Konj
| Konj | |
|---|---|
| Status zaštite: Odomaćeni | |
 Arapski konj | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Animalia |
| Koljeno | Chordata |
| Razred | Mammalia |
| Red | Perissodactyla |
| Porodica | Equidae |
| Rod | Equus |
| Vrsta | E. caballus |
| Dvojno ime | |
| Equus caballus Linnaeus, 1758 | |
Konj (Equus ferus caballus)[1][2] jeste veliki kratkodlaki sisar duge grive i repa, pripitomljen od davnina. Pripada taksonomskoj porodici Equidae i jedna je od dvije postojeće podvrste Equus ferus.Koristi se za jahanje ili prijenos tereta. Konj je evoluirao u proteklih 45 do 55 miliona godina od malog kopitarskog stvorenja, Eohippusa, u veliku kopitarsku životinju današnjice. Ljudi su počeli da pripitomljavaju konje oko 4000. godine p. n. e., a vjeruje se da je njihovo pripitomljavanje bilo široko rasprostranjeno do 3000. godine p. n. e.. Konji podvrste caballus su pripitomljeni, iako neke pripitomljene populacije i dalje žive u divljini kao divlji konji. Ove divlje populacije nisu pravi divlji konji, jer se ovaj izraz koristi za opisivanje konja koji nikada nisu bili pripitomljeni. Postoji opsežan, specijalizovani vokabular koji se koristi za opisivanje koncepata vezanih za konje, koji pokriva sve, od anatomije do životnih faza, veličine, boja, oznaka, pasmina, kretanja i ponašanja.
Konji su prilagođeni trčanju, omogućavajući im da brzo pobjegnu pred grabežljivcima i posjeduju odličan osjećaj za ravnotežu i snažnu reakciju borbe ili bijega. S ovom potrebom za bijegom od predatora u divljini je neuobičajena osobina: konji mogu spavati i stojeći i ležeći, a mlađi konji imaju tendenciju da spavaju znatno više od odraslih.[3] Ženke, zvane kobile, nose svoje mlade otprilike 11 mjeseci, a mladi konj, koji se zove ždrijebe, može stajati i trčati ubrzo nakon rođenja. Većina pripitomljenih konja počinje trenirati pod sedlom ili u ormi između druge i četvrte godine. Oni dostižu potpuni razvoj odraslih do pete godine, a prosječan životni vijek im je između 25 i 30 godina.
Nazivi
Za ženku konja koristi se naziv kobila, a za mladunče ždrijebe i ome. Nekastrirani spolno zreli konj naziva se pastuh.
Izgled
Konji imaju različitu boju kože i dlake. Najčešće su crna, riđa, kestenjasta, crvenkasto-smeđa, bež i bijela. S bojom su povezani i nazivi: vranac, bijelac, šarac, riđan, sivac. Takozvani smeđi konji ustvari su gotovo crni sa svijetlijim područjem oko njuške, očiju i na nogama. Riđa uključuje nekoliko nijansi smeđe, što znači i crvenu, žutosmedu i crvenkastožutu. Takvi konji imaju crnu grivu i repove, i uglavnom crne gležnjeve. Jednake boje su i kestenjasti, ali bez crnih oznaka. Svijetlije kestenjasti konji su crvenkastosmeđi. Mnogi su konji bež ili bronzane boje ili pokazuju postepeni prijelaz te dvije boje, s grivom i repovima srebrne boje ili boje lana. Bijela boja konja mješavina je sive i potpuno bijele boje, dok se sivi konji rađaju kao smeđi, ali s vremeom dobijaju bijelu dlaku.
Fizičke karakteristike
Konji su po prirodi brzi trkači, koji se u krdima okupljaju na otvorenim prostorima. Imaju velik kapacitet pluća i duge noge. Osnovni kostur sisara prilagoden je trku, koji neprekidno stoje na vrhovima prstiju. Kad je konj u galopu ima trenutaka kada mu ni jedna od četiri noge ne dodiruje tlo.[4] Biljojedi su. Svaki bi konj trebao dnevno pojesti 1 kg suhe trave na 45 kg tjelesne težine. Zbog velike količine biljne hrane u ishrani imaju veoma dugo crijevo.
Razmnožavanje
Konj koji se koristi za parenje naziva se rasplodni pastuh. Kobile postaju spolno zrele između navršenih 15 mjeseci i dvije godine starosti i ostaju plodne u toku cijelog života. Uglavnom oždrijebe jedno mladunče, ali ni dvojke nisu rijetke. Ždrijebe sisa do navršenih šest mjeseci života. Prosječni životni vijek konja iznosi 20 do 30 godina. Pripadnici porodice konja mogu se međusobno razmnožavati. Tako se, npr, parenjem magarca i kobile dobije mula, a parenjem pastuha i magarice mazga. Mule i mazge ne mogu imati vlastito potomstvo, a zbog velike snage i izdržljivosti koriste se za rad od najstarijih vremena. Sporije su od konja, ali stabilnije na nogama.
Porijeklo
Pretpostavlja se da prvi predak današnjeg konja vuče korijene između 55 i 38 miliona godina prije naše ere od Eohipusa (Hyracotherium), malog sisara (veličine lisice) koji se hranio lišćem. Na prednjim nogama imao je 4 prsta. Evoluirao je u sljedećih milion godina iz kojeg se razvilo više pratipova ove životinje, da bi se negdje prije oko 5 miliona godina razvio Pliohippus, predak modernog Equusa, kakav je današnji domaći konj. Ova vrsta krupnijeg sisara raširila se po skoro svim kontinentima, razvijajući se u brojnim autohtonim vrstama istog zajedničkog prapretka.
Današnji konj pripada grupi Perissodactyla, zajedno sa nosorogom i tapirom, pripada kopitarima, odlikuje ih jedan nožni prst.
Tipovi konja
Tri su glavne grupe konja:
- tegleći konji - poput teških teretnih konja visokih 183 cm u ramenima i teži od 1135 kg
- lagahni konji - kao arapski, visok oko 150 cm
- poniji - kao šetlandski, visok oko 150 cm.
Također pogledajte
Reference
- ^ Grubb, P. (2005). "Order Perissodactyla". In Wilson, D.E.; Reeder, D.M (eds.). Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd ed.). Johns Hopkins University Press. str. 630–631. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494.
- ^ International Commission on Zoological Nomenclature (2003). "Usage of 17 specific names based on wild species which are pre-dated by or contemporary with those based on domestic animals (Lepidoptera, Osteichthyes, Mammalia): conserved. Opinion 2027 (Case 3010)". Bull. Zool. Nomencl. 60 (1): 81–84. Arhivirano s originala, 21. 8. 2007.
- ^ "Do You Know How Horses Sleep?". Arhivirano s originala, 22. 1. 2018. Pristupljeno 12. 9. 2018.
- ^ Harris, Susan E.: Horse Gaits, Balance and Movement, "Howell Book House", New York, 1993, str. 47-49; ISBN 0-87605-955-8
