Prijeđi na sadržaj

Kruševska republika

Izvor: Wikipedija
Zastava republike i čete.

Kruševska republika (bugarski i makedonski : Kruševska Republika, Kruševska Republika ; Aromanski: Republica di Crushuva)[1] bila je kratkotrajni politički subjekt koji su 1903. godine proglasili pobunjenici iz Tajne makedonsko-jedrenske revolucionarne organizacije (IMRO) u Kruševu tijekom protuosmanskog Ilindenskog ustanka.

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Kruševljani beskućnici pred ruševinama grada. Što se tiče bijega bugarske četvrti od uništenja, sumnjalo se na podmićivanje,[2] ili eventualno na strah od eksplozije tamo uskladištenog streljiva [3]
Događaji u Kruševu kako ih je vidio američki New York Times; 14. kolovoza 1903.

Početkom 20. stoljeća, Kruševo je bilo naseljeno slavenskim stanovništvom, Cincarima i pravoslavnim Albancima, pri čemu su stanovnici grada bili etnoreligiozno podijeljeni između raznih osmanskih mileta, pri čemu su grčki patrijaršisti bili najveća zajednica, zatim bugarski egzarhisti i Ullah millet (Cincari).[4][5] Prema statistici etnografa Vasila Kančova na temelju jezične pripadnosti, tada je stanovništvo grada brojalo: 4.950 Bugara, 4.000 Vlaha (Cincara) i 400 pravoslavnih Albanaca.[6]

Dana 3. kolovoza 1903. pobunjenici su zauzeli grad Kruševo u vilajetu Manastir Osmanskog Carstva (današnja Sjeverna Makedonija) i uspostavili revolucionarnu vladu.[7] Tijelo je postojalo samo 10 dana: od 3. do 13. kolovoza, a na čelu mu je bio Nikola Karev.[8][9] Bio je snažan ljevičar, odbacivao je nacionalizam etničkih manjina i favorizirao saveze s običnim muslimanima protiv sultanata, kao i podržavajući ideju Balkanske federacije.[10]

Među različitim etnoreligijskim skupinama (miletima) u Kruševu je izabrano Republičko vijeće od 60 članova – 20 predstavnika iz tri skupine: Cincari, Bugari egzarhisti i Grčki patrijaršisti.[11][12][13][14] Vijeće je izabralo i izvršno tijelo – privremena vlada – sa šest članova (po 2 iz svake spomenute skupine),[15] čija je dužnost bila promicanje zakona i reda te upravljanje zalihama, financijama i medicinskom skrbi. Pretpostavljeni " Kruševski manifest " objavljen je prvih dana nakon proglašenja.[16][17] Napisao ga je Nikola Kirov, a u njemu su izneseni ciljevi ustanka, pozivajući muslimansko stanovništvo da udruži snage s privremenom vladom u borbi protiv osmanske tiranije, za postizanje slobode i neovisnosti.[18] I Nikola Kirov i Nikola Karev bili su članovi Bugarske radničke socijaldemokratske stranke, odakle su izveli ove ljevičarske ideje.[19]

Međutim, pojavio se problem etničke identifikacije.[20] Karev je sve članove mjesnog vijeća nazvao " braćom Bugarima ", dok su ustanici IMRO-a izvjesili bugarske zastave, ubili pet grčkih patrijarha, optuženih da su bili osmanski špijuni, a potom su napali lokalne Turke i albanske muslimane.[21] Sve dok je grad bio pod kontrolom bugarskih komitadžija, patrijarhalna većina bila je sumnjičena i terorizirana. Osim egzarhističkih Cincara, [22] koji su bili bugarofili,[23][24] (kao što je Pitu Guli i njegova obitelj), većina članova drugih etnoreligijskih zajednica odbacila je IMRO kao probugarsku.[25][26]

