TEMA BROJA:

70 GODINA zavno sandaka

MJESENA NACIONALNA REVIJA ZA POLITIKU I KULTURU SANDAK | BR. 174 | 1. DECEMBAR 2013. CIJENA 100 RSD | CG 1 | BIH 2 KM | EU 3 EUR | USD 5 $ | CH 4 CHF | GB 4 GBP | TR 4 TL

NOVO
iz izdavake kue EL-KELIMEH

DIREKTOR MITHAT EF. MUJOVI (mmidhat@gmail.com) GLAVNI I ODGOVoRNI UREDNIK SALAHUDIN FETI (sfetic@gmail.com)

El-Kelimeh, izdavaka kua Meihata Islamske zajednice u Srbiji Tel: 00381/20-334-020; 00381/64-16-222-84 e-mail: kelimeh@gmail.com; www.kelimeh.com

NACIONALNA REVIJA ZA POLITIKU I KULTURU SANDAK IZDAVA: zajednica sandake dijaspore (zsd)

6 - ALIJA DOGOVI: KUDA IDE SANDAKA KNJIEVNA MISAO 8 - EFKET KRCI: ODLUKE BERLINSKOG KONGRESA I ZAVNOSA 12 - ADMIR MURATOVI:
Autonomija Sandaka i njen znaaj za kraj epohe zloina

POMONIK GLAVNOG I ODGOVoRNOG UREDNIKA MUHAMED EMAN (muhamed.ceman@gmail.com) TEHNIKI UREDNIK Senad redepovi (senko_x@hotmail.com) LEKTOR SAMIR KRIJELJ (samirs.np@hotmail.com) redakcija hazbija kala (hazkal@live.com) Jahja Fehratovi (korektor_sveznadar@hotmail.com) Admir Muratovi (muratovic.admir8@gmail.com) suad beirovi (s.becirovic@uninp.edu.rs) hajrudin bali (balic_hajrudin@yahoo.com) Zaim Redepovi (zaimredzepovic@yahoo.com) adnan auevi (adnan.causevic@gmail.com) Edin turkovi (edinetko.t@gmail.com) ALEN DURAKOVI (durakovicalen@gmail.com) Zehnija Buli (zehnija.bulic@gmail.com) FERID BULI (ferid.bulic@gmail.com) SARaDNICI hako duljevi, efket Krci, MARJAN HAJNAL, Sulejman Alikovi, Ferko anti, MIHAIL SPEVAK, MUGDIM GALIJAEVI, Adnan Hasanovi, atifa alji, EDIN GRIEVI, USAME ZUKORLI, meka dekovi, armin aboti, EDIN EBIRI, IRMA HAIMBEGOVI

14 - MUSTAFA FETI: Sreten Vukosavljevi prvi predsjednik zavnosa 16 - ZEJTO RASTODER:

PREKOGRANINA REGIJA PREDUSLOV MIRA I STABILNOSTI

18 - INTERVJU SA MUFTIJOM SANDAKIM muamer-ef. zukorliem: Istina raa mrnju, Ko govori istinu esto se zamJera drugima 25 - BESIM AGI: GAZIJA I EHID MULA JAKUP KARDOVI 28 - VELIJA MURI: NEKI ASPEKTI UBISTVA MULA JAKUPA
70 godina od pobune Bonjaka u Vilfranu

30 - REPORTAA:

Rukopisi i fotografije se ne vraaju

DIZAJN Ifet Alikovi

ADRESA Gradska 1, 36 300 Novi Pazar tel: 020/ 322-181, fax: 322-181 E-MAIL: revijasandzak@gmail.com

RIJE UREDNIKA

kRiminAlom PoRoBlJenA ZemlJA

in ud Salah

FE TI

namjeri da itaocu ovog broja Revije iroko i iskreno otvorim vrata, nikako ne mogu zaobii komentar na temu kriminala koji nas je poput kakve elementarne nepogode prosto zatrpao. Kriminal, onaj otvoreni, uogorni, elopeeni, prljavi, ali i krvavi, uetao je i pomijeao se meu obini svijet i postao njegova surova svakodnevnica. Kriminalcima je sve postalo dozvoljeno, pa i kada im prahne da slobodno upucaju ponekog graanina i da se poslije toga nita ne desi. Oni i dalje ostaju na slobodi, kao da se podrazumijeva da se ve nalaze u jednom dobro kontroliranom zatvoru. Ova fatalna slika kriminaliteta u Sandaku itekako ima vezu sa bonjakim nacionalnim pitanjem koje, ak i kada bi ga sami Bonjaci ovakvim kakvim jeste smatrali zatvorenim, oigledno da to ipak nije. Izgleda da je broj ovog naroda u Bosni, ali i u Sandaku, i nakon brojnih genocida izvrenih nad njim, ostao prevelik, pa sve dok se ne svede na neku razumnu mjeru, ovo pitanje ostaje otvoreno. A kako tu razumnu mjeru ostvariti u miru kada se nije uspjelo u jednom od najkrvavijih i za ovaj narod najtraginijih ratnih pohoda kojeg su osvetnici izveli nad Turcima potkraj dvadesetog vijeka? Lako. Vlah se ipak dosjetio. Sjetio se da od mirnog, estitog i radnog naroda napravi besposliare, razagnane iz fabrika, da napravi socijalce, kahvopije i dokondije, jeziare, ogovarae i slunouposlenike, da im u zamjenu za otetu ili namjerno unitenu fabriku, odnosno uniteni privatni biznis, osmisli i ponudi kriminal kao izvor egzistencije i da im u tome pomogne zatitom od tuilakih i pravosudnih organa, da onaj veinski obini svijet, onako osiromaen, preplai i vee ga socijalom, da ga od izbora do izbora lanim obeanjima dri za vlast, za dugo ekani boljitak koji samo to nije stigao. Koliko god pojednostavljivali, shema porobljavanja naroda u Sandaku u praksi je mnogo kompliciranija. Za Sandak je rezervirano viedecenijsko uglavnom kosovsko iskustvo, unaprijeeno i prilagoeno novim naunim saznanjima, ali i proevropskim uslovima. Cilj je oigledno bio napraviti kriminalnu nacionalnu strukturu, i to od portira do ministra; itavu kriminalnu ljestvicu koja se zbog takve kriminogene sutine nikada ne moe osamostaliti od poslodavca, a koja e odraditi onaj prljavi posao od koga e stvarni nalogodavac imati koristi i na kraju lako oprati ruke. Organizira se potpuna sopstvena odgovornost za projektirani potpuni kolaps toga naroda. Da ne ali na druge, jer ustvari: Sam pao sam se ubio. Sa svim time to ve imamo, konaan cilj je jasan: etniko ienje sandake teritorije od nepoeljnog naroda do razumne mjere. Devedesete su ga kao takvog potpuno ogoljele i potvrdile, a danas ga ne vide samo oni koji su kod oiju slijepi i od pameti mazlumi. No, za svaki sluaj da se i takvi ne bi mnogo muili i

da im ko ne prokae kakvo spasonosno rjeenje, razvijena je brojna i dobro razuena mrea doaptaa. Zadatak im je da narod dre u stalnom uvjerenju kako nije mogue oformiti, izgraditi i odrati niti jednu nacionalnu organizaciju, partiju ili instituciju koja nee biti pod kontrolom drave. Uzalud se muite, to vam je tako. Drava je to, pa ne da ona nita to nije pod njenom kontrolom. Ova usluga aptaa-tumaa ta je mogue, a ta nije, ta se da ostvariti, a ta je uzaludno, ustvari je onaj projektirani politiki okvir u kome e se prevaranti i kriminalci lako ili bar znatno lake upakovati u nacionalne uvare, kako bi tako prerueni preuzeli zadatak sigurnog upravljanja otvorenim ili potencijalno otvorenim nacionalnim pitanjima. U Novom Pazaru se u posljednjih nekoliko mjeseci dogodilo vie ubistava i jedno ubistvo u pokuaju. Zbog injenice da drava uporno uti, ali i zbog drugih brojnih indicija, da se zakljuiti da je upravo ona, odnosno njen resorni ministar podstrekiva ovih zloina. Na irem prostoru Sandaka, sa obje strane dravne granice koja ga dijeli, skoro u kontinuitetu traje proces kriminalizacije, naroito omladine koja u potrazi za poslom potpuno nezatiena upada u zamke kriminala podranog od strane drave. U roajskoj opini, to ve i ptice cvrkuu, razraena je marruta verca cigareta iz Crne Gore prema Kosovu. Naravno, radna snaga je roajska omladina koja je zbog unitene privrede prosto prisiljena da radi za efove iz Podgorice. Nedavno je jedan Roajac ponudio dravnim organima dokaze za ovaj kriminal, da bi ga nakon toga snala prava golgota kada ga je crnogorska kriminalna struktura iza koje, oigledno je, stoji drava, isporuila kolegama na Kosovu da ga malo prevaspitaju, odakle se vratio sa oiljcima od muenja, ali i sa stravinom porukom da su isti kriminalci i sa druge strane Kule i da nakon toga treba zakljuiti da je cijeli region pod kontrolom. Kao direktna reakcija na brutalni teror koji se sprovodi nad graanima Novog Pazara i Sandaka, organizirana su nedavno dva protestna skupa u Novom Pazaru. Jedan pred novopazarskom policijom, a posljednji pred zgradom lokalne uprave. U oba sluaja protestanti su jasno adresirali krivicu za kriminal sa kojim se suoavaju graani, a to su lokalna uprava Novog Pazara, policija, kao i ministar u Vladi Srbije, Rasim Ljai. Sandak ovim protestima pokazuje da se ne miri sa ropstvom, sa koje god strane da dolazi, da je ideoloka pozadina ope kriminalizacije drutva, kao i njeni ciljevi, jasno identificirani. U njegovom sjevernom dijelu postoje organizacije i brojni pojedinci koji se bore za slobodu i graanska prava definirana Ustavom i zakonima drave. Juni Sandak za sada trpi i uti.

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com 3

HRONIKA

U povodu 20. novembra Dan Sandaka, u Pljevljima odran okrugli sto 70 godina ZAVNO Sandaka Nacionalni kalendar Bonjaka biljei 20. novembar Dan Sandaka, kao poseban blagdan u povijesti Bonjaka Sandaka i ostalih naroda ovog prostora. Ovaj datum vezan je za jedan vaan dogaaj u povijesti za sve Sandaklije. Dana 20. novembra 1943. godine u pljevaljskoj gimnaziji odrana je Osnivaka skuptina Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog osloboenja Sandaka (ZAVNOS). Tano 70 godina poslije, 20.11.2013. godine u Pljevljima, u istoj zgradi gdje je odrana Osnivaka skuptina ZAVNOS-a, u sveanoj sali gimnazije Tanasije Pejatovi, uprilien je okrugli sto na temu: 70 godina ZAVNO Sandaka kojeg je organizirala Bonjaka kulturna zajednica u Crnoj Gori u saradnji sa Narodnim vijeem Sandaka. Na posebnu radost Pljevljaka skupu je prisustvovao i obratio se muftija sandaki Muamer-ef. Zukorli. Izlagai na okruglom stolu bili su: dr. Mustafa Feti, dr. Admir Muratovi, dr. efket Krci i Zejto Rastoder te moderator Hazbija Kala, ije radove emo objavljivati u nastavcima u Reviji Sandak. Uvodnim izlaganjem obratio se predsjednik Izvrnog vijea SandakaSead airovi. On je svim graanima Sandaka estitao 20. novembar Dan Sandaka, poruivi da je autonomija Sandaka neminovnost koja e se desiti. ModeratorHazbija Kalase je nakon izlaganja radova zahvalio uesnicima koji su bili na visini zadatka, koji su kroz svoja izlaganja kazali da Sandak ivi u Sandaku, da Sandak ivi u Pljevljima, u svakom Sandakliji. Graani Sandaka nedvosmisleno ele autonomiju Sandaka. Nadamo se da e drave Srbija i Crna Gora imati snage i umjeti da pronau klju uspjeha u evropskim integracijama i procesima na pravi nain, da prevaziu sve prepreke koje su se nagomilale svih ovih stotinjak godina. Vjerujem da e umjeti i znati kako to rade ostali evropski narodi zakljuio je Kala. Nakon toga Kala je najavio obraanje muftije sandakog Muamer-ef. Zukorlia, za kojeg je u najavi kazao da je

Autonomija Sandaka ivi u Pljevljima

OBRAANJE MUFTIJE SANDAKOG

okrugli sto 70 godina zavno SANDAKA U PLJEVLJIMA

nosilac slobode Bonjaka Sandaka i ireg prostora.

MUFTIJA: AUTONOMIJA IZVIRE I SLOBODE

Muftija je na poetku Pljevljanima estitao Dan grada i svim Sandaklijama Dan Sandaka. Zahvaljujem se Bogu koji nas je poastio da se ovdje u Pljevljima, Taslidi, u ovoj historijskoj koli prisustvujemo susretu koji odie slobodom, dostojanstvom i ambijentom slobode izlagaa da kau ono to misle. Muftija se fokusirao na termin autonomija u irem smislu, koji je od pojedinih politikih grupacija i pojedinih medija sataniziran kako bi bonjaki politiari bjeali od njega. Uzvieni Gospodar je u Kurani Kerimu kazao, iznosei informaciju melekima da e stvoriti ovjeka kao Svog namjesnika na Zemlji: I pouio ga je imenima svih stvari. Imao sam dilemu tokom studija zato je prva informacija o znanju bila fokusirana na znanju o imenima. Zapravo, imena su sr svake nauke. Imena su formule i formulacije svega, bilo sadrine, strukture ili identiteta. Zato su vrlo vana sva imena, pa i vlastita imena.Tako po imenu i prezimenu moete saznati strukturu ovjeka, odakle dolazi, nivo njegove produhovljenosti itd. kazao je Muftija govorei u nastavku o autonomiji kao fenomenu koji proistie iz slobode svakog ovjeka, te da je treba posmatrati onakvom

kakva jeste. Muftija sandaki Muamer-ef. Zukorli je kazao da se pored borbe za autonomiju Islamske zajednice prema Sarajevu i Ankari podjednako bori za autonomiju Sandaka prema Beogradu i Podgorici. Proteklih godina kada sam govorio o autonomiji Sandaka u raznim intervjuima, prvo ta sam u tim razgovorima morao pojanjavati jeste da autonomija nije secesija te da ne zadire u temelje niti jedne drave. Kao da sam preko puta sebe imao nepismene ljude. Meutim, kasnije sam shvatio da se nije radilo o nepismenosti ve o tendencioznosti, jer je tu rije trebalo satanizirati, a one koji je koriste targetirati kako bi se ona sve manje koristila kazao je Muftija. U svom etrdesetominutnom inspirativnom izlaganju, koje su prisutni u sali pomno pratili, Muftija je ukazao da postoje razne vrste autonomije te da ona polazi od autonomije linosti, preko autonomije porodice, zajednice, opine itd., poslavi poruku predstavnicima vlasti Srbije i Crne Gore da je krajnje vrijeme da prestanu Sandak tretirati izmeu ekia i nakovnja te da je vrijeme za rjeavanje sandakog pitanja dijalogom. Ja oekujem da u ubrzo dobiti sagovornike za rjeavanje pitanja Sandaka i iz Beograda i iz Podgorice koji e imati kapacitet Sretena Vukosavljevia zavrio je svoje izlaganje Muftija. Na samom kraju moderator Hazbija Kala se zahvalio direktoru gimnazije Draganu Zukoviu na ustupljenoj sali radi odravanja okruglog stola 70 godina ZAVNO Sandaka u organizaciji Bonjake kulturne zajednice u Crnoj Gori. Salahudin Feti

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com

HRONIKA

Najmlaa politika stranka u Crnoj Ahmatovi potpredsjednik ZSD-a, Gori, Bonjaka demokratska zajed- Zejto Rastoder predsjednik NVU IZBORNA SKUPTINA
nica, izabrala rukovodstvo stranke na Skuptini odranoj Roajama 30. novembra 2013. godine.Za predsjednika stranke, jednoglasno je izabran Hazbija Kala, a za potpredsjednike Adnan Ademovi iz Roaja, Demir Hodi iz Podgorice i mr Damir Softi iz Pljevalja. Generalni sekretar stranke je Amer Hodi, a predsjednik Izvrnog odbora stranke Almir Muratovi. U svom prvom obraanju kao predsjednik stranke, Kala je kazao da je Crna Gora drava i bonjakog naroda, da BDZ vrsto podrava ulazak Crne Gore u EU i da e se njegova stranka zalagati da bonjaki narod u tom procesu ne bude na repu deavanja. Kazao je da e se stranka boriti za prava Bonjaka, posebno u Crnoj Gori ali i u Sandaku, prostoru kojeg u budunosti vide kao evropsku prekograninu regiju. Skupu su prisustvovali brojni gosti, meu kojima su:Hafiz Abdurahman Kujevi pomonik muftije sandakog za Juni Sandak i davu, dr. Mevlud Dudi rektor IUNP-a, Hako Duljevi predsjednik Bonjake nacionalne fondacije, dr. Admir Muratovi direktor Instituta za istraivanje zloina i genocida, dr. Jahja Fehratovi preddsjednik BDZ Sandaka, Sead airovi predsjednik Izvrnog vijea Sandaka, dr. Izet Brali i efkija Muri narodni poslanici u Parlamentu Crne Gore, Kemal Purii potpredsjednik Bonjake stranke, Sabro Kala generalni sekretar BS-a, Ali Daca predstavnik Demokratskog saveza Albanaca u CG, Gozde Kili Jain novinarka iz Turske, Ahmet Sandak EU Regija, Admin elebi predsjednik kluba dematlija Taslida iz Pljevalja, Nurudina Agovi publicista iz Tuzle, Ljutvo Balkan privrednik iz Njemake i brojni drugi. estitke povodom osnivanja partije uputili su Bonjaci iz dijaspore koji zbog obaveza i udaljenosti nisu mogli prisustvovati sveanosti, meu kojima su Esad Krci i Nevzad Kurtagi iz Nju Jorka, efadil Liina iz Pariza, Ibrahim iki iz Sarajeva i dr. Program su obogatile uenice roajske gimnazije 30. septembar koje su recitirale stihove pjesama Teube i Nesih od Muse azima atia i ta je Bonjak od Safet bega Baagia.

MUBAREK OLSUN VAM BEDEM ZAJEDNICE BONJAKA

IZBORNA I PROMOTIVNA SKUPTINA BONJAKE DEMOKRATSKE ZAJEDNICE U CRNOJ GORI

Izborna skuptina
Istoga dana u 14:30 asova, u Maloj Sali Doma kulture, odrana je Izborna skuptina Bonjake demokratske zajednice u Crnoj Gori. Skuptini je prisustvovalo 60 delegata koji su izabrali rukovodstvo u sljedeem sastavu. Hazbija Kala predsjednik Adnan Ademovi potpredsjednik Demir Hodi potpredsjednik Damir Softi potpredsjednik Amer Hodi generalni sekretar Stalni sastav glavnog odbora ine: Erdan Fetahovi Seid Hadi Arben Jakupi

Izet Daci Salahudin Feti Emir Ferizovi Musa Kurbardovi Sadik Klimenta Rejhan Mujkovi Mumin Halilovi Refad Koli Almir Muratovi Sead Muratovi Samir Redi Aida Zoronji i Nusret Bali Almir Muratovi je izabran za predsjednika Izvrnog odbora kojeg ine Arben Jakupi zaduen za resor ekonomije Edib alji zauen za resor meunarodne saradnje Nusret Bali zaduen za resor nauke Fikret Zoronji na elu resora za kulturu Semir Redi zaduen za resor Informisanja Zejto Rastoder je predsjednik Nadzornog odbora u iji sastav su izabrani lanovi: Senad Kozica Senad Kurbardovi Enes Meedovi Enko Kora Ahmed Ahmatovi je izabran za predsjednika Suda asti kojeg ine: efadil Liina Erdan Fetahovi Mujo Muri Avdija Muratovi Emir Tahirovi Enes Falja Edin Tali ulbo Babi Politikim savjetom predsjedava Erdan Fetahovi a ine ga sljedei lanovi: Dr efket Krci Ahmet Ahmatovi Smajo Avdi Avdo Fetahovi Zejto Rastoder
SandzakPRESS.net

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com 5

AKADEMSKA NOTA

e ad Ak

KUDA IDE SANDAKA KNJIEVNA MISAO

svi narodi jednaki u svim pravima, pa i u upotrebi svojega jezika. U ovom diskursu treba podsjetiti sve one koji oponiraju na prava naroda na afirmaciju svojih kultura. I treba im otvoreno rei, ako su Bonjaci mogli uiti o Svetom Savi i sve one hagigrafije i biografije svetaca, i ako su mogli uiti sve o Dositeju i Vuku, i muku muiti sa glomaznim romanima Dobrice osia kojem su Bonjaci nepostojei narod, i ako su Bonjaci mogli recitovati Brankovo Kolo, kolo, naokolo, te onaj anahroni Gorski vijenac, onda i drugi u zajednikoj nam domovini mogu itati romane Husa Baia, Darove Zaima Azemovia, prozu i poeziju Muhameda Abdagia, epove Avda Meedovia, Mamino dvorite Bele Isovi. I sve to na lijepom bosanskom jeziku koji je jedan od najstarijih na junoslovenskoj jezikoj mapi. Treba rei da je lake rijeiti problem dvadesetak nastavnika tzv. dravnog jezika nego anulirati jedan veliki i autohtoni jezik i zakinuti pravo na maternji jezik djeci u kolskom sistemu Autonomne oblasti Sandak. Naalost, u taboru onih koji se okomljuju na uvoenje bosanskog jezika u nastavne procese i njegovu kulturoloku primjenu u praksi ima i bonjakih protagonista i zagovaraa. Oni sa svojeg poltronskog trona i poltronistikog autoriteta vele da u Sandaku nema bosanskog jezika, da Bonjaci ne postoje kao narod, da su narodne obanske igre na Peteri srpske, da su zapadnobosanski govori hrvatski i da su istonobosanski govori srpski itd. Za ta svoja naravouenija neki su dobijali i nagrade. I jo jednom, naalost, mnogi bonjaki zvaninici su indiferentni prema svojoj kulturi i tradiciji, prema onima koji su svoje ivotno djelo ugradili u temelje vidikovaca i bonjakog identiteta. Naime, rijetka su obiljeja stvaraocima i znamenitim ljudima iz bonjake etnike zajednice. Visoko potovanje i Dositeju i Vuku, ali oni nisu o Bonjacima, prvenstveno o sandakim Bonjacima, napisali nita pozitivno, ve naprotiv... Zaista je nelogino da se jedna osnovna kolica u selu Hisar kod Prijepolja zove Sveti Sava, a u njoj je svega dvanaest aka i svi su Bonjaci. I Bonjaci imaju svoje prosvjetitelje. I svoje pisce. Zato neka se biblioteka u Novom Pazaru nazove po nekom Bonjaku ili samo Narodna biblioteka. A ovdje je i onaj park novopazarski Helikon, gdje je meditirajui na jednoj klupi na Ahiret preselio slavni Muhamed Abdagi, bonjaki Marsel Prust. Ovo mjesto treba obiljeiti makar jednim tarihom, a dobro bi bilo i na ovom mjestu ispisati imena bonjakih pisaca Sandaka da ono bude bonjaki Olimp i svetilite bonjake kulture.

mi kA lija D OGOVI

ilj ovoga saopenja je da ukae na tokove savremene bonjake knjievnosti u Sandaku i njenoj daljoj autonomnoj perspektivi. injenica je da danas u Sandaku ima dobar broj pisaca svih knjievnih i neknjievnih rodova i vrsta, ali je takoe injenica da taj kulturoloki materijal jo nije na onoj visini koja odgovara potrebama Bonjaka u Sandaku i koja treba da promovie i uva onu bogatu tradiciju koju su nam ostavili narodni pjevai i narodni pripovjedai koji su u nauci poreeni sa Homerom, kao to je onaj bard sa bjelopoljskog Olimpa zvanog Obrov. Zadivljuje veliki broj zainjavaca, onih mladih entuzijasta koji e jednog dana biti ravni amilu Sijariu, Muhamedu Abdagiu, Zaimu Azemoviu, Husu Baiu, Mevludi Melajac, pjesnikinjama Hanki Hamzagi i Biseri Suljevi, djejim pjesnicima Omeru Turkoviu i Beli Isovi.

