Aleksej I od Rusije
Aleksej I. Mihajlovič Romanov (19. ožujak 1629. - 26. siječanj 1676.) je bio drugi car Rusije iz dinastije Romanov od 1645. godine.
Aleksej je bio sin cara Mihajlo I. i Evdokije njegove supruge iz drugog braka. Tijekom djetinjstva za učitelja otac mu određuje Borisa Morozova koji će kasnije tijekom upravljanja carstvom imati veliku ulogu. Otac je svoga sina i prestolonasljednika Alekseja odlučio predstaviti ruskom narodu kada je on imao samo 14 godina. Samo nešto više od godine dana potom majka mu umire u svojoj 37 godini 18. kolovoza 1645. Tijekom proljeća sljedeće godine 13. srpnja mu je umro i otac tako da je Aleksej postao potpuno usamljeni car sa samo 16 godina.
Nemajući sada povjerenja u nikoga drugoga on svoga tutora bojara Morozova postavlja na čelo ruske vlade. Koristeći svoju poziciju ovaj glavni ministar organizira 1648. godine vjenčanje mladog cara za Mariju Miloslavskaju dok se sam ženi njenom sestrom. Vijest o tom duplom vjenčanju tada razjaruje stanovnike Moskve koji se bune s željom da ubiju ovoga bojara. On taj pokušaj preživljava samo zahvaljujući mladom caru koji ga ličnom intervenciju spašava. Bez obzira na ovaj događaj Morozov će nastaviti upravljati u većoj ili manjoj mjeri državom kao premijer ili "savjetnik" sve do svoje smrti 1661 koristeći svoj negdašnji utjecaj i carevu suprugu. godine iako će vlast morati djeliti s patrijarhom Nikonom. Najvažnija od unutrašnjopolitičkih mjera Morozova postaje novi ruski zakonik koji će ostati u opticaju sve do XIX stoljeća.
Prve godine carevanja Alekseja I. su bile mirne sve do neočekivanih događaja u Poljskoj. Tamo na području današnje Ukrajine je došlo 1648. godine do pobune Bogdana Hmeljničkog. Kako niti nakon pet godine lojalne snage ovu bunu nisu uspjele ugušiti u političkoj eliti Rusije se pojavila želja za objavom rata koji će neupitno dovesti do teritorjalnog proširenja. Do početka rata tako dolazi u listopadu 1653. godine nakon parlamentarnog glasovanja. Prva godina ovog rat je bio šetnja od pobjede do pobjede. Ruske snage tada na brzinu osvajaju Smolensk, Kijev, Rigu, Vitebsk, Polotsk i postižu dogovor s Bogdanom Hmelnickijem. Po sporazumu iz Perejaslava od 1654. godine između Poljskog pobunjenika i ruskog cara Alekseja Ukrajina je vezala svoju budućnost s Rusijom u zamjenu za političku autonomiju. Taj ugovor se uzima kao prijelomni trenutak u povijesti Ukrajine.
Ti fantastični ruski uspjesi su ubijedili i Švedsku da objavi rat Poljskoj što ona čini 1655. godine. Kako je neprijateljsko kraljevstvo tada postojalo samo na papiru ova dva saveznika su se ubrzo posvađala oko ratnog plijena i Aleksej 1656. godine objavio rat Švedskoj. Posljedica ovog petogodišnjeg rata su bili nikakvi dobitci i vrijeme za oporavak Poljske koja tada ponovno postaje sila ograničene snage. Zbog toga 1661. dolazi do sklapanja mirovnog sporazuma s Švedskom i nastavka rata protiv Poljske. Završetak ovog rata će nastupiti tek 1667. godine. Po tadašnjem mirovnom sporazumu Rusija je vratila osvojeni izlaz na Baltičko more, a zadržala Smolensk, Kijev i sve na lijevoj obali rijeke Dnjestar. Završetkom tih ratova Poljska je izgubila jednu trećinu svoga stanovništva i prestala biti negdašnja vojna sila.
Uz te Poljske ratove država se također nastavila širiti u Sibir gdje se 1659. godine osniva Irkutsk, a 1666. godine Selenginsk.
Tijekom svojega života Aleksej I. je imao iz dva braka sveukupno 15 djece od čega je bilo šest sinova. Bez obzira na takvo zadovoljavajuće brojčano stanje njihovo zdrastveno stanje je svima bilo zabrinjavajuće. Njegov prvi sin Dimitrije nije doživio drugu godinu života. Njegov drugi sin i prestolonasljednik Aleksej umire na pragu punoljetnosti 1670. godine stvarajući caru velike dinastičke brige znajući da su mu dva preostala sina Fjodor i Ivan invalidi, a Simeon je umro 1669 godine. Zbog toga on se 1671. godine ženi s Natalijom Naruškinom koja će mu roditi Petar 1672. godine.
Aleksej I. umire 29. siječnja 1676. godine nedugo nakon predstavljanja Fjodora kao svoga nasljednika.
| Prethodnik: | Car Rusije | Nasljednik: |
| Mihajlo I. | Fjodor III. |
