Chlorophyceae
| Chlorophyceae | |
|---|---|
 Gonium pectorale, porodica Goniaceae. | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Chlorophyta |
| Poddivizija: | Chlorophytina |
| Razred: | Chlorophyceae Wille, 1884 |
| Baze podataka | |
Chlorophyceae, razred zelenih algi. Podijeljen je na 6 imenovanih redova, plus incertae sedis i 3 681 vrsta.[1]
Chlorophyceae su velika i važna skupina slatkovodnih zelenih algi. Uključuju neke od najčešćih vrsta, kao i mnoge članove koji su važni i ekološki i znanstveno.[2]
Postoje mnogobrojni rodovi i preko 4100 živih vrsta kloroficeja. Dolaze u velikom izboru oblika, uključujući jednostanične vrste koje slobodno plivaju, kolonije, jednoćelijske bez biča, filamente i još mnogo drugih. Također se razmnožavaju na razne načine, iako svi imaju haploidan životni ciklus, u kojem je samo stanica zigote diploidna. Zigota će često služiti kao spora u mirovanju, sposobna ležati uspavano usprkos potencijalno štetnim promjenama okoliša kao što je isušivanje.[2]
Chlorophyceae uključuje tri glavne skupine koje se prvenstveno razlikuju po osnovnim razlikama u rasporedu njihovih flagela.[2]
Možda najpoznatije i najvažnije kloroficeje su Chlamydomonadaceae i Volvocaceae. Oboje su važni organizmi za istraživanje u biološkim laboratorijima. Chlamydomonas, iako sićušna i jednostanična, bila je korisna u bezbrojnim studijama, uključujući slatkovodnu ekologiju, diobu stanica, fiziologiju, genetsku strukturu i funkciju i genomsku evoluciju.[2]
Ništa manje nisu važne ni Chlorellales, posebno Chlorella. Iako je u ovom rodu poznato samo desetak vrsta, igra važnu ulogu kao endosimbiont unutar tkiva drugih organizama. Spužve, polipi, trepetljikaši i krednjaci mogu udomiti Chlorellu iznutra, osiguravajući dom algi u zamjenu za njezine fotosintate. Nedavno je ova sićušna alga postala popularna kao "zdrava hrana" zbog svojih koncentriranih proteina i klorofila, a sada se komercijalno uzgaja u velikom broju, posebno u Aziji.[2]
Uobičajene su i mnoge druge vrste Chlorophyceae. Oedogonium raste u slatkim vodama diljem svijeta, obično pričvršćen za druge biljke ili alge; bio je predmet intenzivnog proučavanja zbog svoje neobične metode diobe stanica. Vrste Chlorococcales (nekad priznati red) često se nalaze u tlu ili blatu, a neke, kao što je Apatococcus, mogu se naći kako rastu u svijetlozelenim mrljama na zidovima i stranama drveća gdje prevladavaju vlažni uvjeti.[2]
Najstariji fosili koji podsjećaju na kloroficeje potječu iz proterozojske formacije Bitter Springs u središnjoj Australiji. Nema dovoljno očuvanosti za čvrstu identifikaciju ovih fosila, ali druge višestanične alge poznate su iz tog vremena (Butterfield et al. 1988), tako da identifikacija nije nerazumna.[2]
Vjerojatnije je da su fosili ove skupine pronađeni u stijenama srednjeg devona u državi New York (Baschnagel 1966). Među njima je Paleooedogonium, fosil koji zapanjujuće sliči modernom Oedogoniju. Prisutnost ovog fosila i onih drugih slatkovodnih zelenih algi u devonu sugerira da je skupina u to vrijeme bila prilično raznolika.[2]
Poznati su i tercijarni fosili modernih kloroficejskih rodova, kao što su Scenedesmus u Chlorellales (Fleming 1989), Pediastrum i Botryococcus (Gray 1960) i Tetraedon (Goth et al. 1988). Vjeruje se da je posljednji od njih važna komponenta u formiranju uljnih škriljevaca tercijara, poput onih u Messelu, Njemačka.[2]
- Chaetopeltidales C.J.O'Kelly, Shin Watanabe, & G.L.Floyd 15
- Chaetophorales Wille 220
- Chlamydomonadales F.E.Fritsch 2048
- Chlorophyceae incertae sedis 58
- Oedogoniales Heering 787
- Sphaeropleales Luerssen 990