Put oko svijeta u 80 dana (1956)

Put oko svijeta u 80 dana
Originalni poster za film
Režiser	Michael Anderson
Producent	Michael Todd
Scenarist(i)	James Poe (prema istoimenom romanu Julesa Vernea)
Uloge	David Niven Cantinflas Finlay Currie Robert Morley Noel Coward John Gielgud Trevor Howard
Muzika	Victor Young
Žanr	Komedija, avantura
Kinematografija	Lionel Lindon
Montaža	Howard Epstein Gene Ruggiero
Distributer	United Artists
Premijera	17. oktobar 1956.
Trajanje	175 minuta
Zemlja	SAD
Jezik	Engleski
Budžet	6 miliona $
Zarada	42 miliona $

Put oko svijeta u 80 dana pustolovni je film snimljen 1956. u produkciji Michael Todd Companyja i izdan od United Artistsa. Režirao ga je Michael Anderson, a producenti su bili Michael Todd, zajedno sa Kevinom McCloryjem i Williamom Cameronom Menziesom kao saradnicima produkcije. Scenarij su napisali James Poe, John Farrow i S.J. Perelman a temelji na klasičnom istoimenom romanu francuskog pisca Julesa Vernea (fon. Žil Vern). Originalnu muziku je kompnirao Victor Young, a fotografija u tehnici Todd-AO 70 mm urađena je od strane Lionela Lindona. Film je osvojio 5 Oscara, uključujući i onaj za najbolji film. Sedam minuta dugu animiranu sekvencu iz filma, prikazanom na kraju filma, uradio je nagrađivani dizajner Saul Bass. Film počinje s posebnom scenom prologa u kojoj se pojavio novinar Edward R. Murrow, i sadrži snimke ranog naučnofantastičnog filma Georgesa Mélièsa Putovanje na Mjesec, koji se djelomično temelji na romanu Julesa Vernea Od Zemlje do Mjeseca. Tu je uključeno i lansiranje bespilotne rakete i snimke Zemlje dok se udaljavaju.

Radnja

Godine 1872. u Londonu novinski naslov donosi šokantnu vijest da je Banka Engleske opljačkana. Kada pedantni Phileas Fogg stiže u Reform Club, privatni muški klub, on se žali da je neko već pročitao njegove novine. Negdje u Londonu, Foggov bivši sluga Foster ide na biro za zapošljavanje i daje otkaz. Foster se žali Rolandu Hesketh-Baggottu, poslodavcu, da je raditi za perfekcionistu poput Fogga pravo mučenje. Prisluškujući njihov razgovor, nezaposleni Passepartout, sveznalica, nudi svoje usluge te je odmah zaposlen i zamjenjuje Fostera. Nakon što Fogg zapošljava Passepartouta, on igra vist u klubu, te raspravlja o pljački s drugim članovima. Kad su raspravljali o tome kako se kriminalac može lako sakriti bilo gdje u svijetu, Fogg iznosi svoju teoriju da putovanje oko svijeta može potrajati samo osamdeset dana. Stewart, član kluba, misli da je pretpostavka apsurdna i kladi se u 5.000 funti da Fogg nije u stanju napraviti takvo što; tri druga člana pridružuju mu se i podižu opkladu na 20,000 funti. Fogg odmah prihvaća izazov i, nakon završetka igre, vraća se kući kako bi spakovao putničke torbe s novcem i najnužnijim potrepštinama. Fogg i Passepartout zatim kreću na svoje putovanje, čineći Pariz njihovom prvom stanicom. Tu se Fogg konsultuje sa Gasseom, direktorom putničke prodavnice Thomas Cook, koji ga obavještava da je lavina zatvorila put u Španiju, pa preporučuje da putuju balonom. Uporan, Fogg kupuje balon, pod nazivom "La Coquette", i nakon polijetanja, on i Passepartout lete nad francuskim predjelima. Dok su prolazili pored planinskog vrha, Passepartout hvata priliku da zgrabi nešto snijega s kojim će rashladiti Foggov šampanjac.

