara 1974. grupa Jutro postaje Bijelo dugme.

Bijelo dugme je sigurno najpopularniji i jedan od najutjecajnijih rock sastava svih vremena na prostoru bivše Jugoslavije. U petnaest godina rada objavili su devet studijskih, tri koncertna albuma i mnogobrojna kompilacijska izdanja. U periodu od 1974 do 1989 punili su najveće dvorane i stadione "od Vardara do Triglava" i pored mnogih bendova bili jedini koji su ujedinili baš sve strukture društva i pomirili sve ukuse. Željko Bebek, Zoran Redžić, Vlado Pravdić, Milić Vukašinović, Điđi Jankelić, Mladen Vojičić Tifa, Alen Islamović te nažalost pokojni Ipe Ivandić i Laza Ristovski su pod sigurnim Bregovićevim vodstvom ostvarili svoje maksimume na polju muzike. Goran Bregović je bio autor, producent, gitarista, idejni i poslovni strateg i jedini stalni član Bijelog dugmeta.

Nakon Bijelog dugmeta

Kako je vrijeme Bijelog dugmeta prolazilo tako je i Bregović ulazio u svijet filmske muzike. Njegov prvi projekat je bio film Emira Kusturice Dom za vješanje (1989.) koji je postigao veliki uspjeh (i film i muzika iz filma). Bregović i Kusturica nastavljaju saradnju i na Kusturičinom slijedećem filmu - Arizona Dream snimljenom 1993. (zanimljivo da je Bregovićevu muziku izvodio američki roker Iggy Pop). Sljedeći njegov projekat, muzika za film Kraljica Margo opet postiže veliki uspeh, a film je dobio dvije nagrade na Kanskom festivalu 1994. Slijedeće godine Zlatna palma osvaja Kusturičin Bila jednom jedna zemlja za koji je Bregović komponovao muziku.

Bregovićeva muzika donosi južnoslovenske i romske teme i fuzija je popularne muzike sa tradicionalnom polifonom muzikom sa Balkana, tangom i duvačkim orkestrima. Vrlo popularan u istočnoj Evropi, Bregović je nekoliko puta optuživan za krađu originalne romske i narodne muzike sa Balkana i za njeno prerađivanje i prisvajanje autorstva. Godine 1997. je radio sa turskom pjevačicom Sezen Aksu na njenom albumu "Düğün ve Cenaze". Godine 2000. Bregović je snimio album "Kayah i Bregović" sa popularnom poljskom pjevačicom Kajom, koji je u Poljskoj prodat u više od 650.000 primjeraka.

Godine 2005. učestvovao je na tri oproštajna koncerta Bijelog dugmeta.

Goran Bregović je do 2011. godine živio u Parizu sa suprugom Dženanom Sudžukom i svoje tri kćerke: Emom, Unom i Lulom. Također ima kćerku Željku (iz mladalačke veze sa plesačicom iz sarajevskog noćnog kluba), koja mu je rodila unuku Bjanku.

Od januara 2011. godine živi u Sarajevu sa svojom porodicom.

Diskografija

Sa Bijelim dugmetom

• 1974 Kad bi bio bijelo dugme
• 1975 Šta bi dao da si na mom mjestu
• 1976 Eto! baš hoću
• 1977 Koncert kod Hajdučke česme
• 1979 Bitanga i princeza
• 1980 Doživjeti stotu
• 1981 5.april '81
• 1982 Singl ploče (1974-1975)
• 1982 Singl ploče (1976-1980)
• 1983 Uspavanka za Radmilu M.
• 1984 Kosovka djevojka
• 1986 Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo
• 1989 Ćiribiribela

Solo albumi i muzika za film

• Goran Bregović (1976, PGP RTB)
• A milicija trenira strogoću (1983, Jugoton)
• Dom za vješanje (1989, Kamarad - Diskoton)
• Kuduz (1989, Diskoton)
• Les Temps des Gitans - Kuduz (1990, Kamarad - PolyGram - Komuna)
• Arizona Dream (1993, Kamarad - PolyGram - Komuna)
• La reine Margot (1994, Kamarad - PolyGram - Komuna)
• Underground (1995, Kamarad - PolyGram - Komuna)
• P.S. (kompilacija 1996, Komuna)
• Silence of the Balkans (uživo 1997, Mercury Records)
• Düğün ve Cenaze sa Sezen Aksu (1997)
• Protopsálti (Πρωτοψάλτη)- Paradéchtika (Παραδέχτηκα) (1998)
• Ederlezi (kompilacija 1998, PolyGram
• Thessaloniki - Yannena with Two Canvas Shoes sa George Dalaras (1999)
• Songbook (kompilacija 2000, Mercury Records - Universal)
• Kayah i Bregović (2000)
• Tales and songs from weddings and funerals, muzika za film (2002)
• Goran Bregovic's Karmen with a Happy End (2007- Universal)
• Alkohol (2008)
• Mustafa, muzika za dokumentarni film o Mustafi Kemalu Ataturku

Zanimljivosti

• Učestvovao na radnoj akciji „Kozara 76“ i dobio udarničku značku.
• Na Devetom kongresu Saveza socijalističke omladine Bosne i Hercegovine primio plaketu u ime grupe.
• Izbačen je iz Saveza komunista Bosne i Hercegovine zbog neredovnog dolaska na partijske sastanke.

Također pogledajte

• Bijelo dugme

Literatura

• Antikvarnica snova, Želimir Altarac Čičak, izdavač Dobra knjiga, Sarajevo 2017., ISBN 978-9958-27-384-1

Vanjski linkovi

• Zvanična stranica
• Goran Bregović na IMDb-ju