Poltronizam kao knjievni metod

Ovaj uvodni pasa je podsjeanje na situaciju u bonjakoj knjievno-lingvistikoj kulturi, koja ima svoje pozitivno nasljee, ali i svoje nebonjake komponente koje rue knjievni standard i autoritet najviih vrijednosti i prava na sopstvenu kulturu. Naime, u mnogim djelima bonjakih pisaca prisutan je latentni, ali i otvoreni poltronizam i kukaviluk, postiivanje od onih vrijednosti koje su bonjaki kulturni fenomen. Tako, kod jednog pisca nalazimo totalni etiki galimatijas u fabuli, tematskim labavim nadovezama, a osobito u jezikim traumama netipinim za sandaku dijalektologiju, neureenim i neizdiferenciranim na govor linosti i govor pisca. Ima jedan udan roman, ili bolje rei pria atrovake opcije, u kojoj se pripovijeda najgrubljim naturalistikim frazemima o jednoj nebonjakoj rustikalnoj arkadiji u kraju ni tamo ni ovamo. Sve to je ovdje ispriano netipino je za etiku i ivot Bonjaka u cijelom Sandaku. U ovom djelu pripovijeda se, odmah na poetku, u nekoliko slika, volovodnica za nekakvom aruljom, i to na nepristojan nain, da bi se zatim prelo, komparativno, na volovodnicu za nekakvom seoskom azginuom i prohojgorom, i to po metodu zastraujueg silovanja, koje je strano Bonjacima i njihovoj etikoj kulturi. Za to se ubija, a u ovoj pripovijesti se promovie kao junatvo, obiaj i normalna ljubavna potreba, jer drugaije, one omermerimine ljubavi nema. Kako je moe imati kada je ovo zaostala i necivilizovana, jo i

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com 6

Postoje knjievno-estetski razlozi da ovim bardima potvrdimo umjetniko-historijsku vrijednost njihovog stvaralatva, te vaspitnoobrazovnu funkciju njihovih djela i bosanskog jezika najvie dijalekatske vrijednosti i autentinosti. Ne moe se Bonjacima oduzeti pravo na njihov jezik, koji je kodifikovan u njegovoj govornoj kulturi i posebno u djelima dobrih pisaca Sandaklija. Zato je uvoenje bosanskog jezika u nastavne procese svih profila u Sandaku historijski dogaaj zapoet jo prije desetak godina u osnovnoj koli na Peteri, u selu Ljeskova. Treba za sve ove inicijative odati priznanje entuzijastima, a osobito onoj hrabroj Fikreti Tuti koja je na tabli ispisala onu historijsku reenicu: Bosanski je moj maternji jezik i koju su prvaci itali glasovima cvraka. Sve je ovo lijepo, da se u nekim sredinama ne uju nacionalistike oponencije, jer navodno zato bosanski jezik kada je ovo tzv. Stara Raka i kada ve imamo tzv. dravni jezik. A jasno je danas, u doba evropeizacije kulture i drutva, da vie nema dravnih jezika niti dravnih kanona, ve da se afirmiu jezici svake etnike zajednice. A eto, nema ni manjina, jer su

AKADEMSKA NOTA

bonjaka, drutvena sredina. Istina, piscima je dozvoljena i upotreba mate i preinaavanja nekih knjievnih faktura, ali nije dobro da pisac rui svoj narod umjesto da u njemu nae makar jedno zrno ovjenosti i socijalne istine. Ono to je u tom romanu ispisano lano je i vrijea dostojanstvo Bonjaka. Za bonjaki etiki i etniki imid nisu uzor niti Vukov Crveni petao niti Aragonov pu u poetici 20.000 buzdovana. Bonjacima je potreban realizam utemeljen na etici i tradiciji. Jedan drugi pisac iz bonjake sredine koji se postiivao svojega porijekla ispisivao je novorake frazeme i mitove sa najviim nadahnuem i poltronstvom prema sjevernim knjievnim uzorima, da je za svoje knjievne uspjehe smatrao zapisivanje kako Bonjaci sakupljaju vake u ibrite i prodaju ih na pijacama kao lijek protiv utice, grickajui ih kao sjemenke bundeva. To je zaista presedan, iji je cilj dodvoravanje onima gore i pokazivanje tamonjima koliko su Bonjaci zaostali, ak i perfidni. Izmiljeno je i ono lupanje zvona po Bihoru i onaj vladika Visarion. Ovu mikronaturalistiku temu stavljao je u svoje stihove i jo jedan bonjaki pjesnik smatrajui to kao osobiti pjesniki ekspresivni kvalitet i doprinos duhovnoj kulturi svoga zaviaja. Ove literarne lai preuzimali su iz nekih zatamnjenih aluzija koje su pronalazili i kod bonjakih knjievnih autoriteta kojima je to sluilo kao potvrda vjernosti reimu i realistinosti u umjetnikom materijalu svojega djela. Ima pisaca koji su ostavljali amenete da ih ne unose u bonjake mezaristane, ve ostavljaju pod neki hrast ili smru. Neka ovo ostane bez komentara. U jednom romanu-reportai ak je i jedan uvaeni pisac, po modelu bratskog globalizma, smjestio jednu stambolsku huriju u krevet sa Zoranom, ali mu to nije pomoglo da u Domanovievoj Stradiji bude persona non grata i da se preseli u Njemaku. Rastrzanje izmiljenih rospija konjima na repove epska je struktura i netipina je za bonjako drutvo uope. Preseljenje u neku slobodnu zemlju na Zapadu mnogi smatraju patriotizmom. Odu tamo da bi pisali o onome ovamo. Tamo piu patriotske poeme, historijske romane, sakupljaju bonjake rijei i prave rjenike, preko Interneta blate sve to je ostalo u Sandaku, liju suze za zaviajem ne odriui se one socijale na kaiicu. Jo vele da su oni bolji od ovih koji ostadoe sa narodom da se bore

koliko mogu da istrpe. ale se itaoci na neke pisce koji se bave socijalnim temama iz drugih etnikih korpusa, a ne vide koliko je zala i nedaa bilo u njegovom narodu. ak oslikavaju svoje sunarodnike kao zloince, a one koji su uskakali u sokake i kue Bonjaka prikazuju kao dobroinitelje i nevinaca. Takve priice ule su i u itanke, da ih ue i bonjaka djeca i da gledaju u podnice stidei se. Tema njihovih romana je daleki refleks iz historijske dijahronije koja nema znaaja za Bonjake ve samo za autora i njegovu poltronistiku poziciju. Ide se i u posjetu mentorima i nose im se knjige na dar. Mnogi sandaki bonjaki pisci ne umiju da pronau veliku romanesknu temu, ali iako se desi da je naslute i literarno razmatraju, oni je rastoe na niz bizarnih epizoda i blijedih slika. Nema ni pravog literarnog junaka, nema tipa, niti tipinosti likova, niti literarne sredine i literarnog objekta. Naravno, izuzetak su stariji bonjaki pisci amil Sijari, Muhamed Abdagi, Huso Bai, ali generacija koja je danas u knjievnom trendu jo se nije snala u svojem literarnom zanatu. Ipak, mogu se izdvojiti dvije spisateljice Selva Ramilovi aboti i Mevluda Melajac, koje su uspjele da dosegnu polje savremenog bonjakog romana. Aktuelna savremena drutvena zbivanja afirmisana su u dva romana Selve Ramilovi koja odraavaju socijalnu sandaku problematiku i sa deskriptivnog i sa psiholokog aspekta. Mevluda Melajac se prva i jedina uhvatila u kotac sa historijskom materijom i u tom kontekstu zaela formu historijskog sandakog romana, trudei se da se i stilski priblii ovoj vrsti kreacije. Najliterarnija je, u stilskom i anrovskom kodu, briljantna proza Darovi Zaima Azemovia. Ovaj estetski atribut mogao bi se upotrijebiti i u definisanju knjievnog fenomena inovativne umjetnike forme djela Peter Bisere Suljovi.

Jezik i stilski uzori

Povod za ovaj diskurs je motivisan jezikim galimatijasom u romanima nekih pisaca, ali i stilskom nemjerom u pjesmama pisaca koji smatraju da se lirski sentiment moe izraziti i leksiko-semantikim neredom, da to moe postati haiku-slika ili filozofema vrijedna gnomske mudrosti. Postoje lokalni govori, postoje individualni govori linosti, ali je u literaturi obavezna stilska distinkcija izmeu govora pisca i govora linosti njegovoga djela. Kod mnogih pisaca toga nema, ne razumiju dijalekatske leksike i sintaksike norme, niti ih usklauju sa umjetnikim standardom i pokuavaju da raznim lingvistikim simbolima obiljee ak i fonoloki lik dijalektema, ali time kvare i fonetsku i morfoloku strukturu leksema i njihove semantike sadraje. Ovo je izrazito u jednom romanu naturalistike jezike zbrke. Isti postupak je zahvatio i lirsko stvaralatvo. Rije je ovdje usamljena, jednoznana, tamna i semantiki se ne usklauje sa misaonou ili sa osjeanjem koje je potrebno lirici. Ona je svedena na govornu formu, ili je samo stihovana parada rijei koja je daleko od inspirativnog treptaja i unutranjih kazivanja leksikim sadrajem i zvukom. Lirska pjesma je lini neprebol, u njoj nema narodne due niti narodnog ivota. Subjektivna je i minorna, udaljena od smisla za lijepo u umjetnosti, od funkcije umjetnosti. Ipak jedna knjiga klasine poetske strukture ima sve kvalitete od jezika do versifikacije. To je Rebronjino Sinje more, iji kvaliteti prevazilaze njegove ranije mitoneme nebonjake opcije. Bonjakoj lirici treba preporod i originalnost. Na (bosanski) poetski jezik kodirao je Mak Dizdar svojom leksikom zgusnutou i semantikom irinom, slikovitou i metaforinou. To nalazimo i kod Muhameda Abdagia i kod amila Sijaria u oba knjievna roda (osobito u priama-pjesmama), kod Husa Baia takoe (roman Crni dukati). Umjetniku ljepotu bosanskog jezika imamo u poemi Hasanaginica, a njegovu epsku irinu u epovima Avda Meedovia i Muratage Kurtagia (pjesma o mitskom liku junaka Alije erzeleza).

Lirski sentiment po ugledu na...

Lirski sentiment u bonjakoj pjesmi motivisan je uzorima u poetskoj tehnici, zato su daleko od narodne due i vizije ivota. Ipak, ima i neto dobro iako ponovljeno, a to su dvije knjige Safeta Hadrovia Vrbikog: rtva (Kurban) i Zoja. Prva poema nadmauje svoj izazovni uzor, druga je kanconijer petrarkistike motivisanosti ljepotom a to je Beatrie zvana Zoja. U jednom susjednom jeziku antroponimski apelativ zoja ima znaenje gospoa, kao ona ubranovieva Jegupka Egipanka ija je ljepota ravna Nefertetinoj. A ona je: Zeleno, zeleno, volim te Zeleno. (Lorka)

Apendix
Bonjaki asopisi i listovi mogu da urade mnogo na njegovanju naega lijepoga bosanskoga jezika svojim sadrajima i zahtjevima da autori na startu svojeg stvaralatva budu kritini u odreivanju jezike norme i jezike istote.

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com 7

TEMA BROJA

f e dr.

ODLUKE BERLINSKOG KONGRESA I ZAVNOS-a

ovom kraju sam 1980. god. objavio jedno od svojih ranih pjesniko-filozofskih djela. Doista sam duhovno vezan za brojne stvaraoce sa ovog prostora Tromee, kako smo ga popularno zvali Tromea bez mea, iju misiju su posebno irili brojni protagonisti Meurepublike zajednice kulture (Srbija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina, to je simboliziralo na jedan nain regiju Sandak, kako je bila zamiljena i prije i poslije Berlinskog kongresa, kao i za vijeme NOR-a 1941-1945). Kulturnu dimenziju zajednitva pisaca i umjetnika sa ovih prostora dali su rukovodioci: legendarni Kemal eerkadi (koji je pod sumnjivim okolnostima poetkom 80-ih godina prolog stoljea zavrio svoj ivot u Herceg Novom za vrijeme godinjeg odmora) te neumorni i agilni kulturolog Huzeir Beovi, a zatim uveni pisci, pjesnici i kulturni poslenici: Hamdija ahinpai, Vuko Bezarevi, Isak Kalpaina, Milenko Jovi, Drago Bojovi, Ismet ljuka i drugi, koji su dali veliki doprinos razvoju multietike i multikulturne slike Sandaka. Dok govorim u ovoj prepunoj sali, gdje je prije sedam decenija odran historijski skup ZAVNOS-a (sudjelovalo preko 250 delagata iz svih gradova Sandaka), utemeljena je vizija i strategija daljeg razvoja Vlade i Skuptine autonomije Sandaka. to se desilo kasnije, kao usud i paradoks, neophodno je da se javnosti saopi - tko je izdao i ubijao Sandak!? To je povijesna istina i niko nema prava da je spori. Kada sam ulazio u ovo historijsko zdanije odmah sam na ulazu s lijeve strane zapazio spomen plou na kojoj su ispisana imena lanova Izvrnog odbora vijea ZAVNOS-a: 1. akademik dr. Sreten Vukosavljevi, predsjednik, 2. Murad-ef. eeragi, podpredsjednik, 3. Duan Ivovi, lan, 4. Mirko ukovi, lan, 5. Jana Bogdanovi, lan, 6. prof. Miloje Dobrainovi, lan, 7. Mio Pavievi, lan, 8. historiar Edib Hasanagi, lan, 9. prota Jevostije Karamatijevi, lan (ova ploa je postavljena 20.11.1961.). Sada i ovdje elim rei da sam lino poznavao dvojicu vijenika ZAVNOS-a: narodnog heroja Mia Pavievia i historiara Ediba Hasanagia. Ovaj drugi je blisko saraivao sa sandakim institucijama sve do svoje smrti, prije nekoliko godina, i brojnim svojim istupanjima saopavao je istinu o ZAVNOS-u, od osnivanja do ukidanja sa svim kontroverzijama i tendecijama, koje su nastale nakon uspostave nove socijalistike vlasti u Jugoslaviji. Posebno se sjeam glasovite diskusije revolucionara Mia Pavievia na velikom skupu o Rodoljublju u Ivangradu (dananje Berane, u velikoj sportskoj sali ispod Jasikovca), septembra mjeseca 1983. i 1984. god. kada je iznio niz injenica o velikoj nepravdi revoluciji koja je napravljena prema graanima Sandaka, kada je politika partija na vlasti zloupotrijebila svoj poloaj i ukinula bez pravih osnova autonomiju Sandaka, iji graani su dali veliki doprinos Narodno-oslobodilakoj revoluciji i osloboenju od okupatora i domaih izdajnika. Njegovu besjedu o Sandaku niko nije sporio. Meutim, da podsjetim, tada je glasoviti slovenaki pisac akademik Matej Bor iznio brojnu argumentaciju da Slovenija, iji itelji potiu od Veneta (p.a. misli se na zapadne Slovene), zasluuje drukiji tretman i status. Takva asocijacija je nazirala novu platformu orijentacije Republike Slovenije da e uskoro doi i kraj druge Jugoslavije. No, to je druga pria koja iziskuje ire istraivanje kako je dolo do raspada zajednice jugoslovenskih naroda. Jasno, sam pojam Sandak nije bio sporan sve do 1989. godine kada je zahuktao diktatorski miloevievski reim, koji je godinu dana prije toga likvidirao u Bosni vedeeg bonjakog prvaka Hamdiju Pozderca povodom afere, kao to znate, Agro-komerc. Od tada, pa sve do danas, beogradski i podgoriki mediji su vrlo kontroverzno pisali o Sandaku i Bonjacima, ugroavajui njihova prava i slobode. Drago mi je to je ovu raspravu o Sandaku i ZAVNOS-u inicirala BKZ u sadanjoj mirnoj atomsferi, koja e biti podsticaj za voenje demokratskog dijaloga o rijeavanju otvorenih pitanja, koja su nametnuta permanentnom izolacijom ove regije od srpskog i crnogorskog estabilimenta.

OKRUGLI STO 70 GODINA ZAVO SANDAKA, PLJEVLJA, 20.11.2013.

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com 8

ke t KR CI

ame i gospodo, potovani prisutni, lijep selam i pozdrav za sve vas. Tema mog izlaganja glasi Povijesna utemeljenost autonomije Sandaka sa posebnim osvrtom na odluke Berlinskog kongresa i osnivanja ZAVNOS-a. Bezbeli, rije je o veoma kompleksnoj i razgranatoj temi kojom sam se bavio vie od dvije decenije u okviru projekta Sandako pitanje etiko-kulturoloki aspekt. Istraivao sam problem u brojnim domaim i stranim arhivima, dolazio sam do interesantnih dokumenta i publikacija, sve u cilju da bi na naslov postao logiki pokaz znanstvene istine i argumentacije i kao takav da bi bio otvoren za relevantnu multiznanstvenu diskusiju. Naprije, elim svima da estitam od srca Dan Sandaka, kao i Dan grada Pljevlja - rukovodstvu Grada i svim graanima ovog kraja. Dakle, ovaj na praznik je zajedniki. Grad Pljevlja zasluuje pohvalu kao prvobitna prijestolnica Sandaka u kojem su bila brojna konzularna odjeljenja i predstavnitva raznih zamalja. Mnogi konzuli, posebno Maari, ostavili su znaajan pisani trag o Pljevljima i Sandaku. Zatim, elnici ovog kraja, uprkos viedecenijskoj diktaturi, sauvali su ovaj veliki historijski dan od zaborava, to je za svaku pohvalu. Te injenice nas znaajno pribliavaju, sjeajui se velikih datuma. U tom smislu, elim se najljepe zahvaliti gradonaelniku dr Miloju Pupoviu i posebno direktoru Gimnazije prof. Draganu Zukoviu, na uruenim knjigama hedije iz povijesti kolstva ovog kraja. U ovoj Gimnaziji, gdje vodimo razgovor o Sandaku i njegovoj povijesti, radio je jedan istaknuti crnogorski filozof, Lazo Popovi (1870-1928), koji je u vremnu 1912-1915. bio i direktor ove ustanove, o kome sam napisao i objavio obimnu studiju prije vie od tri decenije. Meni je ovaj kraj posebno drag jer sam svoju afirmaciju kao pisac zapoeo ne samo kao student Beogradskog univerziteta, ve i kao stvaralac sa prostora Meurepublike zajednice za kulturno-prosvjetnu djelatnost, ije je sjedite bilo pune etiri decenije u Pljevljima. U

TEMA BROJA

itava povijest Sandaka, a posebno u posljednja dva stoljea, protekla je sa otvorenim tragovima genocida nad Bonjacima. Znanstvena istraivanja sagledavaju i svjedoe da je realna autonomija Sandaka otvoreni proces koji je prisutan na politikoj sceni od Berlinskog kongresa (1878.), za vrijeme balkanskih ratova, izmeu dva svjetska rata, zatim u toku NOR-a, a posebno u posljednoj deceniji XX stoljea. Ovaj proces se demonstrira na kulturnoj, ekonomskoj, socijalnoj i vjerskoj osnovi. Problem Sandaka se manifestuje kao osobena prekogranina regija (izmeu Cnre Gore i Srbije). To bi bio temelj jedne samostalne politike pozicije u cilju razvoja dobrosusjedstva i zajednitva sa drugim narodima u Sandaku, Srbiji i Crnoj Gori, koji su se u povijesti ak vie od Bonjaka zalagali za autonomiju Sandaka. To se upravo odnosi na srpsku i crnogorsku inteligenciju izmeu dva rata, iji je glavni protogonist bio akademik prof. Sreten Vukosavljevi, koji je ujedno bio i predsjednik ZAVNOS-a (Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Sandaka), upravo zbog njegove kulturne i povijesne specifinosti. Na temelju inicijativa KPJ i NOR-a, prije svjega Predsjednitva AVNOJa, poetkom novembra 1943. godine izvrene su pripreme da se za regiju Sandak formira ZAVNOS (Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Sandaka), kao najvie politiko i predstavniko tijelo NOPa. Organ ZAVNOS je predstavljao svojevrsnu Narodnu Skuptinu. Osnivaka skuptina ZAVNOS-a odrana je 20. novembra 1943. godine u Pljavljima na kojoj je bilo prisutno 252 delgata, tj. predstavnika iz svih krajeva Sandaka. Meu predstavnicima najvie je bilo delegata iz pljevaljskog i bjelopoljskog sreza. Na ovom eminentnom i historijskom skupu za predsjednika Predsjednitva ZAVNOS-a izabran je univerzitetski profesor, akademik Sreten Vukosavljevi, sociolog, porijeklom iz Prijepolja. Zatim, za jednog od tri potpredsjednika imenovan je Murad-ef. eerkadi, vrhovni erijatski sudija iz Pljevalja i Prijepolja. Prema miljenju poznatog historiara dr. Iva Banca, tada je poloaj Sandaka bio izjednaen sa poloajem ostalih zemaljiskih vijea i pokrajna, odnosno sa lanicama budue federativne zajednice Jugoslavije. Istovremeno, skuptina u Pljevljima je odrana uz saglasnost sa najviim politikim rukovodstvom AVNOJa.

Autonomija Sandaka

Hendikep svega toga jeste bilo to je glavni protogonist autonomije Sandaka, revolucionar, narodni heroj i pjesnik Rifat Burdovi, na muki nain likvidiran u Grujia jami, u Mrkonji gradu, koncem 1942. godine zajedno sa revolucionarima Voloom Kneeviem, Tomaem iiem i drugima. I ova autonomija je bila svojevrsna prevara za bonjaki narod Sandaka jer je trajala samo od novembra 1943. do 29. marta 1945. godine, kada je na bezoan nain, na prijedlog Moe Pijade, ukinuta. Poznato je da je na zadnjem zasjedanju ZAVNOS-a, 29. marta 1945. godine u Novom Pazaru, a na konkretan prijedlog Edvarda Kardelja, Moe Pijade, Milana Peruniia, Radeta Pribievia, donijeta odluka o likvidaciji autonomije Sandaka. Prema izjavama jednog od potpredsjednika ZAVNOS-a, historiara Ediba Hasanagia, predsjednik ZAVNOS-a Sreten Vukosavljevi nikada nije potpisao akt, zavrni dokument sporazuma o likvidaciji tadanjeg poloaja Sandaka, jer je bio duboko ubijeen da je status pokrajine Sandak, izmeu Crne Gore i Srbije, bio realan za dobro svih graana ove regije, kako Srba, tako i Bonjaka i Crnogoraca. Zatim, u skladu sa savjeu predsjednika partizanske autonomije Sandaka, prof. Sretena Vukosavljevia, s pojavom viestranakog reima (1989.) i sa intencijom novog bonjakog pokreta inicijativom Stranke Demokratske Akcije Sandaka 1990. godine, bonjaki narod je pred licem nove parlamentarne historije postavio pitanje zahtjeva za autonomiju Sandaka. U tom kontekstu, 29. jula 1990. godine, na prepunom stadionu u Novom Pazaru (pred vie 40.000 graana), lansiran je pokli za autonomiju Sandaka, koji je potvren na narodnom referendumu, kojeg je organiziralo BNVS od 25. do 27. septembra 1991. godine, na kojem se preko 95% glasaa izjasnilo za teritorijalnu i realnu autonomiju Sandaka. U tom pravcu nastavilo je da djeluje vie stranaka koje okupljaju Bonjake na teritoriji Sandaka. Sredinom juna mjeseca 1993. godine BNVS je u Novom Pazaru donijelo platformu Memorandum o specijalnom statusu Sandaka. Dakle, Sandak bi bila regija - prekogranina regija, unutar SRJ, odnosno, unutar Srbije i Crne Gore, kao kopa ove najsrodnije dvije republike. Takva autonomija je mogua u cilju demokratizacije i regionalizacije ove dvije republike. Kao takva, ona je strateki interes svih etnosa koje u njoj ive i nije ni na iju tetu. Sandaki pokret ine politike, kulturne, znanstvene i humanitarne

asocijacije koje se zalau za autonomiju koje proteiraju kulturne, socijalne, ekonomske, nacionalne i politike aspekte. Meutim, famozni referendum 21. maja 2006. godine u Crnoj Gori ponovo je pocijepao Sandak na dva dijela, pretpostavljam po tajnom sporazumu beogradskog i podgorikog estabilimenta, u cilju obespravljivanju Bonjaka i proganjanja sa ovih prostora. 1) Novopazarski sandak se kao posebna administrativno-teritorijalna jedinica prvi put spominje 1578. godine kao jedna od sedam oblasti koje su ulazile u sastav Bosanskog elajeta; 2) U posljednjoj deceniji osamnaestog stoljea Sandak postaje posebna administrativno-teritorijalna jedinica u okviru tadanjeg Bosanskog ejaleta; 3) Juna 1876. godine u Veneciji je potpisana konvencija o podjeli Sandaka na dvije interesne sfere izmeu Kneevine Srbije i Crne Gore; 4) Odlukom Porte 2. februara 1877. godine Novopazarski sandak se administrativno odvojio od Bosanskog elajeta; 5) takom 25 Berlinskog kongresa, donesenom 4. jula 1878. godine, Novopazarski sandak je ostao u okviru Osmanskog carstva, s tim da u Pljevljima, Prijepolju i Priboju bude stacionirano 4000-5000 austro-ugarskih oficira i vojnika; 6) Novopazarski sandak kao posebna cjelina u okviru Osmanskog carstva spominje se i u Carigradkoj ili Novopazarskoj konvenciji od 21. aprila 1879. godine; 7) Beogradskim ugovorom iz 1913. godine teritorija Novopazarskog sandaka je i de iure podijeljena izmeu Kraljevine Srbije i Crne Gore; 8) Dvadesetog novembra 1943. godine u Pljevljima je formirano Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Sandaka (ZAVNOS) po kome je ova teritorija predviena kao posebna administrativna jedinica u okviru budue jugoslovenske zajednice; 9) U Novom Pazaru je 29. marta 1945. godine donesena odluka o ukidanju ZAVNOS-a kako bi se izbjeglo davanje politike, ekonomske i kutlrune autonomije narodu ovog kraja; 10) Od 1945. godine, pa do sada teritorija Novopazarskog sandaka je podijeljena izmeu Republike Srbije i Crne Gore; 11) Na osnovu odluke Bonjakog nacionalnog vijea Sandaka odran je od 25. do 27. oktobra 1991. godine referendum graana Sandaka. Graani Sandaka su se na tom referendumu tajnim glasanjem izjanjavali o politikoj autonomiji Sandaka. Ukupno glasako tijelo inilo je 264.156 glasaa. Glasanju je pristupilo 185.437 glasaa (70,19 odsto od ukupnog birakog tijela). Utvreno je da su 153 glasaka listia nevaea, 185.284

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com 9

TEMA BROJA

vaeih. Protiv politike autonomije Sandaka glasilo je 1982. glasaa (1,069 odsto od ukupnog broja glasaa koji su pristupili glasanju). Za politiku autnomiju Sandaka glasilo je 183.302 glasaa (98,929 odsto od ukupnog broja glasaa koji su pristupili glasanju).

