Prijeđi na sadržaj

Đakon

Izvor: Wikipedija

Đakon ili dijakon (grč. diákonos: sluga, služitelj), "upravnik opštinskih dobara i staralac sirotinje i bolesnika u najranije hrišćansko doba" (Vujaklija); "u starokršćansko doba pomoćnik biskupa pri dodjeljivanju sakramenata i vršenju karitativne djelatnosti" (ELZ).

Povest

[uredi | uredi kod]

U helenskom svetu je značenje glagola „diakonei“ od početka i kroz celu antiku bilo vezivano za službu koja se vrši u toku večere.[1] Antički Grci su ovu službu smatrali ponižavajućom, ali je crkva uzdiže na simvol ljubavi i požrtvovanosti, tako da se đakon od početka povezivao s dva osnovna dela: da bude pomoćnik episkopu na najznačajnijoj „večeri“ Crkve, evharistiji, i da se angažuje na filantropskom polju i brizi za siromašne.[1]

U jerusalimskoj crkvi je prvobitno izabrano sedam đakona što se pominje u "Djelima apostolskim":

U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice. Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: "Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, a mi ćemo se posvetiti molitvi i službi riječi". Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu.[2]

– Djela apostolska, 6, 1-5.

Sadržaj đakonske službe u ranoj Crkvi bio je u vezi s onim što nalazimo u Delima u vezi sa „sedmoricom“, dakle „službom stolova“.[1] Opseg njihovog djelovanja Novi zavjet ne detaljnije ne opisuje.

Đakonat

[uredi | uredi kod]

U srednjem vijeku u Katoličkoj crkvi važnost đakonata opada, to je drugi od 3 viša reda; đakon je sada pomoćnik pri svečanoj liturgiji. Drugi Vatikanski koncil daje biskupima mogućnost da obnove instituciju đakonata. U pravoslavnim crkvama đakon je najniži, početni stupanj "svešteničkog čina" (ne može sam obavljati bogosluženje, već samo pomaže svešteniku, pa je "pomoćni sveštenik"). U protestanata đakoni su službenici i ekonomi crkvene opštine, orguljaši, karitativni radnici i sl.

U starim crkvenim spomenicima đakoni su nazvani uhom i okom prezvitera i episkopa, rukama episkopa, anđelima i prorocima njihovim. Djelokrug njihovog rada sastojao se u tome da posmatraju ponašanje vjernika, vide i čuju što se dešava u njihovoj sredini, da se blagovremeno brinu o njihovom ispravljanju loše ponašanje, da ispunjavaju sve naredbe episkopa i objavljuju njihove želje, da se brinu o poslovima eparhije, da štite episkope. Takva uloga učinila ih je moćnim i oni su često zloupotrebljavali svoju vlast, tako da je na Prvom vaseljenskom saboru neophodno bilo strogo odrediti njihove dužnosti i odnos prema višim zvanjima. Sabor im je ukinuo izvršnu ulogu, a svaka je crkva imala najviše sedam đakona.

Đakonise

[uredi | uredi kod]

Postojale su i đakonise. Iz "Velikog pravoslavnog bogoslovskog enciklopedijskog rečnika" saznajemo da su bile poznate još u vrijeme apostola. Za đakonise imenovane su uglavnom djevojke, kasnije se biraju i udovice, ali nakon pažljive provjere. One su dodijeljene sveštenstvu i posvećene posebnim rukopoloženjem, koje je praćeno molitvom. Imale su sljedeće dužnosti: 1) pripremale su žene za krštenje, poučavajući ih postupcima i odgovorima za vrijeme krštenja i ponašanja poslije krštenja; 2) pomagale su sveštenstvu pri samom krštenju žena; 3) izvršavale su naloge episkopa prema ženama, posjećujući bolesne i siromašne; 4) stojeći kraj vrata crkve razmještale su žene koje dolaze i pratile njihovo ponašanje za vrijeme bogosluženja. Od XI. vijeka u Istočnoj crkvi đakonise su ukinute i potisnute dolaskom monahinja. U Ruskoj crkvi đakonise nisu postojale. U posljednje vrijeme čine se pokušaji da se u život Ruske crkve uvedu đakonise. Kao primjer služi Marto-Marijski manastir milosrdnih sestara u Moskvi, koji je osnovala velika kneginja Jelisaveta Fjodorovna. "Biblijski leksikon" (Zagreb, 1988) naziva ih đakonicama. Kod protestanata, đakonise su žene koja se posvećuju vjerskoj propagandi i karitativnom radu. M. M. Radovanović ih naziva đakonisinjama.

Izvedenice

[uredi | uredi kod]

Rječnici bilježe mnogo riječi izvedenih iz riječi đakon, npr. đakonat (čin, zvanje i dostojanstvo đakona; stan đakonov); đakonija (đakonova služba), đakonije (odabrano jelo, poslastica), đakonik (udubljenje u zidu ili zasebna prostorija na desnoj strani oltara, gdje se čuvaju sveti sasudi; sasudohranilnica); đakonisati (vršiti đakonsku službu); đakoniti (rukopolagati u đakona); đakonoša (svešteno lice; crkveni poglavar); đakonovanje / đakonovstovanje (vršenje đakonove funkcije); đakon(ov)ica (žena đakonova); đakonstvo (đakonski čin; đakonjenje); đakonče (mlad đakon); đakonjenje (rukopolaganje za đakona); đakonovština / đakonci (sekta raskolnika beglopopovaca) itd.

Imena i prezimena

[uredi | uredi kod]

Đakon je čak postalo i muško ime, od koga su izvedena imena Đakonija (žensko) i Đakonije (muško) te prezimena Đakon, Đakonić, Đakonov i Đakonović.

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • "Opća enciklopedija" (2 C-Fob), Zagreb, 1977.
  • "Mala enciklopedija Prosveta" (1 A-J)", Beograd, 1978.
  • "Veliki pravoslavni bogoslovski enciklopedijski rečnik (tom I), Novi Sad, 2000.
  • Radomir Rakić: "Biblijski rečnik", Beograd, 1993.
  • Milan Vujaklija: "Leksikon stranih reči i izraza", Beograd, 1991.
  • Jovan Nedić: "Oko i uho prezvitera i episkopa", "Novosti sedam dana", VI, 252, 19 - Zagreb, 14. X. 2004.

Izvori

[uredi | uredi kod]
pFad - Phonifier reborn

Pfad - The Proxy pFad of © 2024 Garber Painting. All rights reserved.

Note: This service is not intended for secure transactions such as banking, social media, email, or purchasing. Use at your own risk. We assume no liability whatsoever for broken pages.


Alternative Proxies:

Alternative Proxy

pFad Proxy

pFad v3 Proxy

pFad v4 Proxy