Starosaski jezik – Wikipedija

Starosaski jezik (ISO 639-3: osx; Altnieder-deutsch), povijesni zapadnogermanski jezik ingveonske skupine kojim su od 8. ili 9. do 12 stoljeća govorila saska plemena na području današnje sjeverne Njemačke između Rajne i Labe te između Sjevernog mora i gorja Harz.^[1]

Iz njega se razvio srednjodonjonjemački jezik [gml], čiji su nasljednici suvremeni donjosaski jezici u današnjoj Nizozemskoj i susjednoj Njemačkoj.^[2]

Izvori

anglijski	engleski (afroamerički engleski • afroamerički dijalekt • jingliš • srednjoengleski • staroengleski) • fingalijski • škotski (stariji škotski) • yola

frizijski	starofrizijski — istočnofrizijski (saterlandski frizijski) • sjevernofrizijski • zapadnofrizijski

starofranački — afrikaans • flamanski • limburški • nizozemski (srednjovjekovni nizozemski) • zelandski

povijesno:	staronordijski

zapadnoskandinavski	ferojski • islandski • norn † • norveški (staronorveški)

istočnoskandinavski	danski (jutski • ostali dijalekti) • švedski (älvdalski • dalekarlijski • gutnijski • skonski • jemtlandski • ostali dijalekti)

gotski † • burgundijski † • vandalski †

† – izumrli jezici; kurziv – povijesne inačice; (zagrade) – inačica jezika prije zagrada