Identitet (M. Kundera)

Identitet
Autor	Milan Kundera
Originalni naziv	L'Identité
Datum izdanja	1998.

• "Ah, ne, ni jedna ljubav ne može preživjeti u šutnji."

• "Želio sam gledati tvoju vjeđu koja ti vlaži roznicu poput brisača na staklu automobila."

• "Tužna je jer se muškarci ne okreću za njom? Htio joj je reći: A ja? A ja? Ja koji te tražim na kilometarskoj plaži, ja koji izvikujem tvoje ime plačući i koji bih bio u stanju trčati za tobom po čitavu planetu?"

• "Ali kad im se ljubavno tlo izmakne ispod nogu, ona je jaka, a on slab."

• "Prijateljstvo je neophodno čovjeku za dobar rad pamćenja. Sjećati se svoje prošlosti, nositi je uza se, to je možda nužan uvjet da se sačuva, kako kažu, integritet svoga 'ja'. Da to 'ja' ne zakržlja, da sačuva svoj obujam, potrebno je zalijevati sjećanja kao cvijeće u loncu, a to zalijevanje traži stalan dodir sa svjedocima prošlosti, to jest s prijateljima. Oni su naše zrcalo; naše pamćenje; ništa ne tražimo od njih osim da s vremena na vrijeme osvjetlaju to zrcalo da bismo se u njemu mogli ogledati."

• "...čim se na tvom putu nađe drugi muškarac, ja sam tek nepotrebni predmet pridodan tvom životu."

• "Erotizam je komercijalno dvosmislen, jer premda svi priželjkuju erotski život, svi ga također mrze kao uzrok svojih nesreća, frustracija, zavisti, kompleksa, patnji."

• "Neću nikad zaboravit trenutak kad sam napustio fakultet i kad sam shvatio da su svi vlakovi otišli."

• "Kako se može mrziti i istodobno tako lahko prilagoditi onome što mrziš?"

• "Možemo sebi predbaciti neki čin, neku izgovorenu riječ, ali ne možemo sebi predbaciti osjećaj jer jednostavno nad njim nemamo nikakvu kontrolu."

• "Nije neuspjeh odreći se studija, ono čega sam se tada odrekao bile su ambicije. Odjednom sam bio čovjek bez ambicija. Izgubivši ambicije, odjednom sam se našao na margini svijeta. I što je još gore, nisam imao nikakve želje naći se drugdje. Ustoličio sam se tamo, istina u posvemašnjoj udobnosti. Ali to ne znači da se nisam smjestio na rub pada."

• "Nikad se nisam plašio umrijeti. Sada da. Ne mogu se osloboditi pomisli da nakon smrti ostajemo živi. Da biti mrtav znači živjeti u beskonačnu košmaru."

• "Osjećala se spašenom, jer Jean Marcov glas bio je glas ljubavi, glas čije je postojanje zaboravila u tim trenucima smetenosti, glas ljubavi koji je miluje i opušta, ali za koji još nije bila spremna, kao da je taj glas dolazio izdaleka, isuviše izdaleka, imala je potrebu slušati ga još neko vrijeme da bi mu mogla povjerovati."

• "Prijateljstvo kao vrijednost iznad svih drugih vrijednosti."

• "Prijateljstvo je za mene bilo dokaz da postoji nešto jače od ideologije, vjere, nacije. U Dumasovu romanu četiri prijatelja često se nalaze u suprotstavljenim taborima, prisiljeni su boriti se jedni protiv drugih. Ali to ne kvari njihovo prijateljstvo. Ne prestaju potajno pomagati jedan drugome, lukavo, ismijavajući istinu svojih tabora. Svoje su prijateljstvo stavili iznad istine, interesa, viših ciljeva, iznad kralja, kraljice, iznad svega."

• "Sloboda? Živeći svoju bijedu možete biti nesretni ili sretni. U tom se izboru sastoji vaša sloboda. Slobodni ste svoju individualnost uvaliti u kotao mnoštva s osjećajem poraza ili euforije. Naš izbor jest euforija."

• "Strah me kad trepnem, strah me da se u toj sekundi kad se moj pogled gasi na tvoje mjesto ne uvuče zmija, štakor, neki drugi muškarac."

• "Zbog čega živimo? Da bismo Bogu pribavili ljudsko meso. Jer Biblija od nas ne traži ....da tražimo smisao života. Ona od nas traži da se množimo. Volite se i množite. Shvatite dobro : smisao tog 'volite se' ne znači dakle nikako milosrdnu, suosjećajnu, duhovnu ili strastvenu ljubav, već želi jednostavno reći : 'vodite ljubav', 'parite se'...(ublažio je glas i nagne se prema njoj ) 'jebite se'! U tome i samo u tome sadržan je smisao ljudskog života. Sve ostalo su budalaštine!"