Isprva iznenađena ustankom, osmanska vlada poduzela je izvanredne vojne mjere da ga uguši. Četa Pitu Gulija pokušala je obraniti grad od osmanskih trupa koje su dolazile iz Bitole. Cijela družina i njihov vođa (vojvoda) su izginuli. Nakon žestokih borbi kod Mečkinog Kamena, Osmanlije su uspjele uništiti Kruševsku Republiku, čineći zvjerstva nad pobunjeničkim snagama i lokalnim stanovništvom.[27] Kao rezultat pucnjave, grad je bio djelomično zapaljen.[28] Nakon pljačke grada od strane turskih trupa i albanskih bašibozuka, osmanske vlasti su poslale Kruševljanima na potpisivanje deklaraciju u kojoj se navodi da su bugarske komitadžije počinile zločine i opljačkale grad. Nekolicina građana ga je potpisala pod pritiskom.[29]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Bana Armâneascâ - Nr39-40. Bana Armâneascâ.
  2. ↑ Brown (2018), str. 71.
  3. ↑ Dragi Ǵorǵiev, Lili Blagaduša, Documents Turcs sur l'insurrection de St. Élie provenants du fonds d'archives du Sultan "Yild'z", Arhiv na Makedonija, 1997, p. 131.
  4. ↑ Miller (2013), str. 446.
  5. ↑ Kahl (2002), str. 148.
  6. ↑ Васил Кънчов. „Македония. Етнография и статистика". София, 1900, стр. 240 (Kanchov, Vasil. Macedonia – ethnography and statistics Sofia, 1900, pp. 39–53).
  7. ↑ Rossos (2013), str. 109.
  8. ↑ Ristovski (2009), str. 767.
  9. ↑ Bechev (2009), str. 114.
  10. ↑ "Ipak, bilo bi nategnuto u makedonskom socijalizmu vidjeti izraz nacionalne ideologije... Teško je ovdašnju socijalističku artikulaciju nacionalnog i socijalnog pitanja s kraja 19. i početka 20. stoljeća u cijelosti staviti pod kategorije današnjeg makedonski i bugarski nacionalizam. Ako bugarski povjesničari danas osuđuju "nacionalno-nihilističke" pozicije te skupine, njihovi makedonski kolege izgleda frustrirani činjenicom da nije bila dovoljno "svjesna" posebnog etničkog karaktera Makedonaca." Entangled Histories of the Balkans – Volume Two, Roumen Daskalov, Diana Mishkova, Brill, 2013, ISBN 9004261915, p. 503.
  11. ↑ Kostov (2010), str. 71.
  12. ↑ De Soto i Dudwick (2000), str. 36–37.
  13. ↑ Tanner (2004), str. 215.
  14. ↑ Brown (2003), str. 81–82.
  15. ↑ Diana (2009), str. 124.
  16. ↑ Kirov-Majski je pisao o povijesti IMRO-a i napisao je 1923. dramu "Ilinden" na dijalektu svog rodnog grada (Kruševo). Predstava je jedini izravni izvor koji sadrži Kruševski manifest, programsko obraćanje pobunjenika susjednim muslimanskim selima, koji se redovito citira u modernoj makedonskoj povijesti i udžbenicima. Dimitar Bechev Historical Dictionary of North Macedonia, Rowman & Littlefield, 2019, ISBN 1538119625, p. 166.
  17. ↑ Povijesna autentičnost Kruševskog manifesta je osporena. Nema sačuvanog originala, a ovaj ulomak iz Kirovljeve drame iz 1923. godine komunistički partizani u Vardarskoj Makedoniji tijekom Drugog svjetskog rata proglasili su potpuno autentičnim. Objavili su ga kao zaseban Proglas stožera kruševačkih ustanika. Za više pogledajte: Keith Brown, The past in question: modern Macedonia and the uncertainties of nation, Princeton University Press, 2003, ISBN 0-691-09995-2, p. 230.
  18. ↑ Kolstø (2005), str. 284.
  19. ↑ MacDermott (1978), str. 387.
  20. ↑ Čak se pokušalo formirati svojevrsnu revolucionarnu vladu koju je vodio socijalist Nikola Karev. Proglašen je Kruševski manifest kojim se stanovništvo uvjerava da je ustanak protiv sultana, a ne protiv muslimana općenito, te da će biti uključeni svi narodi. Kako su stanovništvo Kruševa dvije trećine činili helenizirani "Vlasi" (Cincari) i patrijarhalni Slaveni, ovo je bio mudar potez. Unatoč tim obećanjima, pobunjenici su posvuda izvjesili bugarske zastave i na mnogim mjestima ustanak je uključivao napade na muslimanske Turke i Albance koji su se sami organizirali za samoobranu." Who are the Macedonians? Hugh Poulton, C. Hurst & Co. Publishers, 1995, ISBN 1850652384, p. 57.
  21. ↑ Brown (2016), str. 149. Pogreška u predlošku sfnp: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFBrown2016 (pomoć)
  22. ↑ Aromanska svijest nije se razvila sve do kasnog 19. stoljeća, a bila je pod utjecajem uspona rumunjskog nacionalnog pokreta. Kao rezultat toga, bogati, urbanizirani osmanski Vlasi bili su kulturno helenizirani tijekom 17. i 19. stoljeća, a neki od njih su bugarizirani tijekom kasnog 19. i ranog 20. stoljeća. stoljeća. Raymond Detrez, 2014, Historical Dictionary of Bulgaria, Rowman & Littlefield, ISBN 1442241802, p. 520.
  23. ↑ Коста Църнушанов, Македонизмът и съпротивата на Македония срещу него, Университетско изд. "Св. Климент Охридски", София, 1992, стр. 132.
  24. ↑ Андрей (1996), str. 60–70.
  25. ↑ Rossos (2013), str. 105.
  26. ↑ Jowett (2012), str. 21.
  27. ↑ Liotta (2001), str. 293.
  28. ↑ Phillips (2004), str. 27.
  29. ↑ Gross (2018), str. 128.