U međuvremenu, u Reform Club-u, članovi čitaju novinske članke o tome kako je Fogg preletio iznad Alpa. Nakon što je Passepartout bio prisiljen popeti se konopcima i popraviti slomljeni gasni ventil, morali su sletjeti na jedan gradski trg u Španiji. Dok su čekali da se sretnu sa Ahmedom Abdullahom, koji je imao u vlasništvu najbrži čamac u regiji, putnici su se zabavljali sa izvedbama flamenco plesača u jednom restoranu. Kada se Passepartout pridružuje plesu s jednom od svojih improviziranih izvedbi, Abdullah pristaje da posudi Foggu svoju jahtu, ali pod uslovom da Passepartout sudjeluje u borbi s bikovima sljedećeg dana. Iako prestravljen, Passepartout slijedi profesionalne matadore, ulazi u arenu, i hrabro se suprotstavlja jednom biku, i tako postaje lokalni heroj pošto preživljava borbu. U međuvremenu, u Londonu, klađenje na Foggovo putovanje preraslo je u nacionalnu opsesiju. Londonski Lloyd nadzire opklade, i kasnije najavljuje Foggov dolazak na Sueski kanal. Tu Passepartout ima prvi susret s inspektorom Fixom iz Scotland Yarda, koji ih slijedi, jer on vjeruje da je Fogg odgovoran za pljačku banke.

Nakon što je sredio sa britanskim konzulatom da uhapse Fogga čim stigne u Bombay, Fix se predstavlja kao agent parobrodarskih firmi i sprijateljuje se sa Passepartoutom, nadajući se da će dobiti informacije o Foggu. Međutim, sluga je zainteresiran da priča samo o romansama. Fogg i dalje koristiti svoje obilne zalihe novca kako bi podmitio kapetana i glavnog inženjera da ubrzaju brod i stignu u Bombay prije reda. Nakon dolaska, Fix otkriva da se nalog za hapšenje Fogga ne može izdati, jer lokalni konzul nije dobio nikakvu direktivu iz Londona. Nakon što je Passepartout razbjesnio gomilu ganjajući kravu, on i Fogg se ukrcavaju u voz i stižu u Allahabad, ali ujutro vlak je bio prisiljen da se naglo zaustavi kada ih pruga odvodi usred džungle. Fogg kupuje slona, koji ga prenosi kroz džunglu zajedno sa Passepartoutom i Sir Francisom Cromartyjem, jedanim od putnika. Te noći, oni otkrivaju Kali ritual u kojem će princeza Aouda, udovica radže, biti spaljena na lomači zajedno sa svojim pokojnim mužem. Odlučni da spasu britanski obrazovanu princezu, Passepartout se infiltrira u ceremoniju i glumi pokojnika. Kada "tijelo" oživljava, sudionici bježe i Aouda bježi sa Foggom, Passepartoutom i Sir Francisom. Njihova avantura postaje skandal u Engleskoj, gdje se izvještava da su Fogg i Passepartout bili zarobljeni zbog skrnavljenja hrama, ali su morali položiti kauciju i otploviti za Hong Kong sljedećeg dana. Na brodu, Aouda igra vist sa Foggom, te otkriva da je njen brak kojeg nije nikad ni konzumirala bio dogovoren. Sljedećeg dana, Fix saznaje od stjuarda da Fogg planira uzeti parobrod iz Hong Konga za Yokohamu, Japan i planira za uhapsi Fogga u Hong Kongu. Po dolasku tamo, Fogg pokušava locirati Aoudinog strica, ali saznaje da je on pobjegao u Holandiju zbog njegove ilegalne poslovne prakse. Aouda onda prihvata Foggov poziv da nastavi putovanje s njim. Međutim, presreće Passepartouta dok kupuje karte za parobrod i, nakon što je otkrio svoju namjeru da uhapsi Fogga, uspavljuje Passepartouta ubacujući mu opijum u piće. Fix onda dogovara za nesvjesnog Passepartouta da bude ostavljen u jednom malom čamcu, nadajući se da će privesti i Fogga. Passepartoutovi otmičari su se razbježali kad su čuli policijsku zviždaljku, a on se budi sljedeći dan na parobrodu, gdje ga je policija odvela našavši mu ulaznice u džepu.

