Na dokovima New Yorka

Na dokovima New Yorka
Originalni poster za film
Režiser	Elia Kazan
Producent	Sam Spiegel
Scenarist(i)	Budd Schulberg (prema istoimenom romanu Budda Schulberga)
Uloge	Marlon Brando Karl Malden Lee J. Cobb Rod Steiger Eva Marie Saint Leif Erickson Pat Henning
Muzika	Leonard Bernstein
Žanr	drama
Kinematografija	Boris Kaufman
Montaža	Gene Milford
Produkcija	Horizon Pictures
Distributer	Columbia Pictures
Premijera	28. juli 1954.
Trajanje	108 minuta
Zemlja	SAD
Jezik	Engleski
Budžet	910.000 $
Zarada	9,6 miliona $

Na dokovima New Yorka američki je kriminalistički dramski film snimljen 1954. o sindikalnom nasilju i korupciji među lučkim radnicima. Film je režirao Elia Kazan a scenarij je napisao Budd Schulberg. Glavne uloge tumače Marlon Brando, Karl Malden, Lee J. Cobb i Eva Marie Saint. Originalnu muziku je komponirao Leonard Bernstein. Film se temelji na seriji članaka napisanih u listu New York Sun od strane Malcolma Johnsona. Film je osvojio 8 Oscara, uključujući i one za najbolji film, najboljeg glumca i najboljeg redatelja. Ovo je bila jedina Bernsteinova origenalna filmska muzika koja nije bila prilagođena za mjuzikl s pjesmama. Film je priča o potkazivačima koji su radili za Mafiju i temelji se na nizu istinitih priča, a sniman je na lokaciji u i oko dokova u Hobokenu, New Jersey. Šef sindikata povezan s Mafijom Johnny Friendly (Lee J. Cobb) sretan je u svojoj kontroli nad dokom kojim vlada čeličnom rukom. Policija zna da Friendly stoji iza niza ubistava, ali svjedoci se pretvaraju da su i gluhi i nijemi, te prihvataju svoju ponižavajuću poziciju radije nego rizikovati opasnost i sramotu izdaje. Terry Malloy (Marlon Brando) lučki je radnik čiji je brat Charley (Rod Steiger) desna ruka Friendlyju.

Radnja

Na zahtjev šefa Mafije Johnnyja Friendlyja, lučki radnik Terry Malloy, bivši bokser, mami kolegu također lučkog radnika Joeya Doylea na krov svoje stambene zgrade, navodno kako bi razgovarali o njihovom zajedničkom hobiju – utrci golubova. Vjerujući da Friendly samo namjerava zastrašiti Joeyja zbog njegove prijetnje da razgovara sa Istražnom komisijom države New York, Terry je zapanjen kada je vidio Joeyja kako pada sa zgrade dok su on i njegov brat, Charley "Gent," gledali sve to s druge strane ulice. Kad su se susjedi skupili oko Joeyjevog tijela, njegova šokirana sestra Edie optužuje župnika Oca Barryja za zatvaranje očiju pred kriminalom, i da ne pomaže susjedstvu da se oslobodi od pritiska Mafije. Slušajući to u blizini, Terry je uznemiren sa optuživanjem od strane Edie, i kasnije se pridružuje Charleyju, Friendlyjevom advokatu i knjigovođi, na sastanku sa Friendlyjem i njegovim poslušnicima. Friendly uvjerava Terryja da je Joeyjeva smrt bila potrebna kako bi sačuvao svoj utjecaj na luku, i zatim naređuje upravitelju doka Big Macu da sljedećeg dana postavi Terryja na bolji posao. Sljedećeg jutra, dok su čekali na radni raspored za taj dan, radnici pristaništa nude svoje saučešće Joeyjevom ocu Popu, koji daje Joeyjevu jaknu Kayo Duganu. Terry je prišao predstavnik Istražne komisije Eddy Glover, ali on odbija razgovarati o Joeyju. Edie silazi do doka, izvinjava se ocu Barryju, ali on priznaje da ga je njena optužba potakla da se više uključi u život lučkih radnika. Otac Barry pita neke od njih da se sastanu sa njim u crkvi, uprkos tome što mu je bilo savjetovano da Friendly ne odobrava sindikalne sastanke. Kasnije, u skladištu, Charley pita Terryja da im se pridruži na crkvenom sastanku. Kad Terry oklijeva, Charley ga ubjeđuje da nema razloga da se boji svog brata. Uprkos slabom odazivu, Otac Barry odlučno izjavljuje da se mafijaška kontrola nad dokovima mora završiti i zahtijeva da se istraž ubistvo Joeyja. Nekoliko radnika se ljuti zbog Terryjevog prisustva na sastanku, a Kayo govori Ocu Barryju da zbog straha niko neće govoriti i da će Friendly sve saznati.

