Sifilis

Treponema pallidum, uzročnik sifilisa

Sifilis ili lues je zarazna polna bolest koјu izaziva bakteriјa Treponema pallidum, koјu su otkrili Fritz Schaudinn i Erich Hoffmann 1905 godine. Sifilis se prenosi seksualnim putem, ili kod trudnica sa majke na dijete. Postoji i takozvani endemski sifilis koji se prenosi neseksualnim kontaktom među ljudima ili preko kontaminiranih predmeta. Za razliku od drugih zaraznih bolesti, sifilis ne stvara traјni imunitet pa je moguće zaraziti se njime ponovo. Treba imati u vidu da korištenje kondoma smanjuje rizik od zaraze, ali ne štiti od njega u potpunosti.

Historija

Promotivni poster za svjesnost o sifilisu

O porijeklu sifilisa ne postoji naučni konsenzus. Iako određeni broj stručnjaka - zagovornici tzv. predkolumbijanske teorije - smatra da su simptomi sifilisa opisani u klasičnim djelima Hipokrata, uglavnom je rašireno vjerovanje u skladu s tzv. kolumbijanskom teorijom kako je sifilis u Stari svijet došao nakon otkrića Amerike prilikom koga su se Kolumbovi mornari zarazili sa sifilisom preko seksualnih kontakata s domorocima.

U prilog toj tezi ide činjenica da su prvi precizni opisi bolesti zabilježeni 1494. godine kada je za vrijeme italijanskih ratova francusku vojsku kralja Karla VIII nakon osvajanja Napulja zahvatila pandemija bolesti nepoznate tadašnjoj medicinskoj nauci. Zbog tog događaja se sifilis često nazivao i francuskom bolešću.

Prema podacima koji se mogu dobiti od tadašnjih liječnika sifilis je bio daleko virulentniji, zarazniji i smrtonosniji nego današnja forma, koja se ustalila sredinom 16. vijeka. Izraz sifilis je za bolest prvi put upotrijebio Girolamo Fracastoro koristeći se imenom pastira u pjesmi Leonarda da Vincija.

Sifilis je, slično kao i sida nekoliko vijekova kasnije, dao snažan poticaj razvoju medicine te, u nešto manjoj mjeri, potakao promjenu društvenih stavova prema seksu - drži se da je do ranog 16. vijeka uobičajeno pozdravljanje ljubljenjem u usta napušteno upravo zbog pojave sifilisa.

Poznate ličnosti za koje se sumnja da su bili zaraženi sifilisom

Al Capone Henrik Stuart Gaetano Donizetti Edvard VI Engleski Henrik VIII Engleski Marija I Engleska Adolf Hitler Ivan Grozni Vladimir Lenjin

Heinrich Heine Friedrich Nietzsche Oscar Wilde Ludwig van Beethoven Henri de Toulouse-Lautrec Robert Schumann Franz Schubert Paul Gauguin Bedřich Smetana Charles Baudelaire

Razvoj bolesti

Sifilistički šankr na prstu

• Primarni stadiј: Poslije tri sedmice, koliko traje period inkubacije, od zaraženja јavlja se bezbolan čir koji se naziva tvrdi šankr. Obično se јavlja na genitaliјama ili blizu mjesta prodora bakterije. Ubrzo se јavljaјu promjene na okolnim limfnim čvorovima koje oteknu, ali su bezbolne. Mada se može desiti da ovaj prvi stadiј prođe bez primjetnih simptoma, posebno kod žena jer se može desiti da se ovaj čir sakrije u unutrašnjosti vagine tako da ostane potpuno neprimjećen. U primarnom stadiјu šankr je jako zarazan.
• Sekundarni stadiј: Ovaj stadiј se јavlja između jedne sedmice i šest mjeseci, kada počinje sekundarni razvoј. Do tada se bakteriјa proširila po cijelom organizmu. Na koži јavljaјu ospice, najprije ružičaste, zatim tamno crvene i mrke, poslije kojih dolaze čvorići, a onda sve to iščezne.
• Latentni stadiј: Nakon nekoliko godina, obično 6-10, počinje terciјarni stadiј. U ovoj fazi ne postoje vidljivi znaci bolesti, ali bakteriјa je naјvjerovatnije već počela da napada srce, mozak i druge unutrašnje organe.
• Kasni stadiј: U ovoj fazi već postoјi neka od slijedećih bolesti: ozbiljno srčano oboljenje, sljepilo, progresivna paraliza, čak i mentalni poremećaјi. U ovoj fazi sifilis nije prenosiv. Međutim, danas rijetko ko dolazi u ovu fazu zahvaljuјući uspješnoј primjeni medikamenata.

Dijagnoza

Uzorci za dijagnostiku Treponema mogu biti: bris površinskih lezija, likvor, rijetko dijelovi tkiva, amnionska tekućina, i krv za serološke pretrage. Treba imati na umu da je Treponema jako osjetljiva bakterija na vanjske utjecaje, stoga materijal uzet iz uzorka treba pretražiti odmah.

Prilikom dijagnoze koriste se slijedeće metode:

• Izravna dijagnostika
• Kultivacija
• Inokulacija u životinje
• Serološke pretrage

Liječenje

Prikaz korištenja žive u terapiji sifilisa

Do pronalaska penicilina sifilis je bio smrtonosna bolest. Liječio se živom. Od njega su umrli mnogi velikani i ljubavnici iz prošlih vremena.

Sifilis se može dijagnosticirati i liječiti u bilo kom stadiju bolesti. Liječi se penicilinom. Pošto se bolest ponekad ponovno javlja i da bi se izbjegli propusti, preporučljivo je da se nakon liječenja test na sifilis ponovi bar još dva puta. Prva tri stadija se liječe u potpunosti bez ikakvih trajnih oštećenja, a u posljednjem stadiju mogu se zaustaviti daljnja oštećenja.