Vicekraljevstvo Nova Granada (španjolski: Virreinato de la Nueva Granada) je ime što je 27. svibnja 1717. dobio španjolski kolonijalni teritorij na sjeveru Latinske Amerike, a kojeg su sačinjavali, primarno, dijelovi današnje Kolumbije, Paname, Ekvadora i Venezuele. Teritorij Paname vicekraljevstvu je pripojen 1739. godine. Uz ova područja, teritorij Nove Granade uključivao je i Gvajanu, Surinam, dijelove sjeverozapada Brazila, sjever Perua, Kostariku i Nikaragvu. Uz nekoliko turbulentnih događaja, kolonijalna uprava formalno je postojala do 7. kolovoza 1819. godine.
