Svjetska financijska kriza 2007. - 2008.
Financijska kriza 2007. - 2008. godine označava krizu bankarstva i novčarstva, koja je počela u rano ljeto 2007. godine krizom tržišta nekretnina u Sjedinim Američkim Državama (U SAD-u pod imenom "Subprime kriza", eng. Subprime crisis).
Ova kriza se izražava u globalnim gubitcima i stečajima tvrtki iz financijskog sektora, a od kraja 2008., i velikoga broja stečaja u realnom gospodarstvu.
Uzrok krize je uglavnom bio brzi pad cijena nekretnina u SAD-u koje su se nakon dugoga razdoblja rasta cijena razvile u nerealnim razmjerima.
Istodobno sve više i više dužnika nisu više u stanju podmiriti obaveze kredita: djelomično zbog rasta kamatne stope i dijelom zbog manjka prihoda. Obzirom na preprodaje kredita (securitizacija) bankama u cijelom svijetu, kriza se proširila u globalnu financijsku krizu.
U početku su tim problemima bili pogođeni uglavnom subprime krediti, koji su bili namijenjeni za kreditiranje osoba s niskim dohodcima i niskim bonitetom. Subprime kriza nije uzrok krize, nego je označila početak i prisilila je vlast SAD-a za preuzimanje kontrole na dvijema najvećim hipotekarnim bankama države.
U siječnju 2009. godine međunarodni monetarni fond računa da svota koju treba otpisati kao gubitak bankarskog sustava na kredite vrijednosnica u SAD-u iznosi 2,2 bilijuna dolara.
Krizi je prethodilo dugo razdoblje relativno niskih realnih i nominalnih kamatnih stopa. Međutim treba i napomenuti da su kamatne stope od 80-ih godina u svijetu veće od stope rasta bruto domaćeg proizvoda, što je moglo pridonijeti izuzetno dinamičnim razvoju globalnih financijskih tržišta.
Velika novčana štednja u velikom dijelu svijeta tražila je mogućnost isplativog uglaganja na financijskim tržištima i to je dovelo do (iz današnjeg kuta gledanja), podcijenjivanja rizika ulaganja povezanog s hipotekarnim kreditima.
Nakon velikog pada vrijednosti dionica tijekom nastanka dot-com krize središnja američka banka je za stimulaciju američkog gospodarstva snizila kamatne stope na vrlo nisku razinu.
S tim niskim kamatima počeo je ubrzani rast cijena nekretnina u SAD. Dodatno je djelovao i vanjskotrgovinski deficit u SAD koji je bio financiran novčanim sredstvima tržišta kapitala.
Kina je značajne dijelove viška prihoda od izvoza ulagala u vrijednosnice Sjedinjenih Država, što je snizilo efektivnu godišnju kamatnu stopu državnih vrijednosnica.
Politika niskih kamatnih stopa je provedena također u velikom dijelu drugih industrijski razvijenih zemalja.
Zbog niske kamatne stope osobama s nižim prihodima bilo je omogućeno priuštiti si dom. Bodreni takvom politikom, banke su odobravale kredite s promjenjivom kamatnom stopom zajmoprimcima s umjerenim ratingom. Zbog niske kamatne stope, rate su u početku bile male. Rizik od povišenja kamatne stope snosili su dužnici, čega oni često nisu bili svjesni pri dizanju kredita.
Zbog rasta potražnje, rasle su cijene nekretnina. Banke su koristile taj razvoj da bi dužnicima nudile dodatne kredite. Uz stalni rast cijena nekretnina, u slučaju nesolventnosti dužnika, kredit je banka mogla namiriti iz prodaje imovine uz višu tržišnu vrijednost. Banke su se osjećale sigurnima, a uz rast cijena dužnici su vjerovali, da u hitnim slučajevima mogu preprodati nekretninu s dobitkom i vratiti dug hipoteke.
Gradnja velikoga broja nekretnina dovela je do preporoda građevinarstva i rasta potrošačke potražnje.
Usporavanje gospodarstva SAD-a od 2005. godine, te naknadno povećanje kamatne stope središnje američke banke na do 5,25% u lipnju 2006 je izazvalo lančanu reakciju. Zajmoprimci s niskim dohodcima nakon povećanih stopa promjenjivih kredita nisu više mogli vraćati hipoteke i morali su prodavati svoje kuće. Rastući broj nekretnina na prodaji, koji je kulminirao u srpnju 2006., doveo je do pada vrijednosti nekretnina. Nesolventnost dužnika je tada dovela i banke i investitore do gubitaka. U proljeće 2007. u Sjedinjenim Državama nekoliko desetaka banaka, koje su bile specijalizirane na financiranje ove vrste kredita nekretnina, predale su zahtjev za stečaj.
Stečaj Lehman Brothersa 15. rujna 2008. na svjetskom međubankovnom tržištu je doveo do vrste paralize.
Od prosinca 2007., Europska središnja banka je ponudila više od 180 milijardi dolara za ublažavanje financijskih napetosti. Dana 8. listopada 2008. sedam od vodećih banaka, uključujući Bank of England i Swiss National Bank smanjile su kamatne stope. Europska središnja banka smanjila je 6. studenog 2008. kamatnu stopu na 3,25%.
14. studenog 2008. održan je Washington prvi sastanak, na vrhu (plus Nizozemska i Španjolska) u Washingtonu sa svrhom savjetovanja o utvrđivanju osnova za reformu međunarodnog financijskog tržišta. Zajednički cilj bi trebalo biti pronaći međunarodne propise za izbjegavanje ponavljanja takve krize. Katalog s približno 50 pojedinačnih mjera je usvojen.
28 od tih pojedinačnih prijedloga treba biti primljeno do 31. ožujka 2009. Sudionici su se izrazili za načela slobodnog tržišta, te otvoreno i učinkovito regulirano poslovanje na financijskim tržištima. Između ostalog dogovorene su sljedeće mjere:
- Veći nadzor agencija za rating,
- Veću regulaciju spekulativnih Hedgefondova i drugih prethodno neuređenih financijskih proizvoda,
- Definicija evaluacije standarda za složene financijske proizvode,
- Povećanje tampon kapitala financijske institucije
- Usklađivanje i revizija računovodstvenih pravila,
- Orijentacija poticajnih sustava za managere u srednjoročne ciljeve,
- Zaštita od nelojalne konkurencije u poreznim oazama,
- Osnaživanje Međunarodnog monetarnog fonda
- Bolja zaštita potrošača kroz transparentne informacije.
Svaka zemlja sudionica pristaje prenijeti mjere u nacionalno zakonodavstvo.
- Švicarska narodna banka: Quartalsheft 3/2008 Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. listopada 2009. (Wayback Machine)
- Ujedinjeni narodi: The Interactive Panel of the United Nations General Assembly on the Global Financial Crisis. United Nations Headquarters, 30. Oktober 2008.
- Međunarodni monetarni fond: World Economic Outlook April 2008, Housing and the Business Cycle. (PDF, englisch)
- OECD Financial Market Trends: The Subprime Crisis: Size, Deleveraging and Some Policy Options. 2008, ISSN 0378-651X