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com

Da podsjetimo, Kongres velikih sila odran je od 13. juna do 13. jula 1878. radi revizije Sanstefanskog mirovnog ugovora. Iako je Rusija pobijedila Tursku i nametnula joj mir u Sanstefanu (v. Sanstefanski mirovni ugovor), morala je, na pritisak Engleske i Austro-Ugarske, da pristane da se mir revidira. Glavne odredbe Berlinskog ugovora su: a) umjesto Velike Bugarske stvorena je Kneevina Bugarska sjeverno od planine Balkan pod vrhovnom sultanovom vlau; b) juna Bugarska, tzv. istona Rumelija, dobija status u okviru turske autonomije; c) Makedonija i Trakija ostaju Turskoj, s tim da se izvre nune reforme; d) Srbija dobija nezavisnost i gradove Ni, Pirot, Vranje, Leskovac i Prokuplje; e) Crna Gora dobija meunarodno priznanje nezavisnosti i vie nego udvostruava teritoriju sa izlazom na more; f) Austro-Ugarska dobija pravo da okupira na neodreeno vreme Bosnu i Hercegovinu, koje formalno ostaju pod sultanovim suvremenitetom. Plaei se ruske dominacije na Balkanu, Britanija i Austro-Ugarska su zauzele jedinstven stav o nepriznavanju odluka Sanstefanskog mirovnog ugovora. Ve 13. marta 1878. godine britansko Ministarstvo spoljnih poslova saoptilo je da Santstefanski mirovni sporazum mora biti revidiran u cjelosti. Ovakav stav, kojem su se kasnije pridruile i ostale evropske sile, bio je jasan znak Rusiji da ona ne moe ureivati Balkan po svom nahoenju, niti da to moe initi u nekakvom internom sporazumu s Turskom. Krajem maja 1878. Rusija je pristala, na prijedlog Velike Britanije, da se u Berlinu sazove kongres na kojem e se izvriti revizija Sanstefanskog mirovnog ugovora. Kongres u Berlinu poeo je 13. juna 1878. godine. Na Kongresu su uestvovali predstavnici Rusije, Turske, Njemake, Francuske, Austro-Ugarske, Velike Britanije i Italije. Kao predstvnici Crne Gore na Kongres su upueni vojvoda Boo Petrovi i vojvoda Stanko Radonji, ali oni, kao ni ostali predstavnici balkanskih drava, nisu mogli uestvovali u radu Kongresa. Njemaki

Berlinski kongres 1878. i Sandak

Konkretna analiza

10

kancelar Bizmark, koji je predsjedavao Kongresom, nije elio s njima ni da razgovara, ve ih je obavijestio da je crnogorska sudbina u rukama austrougarskog ministra spoljnih poslova, grofa ule Andraija. Prva sjednica Kongresa u Berlinu, na kojoj se raspravljalo o Crnoj Gori, odrana je 1. jula. Najprije je proitan prvi lan Santstefanskog mirovnog ugovora koji se odnosi na granice Crne Gore. Predsjedavajui je zatim pitao predstavnike Rusije i AustroUgarske kako bi trebalo da izgleda nova crnogorska granica? Predstavnici Austro-Ugarske su odmah izjavili bi da e ovo pitanje rijeiti posebna komisija, dok je ruski delegat saopio da su se o svim stvarima oko razgranienja oni sporazumjeli s Austro-Ugarskom. Zatim se prelo na drugi lan Sanstefanskog mirovnog ugovora. Visoka porta konano priznaje nezavisnost Knjaevine Crne Gore. O raspravi povodom ovog pitanja u zapisniku se navodi sljedee: Lord Solsberi izjavljuje da njegova vlada nikada nije priznala ovu nezavisnost i trai izostavljanje rijei konano. Iz razmjene miljenja po ovom pitanju proistie da je Njemaka u principu priznala nezavisnost Knjaevne i da ju je AustroUgarska ve formalno priznala. Na pitanje koje je predsjednik postavio, predstavnik Francuske implicite priznaje. Opunomoeni predstavnici Rusije izjavljuju da njihova vlada nije nikada ni prestala da je priznaje, budui da crnogorske knjaeve nije potvrivao sultan i da nisu plaali danak. Njihove ekselencije (misli se na predstavnike Austro-Ugarske, Francuske, Njemake i Rusije) trae da se zadri postojei tekst lana. Tri dana kasnije odrana je druga sesija o crnogorskom pitanju na kojoj je austrougarski predstavnik saopio konkretnije podatke o novoj crnogorskoj granici. Prema njegovim rijeima, crnogorska granica prema Hercegovini mora ii est kilometara istono od linije Bilea-KoritaGacko, to znai da Crna Gora ostaje bez Bilea, Trebinja i Gacka, a dobija samo Niki. Zatim, Crna Gora dobija Kolain, Plav i Gusinje, a Turskoj ostaje Berane. Granica dalje ide rijekom Tarom tako da nita preko Tare ne pripada Crnoj Gori. Podgorica sa Spuom i abljakom Crnojevia pripaja se Crnoj Gori, a na primorju samo Bar s okolinom od rijeke eljeznice do planine Vsute i od vrha planine Moure do zaljeva Krui. Ulcinj se vraa Turskoj, a Spi posjeda Austro-Ugarska. Na ovoj sjednici donijeto je i rjeenje o ograniavanju crnogorkog suvereniteta nad lukom Bar, tako da Austro-Ugarska dobija pravo sanitarne i pomorske kontro-

le nad dijelom mora koje pripada Crnoj Gori. Rad Kongresa u Berlinu okonan je 13. jula 1878. godine. Od 64 lana Berlinskog ugovora, na Crnu Goru odnosi se osam lanova (26-33). Dvadeset estim lanom definie se meunarodno-pravni poloaj Crne Gore: Crnoj Gori priznaju nezavisnost Visoka porta i sve one visoke ugovrene strane koje to dosad nisu uinile. Ovim je lanom samo potvrena ve odavno postojea crnogorska nezavisnost, s napomenom da tu nezavisnost od sada priznaje i Turska i one zemlje koje to ranije nisu uinile. Ovim rjeenjem Crnoj Gori nije data dravna nezavisnost, ve je samo konstatovano da tu nezavisnost priznaju i one zemlje koje je do tada nisu priznavale. Usvajanjem ovog lana ugovora crnogorska nezavisnost prvi put je zvanino priznata. Za razliku od Crne Gore, Srbija i Rumunija su drugaije tretirane. lanom 34 konstatuje da visoke ugovorne strane priznaju nezavisnost Kneevine Srbije, a lanom 43 se na isti nain priznaje nezavisnost Rumunije. Dakle, Srbiji i Rumuniji je priznata nezavisnost od svih uesnica Kongresa, a Crnoj Gori samo od Turske i Velike Britanije, budui da su njenu nezavisnost sve ostale velike sile ranije neformalno priznale. S teritorijama koje su joj pripale, Crna Gora je dobila desetak hiljada nepravoslavnih podanika (muslimana i katolika), pa joj je 27. lanom Berlinskog ugovora nametnuta obaveza da ravnopravno tretira sve svoje nove podanike, bez obzira na vjerske razliitosti. Velike sile obavezuju Crnu Goru da svim svojim dravljanima obezbijedi jednaka politika, vjerska i graanska prava, kao i ranopravnost i pri prijemu u javnu i dravnu slubu. Dvadeset osmim lanom utvruje se nova granica Crne Gore. Odlukom velikih sila Crna Gora je dobila dio primorja od rijeke eljeznice od zaljeva Krui, tj. grad Bar sa irom okolnom plemenskih oblasti Pive, Drobnjaka, Banjana, Jezera, aranaca, dio Vasojevia i manji dio Kua i Uskoka, te gradove Podgoricu, Niki, Spu, abljak Crnojevia, Kolain, Plav i Gusinje s podrujima koja im gravitiraju. Nakon ovih dobitaka, teritorija Crne Gore je iznosila 8.666 km2, to je gotovo dva puta vie nego to je prije toga imala (4.400 km2). Dvadeset devetim lanom Ugovora konstatovano je da Bar sa okolinom pripada Crnoj Gori, ali pod odreenim uslovima, kojima se obezbjeuje austrougarski nadzor nad njegovima akvatorijem. Zabranjeno je i da u barsku luku pristaju ratni brodovi stranih drava. Sljedeim lanom Ugovora

TEMA BROJA

garantovana su imovinska prava muslimana kako onih koji ostanu da ive u Crnoj Gori, tako i onih koji odlue da ive izvan granica Knjaevine. Obaveza Crne Gore da se o ovim pitanjima sporazumije s Portom utvrena je 31. lanom Berlinskog ugovora. Trideset drugim lanom Ugovora nametnuta je obaveza Crnoj Gori da u roku od dvadeset dana povue svoje trupe iz oblasti koje nisu ule u sastav Knjaevine. Sljedeim, 33. lanom utvruje se da Crna Gora mora prihvatiti isplatu dravnog duga Osmanskog carstva za oblasti koje su joj mirovnim ugovorom dodijeljene. Da su na Berlinskom kongresu za Crnu Gori donijeta rjeenja koja mogu proizvesti konfliktne situacije potvrdilo se i prije nego to su na Cetinju pretpostavljali. Naime, skupina bonjakih i albanskih prvaka, koja se bila organizovana u okviru tzv. Albanske lige, protestovala je polovinom 1878. protiv predaje Plava i Gusinja Crnoj Gori. Njihovo protivljenje ne bi bilo toliko znaajno da iza njega, kao i iza same Albanske lige, nije stajala Porta. Podgovoreni od Porte, oni su zahtijevali da se Crnoj Gori ne ustupi ta oblast, jer je, navodno, rije o njihovoj historijskoj teritoriji. Uz pomo turskih vlasti dio albanskog stanovnitva je vojno organizovan, ime je jasno stavljno do znanja da moe doi do oruanog konflikta. Sve je to uzrokovalo da ustupanje teritorija i gradova koji su odlukama Kongresa pripali Crnoj Gori, a koje crnogorska vojska nije bila posjela, potraje due vrijeme. Tragajui za rjeenjem kojim bi se okonali nastali sporovi, predstavnici evropskih sila su odluili da se izvri korekcija odluka Kongresa o teritorijalnim dobicima Crne Gore. Iako je bilo nesporno da se radi o teritoriji koja histirijski pripada Crnoj Gori, Evropska komisija je, nakon due diplomatske akcije, aprila 1880. godine donijela odluku da Plav i Gusinje ostanu u sastavu Turske, a da zauzvrat Ulcinj pripadne Crnoj Gori. Nakon brojnih diplomatskih komplikacija i otpora ovoj odluci od strane Turske, crnogorske trupe ule su u Ulcinj koncem novembra 1880. godine. Prije toga, Crnoj Gori su nakon izvjesnih odlaganja, predati Kolain (oktobra 1878.), Spu, abljak Crnojevia i Podgorica (februara 1879.). Proces razgranienja izmeu Crne Gore i Turske zapoeo je 1880. godine, a definitivno je okonan 1887. god. Nakon teritorijalnih kompenzacija koje su poslije Berlinskog kongresa izvrene, povrina Crne Gore iznosila je 9.475 km2. Crnoj Gori je pripao dio Hercegovine s Nikiem i okolnim

vijenici sandaka na zasijedanju zavnosa 20. novembra 1943.

plemenskim oblastima (Drobnjak, Piva, Uskoci, aranci, Jezera, Duga i Oputna Rudina, zatim Kolainski kraj i dio Gornjih Vasojevia, Zeta s Podgoricom, Spu, abljak, priobalje Skadarskog jezera od Godinja do ostrva Topohala, odnosno masiv planine Rumije i primorje od Bojane do rijeke eljeznice.

Konkretno, iz dokumenata Berlinskog kongresa prezentiramo slijedee: Za to vrijeme Karolji je bio neutjean mislei na hrav utisak koji e taj dokumenat proizvesti na javno mnenje u Austiji kada bude objavljen. Da bi se ta nezgoda izbjegla Hajmerle je predloio turskim punomonicima da izjava ostane tajna. Ali, kako oni nisu mogli uzeti takvu obavezu u ime svoje vlade, rijeeno je da ta izjava nee biti putena u javnost prije javnog sporazuma. Na dan 13. jula Zii je predao velikom veziru prepis telegrama kojim je Andrai javio da je pristao na prethodni sporazum s turskom vladom o mjerama koje treba poduzeti za okupaciju i da je voljan da potpie jednu konvenciju s njom. Sutradan je, po elji Andraija, veliki vezir zamolio je Karateodorija da, po svretku poslova u Berlinu, ode u Be i da tamo s austro-ugarskom vladom potpie potrebni sporazum. Meutim, istoga dana, 13. jula, kada su austro-ugarski punomonici uinili pomenuti ustupak Turskoj, ruski punomonici su potpisali jednu vanu izjavu u korist Austro-Ugarske. Oni su njom obavezali Rusiju da nee initi nikakve primjedbe ako, povodom nezgoda koje se mogu pojaviti radi odranja turske uprave u Novopazarskom sandaku, AustroUgarska bude konano zauzela tu teritoriju, kao i ostatak Bosne i Hercegovine. U isto vrijeme austro-ugarska vlada je izjavila da e ruskoj vladi dati

Berlin, 13. jula 1878. Andrai, Karolji, Hajmarle

Autor teksta je predsjednik Matice Bonjaka Sandaka (KRAJ PRVOG DIJELA)

1 (Vidi knjigu, Grgur Jaki: Bosna i Hercegovina na Berlinskom kongresu, Narodna knjiga, Beograd, 1955.)

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com 11

pomo na diplomatskom polju za uklanjanje tekoa koje mogu izbiti prilikom izvrenja odluke Kongresa. Berlinski ugovor je, dakle, toliko pitanja tako pravino rijeio da je kriza koju je Hercegovaki ustanak otvorio tim rjeenjima samo privremeno, formalno zatvorena.1 Nakon Berilinskog kongresa dolo je do uvene plavsko-gusinjske afere i otvoreno izraavanje otpora itelja plavsko-gusinjskog kraja prema odlukama Berlinskog kongresa, zbog ega je knjaz Nikola, godinu dana kasnije (3. i 4. novembra 1879.), uputio svu svoju vojsku na elu sa vojvodom Markom Miljanovim da okupiraju Plav i Gusinje. Tada je dolo do oruanog sukoba, Boj na Nokiu, i zahvaljujui hrabroj odbrani svog vatana Plav i Gusinje su imali 33 godine svoju autonomiju, o emu smo pisali u posebnom radu Procesi kroz povijest Sandaka. Dalje, Crna Gora je 15. oktobra 1912. god. okupirala Plav i Gusinje i surovim prozetelizmom (p.a. nasilnim pokrtavanjem, preko 25.000 Bonjaka i Albanaca) i ubijanjem prvaka 5. marta 1913. god. izvrili osvetu na Racini (Plav) za Nokie. Poslije ovog genocida, avgusta mjeseca 1917. god. u Sjenici je odrana Sjenika konferencija, koja je donijela Rezoluciju o objedinjavanju junog i sjevernog Sandaka, to je bio ponovo povod da se izvri genocid nad Bonjacima 1924. godine u ahoviima. Problemi oko opstanka Bonjaka u Sandaku su se odvijali sve do izbijanja ustanka u Sandaku 13. jula 1941. god. pod rukovodstvom prvaka Rifata Burdovia.

TEMA BROJA

MU RAT OVI

r mi Ad

i njen znaaj za kraj epohe zloina

Etnogeneza veinskog autohtonog bonjakog stanovnitva u Sandaku u vrijeme Osmanlijske vladavine protekla je u znaku masovnog primanja Islama i islamske kulture i daljnjeg etnikog oblikovanja u duhu islamske batine i tradicije. To etniko formiranje je teklo i proimalo se uporedo sa etnogenezom bosanskih Bonjaka, to je bilo olakano injenicom da je Sandak stoljeima bio nerazdvojni dio Bosanskog paaluka. Kroz vijekove svoga postojanja Bonjaci su se borili protiv pokuaja osporavanje njihovoga identiteta od strane istonog i zapadnog susjeda, koji su, u razliitim vremenskim periodima, nerijetko koristili surove metode u nastojanju da od Bonjaka naprave ono to oni tvrde da su, ono to Bonjaci svakako nisu, Turci-poturice, niti ono to pogotovo nisu, Srbi islamske vjeroispovijesti, odnosno hrvatsko cvijee. kod planiranja i izvrenja zloina nad bonjako-muslimanskim stanovnitvom u Sandaku. Postojanje antimuslimanskog i antibonjakog raspoloenja kod hrianskih naroda na Balkanu, esto je zloupotrebljavano od strane velikih sila, to je za posljedicu imalo veliko stradanje Bonjaka u posljednjih skoro 3 stoljea. Spaljivanje Novog Pazara i zloini nad bonjakim stanovnitvom 1679. godine Prve pojave istrjebljivanja bonjako-muslimanskog stanovnitva javile su se nakon stvaranja poznate Svete alijanse, odnosno Svete lige izmedju Austrije, Poljske i Venecije 5. marta 1684. godine, kojoj se neto kasnije pridruila i Rusija. Ta antibonjaka i antimuslimanska opredjeljenja prihvatila je i na svoj nain primjenjivala tada formirana srpska dobrovoljaka milicija i jedan broj plemena u Brdima, preteno vlakog porijekla, te u Staroj Crnoj Gori, Hercegovini i Sjevernoj Albaniji. U tom pohodu izvren je teak zloin nad nenaoruanim narodom i civilnim stanovnitvom, meu kojima nije bilo osmanske vojske jer se ona prije toga povukla. Svo stanovnitvo bili su Bonjaci-muslimani, sem manjeg broja inovnika raznih profila. U svojoj historiji grad sa okolinom nije zapamtio katastrofu kakvu je doivio 1689. godine. O stradanju Novog Pazara pisalo je i nekoliko putopisaca. O tome govore i sauvana dubrovaka akta iz kojih se vidi stradanje dubrovakih trgovaca i njihove kolonije u Novom Pazaru, o emu Lidija Muio pie: Ova varo bila je 1689. godine zauzeta, poharana i razorena od strane Srba, na veliku tetu trgovaca, naroito Dubrovana. Neto slino zapisuje i Dubrovanin Kaloga.

Autonomija Sandaka

OKRUGLI STO 70 GODINA ZAVO SANDAKA, PLJEVLJA, 20.11.2013.

12

ovopazarski Sandak ili kako je danas uobiajeno rei samo Sandak je historijska pokrajina koja obuhvata jugozapadni dio dananje Republike Srbije i sjeverni dio dananje Republike Crne Gore. Ova historijska pokrajina se tokom svog dugog postojanja razvila u posebnu geopolitiku, kulturno-historijsku, etniko-konfesionalnu i administrativno-teritorijalnu cjelinu, sa upravnim i kulturnim sreditem u Novom Pazaru. Da bi bolje shvatili mnoge savremene dogaaje, neophodno je vratiti se u duboku i daleku prolost Sandaka. U Rakoj upaniji i u Bosni Kulina bana, od 12. stoljea egzistirali su bogumili. Takodjer, arheoloka istraivanja potvrdjuju da su Iliri na ovim prostorima dominantno bili prisutni priblino 4.000 godina. Od poslednjih decenija XII stoljea do kraja XIII stoljea ovo podruje je bilo centralni dio srednjovjekovne srpske drave. Kralj Milutin, koji je stupio na prijestolje na Deevskom saboru 1282. godine, izlazei u susret eljama osnaene srpske vlastele, prenio je prijestolnicu iz ovih krajeva u Paune kod Pritine, a zatim u Skoplje. Od 1373. godine u sastav bosanske drave ulazi znaajan dio kasnijeg Novopazarskog Sandaka. Samo sedam godina nakon bitke na Kosovu, lokalni organi osmanske vlasti uspostavili su odredjene forme dogovaranja i medjusobne korespodencije sa Dubrovakom Republikom, sa podruja koje se kasnije formiralo kao Novopazarski sandak. Maja 1455. godine izvren je popis sela i imanja cijele oblasti, koja e biti poznata pod nazivom Krajite Isa-bega Ishakovia, u iji sastav e ui i novopazarska oblast. U sastavu Bosanskog sandaka Novi Pazar je dobio poseban status. Elemente te posebnosti nalazimo u Kanun-nami Bosanskog sandaka, odnosno vilajeta iz 1516. godine. 1865. godine donijeta je uredba o organizaciji vilajeta, koja je 24. juna 1867. godine djelimino izmijenjena, kojom je izmedju ostalog predvidjeno da se Taslida (Pljevlja), Prijepolje, Priboj i Kolain izdvoje iz Hercegovakogi udju u sastav Novopazarskog sandaka.

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com

Postoji nepobitan broj dokumentovanih injenica koje govore u prilog tezi da su Bonjaci kroz historiju mnogo puta bili rtva tenji stvaranja Velike Srbije. Naravno da ne treba zanemariti i velikohrvatske aspiracije prema Bonjacima, ali je ovaj prvi interesantniji za istraivanje jer su njegove posljedice dalekoseno pogubnije po bonjaki narod. - projekt je genocidnog karaktera, jer, izmeu ostalog, sadri dva krupna meusobno povezana elementa: - teritorijalnu ekspanziju - osvajanje tuih teritorija (lebensraum), i - istrebljenje narod, odnosno genocid, zloin nad zloinima, ukljuujui i nad Bonjacima (radi konanog rjeenja muslimanskog pitanja ); - osnovi srpske genocidne politike pothranjuju se kroz mit o Kosovu i Njegoev Gorski vijenac, gdje je, po srpskoj nacionalnoj kulturi, istrebljenje muslimana sveti i herojski in, ime je genocid, naalost, dio porodine tradicije. Ovdje moramo imati na umu jo jedan faktor koji e biti jako prisutan

Ideoloka pozadina zloina i genocida nad Bonjacima Sandaka

Svaki novi rat Austrije i Rusije na jednoj, i Osmanske drave na drugoj strani, pratili su proklamacije i ruskog i austrijskog cara. One su upuivane hrianskom stanovnitvu na Balkanu, a prihvatali su ih pripadnici pravoslavne vjere u Crnoj Gori, Brdima i Starom Vlahu, a povremeno i Albanci katolici.

