Pančićeva omorika
| Pančićeva omorika Picea omorika | |
|---|---|
 Pančićeva omorika | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Pinophyta |
| Razred | Pinopsida |
| Red | Pinales |
| Porodica | Pinaceae |
| Rod | Picea |
| Vrsta | P. omorika |
| Dvojno ime | |
| Picea omorika (Pančić) Purk. | |
Pančićeva omorika, omorika, omora, frenja, latinski: Picea omorika (Pančić) Purk., je tanko, vitko, do 50 metara visoko četinarsko drvo iz porodice Pinaceae.
Ona je endem područja Podrinja, zapadne Srbije i istočne Bosne (okolina Višegrada). Ime je dobila po srpskom botaničaru Josifu Pančiću koji ju je otkrio na planini Tari 1875. godine, kod sela Zaovine i Rastišta.[1]
Opis
[uredi | uredi izvor]Stablo omorike je visoko 30–40 m visoko i oko 50–60 cm u promjeru, sa pràvim i vitkim deblom, usko piramidne krošnje. Kora joj je tanka, crveno-smeđa, a ljušti se u većim nepravilnim komadima. Grane tanke, a vršne su lučno, prema gore usmjerene, dok su srednje vodoravne, a donje opuštene, sa uzdignutim vrhovima.
Kestenjasti pupoljci su sitni, jajoliki i bez smole, dugi oko 3–4 mm. Gornja strana iglica je tamnozelena i sjajna, a donja ima dvije plavičastobijele pruge stoma (kao kod jele). Cvjeta u aprilu i maju. Muški cvjetovi su svijetlo do ljubičasto-smeđi i vise prema dolje. Dugi su 5–6 cm, a široki oko 1–2 cm. Sjeme sazrijeva u godini cvjetanja, u oktobru i novembru. Jajoliko je i tamno, dugo oko 2,5–3 mm, sa krilcima oko 8 mm.
Omorika je jednodomna, anemofilna vrsta. Dobro podnosi hladnoću i veliku sušu. Zbog izvanrednih estetskih svojstava često se javlja u gradskoj hortikulturi, jer je otporna i na dim, prašinu i izduvne plinove.
Ekologija i rasprostranjenje
[uredi | uredi izvor]Omorika raste na strmim, krečnjačkim obroncima, nagiba i 55° do 65°, gdje obrazuje endemične zajednice sa smrčom i jelom. Rijetko je ima na geološkim podlogama od serpentina i dijabaza.
Ovaj četinar je endem srednjeg Podrinja. Recentni areal je vrlo mali:
Locus classicus je na Tari: Zaovine (Pančić, 1876).
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]