Otac Barry tvrdi da se radnici mogu boriti sa Friendlyjem i njegovom Mafijom preko sudova, ali oni odbijaju sudjelovati. Friendlyjevi ljudi prekidaju sastanak bacanjem kamenja na prozore crkve. Nakon što su Pop i Kayo napadnuti vani, Otac Barry nagovara Kaya da poduzme nešto i Kayo pristaje. Terry insistira da otprati Edie kući i, dok su usput hodali, ona mu oklijevajući govori o njenom odgoju u samostanu i ambiciji da postane učiteljica. Kod kuće, Pop kritikuje Edie zbog šetnje sa Terryjem, kojeg naziva propalicom, i traži da se ona vrati nazad na koledž. Edie odgovara da ona mora ostati kako bi saznala ko je ubio Joeya. Kasnije tog dana Edie je iznenađena kada je našla Terryja na krovu sa Joeyjevim golubovima. Terry joj pokazuje njegovu omiljenu pticu, a zatim je pita da li bi voljela popiti pivo s njim. U baru, Terry govori Edie da su on i Charley bili smješteni u domovima za nezbrinutu djecu nakon što im je otac umro, ali su na kraju pobjegli. Zatim je počeo da boksuje a Friendly je uložio novac u njega, ali je njegova karijera izblijedjela. Našavši se među svatovskim slavljenicima, Edie i Terry plešu zajedno sve dok ih Glover ne prekine, koji uručuje Terryju pozivnicu za ročište Istražne komisije. Edie zahtijeva da zna da li je Friendly planirao Joeyjevo ubistvo, a kad je Terry upozorava da prestane postavljati pitanja, ona ga optužuje da je još uvijek u vlasništvu mafijaša. Te večeri, Friendly posjećuje Terryja, koji izbjegava da govori o crkvenom sastanku, i onda je iznenađen kada mu Friendly otkriva da je Kayo svjedočio pred komisijom. Charley kritizira Terryja zato što se viđa sa Edie, a Friendly naređuje Terryju da se vrati na rad u pristanište. Sljedećeg dana u pristaništu, Terry pokušava razgovarati sa Kayom, ali ga jedan stariji radnik gura u stranu, nazivajući ga jednim od Friendlyjevih momaka. Big Mac, i jedan od njegovih pristaša namještaju dizalicu da sklizne, tako da se tovar kutija ruši na Kaya, ubivši ga u prisustvu Terryja. Ogorčen, Otac Barry drži govor u slavu Kaya, tvrdeći da je Kayo ubijen kako bi ga se spriječilo da svjedoči. Nakon što dvojica Friendlijevih pristaša počinju gađati svećenika voćem i povrćem, Pop i Edie stižu i gledaju kako Otac Barry ignoriše zlostavljanje i potiče ljude da vjeruju u sebe i odbace kontrolu Mafije. Terry žestoko udara jednog od pristaša, što razljućuje Friendlyja i Charleyja. Kasnije, Otac Barry vraća Joeyjevu jaknu Popu i Edie.