Stradanje Bonjakamuslimana 1737. godine

TEMA BROJA

Stradanja sandakih Bonjaka e biti i kasnije. U ponovnom austrijsko-ruskom ratu protiv Osmanskog carstva 1787 -1791. napravljen je plan kako da se stanovnitvo Crne Gore i Brda ponovo angaira u imperijalne planove Rusije i Austrije. Iz brojnih dokumenata, kao to je pismo igumana manastira Morae Nikodima Dulovia od 15. avgusta 1789. godine, vidljivo je da su ovi pohodi iznova bili jako krvavi. Jedan od najteih genocida u svojoj historiji Bonjaci su doivjeli tokom Prvog srpskog ustanka, pod vostvom Karaora Petrovia. Tom prilikom je u Sjenici ubijeno preko 2.500 Bonjaka, to je bilo 2/3 ukupnog broja stanovnitva Sjenice, a Novi Pazar je iznova spaljen, a tom prilikom je ubijeno na stotine Bonjaka. Baron Bour koji je proao kroz Sjenicu nekoliko godina prije Karaorevog pohoda biljei u svom putopisu da je Sjenica varoica sa 3-4.000 stanovnika, koju je branila etvrtasta tvrava; kue su bile prikupljene u vie grupa (mahala), razdvojene zelenilom livada i vodama stajaicama.

Zloini nad Bonjacima 1787-1791.

Sjenica i Novi Pazar 1809.

Autor teksta je direktor Instituta za istraivanje zloina i genocida (KRAJ PRVOG DIJELA)

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com 13

U manastirskim spisima i drugim izvorima ostala su svjedoenja o poinjenim zloinima. Ustanici udarie sami na Bijelo Polje i porobie i popalie sve turske kule i predadoe mau Turke od Brodareva do Prijepolja. I ponovo je spaljen Novi Pazar. Stania Markovi Mlatinua, koji je predvodio jedinice Starog Vlaha, u svom pismu patrijarhu Arseniju arnojeviu IV i knezu Atanasiju Rakoviu 10. jula 1737 godine, pisao je: Dignite vae ljude te udrite na Sjenicu kada mi udarimo na Novi Pazar.

Anri Pukvilj 1807. navodi da je Sjenica naselje sa 700 kua i 9 damija. Drugi francuski putopisac Ami Bue (1836.) naziva Sjenicu selom sa 150 kua-brvnara, pokrivenih daskama, to oito govori kakav je demografski i urbani pad ovaj sandaki grad doivio poslije pohoda srpskih ustanika. Opisujui stanje u sjenikoj tvravi u pismu upuenom Antoniju Prokiu, Karaore kae: I Turci su u velikoj muki, niti imaju kaku kuu u gradiu, niti imaju (h)rane, niti imaju vode, ni ita, i blizu smo i(h) dognali da se predaju, koje nadamo se da e se do dva dana ili predati ili pobei. Ali ako i pobegnu, nee utei, za to smo i(h) sa svi(h) strana obgradili i na sve drumove busije prometali da im indat ne moe doi. Vuk Karadi o sjenikoj tragediji, u Historijskim spisima, pie: Leopold Ranke u svojoj knjizi: Die serbis che Revolution kazao po mojijem rijeima da je Kara-orije Sjenicu onda uzeo na juri, ali ja sad na svoju i sviju nas sramotu moram kazati da to nije istina, nego da je bilo ovako: Kad Turci u odreeno vrijeme otvore anac i prou kroz srpsku vojsku, koja im je sokaka nainila, i dok ih jo pola nije bilo izilo (iz anca), Srbi prednje stanu ubijati i pljakati; kad to vide Turci, koji su jo bili u ancu, oni anac zatvore, I stanu se nanovo braniti i Srbe koriti to tako na vjeri rade. Karaorije se pravdao da su to uinili ljudi nepokorni, bez njegovog znanja i doputenja i tako Turke nagovori kojekuda da opet pou, ali i drugi put bude kako i prvi. Trei put morao je Kara-orije dati Turcima za taoca kneza uku iz nahije kragujevake i jo nekoliko od znatnijeh poglavica (kojijeh imena ne mogu sad traiti), tako ostali Turci izau i otidu s mirom i Srbi uzmu Sjenicu. Ovo su meni tako pripovjedali lju-

di koji su ondje bili i oima gledali. Gaja Panteli, jedan od Karaorevih saboraca, prenosi Karadiu Karaoreve rijei: Ne bi propali niti bi tako razdraili Turke da nisu ubili pau, krstili Turke, izimali im ene i djevojke i ili na Sjenicu. U pismu od 27. maja 1809. godine Antoniju Pljakiu Karaore sa ironijom javlja: ... koje danas jesmo polak Turaka iz grada sasvim ispratili na abu da vie ne dou. A ovo drugo to je ostalo sutra u poslati kuda bilo...a ja u s polak vojske pravo tamo doi i s pola topova na Pazar. Da se radilo o velikodravnom projektu, sa jasno izraenim namjerama o unitenju ili u najmanju ruku etnikom ienju prostora Sandaka, svjedoi i sljedei podatak. Predsjednik vlade Kneevine Srbije, Ilija Garaanin, u svom kontraverznom Naartaniju, 1844. godine, pie: Karaore je bio vojeni predvoditelj od prirode bogato obdaren i vrlo iskusan; on nije mogao predvideti onu preveliku vojnu vanost koju Crna Gora za Srbiju ima i koju e svagdar imati kad god se o tome stane raditi da se Bosna i Hercegovina od Turske odjele i Srbiji prisajedine. Pohod ovog vojvode na Sjenicu i Novi Pazar jo svi Srbi dobro pamte i nije potrebno da mi sledujui predlog novim dovodima podkrepljujemo. U Sjenici su 1809. godine ubijeni Bonjaci. Stradale su porodice: abanovi, Ordagi, Ibrovi, Vrci Praovi, Ljuca, i mnoge druge, dok je kladnika damija, najstarija u sjenikom srezu, potpuno spaljena. Ovu damiju je sagradio Bonjak iz Kladnice, Juso Ibrovi, 150 godine prije nego to je Karaore spalio.

TEMA BROJA

OKRUGLI STO 70 GODINA ZAVO SANDAKA, PLJEVLJA, 20.11.2013.

sta fa F ETI

Sreten Vukosavljevi
PRvi PRedsJednik ZAvnos-a
Roen je za vrijeme vladavine Turaka osmanlija kada je Osmanska imperija drala pod svoju vlast balkanske zemlje te je kao veoma mlad uestvovao u balkanskim ratovima 1912-1913. godine. U Prvom svjetskom ratu uestvovao je od 1914. do 1918. godine. Nakon povlaenja iz politikog ivota, a zbog svojih korektnih i autentinih stavova, potpuno se posvetio naunom radu istraujui i prouavajui sociologiju sela. To bi, na neki nain, bio poetak druge faze u njegovom, sada naunom, angamanu. Svoje stavove i zapaanja o negativnim trendovima ivljenja na selu te seoske perspektive i mogunosti iznosio je u javnim glasilima kao to su listovi Sandak, Carigradski glasnik, Vardar, Cetinjski vjesnik i Politika. Nauni radovi i promiljanja Sretena Vukosavljevia, koja je publikovao u tadanjoj tampi, kandidovali su ga za predavaa na Beogradskom univerzitetu. Nakon penzionisanja akademik Vukosavljevi se vraa u rodno Prijepolje gdje mu proriu lou sudbinu koja prati sve one idealiste koji nakon neostvarenih ideala i uzaludnog truda padaju u oaj i beznae. Ali, Sretena Vukosavljevia ova politika apstinencija i siromana sandaka kasaba nisu sprijeile da se bavi drutvenim radom te napreduje i izgrauje se na naunom polju. Zanimljiv je i specifian njegov metod naunog rada, Naime, on bi svakog pazarnog dana obiavao praviti radne sastanke sa seljacima u gradskoj itaonici, kako bi uo njihov glas, njihove probleme i dileme sa kojima se suoavaju te zgode i brige koje prate seoski ivot. Tada je u razgovoru sa svojim seljacima dobijao odgovore na sva pitanja koja su ga kao naunika interesovala. On je prvi, zajedno sa svojim saborcima, poput Rifata Burdovia i Murad-ef. eeragia, otvorio i pokrenuo mnoga vana, a nerijeena pitanja o statusu i budunosti Sandaka. U Sandaku 1932. godine Vukosavljevi pie: Zato je od devet ukinutih gimnazija u dravi etiri iz Sandaka? U Sandaku ih je, inae, malo - manje nego to treba, manje nego prosjeno. Sandak je manje nego ikoja pokrajina dao kolovanih ljudi. Ovo je uinjeno samo zato to je Sandak kraj na koji niko ne obraa panju. Ne skree panju drave na se i zato je ostao uvijek zapostavljen. Vukosavljevi je znao na satirian nain znalaki ukazati na problem ili pojavu, posebno ismijavajui politike ujdurme i loe drutvene pojave, kao i mentalitet svoga naroda kojeg je dobro poznavao. Te prie su zabiljeene u jedinstvenu zbirku pod naslovom Sandake hiaje sa podnaslovom Proklet nek si ti nesreni vilajetu u kome su paad putena, a kamenje vezano. Takoe, osim u Sandaku profesor Vukosavljevi pie i u drugim asopisima i listovima koji su tada izlazili, poput listova Raka i Novi Sandak. On o sandakoj tradiciji i moralnim nitima sandakog naroda pie: Sva relativna prenaseljenost gradova vie nego ta drugo ini da sandaki gradovi imaju jednu nesimpatinu moralnu crtu. Osjea se da je malo polje za radne zamahe ljudima sposobnim... Zbog toga je velika otrina i bezobzirnost u utakmici... Velika je koliina svake pakosti u privatnim odnosima i javnom ivotu. Vie nego u drugim mjestima ovdje se ne vjeruje nikom da neki javni posao radi s nekom dobrom namjerom i dobrom voljom... Bezobzirnost, surovost i zlo Drugog svjetskog rata podstakli su ga da se i u ovaj rat ukljui, poavi u partizane zajedno sa svojim sinom Duanom, koji mu je ubrzo poginuo. Sreten Vukosavljevi je bio prisutan na prvoj sjednici inicijativnog odbora za izbor Antifaistikog vijea narodnog osloboenja Sandaka, a 20.11.1943. godine, kada je odrana osnivaka skuptina Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog osloboenja Sandaka, pred 252 delegata biva izabran za prvog predsjednika ZAVNOSa. Bio je uesnik Drugog zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu 29.11.1943. gdje je izabran za lana Predsjednitva AVNOJ-a. Na prijedlog predsjednika Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije, marala Tita,

Mu dr.

rije vie od pola vijeka umro je jedan od velikana Sandaka i, bez sumnje, najmarkantnija linost naunog, politikog i kulturnog ivota toga vremena. Smatra se jednim od rodonaelnika nauno-socioloke misli na naim prostorima te zagovornikom i agitatorem sociologije sela koja je pokrenula takozvano seljako pitanje. U svojoj osebujnoj linosti objedinjavao je uitelja, ministra, ratnog veterana, narodnog poslanika, univerzitetskog profesora, akademika, naunika i napose mudrog, povjerljivog i potenog politiara, to je prava rijetkost do dan-danas. Sreten Vukosavljevi roen je 1881. godine u Prijepolju gdje je i zavrio osnovnu kolu. Kao talentovan i marljiv uenik sebi otvara vrata daljeg kolovanja, i to na pljevaljskoj, valjevskoj i beogradskoj gimnaziji, a kasnije na Uiteljskoj koli u Aleksincu. Od 1901. godine slubovao je kao uitelj u nekoliko sela Timoke krajine. Za upravitelja osnovne kole u Prijepolju postavljen je 1905. godine. kolski inspektor u Crnoj Gori postaje 1909. godine, a upravnik srpskih kola u Skoplju 1911. godine. Bio je sreski naelnik u Kavadaru te glavni povjerenik za agrarnu reformu u Skoplju 1919. godine. Biran je za narodnog poslanika u narodnoj skuptini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 1920. do 1924. godine. Dva puta je postavljan za dravnog podsekretara i u vie navrata imenovan za ministra u tamonjoj srpskoj vladi. Sve pomenute dunosti na visokim funkcijama obavljao je kao veoma mlad ovjek, pun entuzijazma i volje za uspjehom. Prvo razdoblje plodonosnog angamana i naune karijere Sretena Vukosavljevia biva iznenada okonano 1925. godine, i to penzionisanjem u 44-toj godini ivota, to je, svakako, presedan i do tada neuobiajena praksa. Stvarni razlog ranog penzionisanja lei u neprihvatanju i neslaganju sa stavovima i politikom vladajueg reima. Ovaj ambiciozni Sandaklija imao je privilegiju ili nesreu da ivi pod okriljem tri dravna reima.

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com 14

TEMA BROJA

mu ih nagriza i krnji. (Sandak, br. 14, 1. oktobar1932.) Na drugom mjestu profesor Vukosavljevi se obraa svom srpskom narodu da se urazumi i pokae toleranciju prema drugima, dodajui: Pokuaj da se Muslimani nacionalno osvijeste, da postanu Srbi muslimanske vjere nije uspio ni malo. Ne bi uspio i da su to Srbi radili sa vie irokogrudosti i dosljednosti, jer je pogreno bio zasnovan. Nisu Muslimani neto to nema svojih izgraenih osobenosti, pa da sada toj nacionalno i kulturno bezlinoj masi Srbi samo dadnu oblije. Ovo mjesto koje u dui Srba zauzima nacionalno osjeanje, nije u dui Muslimana prazno, pa da Srbi treba sada da popune tu prazninu. Muslimani imaju svoju posebnu historijsku tradiciju. Ono to je u Srba osjeanje nacionalne sigurnosti, ima i u Muslimana, ali je to solidarnost sa onima koji su im slini, pa i ne govorili istim jezikom. Muslimani imaju drukije izgraen materijalni ivot i mnoga moralna

Poimanje Bonjaka
Veliinu i irokogrudnost Sretena Vukosavljevia moda najbolje odslikava njegov pravedni i ljudski stav o Bonjacima kao autonomnom i autohtonom narodu sa svekolikom tradicijom i kulturnom batinom. On ih prije svega upozorava i upuuje kada kae: Ali Muslimani trebaju da imaju na umu: Niko ne moe sva svoja prava ouvati u potpunosti ako nije svjestan tih prava, ako ne osjea da ih zasluuje, da mu nisu darovana. Ako ne moe da uva i brani svoja prava uvijek e se nai neko, makar susjed njegov, da

Ako bi sumirali sve odlike, zasluge i podvige koje je u svom plodonosnom ivotu iznjedrio ovaj sandaki sin, onda bi se one mogle formulisati ovim redom: bio je, prije svega, dobar i karakteran ovjek; veliki rodoljub, plemeniti naunik, beskopromisni i principijelni politiar; hrabar i otvoren um sa vizionarskim pogledom na budunost. Bio je Srbin, ali to mu nimalo nije smetalo da se istinski bori za Sandak, njegov status i sandake graane. Bio je i ostao svijetli primjer dosljedne borbe za pravdu, jednakost i istinsku toleranciju meu narodima razliitih nacionalnih, vjerskih i kulturnih opredjeljenja. Sreten Vukosavljevic je umro 9. avgusta 1960. godine u Rovinju, a sahranjen je na Novom groblju u Beogradu.

TRGOKEMO
t r a d e t r a n s p o r t

a n d

m o r e

Kua za Vau Kuu

www.trgokemo.com Dubrovaka bb phone/fax: + 381 20.360.181 email: office@trgokemo.com

Trg Isa-bega Ishakovia Novi Pazar 020/337-870

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com 15

ukljuen je u sastav vlade dr Ivana Subaia kao ministar ishrane i obnove uma i ruda. Nakon formiranja Privremene vlade Demokratske Federativne Jugoslavije postavljen je za ministra kolonizacije. Kao ministar u narodnoj vladi nije se slagao sa odreenim stavovima po pitanju povratka protjeranih sa Kosmeta i Makedonije. Stoga, njegovo ministarstvo biva ukinuto, a on razrijeen dunosti ministra. Sreten Vukosavljevi je biran za narodnog poslanika i lana Prezidijuma Narodne skuptine FNR Jugoslavije 1945. godine. Bio je autor veoma vanog Zakona o agrarnoj reformi, takoe 1945. godine. To je period kada se Vukosavljevi definitivno povlai iz politikog ivota i posveuje se naunome radu. Kao univerzitetski profesor ukljuuje se 1948. godine na Filozofski fakultet, a 1951. godine, kao jedan od utemeljivaa sociologije u Srbiji, biva postavljen za upravnika Instituta za izuavanje sela pri Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti. Bio je dopisni lan Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti.

shvatanja, drukije izgraene uredbe o cijelom ponaanju. To sve ini da se nai Muslimani osjeaju zajednicom. Ta zajednica je zatvorena i visoko ograena. Osjeanje da je lan te zajednice naem je Muslimanu dovoljno: ne osjea neku prazninu zbog toga to nema nacionalnog osjeanja onakvog kakvo je to u drugih zajednica. Razlika meu nama bila bi mnogo manja kada bi nai Muslimani bili samo zaostali iza Srba u nacionalnom razvitku. Nisu zaostali nego su drukiji, na drugoj osnovi, na sasvim drukiji nain izgraeni kao zajednica. Srbi treba da se odreknu, iskreno i dosljedno, svake namjere koju su imali raniji reimi da se od Muslimana stvori neto drugo, a ne ono to su, ponajmanje Srbi muslimanske vjere. Ma koliko to eljeli, to je apsolutno nemogue postii. (Glas Sandaka, br. 1, 15. juni 1944.)

TEMA BROJA

AS TOD ER

PREKOGRANINA REGIJA
PREDUSLOV MIRA I STABILNOSTI
jaala. Regija Sandak je bogata prirodnim resursima, ali bi se moglo kazati da je Sandak danas podruje niskog ivotnog standarda, a razlog tome je, izmeu ostalog, i pogrena razvojna politika drava kojima je podijeljena. U novijoj historiji ovog podruja posebno je znaajan period Drugog svjetskog rata. Uspostavom nove Jugoslavije Sandak nije prerastao u njenu saveznu jedinicu i otada se vode tihe rasprave o tom presedanu, ali i njegovoj budunosti. Od uspostavljanja republikih granica 1945. godine sandaka teritorija podijeljena je izmeu Crne Gore i Srbije, ali ostala je kohezija jedinstvenog prostora u histirijskom, kulturolokom, pa i privrednom pogledu. Danas, kada su granice na Balkanu konano uspostavljene, Sandak svoj razvoj vidi u formi evropske regije. To je put i nain da se po evropskom modelu ouva historijski, teritorijalni i kulturoloki identitet Sandaka i obezbijedi njegova revitalizacija u punom smislu te rijei. Dan Sandaka je bitan datum za Sandaklije i Bonjake Sandaka, kao i Bonjake u okruenju i iroj dijaspori, pa je dobra prilika da estitaju i mubarekliu jedan drugome, te koristim i ovu priliku da poelim svim graanima Sandaka sretan i berietan Dan Sandaka sa nadom da nam svaki naredni bude u bagostanju, miru i prosperitetu. Takoe, Dan Sandaka je znak u vremenu kada imamo priliku da sagledamo kroz ta smo proli, gdje smo doli i gdje i kako idemo u budunost. Moemo sa sigurnou konstatovati da se nalazimo na raskru puteva. Decenijama je bonjaki narod sistematski i institucionalno diskriminiran, obespravljen i maltretiran da je to moralo ostaviti posljedice po kolektivnu svijest i identitet naeg naroda. elim da podsjetim javnost da je samo prije par mjeseci premijer Crne Gore Milo ukanovi na jednom skupu izjavio da je evropski put Crne Gore njegoevski put.

OKRUGLI STO 70 GODINA ZAVO SANDAKA, PLJEVLJA, 20.11.2013.

R jto Ze

otovani, dozvolite mi da na samom poetku poselamim i pozdravim sve prisutne, kao i uesnike ovog skupa. Pripala mi je ast, a ujedno i velika odgovornost, da neto kaem na temu Prekogranina regija Sandak - preduslov mira i stabilnosti. Sandak ima dugu i burnu historiju u kojoj se njegova sudbina prelama kroz razliite vremenske periode i dogaaje. Regija Sandak se prostire na povrini od 8.687 kv. km, ima bogatu historijsku prolost o kojoj svjedoe pisani tragovi u svjetskoj literaturi, politike karte, kulturno-historijski spomenici i dokumenti. Od mnogobrojnih sandaka iz Osmanske imperije jedino je Novopazarski sandak zadrao svoje ime do danas. Sandak je danas podijeljen izmeu Crne Gore i Srbije, ali uprkos tome ostala je meusobna povezanost Sandaklija u historijskom i kulturolokom pogledu i ta veza kroz naredno vrijeme nije jenjavala, ve je naprosto

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com 16

TEMA BROJA

elimo ovom prilikom kazati da to nije i put Bonjaka Sandaka, pa ako nam je u interesu, a mi duboko vjerujemo da jeste, zajedniki put, a to je evropski put - put jednakosti, prava, mira, slobode i dostojanstva uz najvii stepen zagarantovanosti ljudskih prava i sloboda. Mir i budunost se mogu graditi samo na jednakosti i slobodi svih graana bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost. Danas se u zemljama regiona pronalaze modaliteti koji bi doprinijeli razvoju nerazvijenih podruja. Kao rjeenje problema sve ee se spominje prekogranina saradnja. Takva saradnja u Evropskoj uniji je zapoela jo 1990. godine kao izdvojena inicijativa Zajednice finansirane iz Evropskog fonda za regionalni razvoj. Evropska unija je kroz svoje djelovanje osmislila programe kojima pomae razvoj nerazvijenih regija. Prekogranina saradnja drava sastavni je dio regionalne razvojne politike Evropske unije. Ova politika osmiljena je upravo s ciljem unapreenja ekonomske, kulturne, socijalne, privredne i druge saradnje regija te smanjenja razlika u stepenu njihovog razvoja. U tom smislu, podrazumijeva mnoge tipove saradnje, kao to su: prekogranina saradnja (cross border cooperation), transnacionalna saradnja (transnational cooperation), meuregionalna saradnja (interregional cooperartion) Evropska unija ovakve vidove saradnji pomae novanim sredstvima iz planiranih EU fondova. Regija tako unapreuje svoj razvoj projektima sadranim u programima Evropske unije. Program prekogranine saradnje koji podrazumijeva uspostavljanje neke evropske prekogranine regije mora biti jasno formulisan. On mora imati utvrenu strategiju regionalnog razvoja koja se proglaava evropskom prekograninom regijom. Izrauju se lokalne eme za planirana podruja. Izrauju se i jaaju kapaciteti za pripremu i realizaciju planiranih razvojnih projekata. U projekte se ukljuuju jedinice lokalne i regionalne samouprave, institucije za zatitu kulturne batine, ustanove zdravstvene zatite, turistike zajednice, poljoprivredne i druge organizacije regije, angauju se i regionalni koordinatiri. Projekti za razvoj regije ukljuuju razvoj

Kako mi vidimo rjeavanje sandakog problema? Kako sada stvari stoje, u realizaciji ideje o Sandaku kao evropskoj prekograninoj ideji ne bi trebalo biti prepreka i ona postaje sve jasnija i realnija. U martu 2006. godine, dva mjeseca uoi referenduma za nezavisnost Crne Gore, predsjednik DPS Milo ukanovi i predsjednik Bonjake stranke Rafet Husovi potpisali sporazum koji tretira Sandak kao prekograninu regiju. U tom kontekstu, ba zahvaljujui bonjakim glasovima, Crna Gora je i dobila svoju nezavisnost. Bonjaci, u najmanju ruku, oekuju od aktuelne vlasti u Crnoj Gori da otponu pregovore sa najkompetentnijim predstavnicima Bonjaka u Sandaku, ali ne onih po miljenju predstavnika vlasti u Crnoj Gori, pa makar to bili predstavnici BS-e u Crnoj Gori ili bilo koje druge partije ili institucije koja nema kredibilitet kod bonjakog naroda Sandaka, bar ne ovog dijela naroda kojeg zastupa i predstavlja Sandak EU regija.

Autor teksta je predsjednik Nevladine organizacije Sandak EU Regija

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com 17

privrednih resursa, infrastrukture, izgradnju puteva, razvoj sistema telekomunikacije, zatitu prirodnih bogatstava itd. U Evropi postoje i prekogranine regije sa veim stepenom autonomije, kao to je Juni Tirol u sjeveroistonoj Italiji. Ovu autonomiju ine dva podruja: podruje Trentina u kojoj stanovnici govore italijanski jezik i podruije Junog Tirola u kojem stanovnici govore njemaki jezik. Svoju autonomiju Juni Tirol je dobio 1971. godine, a ulaskom Austrije u Evropsku uniju 1995. godine jo vie se poboljala ova regionalna meugranina saradnja.

