Terrence Malick
Terrence Malick | |
---|---|
Biografske informacije | |
Rođenje | Terrence Frederick Malick 30. 11. 1943. Ottawa, Illinois, SAD |
Supružnik | Jill Jakes (1970–1976) Michèle Morette (1985–98) Alexandra Wallace (1998–) |
Profesionalne informacije | |
Zanimanje | režiser, scenarist, producent |
Opus | |
Djelatni period | 1969– |
Znamenita djela | |
Terrence Frederick Malick (30. studenog 1943.) je američki filmski redatelj, scenarist i producent. U karijeri koja se proteže gotovo četiri desetljeća, Malick je režirao pet filmova.
Malick je za svoje filmske uratke uglavnom dobivao pozitivne kritike, a njegovi filmovi često su proglašavani remek-djelima.[1][2] Do danas je zaradio tri nominacije za prestižnu nagradu Oscar i to za svoj rad na filmovima Tanka crvena linija (najbolji redatelj i adaptirani scenarij) te Drvo života (najbolji redatelj). Osvojio je nagradu Zlatni medvjed na 49. filmskom festivalu u Berlinu za svoj rad na filmu Tanka crvena linija, a 2011. godine na 64. filmskom festivalu u Cannesu njegov film Drvo života proglašen je najboljim filmom festivala i osvojio Zlatnu palmu.
Terrence Malick rođen je u Otawi (država Illinois)[3][4][5] ili u Wacou (država Teksas).[6][7] Otac mu je bio Emil Malick, geolog i sin asirskog imigranta iz Irana, a majka Irene Malick.[8][9] Waco je jedno od mjesta radnje njegovog filma Drvo života.[10] Malick je pohađao episkopalsku školu St. Stephen u Austinu (država Teksas) dok je njegova obitelj živjela u Bartlesvilleu (država Oklahoma).[3] Imao je dvojicu mlađe braće: Chrisa i Larryja. Larry Malick je bio gitarist koji je otišao studirati u Španjolsku kasnih 60-tih godina prošlog stoljeća. 1968. godine namjerno si je slomio ruku zbog pritiska koji je uzrokovao studij glazbe. Otac Emil je otišao u Španjolsku pomoći Larryju, ali je Larry nedugo nakon toga umro, navodno počinivši samoubojstvo.[11]
Marlick je studirao filozofiju na sveučilištu Harvard gdje je 1965. godine diplomirao s najvišim počastima (summa cum laude), a s obrazovanjem je nastavio na sveučilištu Oxford, Magdalen College, nakon što je dobio Rhodesovu stipendiju. 1969. godine Northwestern University Press objavio je Malickov prijevod Heideggerovog Vom Wesen des Grundes kao The Essence of Reasons. Nakon što se vradio u SAD, Malick je podučavao filozofiju na sveučilištu MIT (Massachusetts Institute of Technology) istovremeno radivši kao slobodni novinar. Pisao je članke za Newsweek, The New Yorker i Life.[7]
1969. godine otišao je u Los Angeles studirati na Američkom filmskom institutu gdje magistrira režiravši kratki film Lanton Mills. Isprva je kao script doctor radio na prepravljanju tuđih scenarija, a 1972., režira svoj prvi dugometražni film, Pustara, koji izlazi sljedeće godine i ne zarađuje mnogo novca, ali dobiva dobre ocjene kritičara.
Sljedeći film, Dani raja, završava 1978. godine i također dobiva pohvale filmskih kritičara. Nakon toga Malick je odselio u Francusku i povukao se iz javnosti na sljedećih 20 godina. Nije davao intervjue i tražio je da se ne objavljuju njegove slike, iako su mediji bili zainteresirani za njega. Njegovi prijatelji i suradnici su, odgovaravši na pitanja o njegovoj neobičnoj povučenosti, opisivali Malicka kao prijaznog i zanimljivog čovjeka koji jako drži do privatnosti.
