Dolina Orhona
| Kulturni krajolik doline Orhona | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država |  Mongolija |
| Godina uvrštenja | 2004. (28. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | ii, iii, iv |
| Ugroženost | — |
| Poveznica | UNESCO:1081 |
| Koordinate | 47°33′24″N 102°49′53″E / 47.55667°N 102.83139°E |
  Dolina Orhona Lokacija doline Orhona u Mongoliji | |
Dolina Orhona se prostire duž obala rijeke Orhon u središnjoj Mongoliji, oko 360 km zapadno od glavnog grada Ulan Batora.
Dolina Orhona je stoljećima bila sjedištem stepskih vladara Mongolije (i šire) o čemu svjedoče najstariji runski natpisi vladara Göktürk Carstva iz 8. stoljeća, Bilge Kana. Njegova nomadska prijestolnica (Ördü), se nalazila u sjenci svete planine Ötüken (za koju se vjerovalo kako je dom duhova-predaka kagana i begova i kako zahvaljujući njezinim zrakama vladari dolaze na vlast[1]), oko 40 km sjeverno od stele s natpisima. Kada je dolinom domirao narod Kidani steli je dodan prijevod na još tri jezika kako bi se zabilježile njihove zasluge.
Pored turkijskih spomenika gokturskih vadara, Bilge Khana i Kul Tigina, i spomenutih orhonskin natpisa, u Dolini Orhona nalaze se i brojni drugi povijesni spomenici:
- Ostaci Khar Balgasa, prijestolnice Ujgurskog kaganata iz 8. stoljeća.
- Ruševine Karakoruma, prijestolnice Džingis-kana, prvog vladara Mongolskog Carstva.
- Samostan Erdene Zuu, prvi budistički samostan u Mongoliji kojeg je djelomice uništila komunistička vlast 1937. – 40.
- Pustinja (samostan) Tuvhun na 2,600 metara nadmorske visine, također dijelom uništen
- Ostaci mongolske palače na brdu Doit iz 13. i 14. stoljeća; vjerojatno rezidencija Ögedei Kana.
Zbog toga je kulturni krajolik doline Orhona upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2004. godine.[2]
-
Rekonstrukcija negdašnjeg izgleda Karakoruma -
Ostaci zapadnih vrata Khar Balgasa -
Samostan Erdene Zuu -
Hramovi samostana Erdene Zuu u Karokorumu -
Moderna rekonstrukcija "fontane srebrnog drveta" iz palače u Xanadu (Karakorum)
- ↑ Herbert Franke, The Cambridge History of China, Cambridge University Press, 1994. ISBN 0521214475. str. 347.
- ↑ Dolina Orhona na UNESCO-ovim stranicama 28. lipnja 2011. (engl.) Preuzeto 3. kolovoza 2011.
| ||||||||||||||||||||
