Idi na sadržaj

Hromoplast

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Boje lapova i latica pčelinje orhideje Ophrys apifera zavise od specijaliziranih organela biljnih ćelija koje se zovu hromoplasti.

Hromoplasti (grč. χρῶμα - hroma = boja + πλαστός - plastós = oblikovan) su plastidi – raznolike organele koje sintetiziraju i sadrže pigment kod fotosyntskih eukariota.[1] Prema teoriji o njihovom endosimbiotskom porijeklu, kao i ostali plastidi, uključujući i hloroplaste i leukoplaste, oni su potomci simbiotskih prokariota, najvjerovatnije cijanobakterija.[2][3][4][5][6]

Funkcija

[uredi | uredi izvor]

Hromoplasti su nađeni u plodovima, cvjetovima, korijenju i listovima sa stresnim starenjem, gdje su odgovorni za njihovu pigmentaciju, odnosno sve nijanse boja. Redovno su povezani sa velikim porastom količine karotinoida. Pretvaranje hloroplasta u hromoplaste u sazrevanju je klasičan primjer.

Općenito se nalaze u zrelim tkivima gdje su izvedenice prethodnih zrelih plastida. Plodovi i cvjetovi su najuobičajenije strukture za biosintezu karotinoida, kao i ostaliuh reakcija u kojima je uključena sinteza šećera, škroba, lipida, aromatskih spojeva, vitamina i hormona. DNK hloroplasta i hromoplasta je identična. Određene razlike DNK koje se nađu analizom putem tečne hromatografije hromoplasta krompira otkrivaju povećanu metilaciju citozina.

Glavna funkcija hromoplasta je sinteza i pohranjivanje pigmenata, kao što su narandžin karoten, žuti ksantofili i razni drugi crveni pigmenti. Kao takvi, njihova boja varira ovisno o tome koji pigment sadrže Glavni evolucijski cilj hromoplasta je vjerojatno da privuče oprašivače ili frugivore obojenih plodova, koji pomažu oplodnji i rasijavanju sjemena]]. Međutim, oni se također nalaze i u korijenima, kao što su mrkva i slatki krompir. Oni omogućavaju nakupljanje velike količine spojeva netopivih u vodi u inače vodenastim dijelovima biljaka.

Kada je listovi promjene boje u jesen, to je zbog gubitka zelenih hlorofila, što demaskira prethodno postojeće karotenoide. U ovom slučaju, proizvodi se relativno malo novih karotenoida u plastidima, a pigmenati koji su povezani sa starenjem su nešto drugačiji od aktivne konverzije u hromoplastima posmatranim u voću i cvjetovima.

Postoje neke vrste cvjetnica koje sadrže malo ili nimalo karotinoida. U takvim slučajevima, postoje plastidi koji su prisutni u laticama koji liče na hromoplaste i ponekad se vizuelno ne razlikuju. Antocijanini i flavonoidi se nalazi u ćelijskim vakuolama i odgovorni su za druge boje pigmenta.

Termin "hromoplast" se uobičajeno odnosi na bilo koji pigmentirani plastid, uglavnom da bi se razlikovao ood raznih tipova leukoplasta, plastidsa koji nemaju pigmente. U ov om smislu, hloroplasti su specifični tip hromoplasta. Ipak , "hromoplast" je mnogo češći za označavanje plastida sa pigmentom osim hlorofila.

Strukture i klasificacija

[uredi | uredi izvor]

Koristeći svjetlosni mikroskop hromoplasti se mogu razlikovati i svrstati se u četiri osnovna tipa. Prvi tip se sastoji od proteinske strome sa granulama. Drugi se sastoji od proteinskih kristala i amorfnih pigmentnih granula. Treći tip se sastoji od proteina i pigmentnih kristala. Četvrti tip je hromoplast koji sadrži samo kristale. Elektronskim mikroskopom otkriva se još više, što omogućava identifikaciju skeleta, kao što su globule, kristali, membrane, vlakna i tubule. Skelet pronađena u hromoplastIma se ne nalazi u zrelim plastidima, kada je od njih odvojen.[7]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Whatley JM, Whatley FR (1987). "When is a Chromoplast". New Phytologist. 106 (4): 667–678. doi:10.1111/j.1469-8137.1987.tb00167.x.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  2. ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  3. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  4. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  5. ^ Alberts B.; et al. (2002). Molecular Biology of the Cell, 4th Ed. Garland Science. ISBN 0-8153-4072-9. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  6. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  7. ^ Camara B, Hugueney P, Bouvier F, Kuntz M, Monéger R (1995). "Biochemistry and molecular biology of chromoplast development". Int. Rev. Cytol. 163: 175–247. doi:10.1016/s0074-7696(08)62211-1. PMID 8522420.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
pFad - Phonifier reborn

Pfad - The Proxy pFad of © 2024 Garber Painting. All rights reserved.

Note: This service is not intended for secure transactions such as banking, social media, email, or purchasing. Use at your own risk. We assume no liability whatsoever for broken pages.


Alternative Proxies:

Alternative Proxy

pFad Proxy

pFad v3 Proxy

pFad v4 Proxy