Bašar al-Asad
| Bašar al-Asad | |
|---|---|
 Bašar al-Asad 2018. godine | |
| Rođenje | 11. rujna 1965. |
| Stranka | Baasistička stranka |
| Zanimanje | državnik, političar, liječnik |
| predsjednik Sirije | |
| 17. srpnja 2000. – 8. prosinca 2024. | |
| Prethodnik | Abdul Halim Kadam (v.d.) |
| Nasljednik | – |
| Tajnik sirijske frakcije Baasističke stranke | |
| 20. lipnja 2000. – 8. prosinca 2024. | |
| Prethodnik | Hafez al-Asad |
Bašar al-Asad (11. rujna 1965.) bivši je predsjednik Sirije i tajnik sirijske frakcije Baasističke stranke. Svrgnut je s vlasti nakon 24 godine neprekidne vladavine kada su oporbeni pobunjenici zauzeli glavni grad Damask.[1]
Asad je rođen u Damasku. Njegov otac Hafez al-Asad bio je predsjednik Sirije od 1971. do 2000. godine. Kao mladić nije se zanimao ni za politička ni za vojna pitanja. Osnovnu i srednju naobrazbu stekao je u školi al-Hurija u Damasku, gdje se nastava odvija na arapskom i francuskom jeziku. Godine 1982., je maturirao i upisao se na Medicinski fakultet Sveučilišta u Damasku. Nakon diplomiranja 1988. godine, zaposlio se kao vojni liječnik u najvećoj vojnoj bolnici Tišrin u okolici Damaska. Četiri godine poslije upisao je postdiplomski studij u Western Eye Hospital u Londonu. Godine 1994. unovačen je u vojsku. Upisao se na vojnu akademiju u Homsu, a u siječnju 1999. godine dobio je čin pukovnika. Već 1998. godine preuzeo je sirijski Libanonski slučaj.
U prosincu 2000. godine oženio je Asmu al-Asad (rođ. Akras). Godine 2000. na referendumu za predsjednika Asad nije imao suparnika te je dobio 97,2 % glasova. Godine 2007. na referendumu dobiva 97,6 % glasova. Njegovu vanjsku politiku obilježile su kritike prema Sjedinjenim Državama i Izraelu. Pod Asadom, gospodarstvo Sirije pomalo se liberaliziralo, no država i dalje ima veliki udio vlasništva u tvrtkama. Veća privatizacija dogodila se u naftnoj industriji.
Godine 2011. izbili su prosvjedi na kojima je dio prosvjednika zahtijevao reforme, no većina prosvjednika nije tražila njegovu ostavku. Većina prosvjednika odazvala se Asadovom pozivu da sudjeluju na parlamentarnim izborima u svibnju 2012. godine, dok je drugi dio, vođen Sirijskim nacionalnim vijećem pokrenulo oružanu borbu protiv njega koja je eskalirala u građanski rat. Sirijsko nacionalno vijeće (SNC), zajedno s najsnažnijom militantnom frakcijom, tzv. Slobodnom sirijskom vojskom i mnogim drugim srodnim militantnim organizacijama, dobili su široku političku, financijsku i vojnu potporu SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Turske, Francuske te Saudijske Arabije, Izraela, Katara, UAE-a i Kuvajta.[2][3][4] Asad je dobio snažnu potporu Irana, Kine i Rusije i žestoku kritiku od članica NATO-a, poglavito zbog upotrebe kemijskog oružja, poput klora i sarina.[5] Tijekom 2012. godine, osnovane su Nacionalne obrambene snage, koje je prema procjenama sačinjavalo oko 100 000 dobrovoljaca obaju spolova te koje su se borile na strani Asadovog režima.
Na izborima 2014. godine, uz prisustvo međunarodnih promatrača iz 32 zemlje, Bašar al-Asad je osvojio 88,7 % glasova, dok je stopa izlaznosti na izbore iznosila 73,42 %.[6][7][8] Iako su međunarodni promatrači potvrdili ispravnost izbora, vrhovni zapovjednik NATO-a, SAD, kao i zemlje članice NATO-a smatrale su izbore "nevažećim" i "nedemokratskim" zahtijevajući odlazak trenutnog predsjednika i postavljanje marionetske vlade.[9][10][11][12]
Dana 8. prosinca 2024. godine, pobunjenici i pripadnici oporbenih stranaka u Siriji zauzeli su glavni grad Sirije, Damask, nekoliko sati nakon što je Asad napustio državu avionom. Ruski ambasador međunarodnim organizacijama Mihail Uljanov izjavio je da će Asadu i njegovoj obitelji biti pružen azil u Rusiji.[1]
- ↑ a b Al-Khalidi, Suleiman. 8. prosinca 2024. Syrian rebels topple President Assad, prime minister calls for free elections. Reuters. Pristupljeno 8. prosinca 2024.
- ↑ US-NATO Sponsored “Free Syrian Army” is Falling Apart. Government Forces Have the Upper Hand
- ↑ ‘US clearly favors Assad's overthrow’
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. veljače 2014. Pristupljeno 29. siječnja 2014. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Deutsch, Anthony. 9. prosinca 2024. Assad's fall brings 'the moment' to rid Syria of chemical weapons. Reuters. Pristupljeno 9. prosinca 2024.
- ↑ http://www.advance.hr/vijesti/rezultati-predsjednickih-izbora-u-siriji-bashar-al-assad-pobijedio-s-88-7-glasova/
- ↑ https://www.rt.com/news/163696-assad-win-president-syria/
- ↑ http://www.reuters.com/article/uk-syria-crisis-election-assad-idUSKBN0EF21C20140604#HoQP6j0moIqvW7Pp.97
- ↑ http://english.alarabiya.net/en/News/middle-east/2014/06/03/Voting-starts-in-Syria-presidential-poll.html
- ↑ http://www.reuters.com/article/us-syria-crisis-idUSBREA440R220140505#3LeBf3BHzT2MXECt.97
- ↑ https://www.rt.com/op-edge/159156-usa-against-elections-in-syria/
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. prosinca 2015. Pristupljeno 9. prosinca 2015. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)