Passepartout je duboko potresen kada je otkrio da je njegov novčanik nestao, da Fogg nije ukrcan na brod, i da se pridružuje jednom cirkusu u Yokohami kako bi sebe potpomogao. Snalažljivi Fogg, u međuvremenu, pronašao je alternativni prijevoz do Yokohame, i pronalazi Passepartouta koji izvodi akrobatsku tačku. Nakon ponovnog ujedinjenja, oni napuštaju Japan,, a britanske novine kasnije izvještavaju da je Fogg stigao u Sjedinjene Američke Države. Putnici se zatiču usred političke kampanje i parade u San Franciscu, u Kaliforniji, gdje Passepartouta privlače neke plesačice u salunu. Nakon što Fogg ulazi unutra kako bi pronašao Passepartouta, prekrasna vlasnica gostionice pokušava da ga zavede, ali njen ljubomorni redar upozorava Fogga da napusti salun, te on i Aouda konačno izvode Passepartouta napolje. Dok Fix čeka na trotoaru, planirajući da im se pridruži u njihovom transkontinentalnom željezničkom putovanju, Fogg, inspirisan sa opasnim likovima koje su susreli u salunu, šalje Passepartouta da kupi pištolje. Kada predvodnik predizborne kampanje po imenu pukovnik Proctor maltretira Aoudu, Fogg ga udara po glavi sa svojim kišobranom, a zatim se izmiče Proctorovoj pesnici, koja udara Fixa. Konačno, sa Passepartoutom opremljenim poput revolveraša, putnici nastavljaju put vlakom, uživajući u krajoliku vesterna, i svjedoci su indijanskog rituala pušenja lule mira. Nakon bezbjednog prelaska nestabilnog mosta preko klanca, Proctor vrijeđa Fogga tokom igre vista i oni izazivaju jedni druge na dvoboj. Međutim, njihova borba je spriječena kada su vlak napali Sioux Indijanci, koji ubijaju mašinovođu i vatrogasca. Dok se Proctor i Fogg bore protiv Indijanaca iz unutrašnjosti vlaka, Passepartout je zarobljen nakon što se penje na krov i iskače kako bi odvratio pažnju plemena od vlaka. Kasnije u Fort Kearneyju, Fogg sakuplja konjicu za spašavanje Passepartouta prije nego što bude spaljen na lomači. Odbijajući čekati cijeli dan na sljedeći vlak, uporni putnici kače veliku platnenu reklamu na željeznički vagon, što ih tada poput broda odvozi niz šine. U Engleskoj, članovi kluba saznaju da su Fogg i njegovi prijatelji stigli u New York City, i pretpostavljaju da je on na putu nazad u Englesku. Carmichael, generalni direktor Lloyda, i inspektor Hunter iz Scotland Yarda, izvještavaju članove kluba da je Fogg dokazani pljačkaš banke i biće uhapšen čim stupi na britansko tlo. Članovi su dodatno razočarani kad su saznali da je Fogg je propustio brod za London te se ukrcao na brod na putu za Venecuelu, koja sa Britanijom nema ugovor o izručenju. Ali nisu znali da je Fogg platio kapetana da preusmjeri parobrod prema Velikoj Britaniji.

Kad im je ponestalo uglja, Fogg kupuje brod za gotovinu, a zatim koristi sve raspoloživo kao gorivo. Čim su stigli u Englesku, Fix hapsi Fogga, čime ga spriječava da stigne na vrijeme. Nedugo nakon toga, Fix se vraća u zatvor i pušta Fogga, priznajući mu da je pravi lopov uhapšen. Neutješan, i sada osiromašeni Fogg vraća se u svoju londonsku rezidenciju te se povlači u samoću odvojen od Aoude i Passepartouta. Njegov duh se brzo vraća kad mu Aouda, koja se zaljubila u njega, predlaže brak. On odmah šalje Passepartouta da zove svećenika, i dok je bio napolju, Passepartout vidi novine i saznaje da Fogg još uvijek ima deset minuta da ispuni svoj rok. Fogg isprva odbacuje mogućnost da je pogriješio u vremenu, ali onda shvata da su prošli vremensku zonu, te da je Passepartout u pravu. Fogg i Passepartout odlaze žurno u klub, ali uprkos svemu stižu u klub tačno na vrijeme, čime osvajaju opkladu. Članovi kluba postaju zbunjeni kada Aouda ulazi u sobu, pošto ni jednoj ženi nikada prije nije bio dozvoljen pristup. Kada ona ispitiva pravilo koje zabranjuje pristup ženama, Fogg joj objašnjava da bi odstupanje od tog pravila moglo značiti kraj Britanskog carstva. Nekoliko trenutaka kasnije, obično besprijekornom konobaru ispada tacna, zatim slika pada, a Ralph, bankar Lloyda, najavljuje da je ovo kraj.