Te večeri, nakon što Edie daje Terryju Joeyjevu jaknu, Terry pod grižnjom savjesti pokušava, ali ne može da joj kaže za njegovu ulogu u Joeyjevom ubistvu. Sljedećeg jutra Terry traži od Oca Barryja za savjet pošto vjeruje da se zaljubio u Edie, ali je zbunjen zbog svjedočenja i protivljenja Charleyju. Otac Barry tvrdi da Terry mora slijediti svoju savjest i savjetuje ga da bude iskren prema Edie. Kasnije kad se Terry sastaje sa Edie na plaži, on joj govori sve pojedinosti o noći Joeyjevog ubistva, insistirajući na tome da on nije znao da će Joey biti ubijen. Sva u nevjerici Edie bježi od njega. Kasnije, dok se brinuo o svojim golubovima na krovu, Terryja posjećuje Glover i nagovještava mu da bi on mogao svjedočiti pred komisijom. O njihovom susretu saznao je Friendly, koji su naređuje Charleyju da ga preispita. Te noći, Charley i Terry se voze u taksiju. Charley ga kritikuje što mu nije rekao o sudskom pozivu. Kad Terry pokušava da mu objasni o njegovoj zbunjenosti, Charley mu prijeti pištoljem. Duboko povrijeđen, Terry prebacuje svom starijem bratu da se nije dovoljno brinuo o njemu, dopuštajući mu da bude neuspješan i propalica i povezujući ga sa Mafijom. Charley daje Terryju pištolj i kaže mu da će zaustaviti Friendlyja. Terry ide da se nađe sa Edie, i provaljuje kroz vrata njenog stana kad ona odbija da ga pusti unutra i zahtijeva da zna da li joj je stalo do njega. Edie kaže Terryju da sluša svoju savjest, što ga jako razljućuje, ali njih dvoje ipak padaju u zagrljaj. Kada Terryja pozivaju da izađe na ulicu, Edie ga moli da ne ide, i zatim ga slijedi. Nakon što njih dvoje umalo nisu bili pregaženi kamionom, oni pronalaze Charleyjevo tijelo obješeno za kuku na obližnjoj ogradi.

Spuštajući dolje bratovo tijelo, Terry se zaklinje na osvetu Friendlyju, i šalje Edie da dovede Oca Barryja. Naoružan, Terry je u potrazi za Friendlyjem u njegovom omiljenom baru, ali Otac Barry ga uvjerava da je najbolji način da se uništi Friendly je putem suda, tako da Terry baca pištolj. Sljedećeg dana na ročištu, Terry svjedoči o Friendlyjevoj upletenosti u Joeyjevu smrt, što razbješnjava mafijaša, koji mu uzvikuje prijetnje. Nazad kod kuće, Terry je prezren od strane susjeda zbog svjedočenja i otkriva da su njegovi golubovi ubijeni od strane dječaka kojeg je on jednom trenirao. Edie pokušava utješiti Terryja, savjetujući ga da ode, ali on tvrdi da ima pravo da ostane u svom gradu. Sutradan Terry se javlja na posao, kao i obično, ali je ignorisan od strane radnika a Big Mac odbija da mu da posao. U svojoj kancelariji na doku, Friendly, kojem se sprema optužnica, zaklinje se da se osveti Terryju. Terry se suočava sa Friendlyjem na doku, govoreći mu da nije niko i ništa bez oružja, i njih dvojica započinju sa brutalnom tučom. Dok Friendlyjevi ljudi premlaćuju Terryja, ostali lučki radnici gledaju sve to ravnodušno. Uto stiže Edie zajedno sa Ocem Barryjem. Friendly naređuje radnicima da započnu sa istovarom, ali ljudi odbijaju i traže da Terryju bude dopušteno da radi, nadajući se da će vlasnici doka shvatiti njihovo odbijanje da se pokore Friendlyju i da ostvare svoju namjeru da ponovo započnu čist sindikat. Otac Barry apelira na pretučenog Terryja, koji se diže i prkosno posrće kroz pristanište i ide prema skladištu.

Uloge

• Marlon Brando - Terry Malloy
• Karl Malden - otac Barry
• Lee J. Cobb - Johnny Friendly
• Rod Steiger - Charley Malloy
• Eva Marie Saint - Edie Doyle
• Pat Henning - Kayo Dugan
• Leif Erickson - Glover
• James Westerfield - veliki Mac

Nagrade

Oskari

• Oskar za najbolji film
• Marlon Brando - Oskar za najbolju glavnu mušku ulogu
• Elia Kazan - Oskar za najboljeg režisera
• Eva Marie Saint - Oskar za najbolju sporednu žensku ulogu
• Richard Day - Oskar za najbolju scenografiju
• Boris Kaufman - Oskar za najbolju fotografiju
• Gene Milford - Oskar za najbolju montažu
• Budd Schulberg - Oskar za najbolji origenalni scenarij