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Андрей, Даниела. 1996. Големите власи сред българите: ономастична просопография (bugarski). Знак`94. ISBN 978-954-8709-08-8
  • Bechev, Dimitar. 2009. Historical Dictionary of the Republic of Macedonia. Scarecrow Press. ISBN 978-0-8108-6295-1
  • Brown, Keith. 2003. The Past in Question: Modern Macedonia and the Uncertainties of Nation. Princeton University Press. ISBN 0-691-09995-2
  • Brown, Keith. 2018. The Past in Question: Modern Macedonia and the Uncertainties of Nation. Princeton University Press. ISBN 978-0691188430
  • Daskalov, Roumen; Mishkova, Diana. 2013. Entangled Histories of the Balkans - Volume Two: Transfers of Political Ideologies and Institutions. Brill. ISBN 978-90-04-26191-4
  • De Soto, Hermine G.; Dudwick, Nora. 2000. Fieldwork Dilemmas: Anthropologists in Postsocialist States. Univ of Wisconsin Press. ISBN 978-0-299-16374-7
  • Frusetta, James. 2004. Common Heroes, Divided Claims: IMRO Between Macedonia and Bulgaria. Ideologies and National Identities. Central European University Press. ISBN 978-963-9241-82-4
  • Gross, Feliks. 2018. Violence in politics: Terror and political assassination in Eastern Europe and Russia. Walter de Gruyter GmbH & Co KG. ISBN 978-3-11-138244-9
  • Jowett, Philip. 20. ožujka 2012. Armies of the Balkan Wars 1912–13: The priming charge for the Great War. Bloomsbury. ISBN 978-1-84908-419-2
  • Kahl, Thede. 2002. The Ethnicity of Aromanians after 1990: the Identity of a Minority that Behaves like a Majority. Ethnologia Balkanica. LIT Verlag Münster. 6: 145–169
  • Kolstø, Pål. 2005. Myths and boundaries in south-eastern Europe. Hurst & Co. ISBN 1850657726
  • Kolstø, Pål. 2016. Strategies of Symbolic Nation-building in South Eastern Europe. Routledge. ISBN 978-1-317-04936-4
  • Kostov, Chris. 2010. Contested Ethnic Identity: The Case of Macedonian Immigrants in Toronto, 1900–1996. Peter Lang. ISBN 978-3-0343-0196-1
  • Liotta, P. H. 2001. Dismembering the State: The Death of Yugoslavia and why it Matters. Lexington Books. ISBN 978-0-7391-0212-1
  • MacDermott, Mercia. 1978. Freedom Or Death: The Life of Gotsé Delchev. Pluto Press. ISBN 0904526321
  • Miller, Marshall Lee. 1975. Bulgaria During the Second World War (engleski). Stanford University Press. ISBN 978-0-8047-0870-8
  • Miller, William. 2013. Ottoman Empire and Its Successors 1801–1927: With an Appendix, 1927–1936. Cambridge University Press. ISBN 978-1-107-68659-5
  • Diana, Mishkova. 2009. We, the People: Politics of National Peculiarity in Southeastern Europe. Central European University Press. ISBN 978-963-9776-28-9
  • Palairet, Michael. 2016. Macedonia: A Voyage through History (Vol. 2, from the Fifteenth Century to the Present). Cambridge Scholars. ISBN 978-1-4438-8849-3
  • Phillips, John. 2004. Macedonia: Warlords and Rebels in the Balkans. I.B. Tauris. ISBN 0857714511
  • Rossos, Andrew. 2013. Macedonia and the Macedonians: A History. Hoover Press. ISBN 978-0-8179-4883-2
  • Roudometof, Victor. 2002. Collective Memory, National Identity, and Ethnic Conflict. Bloomsbury Academic. ISBN 978-0-2759-7648-4
  • Ristovski, Blaže. 2009. Macedonian Encyclopedia (makedonski). Macedonian Academy of Sciences and Arts. ISBN 978-6-0820-3023-4
  • Tanner, Arno. 2004. The Forgotten Minorities of Eastern Europe: The history and today of selected ethnic groups in five countries. East-West Books. ISBN 952-91-6808-X
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Kruševska_republika&oldid=7052429"
pFad - Phonifier reborn

Pfad - The Proxy pFad of © 2024 Garber Painting. All rights reserved.

Note: This service is not intended for secure transactions such as banking, social media, email, or purchasing. Use at your own risk. We assume no liability whatsoever for broken pages.


Alternative Proxies:

Alternative Proxy

pFad Proxy

pFad v3 Proxy

pFad v4 Proxy