Uvjereni smo da e vlasti razumjeti vanost historijskog trenutka u kojem se nalazimo, kao i spremnost Crnogoraca i Bonjaka da otponu novu stranicu bez predrasuda, diskriminacija i nesloboda drugih naroda. Vjerujem da moemo ivjeti u suivotu sa drugim dijelei zajedniki nam prostor uz obostrano uvaavanje osobenosti kulture, vjere i tradicije drugih naroda. Samo to je garancija opstanka i uspjeha kao trajne stabilnosti i blagostanja svih koji ive na ovim prostorima. U suprotnom, odlaganje i ignorisanje stvarnih potreba za dijalogom i razgovorom dovodi do pogoravanja gore navedenih pojava, to u najmanju ruku izaziva depresiju i raseljavanje graana sa ovih prostora, kao i podizanja negativnih tenzija. Pregovori bi ujedno bili dobar poetak, a i signal Bonjacima da je Crna Gora spremna da otpone novu stranicu historije ne zaboravljajui prolost kao uiteljicu ivota, ali sa nadom i vjerom u sigurniju i perspektivniju budunost za dobrobit svih graana ma iz kojeg naroda oni poticali. Bonjaci kao lojalni graani ove drave ovako neto oekuju od svojih predstavnika u vlasti i od drave u kojoj ive, jer to vodi putu koji nema alternativu, a to je put jednakosti i prava svih naroda, put slobode mira i stabilnosti regije, a u skladu sa evropskim poveljama o zatiti i unapreenju ljudskih prava i sloboda, to zasigurno vodi prosperitetu i sigurnijoj budunosti nas i nae djece. Hvala.

INTERVJU

intervju glavnog muftije i muftije sandakog muamer-ef. zukorlia za bosanskohercegovaki internet portal znamo.ba

Razgovarao: Admir F. Beganovi

Istina raa mrnju, Ko govoRi istinu esto se zamJera dRugimA

dvadeset godina, dvije decenije, mogu kazati da su planovi koje smo postavili predase 93.godine, premaeni i to znaajno. Pogotovo kada se uzme u obzir injenica da je 93.godina najtea godina za Bonjake moda u povjesti njegova postojanja. Uprkos toj surovoj injenici, mi smo tada imali ozbiljne planove i ozbiljne ambicije. One su dodue tada bile i na nivou snova, vizija, vrlo esto elja, ali Allah d.. nam se smilovao iz godine u godinu da su se snovi poeli ostvarivati. Prvih sedam godina smo imali svojevrsni nastanak. Jer stanje u kome se Islamska zajednica nalazila 93.godine, je bilo jako loe, prije svega to smo imali raspad Islamske zajednice nakon Jugoslavije, i Sandak je imao samo odbore ili medlise koji su bili ostaci te zajednice, bez i jedne institucije, organizacije i ustanove koja je povezivala taj prostor. Odbori Islamske zajednice su se bavili onim najelementarnijim vjerskim uslugama, kao to je denaza, mevlud, i nita skoro preko toga, elentarne usluge u damiji i to je bilo stanje toga trenutka. Tako da od 93.godine imamo uspostavljanje medrese Gazi Isa-beg, potom dalje formiranje cijelog sistema vjersko-prosvetnih ustanova od najnieg djeijeg vrtia pa sve do Univerziteta, preko Fakulteta za Islamske studije, pa uspostava jednog cijelog mediskog sistema oko Glasa Islama, kasnije internet portala i svih prateih subjekata, do tog dobrotvornog sistema okupljenog oko organizacije Hajrat, potom organizacija omladine, subjekata koji su okupljali ensku populaciju, izdavake djelatnosti koja je postala najrazvijenija na ovom podruiju i izvan samog Sandaka, u Sandaku ubedljivo najaa. Dakle, tih prvih sedam godina su bile godine nastanka, to su bile godine pod zloglasnim reimom Miloevia. Kada bi pravili presek vaeg rada, nakako se same od sebe nameu tri faze, prije inia, za vrijeme inia i nakon ubistva inia. Imam osjeaj po onoj narodnoj prije ubistva je da je bilo duraj i saburaj? Muftija: Skoro da se taj period od dvije decenije, evo smo sada u dvadeset i prvoj godini tog perioda, moe podijeliti na jednaka tri dijela. Ovaj prvi dio koji sam oznaio kao sedam godina nastanka, zapravo se on okonava padom Miloevia 2000.godine. poslije toga, padom Miloevia dolazi jedan period koji moemo oznaiti kao pile prosperiteta. Istina, sr, odnosno kljuni dio tog perioda jeste, taj period vladavine Zorana inia i nije se on odmah zavrio, zato to je tu ostalo neto pozitivne energije u sistemu

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com 18

Kao i svaki novinar koji ima profesionalne izazove nisam mogao da odolim na ukazanoj prilici, da razgovaram sa ovjekom koji ve dvije decenije tema dana u regiji. Hvaljen i osporovan, za jedne heroj za druge neprijatelj. Kao duhovni ovjek broj jedan, silom prilika ili prilika na silu uvuen je i u politiki ivot regije. Roen bez dunjalukog eha za strah, potovan i od strane onih koji ne misle i ne rade kao on. Moda sljedea misao najbolje opisuje mog sagovornika: Neu se predati, neka mi se ruke osue, neka mi dua pusta ostane, neka mi usta zanijeme ako ne uradim ono to ovjek uraditi mora, a Bog neka odui. Moj veeranji sagovornik glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji, muftija Sandaki Muamer ef. Zukorli. Selam Alejkum. Na poetku naeg razgovora, elio bih da Vas pitam, ta je Islamska zajednica dobila vaim dolaskom 93.godine? bio je to ratni period, u Bosni se ginula, Hrvatska je takoer bila u ratu, u kakvom je ambijentu stanje bilo u Sandaku tih godine? Muftija: Konani sud ovosvjedski moe se dobiti iskljuivo nakon izvjesne vremenske distance, historija e dati svoj sud, onaj pravi i onaj bitni jeste sud Uzvienog Allaha d.. i on je taj koji e takoer ocijeniti to najpreciznije. Ono to sada, nastojau se sauvati od subjektivnosti to u konanosti nije mogua, ali nakon

INTERVJU

19

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com

INTERVJU

20

koji je ostao iza njega, i to je trajalo do negde 2007.godine. To je period prosperiteta gdje su ove ustanove koje su nastajale, u predhodnom periodu, kao i druge koje su nastajale poetkom drugog perioda doivele svoju ekspanziju, i naalost taj se period zavrava negde 2007. Prije toga ve se i vast mijenja nakon ubistva Zorana injia, nak jo nekog perioda vladavine njegove vlade, dolazi promjena vlasti i dolazi period kada Kotunica stupa na vlast kao predstavnik, najautentinijih predstavnik onoga to su ti najrigidniji faktori vlasti u Beogradu, pogotovo pozadinski faktori, a to su dva kljuna faktora, to su Srpska pravoslavna crkva i Srpska akademija nauka i umjetnosti. Oni su stvarni vladari Srbije, ostalo su samo subjekti koji se smjenjuju i koji manje ili vie podpadaju pod taj uticaj. Onaj koji je pokuao da im se otrgne, platio je glavom a to je Zoran ini. Svi ostali su bili izvrioci volje ova dva subjekta, ali su eto bili to elegantnije ili surovije, u svakom sluaju to je ono to je kljuna pozadina. I nakon tog perioda poinje trei period, period odbrane. Znai imali smo period nastanka, prosperiteta i onda je, ono to je bio rezultat te dvije faze sada dolo na udar iskuenja koja su nastupila agresijom na Islamsku zajednicu 2007.godine. I eto taj period je ve 6 godina, zakoraili smo u 7. godinu. Ja sam nedavno govorei o ovim etapama to ak i povezao sa onim Kuranskim kazivanjem iz sure Jusuf o sedam mravih i sedam debelih krava, poznato je to kazivanje koji oznaava period od sedam godina. Radi se o snu Jusufa a.s. odnosno o snu vladara Egipta koji je pozvao Jusufa a.s. da mu protumai san, jer je on sanjao da e sedam mravih krava pojesti sedam debelih krava. Onda mu je Jusuf kazao da se san odnosi na sedam rodnih godina i preporuio da je to poruka kroz san, da je potrebno za tih sedam rodnih godina skupiti hranu u silose da bi mogli da preive sedam mravih, odnosno sedam nerodnih, sunih godina, koje su kasnije dole. Tako da te broj sedam ima i za nas simboliku, i onda sam ja to povezao sa naim stanjem jer smo imali sedam, pa sedam, pa evo i sada nadam se sedam. I zato je moja poruka bila da oekujem da 21.godina odnosno kraja treeg sedmogodinjice bude zaokruivanje svih ovih vrijednosti odbrane, rezultata i postignua, e sad videemo ta bi mogao biti ta etvrta faza, moda neka etapa perfekcije ili stabilnosti. Nee biti problem

da joj damo ime samo neka bude dobro. Muftija, vrijeme vladavine demokrate Borisa Tadia? Moram biti iskren da se, da je upravo veina oekivala nastavak uspjene saradnje, bar malo sline, bar malo nalik one sa premijerom iniem. Meutim, upravo taj period uveo je narod Sandaka u lavirinte smutnje, podjela pa ak i mrnje. On je traio od vas da mu vjerujete, vi mu jeste vjerovali, vi ste traili razgovore, meutim on je kratko i jasno rekao d drava ne pregovara, da bi pred ove izbore kruna svega toga bila vaa izjava da izmeu licimernog demokrate i iskrenog nacionaliste birate ovoga drugog. ta moete rei o tom periodu? Muftija: Period agresije na Islamsku zajednicu je kao to sam kazao 2007. godine. To je period vremena Kotunice, tada je Tadi bio predsjednik a Kotunica premijer jer imao je vlast, i tada sam ja pozvao predsjednika Tadia, jo mo bili u dobrim odnosima i komunikaciji i rekao, ta se deava, zato ovo doputa? On je meni kazao da on nema izvrnu vlas, da je on zgroen sa tim ta radi izvrna vlas, da je to nedopustivo, i da su njemu naalost vezane ruke, i da onog trenutka ukoliko on dobije vlas, izvrnu, na parlamentarnim izborima da e on to ispraviti. Nakon par godina su stupili parlamentarni izbori, i on je ak i ovde doao, bio je ovdje u ovom kabinetu i imao je jedan skup ovdje na gratskome trgu gdje je prisustvovalo preko 20 000 ljudi, to je bio predizborni skup, gdje je kazao javno da on garantira jedinstvo u Islamskoj zajednici da ako pobijedi njegova partija i dobije vlast da e on to ispotovati. To je ak ponovio i na jednom skupu u Sava centru, i doslovce je ak govorio o nekim elementarnim principima, on je kazao da kako god Srpska pravoslavna crkva ima pravo da bude nadgranino povezana pa su pravoslavci iz Bosne, Hrvatske, Slovenije, i ire dijaspore, vezani za patrijariju u Beogradu i centrali Srpske pravoslavne crkve, i kako god Srpska pravoslavna crkva ima i uiva to pravo, da i muslimani i Islamska zajednica ima to pravo. Na tom obeanju je dobio i nau podrku i neku vrstu institiucionalne podrke ali i masovnu podrku biraa. Meutim, nakon toga mi imamo potpuni zaokret i nastavak te antibonjake i antimuslimanske politike, koja je upoetku bila kroz jednu licimernu retoriku, kroz objanjenja da mu treba vremena, da je tu sve otilo predaleko, itd, do trenutka kada je on nastupio otvoreno pro-

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com

tiv, sa porukama da se ne pregovara itd. Pregovara sa uvijek kad se neto ne moe rijeiti sigurno, i ko god ne razgovara doie vrijeme kada e morat da pregovara. On je odbijao i da razgovara a kasnije je rekao da nee ni pregovarati, sad nee biti u prilici ni da pregovara ni da razgovara jer je izgubio vlast, pao je. On je dva puta zahvaljujui Bonjacima u Sandaku dobio tu vlast. On je prevario, on je bio jedno jako licimerno razdoblje Srbije, ak mislim da je on bio jedno loe ili najloije rjeenje od pada Miloevia, i za Srbiju ne samo za Bonjake, jer licimjestvo je najizrazitiji oblik lai a la ne moe koristiti ni onome ko je ima ni onome protiv koga se koristi. On je mislio da e boti dobar politiar ukoliko bude permanentno lagao, i on je je uvijek imao razliitu priu za sagovornika, jednu priu je govorio u Begogradu, drugu u Sarajevu, treu u Briselu, etvrtu u Ankari, petu u Novom Pazaru, i u poetku je to izgledalo simpatino, to je bilo vidi kako ovaj fino govori, i onda su se tu primili razni lideri okolo, ak i ovi nai Bosanski pa s se radovali susretu sa Borisom Tadiem, meutim, sve je to bila jedna la jer oni nisu pratili njegove druge izjave da se on ponosi time, to je njegov stric bio etniki vojvoda, etniki komandant u Crnoj Gori, ili razne druge. Dakle, on je prosto jedno vrijeme profitirao iz tog licimjerstva, onda se sva ta la na kraju susrela u njemu i on je hvala Bogu izgubio izbore. injenica je da su ovi sada koji su ranije pripadali jednoj rigidnoj desniarskoj, nacionalistikoj opciji profitirali, i na padu Tadia i na naem negativnom odnosu prema Tadiu. Mi smo ruei Tadia pomogli njima da dou na vlast, i tano je da sam ja to tada kazao i meni je svaka iskrena opcija bolja od lane, pa makar bila etnika, kakva god jer tada znate na emu ste. Ali je sutina opet u onome to sam predhodno kazao, postavlja se pitanje zato Boris Tadi nije ispotovao obeanje? Odgovor je veoma jasan. Zato to, ili nije htio ili nije smio da se suprodstavi stvarnim vladarima Srpskoj pravoslavnoj crkvi i Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti. Beganovi: Muftija, esto se uje da su Bonjaci Sandaka i uope zanemareni u politikom smislu u Srbiji, meutim injenica je da Bonjaci imaju dva ministra u Vladi Srbije. ta je to po emu oni nisu zadovoljili ovu ogromnu veinu koja je uz Vas i ta je to to Vama ne odgovara kada su oni upitanju?

INTERVJU

Muftija: U zadnje vreme ete jako esto uti da imamo inflaciju Bonjakih ministara u Vladi Srbije. A inflacija je svima poznata, znai imate puno para a za njih ne moete nita da kupite. Dakle, mi imamo puno ministara u vladi, ali ne moemo za njih nita da kupimo, i zapravo je kljuno pitanje, da li je prirodno da Bonjaci koji predstavljaju 3% ili 4% stanovnitva u Srbiji imaju 12% ministara u vladi, to svakako nije normalno, pogotovo kada se uzme u obzir stvarna politika prema Bonjacima kroz proteklih stotinu godina, koja je bila i ostala represivna, diskriminatorska, jer su stvarni vladari Srbije i dalje ostali dosljedni miljenju Da sve to je nesrpsko je neprijatelj Srbiji i odatle proizilazi genocidna politika koja je kulminirala kroz agresiju na Bosnu i Hercegovinu i naalost takva politika je jo uvijek izuzetno mona, odnosno takvo gledanje na sve nesrpske faktore u Srbiji ili na Balkanu, a pogotovo na Bonjake koji imaju problem ne samo da nisu Srbi, nego su jo i nasljednici Turske krivnje. Pa su sada nasljednici fundamentalistike krivnje, pa su teroristike krivnje, pa vie nema krivnje koju mi Bonjaci ne nosimo. I onda u tom ambijentu i ovi historijskih predrasuda, historijskih hajki, gdje vi imate kroz velika knjievna djela popud Gorskog vijenca gdje se propagira genocidnost prema Bonjacima, gdje se legaliziraju zloini prema Bonjacima, gdje se vrijeaju najsuptilnije vrijednosti Islama, Poslanika a.s., ezana, hode itd. Dakle, to su i dalje djela koja se smatraju genijalnim, na tim djelima nastaje ta mrnja, i zato je prema Bonjacima tako jednostavno biti neprijatelj ovdje, da e jako malo nai onih koji e kazati da to nije uredu, koji e se tome suprodstaviti. Zato mi nismo nikada imali uticaj Bonjaka u Beogradu do posljednjih nekoliko godina, i to je direktni produkt nae borbe ovde i nastanka i afirmacije ovog naeg duhovnog i nacijonalnog pokreta ija je matica Islamska zajednica a oko koje je nastao i niz drugih kulturnih, prosvetnih, nacionalnih i dr. institucija i organizacija. Onda je primenjen isti onaj recept koji je primijenjen na Kosovu, to je recep kojeg uglavnom sve kolonijalne sile, sve hegemonije, sve okupacije, svi faktori koji ele dominirati jednim narodom, u jednom periodu upotrijebe, a to je traenje pete kolone, traenje saradnje sa onima koji e pristati da obave prljavi posao protiv svog naroda, to se ovdje ini kroz ta dva ministra.

Zapravo, odluka beogradske politike je bila bolje nam je da damo personalno-pojedincima u ovom sluaju politiarima, puno, a da ne damo narodu nita, to je klju postanka i obstajanja dva ministra., s tim to tu imate jako paradoksa, npr., ministar Ljaji je ministar od, Bog zna od kad, ovdje ga ve zovu ministar sa stalnim radnim odnosom u Beogradu, ministar za sve na svijetu. Bio je ministar za ljudska prava i nacionalne manjine, pa je poslije toga bio ministar za rad i socijalnu politiku, pa je sada ministar za unutranju i spoljnu trgovinu i telekomunikaciju, a pored toga je duio Haki tribunal, pa dui porodice hakih osuenika, on se brine da li Karadieva i Mladieva porodica ima para, da li imaju da plate kartu do Haga, kako im je zimi imaju li drva, itd? Dok njegov narod ovdje nema ni drva, ni struje, ni vode, gaca u toj jednoj sirotinji. On je duio i Preevsku dolinu, kako oni kau junu Srbiju, jednostavno skoro da ne postoji resora i pitanja koga on nije duio. Ovdje ak na narod doivljava, da su ti ministri, a posebno Ljai postali kao i inventar jednog objekta, jedne kafane, pa sada kafana mijenja gazdu, al ne mijenja osoblje i inventar nego se to kupi i dalje se nasljeuje. ta je tu interes drave? Interes je snisthodljivost, poltronstvo, i usluge koje oni pruaju dravi, odnosno dravnoj politici, antibonjakoj politici, protiv Bonjaka, to je sutina njihovog statusa. Jaanjem ovog naeg nacionalno-duhovnog pokreta oni su dobili na vanosti, oni su postali skuplji, oni sada Srbiji kau ako mi ne budemo ministri, muftija e zavladati Sandakom, i onda e to biti povratak vremena Sultan Sulejmana. To je otprilike batina kojom oni plae ovu jadnu napaenu Srbiju i na tome profitiraju. Svakako, kako vrijeme protie, aduti su im jako slabi jer sve to od ega su oni spaavali Srbiju ispostavilo se da nije opasno po Srbiju, jer mi nismo opasni po Srbiju, mi nismo opasnost ni za koga, jer mi se ne borimo ni protiv koga, mi se samo borimo za svoja prava i svoju slobodu, a dati pravo, ili ako jedan dio graana nema pravo slobode to nije stabilnost Srbije, to je destabilizacija Srbije, jer ne moe Srbija imati svoju sreu na naoj nesrei. Ne moe Srpski narod ostvariti sreu na naoj nesrei. Prema tome, na koncept vodi stabilnosti Sandaka, stabilnosti Srbije, stabilnosti Crne Gore, stabilnosti regije, kao i to vrsto vjerujem da injenica da Bonjaci imaju manje prava kao

cjeloviti nacionalni korpus u Bosni i u Sandaki i uope u regionu, da reducirana prava i sloboda za Bonjake predstavljaju kljunu opasnost za stabilnos Balkana, jer prosto, sve to je nakrivljeno e morati jednog dana da padne. injenica da jedan narod ima 150% prava a drugi 40% ili 60% jednostavno cjelokuptu stabilnost dri nakrivljenom i to ne moe da opstane. Zato je jako vano to razumjeti, ne po relaciji emocija, ne po relaciji sebinosti, ne po relaciji sad eto mi neto molimo da nam daju prava, prava niti se moraju niti se dobijaju, ni na alteru ni kod bilo koje institucije, prava se ostvaruju, sloboda se osvaja, u ratu pukom mimo rata pameu, olovkom, institucijom, obrazovanjem, organizacijom, kvalitetom personalnim, kvalitetom kolektivnim, prema tome to je na kurs i mi tim putem idemo. Ovo to nam se deava u pogledu opstrukcije, i od pete kolone unutar Bonjakog naroda i ovdje i u Sarajevu, i od strane protivnika iz drugog naroda ili sa strane dravnih vlasti, je cijena koje smo mi potpuno svjesni i to je period kroz koji mora da se proe, jer sve to vrijedi ima svoju cijenu. Sloboda je najvrednija i mora se pltiti visoka cijena, i mi je evo plaamo, idemo naprijed korak po korak i sve smo blie ako Bog da cilju. Beganovi: Inae kada je rije o Rasimu Ljaiu uslovno reeno, obino ljude i bune ti silne funkcije, kao da su upitanju dvije partije a jedan ovjek, jedan na nivou Sandaka a drugi na nivou Srbije. Mene kao novinara interesuje, vi ste bili jedno vrijeme u korektnim odnosim sa njim, i recimo, ljude u Bosni dovodu u zabludu taj iznenadni raskid. ta je dovelo do toga? Muftija: Ja sam bio u dobrim odnosima sa svima njima, ja sam bio u dobrim odnosima i sa Sulejmanom Ugljaninom, sa njim zajedno sam kao najmlai lan inicijativnog odbora za osnivanje SDA Sandaka 90., i sve do trenutka dok on nije objavio rat meni i Islamskoj zajednici 96. godine, kada sam odbio da Islamska zajednica bude njegov politiki servis. On se okrenuo protiv nas, protiv Islamske zajednice, protiv mene konkretno jer je smatrao da sve dok sam ja na elu Islamske zajednice da on ne moe ovu instituciju, ovaj sistem institucije staviti u cilju sobstvenih, politikih i partijskih linih interesa. Godinama sam ja pokuavao da izbegnem taj sukob, to nije bilo mogue, i onda smo shvatili da je jako vano da u

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com 21

INTERVJU

22

Sandaku zaivi normalna smjena vlasti, jer su shvatili da je na kraju i viepartijski sistem ima smisao ukoliko se vlasti smjenjuju mirno, jedna partija, druga partija, pa graani mogu da uporede ko je radio bolje, pa da kazne looga, pa da nagrade dobroga, on je tada bio uspostavio jedan monopol i tu je bilo jako teko. Tada je jedina opozicija bio Rasim Ljai. Istina, nika ja nism imao neko visoko miljenje o Rasimu Ljaiu, obzirom da smo i tada bili neka vrsta pripadnika iste ekipe, jer je i on bio jedan od osnivaa SDA 90.godine, ali kroz to smo se poznavali. Znam da nije ovjek blizak duhovnim i moralnim vrijednostima kojima ja pripadam, ali smo tada odluili da ga podrivo kao neku vrstu nunog zla da bi se taj politiki monopol Sulejmana Ugljanina na neki nain ovdje oborio ili zaustavio. On je iz toga profitirao politiki, i nakon to je pobijedio on je poeo isto da se ponaa kao Sulejman Ugljanin. To niije samo problem Ljaia i Ugljanina, mi sada imamo isti problem i u Sarajevu, dakle, to je jedna navika koja je naslijeena iz 20-tog stoljea pogotovo iz komunistikog perioda kada su politiari kontrolirali Islamasku zajednicu. Ostala je prosto ta navika, jer uglavnom je Islamska zajednica bila slaba, ona nije imala ni mehanizme ni autoritete koji e se suprodstaviti politiarima. U komunizmu je bilo jo uonije jer su poluge Islamske zajednice bile zvanine. Sada je to bilo tee u viepartijskom sistemu jer smo imali ustavnu proklamaciju, proklamaciju odvojenosti vjere od drave, autonomsnot Islamske zajednice, Crkava itd. Sad je to bilo jedino mogue ostvariti nekim sredstvina koja nisu previe direktna, imati na elu Islamske zajednice nekoga koji e sluati vlast. Naalost, u veini Islamskih zajednica Balkana je tako, i nemojte misliti da se u Sarajevu vodi ta estoka borba, i nemojte misliti da su sukobi sa prethodnim poglavarom Islamske zajednice rejsulemom dr. Mustafom Ceriem bili iz nekog drugog razloga. Kljuni razlog je bio to. Imate i tada, kada je rejsulema Ceri bio u dobrim odnosima sa nekim politiarom, onda su oni njemu aplaudirali. Onog trenutka kada nije htio da bude na njihovoj strani da tako kaem, onda su se na njega obruivali mediji njihovi i drugi subjekti na koje su oni mogli da utiu. Nemojte misliti da e i sada dolaskom novog Rejsuleme da to bude drugaije, naprotiv. Deavaju se jako krupne stvari u pozadini i unu-

