Idi na sadržaj

Pančićeva omorika

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Datum izmjene: 2 april 2024 u 11:49; autor: WumpusBot (razgovor | doprinosi) (razne ispravke, removed: ­ (3))
(razl) ← Starija izmjena | Trenutna verzija (razl) | Novija izmjena → (razl)
Pančićeva omorika
Picea omorika
Pančićeva omorika
Pančićeva omorika
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaPinophyta
RazredPinopsida
RedPinales
PorodicaPinaceae
RodPicea
VrstaP. omorika
Dvojno ime
Picea omorika
(Pančić) Purk.

Pančićeva omorika, omorika, omora, frenja, latinski: Picea omorika (Pančić) Purk., je tanko, vitko, do 50 metara visoko četinarsko drvo iz porodice Pinaceae.

Ona je endem područja Podrinja, zapadne Srbije i istočne Bosne (okolina Višegrada). Ime je dobila po srpskom botaničaru Josifu Pančiću koji ju je otkrio na planini Tari 1875. godine, kod sela Zaovine i Rastišta.[1]

Stablo omorike je visoko 30–40 m visoko i oko 50–60 cm u promjeru, sa pràvim i vitkim deblom, usko piramidne krošnje. Kora joj je tanka, crveno-smeđa, a ljušti se u većim nepravilnim komadima. Grane tanke, a vršne su lučno, prema gore usmjerene, dok su srednje vodoravne, a donje opuštene, sa uzdignutim vrhovima.

Kestenjasti pupoljci su sitni, jajoliki i bez smole, dugi oko 3–4 mm. Gornja strana iglica je tamnozelena i sjajna, a donja ima dvije plavičastobijele pruge stoma (kao kod jele). Cvjeta u aprilu i maju. Muški cvjetovi su svijetlo do ljubičasto-smeđi i vise prema dolje. Dugi su 5–6 cm, a široki oko 1–2 cm. Sjeme sazrijeva u godini cvjetanja, u oktobru i novembru. Jajoliko je i tamno, dugo oko 2,5–3 mm, sa krilcima oko 8 mm.

Omorika je jednodomna, anemofilna vrsta. Dobro podnosi hladnoću i veliku sušu. Zbog izvanrednih estetskih svojstava često se javlja u gradskoj hortikulturi, jer je otporna i na dim, prašinu i izduvne plinove.

Ekologija i rasprostranjenje

[uredi | uredi izvor]

Omorika raste na strmim, krečnjačkim obroncima, nagiba i 55° do 65°, gdje obrazuje endemične zajednice sa smrčom i jelom. Rijetko je ima na geološkim podlogama od serpentina i dijabaza.

Ovaj četinar je endem srednjeg Podrinja. Recentni areal je vrlo mali:

Locus classicus je na Tari: Zaovine (Pančić, 1876).

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
pFad - Phonifier reborn

Pfad - The Proxy pFad of © 2024 Garber Painting. All rights reserved.

Note: This service is not intended for secure transactions such as banking, social media, email, or purchasing. Use at your own risk. We assume no liability whatsoever for broken pages.


Alternative Proxies:

Alternative Proxy

pFad Proxy

pFad v3 Proxy

pFad v4 Proxy