Kurijali
U antičkom Rimu, kurijali (lat. curiales; iz co + viria = "zbor ljudi, muškaraca") su u početku bili vodeči članovi gentes (klanova) u gradu Rimu. Imali su i građansku i sakralnu ulogu. Svaki gens curiales imao je vođu, koji se nazivao curio. Čitavu organizaciju zborova vodio je i nadzirao curio maximus.
Ovaj rimski oblik građanstva preuzeli su i drugi gradovi i manja mjesta unutar Carstva kako su postepeno podpadali pod rimski utjecaj. U vrijeme kasnog Rimskog Carstva, naziv curiales koristio se za trgovce, poslovne ljude i zemljoposjednike s posjedima srednje veličine koji su služili u lokalnoj kuriji (lat. curia) kao suci i dekurioni. Od kurijala se očekivalo da osiguraju novac za javne građevinske radove, hramove, proslave, igre i mjesni sistem socijalne pomoći. Često su osobno plaćali ove projekte (često naglašavajući vlastitu darežljivost) s ciljem povećanja svog ličnog prestiža.
Kurijali su također bili odgovorni za prikupljanje carskog poreza, za dostavu hrane i opću opskrbu vojske i brinuli se za funkcioniranje carske pošte (cursus publicus).
S propašću Rimskog Carstva i njegovog gospodarstva, većina članova kurijalne klase financijski propada osim onih najimučnijih, koji su u mnogim slučajevima novcem kupovali izuzeće od svojih obaveza. Zbog toga su se mnogi prijavljivali za funkcije koje su im garantirale izbjegavanje kurijalne funkcije, kao što su pozicije u vojsci, carskoj vladi ili crkvi. Car Flavije Klaudije Julijan pokušao se oduprijeti ovom razvoju događaja povećavanjem veličine kurijalnih zborova, u pokušaju ravnomjernijeg raspršenja financijskih obaveza čineći kurijalnu funkciju manje skupom. Pokušaj nije uspio i sam Julian umire prije nego je vidio efekte svoje reforme. Kasniji pokušaji reforme su također propali i tokom kasnog rimskog razdoblja kurijalni zborovi postepeno gube na značenju.
- Dekurioni i kurijali na livius.org Arhivirano 2012-10-14 na Wayback Machine-u, pristupljeno 25. decembra 2015.