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com

tar Islamske zajednice, gdje se politike partije otimaju o tome ko e biti blizak Rejsulemi, ko e kontrolirati Rejsulemu, njegove saradnike, organe itd. jo jedan razlog za to jeste neodoljiva potreba politiara da puno dobiju a da nita ne daju, a Islamska zajednica je tu idealan resurs, zato? Zato to ima svoje mehanizme imama, damija, svoju komunikaciju sa dematom, zato oni raunija, podrkom Islamske zajednice ne bi morali troiti silne pare na kampanje, ve bi jednostavni imami mogli da sugeriu kao to je bilo ovdje u Sandaku 93.godine kada sam izabran za Muftiju, ja sam zatekao neke imame na mimberima koji govore ko ne glasa za Sulejmana Ugljanina nije musliman. Znatve kakva je to pozicija, to je super monopolistika pozicija, i evo gdje se zamerio meni Ugljanin, jer sam ja zaustavio tu praksu, i ak inicirao donoenje zvaninih odluka koje i dan danas vae, u kojima je vrlo jasno kazano da ni jedan vjerski slubenik ne moe pripadati ni jednoj partijskoj politici, ni uestvovati u bilo kakvoj kampanji, da se ni jedna damija tako ne moe koristit. Ja sam tome ak ostao dosljedan i u trenucima kada su mene natjerali na pojedine politike aktivnosti. Ne postoji jedan primjer da je u jednoj damiji progovoreno u korist moje kampanje, zato to ja vjerujem u taj ideal da se damija mora zatititi, pogotovo meupartijskoga trganja. I ono to mi se deava svo vrijeme izmeu ostaloga je skriveno u tom razlogu. Fanatina ambicija politiara da stave Islamsku zajednicu pod svoju kontrolu. Beganovi: I Ugljanin i Ljai protivnici, ali ujedinjeni u borbi protiv Vas. Da li je to proekat pripajanja Bonjaka Sandaka Beogradu i odvajanja od od Sarajeva? Muftija: Nije to jedini udan primjer, vi znate za vae Sarajevske printe. U Sarajevu koga napada Dnevni Avaz brani ga Osloboenje ili obratno. Jedina sam taka njihovog jedinstva, jedino mene napadaju i Dnevni Avaz i Osloboenje. Isti je sluaj i sa Ugljaninom i sa Ljaiom, eto neeg pozitivnog ima i kod mene, ja sam najvei ujedinitelj neprijatelja, tako da, mogao bi i na meunarodnom planu rei neke primjere, ali ne bi da pominjem drave, jer su one sujetne i ne bi to valjalo. Dakle, na meunarodnom planu postoji ista pojava, ko je bilizak jednoj politici jedne vane muslimanske zemlje, ona druga ga ne podnosi ili ona trea, jer su to tri neke velike politike u muslimanskim zemljama ili

velike zemlje koje su dominirajue. U mom sluaju mene niti jedna od te tri ne podnosi, sa istim razlogom, i na mikropolitikom planu UgljaninLjai, i na medijskom planu Osloboenje-Avaz, i na ovom meunarodnom planu koga sam openito pomenuo. Svi oni ele sluge, a ja ne mogu da budem sluga, ne da neu, ne mogu, probao sam, ne ide! Jednostavno, u meni nieg nema od ega bi mogao napraviti slugu ovjeku, jer to ehade, taj prvi imanski art, je toliko u meni nabujao, jer je valjda ta fitra ta priroda iste vjere koja je udahnuta u duu svakog ovjeka kad se rodi, ojaana mojim odgojom porodinim, a i vjerskim kroz mog rahmetli djeda koji je bi 50 godina imam i kod koga sam od 5.godine iao u mekteb, da sve ovo to poslije dolazi se odbija, ko lopta od duvar i ne moe da prodre, jer ja u ehadetu, kada se izgovara, NEMA DRUGOG BOGA OSIM ALLAHA meni je tu gejzer slobode, meni je to eksplozija dostojanstva. Dostojanstva koje me tjera da se toliko uspravim da me svi tirani, faraoni, monici, tajkuni, magnati medijski, politiari, oni mi se smanje kad god izgovorim ehadet oni se smanjuju, ko oni vampiri u filmovima kad im sklonite zavjesu, kad Sunce prodre u tamnu prostoriju, i jednostavno to je ono to je u meni nepopravljivo, i to je ono to oito proizvodi konflikte na relaciji mene i ostalih takvih, ili ako hoemo ak i Islamske zajednice koje vodim i ostalih, koji ne mogu da se pomire sa time da postoji neko koga ne moete ni uplaiti ni kupit. Dvije decenije se prema meni upotrebljava koncept mrkva-tap, naizmenino ili zajedno. Ali oni ne shvataju da to nije do mene, da nije stvar u tome da li su imali dovoljno veliku mrkvu, ili dovoljno veliki tap, da je to neto to je jae od mene, u meni, jer nisam ja bez straha, kao to nisam ni bez interesa, jer svaki ovjek ima i strah i interes. Allah d.. je stvorio ovjeka sa tim manjkavostima, ali kada sam se god suoio sa njihovim tapom, sa strahom od njih, ja sam se samo sjetio, da li postoji neko koga se ja vie bojim, nego to bih se njih uplaio. Ja se sjetim da postoji samo neko ko jedini zasluuje moj strah, to je Apsolutni Gospodar Allah d.. i ta svijest istopi strah od njih, jer u prirodi je ovjeka da jaa energija potiskuje slabu energiju, jai strah pobjeuje manji strah, jai bol pobjeuje manji bol, jaa emocija potiskuje manju emiciju, jaa potreba potiskuje manju potrebu i na taj nain se to potpuno minimizira.

INTERVJU

Isto tako i sa potrebama, i sa potkupljivanjima, jer sam proao tu fazu kad sam imao diplomatski paso, pa sam imao privilegije diplomatskog imuniteta, pa doete na aerodrum a tamo vas eka slubenik ministarstva vjera, pa vam primi torbu, pa ne ekate u redu, ne viate altere, sjednete u VIP salonu, donose vam espreso kahvu, pa ta jo elite, pa vi onako skroz zaboravite da ste roeni u krvi majinih muka, da ste pili mlijeko sa majinih grudi, da ste bili slinavi i balavi kao svako dijete, ve pomislite da nisam ja od neke druge ragure, vidi neto sam drugaiji i tako se olako uputa u taj rahatluk, u taj konfor, i tako se poinje deformisati i u nekom trenutku kao da si bio sto godina u tom statusu, kao da se to podrazumijeva. To je tako klizav teren, jedino ono ehade moe da te od tog hambisa zaustavi da kae ekaj, kuda ovo ide ? Pitanje je kako bi se sve odvijalo da nisu oni pomogli da me zaustavu, da mi nisu prebrzo poeli traiti usluge, i da me prebrzo nisu suoili sa time da biram izmeu linih privilegija i bijede naroda. Shvatio sam gdje su moji bivi prijatelji, moji bivi suradnici, politiari pali, i gdje su pali oni imami koji su okrenuli lea Stvoritelji i otili da slue Beogradu i pravili paralelnu zajednicu, pravili izdaju vjere, vrijednosti, naroda, nacije, porodice, svega. Gdje padaju oni to ih godinje otkupljuju od mene iz mojih redova, mojih saradnika, politikih, kulturnih, prosvetnih, itd. E sada biti saradnik moj je postao jako unosan posao jer se moe unoviti i prodati. Tako da eto i ti izdajnici i neprijatelji imaju koristi od mene jer im poraste cijena. Prema tome, jako brzo su me suoili sa time, ja sam onda morao baciti taj diplomatski paso, i onda sam zakazao konferenciju za tampu gdje sam rekao Vraam vam diplomatski paso i diplomatski identitet, vraam se u red pred alterom i na carini i na aerodrumu, i svim drugim relacijama. Mislite da mi je bilo prijatno, pa naravno da nije, jer s konja na magarca je uvijek neprijatno. Ima ona kletva imao pa nemao jako loa i jako nezgodna, jer naviknete na rahatluk jako brzo a na teke uslove se vrlo teko navikavate, ali sam bio potpuno svjestan i molio Stvoritelja da mi pomogne da ne klonem moralno. Onda sam im kazao ne elim privilegije na raun krvi, slobode, znoja i dostojanstva mog naroda. Beganovi: Kada je rije o kolstvu, i kada je predloeno pitanje uvoenja bo-

sanskog jezika u kole, jedna Ljaieva zastupnica je rekla da bi uvoenje bosanskog jezika u kolstvo izazvalo neoekivane efekte. U politikom argonu lijepo upakovana prijetnja sa ruom. Muftija: I to je oprobani recept. I u vremenu komunizma i prije i poslije mi smo uvijek imali te koji su kazali za rad bradstva i jedinstva, za rad nekih licimernih ideala, ta se deavalo? Uvijek su se muslimani ili Bonjaci odricali svojih vrijednosti. Niko ne kae da je nametanje Srbskog jezika Bonjacima, nametanje svetosavskih vrijednosti Bonjacima, ne to je kao normalno, jer je to plan onih faktora o kojima ja govorim. To je recept kolonijalizma vi budite mirni robovi bie sve uredu, to je tani, i robovlastiki sistem je nekada funkcionirao ali je tada bio legalni poredak, a sada je ovo robovlasniki sistem zloin, ak i tim nedemokradskim zakonima. Takve izjave su zapravo namjerno izazivanje konfuzija, zastraivanje roditelja, zastraivanje djece, itd. Beganovi: I to je dokaz za one koji su ivjeli u zabludi, to ja imam obiaj rei i pogrean put zna odvjesti na pravom mjestu, tom izjavom, recimo u Sarajevu puno ljudi je vidjelo da je to bio i njen i njenog efa ozvanien poljubac u ruku. Muftija: Ja ne znam samo ta treba da se desi da nakon dvije decenije neko pomisli da Rasim Ljai ima ita sa Bonjacima. Dakle, meni je ak i rasprava o tome toliko suvina, ona kruni, prosto mi kruni dostojanstvo. Ja ak mislim da ne postoji niko ko tako misli, i ti koji u Sarajevu preferira Rasima Ljaia preko medija ili politike, to nema nikakve veze da oni misle da od njega moe biti nekakve koristi za Bonjake, to su sasvim druge konotacije. Naalost, mi danas imamo izuzetno jaka uporita Beograda i Podrogice u Sarajevu, odakle su ti savezi? Odakle dolaze savezi gdje vi sada preferirate Ljaia? Ljai se ovdje kvalificira kao Sejdo Bajramovi i Rahman Morina. To su ona dva politiara Kosovska koji su radili za interes Beograda protiv Albanaca 90-tih godina, i to je taj koncept. Osim toga, Ljai je podvala koja nije samo poltronska, on predstavlja vrh kriminala ovdje u Sandaku, njegov roeni brat je prvi organozirano donio drogu krajem 80-tih godina ovdje u Sandaku. To se nastavilo, porodino, klanovi, to je sve povezano sa njim, i zapravo je to nain kako se on kontrolira iz Beograda. Pustite ga u kriminal on ima dosije, preko tog dosijea on

(Kraj prvog dijela)

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com 23

slua i radi sve to mu se kae. Sandak se ne ubija samo politiki kroz Beogradizacije politikog interesa u Sandaku, to je samo jedan aspekat, Sandak se ubija kriminalom jo gore. Sandak je bio npr., tokom 90.godina Novi Pazar je bio ekonomsko udo, vi ste imali na stotinu mini-fabrika za projzvodnju konfekcijskih projzvoda, obue, namjetaja itd. Planski je Novi Pazar ubijen, privreda Pazara je ubijena, kako? Doputeno je bujanje kriminala i mnogi privrednicima je upoetku doputeno da rade nelegalno da bi ih mogli Ljaievi ljudi reketirati, i naravno da kriminal ne moe da donese prosperitet. S druge strane, geostrateka pozicija Sandaka, granica Kosova, granica Crna Gora, uinila je Novi Pazar jednim od kljunih mjesta trgovine drogom i to naveliko. To funkcionira preko ljudi bliskih Rasimu Ljaiu i preko pojedinih ljudi u policiji. ta se time postie? Ubija se mladost Bonjaka i Sandaka s jedne strane, s druge strane ubija se privreda kroz narko-trgovinu, koja je pojedine ljude toliko obogatila da su oni sa svojim prljavim kapitalom imli paravane raznih svojih projzvodnji. Onda recimo, trgovac droge ima svoju fabriku, recimo dins odee, on pantalone koje su na tritu 20 evra, prodaje za 10 evra, jer je to njemu samo paravan za drogu. On time zatvara fabriku onog koji ne radi s drogom, jer je on ne moe prodati ispod 20 evra. S druge strane u pogledu privatizacije, mi imamo da prljavi kapital pobjeuje poteni kapital, i uvijek na tim aukcijama pobijedi oni koji imaju mnogo para sa drogom, tu pucaju poteni privrednici. Tako je ubijena privreda u Novom Pazaru, jedan slojeviti sistem ubijanja Sandaka, da bi ono to se nije ostvarilo za vrijeme od Balkanskih ratovam, pa Prvog svjetskog rata, pa pohoda izmeu dva rata genocidi sa raznim etnikim hordama, pa Drugog svetskog rata, pa Rankovia, pa Miloevia, jer su to bili uglavnom ili genocidni pohodi ili represanije koje su dovodile do curenja Bonjakla iz Sandaka. Sada treba nastaviti dalje kroz ovu sirotinju, bijedu, kroz nametanje atmosfere ekonomske nestabilnosti, gdje bi ljudi i dalje curili prema Sarajevu, prema Zapadu i prema Turskoj.

NACIJA

OKRUGLI STO MULA JAKUP KARDOVI - GAZIJA SANDAKA, ROAJE, 2. juna 2013. godine

MULA JAKUP-EFENDIJA KARDOVI

Sulja i dvije erke. Prva erka mu rano umire, a druga Rabija-Raba (1907-1941) udaje se u Lukocrijevo, vraa se na Vuu, kod oca mula Jakupa, gdje umire u 34. godini ivota, gdje je i ukopana. I ena Malia mlada umire u Pei gdje je ukopana. Tako se trei put oenio Maliinom prvobratuedom, Rukijom. Sa Rukijom je imao osmoro djece - tri sina i pet erki. Sinovi: Jusuf, Medo i Bahrija-Beljo, a erke: Fatima, Aia, ulaha-Taha, Nurka i Esma. U Pei su mu roeni Suljo, Rabija, Fatima, Aia i Taha. Formiranjem Kraljevine Jugoslavije dolazi na Vuu, 1920. godine, na imanje svoga oca mula Ahmeta. Bievo je tada imalo status opine gdje mula Jakup, radi kao dravni imam. Crnogorski napad na ahovie i Pavino Polje novembra 1924. godine dolio je ulje na vatru prestravljenom i izbezumljenom stanovnitvu Sandaka. Iste godine, 12. decembra, Zarija Joksimovi, na dunosti sreskog naelnika i isljednika, kree sa andarima u krvavi pohod roajskim selima: Balotiima, Neguima, Besniku, Bau, Pripeu i Bukovici, uzgred ubivi 21 osobu zbog muslimanskog imena. Nakon ovog zloina mula Jakup upuuje albu nadlenim organima u Beogradu, ali bez uspjeha. Zato je kod Roajaca i Bievaca stekao veliki autoritet. Sa izbijanjem Drugog svjetskog rata i nagodbom Nijemaca i Talijana, Roaje ve od maja 1941. godine pripada italijanskoj okupacionoj zoni u sastavu tzv. Velike Albanije i Peke prefekture. Nosioci velikoalbanske vlasti u Roajama bili su Sako Hadialijagi kao predsjednik Opine, Adem Kurtagi na dunosti nonprefekta (naelnika sreza), komandir andarmerije bio je erim Kurpejovi, a voa Vulnetarskih jedinica mula Jakup Kardovi. One su organizovane avgusta 1941. godine samo na prostorima gdje je uspostavljena velikoalbanska vlast. Zadatak im je bio da brane lokalno stanovnitvo od razularenih etnikih formacija, koje su unitavale okolne bonjakomuslimanske sredine.

GAZIJA I EHID

im Bes

AG I

oen je u Roajama 1869. godine, u bratstvu Kardovia, od oca mula Ahmeta i majke Nurke, ro. Hubani, iz Bijelog Polja. Srednjeg rasta, izuzetno irokih ramena, tamnih oiju, okruglog lica sa izbaenim jagodicama. Gusto njegovana prosijeda brada sa izraenim obrvama i ahmedijom na glavi davali su mu strog i zagonetan izraz pun potovanja i povjerenja. U tom vremenu bio je jedan od obrazovanijih ljudi Roaja i ire. Ppored maternjeg bosanskog govorio je jo sedam jezika: arapski, perzijski, turski, albanski, njemaki, italijanski i makedonski. Djetinjstvo je proveo u krugu svoje porodice sa sestrama Emirom, Demilom i Esmom, koje se udaju: Emira u Pe za Aifa avolija, Demila za Abdulaha Zejnelagia iz Roaja (odselili u Novi Pazar, gdje im i sada ivi potomstvo) i Esma u Pe u porodicu Muljhadu. Otac mu, mula Ahmet (uvakufio je zemljite za Kuansku damiju), pratio je sva zbivanja u Osmanlijskom carstvu i deavanja na prostoru Balkana, kao i formiranje novih drava Berlinskim kongresom 1878. godine. Sagledao je propadanje Osmanlijskog carstva plaei se ta e novo vrijeme donijeti narodu Sandaka. Uio je svoga jedinca hikmetu (mudrosti) da se dri vjerskih principa, istine i pravde, da ima vizionarski odnos i sva deavanja prima sa rezervom. Prvo vjersko obrazovanje savladao je u kui svojih roditelja. Mejtep i rudiju zavrio je u Bijelom Polju, a Veliku medresu u Skoplju. Poslije zavrene medrese radio je kao vojni imam u Beranama sve do propasti Osmanlija na ovim prostorima 1912. godine. Za vrijeme Balkanskog rata ivio je u Pei i Baranima kod Pei osam godina, radei kao imam. U tom periodu upoznao je sve vienije prvake Kosova: abana Poluu, Isa Boljetinca, Hasana Pritinu, Bajrama Curija i druge. enio se tri puta. Prva supruga mu je bila iz Balotia, Hadika (umrla je na poroaju sa erkom). Zatim se eni sa Maliom Dazdarevi iz Godova, sa kojom je ivio u Pei, gdje mu je rodila troje djece: sina

Poslije uspjene odbrane Novog Pazara za gaziju nije bilo odmora. Na poziv sjenikog branitelja Hasana Zvizdia, mula Jakup sa svojim vulneterima i dobrovoljcima priskae u pomo Sjeniacima, 12. decembra 1941. godine, protiv partizana koji su prekrili dogovor da ne ulaze u Sjenicu. Mula Jakup, iako zagazio u osmu deceniju, morao se boriti protiv aveti zla koja je htjela unititi i protjerati bonjako-muslimansko stanovnitvo i sa prostora crnogorskog dijela Sandaka. etniki voa Draa

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com 25

Na poziv Aif-efendije Hadiahmetovia, glavnog organizatora odbrane Novog Pazara, da im pritekne u pomo, mula Jakup je organizovao sastanak sa roajskim i seoskim prvacima traei dobrovoljce da se prikljue Vulnetarskim jedinicama u odbrani Novog Pazara od napada srbijanskih etnika. Ujedno obavjetava prvake Pei i Kosova da i oni priskoe u pomo. Tokom oktobra 1941. godine u Novi Pazar dolo je preko 3.200 naoruanih Albanaca iz raznih krajeva Kosova i oko 1.800 naoruanih Bonjaka muslimana iz Roaja, Bieva i Peteri. Pri samom ulasku u grad, eleminisanjem etnikog mitraljeskog gnijezda, poginuli su blinji roak mula Jakupov, amil Hajradinagin, i albanac, pobratim Suljov sa Kosova, dok je Suljo bio ranjen u ruku. U toku novembra mjeseca etnici su organizovali tri napada na Novi Pazar i sva tri su uspjeno odbijena. Bilans ovog obrauna je bio porazan. Od sredine jula do kraja decembra 1941. godine izginulo je ukupno 507 osoba: 227 Srba, 136 Bonjaka i 144 Albanca sa Kosova. U tom i takvom bezumlju i najveoj opasnosti, mula Jakup i ugledni graani Novog Pazara spaavaju 420 lokalnih Srba iz grada. On se jo ranije afirmisao kao zatitnik Srba, kako navodi dr. Ejup Muovi za Mula Jakupa. Srbi su pod oruanom pratnjom Bonjaka izvedeni iz svojih kua i sklonjeni u sudske i zatvorske prostorije pod jakom straom koja ih je titila danonono. Komanda strae je bila povjerena mula Jakupovom sinu Sulju.

NACIJA

Mihailovi, boravei u Crnoj Gori pod italijanskom zatitom, januara 1943. godine nareuje mobilizaciju etnika za etvrtu ofanzivu protiv partizana. Mihailovi je htio uzgred unititi i muslimansko stanovnitvo sa prostora Sandaka. Naredio je crnogorskim etnicima pod vostvom Pavla uriia da krenu ka Bosni, preko Sandaka, i usput oiste sve pred sobom. U Bijelom Polju su 10. januara 1943. godine potpuno unitili 33 muslimanska sela, ubili 400 boraca (djeaka i staraca) i oko 1000 ena i djece. Poslije neuspjelog pokuaja etnika da poharaju Gornji Bihor, kojeg su branili dobrovoljake jedinice mula Osmana Rastodera, on obavjetava mula Jakupa da etnici kreu prema Roajama kako bi se povezali sa srbijanskim etnicima. Mula Jakup je odmah pozvao dobrovoljce da se prikljue njegovim jedinicama u odbrani Roaja. Bitka na Kacuberu je poela 12. avgusta 1943. godine u vrijeme Ramazana. Mula Jakup je poslao ovjeka na Kosovo traei pomo u ljudstvu i oruju, nata su se albanska braa odmah odazvala i stigla na Kacuber, diui moral kod lokalnih branitelja. Front koji je na Kacuberu otvoren uspjeno je odolijevao i trajao sve do osloboenja Roaja od strane partizana. Da bih saznao to vie o mula Jakupu kao ovjeku, vjerniku, mualimu, roditelju, bratstveniku, komiji, prijatelju, graaninu, nisam mogao nai insana bilo koje vjere ili nacije da je rekao neto runo ili pogrdno za njega. Tako smo imali sree da se ujemo i vidimo sa njegovom erkom, sada rahmetli, ulahom-Tahom, dvadesetak dana prije njene smrti. Ova estita hanuma u svojoj 89. godini ivota, sa puno bola, topline i ponosa priala je o svom rahmetli ocu, natapajui suzama maramicu u mravoj ruci. Bio je mnogo blage naravi, nikada nam nije viknuo, tepao nam je i davao lijepe nadimke. esto bih ga ula kako govori naoj majci, kada bi se naljutila na nas: Najvea Alahova blagodat su djeca, dunjaluk je njima okien, budi dobra prema njima koliko moe. Najvie pamtim vrijeme koje smo proveli na Vuoj. Dolazilo nam je mnogo svijeta, nikada sami nismo bili, sa Kosova, Peteri, Roaja i okolnih sela Sjea se dolazaka Hasa Roajca (Zejnelagia), sa braom Redom i Ramom, koji su kod njih boravili po nekoliko mjeseci, kao i za vrijeme rata kada su se krili kao komunisti. Tu su nalazili

sklonite i zatitu proleteri Hivzija atovi i Mustafa Peanin. Haso i braa su od babove sestre Demile, udate za Abdulah-agu Zejnelagia - kaza nam. Bila je u kui kada su mula Jakupa odveli otvarajui im vrata, o emu nije htjela priati. Razgovor o mula Jakupu sa Suljovim sinovima Rifatom-Rifom i Demom vie je bio vezan za njihovog oca Sulja, kako nam rekoe: Poslije smrti djeda nam mula Jakupa, babo je pobjegao u umu krijui se sedam mjeseci, strahujui da i njega ne ubiju. itavu zimu bio je u izbjeglitvu krijui se u selima Bukovici, Crnokrpama, Besniku i na Vuoj kod Dema Koute, da bi se na proljee, po nagovoru polubrata Jusufa, predao vlastima. Tada smo ivjeli na Vuoj Demo nam je priao: Tri puta dolazila je OZN-a kod kue i vrila pretres da bi uhvatili rahmetli baba. Prvi put su doli iz Tutina, a dva puta iz Roaja. Kada su doli iz Tutina majku su htjeli da povedu sa sobom, mislei valjda da e na taj nain primorati oca da se preda. Bajro Dazdarevi, majkin roak iz Godova, bio nam je tada u posjeti, nagovarao nas je da plaemo i vritimo koliko moemo da bi je ostavili, to smo ga i posluali. To nam je i pomoglo, nisu je poveli za Tutin. Rifo se sjea kao dijete kada su pobjegli u Tutin i stanovali u zgradi Profekture: Poslije smo doli na Vuu, a djed nam, mula Jakup, otiao je za Roaje. Posjetili smo i Esmu, najmlau erku mula Jakupovu, udatu za Selima Redepija u Pei prije 44 godine, kako nam kaza u ali. Esma je roena 1934. godine. Bolesna od eera, bjee oslijepila, ali bistra uma, sjea se gotovo svih detalja njihove porodine tragedije, iako je imala 11 godina kada su joj baba ubili. Priala nam je kako je ula kada je 1912. godine mula Jakup doselio u Pe, pa onda u Barane, gdje je radio kao imam i starjeina sela. U Pe mu je roeno troje djece od Malie, a od Rukije: Fatima, ulaha-Taha i Aia. Kada smo ivjeli na Vuoj, Jusuf i Nurka su ili u kolu u Godovo, a Fatima i Taha nisu uile kolu. Esma nam je govorila o mula Jakupovom hapenju i ubistvu. Prije ubistva babo je bio u Pei sa Suljom. Kada je htio krenuti za Roaje sestra ga je nagovarala da ostane, da je jo rano da ide, jer ko zna ta mu se moe desiti, ali je on nije sluao. Kada je stigao u Roaje neko vrijeme nije izlazio iz kue. Neki su saznali da je doao i dolazili su da ga vide i muhabete.

