Tiha većina
Tiha većina (engl. silent majority; fr. majorité silencieuse) je izraz kojim se nastoji opisati fenomen, odnosno situacija u kojoj određeni stav u nekom društvu ili zajednici uživa daleko veću podršku nego što bi se to dalo zaključiti na osnovu njegovog eksplicitnog iskazivanja u javnosti. On se u pravilu koristi za moderna demokratska društva u kojima postoji institucionalna sloboda izražavanja, odnosno masovni mediji i suvremena tehnologija omogućavaju stvaranje koliko-toliko "opipljivog" javnog mnijenja.
Iako se u različitim kontekstima koristio i ranije, izraz je u svom današnjem obliku prvi put koristio američki predsjednik Richard M. Nixon 1969. godine u kontekstu rasprava koje je izazvao tada sve nepopularniji vijetnamski rat, odnosno žestoke kritike koje je njegova politika vijetnamizacije izazvala nasuprot zahtjeva za hitnim, jednostranim i bezuvjetnim povlačenjem američkih snaga iz Južnog Vijetnama, a na kojima su inzistirale vodeće ličnosti američkog kulturnog, medijskog i velikog dijela političkog establishmenta. Nixon je nasuprot toga tvrdio da njegovu politiku podržava "tiha većina", odnosno američki građani koji podršku njegovoj politici ne žele ili ne mogu objaviti kroz etablirane medije. Nixon je potvrdu svog stava dobio tri godine kasnije kada je više nego uvjerljivo pobijedio na predsjedničkim izborima.
Fenomen "tihe većine" se kasnije koristio kako bi se opisao sličan jaz između stavova "običnog naroda" i stavova kulturne, ekonomske i političke elite u drugim državama. On svoju praktičku dimenziju često dobiva za vrijeme izbora kada njihovi rezultati predstavljaju iznenađenje u odnosu na predizborne ankete; to se često tumači time da se anketirani ustručavaju ili srame iskazazi stavove koje je elita proglasila "nepoželjnima", odnosno "politički nekorektnim". Zbog toga se fenomen tihe većine najčešće vezuje uz populizam i desnicu, odnosno konzervativne i reakcionarne stavove.