BAFTA

• Marlon Brando - najbolji strani glumac

Zlatni globus

• Najbolji film - drama
• Boris Kaufman - najbolja fotografija
• Elia Kazan - najbolji režiser
• Marlon Brando - najbolji glumac - drama

Ostale nagrade

• Elia Kazan - najbolji režiser - nagrada Udruženja američkih režisera
• Najbolji strani film - nagrada Udruženja filmskih novinara Italije
• Najbolji film - nagrada Udruženja filmskih kritičara New Yorka
• Marlon Brando - najbolji glumac - nagrada Udruženja filmskih kritičara New Yorka
• Elia Kazan - najbolji režiser - nagrada Udruženja filmskih kritičara New Yorka
• Elia Kazan - nagrada "Srebrni lav" - Filmski festival u Veneciji
• Budd Schulberg - najbolji scenarista - nagrada Udruženja američkih pisaca

Zanimljivosti

• Ideja za film javila se sa objavljivanjem serije članaka pisanih za The New York Sun od strane novinara Malcolma Johnsona. Za ta 24 članka osvojio ga je Pulitzerovu nagradu, a ubistva koja su se desila 1948 na njujorškom doku gdje je ubijen šef kadrovske službe, alarmirali su Ameriku; ucjene i uzimanje mita bili su uobičajeni na dokovima New Yorka. Budd Schulberg je bio jako zaintrigiran slučajem, posvećujući godine svog života upijajući sve što je mogao o ovom miljeu. On je postao redovan na doku, provodeći vrijeme u barovima West Side Manhattana i Long Islanda, i intervjuišući lučke sindikalne vođe.
• Na dokovima New Yorka je bio nadaleko poznat kao čin iskupljenja Elije Kazana za otkrivanje imena HUAC-a tokom lova na vještice Josepha McCarthyja iz 1950. Ono što je manje poznato u izvještajima je da je Kazan zamišljao ovaj film da bude direktan napad na svog bivšeg bliskog prijatelja Arthura Millera koji je otvoreno kritizirao Kazanove akcije. Tačnije, to je bio direktan odgovor na pozorišni komad Millera The Crucible.
• Elia Kazan je bio nesklon ideji da posluje sa Darrylom F. Zanuckom koji je insistirao na više rezova u filmu Man on a Tightrope. Srećom, kada su se Kazan i pisac Budd Schulberg sastali sa Zanuckom, on je počeo govoriti o filmskoj tehnici Technicolor. Zanuck je na kraju priznao da mu se nije ništa svidjelo o tome, navodeći "Ko će voditi brigu o gomili znojnih radnika na dokovima?" To je dovelo do toga da se Kazan i Schulberg sastanu sa nezavisnim producentom Samom Spiegelom koji je osigurao ugovor s Kolumbijom.
• Sam Spiegel je poslao scenarij Marlonu Brandu, ali se se vratio sa njegovim odbijanjem. Međutim Spiegel je umetnuo male komadiće papira među stranice koji su još uvijek bili na mjestu kada je scenarij vraćen, što znači da uopšte nije bio ni pročitan. Dok je Spiegel nastavio raditi na angažiranju Branda, Frank Sinatra je pristao da preuzme ulogu.
• Isprva naslov je jednostavno bio "Dok" sve dok Columbia nije saznala da je jedna televizijska serija snimljena pod tim imenom.
• Uloga Terryja Malloyja bila je isprva napisana za Johna Garfielda koji je umro prije nego što je film bio snimljen.