Radio je i na ambicioznom filmu naslova Q, no posao je ostao nedovršen i njegov sljedeći film izlazi tek 1998. godine - Tanka crvena linija dobiva sedam nominacija za Oscara, ali nijednu nagradu. Nakon toga radi kao producent na nekoliko filmova, a ponovno režira Novi svijet koji je 2005. nominiran za Oscara, ali dobiva nešto slabije ocjene od njegovih prethodnih radova.
Filmovi koje je režirao Terens Malik | |||
God. | Srpski naziv | Originalni naziv | |
---|---|---|---|
1973. | Pustara | Badlands | |
1978. | Božanstveni dani | Days of Heaven | |
1998. | Tanka crvena linija | The Thin Red Line | |
2005. | Novi svet | The New World | |
2011. | Drvo života | The Tree of Life | |
2012. | To the Wonder | ||
2014. | Knight of Cups[12] | ||
2015. | Untitled Terrence Malick Project[12] | ||
2016. | Voyage of Time[13] |
- ↑ „:: rogerebert.com :: Reviews :: Badlands”. Rogerebert.suntimes.com. Arhivirano iz originala na datum 2012-09-30. Pristupljeno January 2, 2011.
- ↑ „:: rogerebert.com :: Great Movies :: Days of Heaven”. Rogerebert.suntimes.com. Arhivirano iz originala na datum 2007-09-25. Pristupljeno January 2, 2011.
- ↑ 3,0 3,1 Solomons, Jason (July 3, 2011). „Terrence Malick: The return of cinema's invisible man”. The Observer. Pristupljeno July 3, 2011.
- ↑ Robey, Tim (April 9, 2011). „Terrence Malick: Hollywood’s poet returns”. London: Telegraph. Pristupljeno May 29, 2011.
- ↑ „A horrible state of war”. Wsws.org. January 23, 1999. Pristupljeno May 29, 2011.
- ↑ „Terrence Malick – Biography – Movies & TV”. The New York Times. Pristupljeno May 25, 2010.
- ↑ 7,0 7,1 Bowles, Scott (December 16, 2005). „The Terrence Malick file”. USA Today. Pristupljeno May 25, 2010.
- ↑ Michaels, Lloyd (2009). Terrence Malick (Illustrated, revised izd.). University of Illinois Press. str. 14. ISBN 0252075757.
- ↑ http://www.examiner-enterprise.com/sections/news/local-news/bartlesville-resident-irene-malick-mother-filmmaker-dead-99-services-today
- ↑ Hoover, Carl (September 9, 2010). „Waco native Terrence Malick's 'Tree of Life' set for 2011 debut”. Waco Tribune. Arhivirano iz originala na datum 2012-10-11. Pristupljeno May 2, 2011.
- ↑ Biskind, Peter. Easy Riders, Raging Bulls. Simon and Schuster. 1998. 248-249.
- ↑ 12,0 12,1 „At least one of the next two Terrence Malick movies is finished”. Arhivirano iz originala na datum 2015-07-08. Pristupljeno 2015-05-09.
- ↑ „Terrence Malick's 'Voyage Of Time' Coming In 2016, Will Be Released In Two Versions”. Arhivirano iz originala na datum 2014-07-13. Pristupljeno 2015-05-09.
- Terrence Malick na sajtu IMDb
- Terrence Malick na web-stranici AllRovi
- Djela čiji je autor ili tema Terrence Malick u bibliotekama (WorldCat katalog)
- The Films of Terrence Malick na YouTube, movie clip compilation, 3 min.
- Dossier about Terrence Malick Arhivirano 2012-08-31 na Wayback Machine-u, La furia umana, n°10 texts: English, Spanish, French, Italian by Joe McElhaney, Alain Bergala, Carlos Losilla, Jean-Cristophe Ferrari, Alessandro Cappabianca, and others; edited by Toni D'Angela