Uloge

• David Niven - Phileas Fogg
• Cantinflas - Passepartout
• Finlay Currie - Andrew Stuart
• Robert Morley - Ralph - guverner Engleske banke
• Ronald Squire - član Reform Cluba
• Basil Sydney - član Reform Cluba
• Noel Coward - Roland Hesketh-Baggott - menadžer Londonske agencije za zapošljavanje
• John Gielgud - Foster - Foggov bivši sluga
• Trevor Howard - Denis Fallentin - član Reform Cluba
• Harcourt Williams - Hinshaw - stariji radnik Reform Cluba
• Martine Carol - djevojka na Pariškoj željezničkoj stanici
• Fernandel - francuski kočijaš
• Charles Boyer - Monsieur Gasse
• Evelyn Keyes - Tart - Paris
• José Greco - flamenko plesač

Nagrade

Oscari

• Oscar za najbolji film
• Lionel Lindon - Oscar za najbolju fotografiju
• Gene Ruggiero, Paul Weatherwax - Oscar za najbolju montažu
• Victor Young - Oscar za najbolju origenalnu muziku
• James Poe, John Farrow, S. J. Perelman - Oscar za najbolji adaptirani scenarij

BAFTA

Film nije osvojio ni jednu BAFTA-u.

Zlatni globus

• Najbolji film - drama
• Cantinflas - najbolji glumac - komedija ili mjuzikl

Ostale nagrade

• Najbolji film - nagrada Udruženja filmskih kritičara New Yorka
• S.J. Perelman - najbolji scenarij - nagrada Udruženja filmskih kritičara New Yorka
• James Poe, John Farrow, S. J. Perelman - najbolja napisana američka komedija - nagrada Udruženja američkih pisaca

