Dunja
| Dunja | |
|---|---|
| |
| Dunjini cvjetovi | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Rosales |
| Porodica: | Rosaceae |
| Potporodica: | Maloideae ili Spiraeoideae[1] |
| Rod: | Cydonia |
| Vrsta: | C. oblonga |
| Dvojni naziv | |
| Cydonia oblonga Mill. | |
Dunja (Cydonia oblonga) je jedina vrsta roda Cydonia (Maloideae, Rosaceae). Njeno botaničko ime potiče od grčkog grada Kydonia (danas Hanija) na sjeverozapadu ostrva Krita. U Jermeniji i Iranu dunja se može naći u prirodi.
Stablo dunje je 4 do 6 m visoko drvo koje se može naći u Aziji i Evropi. Cvjeta u maju i junu i ima bijele do ružičaste cvjetove. Latice cvjetova su duge između 2 i 5 cm. Pošto se u toplijim predjelima bolje osjeća, kultiviše se najčešće u vinogradarskom okruženju.
Plod dunje je sličan plodu jabuke ili kruške (odakle i potiču dvije sorte dunje; jabukolika i kruškolika). Od dunja je moguća priprema kompota, želea, kao i sokova.
Dunje se često sade u podnožjima drveta kruške i drugih visokih voćnih stabala i rađaju nakon 4 do 8 godina. Razmnožavanje putem pelcera i ukrštanjem uspijeva samo ponekad.
Plod dunje sadrži veoma puno vitamina C, zatim kalijum, natrijum, cink, gvožđe, bakar, mangan, pektin i druge organske i neorganske kiseline. Sjeme dunje sadrži različite sluzi, ulja kao i otrovni cijanid glikozid (Cyanid-Glykosid).
Dunja važi kao simbol ljubavi, sreće, plodnosti, pameti, ljepote, postojanosti i neprolaznosti.
U antičkim legendama, dunjom su bogovi određivali sudbine. Ona je bila plod Afrodite i Geje. Paris ju je, po obećanju lijepe Helene, predala Afroditi kao najljepšoj od svih boginja.
Ima oko 20% sluzi, pektina, oko 8% raznih šećera, oko 1% jabučne kiseline, 15% masnog ulja, amigdalina (0,5%) emulzina, protida i tanina.
Upotrebljava se kao sluzavo sredstvo za izradu emulzija i mikstura protiv kašlja, kao voda za obloge, protiv opekotina, za kozmetiku i u industriji. Danas se bez razloga upotrebljava mnogo manje nego ranije. Grci i Rimljani su dunju mnogo cijenili kao blago sretstvo protiv proliva (tanin i sluz). Prisutna cijanovodonična kiselina u sjemenu čini da lokalno anestezira. Ako se za izradu sluzi upotrebi zdrobljeno sjeme, u njemu može biti toliko ove kiseline, da se mogu pojaviti i slučajevi trovanja. Zato sluz treba praviti od cijelog sjemena, ako se ne želi istovremeno dejstvo sluzi i cijanovodonične kiseline.
U industrijskim zemljama dunjino sjeme se sve više upotrebljava.
- ↑ Potter, D., et al. (2007). Phylogeny and classification of Rosaceae. Plant Systematics and Evolution. 266(1–2): 5–43.