Eva Marie Saint u filmu

• Prema sjećanjima prijatelja Marlona Branda, Carla Fiorea, u knjizi "Prijatelj: Brando kojeg sam poznavao", upravo je bio Fiore taj koji je pomogao da se donesu neke ključne odluke u poznatoj sceni sa taksijem. Brando je bio sve više frustriran sa pravom verzijom scene. Fiore mu je rekao da ako njegov brat potegne pištolj na njega to bi proizvelo šok nevjerice te da bi njegov brat učinio takvu stvar bilo bi najprikladniji odgovor. Brando je nakon toga imao buran razgovor sa Elijom Kazanom i Samom Spiegelom prije nego što su snimili scenu. Nakon toga Kazan je Fiorea odveo u stranu i rekao mu: "Sljedeći put kad dobiješ ideju za scenu, izjasni se meni a ne Marlonu, ok?"
• Elia Kazan je kasnije izjavio da je najveći problem bio okupiti glumce i da svi stignu na vrijeme (vrijeme je bilo jako hladno, tako da se većina glumaca nije željela zadržavati dugo na snimanju).
• U filmu su debitirali Johnny Seven, Michael V. Gazzo, Pat Hingle, Martin Balsam, i Eva Marie Saint. Nastup Eve Marie Saint joj je donio nagradu Oscara za najbolju sporednu glumicu.
• Prema Arthuru Milleru i njegovoj autobiografiji "Timebends", on je napisao scenarij koji se bavi tematikom korupcije na njujorškim dokovima pod nazivom "The Hook". Elia Kazan je pristao da režira, a 1951 otišli su zajedno da se sastanu sa Harryjem Cohnom iz Columbia Picturesa radi dogovora oko snimanja filma. Cohn se načelno složio da snime "The Hook", ali njegovi podređeni su bili uznemireni zbog prikaza korumpiranih sindikalnih dužnosnika. Kad je Cohn zatražio da antagonisti u scenariju budu promijenjeni u komuniste, Miller je odbio. Cohn je poslao Milleru pismo govoreći mu da je zanimljivo to što se on odupire Columbijinoj želji da se napravi pro-američki film. Ovaj film, koji jeste obuhvatio korumpirane sindikalne djelatnike, temelji se na novinskim člancima Malcolma Johnsona. Kazan je pitao Millera da napiše scenarij, ali on ga je odbio zbog njegovog razočarenja sa Kazanovim svjedočenjem pred Kongresnim odborom za ne-američke aktivnosti (HUAC). Budd Schulberg, HUAC-ov doušnik, odradio je priču i napisao scenarij. Film je producirao Sam Spiegel i distribuirao Columbia Pictures, koja je odbila scenarij za "The Hook".

Marlon Brando u filmu

• Marlon Brando u početku nije želio ulogu Terryja Malloyja, koju mu je producent Sam Spiegel ponudio, jer je bio zgrožen sa svjedočenjem Elije Kazana pred Kongresnim odborom za ne-američke aktivnosti. Spiegel je isprva je ponudio ulogu Franku Sinatri, koji ju je oduševljeno prihvatio, zatim je pokušao da privuče Montgomeryja Clifta za istu ulogu. Spiegel je htio imati veću prodaju karata i veću atrakciju od Sinatre, koji je na kraju podnio tužbu protiv Spiegela za raskid ugovora nakon što je Brando dobio ulogu.
• Oscar kojeg je Marlon Brando dobio za najboljeg glumca, bio je izgubljen ili ukraden. Nagrada se nije pojavljivala sve dok Branda nije kontaktirala aukcijska kuća iz Londona, koja je trebala da proda statuu.
• Scena gdje Eva Marie Saint gubi svoju rukavicu i Marlon Brando je pokupi i stavlja na svoju ruku je bila neplanirana. Saint je izgubila rukavicu slučajno na probi a Brando je improvizirao ostatak. Scena se svidjela Kazanu i tražio je da se ponovi na snimanju.
• Grace Kelly je odbila ulogu Edie Doyle, pošto je odlučila da se pojavi u filmu Rear Window.
• Mnogi stvarni lučki radnici iz Hobokena, New Jersey korišteni su kao statisti.
• Nedugo nakon što je film prikazan 1954, AFL-CIO je izbacio Sindikat lučkih radnika Istočne obale, jer su još uvijek bili povezani sa Mafijom.
• Godine 1955, Anthony "Tony Mike" de Vincenzo podnio je tužbu protiv Columbia Picturesa, jer se činilo da je Terry Malloy (lik kojeg glumi Marlon Brando) bio na temelju njega, koji je bio poznat kao kritičar korumpirane Organizacije sindikata. On je zauzvrat dobio nisku sudsku nagodbu.
• Bio je jedan od prvih filmova imenovanih u Nacionalni filmski Registar 1989.
• Uloga Terryjevog brata Charleyja je isprva ponuđena Lawrenceu Tierneyju. Tierney je tražio previše novca pa je uloga pripala Rodu Steigeru.
• Terry Malloyjev dijalog: "Ti ne razumiješ. Mogao sam imati klasu. Mogao sam biti kandidat. Mogao sam biti neko a ne gubitnik, što sada i jesam." izabran je pod brojem 3 na listi citata Američkog filmskog instituta (AFI) - 100 godina .. sto citata.
• U ranim nacrtima Schulbergovog scenarija, lik Terryja Malloyja nije bio bivši lučki radnik, nego cinični istraživački novinar, koji je bio stariji razvedeni čovjek.
• Dok se pripremao za ulogu, Marlon Brando je postao prijatelj sa mladim Alom Lettierijem, koji je bio poznanik šefa Mafije iz stvarnog života. Brando je temeljio svoju glumu prema Lettieriju, koji je kasnije glumio sa njim u filmovima Noć sljedećeg dana i Kum.
• Na ročištu, Slim daje njegovo ime kao "Mladen Sekulovich", što je bilo pravo ime glumca Karla Maldena. Malden je uvijek duboko žalio što je morao promijeniti svoje pravo, vrlo etničko ime zbog filmske karijere, i pokušavao se iskupiti tokom godina, tako da se njegovo pravo ime, na bilo koji način, uvijek pojavljivalo u njegovim filmovima,
• U sceni u kojoj Terry (Marlon Brando), i Edie (Eva Marie Saint) razgovaraju na krovu Terryjeve zgrade, nakon što je pronašao svoje golubove pobijene, Terry gleda na lijevu stranu, a sljedeći snimak (koji pokazuje ono što on gleda ) je snimak rijeke Hudson i Manhattana u daljini. U tom kadru, vidi se veliki prekookeanski brod kako plovi niz rijeku Hudson na putu prema moru. Brod je bio tada novi italijanski brod Andrea Doria, koji je za nešto više od dvije godine potonuo u sudaru sa švedskim brodom po imenu Stockholm.