Nauni skup i kultuRno-vJeRskA mAniFestAciJA

Bonjaka kulturna zajednica i Muftijstvo sandako, 02.06.2013. godine, organizirali su Meunarodni nauni skup Mula Jakup-ef. Kardovi gazija Sandaka, a nakon njega kulturno-vjersku manifestaciju Sjeanje na mula Jakupef. Kardovia. Oba skupa upriliena su u Velikoj sali Doma kulture u Roajama. Nauni skup je odran u prijepodnevnim asovima, a vjersko-kulturna manifestacija u veernjim satima. Odbor za organiziranje skupa inili su: hfz. Abdurrahman-ef. Kujevi, Besim Agi, Selver Kardovi, Ali Daci, Hazbija Kala, Muhamed Buan, Eldar Lakota, Saud abovi, Arben Jakupi, te porodica rahmetli mula Jakup-ef. Kardovia.

Dugo je, skoro jedan ljudski vijek, dolina Ibra su tadanje vlasti nevina ubili. Ali, ne. Oni mis one koji su na Allahovom putu izginuli! Ne, on Ovaj dan i ovo vee morali su se jednom dogo la, zaista,

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com 26

NACIJA

NAUNI SKUP
Na naunom skupu uestvovalo je etrnaest naunih radnika i istraivaa: - Besim Agi - publicista i samostalni istraiva iz Roaja, - Doc. dr. Hivzo Golo - historiar iz Novog Pazara, - Prof. dr. Admir Muratovi - direktor Instituta za istraivanje genocida i zloina iz Novog Pazara, - Fatmir Bai - publicista iz Albanije, - Prof. dr. efket Krci - univerzitetski profesor iz Plava, - Velija Muri - advokat iz Roaja, - Prof. dr. Muhamet Shatri sa Kosova, - Prof. dr. Izber Hoti sa Kosova, - Prof. dr. Haki Kasumi sa Kosova, - Mr. erim Lita iz Makedonije, - Hfz. Abdurrahman-ef. Kujevi iz Roaja, - Ali Daci - publicista iz Roaja, - Prof. Fazli Murii sa Kosova, - Prof. Fazli Hajrizi sa Kosova.

aputala o sudbini svoga imama i voe, kojeg sle da su ga ubili: Nikako ne smatraj mrtvima ni su ivi i u obilju su kod Gospodara svoga. oditi. I evo: Dola je istina, a nestalo je lai; , nestaje!

Trajalo je tako oko desetak dana. Jednog dana mu je doao i predsjednik suda Roaja. Dugo su prijateljski razgovarali i na kraju, kada je krenuo, rekao mu je da bi trebalo da se preda jer nije nikakvo zlo napravio. Ba zbog toga to se ne osjeam krivim zato da se predam. Ako im trebam tu sam - odgovori mu babo. Navee istog dana oko 11 sati majka je sluajno pogledala kroz prozor, govorei: Efendija, avlija je puna vojske. Neka, doli su po mene - odgovori babo. U tome se u kucanje na vratima: Ko je? - upita otac. Narodna odbrana - odgovori muki glas. Babo krenu da otvori vrata. Taha ujagmi prva i otvori ih dok se babo nalazio iza nje. Jesi li ti mula Jakup Kardovi upita jedan iz grupe gledajui baba. Jesam - ree mu on. Ajde, poi sa nama na sasluanje - kaza mu ovaj. Dok je babo traio neto toplije da obue, meu onima koje smo vidjeli prepoznali smo nae prijatelje i komije koji su vrili vlast u Roajama. Poto su ga poveli nije prolo 10-15 minuta ula se rafalna pucnjava. Majka je vrisnula: Jadnoj meni, ubie ga. Bilo je to 11. februara 1945. godine. Te noi u kui bili su majka, ja i sestre: Taha, Nurka, Aia i brat nam Beljo. Plakali smo koliko smo mogli iz glasa, itavu no. Hala Bija (elebija Ademovi, ro. Kardovi), naa roaka i prva kominica, sa roakom Idriz-agom otila je da vidi ta je bilo. Kada ga je ugledala mrtvog u lokvi krvi na ulici, plakala je pokuavajui sa Idrz-agom da ga donesu kui. Neki od ubica pokuali su da ga ne daju, ali Abaz-aga Fetahovi, tada komandant mjesta, rekao je: Zar vam nije dovoljno to mu glavu uzeste, hoete i narod na noge da dignete. Naredio je da ih puste da ga odnesu kui pomaui im. Tada smo ivjeli u kui Hamzagia, koju je kasnije kupio Muharem-Mulje Agovi. Denaza je bila sutradan. Hala Bija je dovela mula Meda Peanina, koji ga je ogasulio. Laneno krvavo platno kojim ga je mula Medo obrisao jo se uva kod potomaka ovoga ehida. itavo Roaje bilo je u opsadi vojskom dok je trajala denaza. Plaili su se njegovih saboraca, vulnetarskih dobrovoljaca i prijatelja da ne bi to pokuali. Denaza je bila mala, jer je nareeno da niko ne smije iz kue izai dok se ne ukopa - zavrava svoju ivotnu tragediju ova estita muminka oiju punih suza, ne isputajui iz svojih ruku tespih i maramicu.

Njegov lik, merhamet kojim ga je Bog obdario, moral i djelo, njegov ivotni put, ostat e vjeno upamen i ivjet e u svim buduim generacijama Roaja i Sandaka, nee se zaboraviti kao to nije zaboravljen do sada. Velikani ne umiru, oni ive sa svojim narodom sve dok taj narod postoji. Tako e vjeno ivjeti svi gazije i ehidi Sandaka. Mula Jakup je bio poput hrasta koji je svojom ogromnom kronjom titio dio sandakog prostora od meave zlikovaca, od nerazumnih i bijesnih koji su, poput provale oblaka uz grmljavinu i prasak munja, htjeli unititi gnijezda u njegovim kronjama. Potovani gazijo i ehidu, tvoje krhko tijelo predao si zemlji, sa dobrom e te narod spominjati. Neka ti ruh (dua) razgleda rajske vrtove i neka te izabranim Allah nagradi. Neka je rahmet tvojoj plemenitoj dui, najvei meu velikima, cijenjeni, uvaavani i potovani branitelju, gazijo i ehidu mula Jakupe Kardoviu.

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com 27

Tako je stradao, na pravdi Boga, gazija i ehid mula Jakup-efendija Kardovi. Nije bilo suenja, sudije i porote, ni svjedoka, samo delat i nevina rtva u tamnoj zimskoj noi, ijoj estitoj dui nisu mogli nita sramno staviti na teret. Njegov jedini ,grijeh bio je to je titio sebe i druge od etnike krvave kame i nerazumnog istrebljenja Bonjaka sa prostora Sandaka. titio je i svoje krvnike koji su uznapredovali u novoj vlasti zahvaljujui svojim grjenim rukama kojima su oduzeli mnogo ivota, pritom zaboravljajui na savjest, moral i bojazan da e im se neto desiti od Boga ili potomaka njihovih rtava. Uzeti ihtijara (starca od 76 godina) iz toplog porodinog gnijezda u februarskoj hladnoj zimskoj noi, ubiti ga na 150 metara od kue sa 27 rana dobijenih od ruku nekih pojedinaca van svake je pameti. Jedan od njih se kasnije i hvalio kako je pucao u njega, kaza erka mu Esma. Najvea sumnja za mula Jakupovo ubistvo pala je na Dragiu Bukovia, nosioca partizanske spomenice i oficira OZN-e, iz Dapsia, koji je kao informbiroovac u zatvoru na Golom otoku priao da ga je on ubio, kao i Zariju Joksimovia u Pei, hadi Selima - komandanta akora i mnoge vienije ljude.

NACIJA

lija Ve

NEKI ASPEKTI UBISTVA IZVRENOG NAD MULA JAKUP-EF. KARDOVIEM

nja Turske imperije i odlazak Turaka sa ovih prostora kao da je omeio vrijeme nemjerljivog terora nad bonjakim ivljem. Od poetka prologa vijeka, uglavnom kontinuirano, ali skoro uvijek sa istim motivom, prvenstveno iz vjerskih i nacionalistikih razloga, deavali su se na ovim prostorima, svakako ne sluajno, brojni i nekanjeni zloini. Reklo bi se u idilinom vremenu trajanja drave Kraljevine SHS, u vrijeme kada nije bilo ratova na ovim prostorima, historiari biljee da su 194 sandaka sela opljakana, a da je bilans zvjerski ubijenih mukaraca dostigao cifru od oko 1.300. U tom vremenu desila su se stravina pokrtavanja na prostoru Plava i Gusinja, a neto kasnije i organizovan zloin nad nebranjenim Bonjacima sa prostora ahovia. Desio se i tzv. roajski pokolj, kako ga je tada nazvala sarajevska tampa, i puno toga to e historiari znatno preciznije i profesionalnije zapisati. U svemu tome neizostavno se uoava ideoloka matrica koja skoro udbeniki, a prvenstveno garaaninovski, domae Bonjake vidi kao Turke, sa imperativom da rat sa Turcima jo nije zavren. Da bi se toj ideologiji dao jasan smjer, njoj je pridodat i atribut vjerskog oistiti gubu iz torina, to se vremenom pretvorilo u svojevrsni zamajac i suludu logiku tipa razlozi su jasni, samo sveti nalog treba izvriti. U tom ideoloko-nacionalistikom trajanju interesantan je, ali uz to i malo istraen, i jedan tada novi fenomen, tj. fenomen odnosa novoformirane vlasti, prvenstveno one koja se zavala OZNA, prema Bonjacima tokom i nakon Drugog svjetskog rata. Argumenata i historijskih potvrda za ovakvu tvrdnju ima napretek, ali u iz historiografije toga vremena citirati samo jedan fragment: ...kada su etnici prestali sa klanjem, zapoeli su ovi drugi da se obraunavaju sa muslimanima. Oni su ubijali samo odrasle, umne, vrijedne ljude, one koji se nisu slagali sa komunistikom ideologijom. Njih su ubijali po jednostavnom postupku. Hapsili na brzinu, sasluavali sudili, osudili i strijeljali.... Tako je na Hadetu u Novom Pazaru ubijen veliki broj branitelja, ljudi koji su neduno platili ceh samo zato to su se branili svoj narod... U velikoj mjeri, etnike su hvatali, iz ume dovodili, sasluavali i dobro im prstom priprijetili da se ne ale i ne vraaju u etnike. Njima je nekako bio oproten svaki grijeh jer su novembra 1944. godine oni praktino amnestirani, ali ne i muslimani. Sa ovovremenske distance skoro da nije mogue razumjeti ili objasniti otkud je tada u tom suludom vremenu, kada je ubiti Turina (itaj: Bonjaka) bilo isto to i popiti fildan kahve, kod mula Jakup-ef. Kardovia bila nagomilana tolika kura i hrabrost da podigne glavu i dravnom vrhu Kraljevine SHS uputi apel i molbu za spas naroda. Naravno, apel nije uvaen, ali se desilo i neto drugo. Mula Jakup-ef. Karodovi, spontano, ali svakako razlono, u svom narodu biva prepoznat kao neko ko brine o njemu, kao neko kome se mora i treba vjerovati, neko ko je roen da odbrani i narod povede, neko uz koga se moglo poi. Zbog toga, u godinama koje su prethodile Drugom svjetskom ratu, sve vie slijedei njegove upute, hrabre i mudre odluke, narod u izvjesnoj mjeri preivljava kakav-takav mir ili moda prividnu sigurnost. S poetka Drugog svetskog rata Bonjaci koji nisu mogli parirati jaim vojnim unutranjim agresorskim formacijama, na sugestiju mula Jakupovu prihvataju primirje na koje su insistirali tadanji okupa-

nadnaslov

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com 28

MU RI

amenje je najbolja potvrda o postojanju jednoga naroda, a historijska istina, prepriana ili zapisana prethodnim, sadanjim i buduim generacijama, valjana je osnova da bi se sudilo o vremenu, o ljudima i dogaajima koji su znaajno obiljeili nae trajanje, identitet i moralni kod sve dok nas ima na ovim prostorima. Bez svake sumnje, na ovome svijetu ovjek je fizika prolaznost, ali isto tako i jedini sa boanskim darom da njegova dua i dobra djela traju onoliko koliko je on u njih utkao sebe. Zbog toga, odsustvo pamenja i zaborav najvei su neprijatelji ovjeku, koji jednom umire kada ga fiziki nema, a drugi put kada sve to je stvorio i ostavio iza sebe prekrije tama zaborava. Najbolja provjera i potvrda ovih rijei upravo je ono to je iza sebe ostavio mula Jakup-ef. Kardovi. Svojim asnim i ljudskim djelima obavezao je na pamenje vremena i njega u svom vremenu. Da bi se o njemu prialo, onako uobiajeno kao o Roajcu, Peancu ili Tutincu i o ovjeku koji je ivotno proboravio u jo mnogo mjesta, u kojima ga isto tako pamte kao da je u njima bio roen, nije dovoljno poredati one ustaljene biografske podatke kao to su: ko su mu bili roditelji, kada je roen, koliko je djece imao, gdje su ona otila i slino. Priati o njemu prvenstveno je kazivanje o jednom vremenu, o nama, biti ili ostati, o ljudima kojima je on bio uzor i saborac, o vjeri - dinu i imanu, o hrabrosti i ljudskoj moi, o patriotizmu i smjelosti. Zbog toga i neizostavno, bez strepnje da u jo jednom i stotine puta ve reeno ponoviti, jer kada je rije o njemu to tako i treba, samo u kratko podsjetiti: Prestanak traja-

NACIJA

tori. Historijski, a jo vie strateki, to primirje je prepoznato kao jedina tadanja opcija opstanka. No, umjesto nagrade i priznanja zato to je mudrom i stratekom odlukom spasio svoj narod, uz to i za brojna dobroinstva koja je osvjedoeno inio, a koja su se vremenom pretvorila u svojevrsne legende o njegovom ojstvu i junatvu, iz razloga sa poetka moje prie, a ponajvie zbog steenog ugleda u narodu, oznovci i komitetlije mu praktino na kunom pragu, bez suenja i presude, uzee glavu, ali isto tako, moda ak i nesvjesno, njegovo trajanje uinie vjenim i ljudski besmrtnim. Potvrene injenice govore: Nakon rata mula Jakup-ef. Kardovi, bez namjere skrivanja, dolazi u Roaje i dan prije svoje pogibije stupa u kontakt sa tadanjim lokalnim sudijom Nokiem. Mada zna da je potpuno nevin i bezgrjean u odnosu na insinuacije koje su mu bez dovoljno argumenata pripisivane od nove vlasti, on mirno boravi u svojoj kui, ne skriva se i niim ne remeti uspostavljenu vlast. Ne slutei naum komitetlija, kada ga je sutradan u zoru preko dvadesetak naoruanih oznovaca pozvalo da izae iz svoje kue i poe sa njima, raunajui da mu slijedi suenje i da je to ansa o istini, bespogovorno je poao. No, odmah tu na raskru, kod roajskog mosta, shvativi da ga ne vode prema sudu ve na drugu stranu, kratko je zastao traei da ga vode u sud jer mu je obeano suenje. Njegove rijei prekinuli su rafali, a prema kazivanju rodbine i onih koji su se u to uvjerili, na tijelu mu je naeno preko 25 rana od kuruma. Kako historiografski podaci nesumnjivo potvruju, mula Jakup-ef. Kardovi bio je vjerouitelj, narodni tribun, branitelj svoga naroda i svakoga ko je bio ugroen, bez obzira na vjeru i naciju. Iznad svega, krasila ga je uroena mudrost koja mu je pomogla da izraste u vrsnog stratega i neprevazienog junaka ovoga kraja. Na drugoj strani, polazei od brojnih historijsko-pravnih izvora i upamenih kazivanja savremenika, mula Jakup je ubijen neovjeno, na prevaru, na svirep i podmukao nain, i to od odnaroene i neinformisane euforine vlasti. Njegovo vjeno trajanje time nije zaustavlje-

no, a oni to mu na neljudski nain prekratie ivot nemaju drugi epitet osim rulje. Kaem rulja, jer rulji pripada svaki onaj koji nasiljem i orujem nije dozvolio da mula Jakup u sudskom postupku dokazuje svoju nevinost i istinu. Rulja je svako onaj ko bez presude ubije nenaoruanog ovjeka, pa ma ko da je on bio. etnici ili oni drugi od kojih se Roaje branilo za Jakupa bili su jedna te ista mjera, to se konano nad njim i brojnim prvacima Sandaka iz tog vremena i obistinilo. Ono to nad njime nisu mogli da uine etnici, to su uinili ovi drugi. U tom vremenu, iako u poodmaklim sedamdesetim, lokalnim komitetlijama, skorojeviima i oznovcima, sa snagom, ali i bez dovoljno razuma, zasmetala je njegova osvjedoena veliina i steeni ugled u narodu, to su njegovi ubice moda protumaile kao latentnu opasnost po sebe. Ovo kazivanje zakljuit u mojim linim i profesionalnim stavom. U njegovo vrijeme nad bonjakim narodom visio je Demaklov ma kome se junaki i hrabro, zajedno sa onima koji su ga podrali, isprijeio mula Jakup-ef. Kardovi. Ubistvo mula Jakupa bilo je tada, a i za naa dananja poimanja, ravno ubistvu naroda kojeg je on predvodio i koji ga je volio i cijenio. Kazano jezikom zakona i prava, nad njime je izvren klasini zloin koji se kao takav kvalifikuje u svakom vremenu. Kako zloin ne zastarijeva, a zloinci su izbjegli sud pravde, jedino to ostaje jeste da historiari do kraja istrae, izue i prue nauno verifikovanu istinu o tom zloinu. Nakon toga, kako to zakoni i ovo vrijeme nalau, a posebno potrebe naroda, slijedi institucionalni put ispravljanja historijskih greaka, koje e, kada je o mula Jakup-ef. Kardoviu rije, skoro vjekovno tinjajue komplekse, to iz ko zna kojih razloga traju u narodu, zamijeniti svojim i ponosom na njega. Mula Jakupova i naa istina jednako su vrijedne zbog prolosti, moda jo vie i zbog budunosti ivljenja na ovim prostorima.

Autor teksta je advokat, predsjednik Crnogorskog komiteta pravnika za zatitu ljudskih prava

...kada su etnici prestali sa klanjem, zapoeli su ovi drugi da se obraunavaju sa muslimanima. Oni su ubijali samo odrasle, umne, vrijedne ljude, one koji se nisu slagali sa komunistikom ideologijom. Njih su ubijali po jednostavnom postupku. Hapsili na brzinu, sasluavali sudili, osudili i strijeljali.... Tako je na Hadetu u Novom Pazaru ubijen veliki broj branitelja, ljudi koji su neduno platili ceh samo zato to su se branili svoj narod... U velikoj mjeri, etnike su hvatali, iz ume dovodili, sasluavali i dobro im prstom priprijetili da se ne ale i ne vraaju u etnike. Njima je nekako bio oproten svaki grijeh jer su novembra 1944. godine oni praktino amnestirani, ali ne i muslimani.

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com 29

REPORTAA

BONJACI I HRVATI SU PODIGLI PRVU ANTIFAISTIKU POBUDNU U ZAPADNOJ EVROPI

17. septembra 2013. godine u Vilfranu (Villefranche de Rouergue), Francuskoj, obiljeena je sedamdeseta godinjica (70) prve antifaisticke pobune u Francuskoj i zapadnoj Evropi. Grad Vilfran ovaj dogaaj smatra poetkom svoje antifaistike borbe. Meutim, ovu pobunu nisu podigli Francuzi ve Bonjaci i Hrvati. 17. septembra 1943. godine, tano u pono, pobunio se 13. pionirski bataljon iz sastava 13. SS-oruane planinske divizije. Pripadnici ove divizije su uglavnom bili Bonjaci, preko 95%. Pobuna se desila u gradiu u junoj Francuskoj, Vilfranu, gdje je divizija bila na obuci, odakle je trebala biti prebaena na front, dok je prvobitno obeanje prilikom regrutovanja bilo da e ostati u Bosni i Sandaku da brane svoj kuni prag. Pobunu su predvodili Bonjaci Ferid Dani iz Bihaa i Ljutvija Dizdarevi iz Sarajeva i Hrvat Nikola Vukelji iz Zagreba. Iako pobuna nije dugo izdrala, svega 8 sahata, ipak je objavljeno da je osloboena prva slobodna teritorija u Francuskoj i zapadnoj Evropi. Ovo je bila prva pobuna unutar SS trupa, o kojoj je nacistiki vrh ve u 04 sata izjutra obavijeten. Pobuna je u krvi uguena, pobunjenici zvjerski mueni i masakrirani, njih 118, a prema svjedoenjima nekih uesnika i oevidaca 156, pa i vie, jer su mnogi i ako nisu strijeljani u Vilfranu, za kaznu deportovani u nacistike logore gdje su mueni i ubijani, ili pak na istoni front sa kojeg se nisu vratili. Komemoraciji su prisustvovali gradonaelnik Vilfrana Dr. Ser Rok (Serge Roques), Pomonik naelnika Erik Suzan (Eric Suzanne), Ambasador Hrvatske u Francuskoj Ivo Goldstein, predstavnici grada Pula, te francuski i hrvatski borci. Zanimljivo je da ve druga godina zaredom ambasada Bosne i Hercegovine ne prisustvuje komemoraciji, kao ni predstavnici grada Bihaa. Grad Biha i Pula su pobratimljeni sa Vilfranom, jer je Ferid Dani iz Bihaa, a u Puli je orginalni spomenik pobunjenicima Vilfrana kojeg biva SFRJ nije dozvolila prebaciti u Vilfran pa je postavljen u Puli. Komemeracija je zapoeta polaganjem vijenaca, onda himnama Francuske, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Evropske Unije i Francuskog pokreta otpora. Poseban dogaaj je prisustvo Fahrudina Jaarevia, vieg inspektora hrvatske policije, koji je kada su hrvatski borci postavljali vijence prouio Fatihu ehidima i na spomeniku postavio tespih. Onda je na ulazu grada predstavljen

Obiljeeno 70 godina od pobune Bonjaka u Vilfranu

KOMEMORACIJA I DENAZA
Islamska zajednica Bonjaka u Francuskoj je ove godine prisustvovala komemoraciji, na memorijalnom centru pobunjenika, na mjestu gdje su strijeljani i ukopani. Prije komemoracije obavljena je denaza-namaz i prouena dova ehidima, pobunjenim Bonjacima u Vilfranu. Denaza im nikada nije klanjana a po prvi put je nad njihovim neoznaenim mezarima prouena dova.

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com 30

REPORTAA

Na kraju je uprilien prijem u gradskoj vijenici gdje su prisutni izrazili zadovoljstvo zbog prisustva Bonjaka jer, kako su rekli, ao im je to Bosna i Hercegovina nije zvanino predstavljena na komemoraciji svojih muenika i heroja. an Tuven (Jean Thouvenin) lan Ujedinjenih omladinskih patriotskih snaga (F.U.J.P.) je 16. septembra 1944. godine, zapisao: Ima godinu dana, kada je u zoru 17. septembra 1943. godine na mirni grad probuen jakom eksplozijom i pucnjavom, koja se u prekidima produavala tog dana do duboko u no. Vilfran je doivio svoj prvi uasni ratni dan, gledajui na svojim ulicama sumanuta pretravanja SS-ovaca sa zasukanim rukavima, koji su sa neskrivenim zadovoljstvom progonili i ubijali sirote i nenaouruane ljude. Sutradan graani su saznali da je u njihovom mjestu proglaeno opsadno stanje. ta se zaparavo dogodilo?

