Kult ličnosti
Kult ličnosti javno je nekritičko isticanje i obožavanje jedne osobe kao nepogrešivog političkog vođe društvenog napretka.
Kult ličnosti često nalikuje na religiju, potičući obožavanje društva prema „velikoj vođi“ države.
Oblici kultova ličnosti su karakteristične za mnoge diktature, ali mogu i postojati u demokratskim sustavima. Različiti kultovi ličnosti su postojali primjerice u fašističkoj Italiji Benito Mussolinija, nacističkoj Njemačkoj Adolfa Hitlera, kao i u komunističkoj Rumunjskoj, Sovjetskom Savezu ili Jugoslaviji.
Izraz je prvi put upotrijebio Nikita Hruščov u izvještaju na zatvorenoj sjednici 20. kongresa Komunističke partije Sovjetskog Saveza (1956.), u kojemu je apologiju Josifa Visarionoviča Staljina i cijeli sustav političkih, propagandnih i represivnih mjera koji se tom apologijom služio osobito u tijeku posljednja dva desetljeća Staljinove vlasti označio kao kult ličnosti. To doba je također nazvano "razdobljem kulta ličnosti". U opisu navedenoga navođeni su: zloupotreba vlasti, represalije protiv političkih protivnika, koje su uključivale i njihovo uništenje, partijske čistke, masovno deportiranje "neprijatelja naroda", često i posve neupućenih građana. Sve te zloupotrebe, golemih razmjera i posljedica, trebale su, uz falsifikate o povijesnim događajima i Staljinovoj ulozi u njima, osigurati nesmetano provođenje Staljinove samovoljne vlasti. Kult ličnosti se diferncirao kao poseban oblik autokratske vladavine koja se temelji na posvemašnoj birokratizaciji društvenog i političkog života.
- Pretjerana pokornost osoba prema vođi
- Nekritičnost prema iskazima vođe
- Opasnost za život i zdravlje i disidenta, uhićenja, ili "nestanaci" režimskih kritičara
- Pretjerana prisutnost slika i slogana na primjer u privatnim domovima, školama i tvrtkama, kao i u svim medijima
- Označavanje javnih objekata, škola, ulica, trgova, sportskih objekta, gradova, u skladu sa vođom (npr. Staljingard, Lenjingrad, Titograd, Vila Salazar)
- Često apsurdne korelacije između osoba u raznim sferama života i velikog vođe.
Na kraju vladavine dikatature obično de događa obrat: slijede preimenovanja ulica i gradova te uklanjanje slika i spomenika iz javnosti.