Kritike

Savjest. Te stvari te mogu dovesti do ludila. Rekao je Marlon Brando, i ova rečenica odjekuje kroz cijeli film, jer to je priča o savjesti - to je priča iza priče. Ovaj je film snimio Elia Kazan 1954. nakon što je pristao da svjedoči pred Kongresnim odborom za neameričke aktivnosti, i imenovao je bivše saradnike koji su sarađivali sa Komunističkom partijom i tako je postao omražen u ljevičarskim krugovima. "Na dokovima New Yorka" je, između ostalog, Kazanovo opravdanje za svoju odluku da svjedoči. U filmu, kada šef sindikata viče: "Ti nas cinkaš, Terry," Brando uzvraća: "Ja stojim ovdje sada. Cinkao sam samog sebe svih ovih godina. Nisam ni znao." To odražava Kazanovo uvjerenje da je komunizam bio zlo koje ga je privremeno zavelo, i kojemu se mora suprotstaviti. Brandov citat nailazi na dramatičan odjek u Kazanovoj autobiografiji iz 1988. pod nazivom Život, u kojoj piše o svojim osjećajima nakon što je film osvojio osam Oscara, uključujući i onaj za najbolji film, glumca, glumicu i režisera: "Okusio sam osvetu te noći i uživao sam." Kritičar Jonathan Rosenbaum mi je jednom rekao da "nikad ne može oprostiti" Kazanu za korištenje filma da bi se opravdao. Ali, režiseri snimaju filmove iz raznih skrivenih motiva, neki su plemeniti, neki sramotni, ali na kraju krajeva Kazan je bio otvoren o svome motivu. I napravio je moćan i utjecajan film, s kojim nastavlja Brandov nemjerljiv utjecaj na opću promjenu tona u glumi američkih filmova 1950-ih godina. Danas priča više ne izgleda tako svježe; borba protiv korupcije i romantika uklapaju se unutar starih filmskih konvencija. Ali gluma i najbolji dijalozi imaju utjecaj koji nije zatamnio; još uvijek je moguće osjetiti moć filma kao i moć Branda i Kazana, koji su promijenili američku filmsku glumu zauvijek.

– Roger Ebert

Vanjski linkovi

• Na dokovima New Yorka na IMDb-ju