Ti ljudi-vojnici, izgubljeni u ovom malom dijelu Francuske, meu ljudima koji ne govore njihov jezik i koji su ih esto poistovjeivali sa njihovim saveznicima vabama, ti ljudi daleko od svoje zemlje, budno praeni od svojih efova, tj. od svojih uvara, imali su hrabrosti da se pobune protiv svojih ugnjetaa i progonitelja. I oni su takoer imali svoju izdajniku vladu, izdajnici su svugdje isti. Meutim, oni se nisu kolebali, da krenu u tu prvu svoju bitku, za mnoge i u samu smrt. Bilo ih je oko 500 pobunjenika. Zahvaljujui pojaanju neprijatelj je djelimino uspio da ih pohvata, ali ne bez vlastitih gubitaka: poslije muenja sa rafiniranom surovou, palo ih je, pretpostavlja se, pokoeno pred streljakim strojem njih 118,

Slava svim tim borcima iz tekih vremena! Slava svim koji su pali za slobodu, i koji su pokopani bez niana, bez imena i prezimena na njihovim grobovima. Jer njihov primjer povezuje jo vie patriote svih zemalja ujedinjenih protiv faizma! I ovaj primjer jos vie slui kao lekcija kolebljivcima, plaljivcima i kukavicama koji se nisu pridruili ovoj borbi, a to su meutim mogli, jer su se nalazili meu svojima i u blizini svojih obitelji. Uinimo neto da krv heroja i stradalnika za nae ciljeve nije pala uzaludno! Obiljeavanje i sjeanju na pobunu Bonjaka u Vilfranu, denaza i dove, vjerska, moralna i ljudska je obaveza prema naim ehidima.
BVKC Demat Pariz

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com 31

sunani sahat, djelo Didiera Benoa (Didier Benoit) na kojem je ubiljeen datum 17. septembar 1943., odabran od grada kao najvaniji datum koji e uvijek obiljeavati Vilfran i francusku antifaistiku borbu.

Mi smo bili svjedoci prve krvave drame koja se dogaala kod nas u toku ovoga rata, ali, takoer, i najuoljivijeg simptoma raspadanja njemake armije, to je nagovijestilo nau skoru pobjedu. Pobuna Bonjaka i Hrvata u Vilfrankom garnizonu, brutalnost faista, sloenost i zapletenost pobune jo su nam uvjek ostali misteriozni i nepoznati.

jo uvijek prkosei svojim muiteljima. Neki od njih uinili su legendarne podvige prije nego e pasti na bojnom polju. Neki su imajui vie sree, poslije ove iznenadne oruane pobune, uspjeli da umaknu, ali mi znamo da su nastavili svoje zapoeto djelo borei se hrabro u umama na stranu sa njihovom braom u francuskom pokretu otpora.

TABIRENJA

tha Mi

Volio bih da je Sandak Pun HAlidA iBn VelidA

je i bilo ozlojeenosti ili gorine u Halidovom srcu, on to nimalo nije pokazivao. Samo je kratko rekao: Ebu Bekr je umro, Omer je novi halifa i mi emo mu biti pokorni. (Vidjeti: El-Jakubi u Tarihu i El-Vakidi u Futuhu--am). Kada bi glavnokomandujui armije bio smijenjen on obino vie ne bi uope sluio, a ako bi i sluio onda to vie ne bi bilo u istoj jedinici. Meutim, u ovom sluaju vidimo nezabiljeeni fenomen. Najvei general tog vremena spreman je sluiti u nioj jedinici sa istim arom kao to je sluio kao glavnokomandujui. Ova spremnost pokazuje duh tadanjih muslimana i tajnu zato su postigli uspjeh i pobjedu. (Vidjeti: General Agha Ibrahim Akram, Halid ibn Velid, radijallahu anhu, str. 401-406) zumjeti da je to skrnavljenje Kabe. Ukoliko budemo posmatrali nau stvarnost kroz prizmu navedenog, vidjet emo da esto upadamo u sutu suprotnost. Dok su ranije generacije skrivale probleme i nedostatke, mi danas javno nastupamo i dajemo izjave u kojima iznosimo optube i konstatacije koje nismo u mogunosti dokazati, a tim izjavama samo zbunjujemo narod i izazivamo razoarenja kod njega i averziju prema vjerskim slubenicima i islamskim obiljejima. To se sve dogaa i pored toga to nam je omoguen rad i prueni su nam fenomenalni uslovi za irenje i govor o vrijednostima islama, to je osnovni zadatak vjerskih slubenika. Pored tradicionalnih minbera i urseva, otvorene su katedre, elektronski i tampani mediji, zatim radio i televizija i sve to bez ikakve recenzije dato na raspolaganje onima koji imaju neto ponuditi iroj javnosti. Umjesto posveenosti tome, mi esto, zbog nerealnih apetita, ambicija i stremljenja prema pozicijama ijim potrebama teko moemo odgovoriti i udovoljiti, pribjegavamo irenju informacija koje se ne mogu prihvatiti izuzev kroz prizmu hadisa kojeg prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhu, u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Kada bi ljudima bilo davano na osnovu njihovih optubi, oni bi od drugih ljudi traili i krv i imovinu, meutim, tuitelj treba dokazati, a optueni ima pravo na zakletvu. (Hadis je dobar/hasen, biljei ga El-Bejheki, 10/252; i drugi u ovom obliku, dok su neki dijelovi zabiljeeni u dva Sahiha, kod ElBuharije br. 2514, 2668 i 4552; kod Muslima br. 1711) Trebamo se zapitati da li nae djelovanje donosi korist muslimanskoj zajednici ili ne? Trebamo se zapitati koliko u naim sporovima postoji linih prohtjeva? Koliko su nai postupci na temeljima univerzalnih i opeprihvaenih naela? Da li se vladamo po principu da onaj koji nije zahvalan ljudima nije zahvalan ni Allahu? Koliko u svome ivotu traimo hljeb preko pogae? Takvi postupci otkrivaju i pokazuju duh dananjih muslimana, a bojati se je da taj duh nee donijeti nita dobro ni pojedincima ni zajednici.

dR . e man

32

ejd b. Eslemprenosi od svoga oca da je Omer b. ElHattab, radijallahu anhu, jednog dana rekao svojim drugovima: ta biste vi voljeli da imate? Jedan od njih je rekao: Ja bih volio da imam punu ovu sobu srebrnjaka, pa da ih sve udijelim na Allahovom putu! Drugi je rekao: A ja bih volio da imam punu ovu sobu zlatnika, pa da ih sve udijelim na Allahovom putu! Trei je rekao: Ja bih volio da imam punu ovu sobu dragulja, pa da ih sve udijelim na Allahovom putu! Omer, radijallahu anhu, rekao je: A ja bih volio da imam punu ovu sobu ljudi poput Ubejde b. El-Derraha, Muaza b. Debela, Huzejfe b. El-Jemana, pa da ih sve upotrijebim u pokornosti Allahu, tj. da ih postavim kao namjesnike u raznim mjestima, pa da upuuju ljude na istinu, da ih ue propisima vjere, predvode u namazu, presuuju u njihovim sporovima po pravdi, pa da budu istinski namjesnici. U duhu ovog dogaaja i sam se ponekad zapitam ta bih u ovom trenutku najvie volio? Ono to mi preovladava jeste da bih volio je Sandak pun ljudi poput Halida b. Velida! Iako bi mnogi pomislili da je odabir Halida zbog njegove hrabrosti i umijea ratovanja, ipak to nisu jedini razlozi. Halid b. Velid je bio vojskovoa u vrijeme ivota Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zatim je bio glavnokomandujui muslimanske vojske za vrijeme vladavine Ebu Bekra, radijallahu anhu. Halifa Ebu Bekr je umro. Njegova oporuka je bila da poslije njega halifa bude Omer. Bila je to njegova posljednja elja. I zaista, Omer je postao halifa. Bilo je to 22. avgusta 634. godine (22. dumade-l-ahira 13. godine po Hidri). Istoga dana je novi halifa izdao naredbe da se Halid smijeni sa mjesta glavnokomandujueg muslimanske vojske u Siriji i da se na njegovo mjesto postavi Ebu Ubejde. Historiari spominju da narod nije bio zadovoljan ovom odlukom, a da je Halid po primanju vijesti rekao: Neka se Allah smiluje Ebu Bekru. Da je on iv, ovo se ne bi dogodilo. Takoe se prenosi da je te noi Halid plakao za Ebu Bekrom. Sljedeeg jutra vojska je sakupljena da bi se objavila promjena halife i promjena komandanta u Siriji. Ako

Traiti hljeb preko pogae

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com

Navedeni dogaaj divan je postupak i divan primjer koji je ostavljen buduim generacijama kao nadahnue da se uvijek da prednost zajednikoj koristi nad linom. Bonjaci u svojoj historiji imaju svijetle primjere onih koji su rtvovali svoje ivote kako bi stali u odbranu svoga naroda. Mnogo je onih koji su djelovali iz pozadine i bili spremni da se zaslugama njihovog rada i dostignua kite drugi samo ukoliko to vodi postizanju zajednikih ciljeva i koristi. Ne smijemo pribjei ruenju ili ugroavanju ve postojeeg radi svoga egoizma, sujete ili linih ambicija. Svaki javni radnik mora voditi rauna o javnom mnijenju i tome kako e ire mase shvatiti i prihvatiti njegove izjave ili postupke. Upravo je to ono to nas je poduio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je objanjavao razloge tolerisanja prisustva munafika koji su rovarili unutar muslimanske zajednice da je to iz razloga kako nevjernici ne bi rekli da Muhammed ubija svoje drugove. Zatim, isti razlog je zbog ega na Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije vratio Kabu na temelje Ibrahima, alejhis-selam, ve je ostavio na temeljima na kojima su je renovirale Kurejije Mekke, pa je rekao da su ljudi taze, skoro uli u vjeru, pa se boji da nee shvatiti taj postupak. Pobojao se da e ljudi ra-

Korist zajednice ispred line koristi

Zbunjivanje javnosti

HIAJA

MAJINA SUZA
- ISTINITA PRIA b Edi

AL JI

mala sam ti ja, sine, dvojicu sinova. Tada smo ivjeli na selu. Mene su moja djeca dobro sluala. Vala ne bih nikad nita uradila, a da me ne bi pitala: Majko, kako emo ovo..., majko, ta emo sa ovim...? Gore na selu kad sam ivjela tada mi je i rahmetli moj ovjek aban bio iv. On je od groma umro. E vala i aban mi je mlad umro, al nita za njega se ne bih sekirala ovoliko, ipak koliko-toliko se naivio. Nego me, sine, pogodi strijela odakle se nisam nadala. Htjedosmo da popravimo ono malo kue na selu i moj Orhan navali da ide u Holandiju da radi i da donese malo para za tu kuu. Te godine mu otili i neki drugovi tamo, on ode, a ja ostah sa ovim mlaim Sinanom. Nego mu te godine pomoe Allah, pa je dobro radio i doe pred kosidbu, te bi malo tu kod nas i ode, a sa sobom mi odvede i Sinana. A ja ostah sama tu. Bogami me bilo strah po noi, selo je to, a i naa kua je malo bila udaljena od komiluka, na jednom brdu, pa kad bi puhnuo vjetar ini ti se hoe da te odnese. Ja sam tad mislila godinu il dvije i vratit e mi se djeca i opet e bit sa mnom. Neko vrijeme je jedna djevojka iz komiluka dolazila da spava kod mene, pa joj se poslije izgleda dosadi, te je vie ne bi. Nego, moj sine, njima je jo dedo od te bolesti mlad umro, a i moj djever je isto tako mlad stradao. To je valjda nasljedno. A ja sam se nadala da ta bolest nee na moju djecu jer im je babo preselio od groma, pa sam mislila im im babo nije bio bolestan od nje nee ni oni, ali je, moj sine, ta pogan od bolesti tamo u Holandiji pogodila mojeg Orhana. Lijeio se on tamo i malo uinio bolje, dao doktorima to sve para to je zaradio i na kraju mu se opet to povratilo, a oni rekli mojem Sinanu da ga dovede ovamo i da ga ovdje lijei. Bogami, izgleda da su oni Sinanu i kazali ta e sa njim da bude, pa on nije htio da nam pria. Dovede ga Sinan, kad ta da vidi, sine. Orhana mog ne mogu da prepoznam. Ada, koliko ima mesa na ovaj hastal toliko ti je imalo i na njega, samo kost i koa oko tih kosti, a demek mi se smijao i sve kao da je dobro. Odvedosmo ga odmah kod

doktora, al im oni tamo nisu mogli da mu nau lijeka kako da mu nau ovi ovdje to prvo trae pare, pa da te uvedu tamo u one njihove sobe to pregledavaju. Vodio ga Sinan vala te zime skoro svaki dan kod tih doktora dok nije potroio i to malo para to je bio sauvao. Nije vala alio za brata, nego je trao sve dok mu nisu rekli da ne mogu nita vie doktori. Onda ga, bogami, dovede ovdje. Leao mi je Orhan vala ba na taj krevet tu gdje si ti sad. I ne proe dvije hefte on jedno jutro uine bolje i malo ustade da proeta. Ja se obradovah, kad on mi to vee umrije. E vala da je mogao ko da pukne ja bih pukla. Nego moj sine iste te godine i Sinan mi poute u obraze. Ja sve mislila da se to sekira zbog brata i da je zbog toga takav. Kad ono jok, nego prinici bolesti malo to mi je uzela jednog sina, nego dola da mi osakati i drugu ruku... Tu je tetka Hajrija prestala sa priom i poela da plae, a i ja nisam imao snage da joj priem da je utjeim jer je i mene rasplakala. - Odvede ga jedan komija kod doktora i to vee se odmah vratie i rekoe da trebaju da idu sutra opet. Orhan mi se nije plaio kao Sinan. On se vala bio uplaio, valjda e je mlai. On je tih dana samo mene tjeio i priao mi kao da sam dijete kako e ozdravit, kako to nije ista bolest kod njega, kako e on da doeka sa mnom da gleda i njegovu svadbu i svadbu njegove djece, a mojih unuka. Ada sine, to bi mi on vie priao i tjeio me, meni bi sve bilo tee, sve bi mi ga bilo vie ao. Po cijelu no bih ti ja preplakala i jecala u sebi da me on ne uje. Ne znam dal mi je bilo gore to mi ode Orhan, il to ovoga drugog moradoh da gledam kako e da mi ode. Sinan mi je bio razmaen. On bi stalno, i kad je porastao, meni stavljao glavu na ramena i kad bi mu otvorila vrata od kue on bi mi puhnuo u lice demek da me uplai. A ja bih ga grdila kako mu to ne dosadi. Iao je kod tih doktora i poe da mi brzo propada isto kao Orhan. Vala sam ja znala da nee ni on dugo i samo sam molila Boga da umrem prije njega, a poslije ne smjedoh da molim Boga tako jer rekoh ako ja umrem prije njega, a on mi padne postelje kao ono Orhan to je pred

smrt, ko e mi ga tad vidjet. Bogami sine i bez para ostasmo, nemasmo stoke da prodamo, osim jednu kravicu, a ona nas je hranila. Ono kue nee niko da kupi i nemadosmo ime da ga lijeimo vie. A i on sam ree: Majko, bit e bolje da ne trim po doktora nego da sjedim ovdje kod kue. Pomoi e dragi Allah, a i nema smrti bez sudnjeg asa. Vidjela sam da se plaio mnogo, a predamnom bi priao kao da se ne plai i tobo planirao da ore dolje ispod kue jednu malu livadu, a meni sve kao da je zabijao no u srce koliko bi mi ga bilo ao. Mislila sam u sebi: E moj sine, nee ti doekat proljee, a kamoli oranje. Vala sam i ja te godine bila oslabila, bila sam jo mravija nego ovo sad. Ode on kod onog komije to ga vodio po bolnica i planirao je da mu kae da ga odvede kod tog doktora da se provjeri jo jednom, pa kad doe od njega ja mu otvorih vrata, kad on me opet puhnu u lice, a meni se uini nita ljepe od njega tu no. Pria mi kako se bolje osjea i kako e mu ovaj komija do sutra kolima oko osam sati da ga uzme. I on se to vee okupa i obue sve isto, vala isto kao da je znao, samom sebi je gasal uinio. I opet mi prie i ree: Vidjet e kad ti ja ovu kuu sredim, pa unuad kad pone ljuljat... Ja se to vee zaplaka pred njim. Nisam mogla vala da izdrim nego smo plakali i ja i on tu no. Izgrlili se i isto kao da smo se halalili jedno od drugog. Ja mu spremila da legne i sutra da ga razbudim da se sprema za u bolnicu, kad hoe - on bijel. Samo mu ruke bjehu opruene ka patosu prema vratima. Valjda je htio ka meni da krene, ka majki da mu pomogne. On bi uvijek tako bjeao kod mene i kao dijete. E od tad ti ja, sine, ovako stavljam ove kapi u oi i plaem. Na ovo jedno oko sam skroz oslijepila, a na ovo drugo vidim samo pomalo kao sjenku, jedva mogu da prepoznam kad se primaknem skroz. Ovdje me doveo ovaj Esko komija da ivim u njegovoj kui jer je blizu bolnica, a ja nit mogu da idem tamo. Uzmem ovih lijekova i sve ove iste pijem. ekam da doe red na mene da odem i ja kod svoje djece. Da vidim jesul mi tamo napravili kuu poto ovamo ne mogae ni da je renoviraju...

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com 33

BATINA

AVDIJA
Jusuf-beg engi (1866) II dio Ko ti dobro uradi, zahvalan mu ti budi, da te svijet ne kudi, tako treba, Avdija. Sabur35 ini daima36, bolje nita ne ima, iza muke last ima, gajret, brate, Avdija. Nesmiljeno ko radi, sebi zarar37 uradi, nek ni na kog ne jadi, ve sam na se, Avdija. Ko ne pita drugoga, ve se dri sve svoga, nema mira ivoga, varaju se, Avdija. Nemoj vie od vree, izgubie iz vree, od vazda se to ree, pamti dobro, Avdija. Nemoj biti tvrdica, ni nesretni krtica, da ti puca gubica, kad to troi, Avdija. Ne zalazi ti u dug, to je, brate, zao drug, snai e te golem rug kad li tad li, Avdija. Duan tuan vazda je, i na bajram brian je, dok ne plati suanj je bez tavnice, Avdija. to ne treba, ne kupuj, na daleko ti ne snuj, to ti kaem, dobro uj, pa upamti, Avdija. Kao soko slobodan bolje ti je jedan dan, nego ivjet sramotan sto godina, Avdija. uvaj zdravlje najbolje, da je tvoje sve polje, ne bi imo ti volje, kad si nezdrav, Avdija. S vremenom se ne ali, ko izgubi taj ali, ali njemu ne fali kajati se, Avdija. Dok je vrijeme u ruci, guji glavu ti stuci, nee biti u muci, ve na caru, Avdija. Nit s u zgodi ponesi, nit s u muci zanesi, vazda jednak neka si, mili brate Avdija. Nemoj, brate, ohol bit, ast e svoju izgubit, prijatelje pogubit, kud e onda, Avdija? Ti sebian nemoj bit, jer e na te svak mrzit, nee imat s kim druit, pa ta onda, Avdija? Bez nita se smijati, a bez muke plakati, to je poso mahniti, poznato je, Avdija. Kad se bude eniti, gledaj kog e uzeti, jer se polje kajati nije fajde, Avdija. Skitalicu ne gledaj, kuenicu izbiraj, pa e znati to je raj ovog svjeta, Avdija. Ko se u zlo uprti, teko njemu do smrti, nema puste ni smrti, da ga spasi, Avdija. Kad u kui vlada mir, bolje je neg carev pir, pa da jede hljeb i sir, slatko ti je, Avdija. Kad kupuje, uvaj se, kad prodaje, ne daj se, jera askom more se prevariti, Avdija. Musafire38 doekuj, svoga gosta vazda tuj, to ti velim dobro uj, ne se kajat, Avdija. Budi lica vesela, a ne budi kisela, dr se toga naela prema gostu, Avdija. to god pamet zanosi, nemoj piti nit nosi, jer to ivot sve kosi, sebi ruke, Avdija. Vakufa39 se ne primaj, ne ulazi u belaj, ko to jede, dobro znaj, zalizo je, Avdija. Vakufi su sveta stvar, veleduni to je dar, ko to krije, ini kvar svojoj dui, Avdija. Ko izjede vakuf-mal40, brzo doe mu zaval41, u alostan pane hal, sebi ruke, Avdija. Nemoj ahit42 bivati, besposlen se skitati, po sudovim hodati, kraju lau, Avdija. Ne bud efil43 bez muke, i bez teke odluke, jer ne proe bez muke nikad efil, Avdija.

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com 34

BATINA

Pjesmu pod naslovom AVDIJA napisao je Jusuf-beg engi, zvani Pai, iz Foe 1866. godine, s kojom je savjetovao svoga sinovca pod imenom Avdija. Ta se pjesma ubrzo rasprostranila po cijeloj Bosni i Hercegovini i Sandaku i traje kroz vrijeme...
Nemoj tutor bivati, treba raun davati, muno se je uvati tueg haka, Avdija. Jetimski je teak hak, nek od toga bjei svak, to je, brate, sumnjiv znak tutor biti, Avdija. Radi dobro dok si mlad, nee imat poslje kad, taj ne znade to je glad koji radi, Avdija. Bog je reko: Poskoi i Ja u te pomoi! Nita nee pridoi samo, brate Avdija. Sluaj dobro starijeg, a ne ljuti ni mlaeg, pa se ne boj niijeg rezaleta44, Avdija. Ovaj svijet proi e i kraj svemu doi e, nae due oti e kud Bog hoe, Avdija. Bez abdesta ne hodi, U damiju prohodi, Halik45 dragi sve vidi, Hajir46 po te, Avdija. Sirat tanka uprija, od sablje je otrija, a od dlake jo tanja, vaj haluna47, Avdija. Sirat valja broditi, teak tovar nositi, a od Boga iskati selameta, Avdija. Maher48 jedna jalija49, A Bog dragi kadija50, Zebaninska51 dolija52, Bie svata, Avdija. Na maheru treba stat, dragom Bogu devab53 dat, ne pomoe Vejsil brat, vjeruj mi se, Avdija. Hesab54 davat za sevab55, a za grjehe bit azab56, tako kae na itab, mora biti, Avdija. Dehennem je vrlo vru, u glavu e maljem tu, u njima e pucat u koji uu, Avdija. Allah jedan, resul hak57, al je danas muan halk58, naopako kreno svak, Vaj haluna, Avdija. Ahir zeman59 ulema60, Zajif61 im je mesela62, Osvojila mamela63; Zlo po njiha, Avdija. Nee pravo da sude, Vee mue sve ljude, Na sabah64 se ne bude, Gafil65 ti su, Avdija. Dinu66 nejma ragbeta67, Turskoj vjeri hurmeta68, Hej alosti predrta, to e biti, Avdija. Grijeha se vazda kaj, ejtanu se ti ne daj, vjeto vara, dobro znaj, uvaj ga se, Avdija! Jusuf engi ovako piso, reko i plako, jer je tebi obreko kazat pravo, Avdija.

RJENIK
sabur strpljenje daima uvijek 37 zarar teta 38 musafir gost 39 vakuf opa, zajednika imovina Islamske zajednice 40 vakuf-mal vakufska imovina 41 zaval - konac, propast 42 ahit svjedok 43 efil jamac 44 rezalet bruka, blamaa 45 Halik Stvoritelj 46 hajir dobrota 47 vaj haluna teko nama!
35 36

Maher strani sud, Sudnji dan 49 jalija prostrana obala 50 kadija sudac 51 Zebani meleki uvari pakla, Dehennema 52 dolija pobjeda 53 devab odgovor 54 hesab raun 55 sevab nagrada od Boga za izvreno dobro djelo 56 azab kanjen 57 resul hak istinit je Boji Poslanik
48

halk stvorenje (ljudi) ahir-zeman posljenji vakat, vrijeme pred Sudnji dan 60 ulema vjerski uenjaci 61 zajif slab, neutemeljen 62 mesela vjerski odgovor, rjeenje pitanja i problema 63 mamela podmitljivost, korupcija 64 sabah rana, jutarnja molitva 65 gafil nemaran, neodgovoran 66 din vjera, islam 67 ragbet nada, poast 68 hurmet svetost, potovanje
58 59

revija SANDAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com 35

HISTORIJSKI DAN ZA SANDAK OSNIVANJE BDZ U CRNOJ GORI

30. NOVEMBAR 2013.

BEDEM ZAJEDNICE