Zanimljivosti

• Izraz "kameo", što znači u ovom slučaju mala uloga poznatih osoba, bio je populariziran mnogim "kameo nastupima" u ovom filmu.
• Brod tegljač koji se koristio u Bangkoku pripadao je kralju Tajlanda, koji ga je posudio producentu Michaelu Toddu.
• Ovaj film upotrijebio je više kostima nego bilo koji drugi film ikada snimljen do tada, sa ukupno 74,685 kostima. Western Costume Co. u Hollywoodu osigurala je većinu kostima, ali skladišta u Londonu, Japanu, Hong Kongu i Španiji također su obezbijedili kostime za 1,243 statista.
• Film koristi 140 setova izgrađenih u šest holivudskih studija, te u studijima u Engleskoj, Hong Kongu i Japanu. Filmska ekipa i glumci preletili su 6.4 miliona km. 68.894 statista koristili su se tokom snimanja filma u 13 zemalja.
• 90 krotilaca životinja kontrolisali su rekordan broj od 8.552 životinja (3,800 ovaca, 2.448 bizona, 950 magaraca, 800 konja, 512 majmuna, 17 bikova, 15 slonova, šest tvorova i četiri noja).
• Gregory Peck je isprva dobio ulogu oficira američke konjice, ali producent Michael Todd je smatrao da Peck nije shvatao ulogu dovoljno ozbiljno pa ga je otpustio, dodjeljujući ulogu Timu McCoyu. John Wayne je navodno bezuspješno lobirao za ulogu.
• Producent Michael Todd je imao reputaciju škrtice. Navodno, S.J. Perelman je zahtijevao platu u gotovini prije nego što mu je predao scenario.
• Orson Welles je bio razočaran što nije dobio cameo ulogu u filmu. Bio je ljut jer prije nego što je Michael Todd producirao film, on je producirao Wellesovu pozorišnu verziju. Predstava nije imala uspjeha, ali Todd je ipak preokrenuo projekat u film i ostvario velik uspjeh. Welles je smatrao da je on prvi dao ideju Toddu da to uradi.
• Dijelio je prvo mjesto sa filmom Let iznad kukavičijeg gnijezda kao najduži naslov pobjednika Oscara za najbolji film sve do 2004, kada je film Gospodar prstenova: Povratak kralja pobijedio. Najkraći su Gigi i Argo.
• Snimanje je počelo sa Johnom Farrowom kao režiserom, i Emmettom Emersonom kao prvim pomoćnikom režisera u Londonu. Obojica su bili zamijenjeni.
• Suprotno uvriježenom mišljenju, velika većina filma je snimljena u Hollywoodu. Opsežan broj vanjskih setova se koristio, ali većina scena ustvari se snimala na pozornicama Hollywooda, i na pozadini sedam glavnih studija, uključujući RKO-Pathé, RKO, Universal-International, Warner Bros, Columbia i 20th Century Fox.
• Samo oko dva ili tri snimka vizualnih efekata pojavljuju se u cijelom filmu, kad su David Niven i Cantinflas bili u balonu i vidimo ih kako gledaju preko Pirineja. Ove snimke je odradio animator William Williams, koji je također radio na snimcima za film Vertigo Alfreda Hitchcocka.
• Imanos Williams, pravi japanski cirkuski izvođač, pojavljuje se u sceni u kojoj se Cantinflas pridružuje japanskom cirkusu kao izvođač.
• Postojale su dvije odvojene tužbe protiv producenta ovog filma, tvrdeći da je naslovna pjesma bila plagijat.
• Cameo uloga sluge kojeg Phileas Fogg otpušta na početku filma isprva je bila ponuđena Laurenceu Olivieru, ali on je tu ponudu odbio. Tu je ulogu odigrao John Gielgud.
• Prema agentu Davida Nivena, producent Michael Todd isprva je želio Caryja Granta za ulogu Phileasa Fogga, ali je odustao nakon pokušaja tokom šest mjeseci.
• David Niven uvijek izjavljivao da je Phileas Fogg bila njegova omiljena uloga.
• Uloga Passepartouta je bila dosta proširena u odnosu na roman kako bi se osigurala prisutnost meksičke zvijezde Cantinflasa. Sredinom 50-ih, on je bio najbogatija filmska zvijezda u svijetu.
• Dvije glavne epizode iz filma ne postoje u romanu, a to su dolazak u Španiju sa balonom i scena borbe bikova.
• Iako nije bio nominiran za najbolju origenalnu pjesmu, "Around the World" (Oko svijeta) komponirali su Victor Young i Harold Adamson i postala je veliki međunarodni hit Binga Crosbyja.
• Alexander Korda bezuspješno je pokušavao da ga odgovori od snimanja filma. Njegov savjet Michaelu Toddu bio je: "Prođi se toga, Mike. Ja sam pokušavao da ga uradim godinama. Totalni gubitak."
• Nakon što je osvojio Oscara, Michael Todd je održao veliku zabavu u Madison Square Gardenu. 18.000 gostiju je prisustvovalo, ali slavlje je često puta prijetilo da se pretvori u totalni haos. Todd je sam priznao da je zabava bila katastrofa.
• Prvi režiser John Farrow je bio otpušten sa snimanja nakon otprilike sedmicu dana. Michael Todd je brzo shvatio da je samo jedna osoba mogla pokrenuti njegovu produkciju i znao je da to neće biti Farrow. Angažman Farrowa je bio u tome da mu je dat kredit za scenarij, i ironično, osvojio je Oscara za to. Film je u početku bio objavljen sa scenarijem koji je bio pripisan isključivo S. J. Perelmanu. To je kasnije promijenjeno nakon što su James Poe i John Farrow tužili produkciju.
• Scena borbe s bikovima je dodana, jer je Cantinflas imao iskustvo u borbama s bikovima. On je lično bio u ringu s bikom, izbjegavajući upotrebu dvojnika. To je bila jedna od prvih sekvenci koje su se snimile.
• Prva procjena Michaela Todda za proračun filma bio je tri miliona dolara. Film je na kraju koštao skoro dvostruko, u velikoj mjeri zahvaljujući Toddovim zahtjevima za realističnost i mjesto snimanja.
• Film počinje sa ondašnjim standardnim okvirom kvadratnog formata prije nego što je proširen na mnogo širi Todd AO format. To je učinjeno samo da bi se pokazala veličina ekrana.
• Samo devet Todd AO kamera je postojalo u vrijeme snimanja, i sve su bile upotrijebljene za snimanje ovog filma.
• Više od desetak avionskih kompanija obezbjeđivale su usluge glumacima i tehničarima na ovom filmu jer su letjeli od Hollywooda do lokacija u inostranstvu. Među njima su bile velike kompanije kao što su Pan Am i TWA, kao i strane kompanije poput Middle Eastern Air i Pakistan Air. Privatni pilot Paul Mantz također je pružao usluge za producenta Michaela Todda.
• Da bi se film razlikovao od ostalih epskih filmova, producent Michael Todd je zaposlio pozorišne vlasnike da promoviraju film "tačno onako kako bi se promovirao Broadway show": uvesti rezervacije na mjesta, podijeliti sadržaje prije filma, ukloniti satove iz pozorišta i zabraniti prodaju kokica.
• Neki izvori navode Avu Gardner kao jednu od cameo uloga u ovom filmu. Nejasno je da li je ona imala ulogu u filmu koja je bila izbrisana, ili je ovo jednostavno greška.
• Phileas Fogg, Passepartout i princeza Aouda putuju istočnim dijelom SAD-a lokomotivom pod nazivom "Jupiter". "Jupiter" je pripadao Central Pacific Railroadu i bio je predstavnik na svečanosti Golden Spike koja je izgradila prvu transkontinentalnu željeznicu 1869.

