Zaha Hadid
| Zaha Hadid | |
| high-tech arhitektura dekonstruktivistička arhitektura | |
|---|---|
| Rođenje | 31. listopada 1950. Bagdad, Irak |
| Smrt | 31. ožujka 2016. Miami, SAD |
| Nacionalnost | britansko |
| Vrsta umjetnosti | arhitektura, dizajn |
| Praksa | Američko sveučilište u Bejrutu Architectural Association School of Architecture, London Zaha Hadid Architects |
| Utjecali | Richard Rogers, Rem Koolhaas |
| Poznata djela | MAXXI Središnja zgrada BMW-a Most-paviljon London Aquatics Centre |
| Nagrade | Pritzkerova nagrada (2004.) Nagrada Praemium Imperiale (2009.) Nagrada Stirling (2010. i 2011.) |
| Portal o životopisima | |
Dame Zaha Mohammad Hadid (arapski: زها حديد Zahā Ḥadīd) (Bagdad, 31. listopada 1950. – Miami, 31. ožujka 2016.)[1] bila je ugledna britanska arhitektica i dizajnerica iračkog podrijetla. Dobitnica je Pritzkerove nagrade 2004. godine, najprestižnije nagrade za arhitekturu na svijetu, i time je nakon niza dobitnika nagrada dodijeljena dobitnici.
Zaha Hadid je rođena u Bagdadu 1950. god., u vrijeme progresivnog razmišljanja na Bliskom istoku, kad je modernizam smatran glamurom. Odrasla je u jednoj od prvih Bauhausom nadahnutim bagdadskim kućama.[2]
Gospođa Hadid je najprije bila student matematike na Američkom sveučilištu u Bejrutu, ali se onda preselila u London na studij arhitekture Škole arhitektonskog udruženja (Architectural Association School), gdje je upoznala Rema Koolhaasa, Elia Zenghelisoma i Bernarda Tschumija, vodeće arhitekte eksperimentalne europske arhitekture. Njezin utjecaj na druge je počeo veoma rano, već s objavljivanjem svojih neizvedenih projekata, kao što je Cardiffska opera (Cardiff Bay Opera House, 1994).
Sada državljanka Ujedinjenog Kraljevstva, gospođa Hadid djeluje u Europi, Aziji i Bliskom istoku. U Guggenheim muzeju u New Yorku 2008. god. predstavila je svoju prvu veliku retrospektivu.[2]
Umrla u 65. godini života od srčanog udara.
Njezina arhitektura se odlikuje „snažnim futurističkim linijama zakrivljenih i izduženih formi”[2] s „više perspektivnih točaka i iscjepkane geometrije, čime se priziva kaos modernog života”.[3]
Njezina prva zgrada u Sjedinjenim Američkim Državama, Rosenthal Centar za suvremenu umjetnost u Cincinnatiju, doživjela je nedvojbenu podršku kritike i popularnost. Tada su joj povjereni veliki projekti, uključujući i Središnju zgradu BMW-a u Leipzigu, Phaeno Science Center-a u Wolfsburgu (Njemačka); MAXXI - Nacionalni centar za suvremenu umjetnost u Rimu, te Kolodvora brze željeznice u Napulju (Italija). Od posljednjih projekata ističu se Opera u Guangzhou (Kina) iz 2010. i London Aquatics Centre za XXX. Olimpijske igre – London 2012.
- 1994. - Zgrada vatrogasne postaje dizajnerske tvrtke Vitra, Weil am Rhein, Njemačka
- 1998. - Rosenthalov centar suvremene umjetnosti, Cincinnati, Ohio, SAD
- 2001. - Postaja Hoenheim-North s parkingom, Strasbourg, Francuska
- 2002. - Skijaška skakaonica Bergisel, Innsbruck, Austrija
- 2005. - Novo krilo muzeja umjetnosti Ordrupgaard, Kopenhagen, Danska
- 2005. - Žičara u Innsbrucku, Austrija
- 2005. - Istraživački centar Phæno, Wolfsburg, Njemačka
- 2005. - Središnja zgrada BMW-a, Leipzig, Njemačka
- 2006. - Hotel Puerta America, Madrid, Španjolska
- 2010. - Nacionalni muzej suvremene umjetnosti MAXXI, Rim, Italija
- 2010. - Opera u Guangzhou, Kina
- 2011. - Riverside Museum, Glasgow, UK
- 2011. - Toranj CMA, Marseilles, Francuska
-
Vitra vatrogasna postaja, Weil am Rhein (1994.) -
-
Opera u Guangzhou (2010.) -
Riverside Museum, Glasgow (2011.)
- ↑ www.notablebiographies.com – Zaha Hadid Biography, pristupljeno 19. listopada 2015. (engl.)
- ↑ a b c Zaha Hadid, Times Topics, The New York Times, 23. siječnja 2008. (engl.) Preuzeto 6. veljače 2013.
- ↑ [Zaha Hadid], Design Museum (19. srpnja – 25. studenog 2007.) (engl.) Preuzeto 6. veljače 2013.