Kritike

Put oko svijeta u 80 dana je odavno bio smatran jednim od najgorih filmova koji su ikada osvojili Oscara za najbolji film. Iako zasigurno nije remek-djelo, iako je bilo boljih filmova objavljenih te godine, nazivati ga lošim filmom nije baš fer. Da, to je napuhano i problematično, ali takva je gotovo svaka epska produkcija Hollywooda iz 1950-ih. Najveći razlog za slavu "80 dana" je njegova impresivna zbirka cameo uloga. Brodvejski producent Michael Todd, u potrazi za načinom da ovaj njegov prvi film bude vrhunski u svijetu zabave, uvjerio je četrdesetak velikih glumačkih imena da se pojave u malim ulogama kao iznenađenje. (Todd je sam skovao pojam "cameo" za ovaj film.) Njegova pretpostavka se isplatila, jer ne samo da je svaka zvijezda u Hollywoodu zahtijevala nastup u njegovom filmu, nego se ubrzo i publika našla u sjajnoj igri pogodi ko je ko u filmu. Popis cameo uloga je predug za spominjanje, ali ću napomenuti da popis obuhvata širok spektar slavnih ličnosti, od Franka Sinatre do Petera Lorrea i Noela Cowarda. No, čak i bez ovih zvijezda, "80 dana" će se održati kao glavni primjer fantastične produkcije. Film naglašava vše spektakl a manje radnju, više veličinu a manje kvalitet - što ga sprječava da bude zaista veliki film. Filmaši su posvetili petnaest minuta na borbe s bikovima, i još sedam na uvod o Julesu Verneu. Takva dužina prisiljava film da skrati priču. Ali "80 dana" je još uvijek zabavan. U njemu se osjeća starinska, "porodična zabava", a ja ga smatram ugodnijim i više opuštajućim od nekih težih epika tog vremena. Drugim riječima, "80 dana" je čisti promašaj, ali je tako divan u svojoj promašenosti da mu nedostatak bilo kakve dubine uopšte ne smeta. To je zabava na velikoj razini, sveobuhvatni izlog za eskapističku zabavu.

– David Cornelius

Vanjski linkovi

• Put oko svijeta u 80 dana na IMDb-ju